Arhiva za Studeni, 2014

Fury (2014)

Posted: 19 studenoga, 2014 in Ratni

Fury-Poster-1 Fury-4-300 Fury-3-300

IMDb

Trailer

 

Nema dugo kako sam naletio na jednu posve zabavnu recenziju ovog filma i pročitao je s nekim perverznim zanimanjem jer autor(i) su onako maštovito napisali kako je David Ayer, potaknut valjda ogromnom količinom partizanskih filmova koje je pogledao kroz godine i koji mu stoje na polici u luksuznom domu (Bitka na Neretvi u 3D delux izdanje) svoj Fury pretvorio u neku kvazi posvetu tom nikad dostignutom žanru. Doduše, autori su me kasnije informirali da je sve to bila jedna velika šala te, u svom uobičajenom pompoznom obaviještenju, da nikad ne mogu dovoljno čitatelja podcijeniti (jerbo su svi manjeg intelekta, valjda, moja interpretacija rečenog može biti i pogrešna) što je bilo dovoljno da sjednem, naoštrim svoje pero i odlučim zapisati pokoju riječ o ovom naslovu. Na stranu zabavne dečke kritičare, pravi razlog zašto sam odlučio napisati koju (ne)pametnu riječ jeste što je ovih dana u hrvatskim kinima (napokon) krenuo naš domaći ratni uradak Broj 55. Sad se vi vjerojatno pitate kakve veze ta dva filma imaju i odmah ću vam reći, nikakve, ali postoje određene sličnosti koje su, naravno, slučajne, ali ujedno tako univerzalne, kao i gotovo tradicionalne. Jer, Alamo je američka priča, ona je sastavni dio njihove herojske usmene predaje i kad je neki autor integrira u film, to je legitiman postupak stvaranja priče koja je veća od života. To je čist OK, i to je ta određena sličnost s našim Brojm 55, iako je on nastao na temeljima stvarnog događaja, no univerzalno ponavljanje prošlosti zajednička je stvar, pa se ne može govoriti o nekakvom namjernom kopiranju, sasvim sigurno ne u smislu da se Ayer nagutao partizanskih filmova. Fury je jedan od onih ratnih filmova koji u svojoj osnovi spajaju tipični američki harware, priču o hrabrosti, posljednjem uporištu, junačkom otporu nadmoćnijem neprijatelju, te jedan realistični software koji se uvukao u ratni film još tamo od kad se Tom Hanks povlačio po Normandiji i spašavao život mladolikom Mattu Damonu. To nije nova stvar. Nije čak ni originalna stvar. Ali daje zanimljive rezultate. A kad iz kina izađem s osjećajem da sam gledao nešto zanimljivo, to je više nego dovoljan povod da nešto zapišem, malo podijelim svoja zapažanja s ostatkom i nadam se da me nitko neće napasti da sam gadno podcijenio svoje čitatelje jer to, u općem pravilu, nikad ne radim.

Fury (ili po genijalnom prijevodu hr. distributera – Srce od Čelika) u osnovi prati put posade jednog Sherman tenka. Njihova je trenutačna lokacija Njemačka, pravac Berlin, ili barem prema tom smjeru. Rat je okrutna pizdarija i naši junaci već su oguglali na sva moguća sranja, i rade posao kao pravi profići; ubijaju, piju, uživaju u svemu. Točan tijek same radnje ide od svega i svačega, preko susreta s drugim vojnicima, do napetog sukoba američki tenk vs njemački tenk, pa do mjesta koje trebaju obraniti po svaku cijenu. Crta je povučena u tlu, ovdje se razdvajaju dječaci od muškaraca, zadnji obračun može početi. Ima tu doslovce svega. Dobrog i lošeg. Prva stavka koju vrijedi istaknuti jeste da je ovo film koji za aktere uzima malo manje eksponirane sudionike WWII, tenkovske posade i to mu je jedan plus. Nevezano za film, malo sam proučavao temu, zanimalo me (ionako me svašta zanima) i shvatio da je pravo čudo što su uopće sudjelovali u ratu. Bili su slabiji od njemačkih oklopnih jedinica, na nepoznatom području, s opskrbom koja je bila redovita koliko i prijestupne godine. Dan danas ispred Normandije, na dnu mora, leže tenkovi koji su tamo potonuli. To je materijal za zabavno istraživanje, nevezano za sami film, jel, ali već kad je snimljen, Ayer je napravio par dobrih stvari baš zato što je uzeo tenkovsku posadu za glavne aktere. Odakle uopće krenuti s pisanjem svega što vrijedi spomenuti? Idemo od sporednih stvari.

