Missing (1982)

Posted: Travanj 13, 2015 in Drama

MISSING - American Poster.jpeg pzt4xXrfeLyldd9gf9scR3F4AgF missing_locandina

IMDb

Trailer

 

Pušenje će vas zasigurno koštati zdravlja. Možda nećete umrijeti, ali osjetit ćete posljedice. Rak, bilo koji njegov oblik, također je sigurna karta za vječne pašnjake. Ako vam padne klavir na glavu, znate ishod. No, nešto ubija još bolje; birokracija. Jeste ikad došli na šalter napraviti nekakav bezvezni dokument ili nešto, a nadrkana teta s druge strane vas uputi da donesete kopiju osobne, kopiju radne knjižice, kopiju domovnice i kopiju da ste se cijepili protiv gluposti kad ste imali sedam godina? Vi to napravite, pa se vratite, a ona vam kaže da sve to treba napraviti u trostrukom primjerku, pa odete i napravite to, pa se vratite i čekate novih dva sata na red, pa kad uspijete doći do nadrkane tete bez da nekoga ubijete, ona vas pošalje po tiskanicu broj 3 jer vam treba i ona, pa idete, opet, i nabavite i to, pa se opet vratite i kad pomislite da ste sve obavili, nadrkana teta vas informira kako vam nedostaju biljezi, ali da onda to ne može danas primiti jer joj završava radno vrijeme? I onda se ljudi čude kad dođe do neke pucnajve u u uredu i netko skvikne mrtav. Sad sve to zamislite, pomnožite sa pet i dodajte da ste u stranoj zemlji o kojoj znate samo to da se nalazi negdje na zemljopisnoj karti, ali niste točno sigurni gdje. Iako sam malo karikirao u uvodu, temeljeno na stvarnim iskustvima, ovakav scenarij nije baš tako nemoguć jer ljudi svakodnevno nestaju, i to ne na način da odu po cigaete i više ne vrate već od u drugu zemlju i izgubi im se svaki trag. Nestao Coste-Gavrasa jedan je od onih filmova koji imaju svoje mjestu u uradcima koji su jednostavno odlični i napravljeni majstroski, ali jednako tako mi stoji na listi naslova koje nisam nikad gledao. Da, znam, ima i toga. Nedavno sam imao napad nekakve ozbiljnosti, pa sam se bacio na gledanje tih političko motiviranih filmova koji prikazuju sudbinu običnih ljudi unutar zbrkane situacije (rat, politički prevrat, sranje od vlade – birajte) i Missing se našao na listi uradaka koje sam morao pogledati jer, pa, odgovara kriteriju. Ono što je još jezivije u njemu jeste to što je napravljen po istinitom događaju, pa kad gledate te ljudi, iako je prošlo pun kufer i kusur godina otkako se to dogodilo, nekako vam nije baš svejedno i svakako zahvalite nekome gore (ako vjerujete u njega) što su vaši bližnji svi na broju. No, vrijedi dodati, da iako suosjećam s takvim stvarima, nikad mi neće biti jasno koliko ljudi u nekim stvarima mogu biti glupi. Ako je u nekoj zemlji za koju vas jednostavno boli neka stvar sranje, zašto idete tamo i onda se čudite kad najebete. Oštro, znam, ali jednako tako i istinito. Ovdje to ipak nije tako drastičan slučaj jer sin glavnog junaka nije ni novinar (barem ne bitni) niti revolucionar već običan američki državljanin koji se našao u krivoj zemlji u stvarno krivo vrijeme.

Charlie i Beth su nešto kao mladi mladenci koji su uzeli neko vrijeme da bauljaju po svijetu i žive slobodno. Neseća je htjela da to bude Čile (iako u filmu nikad nije imenom spomenut) baš u vrijeme kad se dogodio nekakav politički prevrat. Prevrat kao takav nije baš bitan, jedna je vlada smjenila drugu i, kako to obično ide kod takvih stvari, ovi sad smicaju one koji im se ne sviđaju i rade sranja svojim ljudima, što nekako znači da bi stranci, teorijski, trebali biti sigurni. No, ne baš. Jednog dana, nakon što jedva preživi noć na ulicama koje više sliče ratnoj zoni nego gradu, Beth će uvidjeti neugodnu istinu; Charlie je nestao. Postoje neki tragovi da ga je odvela vojska, ali tu sad započinje igra ping-pong, od ureda do ureda, od nekog glavonje do nekog glavonje, a stvari se neće puno popraviti kad u zemlju dođe i Charliev otac. Njih dvoje sad ponavljaju rutinu koju je napravila Beth, od ureda do ureda, od velikih riječi, do velikih riječi, ali doznati istinu u stranoj zemlji je doslovno nemoguća misija. Jer nitko ne želi da se istina dozna, ne onda kad su ulice pune prolivene krvi za bezveze.

