Arhiva za Rujan, 2015

The Mechanic (1972)

Posted: 27 rujna, 2015 in Akcija, Charles Bronson, Thriler

54821a_lg.jpeg The Mechanic VHS box Mekanikeren 5f672af832b1f6ec654257e4d93bede9_4VnMqYOTCZaLz1nnS8LGWYyGyh5NI 10338268_776904325661569_5309234920580809372_n b56b7825d8b6fb2a91c7030dcfc5bc55533cbe9b

IMDb

Trailer

 

Kako zamišljate plaćene ubojice? Pretpostavljam da u stilu kako su profesionalni, nečujni, nevidljivi, uvježbani i opasni kao virus ebole. Hej, ne krivim vas, nisam ni ja bolji, plaćeni ubojice su po mistici tek stepenicu niže od ninji, a kako ponekad koriste istu obleku, i nema neke razlike. Stvarnost je pak drugačija. Obično neki zloglasni lik ispadne običan lik kojeg je tata malo previše šamarao, a mamica previše ignorirala i koji ima opasnih problema sa samim sobom. Ili su obični lajavci koji će vam uz kriglu hladnog ispričati sve od stoljeća sedmog, pa ako im povjerujete, pogreška je stvarno vaša. Srećom, filmovi i dalje podržavaju našu iluziju o njihovoj profesiji. Tako je kultni The Day of Jackal svojedobno popio ozbiljne kritike da kroz fikciju ustvari točno pokazuje kako netko može napraviti neke ilegalne stvari (novi identitet, prošvercati pljucu – bilo je to prije nego su vas na aerodromima skidali do gola i tražili da plešete na prstima – te da profesiju ubojica glorificira na neviđene razine) dok je rimejk samo popio ozbiljne kritike (kojeg ja ustvari jako volim gledati samo zbog scene gdje Willis s brčićima ala Mister Fulir raznese Jack Blacka – ne podnosim tipa) pošto je riječ o jednostavno glupom filmu. Idemo mi natrag u prošlost. Iako je originalni Dan Šakala debelo profitirao (a u tome ima udjel i popularni roman na kojemu je nastao) svega godinu dana ranije pojavio se još jedan kultni naslov koji je za naslovnog junaka imao istu osobu od profesije. Prije nego su sjeli i napravili ovaj film, napravili su zanimljiv vester imena Chato’s Land. Zanimljiv jer je debelo odudarao od klasične tradicije gdje John Wayne ušeta, lupi šalu-dvije, ispali metak-dva i spasi učiteljicu s fruzurom iz frizerskog salona (koji su, inače, bili dio svakog graničnog grada u danima Wild Westa). Taj vestern, o Apaču koji nemilosrdno ubija one koji su mu ubili ženu, djelovao je tek kao zagrijavanje za prave stvari. The Mechanic, a kruna te suradnje Michael Winner/Charles Bronson bio je (opet) kultni Death Wish. The Mechanic gotovo nastavlja tradiciju prethodnika; šutljivi tip koji nemilosrdno ubija one za koje mu plate da to naprave. Hej, Charles Bronson je mogao biti plaćeni ubojica da nije postao glumac i ovaj naslov je s razlogom kultni, no ne zato što je baš toliko dobar (doći ćemo i do mana) već zato što je, kao i slučaju Chatove Zemlje, imao poprilično originalnu priču i naprednu za svoje vrijeme, tko da ima nešto u onome kad kažu da su stara vremena bila i kreativnija. Donekle.

