Knjiga ima svoj film…

Posted: Srpanj 25, 2014 in Knjige

“Paula Gosling – A Running Duck”

n61933 81400 61CaM101DDL 41cQZIUJiGL._SL500_

Napisati roman u Hrvatskoj može svaka nepismena duša, vjerujte mi oko toga na riječ, ali malo ju je teže izdati. Imate nekoliko procedura, skoro kao kod kloniranja, i sve će vas dovesti, ako nije vaš dan, do zatvorenih vrata. Nedavno je pokrenuta kriminalistička serija romana u našim krajevima, prigodno nazvana “Balkan Noir”. Balkan…pa, svi znamo što je to (gdje je to, da se ispravim) ali, kako stvari stoje, netko bi izdavačima trebao malo bolje pojasniti što znači pojam “noir”. Prvi roman u toj seriji napisao je naš mešter pisane riječi Hrvoje Šalković i roman je totalna koma, vjerujte mi i oko toga na riječ jer sam se načitao loših romana, pa znam prepoznati jedan. Dva pajkana love serijskog ubojicu… ah, ti klišeji. Ako putujete na mora vlakom, svakako ga ponesite, topla preporuka za ubijanje vremena. I onda sam malo pogledao tko je sve najavljen od autora u toj “Noir” priči. Tribuson, Pavičić… stara garda zbog koje je hrvatski moderni krimić u debelom qurtzu (nisu moje riječi, citiram nekoga tko zna o čemu priča) i dok mi ne dobijemo izdavače koji će reći da je prošlo vrijeme starih dinosaura školovanih na romanima Dashella Hammeta (koji je bio jako dobar pisac i koji je znao što znači noir jer ga je doslovno izmislio) sumnjam da će se u skorašnjoj budućnosti nešto bitnije promijeniti oko ponude zanimljivih naslova. Ženama krimić pak ide kao podmazan, a onaj tko kaže da žene nisu u stanju napisati nešto kako treba ili je debeli seksist ili nikad u životu nije uzeo knjigu u ruke. Krimići, ljubavni trileri ili ove trenutačne teen pizdarije s vampirima (i vješticama, i vukodlacima i seksualnim čudacima koji jebu u 50 Nijansi raznih poza) sve je to u dominantnim rukama žena. Kapa dolje, svaka vam čast i tako to, netko treba i to pisati. No, što je s akcijom? U Americi, koja savršeno razumije pisanu riječ i gdje se od pisanj ekčuli može živjeti, akcija je u domeni muškaraca. Razni serijali (književni) toliko su rašireni da ih je nemoguće nabrojati. Umjesto vampira imamo prave frajere koji bi i James Bonda pojeli za doručak, međunarodne organizacije (zle, aravno) i raznorazne negativce koji žele doći glave našim junacima u savršenoj tjelesnoj formi. Žene tamo baš i nisu bile prisutne, ali, stvari se i tamo mijenjaju. Nedavno sam pročitao Informatoricu od Tyler Stevens i mogu reći da mi se poprilično svidjela. Mlada žena, sposobna, obojita ako treba, i odmah je to išlo u serijal. James Cameron je najavio film (a Cameron zna kako se radi prikaz čvrste žene i kako napisati scenarij za ženu, a ne za muškarca, pa ga da ti ženi) i to je takva reklama da vam se otvaraju sva moguća vrata. No, što je s vremenima prije nego je postojao Internet? Pa, čini se da ako ste napisali dobar roman, takve prepreke oko promocije nisu uopće igrale nikakvu ulogu. I, OK, možda sam malo uljepšao, možda nije riječ baš u potpuno čstom akcijskom romanu, ali danas ga takvim gledaju i to više manje zbog ekranizacije. Ustvari, dvije. Doći ćemo i do toga.

