Arhiva za Studeni, 2015

Spectre (2015)

Posted: 25 studenoga, 2015 in Akcija, Avantura, James Bond

spectre-poster-01-2026x3000

 

IMDb

Trailer

Čini se da je sve što je trebalo da me izvuče iz prijevremene mirovine bio loš Bond film. I baš sam uživao u neradu, priznajem vam iskreno, bez ikakvih problema, bez misli o tome što pisati, kako pisati i koliko toga napisati – prava idila. I onda sam otišao u kino jer, čista slučajnost, gledao sam sve Craigove Bondove u kinu, pa sam onda sjeo i zapisao ponešto i nekako mi se posao učinio nedovršenim ako istu stvar ne napravim i za Spectre. Odmah potom je bilo pitanje što točno napisati. Da je kriminalno loš i da zahtjevam povrat uloženih sredstava? To je ipak malo pretjerano jer to je ipak James Bond, čak su i najlošiji filmovi gledljivi i zabavni, ali to što ga stavljam u koš zajedno s riječima loš i gledljiv nikako nije dobra stvar. Naime, ja sam bio veliki antpi-protivnik toga da Craig zagra visokog i crnokosog tajnog agenta koji ima odličan izbor za žene, aute i pića (odnosno jedno, ali ga naručuje sa stilom) i kad sam pogledao Casino Royale, prvi sam priznao da sam pogriješio. Ne sudi knjigu prema koricama i tako te pokajničke priče. Kada je Skyfall izašao, pa, to je bio film, drugačiji Bond film, da budem točan i politički korektan, i kad su krenule glasine (pa onda provjerene informacije) kako se Sam Mendes vraća iza kamere, svi glavni glumci ispred iste, onda je to počelo zvučati jako dobro. Mendes je čak izjavio kako još uvijek nije završio s Bondom jer ima dosta toga za reći. Pa, šteta što je sve to već rečeno – u drugim Bond filmovima. Idemo nekim redom, već kad sam izašao iz mirovine, da si malo dam oduška u pisanju. Sve je započelo s najavama. Kad se Zrno Utjehe pokazalo kao zabavnim (do neke mjere) filmom, ali smušenim do bola, producenti su rekli da će krenuti drugim smjerom i zaboraviti na globalne urote i slične pizdarije. Pa su snimili Skyfall. Čak su i najveći skeptici morali priznati da sve to zajedno jako dobro izgledalo, ali i da je priča odmah bila bolja čim se iza nje nisu vukli nedorečeni repovi iz prijašnjih nastavaka. Što se sljedeće dogodilo? Dobili smo film koji doslovno (na silu) povezuje sve dijelove Craigove Bond ere, stvara poveznice tamo gdje ih nema, a uz to, ovo je najbolji dio, iz debele, prašnja i s razlogom zaboravljene prošlosti izvlači negativca koji je, kao, obilježio Bond serijal, pa su valjda vjerovali da oni to mogu modernizirati i isprači priču nekoj novoj generaciji. I već tu dolazimo do nekih teških problema. Gledano povijesno, Ernst Stavro Blofeld je tek ime, a samog lika je glumilo valjda pet različitih glumaca i svi su oni od njega napravili jednostavno zabavnu karikaturu. Jedina dva slučaja gdje se on istakao kao neka bitna karika za dobru (bolju) priču je onda kad ga je igrao Telly Savalas i Donald Pleasance. Prvi je od njega napravio zanimljivog negativca, karizmatičnog (ipak je to bio Kojak) dok je drugi bio još jedna u dugom nizu karikatura. I, čini se, sadašnjoj ekipi je Pleasance bio drag jer su čak i novom Blofeldu napravili ožiljak preko oka kakav je ovaj imao (a isti je imao i Mads Mikaelsen u Casinu Royale – stavljaju ga valjda zato što je fora). Blofeld nije uopće ozbiljan negativac, on je opasan koliko i Gargamel te već u prvoj sekundi kad ga vidite znate da će Bond to odraditi s lakoćom, držeći votka martini u jednoj ruci, a zanosnu crnku u drugoj. A izvučiti Blofelda iz prastare prošlosti je ujedno i nostagičarski đir koji, čini se, vlada filmovima. Nostalgija je fora jer je u prošlosti, a Blofeld predstavlja sve ono neozbiljno i zajebantski u Bondovima., što u novom, ozbiljnijem smjeru, nikako ne pristaje Promašaj prvi, reklo bi se.

