Event Horizon (1997)

IMDb

Trailer

Zanimljvo zapažanje; ljudi žele kreatvnost u filmovima. Dosta im je reciklaže, ponavljanja, ponovnog pokretanja starih serijala, remakova i inih stvari koje su danas popularne u Svetoj Šumi. Tako smo prošle godine dobili Interstellar, SF film temeljen na pravim znanstvenim pretpostavkama i, iako to nije bio komad filmčine kakvim su se ljudi nadali, bio je dovoljno originalan da bi samo zbog toga trebao dobiti nekakve kredite. Ljudi nisu bili zadovoljni. S jedne strane je bila patetika i epska veličina koja to nije bila u cijelosti, a s druge strane su nedostajali mali zeleni i pucnjava. Možda koje vitlanje svjetlosnim mačem. No, Interstellar je barem zaradio lijepu gomilu kešovine, pa ga se može držati za uspješan proizvod. Barem financijski. Ove godine smo dobili primjer kako podjednako originalan uradak propada u kinima kao Titanic u Atlantik. Jupiter Ascending nije nastavak nekog popularnog filma, nije reboot neke stare franšize i nije remake nekog starog filma. Neću reći da je dobar, to je ipak subjektivna stvar (i jer ga nisam ni gledao) ali sudeći po financijskim rezultatima nije se baš lijepo proveo ni kod publike, a ni kod kritičara, posebno onih koji ovakve šarene projekte vole isto koliko i čavao u glavi, što znači da tako skoro nećemo gledati neki novi projekt koji bi trebao biti čista originalna popcorn zabava. Filmski su studiji počeli učiti lekcije. Ali to nešto govori i o publici. Na glas zahtjevaju svježinu i originalnost, no kad je dobiju onda odu gledati remake Robocopa ili radije čekaju šesnaesti nastavak Star Warsa (može i Star Treka). Ja, pitate se vi? Ja mogu svašta gledati. Imam tako loš filmski ukus da je to jezivo, a kad je u pitanju science fiction žanr, onda mi je stvarno svejedno. Doduše, izbjegavam ove neke nove stvari jer danas svaki nemaštoviti kreten s digitalnom kućnom kamerom i tisućom-dvije dolara na raspolaganju misli da može snimiti film. Zato se vraćam (ponekad) na provjerene stvari. O, nema straha, Na Rubu Horizonta uopće nije dobar film, vjerujte mi, ali je došao u vrijeme kad su ovakvi čistokrvni B filmovi, koji danas idu pravo na video, bili uobičajena pojava. Neki su bili dočekani bolje, neki lošije, ali dolazili su vrijeme kad nije bilo ovog bullshit oglašavanja (epsko putovanje u daljinu zbog poradi spašavanja cijele ljudske civilizacije) već ste dobili jednostano; horor u svemiru. Netko će reći da je i Alien horor u svemiru i svakako neće pogriješiti, ali Alien je došao u vrijeme kad definicija horora u svemiru nije ni postojala dok je krajem 90-ih to već bilo jako dobro poznato područje. Event… teško da možemo optužiti i da je originalan jer nije, ali je (svojedobno bio) iskren oko toga što prodaje ljudima. Iako, kad čujete da se radi o ”svemirskom” Isijavanju te da im je uzor pri snimanju bio sam Kubrick, možda vam se upali i zvono za uzbunu, ali to dolazi s ovakvim područjem, zvona za uzbunu pale se na svakom koraku.

Brodski dnevnik kaže sljedeće; Event Horizon je najnoviji high-tech svemirski brod sposoban za daleka putovanja. Daleka u smislu da može doći do zvijezda, kako reće njegov konstruktor. Odmah po lansiranju Event… nestaje, oko čega se napravi velika stvar. Sedam godina kasnije, brod se misteriozno vraća natrag. Parkiran je negdje u orbiti Neptuna (valjda, tko će ga više znati) i čeka da primi nove posjetioce. Oni dolaze u obliku ekipe za spašavanje; solidna i uhodana ekipa predvođena kapetanom Millerom (još jedno bad ass izdanje Laurencea Fishburnea) i tipom koji je napravio brod, doktor Weir (pomalo nezainteresiran Sam Neill). Odmah po dolasku i ukrcaju na brod počinju problemi; doznaju se stvari što je pošlo po krivu, čudni i neobjašnivi događaji prate ekipu gdje god krenu, a uskoro se i sama posada počinje čudno ponašati, pa čak raditi i bizarne stvari. Kad sam rekao da je ekipa iza kamere išla raditi Isijavanje u svemiru onda to mislim doslovno; Paul Anderson je to jasno i glasno rekao u onim dodacima, ali jedno je bilo to reći, a drugo napraviti. Usput, ja uopće ne ljubim previše The Shining, držim ga precjenjenim i poprilično dosadnjikavim filmom (iako kužim taj njegov kultni status) tako da mi kad se netko poziva na njega ne znači ama baš ništa. Znam što je trebala biti generalna ideja; jezivo mjesto u svemiru puno jezivih stvari. No, što se dogodilo. Horizon nije dočekan s oduševljenjem, a i pobacio je u kinima. Razlog je bolno jednostavan; stvaranje jezive atmosfere (ili neke napetosti) ne treba mješati s nizanjem krvavo-eksplicitnih scena. To su dva različita pojma. I dok se film reklamirao kao jezivo napet djelce u svemiru, trebao je imati nekakav prigodniji opis; hektolitri krvi i pokidani dijelovi tijela u svemiru, primjera radi.