A Running Duck (ne postoji neki adekvatni prijevod, a da ne bude smiješan) izdan je daleke, ali stvari daleke 1974 godine od strane američke spisateljice Paule Gosling, koja je 1960 svoju adresu stanovanja zamijenila za onu u Engleskoj. Ovo “Fair Game” naslov je američko izdanje (oni imaju tu naviku preimenovati romane za svoje tržište – pitaj boga zašto) i radnja nas upoznaje s Claire, mladom odvjetnicom koja jednog lijepog dana preživi atentat snajperom. Tko ili zašto ju je pokušao ubiti ostaje tajnom. U priču se uključuje i čvrsti žandar imenom Mike, koji nije baš uvjeren da je Claire prava žrtva, ali promjeni mišljenje kad se dogodi drugi napad i Clairin zaručnik skonča mrtav. Mike sada dobiva strogi zadatak održati Claire živom, pratiti je u stopu i pokušati uhvatiti onog tko je pokušava ubiti, a svi tragovi navode na to da je zapela za oko tajanstvenom (i jako dobrom ubojici) imenom Edison. Njih dvoje, u bijegu, počinju razvijati i neko dublje razumjevanje jedno za drugo, a osjećaji su jako dobri kad vam meci lete oko glave. Rekoh već, ovaj roman je doživio već dvije zasebne ekranizacije. Prva je sada već kultni film Cobra, iz 1986 godine, a drugi je zabavni, ali pomalo tupast Fair Game iz 1995 godine. Znam, već vam idu asocijacije u glavi na… svašta. Ustvari, realno gledajući, nijedan od ta dva filma nisu direktne ekranizacije pisane riječi već su oba uzeli osnovnu premisu i napravili svoje viđenje stvari. Mike iz romana je sličniji Sylvesteru Stalloneu (šutljiv tip, ozbiljan, mračnija faca) nego Williamu Baldwinu, Cindy Crawford je sličnija Claire nego Brigitte Nielsen, pa kad spojite ta dva naslova, dobijete više manje likove iz samog romana. Negativci kao takvi (banda iz podzemlja i loši ruski prebjezi) ne postoje u romanu.Zbog tih ekranizacija roman se drži napetim akcijskim štivom, no realnije je reći da je to triler koji ima ponešto akcijskih začina uz one romantične. Zanimljivo je razilaženje u mišljenjima što se tiče profesionalne kritike i čitatelja, jedno od onih razilaženja koja roman proglašavaju ili jako napetim djelom koje se čita na rubu stolice, ili je rangu gore spomenutog Šalkovića i bezvezarije koja se čita u vlaku dok idete na more.

Roman za razliku od filmova nudi zanimljivu karakterizaciju što ubojice, što glavnog žandara, tako barem kažu ovi s profesionalnije strane struke. Radnja, koja nema veze s onom iz filmova (oba filma imaju zabavne akcijske scene – već kad sam iskren) igra je mačke i mišta i svi protagonisti dobivaju svoj unutrašnji uvid. S druge strane, čitatelji (koji su jednako podjeljeni) kažu da je romansa između likova dobra, nimalo bezvezna, dok drugi pak kažu kako je to sve već viđeno. Što me dovodi do sljedeće stvari. Roman je po tome – muški ženski lik u opasnosti razvije osjećaje jedno za drugo – stvar koja je već doživjela toliko inkarnacija da je nemoguće u tome pronaći originalnost, pa ga treba gledati s stajališta kad je izdan. Možda nije prvi koji je to uveo u radnju, ali u to doba ženski pisci koji pišu akcijske trilere nisu nicali kao gljive poslije kiše i gledati stvari iz ženskog kuta  zanimljiva je stvar posebice zato što, ukoliko se može vjerovati likovi nisu tako crno bijeli (muškarci ne znaju opisivati ženske likove – točka). Mike iz romana je veteran iz Vijetnama, on je bivši snajperist koji je vidio svoj dio sranja, a njegova strana priče je ujedno i blaga kritika cijele te ‘Nam priče (ništa eksplicitno, naravno) i Mike, za razliku od Mariona Cobrettia, ne voli ubijanje iako je jako, jako dobar u tome. Akcijske scene u radnji nisu česte, ali su dobro uklopljene u radnju i ta igre mačke i mišta između ubojice i para ima svojih svjetlih trenutaka (Mike i Claire su stalno u pokretu) ali i mana (ostali policijski likovi su više-manje nakupina klišeja koje ćemo viđati u filmovima 70-ih i 80-ih. Ekranizacije, da budemo fer, nisu baš pomogle romanu jer je i nakon njih ostao na marginama tih ekranizacija, ali to valjda ide s time kad se skoro sve izmjeni u odnosu na roman. Iako je Cobra postao hit u kinu (ne baš toliki, ruku na srce) oni koji su čitali pisani medij skloni su vjerovanju kako bi puno bolje prošao da se držao originalne storije umjesto što ju je mjenjao. Ne mogu reći ima li u tome istine jer roman je, pogađate, nedostupan za nas male pisce blogova, ali kako ga prati dobra reputacija, počevši od solidno profiliranih likova, napete radnje, dobrog stila pisanja i zanimljivog razvoja situacije (akcija, romansa…) ne bih imao ništa protiv da se netko sjeti napraviti nekakvo reizdanje i ubaciti ga u širi opticaj. Pretpostavljam da bi se to svidjelo i još nekome od vas. Ah, želje….

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s