Mad Max: The Road Warrior (1981)

Posted: Svibanj 23, 2015 in Akcija, Mel Gibson

the-road-warrior-1981-advance road-warrior-mad-max-2-australian-daybill-country-of-origin-fantasy-action-science-fiction-original-movie-poster the-road-warrior-dvd-cover-09 65efb070fa3c0b3697325540409b5ed9 No051-My-Mad-Max-2-minimal-movie-poster-720X850PX

IMDb

Trailer

 

Posljednjih dana svijet je ponovo uronio u divlji svijet Mad Maxa, objeručno prihvaćajući potpuni makeover starog junaka u novo ruho. Pišu se pohvale, javno se odobrava napravljeni posao, čak ni djelomično usporenija zarada na blagajnama ne škodi u širenju dobrog glasa. Neću vas zavaravati, jedan sam od onih koji su odmah po puštanju filma u kina otišli ga pogledati i jako sam zadovoljan onim što sam vidio, bila je to dobro uložena lova za stotinjak minuta divlje vožnje koja je, mjestimično, pozivala i nostalgiju u pratnju. No, još uvijek se nisam odlučio na to da sjednem i napišem nešto o tom filmu, još uvijek nabacujem dojmove, a ujedno i ideje i, ako ikad, sjednem nešto napisati, vjerujem da će to biti već nakon što film dođe do lokalnih on-line trgovina i već svi pomalo zaborave kakav je hye izazvao. No, jesam li baš u cijelosti zadovoljna mušterija koja je konzumirala novu dozu postapokaliptične kreativnost još uvijek vitalnog George Millera, koji lagano broji sedamdeset ljeta na ovom svijetu? I jesam, i nisam. Postoji jedan osnovni problem zbog kojega sam uopće sjeo ispred tipkovnice da složim ovaj tekst i taj problem je da, koliko god stari George bio odvažan kao redatelj, kreativan i maštovit, ipak se osjeti da je išao ponešto sigurnijom cestom od one kojom voze njegovi junaci. Trideset godina ranije, Mad Max: Beyond Thunderdome, nije baš oduševio publiku, kao ni kritiku, zbog svog drugačijeg, pomalo usporenijeg pristupa, da ne kažem bizanijeg. Cijeli serijal do tada je stekao opasno dobru reputaciju kroz dva filma čija je glavna odlika bila nevjerojatno dobro izvedene akcijske scene, automobilske potjere i razno razni spktakularni sudari kojima su pomicali kazaljku adrenolinomjerača do kraja. Beyond Thunderdome to nije imao. Imao je akcije, naravno, ali ne u onom obliku i onoj količini kakvu su ljudi čekivali dobiti od čovjeka koji je stajao iza prijašnja dva nastavka. Stari George, priznao je sam, nije bio baš za rad na tadašnjem trećem dijelu serijala, ali ga je napravio, tj. radio je samo akciju u njemu, ali usprkos tome, rekao je i da ima osjećaj kako još uvijek nije posve završio s tim junakom. Kada je dobio priliku da ponovo ožvi Maxa, napraio je to po provjerenom postupku; ako radi, ne popravljaj. Fury Road tako ima miris i okus pojačane, nabrijanije i glasnije verzije Cestovnog Ratnika, dijela koji ide u onu skupinu filmova, tj. nastavaka, oko kojih se lome koplja jesu li dobri kao original, ili čak i bolji. Pretpostavljam da George, nakon trideset godina pauziranja, nije želio ponoviti mlak odjek trećeg dijela, pa je uzeo sve one pozitivne kritike koje je dobio za drugi dio, sve pohvale za akcijske dijelove, i složio to na jednu hrpu i tako počeo smišljati novi film. To uopće nije smetalo da Fury Road bude samodostatan film, jedan od rijetkih blockbustera koji imaju cojones biti svoji, ali da se mjestimično pojavi osjećaj deja vu-a, pojavi se. Danas je popularno naglašavati kako je The Road Warrior najbolji dio stare trilogije i s time se uglavnom slažem, ali postoji i jako dobar razlog zašto je to tako. Ima pozadinu, prvog Mad Maxa, koji služi gotovo kao uvodno poglavlje u razradu kultnog lika, ali je također napravljen tako da za stol donese hrpu novih stvari potrebnih da bi se dobila svježina i izbjegla reciklaža koncepta koji se pokazao uspješnim.

