Stargate (1994)

Posted: 28 srpnja, 2015 in Kurt Russell, Science Fiction

stargate_1994_2 stargate2 stargate-15th-anniversary-edition-blu-ray stargate19941

IMDb

Trailer

U početku bijaše Star Trek. Počeo je kao serija. Ne baš uspješno. Prijetilo mu je otkazivanje, pa se nekako provukao kroz tri sezone. Pravi kultni status dosegnuo je stalnim reprizama. Pa je došao Star War. Da nije bilo Lucasa, ne bi bilo ni Star Treka u obliku filmova, thats a fact. Uvidjevši kako je vrijeme za SF, producenti su brzo sklepali film i ostalo je povijest. I danas su to dva tabora; Trekovci i… Warsovci? Bacaju se priče što je bolje, koji je serijal jači, hoće li JJ Abrams uspješno sjebati i drugi serijal jedako dobro kako je to napravio sa Star Trekom. No, straha nema, J.J je Warsovac u duši (pogledati Star Trek pod dokaz A) tako da će i ovaj novi dio razvaliti – ne zbog njega već zbog nostalgije pošto je dovukao cijelu staru postavu pred kamere. Na stranu to, vraćamo se u devedesete kada je SF žanru kao takvom išlo sasvim lijepo. Bio je tu Terminator 2, pa i Total Recall, blagajne su radile, kritičari su bili više nego dobre volje. I na tom valu pozitive pojavio se i jedan naslov koji je, iskreno rečeno, nije baš nudio ono nešto što bi trebalo biti previše atraktivno. Jer, Terminator i Potpuno Sjećanje onda su bili teška kategorija, gotovo najskuplji filmovi ikad snimljeni (Terminator je čak kratko i bio najskuplji – to je Cameron, što ste očekivali) i jedan Stargate, koji je koštao sitnih 55 milijuna, zvučao je otužno kao neispravni toster kojeg svi šutaju naokolo. No, ne treba suditi knjigu prema koricama, rekao je jednom davno mudar čovjek, jer dotični film na kraju je postao popriličan hit, oko 200 milja zarade, nakon čega su došle čak tri televizijske serije i dodatna dva televizijska filma. Zašto je bitno svo to silno nabrajanje što, gdje i kako? Oh, film je režirao svima omraženi Roland Emmerich (čovjek je imao dara za dobar SF – pogledati Dan Nezavisnosti pod dokaz B) koji ovih dana radi isto što i Abrams – puca na nostalgiju jer snima nastavak spomenutog filma. Ne jedan nego dva. Nije da nam to smeta, dapače, ali je u svim tim silnim razgovorima dao naslutiti da bi i sami Stargate mogao uskoro dobiti novo ruho, trilogijsko, kako je bilo planirano davnih dana. Začudo, originalni film nikad nije dobio izravan nastavak, vjerojatno zato što je Carolco propao, pa su s autorskim pravima igrali ping-pong, ali nije da nije bilo realne šanse. Emmerich je bio za to, Kurt Russell je bio za to. Čak je i James Spader, koji je film držao glupim, bio za nastavak. Ne možemo uvijek dobiti što želimo. I, tako, dok čekamo novi Dan Nezavisnosti, malo da se prisjetimo zbog čega je Emmerich uopće i dobio priliku režirati onakav spektakl.

Dakle, piramide su izgradili izvazemaljci, zli rođaci dobrog ET-a. Stara je to tvrdnja (uspješno opovrgnuta) i jednako toliko intrigantna. A Emmerich ubacuje i malo dobre stare Indiana Jones naracije, pa zato vidimo Egipat i čudni objekat u pijesku (tamo su pronašli svega i svačega pa jedan metalni prsten i nije neka jaka stvar). I time dolazimo do sadašnjosti. Danijel je tip koji voli knjige i kuži se u znakovlje, egipatsko, naravno, hijeroglife. Njegovo ne tako standarno predavanje o istime izazove podsmjeh kod kolega, ali privuče ljude u crnom – vojsku. Oni imaju nešto zanimljivo u rukama, nešto staro i ne baš zemaljsko. Vrata u duboki svemir. Samo ih treba znati otvoriti. Kad se to i dogodi, otvara se velika mogućnost za istraživanje nepoznatog. Ili možda ne. Vojska, kakva već jest, u svemu vide neprijatelje i na zadatak šalju pukovnika O’Neilla. Lik ima jako jednostavnu mudrost; ako mu je nešto sumnjivo, sve diže u zrak, ako ga netko krivo pogleda, sve diže u zrak, ako mu se ne svidi zrak – sve diže u zrak. Nije da ga krivimo, nijedan roditelj ne bi smio nadživjeti svoje dijete, što se O’Neillu dogodilo, pa je razumljivo da je malo sklon dizanju sranja u zrak, i sebe u tom procesu. S druge strane vrata, cijeli novi svijet, ali opet, nekako poznat. Zanimljivi ljudi i zli negativci, a naši junaci, vojna jedinica koja baš i nije SEAL, moraju odlučiti; pobjeći ili pomoći prvima. Ili sve dignuti u zrak.