U ovom nastavku Bond ponovo radi na svoju ruku (iznenađenje, iznenađenje) i nakon što napravi cirkus u Meksiku, njegov novi šef starog imena ga pošalje na dugački odmor. Naravno, našem junaku nije ni na kraj pameti odmarati, pa počinje pratiti tragove koji ga odvode do ulaznih vrata najmoćnije zločinačke ikad smišljene za veliki ekran. Na tom putu posjećuje stare neprijatelje, ševi zgodne udovice, diže sranja u zrak i vozi se nedopuštenom brzinom, jednom rječju – klasika. Problem je u tome što je ta klasika poprilično nerazrađena. Ovaj Bond pati od onoga što se popularno zove – oči veće od želudca. Skyfall je išao jednim direktnijim, prizemnijim putem i napravio, iznenađujuće, čuda. I bio odmah prozvan da to nije Bond film, nebitno, ali je napravio posao i to iznenađujuće dobro, počevši od akcijskih scena, pa do spuštanja u neku realnost. Spectre radi upravo suprotno. Već vas naslovna pjesma (koja je, usputno rečeno – loša – ritam dobar, ali onaj muški/ženski glas jednostavno ubija dojam) upozorava da će nas čekati priča koja će povezati sve živo i neživo. Tako nam se vraća i Mr. White. O, da, lik kojeg smo voljeli mrziti u Zrnu Utjehe i koji je Bondu ubio ljubav života iznenada postaje neka vrsta pozitivca – i Bond mu pomaže umjesto da mu smjesti dva komada u potiljak. Ali, možda je to zbog kćeri. O, da. Mr. White ima (prigodno) plavog komada od kćeri i Bond joj odluči pomoći, iz dobrote vlastitog srca. Te poveznice s Casino Royalom i Skyfallom su nategnute i jednostavno bezveznjikave jer velika teorija urote ne funkcionira, jednostavno ne. Posebice zato što se velika zla organizacija svodi na Blofelda i glomaznog Dave Bautistu. Dave, ta gromada od čovjeka, je samouvjereno najavljivala kako će raja zaboraviti na Odjoba iz Goldfingera čim ga bude vidjela, no, kako stvari stoje s ovim filmom, sve je ostalo na najavi. Bautista ima jedno ubojstvo u filmu (i to neko traljavo, iskreno) da bi se pojavio u još par scena i onda poginuo valjda najglupoljom smrću još tamo od Banea u Batmanu. Ne samo to već je tučnjava između njega i Bonda jako slična onoj koju Bond ima u vlaku u Iz Rusije s Ljubavlju. I tu sličnosti ne prestaju. Osim Blofelda, tu je i famozna uvodna Bond scena gdje se mlati u helikopteru, pa kojeg potom preuzme, a to u jasno sjećanje zove Samo za tvoje oči, otvaranje, gdje se, zanimljivo, Blofeld pojavio u zadnjem filmu. Mexico City? Dozvola za ubojstvo. Tanger? Dah Smrti. Vidite uzorak? Ponavljanje, ili jednostavno korištenje iste šeme, samo nabildanije da bude prikladno modernoj publici. No, reciklaža u Bond filmovima nije neka posebna novina, oni su nastali na filozofiji ako radi, ne popravljaj, pa smo zato bili svjedocima bezbroj uzdaha Oh, James ili megalomanskih negativaca koji žele vladati svijetom, no u svemu tome smo dobili ipak nešto, iskorištene glavne glumce, ili cast općenito, što se u Spectri, kao još jedan minus, nije dogodilo.