O čemu je riječ? Arthur Bishop je plaćeni ubojica, najbolji od svoje vrste. Tih, metodičan, ubojit i efikasan. Kada jednom prilikom upozna mladića imenom Stevea (ustvari mu ubije nekog bliskog) stvari krenu pomalo neočekivanim tokom. Dečko želi naučiti zanat i Bishop u dečku prepozna kvalitetu zbog koje mu odluči i pokazati kako se radi taj posao. Njih dva stvaraju čudan mentor-učenik odnos, odrađujući zadatke i polako shvaćajući da je neke stvari nemoguće naučiti, kao ni biti najbolji ako već postoji netko ispred tebe. Jedna zanimljiva stvar, ovaj film je (kao i gomiletina drugih) dobio svoj remake. Loš, ako ćemo iskreno. Bishopa je glumio Jason Statham i Bishop je redizajniran da odgovara njegovu kalupu; razbijač kojemu nema ravnog. Ben Foster je glumio njegovog mlađeg pomoćnika. Film je na kraju balade ispao prosječna i pomalo bezukusna akcija koja je s originalom dijelila imena i općenitu radnju, s time da su uspjeli zajebati sve što je u originalu valjalo. Što to, pitate vi. Likove. U originalu funkcioniraju savršeno. Da bi bio killer moraš imati pokoju žicu krivo spojenu, a da bi želio naučiti taj posao, moraš imati… ustvari ne moraš imati baš previše osjećaja. Biti psihopat je jako poželjna kvaliteta kod aplikacije za zapošljavanje. I tako Statham i Foster za svega dva dana buddy-buddy druženja rade vratolomije kakvih bi se posramio i Tom Cruise… ne bi baš išlo. I Foster djeluje kao psihopat bez osjećaja uvjerljivo koliko i ja kao Batman. Jan-Michael Vincent s druge strane je odradio fantastičan posao. On je kao Ted Bundy, ljepuškasti dečko koji iz lijepog lica nema emocija. U tandemu s Bronsonom, koji je njuška samo takva, oni imaju nevjerojatnu kemiju na ekranu. Njihov odnos ima sve što treba imati; intrigu, napetost i nelagodu. Sami kraj je pak priča za sebe, tko je gledao, zna o čemu pričam (tko nije – you’r shit out of luck – ovdje ne spoilamo dobre stvari) i funkcionira kao točka na i cijelog njihovog odnosa. Remake je, naravno, i to zeznuo, što me stvarno ne iznenađuje jer za takav kraj treba imati debela muda, ali filmovi sedamdesetih su bili i poznati po tome, pa tu nema nekih posebnih iznenađenja.

Problem leži u drugoj strani. Film ima akcije, ali nije baš najspretnije izvedena u nekim dijelovima. Drvena režija nije toliko problem koliko razvučenost u nekim segmentima (prvo što mi pada na pamet je dugačka potjera na motorima) što u konačnici dovodi do neuravnoteženog tempa. Iako Bronson i Vincent imaju karizmu i zanimljiv odnos na ekranu, može se primjetiti kako su im likovi, u suštini, neistraženi te sve što se prikazuje je površno (karakterne osobine – ništa dalje od onog što je potrebno za radnju) pa ako baš i niste veliki obožavatelj Bronsona, onda znate što možete očekivati od njegove izvedbe. Ipak, sve to ne kvari cjelinu kao takvu. Poluga ravnoteže balansira negdje po sredini, malo je riječ o likovima, ali malo više ipak na akciji, gdje se Winner snalazi, iako se može osjetiti, kako već rekoh, i ponešto staromodne drvenosti u režiranju takvih stvari. Kako je remake ispao poprilično bezukusan (a i nastavak je u pripremi – Bishop postaje neka vrsta Ethana Hunta) original je čak uspio zadržati šarm kroz sve ove godine i ne izgubiti baš previše na atraktivnosti, što otprilike znači da je nešto u njemu ipak dobro napravljeno. Uglavnom, rekoh vam sve bitno (i ponešto nebitnog) pa prosudite sami koliko u svemu tome ima prave privlačnosti i vrijedi li uistinu ono da su se nekad filmovi snimali s puno više takta nego danas. Ili je to samo zločesti urbani mit.

1752967,XMoQqcA0qHnwHmvpbVpf+JofBw0bj9graUS9_ucRR3iZ1YBpC4LAl0B08KlAs5+OoZ3mg1v7zmM6FT4OEYIxHQ== 1752968,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1752972,RpaoNGFs9lHvGki+MSbO5abNxW78tojG8F9rjcgfFiy3Y+UTbf09pMQVc4mLR42ksrrwE7ue9otRmR433VrFjQ== c0414af8a86be5a47bcd46ba34a mechanic72_3 mechanic72_4 MV5BMTYxMzQ1MTkyNF5BMl5BanBnXkFtZTcwOTY3ODE1NA@@._V1_ 3e97eceb6bc2898df5bc32bb01a61125_1

 

 

 

 


1f7b4adb91d3b99663bdd358546a0189 new_nightmare Wes-Cravens-New-Nightmare-by-Matt-Tobin

IMDb

Trailer

 

In Memoriam: Wes Craven

 

