Jack Ryan: Shadow Recruit (2014)

IMDb

Trailer

 

John Patrick Ryan, za prijatelje oduvijek samo Jack, američki je odgovor na jedinstvenog engleskog gospodina koji, umjesto žene i djece i mirnog obiteljskog života, ima dozvolu za ubijanje i ispijanje votke-martinija. Doduše, nije tako zamišljen, filmovi koji su snimljeni po romanima Toma Clancyja su povukli tu paralelu i ista je uglavnom nategnuta preko svake mjere. Jack Ryan je drugačiji lik od Bonda, uvijek bio i zauvijek je trebao ostati, ali kako je u današnje vrijeme teško prodati čovjeka koji akcijskim junakom postaje zbog igre slučajnosti, a ne namjerno tako je i Ryan doživio poveći makeover pod redateljskom palicom poznate glumačke njuške (i redateljske, ako ćemo iskreno) Kennetha Branagha. Nažalost, taj makeover nije sadržavao i originalnu pisanu riječ samog Clancyja već je Poziv iz sjene kompilacija najvećih špijunskih hitova koji su ponuđeni u njegovim romanima. Umjesto sredovječnog CIA analitičara tako dobivamo mladog i poletnog igrača, jednako spretnog u tumačenju globalne financijske situacije, kao i rukovanju nabijenim pištoljem dok autom, gotovo u maniri James Bonda, juri moskovskim ulicama i pokušava spasiti svoju dragu iz ruku još jednog jednodimenzionalnog negativca s apetitom za svjetskom dominacijom. Nakon što je Alec Baldwin uspješno spojio inteligenciju i akcijsko djelovanje u do dana današnjeg najboljem Jack Ryan filmu; Lov na Crveni Oktobar, nakon što je Harrison Ford Ryanu dodao malo odlučnosti i koju godinu iskustva kroz dva podjednako dobra filma; Patriotske Igre i Neposrednoj Opasnosti, pa čak i nakon što je omraženi Ben Affleck dao svoj dio u podcijenjenom, ali i dalje korektnom Zbroj svih Strahova, na red je došao i Chris Pine u naslovu koji bi puno više profitirao da se držao nekog originalnog pisanog predloška umjesto što je išao izmišljati toplu vodu. Jack Ryan je, ruku na srce, gledljiv film, vrijeme uz njega prolazi, ne opterećuje, ima čak i dobrih stvari u njemu, ali kad ga postavite uz bok starije braće onda je vidljivo koliko je to ustvari banalan film.

Jer, opet imamo Ruse u igri. Ovaj put se ne igraju s nečujnim podmornicama već tržištem financija. Ryan, koji je na sigurnom uredskom poslu u nekoj bezimenoj CIA tvrtki i radi nekakav bezimeni posao shvaća kako su Rusi odlučili srušiti vrijednost dolara i izazvati drugu veliku krizu u Americi. Plan je ne toliko dobar koliko intrigantan, to mu priznajem. Današnje oscilacije u vrijednostima nafte dovode do stalnih padova i uzdizanja ne samo dolara već svih vrsta valuta i napraviti novo moguće bojno polje obećavalo je sve do onog trenutka kad shvatimo da je to samo za uvod, šminku, malo podsjećanje na one prave stvari kojima se Ryan inače bavi u romanima. On analizira podatke, on je više knjižni crv, a manje SWAT operativac, on ne juri negativce s oružjem, on usmjerava druge da to naprave. Drastični pad u radnji dolazi onda kad shvatimo da će se na američkom tlu odigrati veliki teroristički napad te da će se film prebaciti na novi kolosijek i postati običan akcijski triler kakvih smo se već nagledali preko svake mjere. Opet ću mu priznati, Branagh je spretan redatelj, zna napraviti scenu, ali ovdje je pao pod utjecaj, recimo, filmova o Jasonu Bourneu te se druga polovica filma može nazvati i jednom velikom jurnjavom koja nema nikakve veze s prvim dijelom filma. Tako Ryan ne samo da svojevoljno sudjeluje u akciji, on je čak i izaziva, mijenjajući prijevozna sredstva (auto, motor, kombi) kao čarape, viseći na rubu figurativne provalije sa svakom novom scenom dok u pozadini otkucava sat na velikoj bombi. Projekt tako ispada kao skrojen po mjeri mlađahnog Chrisa Pinea, koji je USS Enterprise zamijenio za čvrsto američko (dijelom i rusko) tlo, ali razina skakanja i potjera ostaje ista.

Nažalost, Pine ne prodaje Ryana. Premlad je, prenabrijan, prelijep, prežestok i kao takav upada u šablonu već stotinjak puta viđenih akcijskih junaka. Nije da se ne trudi, no to jednostavno nije to. Čak i izvan konteksta Ryan filmova, to je već previše puta viđena stvar da bude uvijek jednako zanimljiva. Scenarij je zbrka, kratko rečeno, jer nudi svega i svačega, od staromodnih špijunskih susreta u sjenama do vrtoglavo brze akcije po prometnim ulicama, pri čemu karakterizacija ostaje potpuno sporedna stvar. Branagh, inače jako dobar glumac, ovdje je tek sjena svojih najboljih nastupa, ušavši u projekt možda kao dio paketa da uradak i režira (odbio je raditi nastavak Thora zbog ovoga) i njegov ruski naglasak nadmašuje jedino količina bezbojnosti rečenica koje izgovara. Keira Knightley ima još manje od toga jer osim što njezin lik nema neku pravu svrhu (tek da bude Ryanova djevojka) njezina je izvedba isto tako banalna i na trenutke jako iritantna. Pine ima uvjerljivost kao akcijski junak, malo manje kao nesigurni analitičar koji se nađe na nepoznatom teritoriju, ali je jednako tako i dio neinspirativnog paketa koji svojom glumom nije ponudio ništa. Jedina pohvala ide na račun legende Kevina Costnera koji je svoj dio odradio profesionalno, ali s malim autoi-roničnim odmakom potrebnim da bude zanimljiv, pa čak i zabavan kao mentor našem mladom junaku. Spominjanje svega nakon toga bilo bi čisto gubljenje vremena. I tako smo umjesto ugodnog makeovera koji bi Ryana uveo u novo digitalno doba (posljednji film snimljen je sada već daleke 2002 godine) dobili smo botox uradak koji djeluje ukočeno i koji ne donosi nikakve novitete za stol. Još jedan ruski negativac, još jedan teroristički napad, još jedno hrabro spašavanje… Gdje su sad nečujne podmornice kad ih čovjek treba.