The Expendables 3 (2014)

IMDb

Trailer

 

Internet je zajebana stvar. Poprilično je koristan jer omogućava da skoro sve one zaboravljene filmske stvari možete pronaći na jednom mjestu, počevši od slika sa snimanja originalnog King Konga, pa do cjelokupnog opusa scenarija Shane Blacka, a ujedno omogućava amaterskim piskaralima poput mene da vas na redovitoj bazi gnjave svojim dojmovima o netom pogledanim filmovima. S druge strane, Internet je takva kučka jer kad netko nepažljiv na njegove ravnice izbaci gotovo savršenu verziju nadolazećeg filma onda se događaju dvije stvari. Gledatelji skloni ne plaćanju kino ulaznica i poštenoj krađi tuđeg vlasništva uživaju, a negdje u nekom mračnom kutu filmskog studija padaju glave. Kako to kaže onaj ugodni glas Charltona Hestona na početku Armageddona; dogodilo se jednom, dogodit će se opet. Koju godinu ranije ”pobjegla” je nedovršena verzija Wolverinea u internetsku wasteland i koštala filma nekoliko milijunčega dolara zarade. Doduše, film je imao tu manu zvanu i nedovršeni specijalni efekti, pa su ljudi, htjeli ne htjeli, morali potegnuti do kina da vide kako uopće izgleda dovršeni film. Sylvester Stallone i njegova teško naoružana vesela družina neće biti te sreće. Netko je ”slučajno” pustio njihov posljednji uradak na blažene torente i vrlo moguće pokvario im je ostvarivanje poštenog box office rezultata. Ako ste ga već skinuli i pogledali, ja vas ne osuđujem – i ja sam to napravio. Ovaj ”incident” (u ovom tekstu će biti značajna upotreba navodnika) svakako će se odraziti na uspjeh filma, tu nema nikakve sumnje, ali kad se stvari postave realno ne mogu da si postavim pitanje – zar stvarno? Plaćenici su nastali gotovo iz zadnjeg očaja glumca koji je imao svoj dio hitova na leđima, ali i jednako toliko flopova, pa je igranje na kartu retro-nostalgije bio potez očajnika, ali potez koji se pošteno isplatio. Nastavak je stvari stavio na svoje mjesto – svi vole vremašne muškarce naoružane teškim pljucama i hrpu eksplozija, no vrijedi zamjetiti kako je zarada drugog dijela na matičnom tržištu (motherfucking USA, yeaaaah!) postala poprilično tanka. Film je izvan granica domovine bio apsolutni hit, u to nema nikakve sumnje, jer da nije teško bi gledali, kako stvari stoje, besplatno treći dio. Financijski potencijal trećeg nastavka upitan je jer je cijeli film… neću reći loš jer to ustvari i nije, ali nije ni ono što bi trebali očekivati. Isporučuje, ali ne isporučuje najavljivano, ne onoliko koliko bi trebao da bude pravi, veličanstveni, eksplozivni oproštaj ekipe od daljnjih nastavaka – barem su to tako najavljivali. Iako to na papiru zvuči fantastično, stara garda protiv stare garde, a mlada garda popunjava praznine, u stvarnosti je to izgleda nekako – doslovno previše likova, novih, mladih likova, zbog kojih je stara garda postala uistinu potrošna roba jer film se u konačnici sveo na borbu za vrijeme na ekranu. Taj pristup ”više je bolje” sasvim sigurno je upalio u John Rambu, gdje je oltimer podijelio ekran s mlađom ekipom, ali da se išlo na pristup ”manje je više” dobili bi puno pregledniji film koji bi ponuđeni potencijal – oldtimeri protiv oldtimera – iskoristio do maksimuma te bi i time oproštaj bio znatno pamtljivji. No, idemo redom. Priča (neki zlobni ljudi će reći da tu nema priče) nas ponovo spaja s Barneyjem i njegovom ekipom…

…koja ovaj put ima zadatak uhvatiti opasnog negativca koji je, oh slatke li ironije, jedan od njih, tj. bivši član Plaćenika. Barney, naglo svjestan smrtnosti, pozdravlja svoj stari tim i ide u potragu za svježom krvlju kako bi to izveli, ne znam – bolje? Uglavnom, stvar upali, ali samo djelomično jer nakon što su uhvatili Martina Riggsa, ovaj… Mela Gibsona, jednako tako ga i izgube, a Barney izgubi i svoje mlađe članove. Da bi ih oslobodio Gibsonova zarazno duhovitog šarma, mora opet upotrijebiti svoj stari tim i upasti u ono što je trebala biti majka svih pucačina. Dakle, od početka. Film ima jednostavno previše likova. Stari tim je zabavan do neke mjere, novi tim je potpuno bezličan i vrlo vjerojatno je generalna ideja bila prikazati kako se s tehonologijom može napraviti sranja isto kao i s mini gunom. Nažalost, toliko likova znači pravo pravcato naguravanjeu kadru, kao u 16 metara ispred brazilskog gola, čime svi gube. Dobro, ne baš svi jer dva svježa lica u franšizi – Harrison Ford i Antonio Banderas – svoju minutažu iskorištavaju na gotovo najbolje načine, naglašavajući kako je trebalo u cijelosti izbaciti mladu grdu i uzeti još kojeg oldtimera da se napravi više zabave, a manje nepotrebnih akrobacija. Ford, koji je ovdje više Jack Ryan, a manje Indiana Jones, toliko je dobar da nećete ni osjetiti kako je ustvari zamjena (puno bolja, već kad smo iskreni) od pohlepnog Bruce Willisa. Banderas je zabava cijelog filma. Njegov lajavi Galgo je urnebesan dok neprestano priča i usput mlati negativce, hvali sam sebe i zavodi jedinu žensku u timu. Nažalost, svi ostali Plaćenici su postali gotovo sporedni likovi, pri čemu pati i odnos Statham-Stallone, njihovi onlineri i verbalne mudrolije su svedene na pokušaj ozbiljnosti (nije baš upalilo) dok su drugi članovi tima dobili po jedva nekoliko rečenica (Jet Li ima cijele dvije, ako se nisam prebrojao). Zbog toliko novih lica jedini negativac je Gibson. To ”jedini” znači da nema nekog zanimljivog hanchmena izvučenog iz B produkcije da mu pravi društvo (Gary Daniels ili Scott Adkins) i, srećom, Mel je faca pa je od jedne scene uspio ukrasti cijeli ekran (ima on dosta prostora, ne brinite, i genijalno je zabavan u nekim trenutcima) što ga čini boljim dijelom cijelog filma. Ipak, Jean-Claude Van Damme ostaje najbolji negativac serijala, što jest jest. Već kad se zadržavam na negativnim stranama, zamjetljivo je kako film s tehničke strane izgleda nekako… neodređeno. Upotreba CGI-ja je povećana, vidljivo u poprilično vremena na ekranu i generlno se može opisati kao jako loša upotreba. Iz nekog nedokučivog razloga ekplozije su, umjesto starim načinom da neki lijepi quratz uistinu i raznesete, rađene preko kompjuterskih efekata, što gotovo vuče u sjećanje jako lošu vizualnu završnicu prvog dijela. Čak i posljednja pucačina, koja je trebala biti vrhunac cijele priče, ima taj neki sirovo siromašni dojam da je to moglo biti izvedeno bolje, spektakularnije (jedna eksplozija se vidi u skoro tri različite scene kao tri različite – samo je kut promjenjen). Sve to u konačnici umanjuje potpuni dojam neke stvarno opake razvaljtoke kakva je film u cijelosti trebao biti.

S malo vedrije strane (koja ima par mračnih stvara isto tako) film je lagano gledljiv. Mislim, tu nema prevelikih mudrosti već je sve svedeno na običnu, staromodnu zabavu gdje pozitivci pobjeđuju negativce. Scenarij dopušta par improvizacija u izvedbama, što su Gibson i Banderas iskoristili naveliko, ne gubi vrijeme na prazne priče i ne izgrađuje neku čvrstu priče već je razlomljen na sekvence gdje se puškara i gdje se upoznaju novi likovi (što je, idemo to tako reći mana) tako da ga se ne može optužiti da ima praznog hoda. U radnji ima nekoliko referenci na poznate stvari (Arnie opet zove sve u choopaaaa! – Banderas s kalašnjikovim puca kad da u ruci drži kutiju od gitare – Wesley Snipes je u zatvoru zbog poreza) i stvarno je tužno što se toga nije više nabacalo, čak su i verbalna nadmudrivanja podbacila ovaj put, ali onda kad se dogode, jako su dobra. Sve to pojedinačno i nije tako loše, ali kad se sagleda cijela slika, uzme sve zajedno u obzir, očevidno je da je Stalloneu počelo ponestajati goriva i ideja za avanture svoje vesele družine. Nije to toliko kronično da bi film trebalo u startu otpisati, ali svakako mu nedostaje poleta koja su imala prva dva dijela, što ga čini i dalje zabavnim, gledljivim, retro-nostalgičarski orjentiranim, no i pomalo ispraznim, što ga čini prosječnim i previše lako zaboravljivim. Nažalost, čak i oldtimeri imaju rok trajanja, no bila je to dobra vožnja – ako ne dođe do novog nastavka – koja je završena s kašljucanjem motora i popriličnim dimom iz ispuha. Ukoliko ovaj nepredviđeni izlet kojim slučajem ne završi fincnijskim fijaskom i film uspije zaraditi te krenu planovi za novi nastavak, potrebno je napraviti generalku i ubaciti ponešto svježih ideja da se što bolje iskoristi ponuda glumačkih faca (ne moraju biti nužno ni kvalitetne) i, da, zaboraviti na ubacivanje nekih novih klinaca jer, iskreno, nisu doprinjeli ničemu posebno, ponajmanje većoj privlačnosti materijala.