Godine 198-i neke frend i ja  otišli smo u kino gledati hororac zvan A Nightmare on Elm Street 2. Kao dva 7-godišnjaka mi tamo nismo imali što tražiti, barem bi to tako bilo danas, ali onda je bilo drugačije vrijeme, nitko nije brinuo za dob, klinci su mogli gledati najopakije stvari bez nadzora. Koju godinu kasnije, na jednom VHS-u pogledao sam i famozni original i, kako se to narodski veli, ljubav je rođena. Ja, Freddy, cijeli serijal…slažemo se baš dobro. Nije to baš ni bez razloga, taj je serijal jedini od sličnih serijala uspio (donekle) održati kvalitetu, što ga čini dovoljno gledljivim, iako, naravno, nije bez mana. Serijal su izvukli bolji redatelji, ali i Robert Englund koji se zadržao u glavnoj ulozi i što Freddy kao negativac ima tako dobar karakter, pravi showman, što bi se reklo, a da će ga se teško izbaciti iz te uloge govore i skorašnje glasine kako će raditi remake originala (da, još jedan) i producenti žele (opet) vidjeti Englunda kako rezucka mlade, naivne i seksa željne klince. No, danas je došla vijest da je umro stari Wes Craven, meštar horora koji je napravio prvi dio i tako stvorio najpoznatiji lik horor kulture. Ipak, iako starog Wesa respektiram koliko i druge, on je ipak bio… neću reći loš redatelj koliko neinspirativan. Nakon Freddyja došao je Shocker, a nakon njega došao je i Cursed, koji svi djeluju kao klonovi originala Ulice Brijestova, odnosno Vriska. Ono što ustvari respektiram kod njega je volja da se okuša malo i drugim žanrovima, ali i poneki bljesak genijalnosti bilo u samoj režiji (ona scena klanja na plafonu je nešto… ma, genijalno, nećemo biti skromni) bilo u scenariju. I dogodilo mi se prije ima to već dosta godina (dvadeset plus sitni kusur) kako sam naletio na njegov film koji je ostavio zanimljive dojmove. Nisam bio oduševljen njime jer je bio čudan, ali, opet, nisam bio ni razočaran. New Nightmare je zanimljiv način da se ispriča zanimljiva priča, ali ako ste se predozirali Freddyjem (kao ja) u njegovom izvornom obliku, onda vas čeka iznenađenje jer, iako je tamo Freddy i iza kamere je stajao stari Wes, to nije Strava film. To je… nešto drugačije. I samo zbog toga nisam Wesa otpisao u cijelosti kao redatelja koji zna raditi filmove samo po uspješnim i već provjerenim formulama. A zanimljiv je i njegov motiv da snimi ovaj film – da vrati Freddyju dostojanstvo kakvo je imao prije jer su ga silni nastavci degradirali u.. manje opasnog monstruma. Iako je Wes osobno radio na trećem dijelu serijala, nikako nije bio zadovoljan onime što je Freddy postao – zabavljač koji pomalo reže klince koje dohvati. Samu ideju iz ovog filma već je onda nabacio producentima, ali su ga glatko odbili, no, srećom, cijela stvar nije samo tako zaboravljena.

A stvar je čudna kako god okrenete. Kroz cijeli poznati serijal granica između stvarnosti i snova se briše i zlo (Freddy) vreba posvuda. U ovoma nastavku, stvarnost i fikcija imaju isto djelovanje. Ovaj put na udaru nisu neki tamo nepoznati klinci već Heather Lagenkamp osobno. Ona je glumica koja je utjelovila Nancy iz originala, jedina koja je Freddyju uspjela stati na rep i poraziti na njegovom, odnosno svojem, bojnom polju. Donekle. U njezin život ulazi Wes Craven, i ima ponudu koju će teško odbiti – snimiti još jedan nastavak Strave. Zašto? Zato što je Freddy ustvari puno više od običnog killera djece, on je Zlo osobno, i nije ograničen na Springwood, odnosno Ulicu Brijestova. Da bi ga držali pod kontrolom (ustvari izvan stvarnosti) sve što trebaju napraviti jeste snimiti još jedan film. Ali Freddy pronalazi načina da se provuče u stvarnost i ljudi oko Heather počinju umirati na jako, jako oštre načine. Uz Wesa i malu asistenciju Johna Saxona, Heather mora ponovo uskočiti u ulogu Nancy (ili možda samu sebe) i još jednom se obračunati s starim poznanikom. Zamjetili ste da koristim prava imena uključenih? To je zato što u filmu glume sami sebe, uključujući i Roberta Englunda, s time da je Freddy Krueger i kreditiran kao zaseban entitet (što je dobra zajebancija). Wes Craven, Heatrher Lagenkamp, Englund, John Saxon i još nekoliko manjih uloga (Robert Shaye) odigrali su stvarni ljudi koji su imali prste u stvaranju originala. Kad kažem to, onda je jasno da Craven ignorira serijal narativno, ali ne u cijelosti. Njegovo postojanje je opisano kao zlo uspjeha originala (kroz što se može pročitati i referenca na sve ostale serijale) ali o njemu nema ružne riječi – neće sami svoj proizvod kritizirati, jel’ te – i služi samo kao slikoviti način da se pokaže kako je serijal – uspješan. Ali, tu priča ne staje, čime dolazimo do onog zanimljivog dijela, spretno ubačenog u scenarij tako da stari Wes ima moj respekt za to.

