Arhiva za 26 listopada, 2014


51txMcLu5DL._ poster-5267

 

IMDb

Trailer/Clip

 

Nakon malo pauze (osobne stvari, nakupi se toga) da napišem koju riječ tek toliko da se ne pomisli kako sam spakovao stvari u kofer i otišao na daleki put. Ništa posebno, tek toliko da ubijem ovo kišno jutro (očekuje me danas još ponešto pisanja) jer se netko pametan nije sjetio poslati obavijest da kad pada kiše… ne ustaj iz kreveta jer će ti to biti uzalud vam trud svirači (zatvorena vrata od firme) pa tako da odradim ono što već stoji poduže vrijeme na listi za napraviti. Već sam pisao ovdje o cijeloj Žigosani franšizi (jedino mi ostaje serija – koliko zagrada će biti ovdje) pa da sve to fino zaokružim i kratkim osvrtom na posljednji dio. Četvrti dio, ako se negdje usput izgubili broj jer nakon originala na red su došla tri televizijska nastavka, a kad kažem kratak osvrt to uistinu i mislim jer, iskreno rečeno, ovdje se i nema baš nešto posebno za pisati. Znam, uvijek imam nešto pametno za reći (ili ne tako pametno – stvar percepcije) ali u ovom slučaju svaka kreativnost bi bila suvišna jer, pa… u filmu je nema, pa čemu trud. No, da ne bude kako sam postao rutiner u svemu ovom, vrijedi napomenuti kako je Fatalna Misija školski primjer kako neka ideja i materijal znaju doći do svog prirodnog kraja. Jer, svojedobno je to bilo stvarno friška ideja koja je dovela do jednog od najboljih ratnih filmova (koji nije samo to, ali da ne gubimo vrijeme na dodatna pojašnjavanja) ali na kraju 20 godina kasnije (djeluje kao 100) vidi se da je reciklaža napravila svoje. Ipak, Žigosani su svoje postojanje završili bolje nego Ralje (primjera radi) jer zadnji dio morskog serijala ne samo da je loš film već je jezivo negledljiv film. Žigosani su svoj kraj napravili kako dolikuje, vatreno, ali o tome nešto kasnije jer to je, opet potpuno iskreno, to je jedina stvar koja i vrijedi ovdje.

Dakle, nova misija. Ovo ovdje će sad biti zašto da bude jednostavno kad može biti komplicirano sadržaj jer to su uistinu i napravili u filmu; zakomplicirali su stvar toliko da nije jasno što bi radnja trebala biti. Jer, Ado Hitler gubi rat, to je jasno i vrpacima na granama, pa je smislio alternativni plan. Poslat će svoje the best of the best ljude na sigurno, pa kad rat bude gotov, oni će izgraditi 4 Reich. To je bila dobra ideja (i istinita, usput) i naši Naciji putuju vlakom. Žigosani imaju posao presresti vlak i… tu sad postaje malo mutno. Trebaju ih, kao, zarobiti, ali svi oni izginu, nikome ništa. Što njihovu misiju čini nepotrebnom jer tamo u glavnom stožeru generali imaju plan da vlak jednostavno zbombaju avionima. I to je fin plan, jednostavan, ali onda naši junaci ne bi imali što raditi. Jer oni putuju preko pola Europe, od Engleske, preko Francuske, Jugoslavije, pa do Grčke. Zašto, nisam shvatio. Možda da se spomene kako su posvuda bili članovi pokreta otpora. Možda da se naglasi kako su oni interkontinentalna grupa. Bilo kako bilo, oni će posao obaviti, ali ne bez muke i ne beš, posve očekivano, nekih gubitaka.