Cobra (1986)

IMDb

Trailer

 

Nedavno sam se upustio u malu raspravo oko toga što su to ”quilty pleasure” filmovi. Bilo mi je dosadno, nisam imao pametnijeg posla, inspiracija je taj dan bila na godišnjem… izaberite sami, ali već kad se rasprava dogodila, nekako me zaintirigiralo što i kako definirati te filmove. Odgovor je vrlo jednostavan; quilty pleasure filmovi su izraz koji uopće nema smisla, ali daje dobru izliku da se gledaju filmovi protiv kojih se inače loše govori u kontekstu da samo gledanje kao takvo ne bi nikad priznali, ali kako je to quilty pleasure, onda je sve OK. Bullshit. To je licemjerje. Kao oni gledaoci koji prvi plaćaju kartu za novi uradak Michaela Baya i Rolanda Emmericha, a onda na sav glas govore kako oni ustvari ne gledaju takve filmove, da je sve to fast-food smeće i da na to ne treba trošiti vrijeme. Vidite poantu onog što želim reći? Naravno, filmovi znaju biti loši, znaju biti katastrofalno loši, ali ako vas toliko opterećuje savjest da s otvorenom namjerom idete gledati loš film i u njemu uživati da morate izmišljati posebne nazive za to, onda vam mogu ponuditi jedan besplatni savjet – okanite se gledanja filmova. Nije to za vas, radije pročitajte kakvu knjigu. Rat i Mir je navodno odlična. Ipak, na stranu moje mišljenje oko tih stvari, nebitno je i nevažno, odmah ću i otvoreno priznati kako je Cobra loš film. Hej, volim ja Stallonea i volim ja njegove filmove i odrastao sam na njima, ali loš film je i dalje loš film, ne bježim kad to treba priznati, no to je ujedno i zabavan film jer slikovito (doslovno) pokazuje kakve ste sve zabavne nebuloze mogli natrpati u scenarij i još se izvući s tim, zaraditi čak ako bi vas poslužila sreća. Također, to su bile osamdesete, vrijeme kad se rađao (doslovno) čistokrvni akcijski žanr i kad su pogreške u koracima mogle biti oproštene. Danas je to nemoguće, naravno, ali današnji akcijski film je kamilica naspram naslova koji su se vrtjeli u ono doba i jedan od razloga zašto volim s vremena na vrijeme pogledati Cobru jest što je to film otvorenih namjera – zabaviti gledatelja, raznijeti nekoliko autmobila i ubiti nešto negativaca. Ta čista naivnost u smišljenoj radnji i danas djeluje osvježavajuća jer vam konačni proizvod ne prodaje muda pod bubrege već viziju onoga što se tada držalo za zabavni akcijski materijal, što pak čini izazovnu protutežu tome da je ovo loš film. I kultni, da. Tako to nekako ide kad ste pionir u novom žanru i kad imate sve što treba imati kultni film.

Intrigantna stvar jeste da je ovo trebao biti Beverly Hills Cop. Scenarij je prepravljen, Eddie Murphy je zamjenio Slyja, a on je potom sklepao (što je točan opis) scenarij za ovaj naslov koristeći se ostacima ideja za Beverly Hills Copa, ali i radnjom romana Fair Game od Paule Gosling. Scenarij, kojeg je teško tako nazvati i ostati ozbiljnog lica, iskreno, tako je frankenštajniziran od svega i svačega; hladnog k’o špricer junaka, bajne djeve u opasnosti, ponešto romantičnih začina (koji su na kraju izbačeni iz konačnog proizvoda) te stripovskih negativaca koji su jednako tako mogli došetati i s nekog Mad Max filma. Priča koja prati bad ass policijskog poručnika Mariona ‘Cobru’ Cobrettija u nastojanjima da sačuva živu glavu zgodnog modela Ingrid koja je vidjela članove zloglasne bande kako ubijaju tamo neke nedužne ljude. Ona kao zaštićeni svjedok treba toj bandi doći glave, oni rade na tome da njoj dođu glave, a naš čvrst k’o stijena junak radi na tome da njima dođe glave. Priča je, kad pogledate iz pravog kuta, vrlo jednostavna – svi svakome rade o glavi. Već kad smo kod tih pravih kutova gledanja, ovo ne treba gledati toliko kao film već kao strip. Igrani strip, točnije, jer poprilična gomila banalnosti u njemu izgleda kao da je inspiraciju pronašla baš u stripovima. I očevidno je koliko su 80-te imale udjela oko kreiranja likova. Neizbježna djeva u opasnosti, neizbježni tvrdi žandar koji je čuva, gomila negativaca koja radi ne baš smislena čuda da je liše života – sve je to dio romatično-akcijsko-trilerskog paketa koji su onda bili sastavni dijelovi ovakvih projekata. Jer, junak je bio čvrsti tip, nesklon emocijama, ali zato sklon akciji. Djeve u opasnosti… pa, one nisu bile baš od neke koristi, ali su trebale biti lijepe i atraktivne, a negatici nisu bili ni bitni sve dok su psihotični, manijakalni i dok ih ima dovoljno da padaju mrtvi kao muhe. Reći da je sve to čak i onda bilo pomalo blesavo nije vrijeđanje jer jest, ali tako je to išlo s kreativnosti u Svetoj Šumi. Akcijski žanr kao takav ustvari je i nastao na tuđim temeljima, ono akcijski se pročistilo više-manje kad je su iz radnje izbacivali sve drugo (triler, avanturu…) i proširivali akcijske scene, koristeći se sve jačom pirotehnikom, pa reći da su svi akcijski filmovi iz ovog razdoblja glupi jeste kao da kažete bebi da je glupa što prvo puže, a tek onda hoda. Sve je to dio stvaranja prepoznatljivog žanrovskog smjera.

Ipak, isprike su jedno, pa čak i opraštanje zbog korištenja stripovsko-loša književnost elemenata, ali stvarnost je nešto drugo. Cobra je film koji je čak i za svoje vrijeme poprilično zatupljen jer u njemu tragova nikakvih ambicija, barem ne dalje od samih akcijskih scena. Banda negativaca je pretjerana i banalna, nimalo strašna, glavni lik previše macho, a ženski lik previše nesposoban. Obrazac kao takav, kako sam rekao, bio je često korišten u to vrijeme, ali Cobra se ni ne trudi malo odmaknuti od poprilične neinspiracije. Akcija u njemu je odlična, s druge strane, zbog čega film i ima taj glup-ali-zabavan-uradak pedigre, a neka od pretjerivanja toliko su izvan skale kako predstavljaju kategoriju za sebe, no ne i parodiranje, u što se moglo lagano pretvoriti. Naravno, kad bih išao u detalje mogao bih reći i pokoju o karakterizaciji likova (ne postoji) suvislim ciljevima glavnih negativaca (ne postoje) ili pak intrigantnosti radnje (ne postoji) ali to bi bilo poprilično gubljenje vremena pošto te stvari ni samim autorima nisu bile bitne. Ipak, nešto se mora spomenuti. Film kao takav možda bi bio puno bolja cjelina da je ostao u svom originalnom trajanju – 130 minuta. Zbog straha da film sam po sebi nije dovoljno atraktivan u usporedbi s Top Gunom (koji se pojavio u to vrijeme) ekipa je odlučila film drastično srezati, izbaciti poprilično dijaloga između likova i interakciju između njih, svodeći konačni proizvod na 84 minute jurnjave, pucnjave i običnog grafičkog nasilja, odustajući od svega ostalog. Kako u internetskim sferama postoji redateljska verzija Hard Target filma, tako postoji i ova od Cobre (inkognito i jako huš-huš) pa ako je negdje nekim čudom uspijete pronaći, možda vas i iznenadi koliko je film trebao drugačije ispasti. To skraćivanje svakako je utjecalo da film ima dobar ritam, da nije dosadan (barem ne više od prosjeka) i da djeluje kao dosta dobro zaokružen proizvod. No, treba napomenuti i to da trebate biti kalibrirani na ovakvu vrstu naslova, površnih i pomalo bezidejnih jer ako niste kalibrirani, bolje ga je i propustiti pošto unaprijed znam da vam se neće svidjeti. Ili, možda ga možete ugurati u “quilty pleasure” filmove, pa ga gledati bez straha da će vas netko osuđivati zbog samog gledanja. Konačni zaključak? Oh, cool Stallone, s takvim on linerima da im je mjesto u Sin Cityju, uvijek zgodna Brigitte Nielsen, stvarno poštena dozna dobre, stare klasične akcije napravljene po pravilima stare škole, pretjerivanja u svakom smislu, širokom i užem i gotovo dječija naivnost u izravnoj želji da bude jednostavno zabavan komad filma. Nisu bez razloga te 80-te bile jako zabavne i povoljne što se tiče ovakvih naslova.

