Session 9 (2001)

Posted: Srpanj 4, 2014 in David Caruso, Horor, Thriler

66399_3fe1d626ae3483699fd160d991caeccc_se session_nine.jpeg

IMDb

Trailer

 

Stvarne napuštene građevine. Što mislite o njima? Čine li one dobar set ili je ipak poželjno imati nekakvo osiguranje u slučaju da se krov počne urušavati? Ne vjerujem da netko ima baš u planu snimati snuff film, ali shit happens, što bi rekao Forrest Gump, no neki od tih napuštenih objekata uistinu su impreivna zdanja koja dušu daju za dobar filmski kadar. Zbog nekih poslovnih stvari iz stvarnog života (scenarij+napuštena zgrada=mogući film) nekako sam počeo tražiti takve objekte i po filmovima, ponešto kao istraživanje (uglavnom za istraživanje) i shvatio sam da nisam prvi koji se toga sjetio. Doduše, originalna priča je smještena na neku sasvim desetu lokaciju, ali kad se prilika otvori… No, dosta o tome, da ne ureknem sve zajedno, već ću se vratiti filmu. I, opet, jedan dio teksta bit će obrana nekog glumca. Što da vam kažem, kad netko vodi javnu kampanju protiv nekoga, nabacuje ga uokolo kao neispravni toster, ja stajem u njegovu obranu. Iako mi ovo nije nov naslov koji sam pogledao nedavno, nedavno sam ga opet pronašao zahvaljujući tome što sam (napokon) odgledao posljednju sezonu CSI Miamia i, moram priznati, nedostajat će mi ta serija. Da, da, znam, nitko to ne gleda, ali svi znaju detalje o njoj. Što da vam kažem, jeftino me kupit, par zgodnih djeva na mjestu zločina, lik sa sunčanim naočalima i to je to, nakon napornog radnog dana, odmor kakav tražim. Velika većina će Davida Carusa otpisati kao netalentiranog pozera, ali, kako rekoh, moram se tome malo suprotstaviti – lik ima dobrih stvari u filmografiji. Točnije, kad mu redatelj pruži malo manevarskog prostora čovjek zna nešto i pokazati. A kako ja ovdje volim dovoditi zvijezde koje to nisu, tako je i Caruso bio u posjeti (Jade & Kiss of Death) i vrijeme je da opet dođe, iako se ovog filma ne bih sjetio da nije Miami završio te da nisam iz puke dosade kopao po njegovoj filmografiji. Ali, to nije loša stvar, iskreno, jer ovaj film (na stranu Horatio Cane) savršen je primjer kako naprviti gledljiv horor s malim budžetom i savršenim, stvarnim lokacijama. Svim redateljima koji snimaju komorne, dosadne i negledljive drame teške po nekoliko milijuna kuna… pažljivo sve ovo pročitati.

Dakle, o čemu je točno riječ? O privatnom poslu. Grupa tako, poluzaposlenih likova dobije posao čišćenja azbestnih ploča u starom i napuštenom sanatoriju. Posao ide, ekipa je tu, ali ne treba dugo da se počnu događati nekakve sitnice koje odmah naznačavaju kako cijela priča neće završiti sjajno. To je sadržaj, da idem nešto dublje od toga otkrio bih vam prevelik komad priče (čak i jedan zgodni preokret) pa ću se tu i zaustaviti. Odmah vrijedi naglasiti kako ovo nije horor u klasičnom smislu te riječi, već je riječ o trileru koji ima jake horor elemente. Tu mu je ujedno i najveći problem koji i nije problem u doslovnom smislu te riječi, ali može se tako i gledati. Film je imao potpuno drugačije zamišljenu radnju, ona koja bi uključivala drugačijeg ubojicu i razvoj priče, ali je sve to izbačeno jer je film u konačnici ispadao poprilično predvidljiv (kad ga pogledate shvatit ćete i zašto) što je dovelo do zanimljivih rezultata. Radnja vam sugeriše jedno, čak postoji i nekoliko kutova drugačijeg gledanja (gledate kao kroz oči ubojice/duha/susjeda Pere) i to zavaravanje ima svog šarma. Istu stvar je radio i Carpenter u Noći Vještica, samo što je on to napravio namjerno dok je ovdje to nuspojava slučajnosti. No, slučajno ili ne, film stvara jako dobru neugodu koristeći se onim što mu je bilo pri ruci i na raspolaganju. Naime, priča o radnicima koji rade u napuštenoj umobolnici snimljena je u pravoj napuštenoj umobolnici, što je autentičnost koju ne možete postići u studiju. Ne samo da radnja predstavlja vanjski izgled napuštenog kompleksa već se koristila i unutrašnjost (ipak, bila je prvo sigurnosna provjera kako strop ne bi pao glumcima ga glavu) te sve što ide uz to; prolazi, sobe, hodnici. Većina stvari koje se vide u kadru već su bila tamo, što film čini vizualno stvarno impresivnim, bez da se moralo ulagati previše novaca i stvar izgleda jednostavno opako dobro.