Iako je narativno zanimljiv (čak i zbunjujući – pravi glumci igraju sami sebe, ali drugi glumci igraju njihove partnere, životne i poslovne) može se očitati jako dobra kritika cijelog tog poslovnog svijeta. Ako zarađuje – štancaj dalje. Wes i sam u nekoliko scena govori kako se originalna ideja razvodnila, pa je zato Freddy opet opasan, čime je namjerno ubacio svoj sud o tome što su liku napravili, ali nisu ni glumci bili zaboravljeni. Heather je svojom ulogom osigurala besmrtnost (manje nego Jamie Lee Curtis, ali ne treba podcjenjivati) no zar stvarno mislite da glumci vole kad vas neki munjeni lik zove na telefon i izvodi bijesne gliste pričajući o vašem karakteru? Robert Englund se u koži Freddyja osjeća sjajno i to se vidi, a i publika ga voli, što je isto pokazano, kao i to da mu nije bed praviti reklamu i biti član momčadi. To je lijepo za vidjeti, iako mu je to, iskreno, vrhunac karijere.  Za pola stvari uopće nisam bio siguran koliko su istinite – Heather u filmu ima stalkera, ali toga nije bilo u stvarnosti, no njezin muž i klinac su jako slični onim iz filma – muž radi na specijalnim efektima (hej, čovjek je krivac što Dawn of Dead iz 2004 izgleda jebeno) – a klinac je bio istih godina kao i glumac. Da još malo pojača dojam, Wes je snimao po privatnim kućama glumaca (Englund je izgleda kulerski tip – nismo ni sumnjali) i među njihovim pravim stvarima. Osjećaj realnosti? I više od toga. No, to je sporedni dio priče. Glavni je da film nije bio dočekan sjajno. Financijski. Zaradio je pristojno, ali je najmanje zaradio od svih ostalih u franšizi. Zašto? Igranje sa stvarnošću/fikcijom je zgodan geg, ali sama priča je tako-tako. Freddy kao ultimativno zlo koje treba pripovjedača da ga drži zarobljenog? Nategnuto u najboljem slučaju (publika ga pamti kao spaljenog ubojicu i to je to, jebiga, ne možeš protiv klasika, čak ni ako si Wes Craven, isti onaj koji je napravio taj klasik). Druga stvar… previše se igra na kartu nostalgije. Svi glavni glumci, sva priča oko originala – lijepo je to, ali glumci koji glume sami sebe glume fikcijsku priču i baš je ne izvlače uvjerljivo. I reference na original nisu pomogle. Nova/stara scena klanja na plafonu je kamilica naspram originalne, a novi, redizajnirani izgled Freddyja djeluje previše umjetno, baš vidljiva šminka i guma. Stari izgled nije bez razloga ostao upamćen. I karakter je promjenjan. Freddy više nije zabavljač već jezivi ubojica, šutljivi manijak (ne previše šutljivi) a takvih smo već vidjeli poprilično. Na sve one dobre stvari dolazi jednako toliko… ne baš loših, ali svakako ne tako zanimljivih. Jedno je ipak postignuto; serijal je izvučen iz limba bezidejnosti u koji je upadao svakim novim nastavkom, i to na popriličano kreativan način, no mana mu je što je samu kreativnost zasjenio nepotrebnim podsjećanjem publike na original. No, lijepo je vidjeti da je mala Nancy odrasla u jedanko opasnu ženu koja se ne boji uhvatiti sa starim neprijateljem u novi koštac (svakako bolje nego njezinu bljutavu zamjenu u remakeu). Inovativan na zanimljiv način, u svakom slučaju. Na kraju što reći… Hvala Wes što si filmskom svijetu dao zanimljivog negativca i sve strahove koje smo imali uz njega. Nadam se nema noćnih mora tamo gdje si sad.

2002305,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2002309,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2002315,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2002317,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg==

2002304,CS0QmgXjvIFAY3KshFleqm5F+twr3GT37uiIN91BhPLLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2002306,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2002308,pHMv1gcHKLVl+xKKmvFD2nxfmQhXdQMZ8BFBk3Hj2Vx1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 2002310,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2002311,CS0QmgXjvIFAY3KshFleqm5F+twr3GT37uiIN91BhPLLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2002312,pHMv1gcHKLVl+xKKmvFD2nxfmQhXdQMZ8BFBk3Hj2Vx1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 2002313,owuFsbgVizWPcAoC2z1eoywF3ocxM0QaxM8dD1rTxD9GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2002314,owuFsbgVizWPcAoC2z1eoywF3ocxM0QaxM8dD1rTxD9GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2002319,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 2002322,ctmORfcKPw19n10zeYgWbuGyqAw+Tc+b+RCe+A2Dz6PUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2002326,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2002327,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w==