Knjiga ima svoj film…

“Paula Gosling – A Running Duck”

Napisati roman u Hrvatskoj može svaka nepismena duša, vjerujte mi oko toga na riječ, ali malo ju je teže izdati. Imate nekoliko procedura, skoro kao kod kloniranja, i sve će vas dovesti, ako nije vaš dan, do zatvorenih vrata. Nedavno je pokrenuta kriminalistička serija romana u našim krajevima, prigodno nazvana “Balkan Noir”. Balkan…pa, svi znamo što je to (gdje je to, da se ispravim) ali, kako stvari stoje, netko bi izdavačima trebao malo bolje pojasniti što znači pojam “noir”. Prvi roman u toj seriji napisao je naš mešter pisane riječi Hrvoje Šalković i roman je totalna koma, vjerujte mi i oko toga na riječ jer sam se načitao loših romana, pa znam prepoznati jedan. Dva pajkana love serijskog ubojicu… ah, ti klišeji. Ako putujete na mora vlakom, svakako ga ponesite, topla preporuka za ubijanje vremena. I onda sam malo pogledao tko je sve najavljen od autora u toj “Noir” priči. Tribuson, Pavičić… stara garda zbog koje je hrvatski moderni krimić u debelom qurtzu (nisu moje riječi, citiram nekoga tko zna o čemu priča) i dok mi ne dobijemo izdavače koji će reći da je prošlo vrijeme starih dinosaura školovanih na romanima Dashella Hammeta (koji je bio jako dobar pisac i koji je znao što znači noir jer ga je doslovno izmislio) sumnjam da će se u skorašnjoj budućnosti nešto bitnije promijeniti oko ponude zanimljivih naslova. Ženama krimić pak ide kao podmazan, a onaj tko kaže da žene nisu u stanju napisati nešto kako treba ili je debeli seksist ili nikad u životu nije uzeo knjigu u ruke. Krimići, ljubavni trileri ili ove trenutačne teen pizdarije s vampirima (i vješticama, i vukodlacima i seksualnim čudacima koji jebu u 50 Nijansi raznih poza) sve je to u dominantnim rukama žena. Kapa dolje, svaka vam čast i tako to, netko treba i to pisati. No, što je s akcijom? U Americi, koja savršeno razumije pisanu riječ i gdje se od pisanj ekčuli može živjeti, akcija je u domeni muškaraca. Razni serijali (književni) toliko su rašireni da ih je nemoguće nabrojati. Umjesto vampira imamo prave frajere koji bi i James Bonda pojeli za doručak, međunarodne organizacije (zle, aravno) i raznorazne negativce koji žele doći glave našim junacima u savršenoj tjelesnoj formi. Žene tamo baš i nisu bile prisutne, ali, stvari se i tamo mijenjaju. Nedavno sam pročitao Informatoricu od Tyler Stevens i mogu reći da mi se poprilično svidjela. Mlada žena, sposobna, obojita ako treba, i odmah je to išlo u serijal. James Cameron je najavio film (a Cameron zna kako se radi prikaz čvrste žene i kako napisati scenarij za ženu, a ne za muškarca, pa ga da ti ženi) i to je takva reklama da vam se otvaraju sva moguća vrata. No, što je s vremenima prije nego je postojao Internet? Pa, čini se da ako ste napisali dobar roman, takve prepreke oko promocije nisu uopće igrale nikakvu ulogu. I, OK, možda sam malo uljepšao, možda nije riječ baš u potpuno čstom akcijskom romanu, ali danas ga takvim gledaju i to više manje zbog ekranizacije. Ustvari, dvije. Doći ćemo i do toga.

A Running Duck (ne postoji neki adekvatni prijevod, a da ne bude smiješan) izdan je daleke, ali stvari daleke 1974 godine od strane američke spisateljice Paule Gosling, koja je 1960 svoju adresu stanovanja zamijenila za onu u Engleskoj. Ovo “Fair Game” naslov je američko izdanje (oni imaju tu naviku preimenovati romane za svoje tržište – pitaj boga zašto) i radnja nas upoznaje s Claire, mladom odvjetnicom koja jednog lijepog dana preživi atentat snajperom. Tko ili zašto ju je pokušao ubiti ostaje tajnom. U priču se uključuje i čvrsti žandar imenom Mike, koji nije baš uvjeren da je Claire prava žrtva, ali promjeni mišljenje kad se dogodi drugi napad i Clairin zaručnik skonča mrtav. Mike sada dobiva strogi zadatak održati Claire živom, pratiti je u stopu i pokušati uhvatiti onog tko je pokušava ubiti, a svi tragovi navode na to da je zapela za oko tajanstvenom (i jako dobrom ubojici) imenom Edison. Njih dvoje, u bijegu, počinju razvijati i neko dublje razumjevanje jedno za drugo, a osjećaji su jako dobri kad vam meci lete oko glave. Rekoh već, ovaj roman je doživio već dvije zasebne ekranizacije. Prva je sada već kultni film Cobra, iz 1986 godine, a drugi je zabavni, ali pomalo tupast Fair Game iz 1995 godine. Znam, već vam idu asocijacije u glavi na… svašta. Ustvari, realno gledajući, nijedan od ta dva filma nisu direktne ekranizacije pisane riječi već su oba uzeli osnovnu premisu i napravili svoje viđenje stvari. Mike iz romana je sličniji Sylvesteru Stalloneu (šutljiv tip, ozbiljan, mračnija faca) nego Williamu Baldwinu, Cindy Crawford je sličnija Claire nego Brigitte Nielsen, pa kad spojite ta dva naslova, dobijete više manje likove iz samog romana. Negativci kao takvi (banda iz podzemlja i loši ruski prebjezi) ne postoje u romanu.Zbog tih ekranizacija roman se drži napetim akcijskim štivom, no realnije je reći da je to triler koji ima ponešto akcijskih začina uz one romantične. Zanimljivo je razilaženje u mišljenjima što se tiče profesionalne kritike i čitatelja, jedno od onih razilaženja koja roman proglašavaju ili jako napetim djelom koje se čita na rubu stolice, ili je rangu gore spomenutog Šalkovića i bezvezarije koja se čita u vlaku dok idete na more.

Roman za razliku od filmova nudi zanimljivu karakterizaciju što ubojice, što glavnog žandara, tako barem kažu ovi s profesionalnije strane struke. Radnja, koja nema veze s onom iz filmova (oba filma imaju zabavne akcijske scene – već kad sam iskren) igra je mačke i mišta i svi protagonisti dobivaju svoj unutrašnji uvid. S druge strane, čitatelji (koji su jednako podjeljeni) kažu da je romansa između likova dobra, nimalo bezvezna, dok drugi pak kažu kako je to sve već viđeno. Što me dovodi do sljedeće stvari. Roman je po tome – muški ženski lik u opasnosti razvije osjećaje jedno za drugo – stvar koja je već doživjela toliko inkarnacija da je nemoguće u tome pronaći originalnost, pa ga treba gledati s stajališta kad je izdan. Možda nije prvi koji je to uveo u radnju, ali u to doba ženski pisci koji pišu akcijske trilere nisu nicali kao gljive poslije kiše i gledati stvari iz ženskog kuta  zanimljiva je stvar posebice zato što, ukoliko se može vjerovati likovi nisu tako crno bijeli (muškarci ne znaju opisivati ženske likove – točka). Mike iz romana je veteran iz Vijetnama, on je bivši snajperist koji je vidio svoj dio sranja, a njegova strana priče je ujedno i blaga kritika cijele te ‘Nam priče (ništa eksplicitno, naravno) i Mike, za razliku od Mariona Cobrettia, ne voli ubijanje iako je jako, jako dobar u tome. Akcijske scene u radnji nisu česte, ali su dobro uklopljene u radnju i ta igre mačke i mišta između ubojice i para ima svojih svjetlih trenutaka (Mike i Claire su stalno u pokretu) ali i mana (ostali policijski likovi su više-manje nakupina klišeja koje ćemo viđati u filmovima 70-ih i 80-ih. Ekranizacije, da budemo fer, nisu baš pomogle romanu jer je i nakon njih ostao na marginama tih ekranizacija, ali to valjda ide s time kad se skoro sve izmjeni u odnosu na roman. Iako je Cobra postao hit u kinu (ne baš toliki, ruku na srce) oni koji su čitali pisani medij skloni su vjerovanju kako bi puno bolje prošao da se držao originalne storije umjesto što ju je mjenjao. Ne mogu reći ima li u tome istine jer roman je, pogađate, nedostupan za nas male pisce blogova, ali kako ga prati dobra reputacija, počevši od solidno profiliranih likova, napete radnje, dobrog stila pisanja i zanimljivog razvoja situacije (akcija, romansa…) ne bih imao ništa protiv da se netko sjeti napraviti nekakvo reizdanje i ubaciti ga u širi opticaj. Pretpostavljam da bi se to svidjelo i još nekome od vas. Ah, želje….

