Arhiva za 1 veljače, 2015

The Inspectors (1998)

Posted: 1 veljače, 2015 in Thriler

51KVMB7HVGL affiche_Inspectors_1998_2

IMDb

Trailer/Clip

 

Piše li još netko pisma? Ono, klasična, papir, olovka i patnje mladog vas na papiru? Ja, iskreno, više ne. Imam e-mail, imam SMS, imam MMS, imam Skype, imam telepatiju, ali pisma više ne pišem. Jedva da se znam potpisati, toliko mi je rukopis degradirao u neprepoznatljivost. No nekad davno, bio sam lafčina za pisanje pisama. Znao sam ga, brat bratu, odužiti u nedogled i svagled, pišući i što treba i što ne treba, uključujući razglednice, čestitke i obične zezancije. Polovicu bivših sam zaveo preko pisama, toliko sam dobar bio (ali nije da se hvalim) i danas kad se sjetim tih dana nekako mi nedostaju. Nije to bilo samo radi pisanja pisama, cijeli postupak kreativnosti mi nedostaje, onaj dio kad sjedneš, napraviš skicu u glavi i onda kreneš u frontalni napad i pretvaraš se u umjetnika.  Poduži uvod, nenamjerno, pa odmah skraćujem. Šaljete li pakete poštom? To još uvijek znam napraviti, poslati nekome CD, DVD, USB, TNT, C4 (ovo zadnje dvoje lijepo upakiram, s mašnom) i, kako stvari stoje, još dosta ljudi to zna raditi. Već kad spominjem stvari koje rade BUM ako nepažljivo rukujete s njima, da odmah odem i na jedno pitanje; sjećate se kad su Ameri počeli dobivati pisma u kojima je bio antrax? Kako to kaže pokojni Robin Williams; dobijete paket i u njemu nešto bijelo u obliku praha… što je tu loše? Znao je čovjek što priča, pošmrkao je dosta toga (ali mi je i dalje simpatičan) no takve stvari su sad postale jako ozbiljne, odmah se zove Domovinska Sigurnost, hrpa crnih SUV terenaca blokira sve ulice i odmah vidite natpise na televiziji – teroristički napad. Danas. Nekad davno, u devedesetima, dok su teroristi još uvijek bili u svom dvorištu, Ameri su znali imati kreativne načine za riješiti se nepoželjnih ljudi. Susjed vam ide na živce? Nema problema. Pošaljete mu paket koji radi tik-tak-tik-tak i riješite se godina dugog parničenja. Tko istražuje takve slučajeve? FBI, CIA, LAPD, NCIS? Pogrešno, istražuje ih sama Pošta, tj. ogranak njihove verzije policije. Za sve zločine koji se počine u nekom poštanskom obliku, žandari poštanske službe dolaze na mjesto zločina i prate tragove. Iskreno, nemam baš nekog pojma o tome, toj njihovoj djelatnosti (osim što znam da je petljanje s poštom savezni prekršaj – svaki film to napomene) i na prvu sam pomislio (baš kao i vi sada, pretpostavljam); oh, brate, još jedan red čuvara zakona koji će dobiti svoju seriju. Pa, ispalo je da sam pogriješio. Inspektori su pošteni televizijski film koji, gotovo nevjerojatno, djeluje kao stvarno korektan film, a ne pilot za istoimenu seriju (USA Postal Service – USAPS; šaljem pitch holivudskim studijima) i iznenađujuće je što se jako malo osjeti da je rađen striktno za televiziju, jedan od njihovih bezbrojnih kabelskih kanala, što je, po meni, uspjeh koji treba cijeniti. Jedina kvaka u cijeloj ovoj priči je što film doslovce ne postoji u internetskim prostranstvima (još nisam provjerio neka privatna područja) i da ga nemam u VHS izdanju (popalio sam ga kad je bio otpis takvih stvari) ne bih ni znao za njega.