Prvi problemićić s filmom jeste što se osjeti da je sniman gotovo paralelno s trećim dijelom, korištene su iste lokacije (kamp za obuku) a osjeti se i da je razina kreativnosti bila ponešto ispod zadovoljavajuće razine. Radnja rutinski ponavlja ono što je već viđeno u prošlim nastavcima; vojaci vježbaju, vojaci se baš ne vole, vojaci pokušavaju napraviti nešto zajedničkim snagama. Za razliku od prethodnog naslova, koji se dosta referirao na slavni original, i radio je to dobro, ovdje toga baš i nema, ali nema ni nekih poznatijih glumaca (drugi glumci igraju uloge preživjelih iz prošlog dijela) no tu je jedan Telly Savalas i Ernie Hudson, pa bi vam to trebalo biti dovoljno da vas malo drži budnima. Ostali glumci… ništa posebno, gomila anonimusa koja i nema neke karizme te nam je u skladu s tim i do njih stalo koliko i do lanjskog snijega. Misija je priča za sebe. Ovaj put nije jedno mjesto nego pola Europe. Osim što nije. Imenima jest, ali ne i lokacijski. Ukoliko dobro poznajete Zagreb par scena će vas dobro nasmijati jer kad na ekranu piše Velika Britanija, u kadru se koči poznata Katedrala, a kad kažu Berlin, sjedište Gestapa, ni više ni manje, bez muke ćete prepoznati zgradu željezničkog kolodvora. Akcije, iznenađujuće, nema puno. Prošli dio je bio puno jači po tom pitanju, ali ovaj dio ima nešto što ga malo iskupljuje, jako eksplozivnu završnicu, bez zezanja. Jer na kraju filma, sve živo leti u zrak. Vlak, stanica, deset kilometara pruge. Mislim, ne zezam vas, scena je stvarno spektakularna, ali kako je filmski odjel bivše Jugoslavije (Jadran Film) bio na TI s tim ratnim spektaklima, to nije nikakvo iznenađenje. Ali, osim toga, film ne nudi ništa novo, originalno ili svježe. Stoga je bilo pametno završiti serijal jer stvarno je došao do svog kreativnog kraja (mislim da je nakon ovog filma išla još kratkotrajna serija) čime je tema bila više-manje potpuno iscrpljena. No, sve ovo ne znači da bi trebali u cijelosti preskočiti naslov, nikako. Samo što je ovo opušteni naslov za nedjeljno poslijepodne, pogotovo maglovita kao što je danas, da se malo odmorite prije početka novog radnog tjedna. Ništa više od toga, ali ni ništa manje.

Fatal5 Fatal12 Fatal19 Fatal22 Fatal26 Fatal28 Fatal34 Fatal35 Fatal36 Fatal44 Fatal45 Fatal46

 

 


10705052_10204079385238415_2026704212_n

 

Kad se igraš Boga, ima i da platiš cijenu. Ako su nas holivudski filmovi ičemu naučili to je onda da ništa na ovom svijetu ne prolazi nekažnjeno. Sad, nakon ovog stvarno i pretjerano apokaliptičnog uvoda, da nastavimo u opuštenijem tonu. Ludi znanstvenici. Hej, svi smo gledali filmove s njima, svi znamo da njihovi dijabolični planovi ama baš nikad ne završe dobro i oni nikako da nauče tu lekciju. Pa, tom tragičnom nizu propalih planova pridružit će se i Dr. Viktor ( V kao Viktor = Pobjeda) koji će ići napraviti savršenu djevojku za sebe. Po uzoru na jednu pravu. Koja nije tako savršena. Kad radite kopiju nesavršenstva onda dobijete još gore nesavršenstvo, to bi bila današnja lekcija iz molekularne genetike, dragi moji, jer ako dobijete nešto savršeno kroz kloniranje… onda nešto niste dobro napravili. O čemu je riječ? Srpski filmša Stevan Aleksić ima novi video uradak, kratki filmić nastao na temelju inspiracije i ljubavi prema, kako sam kaže, filmovima 80-ih (hej, svi ih volimo – bilo je to jako kreativno doba) i kako sam već na ovim mojim skromnim stranicama pisao o njegovim prijašnjim radovima (Mina, Djina, Kristina & Fenomen) nekako se nametnulo samo po sebi da bih baš mogao zapisati nešto i ovom novom uratku. Doduše, ja sam to rekao napraviti prije ima već skoro mjesec dana (mene se isplati poslati po Smrt, živjet ćete vječno) ali bolje ikad nego nikad, a i već bi bio red da opet ubacim u ovu moju malu i skromnu sekciju amaterskih naslova neki novitet. Rekavši to, i nahvalivši sam sebe, da kažem koju riječ i o naslovu koji ćete moći pogledati nakon što malo obiđe svijeta. Već je prošao kroz program Festivala Srpskog Filma fantastike, u Nišu je bio na FreeNetWorld Film festivalu, trenutačno je u Tuzli na A-Festu, a vrlo vjerojatno bi mogao i na put do Rijeke na KRAFT. Za sad je, koliko čujem i čitam, pokupio simpatije publike gdje god da se pojavio, a i ja se moram složiti da je uradak simpa i da je uspio u namjeri da bude u duhu filmova 80-ih (koliko je to moguće u amaterskim uvjetima). Dakle, priča…