Za projekt koji je snimljen za nekih 60 milijuna dolara, film produkcijski izgleda kao grom. Manje važna stvar, jel, ali da je spomenem jer ako vas u startu odbija misao vodilja da je ovo projekt koji se odigrava samo u unutrašnjosti jednog tenka, pomisao vam je pogrešna. Rat kao takav dočaran je sasvim fino, akcije ima za sve uzraste, cijeli obiteljski paket, i ugodno mi je pri srcu što postoje redatelji koji to znaju izvesti čak i ako to rade pod, idemo to tako reći, ograničenijim produkcijskim uvjetima. Kad idem gledati ratni film, želim gledati ratni film, želim vidjeti kako saveznička vojska ubija Nijemce i ne želim da mi film prodaje floskule o tome kako je rat sranje jer već znam da je rat sranje. Što se tiče same radnje, tu ima pomalo svega. S jedne strane nemoguće je pokriti sve živo i neživo, pa nas radnja doslovno baca u samo središte, uz tek sporadična pojašnjenja tko, što, gdje i kako. Meni je to bilo dovoljno (dečki su s tenkom prošli dosta toga) ali ako ste pobornik pomalo epskih zalogaja, tipa Spielberg i cijeli jebeni put od Normandije pa do neke njemačke vukojebine, piši kući propalo jer toga tu nema. Još iskrenije, jedina povijesna fakta koje se film drži jeste ta da su Shermani bili poprilično loša mašinerija te da je to što uopće uspijeli pobijediti njemačke Tigrove stvar slučajnosti, glupe sreće i ponešto dobrih taktičnih manevara. Ali umjesto da se drži pisanog povijesnog slova, film na poprilično dobar način pokazuje kako se to sranje odvijalo tokom rata, a bome se u svemu tome našao i jedan napeti tenkovski dvoboj koji, poprilično realno i sa zdravom dozom napetosti, pokazuje prednosti i mane takvog ratovanja. Što nas dovodi i do same završnice koja se pretvara u svojevrsni Alamo negdje u njemačkoj pripizdini. Film do njega ima nekakav poluozbiljan realistični ton i to funkcionira, ali pretpostavljam da su nastavili u istom tonu (da se svi pokupe i pobjegnu) to bi bila veliko sranje od završnice. Zato Ayer grabi u svoju torbu mitskih klišeja i svoje junake postavlja u zadnji obračun kao gomilu velikih junaka. Što da vam kažem. Ja inače pušim takve priče. Dosta njih ne. Kakav će vama dojam biti… Već kad smo kod torbe s klišejima ima ih u filmu nabacanih. Čvrsti vođa, zeleni mladunac koji još idealistički gleda na sranje oko sebe. Nisu jako izraženi, iskreno, tu su i funkcioniraju. Likovi ostaju poprilično nerazrađeni, ali Brad Pitt kao Wardaddy napravio je dobar posao, a i Ayer ga nije loše složio jer u sebi ima neku crtu nepredvidljivosti, pa gledatelj nije siguran što će sljedeće napraviti. Kad se sve zbroji, film funkcionira bolje od očekivanog jer njegova ratna strana dovoljno je realna (iako bez nekih povijesnih fakti) da bude zanimljiva prosječnom gledatelju, likovi ostaju nedorečeni, ali nekako nam se zavuku pod kožu, a omjer akcije i malo manje akcije takav je da se ne može nitko požaliti da je film prespor ili previše nabrijan. Plus, kao trešnja na vrhu, nije patetičan (iako ima malo i toga), što ga čini uratkom poštenih namjera, jako dobre tehničke izvedbe, scenaristički stabilnim i zanimljivim za gledanje. Neloše izveden posao, u konačnici.