Telly Savalas je moj osobni favorit (bio) u ulozi Blofelda. Lik barem nema prokletu perzijsku mačku koju miluje i govori o dominaciji svijeta. Christoph Waltz je ovdje u cijelosti neiskorišten. On je tek neki tamo lik koji, eto, ima veze sa starim Bondovima. Vidimo ga, znamo ga, i to je to, ni dašak neke kreativnosti u njegovoj izvedbi. Monica Belluci ima tri scene u filmu. Da ponovim – tri scene. I u sve tri glumi kao da joj je netko iz Marc Dorcel produkcije rekao da je ona napaljena udovica, ponašaj se kao jedna. The End. Pretpostavljam da je bilo previše rizično spojiti Bonda s jednom iskusnom i zrelom ženom jer bi onda publika ostala prikraćena za još jeno mladoliko lijepo lice kao ono od Leae Seydoux. Ne znam točno u čemu je stvar s njom, ali njezina izvedba ne uvjerava nikoga u ništa. Čak mi je Denise Richards bila uvjerljivija kao nuklearni fizičar (i to nije zajebancija – uistinu jest glumila nuklearnog fizičara) Lea hoda kroz film s jednim te istim izrazom lica, čak i kad joj život visi u koncu, pa mogu reći da je, valjda, ljepota bila odlučujući faktor pri odabiru. No, da ne budem baš toliko zloban, nitko u filmu nije nešto posebno iskorišten. Ralph Fiennes, inače glumčina koja je od novog M mogla napraviti čuda, stoji u pozadini, Naomie Harris, strašno zanimljiva nova Moneypenny , isto tako neiskorištena (slutite li obrazac po kojemu ovo ide?) Bautista? Ista stvar. Novi Q je od cool štrebera koji je mogao parirati Bondu postao je neka vrsta smotanog škomljana koji jamra oko hipteke i dvije mačke. Ok, likovi su… loše postavljeni, idemo malo na samu akciju. Pozitivna stvar, Spectra ima više akcije od Skyfalla. Ali da li je ba dobra, ne, nije. Ostavlja, kao i sve ostalo, pomalo ravnodušnim. O, imamo mi lijepe lokacije, imamo i eksplozije, imamo i Bonda koji vjernim Walterom skida helikopter u letu (već sam naručio jedan – zaustavit će tenk, garantirano) i imamo najveću eksploziju zabilježenu na velikom ekranu. Šteta što traje cijele tri sekunde i izgleda kao da su u zrak digli kuće od šperploče, što su ustvari i napravili. Ken Adam, žalimo za tobom, ti si barem znao napraviti vizualnu poslasticu od tih negativčevih jazbina i onda ih poštno dignuti u zrak. Što nas dovodi nekako do završnice i nekog konačnog zaključka. Isplati li se ovo gledati u kinu? Svakako. Mislim, to je Bond film, svaki od njih se može gledati na velikom ekranu, pa tako i Spectra. Film kao takav ima sve sastojke koje film čine Bond filmom, ima lokacije, ima akcije, ali problem je u tome što je to kao vrhunsko jelo – koje se ohladilo. Možete ga vi podgrijati i pronaći u njmeu užitak, ali to ne mjenja činjenicu da je to i dalje tek podgrijano jelo. Tko zna, ukoliko film zaradi (a ne sumnjam da neće) i producenti odluče ponovo angažirati Craiga, možda netko drugi napravi ponešto kompaktiji film i, svakako vrijedi napomenuti, kraći, puno kraći, pa možda, samo možda, se dobije nešto više slično Casino Royaleu; pravi omjer svega.