Osim zgrade i unutrašnjosti, posegnulo se i za nekim starim trikovima zanata. Jezivi glasovi. Radnici u umobolnici pronalaze snimke razgovora luđaka s doktorima i jedan od likova ih počinje preslušavati. Tko god da je to napravio za potrebe snimanja, svaka mu čast jer nema puno jezivijih stvari za slušati (barem što se tiče upotrebe tih ”glasova” unutar horor filmova) i kad spojite sve u jednu cijelinu, dobijete dobar komad jezivih elemenata koje je teško ignorirati. Naravno, nisam zaboravio, tu su i glumci koji su dobrano potegli da odrade svoj dio posla. Iako je to čudno za reći, David Caruso je svojedobno dobio niz finih pohvala za svoj nastup, kao i ostali glumci, da se ne zaboravi (tu su, od poznatih imena, Josh Lucas i Carusov CSI suprotnjak Paul Guifoyle) što u prijevodu znači, ako Caruso ima prostora, zna to iskoristiti (samo što često nema). Ipak, koliko god su glumci dobro odradili svoj posao, treba reći da im scenarij nije davao baš previše slobode, barem što se tiče karakterizacije, pa je dobar dojam pojačan i njihovom prepoznatljivošću (neki anonimci bi možda napravili bolji posao, a možda i dva puta gori) no kad je je riječ o horor-trileru, svaka prednost da se žanrovski elementi što bolje dočaraju pomažu. Odmah ću vas upozoriti da ovo nije tipičan slasher, a nema ni MTV montaže već je tempo polagan, više atmosferičan nego atraktivan, pa ako idete ovo pogledati s ciljem da vidite hektolitre krvi ili kojeg duha (Grave Encounters su također snimljeni u pravoj napuštenoj bolnici) onda ste odabrali pogrešan film jer toga ovdje nema, ne u onom izravnom i zatupljujućem smislu. Ovo je film koji je gotovo iz čistog zraka stvario napetost i jezovitost i kao takav je rijetka zvjerka u svom žanru i gotovo je šteta što je gotovo zaboravljen, zanemaren i dosta podcijenjen jer je ipak riječ o dobrom materijalu koji je spretno iskoristio stvarne ponuđene stvari. Da zaokružim kraj malim infom; dotična bolnici više ne postoji, ne u obliku kakva je u filmu, dobar komad nje je srušen 2007 dok je ostatak renoviran. Od jezivog mjesta postalo je… svjetlom okupano mjesto, ali barem je ostao film kao podsjetnik kako je to izgledalo.

201302250533_session-9-2 201302250533_session-9-4 session 9 1st pic session session-9 session9_brooding session9_halls session9_phil session9_tile session9_tunnel session9_wheelchair session-9-end-shot1.jpeg

 

 

 

Oglasi
Komentari
  1. Hank Moody kaže:

    Ovaj film godinama stoji na mojoj to watch listi, ali nekako ga uvijek zanemarim iako sam čuo samo riječi hvale za njega. S obzirom da u posljednje vrijeme imam slobodnog vremena možda bih ga konačno mogao i pogledati 🙂 Hvala na podsjećanju 🙂

    • Deckard kaže:

      Nema problema, kolega, ispravi pogrešku i pogledaj ga. Zanimljiva stvar je da film ima stvarno dobre kritike i sve, ali da je dosta na margini žanra. Izgleda da izostanak krvi i tako tih stvari ne odgovara baš ljudima 🙂

  2. thegreatduck kaže:

    Gledao ga nedavno, dobar film. Premda mi nekako nije jasno što lik s fudbalerkom radi u 2001., al dobro. 😀

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s