The Lost Boys (1987)

IMDb

Trailer

 

Sjeća li se još netko onih vremena kad su vampiri bili uistinu vampiri? Zli kurvini sinovi, kojima je cilj bio napiti se vaše krvi i ostaviti vas da trunete? Nitko ne osporava da su svi oni bili prelijepi, to dolazi s tim podučjem, ali onda su vampiri bili opasna živina, jeziva i romantiku su pokazivali onoliko koliko crnog stane ispod malog nokta. Danas je priča posve drugačija. Ili gube vrijeme mlateći praznu slamu i gubeći vrijeme na zujanje (usporedba s komarcima je namjerna jer su dosadni kao i oni) oko neke tamo polovne ljepotice, vrteći stalno jedne te iste rečenice nafilane pompoznim ljubavnim izjavama (The Vampires Diares – Damon je imao tako lijepog potencijala postati jako zanimljiv lik) koje vas doslovce tjeraju da promjenite program. Pa imamo vampire koji svjetlucaju na suncu. Ukoliko niste shvatili prvi put, ponovit ću sporije – vampirima ne samo da ne smeta sunce već ih stavlja u ozbiljnu opasnost da ih pokupi John Travolta i odvede u obližnji disco. Mislim, volim ja inovacije u tim starim stvarima, ali što je smiješno je smiješno. I, da, opet imamo pompozne ljubavne izjave o ljubavi, iako je Eddy-Boy ustvari jedan ozbiljno poremećeni stalker koji drži svoju Bellu na jako kratkom povodcu – što se njoj ustvari i sviđa jer njezin život bez svog muškarca ne znači ništa – feminizam, emacipiranost, prava na jednakost – sve uspješno zatučeno jednim svjetlucajućim udarcem. Pa imamo vampire koji se vole jebati. Bilo kad i bilo gdje. Čak i ako nema potreba za tim, oni će se jebati. I naglasiti kako će se sad jebati jer se oni vole jebati. True Blood je u početku bila poprilično zabavna serija (držala se nekih pravila o vampirima) i bilo je tu materijala za par ozbiljno zanimljivih vampira – koji su kasnije postali obične plačipičke nad jednom trailer-trash plavušom. Kako ni njezini scenaristi više nemaju blage ideje što bi mogli napraviti u seriji, oni koriste svaku priliku da likovima pruže malo dobrog starog seksa (sve se bolje prodaje uz to). Nije ni Dracula svoje rekao, a, ne. No umjesto opasnog krvopije (koji je to uistinu bio – neka vas ne zavara odlična, ali poprilično romantizirana Coppolina verzija) ovdje ćemo dobiti pravog romatičarskog junaka, nešto u maniri Isusa Krista osobno, koji će žrtvovati sebe zarad drugih. Nažalost, Dracula Untold baš i ne obećava da će vratiti vampire natrag na staru slavu. Izgleda da su zli kurvini krvopijski sinovi svoje posljednje trenutke slave imali tamo kad se Carpenter igrao s njima u Vampirima (iako, nisu ni ljudi bili milo sunce mamino pa je to bio pošten omjer snaga) a nije loš ni Stakeland, točnije, iznenađujuće pošten film. I, tako. Imamo vampire. Ne smeta im sunce jer nose čarobne prstene ili ih tjera da zaplešu Stay Alive kad počnu svjetlucati. Ako čovjek hoće vidjeti pošteni vampirski film mora zagaziti u prošlost, iščupati neki naslov i pogledati ga u sadašnjosti. Izgubljeni Dječaci jest kultni film, o tome nema nikakva spora, ali nije dobar film, što mu svejedno ne umanjuje vrednost jer pokraj današnjih vampira, ona grupa koju je predvodio Jack Bauer (neki ga znaju i pod pseudonimom Kiefer Sutherland) izgleda kao prava koljačka družina kojoj se ne želite naći na putu. I, da, svi su bili mladi, lijepi i u trendu. Znači, moglo se to i onda napraviti, a da ne izbanalizirate cijeli ogranak horor žanra.

A priča počinje dolaskom nekih novih klinaca u mali kalifornijski gradić. Ne, nije riječ o nekoj curi kojoj će za oči zapasti tamo neki zgodni krvopija već je riječ o braći. Michael i Sam, braća nemoguća, što bi se reklo, vole sve što vole mladi i, iako nisu previše oduševljeni selidbom, prihvaćaju to na način na koji prihvaćaju i svi ostali klinci – upuštanjem u društvene aktivnosti koje nudi mali grad. Ne treba dugo da shvate kako je gradić malo izvan tračnica jer se u njemu događaju čudne i neobjašnjive smrti, a i pojavljuju se neki misteriozni likovi odjeveni u posljednji krik mode (bilo u 80-ima) koji djeluju… kao da nisu baš sami svoji. Michael će se upustiti u druženje s njima, bit će tu i malo ljubavnih iskri, a Sam će pronaći dva lokalna tupsona koji će mu otkriti veliku istinu. Njihov je grad pun vampira. I na njima je da ga spase. Što će biti pomalo oteži zadatak jer je i Michael počeo pokazivati sklonosti izbjegavanju sunčevih zraka i žeđi za tuđom krvlju. Ono što je ustvari moderan pristup staroj priči, ima ono zbog čega ga poznavaoci žanra vole – drži se nekih osnovnih fakti o vampirima. Ne izlaze na sunce. Ne može im se napraviti ništa ako dobiju poziv u kuću. Preko dana spavaju u svojoj jazbini. I zbog tih relikvija iz prošlosti, da tako kažem, film nije ništa izgubio na modernizaciji. Vampiri su cool klapa, nose cool odjeću, voze skupe pile… žive punim plućima, što bi se reklo, iako su, tehnički, mrtvi. I jezivi su kad to situacija zahtjeva, opasni čak, ubilačko raspoloženi kad treba. Sve lijepe stvari koje se više ne viđaju u serijama/filmovima o vampirima. Ekipa iz ovog filma je uistinu definicija vampira; zgodni, ali zli kurvini sinovi. Zašto to nije dobar film?

Iskreno gledajući, neuravnotežen je do besvijesti. Ima previše toga što bi odgovaralo dječijem filmu (trio klinaca lovaca na vampire baš bacaju osjećaj u tom smjeru) ali dječiji filmovi obično nemaju toliko prolivene krvi koliko je tu ima. Ne može ga se nazvati baš ni pravim hororom zbog ovog prvog, no i zato što pravog horora ustvari ni nema. Radnji treba da se malo pokrene, podosta pratimo tu zlu ekipu i Michaela kako gluvare po gradu i treba još duže da se skuži kako su oni vampiri (nije bitno što vi to unaprijed već znate jer radnja vuče noge da vam to otkrije) a onda se zna izgubiti i dosta vremena na obične nepotrebne stvari (braću Frog i njihove fore) što bi bilo i zabavno da je ekčuli zabavno. Ta neuravnoteženost se pokriva činjenicom da je glumački cast uistinu dobro odabran. Mlađahni Jason Patric i Kiefer Sutherland čine dostojne suparnike, a Jamie Getz podnošljiv uzrok njihove netpreljivosti. Oba imaju i ponešto glumačkog znanja, a i nešto prirodne karizme (iako Kiefer sve ostale pojede za doručak). Horora nema, kako rekoh, ne u onom klasičnom smislu da bi mogli skakati iz stolica, ali, zanimljivo, ima određenu neugodu koja se provlači kroz film i koja funkcionira dobro. Joel Schumacher istu je stvar (iako puno bolje) napravio i u Flatlinersima, što govori i još jednu stvar – da zna kako najbolje iskoristiti Kiefera koji je u tim mlađim danima bio malo više mračni psiho, a malo manje akcijski junak te da mu je taj plašt mračne nepredvidljivosti dobro stajao (zato i Jack Bauer djeluje cool na ekranu, jer je jedan stvarno nepredvidljivi psiho koji se ne libi odrezati nečiju glavu ako to situacija traži). Što se tiče ostale ekipe – srednja žalost, iskreno. Corey i Corey su dinamični duo, nekad zabavni, nekan naporni, ali kuži se zašto ih je publika voljela, a Dianne Wiest donosi malo zdravo odrasle ozbiljnosti kao protuteža mladenačkim godinama. Film je u konačnici bio zdrav hit i moram se složiti da su kritike bile stvarno fer prema njemu (nitko ga nije popljuvao ili zgazio) te da se stvarno osjeća kako je tu dosta toga položeno na vizualni stil, a malo manje na nijanse u scenariju. Svejedno, zbog toga film i danas izgleda dobro, a kako su vampiri općenito doživjeli gadnu degradaciju, zbog osnova koje su i proslavile tu noćnu gamad, izgleda još i bolje. Možda sadržajno neuravnotežen, teško da vas svejedno neće zabaviti, a vrlo vjerojatno i izvući pokoji osmjeh zbog svih oni retro stilova koji se pojavljuju u njemu. Zabavno, pomalo krvavo, pomalo zlokobno… mješavina zbog koje ga vrijedi pogledati još koji put.

 

Rocky III (1982)

IMDb

Trailer

Clubber Lang:
I’m going to bust you up.

Rocky Balboa:
Go for it.

 

Kada stvorite lika koji dođe na prvo mjesto popularnosti ispred stvarnih sportaša, kojeg skoro pa svi vole spominjati kao uzor i kojeg poznaje cijeli svijet onda znate da ste uspjeli napraviti nešto stvarno impresivno, mao koliko god vas kritika gazila i stalno podsjećala da ste nikakav talent. Neki od težih, kliničkih slučajeva filmske snobovštine, još uvijek ne mogu prežaliti činjenicu da je originalni Rocky dobio Oscara ispred jednog Taxi Drivera i, ma koliko ja respektirao De Nira kao munjenog Travisa, glorificiranje psihopate nije isto što i glorificiranje nekog tko je odlučio pod svaku cijenu iskoristiti pruženu (posljednju) šansu da se dokaže u sportu koji je dio njegova života. Rocky je tako, od jednog no name projekta postao uspjeh sličan onom kakav je napravio naslovni lik, a to u filmskom svijetu znači samo jedno – nastavci. Iskreno, volim prvi dio, mislim da je to stvarno dobra simpa sportska drama kroz koju se provlači i lijepa ljubavna priča. Mislim da je Rocky II ustvari obično prežvakavanje originala i da je riječ o slabom filmu koji nije baš tako dobra drama (iako ima lijepo pogođenih tonova) a ni sportski događaj nije baš nešto kad se zna kako će cijela priča završiti. Ali zato obožavam treći dio. Treći dio je ono što bi se jednostavnim riječnikom reklo, zabava za mase, ali to bi bilo pojednostavljivanje jer Stallone, koliko god da je fino živio od tih nastavaka, ipak nije zanemarivao glavnog lika te je ovdje odlučio napraviti ono što svi junaci trebaju doživjeti – pad. Jer kad junak padne, pa se opet uzdigne, to je ono što ga ne pretvara ponovo u junaka već u legendu. A, budimo i još iskreniji, Rocky III ima skoro pa najviše boksa u sebi, i treninga koje svi vole gledati (iako to, naravno, nitko neće javno priznati). Takav pristup čini ovaj dio možda i najboljim nastavkom u cijelom serijalu (prvi i zadnji su kategorija za sebe, izvan ljestvice rangiranja) i svakako se osjeća pomalo epski doživljaj jer ovaj meč ono je što će Rockyja proslaviti u pravom smislu te riječi (Ivan Drago u četvorki mi je malo previše pretjeran da bi bio baš zanimljiv, a i film je obojan s malo previše pojednostavljenje političke spike). Kako će junak doživjeti pad? Dolaskom novog izazivača, kako drugačije.

Clubber Lang je novo ime u svijetu boksa. On je nemilosrdan, on je prost, on je hodajuća provokacija i čista fizička snaga. Rocky, koji se fino udomaćio u sportu i showbuissnesu (zatvorit ćemo jedno na činjenicu da svega nastavak ranije nije znao spojiti dvije suvisle rečenice ispred kamere) postao je mekan i malo previše samouvjeren u sebe te prihvaća izazov. I gubi. Gubi snažno. Tada na vidjelo izlazi činjenica da njegova karijera možda i nije bila tako jaka kako je on mislio jer mu je trener Mickey  birao pogodne protivnike. Uz poraz, gubi i Mickeyja, što je udarac za udarcima koji našeg junaka zamalo u cijelosti izbace iz ringa. Sve dok se na scenu ne vrati poznanik. Apollo Creed. Jučerašnji ljuti protivnik, današnji saveznik, odlučuje pomoći borcu koji mu je priuštio da poljubi pod u ringu, a uz sve to, Rocky će se morati riješiti unutrašnjih demona kako bi bio spreman u potpunosti za uzvratni meč. A taj meč, dame i gospodo, bit će rat u kojem će se dokazati i to da stari pesi mogu naučiti neke nove trikove.

Ako ste kojim slučajem pomislili da je uzor za Langa bio Mike Tyson (ne krivim vas, i ja sam to pomislio) – nije bio. Ostaje nejasno da li se Tysonu toliko svidio film, pa je odlučio se ponašati kao Lang, ali zabavna referenca na stvarni život kroz umjetnost iako jedna s drugom nemaju nikakve veze. A Lang je ona vrsta protivnika kakvu publika voli; mrzovoljan, sirov, mrcina koja samo zove da ga netko namlati. Naš junak je pak čista suprotnost i zato je neminovno da u prvom susretu poljubi pod i da se vrati jači nego ikad. Što znači, malo očito, da film ne nudi nikakva iznenađenja i da je predvidljiv do bola. Koga briga za to? Znam, tako i ja mislim. Ono što je ovdje stvarno dobro upalilo je par stvari. Rocky po prvi put ima sumnje kako je sav uspjeh ustvari nezaslužen. Da je bitanga koja je išla laganijim putem, što je povratak korijenima. Druga stvar – znam da to svi volite – trening. Iako svaki Rocky film ima tu famoznu montažu gdje se on priprema za meč, ovaj put uz te pripreme radi i promjenu koreografije – postaje Apollo – što je zabavnije od pukog dizanja utega. Također, oba meča su dobro osmišljena da ne budu tek obično mlaćenje protivnika, a svakako je najurnebesnija stvar, cirkus, iskreno, meč Rockyja i Hulka Hogana. Iako su karakteri uglavnom crno-bijeli, gluma prolazna i razvoj događaja predvidljiv, film bez muke vas uspije uvući u događanja na ekranu i nije nikakvo čudo ako vas na kraju uhvati poriv da počnete navijati za Rockyja dok prima udarce od Langa i onda počinje žestoko uzvraćati – film efektno puca na te prizemne osjećaje (dobro vs zlo) i uopće mu ne treba zamjeriti što je posao napravio sjajno. Uz dodatak malo mračnijih tonova, malo dramskih elemenata, Rocky III s razlogom ima reputaciju kao zabav i energičan film, koji uopće nije naštetio serijalu (a kažu da nastavci nikad ne valjaju – pih) a vrijedi spomenuti i da je Stallone sve to dobro režirao, s mjerom, da ničega ne bude previše ili pak premalo. Spremni za meč koji je bolji od svih stvarnih mečeva u zadnje vrijeme? Neme veze što već znate kako će završiti jer rezultat je ionako nevažan pošto je važno sudjelovati. Pa makar i ponovnim gledanjem.

 

Quantum of Solace (2008)

IMDb

Trailer

 

Nakon odmora kojeg sam prisiljen uzeti s vremena na vrijeme (neinspiracija, negledanje filmova, real life stuff…) volim se vratiti s nečim eksplozivnim. Onako, tek toliko da ne ispadne kako sam utrošio vrijeme na pisanje o nečemu što je dobro, ali opet ne toliko… inspirativno da se pokupite do prvog lokala, hladno pogledate zgodnu djevojku i poručite konobaru da vam donese votku-martini (mućkani, ne mješani) i tek onda doživite pravu blamažu kad vas upita koju vrstu votke želite. Također, pisanje o Bond filmovima je posao u tijeku. Nadam se jednog dana da će se na ovim mojim stranicama nalaziti dojmovi o svim naslovima, uredno poredani i blistavo sređeni, ali, kako rekoh, to je još uvijek posao u tijeku. Sa druge strane, ako želite napraviti dramatičan povratak umjetnosti pisanja, s Bond filmom ne možete pogriješiti jer su čak i oni najgori nekoliko svjetlosnih kilometara bolji od raznih klonova koji su tokom godina nicali kao gljive poslije kiše. I još uvijek to rade. Doduše, više u književnosti nego na velikom ekranu, ali ima ih i ondje (hint = novi Jack Ryan film). Enivej, dugačka priča skraćena na neku razumnu razinu. ima već nekoliko mjeseci kako sam si priuštio mali lov na neke DVD naslove, ništa fensy, tek odabrana gomilica da popunim jednu malu stalažu, i Zrnu Utjehe bijaše jedan od tih naslova. Kako imam cijelu kolekciju već postavljenu na toj polici, ova nova (ne)djela s Danielom Craigom su nedostajala (i još uvijek jedan naslov nedostaje) te je i taj problem (djelomično rješen. I tu sad dolazim i do onoga što sam napomenuo maloprije, čak i ako je neki od Bond filmova loš, još uvijek je dobar za razliku od srodnika, a Zrno Utjehe (iskreno – blesav prijevod blesavog originalnog naslova) ide u tu kategoriju, iako je ovo maglovit slučaj – film je dobar, ali nije dobar toliko da bi bio odličan, jer da je odličan onda ne bi bio ne toliko dobar. Razumijete? Ni ja, jednostavno me uhvatila inspiracija, pa ću jednostavnije sažeti ono što pjesnik želi reći – ovakve se… hmm, loše stvari događaju kad su ambicije veće od stvarnih mogućnosti.