Tu leži glavni problem. Ideja filma, pa čak ni njegov sažetak, ne zvuče loše. Dobra je to podloga za jedan mali, ali efikasni horor smješten u svemirski brod. Krene čak i dobro jer dok upoznajemo Millerovu ekipu, osjeti se kako se ekipa dobro skompala, da su bili opušteni te da su njihove zajedničke scene slične nekom zajedničkom ručku nego snimanju scene (ista stvar je vidljiva i u Alienu). Nema tu karakterizacije, nema tu bullshit pizdarija o dramaturgiji, već jednostavno obična priča. I to funkcionira. Funkcionira i sam dolazak na brod. Event Horizon je zamišljen kao nekakvo gotsko mjesto (križ na glavnom mostu je nimalo suptilan hint) a gotika i science fiction okruženje ne idu zajedno. Unutrašnjost broda djeluje zbrkano jer se išlo na efikasnost putničkog prostora (dizajn baca na crnilo SF-filmova 80-ih) high-tech okružje (bolnica) ali da sve bude hladno kao crkva; toliko stvari ne ide zajedno, da ne govorim kako neki djelovi broda jednostavno nemaju smisla (dugački hodnik zbog kojeg bi, da se gleda u okvirima realnosti, brod pukao kao grančica na jačem gravitacijskom privlačenju – da, znam ja pun kufer stvari, iznenađujem se ponekad) te njegov ”crna rupa” pogon jer to je kao da zabijete propeler na čamac, a zaboravite staviti i motor da ga pokreće. Gledano izvana, brod izgleda zadovoljavajuće, neki derivat klingonske ratne ptice, ali sva privlačnost tu prestaje. No, dobro, početak, kako rekoh obećava, ali gdje stvari točnu krenu u lošem smjeru? Točno tamo kad se treba napraviti napetost. Anderson je smotan redatelj, on zna režirati akciju, ali ne atmosferu, pa umjesto da smiri stvari, on počne ubrzavati tempo. Akcija, jurcanje uokolo, eksplozije i slične stvari nisu dio horora, a kao da to nije bilo dovoljno, počnu se nizati eksplicitni kadrovi gdje likovi vade sami sebi oči, gdje utroba i krv lete zrakom kao kofeti pa se dobije dojam da je svatko s nekakvom idejom dobio priliku ubaciti je u film. Naravno, brod je otišao u sam Pakao (uz točno taj opis dobivate i malo latinskog, da sve bude u duhu) i dobio je nekakvu lošu osobnost. Kako sam brod ne može biti tako dobar negativac, to će postati jedan od likova. Nigdje nekakve opaske tko, što i zašto, ništa konkretnog već se dobivaju klišeji (svaki član posade vuče neke traume) loš humor (lik leti svemirom i komentira – dežurni crni comic relif) i neuzbudljiva smaknuća. Kada dođete do završnice potpuno vam je svejedno tko će ostati živ, tko će poginuti, a još vas je manje boli džon zašto se sve to događa. Ja, inače, film mogu gledati bez muke. Kupim neko ogromno pakovanje kokica, i bezočno zajebavam bolju polovicu kad se trgne na neku scenu jer film već znam napamet. Razlog zašto ga mogu gledati nije taj što film držim dobrim jer ga ne držim, ali ga držim gledljivim. Mislim, to je materijal za ubijanje vremena. Glumci su bolji od prosjeka, ali privlačnost debelo leži na njihovoj karizmi, efekti su pošteno uspjeli (ipak je tu slupano 60 milja dolara) i ima ponekih dobrih djelova (jedan je Interstellar odavde popalio pojašnjenje što crvotočina u svemiru radi – doslovno popalio – ista scena). Ali ja nisam izbirljiv, ja sam svežder kad je SF u pitanju. Vi? O, vjerujem da će se nekim i svidjeti, nekima više, nekima manje, ali jednako tako znam da će ga većina mrziti do zadnjeg atome. Što je prihvatljivo. Treba raznolikosti. Event Horizon je ujedno i jedan od zadnjih primjera B filmova koji su prolazili pod A filmove. Danas je takve stvari jednostavno više nemoguće napraviti.