Istini za volje, film se reklamira kao politički triler ili politička triler-drama ili politička drama, ali u osnovi u njoj ima jako malo politike. Gavras ne crta tko je i što je odgovorno za nastalu situaciju na ulicama, samo naznačava da se dogodio nekakav prevrat i da su ovi novi na vlasti puno gorih od onih prijašnjih. I to je, mogu iskreno reći, dovoljno, samo sam mislio skrenuti pažnju da film kao takav nije povijesni prikaz stvarnih događaja (iako jest, samo su poprilično zamagljeni) i njegova cijela snaga leži u likovima i situaciji u kojoj su se našli. Također, nose ga na leđima dvije poštene glumačke legende; Sissy Spacek i Jack Lemmon, a stvar koju prvo zamijetite jeste razrađenost njihovih karaktera. Lemmon kao Ed i Sissy kao Beth, žena i otac nestalog Charliea, imaju vidljivo neslaganje u početku, Ed je gotovo naivan u svojem vjerovanju kako se loše stvari događaju drugima, ali kako radnja odmične njih dvoje postaju jaka podrška jedno drugom i ta je promjena ocrtana gotovo besprijekorno (ostaju neke sumnje zašto je Charlie na svoja tulanja po gradu vodio najbolju prijateljicu, a ne ženu) te se vidi da su i pravi akteri zbivanja sjedili s njima i podijelili loša iskustva. Druga stvar koja je nekako još bolje prikazana jeste kaos nakon promjene vlasti. Nije bitko tko je zauzeo predsjedničku palaču već ono što trenutačno radi,a to je nasilje, strahovlada i već kad pomislite da će u nekim ustanovama biti sigurnije (ambasadama, recimo) shvatite da tamo pak sjede pravi igrači, oni koji znaju posao bolje od ovih što puškaraju. Vrata se zatvaraju, nitko ništa ne zna, svi će nešto pokušati. Gavras ustvari ne osuđuje nikoga, njegov fokus je na dvoje glavnih likova, ali zato jako dobro daje natuknice o tome što svi ti ljudi rade i što su radili, nikad ne otkrivajući previše, čime uključuje i gledatelja da napravi neke svoje zaključke. A pruža nam i malo pogleda na veliku sliku, posljedice tranzicije vlasti u dvije nevjerojatno efektne scene kada naši junaci traže Charlie u nekakvoj mrtvačnici gdje su tijela poslagana u nedogled te na velikom stadionu kad pozivaju moguće svjedoke da im se jave. Konačna presuda je da se radi o stvarno kvalitetnom uratku koji spretno spaja dramu, birokraciju i pomalo paranoju, ali jednako tako i savršeno ocrtava kako smo bespomoćni kad se takve stvari dogode. Nisam siguran radi li se zato što je nastao po istinitom događaju, zbog teme, zbog glumaca i scenarija koji je savršeno izbalansiran, ali taj zaključak ću prepustiti vama na odluku jer ovo je ona vrsta naslova koja se jednostavno mora pogledati zbog boljeg dojma od čitanja pohvalne recnezije.

1401x788-159833448 1513__missing_(1982)movie_ missing missing1 missing-1982-01-g missing-1982-03-g missing-1982-05-g missing-1982-06-g

 

 

Oglasi
Komentari
  1. Ivan Petarčić kaže:

    Lol što uvijek pišeš o tim starim glupim filmovima…Daj piši o nečem novom, Avengerima npr…Jbt, uvijek neki stari drek, trebala bi se stranica zvati Dreckardov kutak xD

  2. Shogo kaže:

    Trebalo bi tebi malac stisnut obrazovnu, ne čitaj ako ti ne paše

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s