Wes Craven’s New Nightmare (1994)

Posted: Rujan 4, 2015 in Horor, John Saxon, Wes Craven

1f7b4adb91d3b99663bdd358546a0189 new_nightmare Wes-Cravens-New-Nightmare-by-Matt-Tobin

IMDb

Trailer

 

In Memoriam: Wes Craven

 

Godine 198-i neke frend i ja  otišli smo u kino gledati hororac zvan A Nightmare on Elm Street 2. Kao dva 7-godišnjaka mi tamo nismo imali što tražiti, barem bi to tako bilo danas, ali onda je bilo drugačije vrijeme, nitko nije brinuo za dob, klinci su mogli gledati najopakije stvari bez nadzora. Koju godinu kasnije, na jednom VHS-u pogledao sam i famozni original i, kako se to narodski veli, ljubav je rođena. Ja, Freddy, cijeli serijal…slažemo se baš dobro. Nije to baš ni bez razloga, taj je serijal jedini od sličnih serijala uspio (donekle) održati kvalitetu, što ga čini dovoljno gledljivim, iako, naravno, nije bez mana. Serijal su izvukli bolji redatelji, ali i Robert Englund koji se zadržao u glavnoj ulozi i što Freddy kao negativac ima tako dobar karakter, pravi showman, što bi se reklo, a da će ga se teško izbaciti iz te uloge govore i skorašnje glasine kako će raditi remake originala (da, još jedan) i producenti žele (opet) vidjeti Englunda kako rezucka mlade, naivne i seksa željne klince. No, danas je došla vijest da je umro stari Wes Craven, meštar horora koji je napravio prvi dio i tako stvorio najpoznatiji lik horor kulture. Ipak, iako starog Wesa respektiram koliko i druge, on je ipak bio… neću reći loš redatelj koliko neinspirativan. Nakon Freddyja došao je Shocker, a nakon njega došao je i Cursed, koji svi djeluju kao klonovi originala Ulice Brijestova, odnosno Vriska. Ono što ustvari respektiram kod njega je volja da se okuša malo i drugim žanrovima, ali i poneki bljesak genijalnosti bilo u samoj režiji (ona scena klanja na plafonu je nešto… ma, genijalno, nećemo biti skromni) bilo u scenariju. I dogodilo mi se prije ima to već dosta godina (dvadeset plus sitni kusur) kako sam naletio na njegov film koji je ostavio zanimljive dojmove. Nisam bio oduševljen njime jer je bio čudan, ali, opet, nisam bio ni razočaran. New Nightmare je zanimljiv način da se ispriča zanimljiva priča, ali ako ste se predozirali Freddyjem (kao ja) u njegovom izvornom obliku, onda vas čeka iznenađenje jer, iako je tamo Freddy i iza kamere je stajao stari Wes, to nije Strava film. To je… nešto drugačije. I samo zbog toga nisam Wesa otpisao u cijelosti kao redatelja koji zna raditi filmove samo po uspješnim i već provjerenim formulama. A zanimljiv je i njegov motiv da snimi ovaj film – da vrati Freddyju dostojanstvo kakvo je imao prije jer su ga silni nastavci degradirali u.. manje opasnog monstruma. Iako je Wes osobno radio na trećem dijelu serijala, nikako nije bio zadovoljan onime što je Freddy postao – zabavljač koji pomalo reže klince koje dohvati. Samu ideju iz ovog filma već je onda nabacio producentima, ali su ga glatko odbili, no, srećom, cijela stvar nije samo tako zaboravljena.

A stvar je čudna kako god okrenete. Kroz cijeli poznati serijal granica između stvarnosti i snova se briše i zlo (Freddy) vreba posvuda. U ovoma nastavku, stvarnost i fikcija imaju isto djelovanje. Ovaj put na udaru nisu neki tamo nepoznati klinci već Heather Lagenkamp osobno. Ona je glumica koja je utjelovila Nancy iz originala, jedina koja je Freddyju uspjela stati na rep i poraziti na njegovom, odnosno svojem, bojnom polju. Donekle. U njezin život ulazi Wes Craven, i ima ponudu koju će teško odbiti – snimiti još jedan nastavak Strave. Zašto? Zato što je Freddy ustvari puno više od običnog killera djece, on je Zlo osobno, i nije ograničen na Springwood, odnosno Ulicu Brijestova. Da bi ga držali pod kontrolom (ustvari izvan stvarnosti) sve što trebaju napraviti jeste snimiti još jedan film. Ali Freddy pronalazi načina da se provuče u stvarnost i ljudi oko Heather počinju umirati na jako, jako oštre načine. Uz Wesa i malu asistenciju Johna Saxona, Heather mora ponovo uskočiti u ulogu Nancy (ili možda samu sebe) i još jednom se obračunati s starim poznanikom. Zamjetili ste da koristim prava imena uključenih? To je zato što u filmu glume sami sebe, uključujući i Roberta Englunda, s time da je Freddy Krueger i kreditiran kao zaseban entitet (što je dobra zajebancija). Wes Craven, Heatrher Lagenkamp, Englund, John Saxon i još nekoliko manjih uloga (Robert Shaye) odigrali su stvarni ljudi koji su imali prste u stvaranju originala. Kad kažem to, onda je jasno da Craven ignorira serijal narativno, ali ne u cijelosti. Njegovo postojanje je opisano kao zlo uspjeha originala (kroz što se može pročitati i referenca na sve ostale serijale) ali o njemu nema ružne riječi – neće sami svoj proizvod kritizirati, jel’ te – i služi samo kao slikoviti način da se pokaže kako je serijal – uspješan. Ali, tu priča ne staje, čime dolazimo do onog zanimljivog dijela, spretno ubačenog u scenarij tako da stari Wes ima moj respekt za to.