5796696,SSIPVzZ80UWjfKuloZv2KYcCS9VQpeUHCtfgwnIZ7Jdh_f+TjbZV41hWsbub+Kmqj92KlnytUMFuYdVnwD7_Wg== 6136758,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 6136759,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 6136760,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 6136761,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 6235196,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 6235263,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QbMDcq0o2SFrWO62fk6xOdx1QYS6TPqryZW91AjDL3Ow== 6235264,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 6235271,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 6235339,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 6253419,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 6253720,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==

 


98510

IMDb

Trailer

 

Moram priznati jednu stvar, otvoreno i bez uvijanja. Velim sam obožavatelj The X-Files serije, filmova, pa čak i knjiga. Imam sve u kolekciji, seriju, filmove, pa čak i nekoliko knjiga. Na starom dvoglavnom kasetofonu (koji je dušu ispustio još prije nego sam završio srednju školu, ali još uvijek stoji na tavanu jer ga nemam srca baciti) imam tonu naljepnica s likovima iz te serije, na vratima od sobe koju sam pretvorio u škladište filmova, knjiga… svega pomalo imam I want to belive poster… Shvaćate cijelu sliku, ne. Volim tu seriju.  Igrom slučaja, prije par mjeseci, imali smo jednu jako lijepo nevrijeme u ovom mom kraju, toliko divno da sam nakon što je to divno vrijeme prošlo imao popravke na krovu, zamjena crijepa. Lijep sunčan dan, balansiranje po krovu ugodno visoke dvokatnice i jebena nesnošljivost naspram visina (ja sam ljubavnik, nikako ratnik i imam svojih fobija) ali u tom poslu dgodila se jedna ne tako loša stvar. Našao sam na tavanu kutiju punu starih VHS kaseta. Da, još uvijek imam ispravan video-recorder, ali ga ne koristim (blagodati interneta) no bacio sam pogled da vidim što ima dobrog ondje. Ništa baš posebno, većina filmova je dostupna na torentima, ali našlo se tu naslova-dva koja vrijedi spomenuti jerbo su na internetu… nepostojeći, manje-više. Jedan od njih je i prethodno spomenuti Living with the Dead (koji na VHS izdanju ima i potpuno kretenski dodatak Šesto Čulo II), a za njim odmah ide i Crna Rijeka, tj. naslov o kojem vam upravo pišem par riječi. Nikad čuli za njega? To sam nekako i pretpostavljao jer ja inače volim čitati Koontza, usuđujem se reći da mi je zanimljiviji pisac od Kinga (Njegov roman Ponoć pročitao sam valjda već deset puta – jebena stvar) ali što se tiče ekranizacija njegovih djela, tu baš nema sreće. Doduše, zalomi se tu korektnih stvari (Intesity ili Odd Thomas) no uglavnom je sve ostalo za zanemariti (iako, ne posve, ali o tom nekom drugom prilikom). Black River nije iznimka od pravila, to je običan mali direktno-na-video uradak koji sam, eto, posve slučajno pokupio iz videoteke i nekako mi je ostao u vlasništvu jerbo se ista zatvorila. Zašto sam na početku povukao paralelu s kultnim The X-Filesima? Zato što je ovo jedan od stvarno rijetkih uradaka (za koje znam osobno) da su uspjeli pogoditi atmosferu najboljih epizoda iz te serije. Doduše, nema Muldera i Scully, ali ima par ostalih stvari zbog kojih vrijedi baciti pogled, ako nikad prije, barem onda kad imate slobodno nedjeljno poslijepodne.