A ambicije su u ovom slučaju bile napraviti dašak retro ugođaja i Bondu pružiti tako jakog protivnika da bi se s njim morao natezati kroz nekoliko nastavaka. Nije da se to već nije radilo, Bond se igrao lovice sa SPECTROM kroz nekoliko starih nastavaka, a vođa dotične organizacije, Ernst Stavro Blofeld, bio mu je dostojan nemesis odigran od strane nekoliko jakih glumačkih gubica (Donald Pleasance, Telly Savalas). Sve je to lijepo zamišljeno, ali Spectra je nastala kad su takve stvari bile više-manje zabavne, ne baš posebno pametne i mogle su proći jer su tadašnji negativci bili megalomani željni vladanja svijetom. Danas… to je jednostavno neizvedivo. Iako zločinačke organizacije postoje i danas (Crkva, Crveni Križ…) njihovi motivi su malo bliže zemlji (čitaj – zgrtanju novaca) a malo manje megalomanski (zadržavanje vode kako bi osvojili neku zemlju… ili koji već vrag su radili u filmu) te toliko skrivenost, jako huš-huš ponašanje i nedorečenost više nisu zabavni. Ako negativac nije karizmatičan kao Bond, pa čak i više, ako to situacije zahtjeva, zaboravi da će film imati dobar odjek.  i tako je Zrno Utjehe postalo prvi (doslovno prvi) službeni nastavak nekog filma iz franšize (radnje se događa jedva sat vremena nakon kraja Casino Royalea) i stvari, iskreno nisu djelovale loše – barem na papiru. Bond juri zločinačku organizaciju, mrsi im planove i usput traži osvetu za djevu koju je volio u Casinu. Znači, negativci, akcija i tvrdi Bond, novi igrač kojeg smo dobili film ranije. Konačni rezultat? Sve je ostalo nekako ni na zemlji, ni na nebu, osim financijskog uspjeha. On je otišao nebu pod oblake. Kreativnost? Ne baš.

Prvi dio filma (uvod i nešto malo dalje) najavljivalo je gotovo nastavak sirovog pristupa kojeg smo dobili u Casinu. Bond u žestokoj auto potjeri (oscilacije u samoj kvaliteti, iskreno) pa štemeraj s nekim likom i trčanje preko krovova. To je upalilo prelijepo u Casinu (a ja sam bio prvi koji je jasno i glasno govorio kako Daniel Craig nije za tu ulogu – promjenio sam mišljenje odmah po gledanju filma) i taj siroviji Bond je ovdje jedina konstanta koja vrijedi. Druga stvar koja je pomalo očita – scenaristi nisu baš bili na čistu što bi trebali raditi u nastavku. Zamislili su priču, ali ta priča je trebala trajati kroz nekoliko nastavaka, pa su ubacili nekog tamo negativca, dali mu motiv koji je mutan kao močvarna voda i, da se publika ne bi previše dosađivala jer priča je stvarno nerazumljiva, radnju su ispresijecali akcijskim scenama koje su odlične. Odlične da, ali ne tako intenzivne kao u Casinu jer ih ubija divlja montaža (taj MTV je pokvario ljude) i vidi se da su neke od njih ubačene tek toliko da pokrpaju prazninu u priči. Krajnji motiv, kad se i dođe do njega, pomalo je banalan i nezanimljiv, te film gotovo odmah ulazi u stvarno spektakularnu završnicu i odmah dodaje neke dublje nijanse (pojašnjenja) priči koja se odvijala u Casinu (Vesper i Bond). Jedno vrijedi priznati – film nije dosadan. Od njih tri koliko je Craig do sada napravio, ovaj broji najviše akcije i da sama akcija kao takva ima nekog smisla u radnji, bila bi još bolja. No, i ovako će držati fanove serijala zapiljene za ekran (ne zezam se – akcijske scene su stvarno loše monirane) ali oni koji uz to očekuju i neću čvršću priču mogli bi biti gadno iznenađeni. Pristup koji je Bonda trebao odvesti u stvarno serijalnu vrijednost tako je podbacio već na prvoj karici (Casino ionako ne računam kao dio ove priče – iako, strogo tehnički gledano – jest) i kad se došlo do toga da se radi Skyfall – odbačen je po kratkom postupku, što je Zrno Utjehe ostavilo nigdje osim u domeni još jednog akcijskog filma mutne priče (tu ni scenaristi sami nisu bili sigurni što točno žele reći) koji tek zbog spektakularne akcije (i one down to earth akcije koju smo dobili u Casinu) i već uhodanog Craigovog nastupa može imati etiketu Bond filma. Kad se neka mlađarija tipa Chris Pine počinju gurati u žanr, onda je ovo još i odličan proizvod, ali daleko je to od najboljih Bond uradaka, što se, srećom, shvatilo odmah po premijeri jer sljedeće poglavlje priče bio je Skyfall, kojim su uspjeli ispraviti neke pogreške u koracima u ovom naslovu. Svi imamo svojih padova, ne, ni najjavniji tajni agent s dozvolom za ubijanje nije iznimka od te činjenice.

 

Gotham (1988)

IMDb

Trailer

 

Kako stvari stoje, ja se nikad neću maknuti od privatnih detektiva. Bilo da ih gledam, bilo da ih čitam, a bit će red opet naoštriti svoje spisateljsko pero i krenuti u pokoravanje književnog svijeta – nakon što svizac zamota čokoladu u sjajni omot. Ovo je naslov na kojeg sam naletio posve slučajno i nevezano uz temu i mislim da bih ga preskočio da se ime Tommy Lee Jonesa nije kočilo posred plakata (nije da odbacujem i Virginiu Madsen, ni slučajno) te sam otišao malo pronjuškati o čemu se točno radi. Da, i ja sam kao i vi automatski pomislio kako ovo ima neke veze s Batmanom (ta ipak mu je to adresa prebivališta) i, da, pomislio sam da je Tommy Lee imao neke veze s krilatim netopirom prije nego je zaigrao Dvoličnog u šarenoj papazjaniji znanoj i kao Batman Forever. Pogrešno na oba kraja. Gotham je nekako neslužbeni naziv za New York, valjda, povezuju ga s tim gradom i, pazite iznenađenja, radnja se događa u njemu. Film ustvari ima i drugi naslov, The Dead Can’t Lie (Mrtvi ne lažu) što je rečenica iz radnje. Zašto je preimonovan u Gotham… ne znam jer taj se naziv ni ne spominje, ali što je tu je. Inače, kako ovo nema veze s Batmanovim svijetom (što znači da možete prestati čitati ako ovo čitate samo zbog toga) tako je i riječ da je ovo televizijski film, jedan od onih proizvoda koji imaju zggonu priču, zgodne glumce, ali baš pravo limitirani budžet tako da osim zgodne priče i zgodnih glumaca nemaju ništa više za ponuditi (jedino ako vas zanima kako Tommy Lee izgleda bez odjeće – ili, još bolje, Virginia Madsen). Tako, upozorio sam vas. Zašto sam ga odlučio pogledati do kraja? Zbog pretjerivanja, ako zbog ničeg drugog.

Priču nad otvara Charlie, koji sjedi u baru i psihijatru (barmenu) krene pričati najčudniju priču koju čovjek može čuti. Proganja ga bivša žena s kojom on ne želi imati posla. Prati ga po ulici, prati ga doma, prati ga svuda gdje krene. Charlie je toliko sjeban zbog toga da odluči unajmiti privatnog detektiva da mu pomogne oko tog problema. Eddie je ona vrsta privatnika koju ne angažirte ako baš nemate drugih mogućnosti, ofucan ured, ofucan namještaj i vrijeme mu je da se iseli jer nema lovu za stanarinu. Zašto je Charlie angažirao Eddiea i zašto je Eddie pristao? Oh, jesam li zaboravio spomenuti kako je Chalieva žena mrtva već deset godina i da je on uvjeren kako ga prati duh? Jesam? Ups, propust s moje strane. I, tako. Eddie odluči prihvatiti slučaj zbog velike količine zelembaća i uglavnom ne vjeruje svom klijentu (misli da je malo skrenuo – ali lova je dobra) sve dok ne upozna Rachel. Rachel je zgodna plavuša za koju Charlie govori kako mu je upravo ona bivša žena. Eddie i Rachel započinju neku vrstu veze, a u sve to se upliće i poveća količina dragulja koje je Charlie kupio bivšoj, sad trebala-bi-biti pokojnoj ženi.