Iako je narativno zanimljiv (čak i zbunjujući – pravi glumci igraju sami sebe, ali drugi glumci igraju njihove partnere, životne i poslovne) može se očitati jako dobra kritika cijelog tog poslovnog svijeta. Ako zarađuje – štancaj dalje. Wes i sam u nekoliko scena govori kako se originalna ideja razvodnila, pa je zato Freddy opet opasan, čime je namjerno ubacio svoj sud o tome što su liku napravili, ali nisu ni glumci bili zaboravljeni. Heather je svojom ulogom osigurala besmrtnost (manje nego Jamie Lee Curtis, ali ne treba podcjenjivati) no zar stvarno mislite da glumci vole kad vas neki munjeni lik zove na telefon i izvodi bijesne gliste pričajući o vašem karakteru? Robert Englund se u koži Freddyja osjeća sjajno i to se vidi, a i publika ga voli, što je isto pokazano, kao i to da mu nije bed praviti reklamu i biti član momčadi. To je lijepo za vidjeti, iako mu je to, iskreno, vrhunac karijere.  Za pola stvari uopće nisam bio siguran koliko su istinite – Heather u filmu ima stalkera, ali toga nije bilo u stvarnosti, no njezin muž i klinac su jako slični onim iz filma – muž radi na specijalnim efektima (hej, čovjek je krivac što Dawn of Dead iz 2004 izgleda jebeno) – a klinac je bio istih godina kao i glumac. Da još malo pojača dojam, Wes je snimao po privatnim kućama glumaca (Englund je izgleda kulerski tip – nismo ni sumnjali) i među njihovim pravim stvarima. Osjećaj realnosti? I više od toga. No, to je sporedni dio priče. Glavni je da film nije bio dočekan sjajno. Financijski. Zaradio je pristojno, ali je najmanje zaradio od svih ostalih u franšizi. Zašto? Igranje sa stvarnošću/fikcijom je zgodan geg, ali sama priča je tako-tako. Freddy kao ultimativno zlo koje treba pripovjedača da ga drži zarobljenog? Nategnuto u najboljem slučaju (publika ga pamti kao spaljenog ubojicu i to je to, jebiga, ne možeš protiv klasika, čak ni ako si Wes Craven, isti onaj koji je napravio taj klasik). Druga stvar… previše se igra na kartu nostalgije. Svi glavni glumci, sva priča oko originala – lijepo je to, ali glumci koji glume sami sebe glume fikcijsku priču i baš je ne izvlače uvjerljivo. I reference na original nisu pomogle. Nova/stara scena klanja na plafonu je kamilica naspram originalne, a novi, redizajnirani izgled Freddyja djeluje previše umjetno, baš vidljiva šminka i guma. Stari izgled nije bez razloga ostao upamćen. I karakter je promjenjan. Freddy više nije zabavljač već jezivi ubojica, šutljivi manijak (ne previše šutljivi) a takvih smo već vidjeli poprilično. Na sve one dobre stvari dolazi jednako toliko… ne baš loših, ali svakako ne tako zanimljivih. Jedno je ipak postignuto; serijal je izvučen iz limba bezidejnosti u koji je upadao svakim novim nastavkom, i to na popriličano kreativan način, no mana mu je što je samu kreativnost zasjenio nepotrebnim podsjećanjem publike na original. No, lijepo je vidjeti da je mala Nancy odrasla u jedanko opasnu ženu koja se ne boji uhvatiti sa starim neprijateljem u novi koštac (svakako bolje nego njezinu bljutavu zamjenu u remakeu). Inovativan na zanimljiv način, u svakom slučaju. Na kraju što reći… Hvala Wes što si filmskom svijetu dao zanimljivog negativca i sve strahove koje smo imali uz njega. Nadam se nema noćnih mora tamo gdje si sad.

2002305,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2002309,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2002315,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2002317,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg==

2002304,CS0QmgXjvIFAY3KshFleqm5F+twr3GT37uiIN91BhPLLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2002306,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2002308,pHMv1gcHKLVl+xKKmvFD2nxfmQhXdQMZ8BFBk3Hj2Vx1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 2002310,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2002311,CS0QmgXjvIFAY3KshFleqm5F+twr3GT37uiIN91BhPLLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2002312,pHMv1gcHKLVl+xKKmvFD2nxfmQhXdQMZ8BFBk3Hj2Vx1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 2002313,owuFsbgVizWPcAoC2z1eoywF3ocxM0QaxM8dD1rTxD9GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2002314,owuFsbgVizWPcAoC2z1eoywF3ocxM0QaxM8dD1rTxD9GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2002319,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 2002322,ctmORfcKPw19n10zeYgWbuGyqAw+Tc+b+RCe+A2Dz6PUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2002326,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2002327,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w==

 

 

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s