The Hunted (1995)

Posted: Siječanj 12, 2015 in Thriler

1995-the-hunted-poster1 b82b71c1e3ecd657e2ca8c7ed71f1e35

IMDb

Trailer

 

Biti stranac u stranom gradu dovoljno je zeznuta stvar čak i ako znate jezik. Biti stranac u stranoj zemlji još je gora stvar koja vam se može dogoditi, a ako ne znate jezik, ne poznajete običaje… Japan je oduvijek bio zanimljiv filmašima sa zapada. Zemlja izlazećeg sunca ima sve što treba imati jedna zanimljiva zemlja. Dugu tradiciju odanosti i časti, zanimljivo ispreplitanje mitova, legendi i stvarnosti, fascinantnu povijest… cijeli paket zanimljivih stvari koje su privlačne čak i izvan filmskog posla. Nije stoga nikakvo čudo da svako malo neki zapadnjak tamo zaglavi i mora se snalaziti kako zna i umije da, uglavnom, izvuče živu glavu na ramenima. Robert Mitchum je bio jedan od tih u poznatom i hvaljenom The Yakuza. Michael Douglas isto tako u zabavnom (barem meni) ali realnom nepodnošljivo površnom Black Rain (po tom filmu ispada da su Japanci gomila birokrata koja će radije sjediti neko rješavati zločine). A modernim Japanom prošetao se i Scott Glenn u manje poznatom The Challange. Svi oni su napravili pošten posao, ispali su to zanimljivi filmovi, neki čak i odlični, a tom nizu se mogu pridružiti i J.F Lawton, redatelj koji je poznatiji više po scenarističkom radu (Under Siege & Pretty Woman) nego redateljskom i Christopher Lambert. OK, povlačim ručnu prije nego kažem kako je ovo možda i najslabiji uradak koji ide na formulu Zapad susreće Istok, i prekoravam sam sebe da mi je trebalo skoro četiri godine amaterskog piskaranja o filmovima da se napokon sjetim dovesti i Lamberta u posjetu. Jedostavno neoprostivo. Ovim tekstom tako rješavam dvije muhe jednim udarcem (efikasnost na djelu), tj. dodajem jedan manje poznatiji film na listu pogledanih te predstavljam njega kao još jednu zvjerčicu o kojoj će još biti govora. A što vam je prva asocijacija kad kažem Lambert, popularni japanski katana mač i odsjecanje glave? Da, znam, svi ste automatski pomislili na Highlandera (uopće vas ne krivim) i tek ste malim postotkom u pravu; Lambert uistinu djeluje kao dobar izbor za ovu ulogu baš zbog prijašnjeg iskustva s vitlanjem mačevima, no, realno, ovdje ga i ne koristi baš previše. To je, zvučat će čudno, dobar aspekt filma, jer, iako se tu koriste nazivi kao što je ninja, film puca više na realnost, a malo manje na pozerstvo, što je spoj koji nije ispao tako zanimljiv, možda nešto jače od prosjeka, ali nije Lambert kriv za to već pomalo smušen scenarij.

A Lambert ovdje nije gorštak iz Škotske već biznisman iz New Yorka. On jedne večeri nakon poslovnog sastanka u baru upozna zgodnu i tajanstvenu damu s kojom potom provede vruću noć. Sve bi to bilo lijepo da ona ne skvikne mrtva od ruku uvježbanih ubojica (ninje) a Lambert, sasvim slučajno, preživi. Problem je što je vidio lice glavnom ubojice, a on vjeruje da mu je tako ukrao komad duše (hej, tko smo mi da ptopitujemo japanska vjerovanja) te ga želi likvidirati pošto poto. Srećom, Lambert dobiva neočekivanu pomoć od Učitelja, još jednog zajebanog majstora starih vještina koji, opet slučajno, ima nekih starih računa s ubojicom koji proganja našeg junaka. Točnije, oni su u nekoj staroj zavadi koja traje od feudalnog Japana te su spremni za konačni obračun, a Lambert služi samo kao mamac da se stvari pokrenu. Možda ste zamjetili jednu stvar; u ovom kratkom opisu stječe se dojam da Lambert i nije baš neka faca tokom filma i taj osjećaj vam je ispravan. Njega nema poprilično dugo vremena u igri, uglavnom se mota uokolo dok se profesionalci mlate s raznim drevnim oružjima. To je, isto će tako čudno zvučati, dobra stvar jer nema mi goreg nego kad nam radnja predstavi junaka, zapadnjaka, koji potom u mjesec-dva nauči svu vještinu istoka, pa postane genijalni majstor za sukob i sam riješi cijelu stvar. Lambert jedva da nauči držati mač i izbjeći da mu skinu glavu u prvoj sekundi borbe. Dovoljno da djeluje uvjerljivo. Kad dođe do zadnjeg sukoba, on će se upustiti u njega, ali negativac je do tada već poprilično onesposobljen, pa ima realnu šansu da se izvuče. Hej, nije nuklearna fizika, ali barem stvar funkcionira. Ono što je problem je preširoko polje zanimanja redatelja. On bi napravio film potjere, film tradicije, pomalo film mistike, film ceste, film časti i odanosti. Previše toga na jednom mjestu, a previše ukusa u jednom jelu nije dobra stvar.