Jedno ću odmah priznati – film je poprilično dosadnjikav. Iako sadržaj otkriva poprilično zgodnu priču koja dušu daje za jedan klaisčni noir pristup (privatni dekster, ubojito zgodna i hladna plavuša, kompliciran slučaj) i jednu spooky horor priču (te mrtve žene koje traže svoje su jezive) nekako je podbacio na oba polja. Dobro, ne posve, onaj noir pristup je ostao tu i ono pretjerivanje koje sam spomenuo odnosi se na dijaloge koji likovi vode. Posebice mi se svidio uvod Charlieve priče koju započinje riječima (grubi prijevod) – Jeste li se ikad našli u mračnoj ulici s koracima koji vas prate i shvatili da ondje nema nikoga? Genijalno. Priča tako nakon zanimljivog uvoda postaje neodlučna – nije jasno želi li to biti paranormalni krimić, ljubavni krimić, običan krimić ili jednostavno bizarna ljubavna priča. Kad se fokus radnje makne s onog ”prati me mrtva žena” u ljubavnu priču Rachel i Eddiea izgubi se interes. Jer, to je televizijski film; nema vrućih ljubavnih scena (Virginia Madsen nije ni blizu u tako hot izdanju kao u Hot Spot) a Tommy Lee djeluje kao da je prihvatio posao, a onda mu netko rekao da još nisu sigurni što žele napraviti pa ide kroz film malo… izvan fokusa. Inače, uloga privatnog žandara mu leži odlično i njegov nastup je odličan, ali samo zato što je inače poprilično karizmatična njuška, pa bi i čitanje telefonskog imenika napravio zanimljivim. Virginia baš i nije nešto glumila, no uloga tajanstvene plavuše joj leži dobro, barem vizualno (i bijaše onda stvarno dobar komad – da, šovinist sam, ne mogu si pomoći). Tko zna, možda vam bude zanimljivo i nagađati da li je njezin lik duh ili nešto treće te da li je Charlie lud kao šlapa. Film ima završnicu koja (ne)odgovori na ta pitanja, ali do tada je već malo previše praznog hoda. Prolazna ocjena mu ide samo zbog nastupa poznatih glumaca, pomalo intrigantne priče (koja se iskrivi kroz radnju, ali opet ostane do kraja u tom svom nekom ublaženom obliku) i određenih dijaloga koji su toliko sočni da nisam mogao vjerovati kako su završili u pomalo bezličnom televizijskom filmu. Kategorija – opušteno nedjeljno poslijepodne odgovara opisu gdje strpati ovaj naslov i u skladu s tim imati očekivanja.

 

 

Knjiga ima svoj film…

“Ted Lewis – Jack’s Return Home”

Noir proza mi je poznato područje. Pročitao sam poprilično toga, čak sam i napisao ponešto i mogu reći da se znam snaći u tom žanru bilo da se radi o književnosti ili pak filmovima, ali neću reći da sam nekakav stručnjak jer, iskreno, baš i nisam. Više nešto kao običan entuzijast koji voli pročitati dobru storiju koja uključuje negativce, društveni šljam, i kriminalni mulj kroz koji se šeta pozitivac koji ima par zanimljivih osobina u rukavu. No, te osobine, barem što se tiče američke proze, danas izgledaju pomalo smiješno jer privatni detektivi imali su one kvalitete kojih se ne bi posramio ni Superman; pošten, častan, odan i tako u tom tonu. Doduše, imali su bocu pića spremljenu u donju ladicu radnog stola, tvrdu glavu i nesklonost ljubavnim odnosima, što im je karakter činilo ne tako sjajnim, ali to su opet bile tek nijanse da ne bude sve savršeno. Što se tiče europske strane noir krimića, nikad, iskreno, nisam nešto posebno istraživao jer, takav sam dojam stekao, europski pisci nisu bili tome skloni. Što se tiče filmova, tu pak rasturamo, posebice englezi koji su od crnih krimića napravili malu umjetnost (ide ta loza i do današnjih dana) a sasvim sam slučajno doznao da su imali i par poteza kroz književnost kojima su pokazali da se ne boje tvrdokuhane proze. Za razliku od današnjih skandinavskih krimića koji mi iskreno počinju ići na živce, ti potezi bili su dobri, sjajni čak, pa nije ni čudo da je filmski svijet posegnuo za ekranizacijama. No, za razliku od kolega s druge strane velike bare, naslovni junaci engleskih kolega pisaca nisu tako sjajni, točnije isti su kao i oni protiv kojih se natežu, a jedino što ih dijeli od toga da budu isti jeste neki motiv (ubojstvo brata u ovom konkretnom slučaju) što ih opet ne spriječava da ne hodaju na tankoj liniji koja dijeli nemoral od morala i kriminal od još goreg kriminala – u engleskoj prozi stvari se baš i nisu previše uljepšavale, barem ne što se tiče karaktera naslovnih junaka. A nisu bježali ni od prikaza stvarne slike mjesta u kojima im se priče odigravaju, što je bio još jedan korak naprijed u odnosu na američke kolege te je taj socijalni status koji se provlačio kroz romane bio još jedan način da podebljaju ionako poprilično pesimističnu sliku sadašnjice (a kad kažem sadašnjice onda mislim na 60 i 70-te kad se pokretao taj trend u Engleskoj) i općenito se svi slažu da je Ted Lewis jedan od prvih (ako ne i prvi) autor koji je probio led i stavio Engleski krajolik na mapu noir proze. No, to ne bi napravio da nije bilo filma, iako je roman Jackov Povratak Kući sjajni primjer kako se takvi romani trebaju raditi, iako danas takav stil pisanja djeluje pomalo arhaično.

Lewisu je Jack’s Return Home bio drugi objavljeni roman 1965 i kroz storiju o malom utjerivaču dugova za dva velika mafijaša iz Londona koji se vraća u rodni grad zbog ne baš jasnih okolnosti bratove smrti uspio je spojiti prikaz kriminalnog miljea, prostitucije, mafijaškog okružja i depresije zbog nezaposlenosti, propadanja industrije i sličnih stvari zbog kojih bi ovo, da ga je pisao netko drugi, bio pravi socijalni roman s jasnom društvenom porukom. Lewisa je zanimalo samo to da glavni junak, Jack Carter, šetajući se kroz taj mulj svega i svačega, živcira ljude oko sebe, sve kriminalca do kriminalca i pokušava otkriti istinu o bratovoj smrti s kojim uopće nije ni razgovarao. Godinama. Čineći lokalne kriminace nervoznima, koji vjeruju da je Jack došao u kraj tek toliko da im pomrsi račune, a ne da otkrije istinu o bratu, pokreće događaje koji eskaliraju u manja i veća nasilja u kojima nema nevinih. Taj roman, nakon što je objavljen, dočekan je s kritičarskim hvalospjevima i danas se smatra da je pokrenuo žanr tvrde proze u Engleskoj, s Lewisom kao žačetnikom. Za razliku od američkih kolega koji su za ovakav žanr odabirali privatne detektive, Lewis je uzeo kriminalca, što je, kad se stvari poravnaju, značilo da je lik isti kao i oni koji ga okružuju, a što u konačnici ima i nekog smisla – klin se klinom izbija. Junak koji je iz istog miljea kao i oni kojima gazi po prstima ima pravu perspektivu, a kako je Lewis radnju romana ”operemio” prikazom svih dubina kriminala kojih se mogao sjetiti, Carter se doimao kao lik koji zna štio priča (pisan je u prvom licu) što mu daje, koliko to čudno zvučalo, neku vrstu autentičnosti. Kad se tome pridoda i socijalni kontekst, nezaposlenost, tvornice koje se gase i nezadovoljni ljudi, nije ni čudo što je roman dočekan s hvalospjevima, a dosta pohvala je završavalo na načinu na koji je roman napisan; pomalo suhe i jednostavne rečenice, ali zato upečatljive i snažnog dojma.