O čemu je riječ? Ovo je pomalo zabavna stvar za pisati, iskreno. Boyd je pisac koji baš i nema neke planove za budućnost. On je popularni pisac kojeg kritika jako hvali i na svom proputovanju dođe do običnog malog gradića znanog i kao Black River. Tu sad nastaju problemi. Boyd, nakon čudnog susreta s jednim od stanovnika, poželi otići ali stvari idu po šabloni Murphyjeva zakona; uhvati ga policija, optuže da je ukrao auto, ostane bez prijevoza, ne može kupiti kartu za vlak, a svaki put kad dođe do granica grada, neki vrag mu se prepriječi na putu. Nije tako lako napustiti Black River, nikako. Tu sad ide pojašnjenje; grad je pod kontrolom nečega (neću vam reći čega) i radi nešto što bi se moglo opisati kao savršenu zajednicu (kreativni ljudi na jednom mjestu) te je izlazak iz njega  nemoguć. Ili možda nije? Ako ikako negdje uspijete nabaviti film (vidim da ga ima na nekim lijevim torentima, ne znam koliko je ustvari dostupan) doznajte sami o čemu je riječ.

Ukratko; ovo je križanac Zone Sumraka i Dosjea X i to jako dobar križanac pošto, iako je nastao pod stvarno vidljivim financijskim ograničenjima te za televizijsku podlogu. Ono što filmu uspijeva jeste uvući gledatelja u napetu atmosferu zatvorenog grada. Bizarne situacije, čudni ljudi, njihovi postupci… sve to, iznenađujuće, dosta dobro štima. Ljudi kao takvi nisu odbojni, napetost je OK, a misterija dovoljno intrigantna da se zapitate o čemu se tu točno radi. Iako je konačno pojašnjenje malo nategnuto, ono je, začudo, danas puno aktualnije nego onda kad je film snimljen, posebice zato što Veliki Brat sve vidi (slučajno, film ima par dodirnih točaka sa serijom Person of Interest, stvarno posve slučajno). Ima pomalo nespretnih koraka u cijeloj toj priči (neke od situacija su obrnuto od onog što taj netko želi postići – da Boyd ostane u gradu) no u konačnici, stvar je poprilično dobro zaokružena, uz mali dodatak da je sam kraj jedna zgodna priča za sebe (neću vam otkriti što, gdje i kako) te ne ostavlja gorak ukus u ustima (iako se to moglo lagano dogoditi). Glumački je… običan, u najmanju ruku jer Jay Mohr je poznato TV lice (Amerima), kao i Stephen Tobalovsky, a tu je i Lisa Edelstein, koju će, vjerujem, svi živi prepoznati kao doktoricu Cuddy kojoj je Gregory House pio krv na tanku slamku. Kako rekoh, obična raja, televizijska raja, ali ne i nepoznata raja i ne baš toliko škart raja. Ukoliko šmekate vibru Zone Sumraka i The X-Filesa, a ostali se bez neke pametne inspiracije, evo vam jedna preporuka kako popuniti prazninu na barem sat i pol vremena. Neće biti uzalud bačeno vrijeme, ako ništa drugo.

1898693,xDMQ43UX4PQtCSB3_jsCVlwO0mpPxU9+a2aEXKb7_2_kVUq9W+JKT9BlwZlbKpjXhtif20dDTVwt0hAGXmX58Q== aguas_profundas_princ. aguas-profundas606 oUBg3VO4AmNhWRxE8tZm9OBwy8

 

 

Living with the Dead (2002)

Posted: 8 studenoga, 2014 in Duhovi, Misterija, Thriler, TV

Talking to Heaven (2002) Talking_To_Heaven_AKA_Living_with_the_Dead_TV-308608827-large o9irzl

IMDb

Trailer

 