Dr. Viktor je tip-top stručnjak za kloniranje (tako nam kaže kolaž novinskih naslova na samom početku) i, kao i svi malo pomaknuti znanstvenici, čovjek ima svoju privatnu opsesiju. Ona se zove Una, balerina, jako zgodna… i našeg junaka ne doživljava koliko ni lanjski snijeg. Nije da se on ne trudi; pozivi, poruke, a u igri je i cvijeće i pojavljivanje na ulaznim vrtima. To ne završi dobro, kao što možete i sami zamisliti. No, uvijek postoji lijek za takve probleme; napravi se savršena kopija. Ako je Spielberg mogao napraviti cijelu postavu Jurskog Parka iz jedne jedine kapi krvi, onda naš junak ne bi trebao imati nikakvih problema s jednom osobom. Ali, kako to obično ide, svi najbolji planovi u ovakvim stvarima jednostavno moraju propasti. Una No.1 je našeg junaka otpilila i zatvorila mu vrata pred nosom, ali Una No.2 će se pokazati kao još napornija kreacija, ona vrsta koju jednostavno poželite zadaviti kad stane prigovarati, kvocati, nabrajati…

Jednu stvar volim kod amaterskih filmova; nebo je granica. Možete raditi posvete, možete biti originalni, možete izvoditi čuda i ne obazirati se na ograničenja. Doduše, velika je mogućnost da vas nikad neće shvatiti ozbiljno (garnitura pravih filmaša) ali to je cijena poslovanja. Prva zabavna stvar koju zapažate kad pogledate Una No. 2 su posvete. Ne posvete kao posvete već posvete koje jednostavno ne možete promašiti i koje su jedan od razloga zašto je ustvari simpa i lako gledljiv uradak. Počevši od samog imena našeg junaka Dr. Viktor (Frankenstein), pa preko Dr. Hausić (bila je slična zahebancija i u jednom hr. filmu, agenti Mulderić i Skulić) a kakvo bi to bilo igranje s novim, khm, životom da nema i posebne knjige (ukoliko ne skužite Necronomicon onda stvarno morate pogledati više filmova iz 80-ih) te labaratorija iz kućne radinosti kakav mora imati svaki pomaknuti znanstvenik (a ujedno bacite i mali hint na Darkmana te njegovo sklapanje opreme). Znači, gotovo se saplićete o posvete, plus što je radnja zgodan hommage popularnom filmu Weird Science (to bi trebali skužiti čim vidite sami plakat). Na sliku ide i audio jer sve pjesme bacaju podsjetnik na 80-te (moj favorit je Program Tvog Kompjutera od Denis&Denis – i to dok nam scena pokazuje kako radi Viktorov kompjuter) tako da, cijeli uradak je u duhu 80-ih. Rekavši to, da se odmah malo vratim na glazbu i malo ozbiljnije filmske dojmove. Glazba dobro pokrpava dijelove kad se na ekranu ne događa nešto baš bitno i zbog toga se stječe dojam da nema praznog hoda (ustvari ga i nema – ne previše) a malo humorističnih glumačkih ekspresija dodaju na humorističnom tonu. Napredak u svrhovitijoj režiji je vidljiv i po tome što nema više lutanja uokolo izvan radnje (bilo je toga poviše u Mini, Djini i Kristini) jer uradak od 25 minuta treba biti popunjen kako treba, s gledljivim stvarima, te se ovdje jedino trošenje vremena zamijeti kad glavni lik hoda uokolo (od stana do stana do stana) što je zanemarivo, ali da se spomene. Dijalog je očekivano drvenkast, ali kad Una No.2 počne nabrajati Viktoru sve što bi trebao, to je ispalo zabavno, a vrijedi spomenuti da je i Stevan dobro ”skinuo” ponašanje tipičnog štrebera made in 80-te (danas su takvi likovi cool – pogledajte samo The Big Bang Theory) koji djevojku može samo – gledati. Brzo, zabavno, gledljivo, dalje od toga vam ne mogu reći jer to uglavnom ispada zborj svega što je ponuđeno. Sami film, doduše, ćete malo pričekati dok ga sam redatelj ne postavi javno za gledanje (oni festivali su još u igri) pa je ovo malo najava, malo dojmovi tekst, tek toliko da vam skrenem pažnju na njegovo postojanje. Čim film bude dostupan za gledanje, bit će postavljen ovdje. Budite mi veseli i znanstveno kreativni do tada.

10668696_10204079612324092_1817450827_n 10668786_10204079612244090_638013739_n 10704814_10204079612204089_1533812416_n 10706608_10204079612364093_2101032277_n 10706613_10204079612404094_235859386_n 10708181_10204079612444095_1882277918_n 10708473_10204079612164088_999871914_n 10714706_10204079612284091_204302086_n