Dvojka nas pak upoznaje sa svijetom gdje su sva moguća pravila otišla dovraga. Svaki čovjek je za sebe, jedina valuta koja vrijedi je benzin (nafta) i pravilo je da pojedeš ili ćeš biti pojeden. U tom bezakonju Max, bivši policajac, bivši obiteljski čovjek i bivši idealist, nailazi na moguću priliku da si poboljša transportne uvjete. Izdvojena zajednica ima ono što svi žele; funkcionalnu rafineriju i lijepu zalihu benzina. Jedini problem je gomila odmetnika, manijaka i ostalih bizarnih likovi koji je okružuju i žele sve to. Max, kojeg za probleme zajednice zaboli neka stvar, protiv svoje volje će im pomoći, a onda nastaviti svojim putem. Nakon što taj put bude kratak, neće mu preostati ništa drugo nego pridružiti se ostalim članovima zajednice u samoubilačkom pokušaju da se izvuku iz okruženja. Njegove vještine kao vozača u tom će bijegu biti neprocjenjive, ali pitanje je hoće li i to biti dovoljno za uspješan bijeg. Zamijetio sam pomalo zanimljivo stvar. Uvijek kad god netko piše o ovom filmu hvali sve živo, počevši od akcije, preko Mela Gibsona, pa do priče. Načelno se slažem sa svime. Mel uistinu jest ovdje noseći stup cijele priče, ali nikako nije jedini. Također, vrijedi napomenuti kako je to njegova priznata uloga te je nakon nje dodatno i učvrstio svoj zvijezdani status, pa ljudi više gledaju na nju kao na njega samog nego zbog same uloge jer ona je već poznati derivat šutljivog stranca koji pomaže nejakoj zajednici u nevolji. Plus je što ta zajednica i nije baš toliko kilava, ali i jest, što sve to čini dobro poznatim materijalom već viđenim u dobrim starim vesternima. Priča je ogoljena od svega nepotrebnog i stari George se ovdje nije zamarao provlačenjem kritika društva i sustava već je sve sveo na golu vizualnu osnovu. Jer, priča je tu da pokreće stvari, drži radnju dok se ne počnu turirati motori i nabijati gas do daske u čak nekoliko odvojenih scena potjera. Na kraju, već kad sam kod vestern ikonografije,  ovdje se osjeti i izrazit utjecaj priče o Alamu; posljednje uporište, habri i časni pojedinci okruženi mnogobrojnijom ”vojskom” koja je spremna na razna divljaštva, što je motiv koji je, vrijedi priznati, poprilično dobro uklopljen u posapokaliptično okružje.

Iako je film očito nastao pod dosta različitih utjecaja, ono što ga čini dobrim nastavkom jeste to što slijedi i vlastita pravila postavljena u prvom dijelu. Mad Max iz 1979 djeluje gotovo kao uvertira u drugi dio (iako onda nikome živom nije bilo na pameti da će raditi nastavak) te se spretno koristi ostavština prethodnika kao nadogradnja naslijednika. Tako je Max ovdje pomalo izvan fokusa, nikako nije glavni lik jer bi bilo monotono popnavljati ono što je već viđeno u prvom dijelu, ali njegov karakter je poznat i zna se zašto je takav kakav jest. No, još bolja stvar je što star George nije išao na junačku šablunu već je svog junaka pretvorio u antijunaka. Max ne želi biti dio pravedničke borbe, dapače, želi otići što je prije moguće, čime razvoj lika dolazi na neke zanimljive putove. Ergela negativaca koji dolaze u svim nijansma sive ovdje popunjava prostor stvarajući zanimljivu prijetnju, ali ujedno je dobro dočaran nastavak propadanja civilizacije kakvu smo poznavali. I dok su u prvom dijelu pravila još uvijek koliko-toliko vrijedila, ovdje ih doslovce nema, golo nasilje i preživljavanje su glavne značajke novog doba, dok je moral, čast i borba za pravednost tek odlika nekih. Motiv ulaženja u borbu koja nema izgleda da bude sretno završena nadovezuje se na mitologiju o Alamu (samo što je ovdje ta verzija priče u pokretu – kamionu-cisterni) ali služi i kao impresivno vizualno pomagalo oko dinamičnosti filma i dodatna točka na i u vezi izgradnje karaktera našeg junaka. Ponovo iza upravljača, Max je pronašao svoj cilj, ma koliko on uzaludan i osuđen na propast bio. Govoriti o svemu, a ne spomenuti samo akciju u filmu bio bi propust jer ona kao takva danas izgleda pomalo arhaično, vide se i pomalo kruti kadrovi snimanja, no u svemu tome je prisutan onaj poznati entuzijazam koji smo upoznali u prvom dijelu zbog čega stvari izgledaju više nego dobro jer se osjeti i da se išlo na uzbuđenje, akciju i dinamiku, ali i pomicanje fizičkih granica (bilo je i ozbiljnih ozlijeda na snimanju), što je zanimljiv autorski potpis kojeg se George Miller nije odrekao ni u posljednjem nastavku sage, Fury Road. Malo je reći da je u realizaciji te nasilne i puni-gas vizije pomogao i više nego troduplo veći budžet od prethodnika, pa se Millera može okrakterizirati i kao redatelja koji zna iskoristiti sredstva bez da mu ista zatupe oštricu. Na kraju balede, zašto The Road Warrior funkcionira kao nastavak i zašto ga publika i danas voli jednako kao i prije više od trideset godine? Netko će vam reći da je nostalgija u pitanju. Jednim manjim dijelom to je možda i istina, danas, ali i to nešto govori o samom uratku. Film je na stol donio nove likove, novo okružje, novu priču, ali je ujedno zadržao prepoznatljivu atmosferu iz prethodnika, vratio je junaka kojeg je publika već prihvatila i nadogradio ne toliko njegovu priču koliko njegov stav u jednoj potpuno drugačijoj situaciji od one iz prethodnog filma, što ga čini potpuno novim filmom, ali ima dobar omjer poznatih stvari zbog kojih se da se osjećamo ugodno i zadovoljno nakon gledanja. Hoće li Fury Road, koji svoju privlačnost temelji na premisi ovog filma, uspjeti dostići kultni status koji ima ovaj nastavak? Vrijeme će pokazati.

Mad Max 2 The Road Warrior 3 Mad-Max-2-The-Road-Warrior mad-max-2-truck-crash Mel-Gibson-en-Mad-Max

Mad Max 2 The Road Warrior 2 Mad-Max-2-The-Road-Warrior mad-max-2-truck-crash Mel-Gibson-en-Mad-Max

a0880569c553cf861dbb4712273be5ba Mad Max 2 The Road Warrior 2 Mad-Max-2-The-Road-Warrior image

 

 

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s