Halloween je došao, prošao i otišao. Hvala Bogu. Slava Isusu. Prsvjetlom Duhu Svetom. Nije da ne volim Halloween, ali mi je jednostano preglupo uzimati nečiji tuđi praznik i gurati ga pod nos onima koji do prije par godina nisu ni znali za njega. Doduše, svi mi znamo za Halloween (ako ne znate onda morate malo podebljati svoju watch listu) ali to nije to. Noć Vještica je američki produkt, i takav je trebao ostati. Ali, kako smo svi mi uglavnom neoriginalni kao da potječeno iz Hollywoodskih brda, tako se tih dana rade liste gledanja horor filmova. Oh, da. Kao da je nekome potreban izgovor da pogleda dobar horor, ne? Dobro, sad ovo dobar je poprilično rastezljiv pojam jer svatko voli svoje, ali kako sam ja ustvari jako moderan tip i prihvaćam sve razne novotarije (uključujući praznike o kojima ne znam ništa) tako sam i ja sjeo te pogledao… idemo reći nadnaravni triler jer ovo ovdje baš i nije čisti horor. Možete ga tamo staviti, nećete baš puno pogriješiti, ali nije horor u stvarnom smislu te riječi. Također, postoji i određena zbrka oko ovog naslova jer ima dva imena. Za Amerikance, ovo je originalni naslov; Živjeti s mrtvima, dok je u Engleskoj (i popriličnom dijelu Europe) naziva Pričati s Nebom: i oba naziva su nekako tu, ocrtavaju bit onoga što ćete gledati, ali zvuče čudno. Američki zvuči kao da je George A Romeru još jednom silovao svoje poznatu franšizu (između svih ostalih silovanja) o zombijima, dok ovaj europski baca malo na nešto što bi u sebi imali Sveto Trojstvo, Mir i Poštovanje. Nema ničega od toga. Također, odmah da vam sve sasujem pravo u lice, film se reklamira kao da je nastao po istinitim faktima, ali to nije slučaj. Kako stvari stoje, James Van Praagh je običan varalica koji ima jako dobar talent za čitanje ljudi. Nešto kao Patrick Jane. Ima ga ponešto u filmskom poslu jer je producirao ono epsko sranje od Šaptačice Duhovima, ali to da je surađivao s policijom u rješavanje zajebanog slučaja koji ima sve što pravi slučaj mora imati (mrtvu djecu, serijskog ubojicu, intrigantnog lika) nije. Sad kad to znate, i ako ste već počeli odlaziti što je moguće dalje od ovog teksta, zamolit ću vas da to ne napravite. Ne sudite knjigu prema koricama, budite milostivi i pažljivi prema bližnjem svom (meni) jer to što je stvari Van Praagh dosjetljivi prevarant, ne znači da je film loš. Dapače, radi se o stvarnom dobrom uratku (ili ga možete gledati kao mini seriju kako je inače i snimljena) koji usprkos ograničenjima koja nameće televizija isporučuje pravu mjeru jeze, napetosti, krimića i neugode. Što će reći, film je bolji od knjige po kojoj je nastao jer je knjiga uglavnom hvalopsjev Van Praagha samome sebi. Nadajući se da ste ipak ovo odlučili pročitati do kraja, da vam bacim par natuknica o čemu se ovdje radi.

U mračnoj šumi pronađeno je nekoliko zakopanih tijela. Serijski ubojica, kako stvari stoje, ordinira kroz taj kraj već nekoliko godina i to nitko nije skužio. Može biti zato što sva tijela pripadaju dječacima koji su siročad, a možda jer je lik toliko dobar da ga nitko nije skužio. S druge strane, naš junak počinje imati čudne vizije istih tih mrtvih dječaka te nekako shvaća da je povezan s njima. Nije da može vidjeti tko ih je ubio ili što, ali nekako kanalizira njihove strahove i nerazjašnjene osjećaje. Treća strana, policajka koja vodi slučaj našeg junaka otpiše kao šarlatana, ali kad njegova neke zapažanju ispadnu točnima, shvaća da možda ima jedinstvenu priliku da uhvati ubojicu kroz oči čovjeka koji može komunicirati s mtvima. Rekoh vam to, ali vam neću reći ništa dalje, da ne bilo kako sam vam zeznuo kraj (jer to nikad ne radim) ali odmah ću naglasiti kako ovdje nije riječ o jednom od onih slučajeva koji se odvijaju tako što im se odbrojavaju minute, kako to rade u CSI serijama (oh, snap, i Danson je prešao tamo) već je više riječ o povezivanju nečega što naizgled nema smisla u jednu cjelinu. Važniji je put do ubojice nego on sam, ako me razumijete, ali iz jednadžbe izbacite DNK, laboratorije, pajkane koji ulijeću s upaljenim sirenama i nogom razvaljuju vrata. Toga nema. Čega još nema? Drago mi je da pitate…