MV5BMTc0Nzg5NTQ4NV5BMl5BanBnXkFtZTgwODc4NzI0NDE@._V1_SX700_CR0,0,700,393_AL_ SPECTRE-1-1200x675 SPECTRE-Film-Stills-10153 spectre-image-daniel-craig

SPECTRE-Film-Stills-10153 SPECTRE-summ-image-xlarge new-spectre-pic-600x306 spectre

Halloween II (1981)

Posted: 1 studenoga, 2015 in Horor, Jamie Lee Curtis, John Carpenter

19651_front Halloween2poster-original yPxlgqJ main-h2-v1_LRG

IMDb

Trailer

 

Pa, danas je dan Svih Svetih, koji je iz nekog razloga postao Halloween (već kad se krade, onda kradimo od najboljih) i nekako je to postalo vrijeme kada se gledaju horori. Ne pitajte me zašto, pojma nemam, ali tko sam ja da bježim od tradicije (što ide pod debele, masne i naglašene navodnike). I, naravno, što ćeš drugo gledati za Halloween nego Halloween film, o, da, originalnost na n-tu potenciju. Ipak, imam jako dobru ispriku za to, već kad sam se odlučio gledati horor, stvarno nisam mogao (opet) pustiti original jer, svaka mu dala, to je sjajan film, toliko sam ga puta već gledao da ga znam doslovce napamet. Što baš i nije ista priča s nastavkom. Gledao sam ga točno jedan jedini put i to prije puno godina na nekom šugavom VHS-u snimljenom s televizije. Pošto se radnja odvija po noći, pa pridodajte tome i nekvalitetu same trake, sve što pamtim od filma je vikanje Donalda Pleasancea, ženske vriskove i opaku glazbu meštra Carpentera. Da me pitate što se točno događalo na ekranu, nagađao bih jer je cijeli film jedna velika sjena. Pa sam, u trenutku božanske inspiracije, odlučio baciti pogled na svemoćni internet i pronaći neki blu-ray (ništa glomazno, film nije toliko dobar) tek toliko da ponovim gradivo i da (napokon) zvukovima pridodam sliku. I što da vam velim, slab sam na Jamie Lee Curtis, Carpentera i starog Donalda i sve što priznam od ovog serijala su njihovi nastavci gdje se oni pojavljuju (jerbu su ostali nastavci jednostavno bezvezni). Ustvari, pogreška, sad sam se sjetio da je Rick Rosenthal režirao i onaj krš i lom od Halloween: Uskrnuće, gdje kretenski ubije Jamie, pa Michaela smjesti u Big Brother kuću. Zanimljivo da je isti taj tip, koji je tupim udarcima još tuplje redateljske inspiracije ubio serijal (onda je Zombie zakucao posljednje čavle u lijes svojim remakovima) režirao i ovaj nastavak, i napravio korektan posao, ali ne zato što je prije bio tako dobar u poslu kojim se bavi već zato što je iza njega stajao sam Carpenter koji je, zajedno s Debrom Hill, film napisao, producirao i (opet) skladao glazbu. Rosenthal je u redateljskoj stolici bio samo zato što je tata serijala rekao da ne želi režirati isti film dva puta. Ali, kako su holivudski poslovi gori od onih mafijaških, tako je i uspjeh prvog Halloweena jednostavno zvao da bude snimljen nastavak (s toliko zarađenih zelembaća nije bilo pitako hoće li već kada će to napraviti) i jedina dobra stvar je ovdje što sam film ima stvarno okus, miris i izgled originala. Iako nije toliko dobar (pojašnjenja slijede) moglo je sve to završiti i puno gore. Puno, puno gore (kao, recimo, ostali nastavci).