U nekim davnim razgovorima Emmerich i Dean Devlin rekli su da bi trilogija Stargate (da je do nje došlo) bila temeljena na raznim kulturama. Tako je ovdje egipatska, počevši od doslovnog mjesta iskopavanja, do ikonografije, preko vizualnog štimunga. I glasina (kao ono s piramidama) i božanstvima i inim pizdarijama. I to funkcionira poprilično dobro. Sve nam je poznato, ali opet fukcionira bolje nego da su zemljani ušetali u područje Ferengija. Zašto pak sami film funkcionira dobro? Pa, treba početi od početak – same ideje o portalu za ulazak u drugi svijet. To je stara stvar, korištena naveliko i naširoko, ali ovdje je sve to umotano u dobru staru misteriju i tajanstvenost, dok sama Vrata postaju nešto kao Zavjetovni Kovčeg, stvar koja je poprilično intrigantna. I Emmerich (jedan od autora scenarija) zna kako održati napetost. Druga stvar, ovo je ubojito dobar spoj starog i novog, tj. klasične avanture i moderne akcije (zašto mislite da Jurski Parkovi imaju toliku popularnost) i jako spretno izbjegava neke tako očite zamke. Pitate vi koje? Bijeli civilizirani čovjek spašava bijelog divljaka… ili tako, nekog polutamnog. To je jako opasna zamka koja zna film učiniti negledljivim (pogledajte samo Tears of the Sun pod dokaz C) i Emmerich ju je izbjegao na simpatičan način. Naime, njegova vojna jedinica je sve samo ne nabrijana gomila superstručnjaka sposobna za sve. Točnije, djeluju kao grupa misfitsa koji, kad sranje počne, u prvi mah žele samo zbrisati odatle što brže mogu. Nije neka nuklearna fizika, istina, ali pomaže kod gledanja jer likovi kao takvi, ukljućujući i one glavne, nisu naporni. Znači, priča nudi sve; od intrige, tajanstvenosti i gotovo dječjeg oduševljenja, a već kad sam god likova, vrijedi napomenuti i da je stari SF lisac Kurt ovdje upisao još jednu prepoznatljivu ulogu u žanru koji mu nije mrzak (čak je kasnije posjetio i set televizijskog izdanja Stargatea i malo popričao s Richardom Andersenom koji ga je zamjenio u ulozi O’Neilla). Dobro društvo mu je pravio i Spader kojemu je uloga geekiš stručnjaka za lingvistiku i… hijeroligvistiku? sjela dobro kao i budali šamar. Njih dva nose film na leđima, što jest jest. Produkcija je ispala jeftina jer film nema velikim specijalnih efekata. Glavnina je bazirana na prikaz samih vrata i ponešto na dizajn tuđinskog broda, no tu je odmah i slika kako se radi jeftiniji film koristeći se dostupnim resursima bez da izgubi išta na efektnosti. Zar uopće iznenađuje da se film uspio izdići iz ponude i postati jedan od prepoznatljivih naslova 90-ih, barem što se tiče SF žanra? Ne, ne baš. U njemu sve funkcionira, iako nije posve cjepljen od određenih klišeja i poznatih motiva, i funkcionira u svrhu da zabavi gledatelja i ispriča zanimljivu priču. Treba li tražiti više od toga?

1695013,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1695014,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6cCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1695018,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1695021,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1695024,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1695029,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1695042,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1695044,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1695055,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1695056,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== Kurt-Russell-in-Stargate-1994-Movie-Image Stargate_pyramid

Komentari
  1. […] 90-ih (u kojima svakako nije nedostajalo dobrih science fiction filmova – Dan Nezavisnosti, Zvjezdana vrata…) te ga mnogi, gledatelji i kritičari, drže jednim od boljih Bessonovih ostvarenja, iako se […]

  2. […] 90-ih (u kojima svakako nije nedostajalo dobrih science fiction filmova – Dan Nezavisnosti, Zvjezdana vrata…) te ga mnogi, gledatelji i kritičari, drže jednim od boljih Bessonovih ostvarenja, iako se i […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s