Nema krvi, nema masakriranja, nema raskomadanih dijelova tijela, nema ničega što bi ovo učinilo hororom u tipičnom smislu te riječi. Plus, ovo je televizijski proizvod, pa bi svako mesarenje ionako bilo ili izbrisano ili ublaženo. Kad kažem televizijski proizvod već vidim kako lagano odmahujete rukom, i obično bih se složio s vama (ali ne uvijek – ima jako dobrih horor stvari koje su snimljene za TV programe) ali film ima nekoliko aduta zbog kojih ga vrijedi pogledati. Prvo ću spomenuti popriličnu količinu poznatih glumačkih faca. Ted Danson, kao prvi. U ozbiljnoj ulozi. Znam da je to teško zamisliti i znam kako vam je jer ja ga ne mogu doživjeti ozbiljno ni u najvećoj želji (što samo govori koliko je čovjek dobar komičar) ali moram priznati da je ovo izveo poprilično dobro. Njegov Van Praagh je čovjek koji nije superjunak, koji bome izgleda kao netko tko može vidjeti mrtve ljude, odajući i dojam nesigurnosti, kao i ukletosti (pretpostavljam da bi to bio stvarno loš dar, barem što se psihe tiče). Mary Steenburgen je glavna žandarka i ne tipična žandarka (iako njezin lik zna skliznuti u tipične klišeje – ne vjeruje u paranormalno jer je vidjela stvarna sranja) te ne djeluje kao manekenka (na što smo već odavno navikli) i zna odglumiti pokoju emociju. Njezina kemija s Dansonom je poprilično očigledna, ali zato što su muž i žena u stvarnom životu. Valjda se na snimanju mogla i otresti na njega pokoji put, jel’ te. Tu je još i legenda Jack Palance, pa Queen Latifah, pa Michael Moriaty… ono, gomila, kako rekoh. Druga stvar; priča. Filmova o serijskim ubojicama ima na izvoz, čak i više od toga, no rijetki uspiju ispričati priču, ostati zanimljivi i ne ući u klišeje i banalnosti. Ovdje je težište bačena na atmosferu. I ona je jako dobra. Pomalo The X-Files štimung (snimano je na istim lokacijama) pa ako volite šumu, ponešto jesenskih boja i relativno puste krajeve, ovo je jedan od onih proizvoda koji to nude. No film kombinira, uz triler i horor elemente, i priču o običnim ljudima koji se suočavaju sa svojim krajem jer glavnom liku umire prijateljica, što je neizravan način da se pokaže i druga strana cijelog tog posla mogu-vidjeti-mrtve i taj balans pomaže da film (serija) ne postane samo još jedan u nizu lovimo ubojicu stereotipa. Na kraju ipak nećete postati ništa pametniji, naravno, niti će vam ovo promjeniti životne stavove, ali u nedostatku nekih pametnijih horora koji su ustvari trileri sa začinom paranormalnog, i likovi koji malo odskaču od šablone junaka koji spašavaju dan (ili ispadaju bespomoćne žrtve) ovo bi vam moglo dobro doći u trenutku neinspiracije. Nećete požaliti, ako ništa drugo, barem je to sigurno.