Priča nas uvodi u svijet poštanskog istraživanja eksplozivno, doslovno. Pošiljka eksplodira i ubije neku random osobu. Na scenu dolaze naša dva junaka i tu započinje brzo upoznavanje tko su oni i što su, kako sve to ide, a onda pratimo tragove kao i oni; od bombe, preko načina na koji je poslana, a kako stvari odmiču, doznajemo i zašto je poslana. Nije jedina, ima toga još, a kako stvari stoje, ta nasumična osoba možda i nije bila tako nasumična kako se činilo na prvi pogled. Kao što nisu ni daljnje žrtve. Vrijedi napomenuti da je film inspiraciju crpio iz stvarnih događaja; Unabomber (Ted Kaczyski) lik koji je, da naglasi svoj prijezir prema modernoj tehnologiji, na kućne adrese slao bombe domaće izrade. Film nije ekranizacija Unabomber slučaja, ali ima dosta paralela s njim (lik je bježao od žandara 17 godina) i, iako je sve to dramatizirano i ubrzano za potrebe filma, postaje jasnije zašto je uspjevao ostati neotkriven tako dugo te zašto su pošte diljem USA teritorija povezane, te zašto i imaju svoju službu za istraživanje. Dakako, odmah vas upozoravam da ovo nije buddy-buddy filma, da ovo nije neki mračni triler tipa Se7en, da nije CSI već normalna istraga koja prati sve tragove. Možda zbog izostanka svih tih jakih tehničkih detalja (iako ima i posjeta laboratoriju, i onih CSI pojašnjenja) možda zbog činjenice da se film ne pravi ono što nije, možda zbog opuštenog, ali respektabilnog pristupa, film funkcionira kako treba, te ga vrijedi smjestiti u kategoriju tv-proizvoda koji uspjevaju nadmašiti svoju ograničenu kvalitetu zato što ne prodaje muda pod bubrege. Hej, ne rade to svi, znam, nagledao sam se B produkcije i televzijskih filmova za dva života.

Mane, pitate vi. Pa, nema ih, pravo rečeno. Možda je jedna onako ponešto naglašenija, a to je na trenutke prvelika dramatičnost, no ništa što bi ugrozilo normalni tijek radnje. Ovo je triler, a ne akcijski film, pa su akcijeske scene i junačka spašavanje svedena na goli minimum, tek ono što je potrebno za radnju. Pojašnjenja su isto tako, s obzirom da se radi o dotad neviđenom ogranku istražitelja, kratka i efikasna, ne kompliciraju niti pretjeruju u tome što poštanski žandari rade, a kako istraga ide, tako se i cijeli njihov sustav ukratko pojasni. Ništa fensy, ali običan laik može skužiti tko, što, gdje i kako. Jedan od razloga zašto film izgleda dobro jeste to što nije sniman u četiri zida. Kako je ovo televizijski projekt, koji je lagano mogao postati pilot za neku sličnu seriju, budget je bio ograničen, no autori su zato cijelu radnju stavili u pokret i na put, zadržavajući se u zatvorenom tek kad je to bilo potrebno. Nije nešto velik trik, nije čak ni nov ili originalan, ali funkcionira bolje od očekivanog, dodajući skučenom televizijskom izgledu neku kadrovsku širinu. Priča sama po sebi možda i nije toliko aktualna, zločini vezani uz poštanske bombe nikad baš nisu bili razvikani, pa čak i česti (Unabomber je jedini kojeg se uopće mogu sjetiti) pa tu sad stvar ovisi o vašem dobrom rapoloženju. Krivac u konačnici ima realno prizeman motiv, nikakvo ja-sam-serijski-ubojica gluposti kojima nas kljukaju američki filmovi, pa je i to možda jedan od razloga zašto stvari funkcioniraju. Za kraj, ali ništa manje važno, naši junaci. Jonathan Silverman i Louis Gossett Jr. poznati su uglavnom svima (možda ne svima – odokativna procjena) ali ima ih dovoljno po mali ekranima da bi trebali znati tko su oni. I oni svakako nisu netko za koga bi mogli reći da su bad ass žandari koji će, ako zatreba, nekoga premlatiti, što ih čini vjerodostojnima na onaj način na koji izgledaju, oh, recimo svi oni engleski žandari. Također, ima crta dopadljivosti u njima jer obojica imaju dobar komičarski tajming, nenamjerni, pa, za razliku od žandara kakve smo obično naučili, ovaj dvojac je svježa promjena. Pošto je nedjelja, ovo je gotovo savršen filmić za to doba. Zanimljiva pričica, nešto malo svježine u akterima, korektna režija, dopadljiv par glavnih glumaca… sve što treba. Zbog toga je film bio poprilično gledan u svoje vrijeme, toliko dobro prihvaćen da je čak snimljen i nastavak s istom ekipom (o kojemu će biti jednog lijepog dana riječi) ali to je ionako sporedna stvar. Razlog zašto ga spominjem što je danas, kako to već s dosta naslova na ovim stranicama, potpuno izgubljen u filmskim bespućima, pa da ga izvučem malo iz zaborava.

 

1774666,z+Bg4oJPl3Uow68TZvwwLwUroV4SU8PL9AvPW44uu0r37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 1804226,oIRrpKkTj1LEzuYZ0RDuZcbNKpnWABzBFhbrqElUT0N4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1804228,0bhwcWPFApdxZQmr9OdHJlAY97J6r_iVNZntEqAO4aL37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA==