Gotham (1988)

Posted: Srpanj 6, 2014 in Neo-Noir, Thriler, Tommy Lee Jones

go_am_ld protectedimage.php

IMDb

Trailer

 

Kako stvari stoje, ja se nikad neću maknuti od privatnih detektiva. Bilo da ih gledam, bilo da ih čitam, a bit će red opet naoštriti svoje spisateljsko pero i krenuti u pokoravanje književnog svijeta – nakon što svizac zamota čokoladu u sjajni omot. Ovo je naslov na kojeg sam naletio posve slučajno i nevezano uz temu i mislim da bih ga preskočio da se ime Tommy Lee Jonesa nije kočilo posred plakata (nije da odbacujem i Virginiu Madsen, ni slučajno) te sam otišao malo pronjuškati o čemu se točno radi. Da, i ja sam kao i vi automatski pomislio kako ovo ima neke veze s Batmanom (ta ipak mu je to adresa prebivališta) i, da, pomislio sam da je Tommy Lee imao neke veze s krilatim netopirom prije nego je zaigrao Dvoličnog u šarenoj papazjaniji znanoj i kao Batman Forever. Pogrešno na oba kraja. Gotham je nekako neslužbeni naziv za New York, valjda, povezuju ga s tim gradom i, pazite iznenađenja, radnja se događa u njemu. Film ustvari ima i drugi naslov, The Dead Can’t Lie (Mrtvi ne lažu) što je rečenica iz radnje. Zašto je preimonovan u Gotham… ne znam jer taj se naziv ni ne spominje, ali što je tu je. Inače, kako ovo nema veze s Batmanovim svijetom (što znači da možete prestati čitati ako ovo čitate samo zbog toga) tako je i riječ da je ovo televizijski film, jedan od onih proizvoda koji imaju zggonu priču, zgodne glumce, ali baš pravo limitirani budžet tako da osim zgodne priče i zgodnih glumaca nemaju ništa više za ponuditi (jedino ako vas zanima kako Tommy Lee izgleda bez odjeće – ili, još bolje, Virginia Madsen). Tako, upozorio sam vas. Zašto sam ga odlučio pogledati do kraja? Zbog pretjerivanja, ako zbog ničeg drugog.

Priču nad otvara Charlie, koji sjedi u baru i psihijatru (barmenu) krene pričati najčudniju priču koju čovjek može čuti. Proganja ga bivša žena s kojom on ne želi imati posla. Prati ga po ulici, prati ga doma, prati ga svuda gdje krene. Charlie je toliko sjeban zbog toga da odluči unajmiti privatnog detektiva da mu pomogne oko tog problema. Eddie je ona vrsta privatnika koju ne angažirte ako baš nemate drugih mogućnosti, ofucan ured, ofucan namještaj i vrijeme mu je da se iseli jer nema lovu za stanarinu. Zašto je Charlie angažirao Eddiea i zašto je Eddie pristao? Oh, jesam li zaboravio spomenuti kako je Chalieva žena mrtva već deset godina i da je on uvjeren kako ga prati duh? Jesam? Ups, propust s moje strane. I, tako. Eddie odluči prihvatiti slučaj zbog velike količine zelembaća i uglavnom ne vjeruje svom klijentu (misli da je malo skrenuo – ali lova je dobra) sve dok ne upozna Rachel. Rachel je zgodna plavuša za koju Charlie govori kako mu je upravo ona bivša žena. Eddie i Rachel započinju neku vrstu veze, a u sve to se upliće i poveća količina dragulja koje je Charlie kupio bivšoj, sad trebala-bi-biti pokojnoj ženi.

Jedno ću odmah priznati – film je poprilično dosadnjikav. Iako sadržaj otkriva poprilično zgodnu priču koja dušu daje za jedan klaisčni noir pristup (privatni dekster, ubojito zgodna i hladna plavuša, kompliciran slučaj) i jednu spooky horor priču (te mrtve žene koje traže svoje su jezive) nekako je podbacio na oba polja. Dobro, ne posve, onaj noir pristup je ostao tu i ono pretjerivanje koje sam spomenuo odnosi se na dijaloge koji likovi vode. Posebice mi se svidio uvod Charlieve priče koju započinje riječima (grubi prijevod) – Jeste li se ikad našli u mračnoj ulici s koracima koji vas prate i shvatili da ondje nema nikoga? Genijalno. Priča tako nakon zanimljivog uvoda postaje neodlučna – nije jasno želi li to biti paranormalni krimić, ljubavni krimić, običan krimić ili jednostavno bizarna ljubavna priča. Kad se fokus radnje makne s onog ”prati me mrtva žena” u ljubavnu priču Rachel i Eddiea izgubi se interes. Jer, to je televizijski film; nema vrućih ljubavnih scena (Virginia Madsen nije ni blizu u tako hot izdanju kao u Hot Spot) a Tommy Lee djeluje kao da je prihvatio posao, a onda mu netko rekao da još nisu sigurni što žele napraviti pa ide kroz film malo… izvan fokusa. Inače, uloga privatnog žandara mu leži odlično i njegov nastup je odličan, ali samo zato što je inače poprilično karizmatična njuška, pa bi i čitanje telefonskog imenika napravio zanimljivim. Virginia baš i nije nešto glumila, no uloga tajanstvene plavuše joj leži dobro, barem vizualno (i bijaše onda stvarno dobar komad – da, šovinist sam, ne mogu si pomoći). Tko zna, možda vam bude zanimljivo i nagađati da li je njezin lik duh ili nešto treće te da li je Charlie lud kao šlapa. Film ima završnicu koja (ne)odgovori na ta pitanja, ali do tada je već malo previše praznog hoda. Prolazna ocjena mu ide samo zbog nastupa poznatih glumaca, pomalo intrigantne priče (koja se iskrivi kroz radnju, ali opet ostane do kraja u tom svom nekom ublaženom obliku) i određenih dijaloga koji su toliko sočni da nisam mogao vjerovati kako su završili u pomalo bezličnom televizijskom filmu. Kategorija – opušteno nedjeljno poslijepodne odgovara opisu gdje strpati ovaj naslov i u skladu s tim imati očekivanja.

0 01_20090801174422 p1588465438 Virginia_Madsen-Gotham-06jsrpages Virginia_Madsen-Gotham-13jsrpages Virginia_Madsen-Gotham-16jsrpages

 

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s