4018-2 4018-3

3c137af1-ce44-4112-ba10-e6c8265a59de

 

Fortress (1992)

Posted: 3 studenoga, 2014 in Akcija, Kurtwood Smith, Science Fiction

2HDCkupMm6mwMpWyVJXMWTaYc71 100409.87412418_1000X1000 d5EyedFDO5HOIhj1u1CgJlrMrm5 j3z0

IMDb

Trailer

 

Mislim da je to bilo već prošle godine kako su Arnie i Sly odlučili pobjeći iz strogo čuvanog, high-tech naprednog, oružjem pojačanog zatvora koristeći se staromodnim vještinama; premlaćivanjem ljudi, ubijanjem ljudi, zajebavanjem ljudi i dobrim starim planiranjem. Hej, meni je film bio zabavan, jedan od boljih koji su ta dvojica snimila u karijerama (a imaju fajn dobrih naslova u karijerama) i jedan od boljih tih bježimo-iz-zatvora filmova. To je stara škola koliko i njih dvojica, svaki pošteni glumac trebao bi glumiti barem u jednom naslovu u kojem će bježati iz naprednih zatvora jer svi znamo da je zatvor pogrešno koncipirana ustanova – tamo naime uvijek završe nevini ljudi. Pravi kriminalci se šetaju uokolo, a birokracija ne mari za vas pa vam je jedini izbor bijeg. Toj veseloj maloj družini bjegunaca pridružio se i jedan Christopher Lambert. Highlander ovaj put nema mač, ali ima opaku strojicu, ali to ja sad već idem debelo unaprijed i kvarim vam užitak čitanja svega onoga nebitnog. Ovo je bio slučajan izbor za gledanje, da vam velim iskreno, jer sam malo poharao bespuća Interneta i naoružao se s dosta tih filmova B kategorije za koje sam čuo, za koje znam da postoje, ali koje, baš pravo iskreno, nikad nisam gledao. Što se tiče Lamberta… meni je lik iskoristiva pojava. Nije ništa ono baš poseban, ali zna se snaći u filmu, zbog čega su prva dva Highlander filma i više nego dobra – ostatak je već čista prostitucija za lovu, da ne spominjem kako je završni dio malo veća glupost, čak i za filmske standarde. Između njih je snimio par gledljivih naslova i bio relatvno isplativa filmska zvijezda koja je vraćala uloženo, koliko god vam to čudno zvučalo (primjer slijedi na kraju teksta). Stoga, o čemu je riječ? O ne tolikoj gluposti od optužbe i, naravno, bijegu iz zatvora, ali prvo ćemo malo o optužnici.

Danas vam je krivično djelo ako napravite dijete i ne možete ga uzdržavati, tj. brinuti se o njemu. Ne zajebavam vas, iako sam i sam pomislio da je riječ o zahebanciji. Naime, frenda su mi neki dan priveli u 5 ujutro u policijsku postaju i baš su mu to rekli (ima nekih neraščiščenih računa s bivšom, alimentacija i tako te svakodnevne priče) no ako se seksate (poanta ovog uvoda) jako dobro pazite da imate kondom ili stalni posao. Prvo će vas spasiti da ne napraviti nasljednika, a drugo će vas spasiti zatvora jer, da, dragi moji, lijepa naša Hrvatska počela je polako ali sigurno odlaziti u stvarno duboke i neistražene vode apsurdnosti. Takav problem ima naš junak filma. Cijeli svijet je naime uveo pravilo jednog djeteta. Ako napravite drugo… pa, recimo samo da ste veći prioritet murjacima nego Osama Bin Laden. Ne želeći da mu žena pobaci, naš junak odluči prebaciti nju, sebe i fetus u Sigurnu Zonu (Kanada, ljudi, Kanada) ali oboje budu uhvaćeni i bačeni u zatvor. Kako rekoh, apsurd od optužnice, ali takvo vrijeme je očito došlo i u stvarnosti. U zatvoru naš junak počinje polako stvarati krug povjerenja te se pretvara u neku vrstu zatvorskog Spartaka te na kraju predvodi pobunu protiv lošeg i okrutnog sistema. Na zapadu ništa novo što se toga tiče, ali nije da ćemo mu to uzeti za manu.