Radnja je sporohodnija, da odmah upozorim, za sve one koji su naučili na ove moderne akrobacije koje se foraju na taj istočnjački stil (tipa Matrix) toga ovdje nema. Početak se zrno previše razvlači. Lambert, nekad davno zgodan francuski vrag, nije baš toliko jak glumac da bi bio zanimljiv, ali, pukom srećom, je dopadljiv, pa vrijeme koje treba da se radnja ubrza prolazi relativno bezbolno. Redatelj isto tako želi svima pružiti jednako vrijeme na ekranu, pa dobijamo uvid u Lamberta, glavnog zlikovca (poznati John Lone) te učitelja-pozitivca. Opet, malo previše informacija i ne tako zanimljivih da bi se opravdavalo njihovo vrijeme (uglavnom, sažetak, stara zavada, svi mrze sve i žele se poubijat). Najbolji dio filma je onaj kad naš junak bježi po ulicama Japana, a bogami ima i jedna opasno dobra sekvenca koja se odvija u brzom vlaku. Grupa ubojica napda brzi vlak, ubijaju sve pred sobom, a naš Učitelj pravi reda. Sve si mislim da je ova scena posuđena i za Wolverinea, još jedan flick o zapadnjaku na istoku, ali ne smeta jer je dobra. Pa onda opet zastoj dok se radnja seli u drevni Japan (ne doslovno) tj. u kamp koji vodi Učitelj. Tamo naš junak uči malo o njihovim običajima (mahanje mačem) a onda ulazimo u završni obračun. Dobro, ništa spektakularno i, nažalost, brzo zaboravljivo. Problem je što film želi biti moderan i staromodan. Ambicija nije loša, ali izvedba je srednja žalost, da ne kažem pomalo dosadnjikava. Kad Lambert nije u kadru i kad ostali likovi vode svoje priče, imate osjećaj ravnodušnosti, boli vas neka stvar za likove. S druge strane, lijepo je da se ninje u filmu ne portetiraj kao neka nadnaravna bića već kao obični plaćenici koji nisu nepobjediva gomila. Mali dašak realnosti. U konačnom slučaju, ovo je osrednji film koji ima taj stranac u stranoj zemlji element, što može biti nekome zanimljivo. Za jedno gledanje može proći, ali ni blizu svojih srodnika koji su moderni Japan i njegovu kulturu iskoristili puno bolje i za napetije priče.

0b5d7e9864cb3c1a568a911fdb42a804 9a0ca69533a27401cb9050f55730a879 50e360d8c4e900ebf1fd4fa5d62cf350 99fe9428d4109d3cde9745a48a7fe3dc 15276645 61373282322d51d11bc105f32f349f83 ae73b7b55e5a246e6e6a38e1f708236b e419232fa3d51c84ad6e90f18885842c the_hunted_1995_film_kinjo_deals_with_failure the_hunted_1995_film_kirinas_room the_hunted_1995_film_teaching_paul_a_lesson travlya

 

 

 

Oglasi
Komentari
  1. Hank Moody kaže:

    Ovo je meni uvijek bio simpa filmić 🙂 Doduše, slab sam na Japan pa je to možda previše subjektivno 🙂

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s