Pa, ako smo iz horora nešto naučili, onda je to da negativci ne umiru tiho. Ne umiru uopće, ma što god napravili. Ispucali šest metaka u njega, bacili ga s balkona kuće ili proboli nožem; oni se jednostavno vraćaju po još. Michael Myers nije nikakva iznimka po tom pitanju, ta riječ o prvom velikom dečku koji je počeo mesariti mlade ovce na velikom ekranu i koji je na velika vrata uveo novi pod žanr u pomalo ustajalom žanru. I tako, Mickey nije mrtav, a noć u Haddonfieldu se nastavlja. Dobri doktor Loomis (uvijek dobar Pleasance) pokušava uvjeriti murjake kako ovo nije običan killer, ovo je killer na n-tu potenciju i da takvi ne umiru samo tako (ima za potvrdu šest čahura koje je ispalio u njega) te da će ubiti ponovo. Preživjela Laurie (zanimljivo – Jamie je valjda prva glumica u hororu koja je pokupila plaću za to što cijeli film – leži u krevetu) dolazi k sebi, a Michael upada u novo igralište i nastavlja tamo gdje je stao u prvom dijelu. Uglavnom, shvatili ste, ovaj dio se direktno veže za prvi dio, čak je i većina originalnih likova ovdje (šerif Brakett, Carpenterov stalni glumac Charles Cyphers) i taj dio priče štima. Naravno, kakav bi to horor bio da nema i novih likova (osoblje bolnice) no teško da će vam bilo tko od njih prirasti srcu jer svi su ovdje samo da…pa, poginu na ružne načine.

Kako rekoh, film je dopadljiv zbog nekoliko razloga. Prvi je što se nastavlja direktno na original, pa već znamo sve likove. Priče je fer, iako nije sjajna, a osjeti se i da je pokupljena atmosfera originala (tu zasluge dajem Carpenteru jer je radio scenarij) te još malo nadograđena dijelovima koji pokazuju masovnu histeriju, kao i lešinarsko kruženje novinara oko priče o tri mrtva klinca. Medijska opsjednutost serijskim ubojicama je u Americi stvarni fenomen tako da ovo nije bilo scenarističko izmišljanje već jednostavno kopiranje stvarnih vijesti. Nadalje, ubojstava nema baš puno, kao ni originalu, već se malo više igralo na jezu i napetost, a manje na hektolitre krvi. Ubojstva su, već kad sam kod tog dijela, srednja žalost, nimalo inspirativna i brza, jedva da se nešto vidi, eksplicitno, mislim. Zato je onaj dio o napetosti OK. Donald i Jamie su u formi, vidi se da su bili OK i da se osjećaju ugodno u svojim ulogama, pa je odmah i gledatelju lakše. Također, filmu je i proširen budžet, pa ima malo većih scena, čak i eksplozija-dvije, što također nije tako loše, ali s time i zaokružujemo dobre stvari. Ostale nisu tako loše koliko… pa, prosjčne. Opet se koristi kameru u prvom licu, pratimo Michaela, no za raliku od Carpentera, koji se tako igrao i plašio gledatelja jer nikad se nije točno znalo pratimo li njega baš ili nekog petog, ovdje je to poprilično jasno i ravnomjerno. Radnja je većim dijelom svedena na bolnicu i šuljanje po njoj i to bi bilo čisto OK da bolnice nije – prazna. Mislim, u njoj nema nikoga, jedva jedan pacijent, jedna dežurna sestra i jedan noćni čuvar. Vidi se da je u igri bila mala ekipa ljudi, što se pak odrazilo na autentičnost lokacije i likova na njoj. Nema baš neke jeze ako znamo da Mickey može proći gdje god želi. I, tako, omjer dobrog i lošeg je nekako u ravnini, iako film muči malo muku i s tempom, kao i s razvlačenjem scena (likovi rade glupe stvari kao što je glupi seks u glupom okružju samo da budu glupo ubijeni na glupi način) i malo boljim poantiranjem, ali, ako ništa drugo, barem se drži nekih pravila i smjera koji je odredio prvi dio (opet – zahvala ide Carpenteru zbog scenarija) i ima nama ugodne glumce u radnji. Pošteni nastavak, bez da je došao i blizu kreativnosti kojom se original ponosi, ali koji se svjedno može pogledati baš za ovo prigodno vrijeme. Ima svakako i gorih stvari.

GFFGHH Halloween ii 1981 1 Halloween ii 1981 2 Halloween II 1981 3 Halloween ii 1981 4 Halloween ii 1981 5 Halloween II 1981 6 Halloween II 1981 7 Halloween II 1981 8 Halloween ii 1981 9 Halloween II 1981 10 halloween-ii-2-e1430018078368