Ali, to mu nije pomoglo da preživi sam od sebe. Usprkos dobrim kritikama, roman je bio tek osrednji uspjeh u prodaji i s vremenom je potonuo u zaborav. Ne potpuni, ali dovoljno dubok da ga nitko ne pomisli izvlačiti odatle s nekim novim reprintom. Sve dok nije došao film. Get Carter iz 1971 učinio je dvije stvari; postao je broj jedan u engleskoj povijesti najboljih krimića (s razlogom) i nanovo je izvukao roman iz zaborava. Nakon što je ponovo pokrenuo zanimanje javnosti za ovo pisano djelo, roman je doživio nekoliko reizdanja (kroz godine do danas) i preimenovan je u Get Carter kako bi se olakšala prodaja (iako neki drže da je trebalo zadržati originalni naslov) što je pomoglo i Tedu Lewisu da učvrsti svoju poziciju tvorca tvrde noir proze u Engleskoj. Poznavaoci oba djela (pisanog i igranog) zamjerili su izmjeni originalnog kraja gdje Jack ostane živ (ukoliko nešto nisam pomiješao) ali bez da uspije posve srediti stvari, što je odgovarajuće crnilu koje se provlači kroz cijeli roman. Izmjena ili ne, film je uspio u namjeri da dosta vjerno prenese pisane riječi, čak ih i nadograđujući još boljim stvarima, pri čemu je profitirao i Lewis jer je tokom godina (umro je 1982 u 42 godini života) napisao još dva Carter romana, oba praquela ovom prvom. Zbog filma knjiga je danas poznatija viš nego bi bila da film nikad nije snimljen (kako su stvari stajale, bio bi izgubljen u vremenu, usprkos dobrim kritikama) ali film ne bi bio snimljen i ne bi postao broj jedan da prethodno nije napisan roman. Gledajući strogo, roman je nakon kratkog plamena slave otišao u zaborav, bez obzira što je u međuvremenu proglašen kamenom temeljcom noir proze u Engleskoj, ali taj zaborav ne znači nužno da je loš naspram snimljenog materijala već jednostavno nije imao medijsku mašineriju koja bi ga reklamirala kao što se danas radi sa skandinavskim krimićima. Najviše ćete profitirati ako nabavite oba medija; knjigu i film, jer oba čine vrhunski proizovod svaki sa svoje strane i dokazano su se pokazali kao materijal koji odoljeva vremenu, bez obzira što je jedan medij pogurao drugi. Ugodno čitanje (i meni zajedno s vama) ako uspijete negdje pronaći kopiju.

Session 9 (2001)

IMDb

Trailer

 

Stvarne napuštene građevine. Što mislite o njima? Čine li one dobar set ili je ipak poželjno imati nekakvo osiguranje u slučaju da se krov počne urušavati? Ne vjerujem da netko ima baš u planu snimati snuff film, ali shit happens, što bi rekao Forrest Gump, no neki od tih napuštenih objekata uistinu su impreivna zdanja koja dušu daju za dobar filmski kadar. Zbog nekih poslovnih stvari iz stvarnog života (scenarij+napuštena zgrada=mogući film) nekako sam počeo tražiti takve objekte i po filmovima, ponešto kao istraživanje (uglavnom za istraživanje) i shvatio sam da nisam prvi koji se toga sjetio. Doduše, originalna priča je smještena na neku sasvim desetu lokaciju, ali kad se prilika otvori… No, dosta o tome, da ne ureknem sve zajedno, već ću se vratiti filmu. I, opet, jedan dio teksta bit će obrana nekog glumca. Što da vam kažem, kad netko vodi javnu kampanju protiv nekoga, nabacuje ga uokolo kao neispravni toster, ja stajem u njegovu obranu. Iako mi ovo nije nov naslov koji sam pogledao nedavno, nedavno sam ga opet pronašao zahvaljujući tome što sam (napokon) odgledao posljednju sezonu CSI Miamia i, moram priznati, nedostajat će mi ta serija. Da, da, znam, nitko to ne gleda, ali svi znaju detalje o njoj. Što da vam kažem, jeftino me kupit, par zgodnih djeva na mjestu zločina, lik sa sunčanim naočalima i to je to, nakon napornog radnog dana, odmor kakav tražim. Velika većina će Davida Carusa otpisati kao netalentiranog pozera, ali, kako rekoh, moram se tome malo suprotstaviti – lik ima dobrih stvari u filmografiji. Točnije, kad mu redatelj pruži malo manevarskog prostora čovjek zna nešto i pokazati. A kako ja ovdje volim dovoditi zvijezde koje to nisu, tako je i Caruso bio u posjeti (Jade & Kiss of Death) i vrijeme je da opet dođe, iako se ovog filma ne bih sjetio da nije Miami završio te da nisam iz puke dosade kopao po njegovoj filmografiji. Ali, to nije loša stvar, iskreno, jer ovaj film (na stranu Horatio Cane) savršen je primjer kako naprviti gledljiv horor s malim budžetom i savršenim, stvarnim lokacijama. Svim redateljima koji snimaju komorne, dosadne i negledljive drame teške po nekoliko milijuna kuna… pažljivo sve ovo pročitati.

Dakle, o čemu je točno riječ? O privatnom poslu. Grupa tako, poluzaposlenih likova dobije posao čišćenja azbestnih ploča u starom i napuštenom sanatoriju. Posao ide, ekipa je tu, ali ne treba dugo da se počnu događati nekakve sitnice koje odmah naznačavaju kako cijela priča neće završiti sjajno. To je sadržaj, da idem nešto dublje od toga otkrio bih vam prevelik komad priče (čak i jedan zgodni preokret) pa ću se tu i zaustaviti. Odmah vrijedi naglasiti kako ovo nije horor u klasičnom smislu te riječi, već je riječ o trileru koji ima jake horor elemente. Tu mu je ujedno i najveći problem koji i nije problem u doslovnom smislu te riječi, ali može se tako i gledati. Film je imao potpuno drugačije zamišljenu radnju, ona koja bi uključivala drugačijeg ubojicu i razvoj priče, ali je sve to izbačeno jer je film u konačnici ispadao poprilično predvidljiv (kad ga pogledate shvatit ćete i zašto) što je dovelo do zanimljivih rezultata. Radnja vam sugeriše jedno, čak postoji i nekoliko kutova drugačijeg gledanja (gledate kao kroz oči ubojice/duha/susjeda Pere) i to zavaravanje ima svog šarma. Istu stvar je radio i Carpenter u Noći Vještica, samo što je on to napravio namjerno dok je ovdje to nuspojava slučajnosti. No, slučajno ili ne, film stvara jako dobru neugodu koristeći se onim što mu je bilo pri ruci i na raspolaganju. Naime, priča o radnicima koji rade u napuštenoj umobolnici snimljena je u pravoj napuštenoj umobolnici, što je autentičnost koju ne možete postići u studiju. Ne samo da radnja predstavlja vanjski izgled napuštenog kompleksa već se koristila i unutrašnjost (ipak, bila je prvo sigurnosna provjera kako strop ne bi pao glumcima ga glavu) te sve što ide uz to; prolazi, sobe, hodnici. Većina stvari koje se vide u kadru već su bila tamo, što film čini vizualno stvarno impresivnim, bez da se moralo ulagati previše novaca i stvar izgleda jednostavno opako dobro.

Osim zgrade i unutrašnjosti, posegnulo se i za nekim starim trikovima zanata. Jezivi glasovi. Radnici u umobolnici pronalaze snimke razgovora luđaka s doktorima i jedan od likova ih počinje preslušavati. Tko god da je to napravio za potrebe snimanja, svaka mu čast jer nema puno jezivijih stvari za slušati (barem što se tiče upotrebe tih ”glasova” unutar horor filmova) i kad spojite sve u jednu cijelinu, dobijete dobar komad jezivih elemenata koje je teško ignorirati. Naravno, nisam zaboravio, tu su i glumci koji su dobrano potegli da odrade svoj dio posla. Iako je to čudno za reći, David Caruso je svojedobno dobio niz finih pohvala za svoj nastup, kao i ostali glumci, da se ne zaboravi (tu su, od poznatih imena, Josh Lucas i Carusov CSI suprotnjak Paul Guifoyle) što u prijevodu znači, ako Caruso ima prostora, zna to iskoristiti (samo što često nema). Ipak, koliko god su glumci dobro odradili svoj posao, treba reći da im scenarij nije davao baš previše slobode, barem što se tiče karakterizacije, pa je dobar dojam pojačan i njihovom prepoznatljivošću (neki anonimci bi možda napravili bolji posao, a možda i dva puta gori) no kad je je riječ o horor-trileru, svaka prednost da se žanrovski elementi što bolje dočaraju pomažu. Odmah ću vas upozoriti da ovo nije tipičan slasher, a nema ni MTV montaže već je tempo polagan, više atmosferičan nego atraktivan, pa ako idete ovo pogledati s ciljem da vidite hektolitre krvi ili kojeg duha (Grave Encounters su također snimljeni u pravoj napuštenoj bolnici) onda ste odabrali pogrešan film jer toga ovdje nema, ne u onom izravnom i zatupljujućem smislu. Ovo je film koji je gotovo iz čistog zraka stvario napetost i jezovitost i kao takav je rijetka zvjerka u svom žanru i gotovo je šteta što je gotovo zaboravljen, zanemaren i dosta podcijenjen jer je ipak riječ o dobrom materijalu koji je spretno iskoristio stvarne ponuđene stvari. Da zaokružim kraj malim infom; dotična bolnici više ne postoji, ne u obliku kakva je u filmu, dobar komad nje je srušen 2007 dok je ostatak renoviran. Od jezivog mjesta postalo je… svjetlom okupano mjesto, ali barem je ostao film kao podsjetnik kako je to izgledalo.