Odmah u glavu, ovo je ona vrsta filma koja ide na to da zabavi gledatelja,. a ne da drži moralne prodike, da pokušava biti art sranje ili nešto slično u tom duhu. Blaženstvo B produkcije. S jedne strane to je dobro jer u ovakvim projektima samo nebo je granica. Ako imate bilo kakvu ideju koja bi mogla šljakati, nema beda, završit će u filmu. Zato u njemu ima relativno zabavnih stvari. Pretjeranih stvari, ali zabavnih. Zatvorenici se kontroliraju pomoću nekog čipa kojeg na silu progutaju, zatvor izgleda kao nekakva kamena rupa, oružje se nosi na ruci… S druge strane, film ne donosi baš ništa novog na stol. Uprava je sadistička, voli mučenja i prema zatvorenicima se ponaša kao prema stoci za klanje. Među zatvorenicima će doći do sukoba, pa će glavni junak ispasti faca jer će se žrtvovati za druge… Škola klišeja, što da vam pričam. Razlog zašto sve to funkcionira jeste što film ne prodaje maglu, drži se niskih ambicija i sve što mu je u planu jeste da zabavi gledatelja uz već viđenu priču, uz poneki kreativniji detalj. Zamišljeno, ispunjeno. Još malo pozitive… film nije dosadan. Zaozbiljno. Tih sat i pol proleti dok kažete keks. Doduše, neće vas povući da ga pogledate još koji put (ili možda hoće) ali neće vas i zagnjaviti previše. Pripisujem to svrhovitoj režiji još jednog provjerenog veterana B produkcije Stuarta Gordona, koji je svoje ime na kultnim stranicama upisao režijom nekoliko djela nastalih po pisanom predlošku H.P Lovecrafta (Re-Aninator) a nije ni ovaj naslov mogao proći bez njegovog kućnog glumca, Jeffreyja Combsa (zabavan lik). Highlander je ovdje… pa isti kao i u svakom drugom filmu (Lamberta jednostavno ili volite ili ne volite – nema sredine) u svoju radnu knjižicu Kurtwood Smith upisao je još jednu negativnu ulogu. Ima poznatih faca, ima malo kreativnosti, ima malo trasha… Ako mislite da je sve to propalo po izlasku, malo ću vas i šokirati. Naime, ovo se svojedobno svidjelo publici jer je bio popriličan hit (iznenadilo i mene) pošto je na 12 milja budžeta (koji se čak i osjeti u filmu, iskreno rečeno) natukao oko 45 zarade. Dovoljno da se 6 godina kasnije snimi i nastavak. No, to je već priča za neko drugo doba. Ako vam nedostaje malo old school SF-a…

1705405,yVjSxmQKG8jEIo0sxnPAqmnCoJoOsqjoFTE4YvqUWDWL375QXtFDET2e4XRufbsXc5ZZUJNTfRv1AJcA+UohUA== 1705406,Ew1Au+EgkhcCnRN91HfHi3IAdiDtfQoSZ289M3ycDlNeLvkr2ZIXwAC6hh_T8A2HbNJMbTn0Yqcuqqw+krDp1w== 1705408,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1705410,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6cCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1705411,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1705414,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== fortress-1993-05-g

M8DFORT EC003 1705407,oCdddX6QNYA+aT9gGiNcCgfmE6gOHmAnWMP5vMBUiPR1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 1705409,eHonzte3D+1kOKIqlxOwG77lQjp43RE0wNQTLX2pIg5QKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 1705412,2M90NKt_0DZvnF1L0Omj5GQAmSgOxA4neuxgfmI5mJJQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 1705415,9wpP4VN_wfgnY1uiwLFRn0x1MMjifC_nOScX0BaIlKXUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== fortress-1993-04-g