Birds of Prey (1973)

Posted: Prosinac 27, 2015 in Akcija

91v7w3tj65L._SL1469_ birds-of-prey-dvd-tv-movie-starring-david-janssen-ralph-meeker 3910964

IMDb

Trailer/Cijeli film

 

Pretpostavljam da bih trebao pisati o nekakvim prigodnim filmovima, nešto veselo i pozitivno, što veliča ljudski duh i beskrajnu dobrotu u ovom divnom svijetu. Trebao bih, ali neću. Svijet je ionako jedno veliko sjebano mjesto, gdje velike ribe jedu male ribice i gdje je pravda otišla na spavanje, a Bog davnih dana rekao laku noć. Koga zavaravamo, za tri dana vratit ćemo se starim običajima i starim navikama, pa ja, posve genijalno, priznat ću sam sebi, skraćujem to vrijeme i gledam odmah ono što me zanima, tek toliko da ne gubim vrijeme na razne bullshit pizdarije (filmske, televizijske…) koje govore o onim gore vrednotama, a uključuju iritantne klince i pokretanja nekakvog božićnog duha, odnosno prazničnog. I priuštio sam si jedan mali, zanimljivi double-feature po cijeni jednog (dobra ponuda, dobijete i set kuhinjskih noževa uz nju) jer sam porvo pogledao mlađi film, pa sam naknadnom istragom (ala Sherock Holmes) doznao da postoji drugi film, tj. prvi, kojeg je napravila ekipa koja je radila drugi filma – oba su njihova. To mi inače ne bi baš ništa značilo u životu da cijela radnja nije bazirana na – helikopterima. OK, svatko ima svoj mali fetiš, to je živa istina, netko voli automobile, netko voli motore, netko voli avione (ovo ide pretežno na muški rod – bez namjernog seksističkog odvajanja) a ja volim helikoptere. To je fin stroj, jako ugodan za vidjeti, a još bolji za izvođenje akrobacija. Ono što je malo slabo jeste filmska ponuda koja bi uključivala iste kao protagoniste radnje. O, postoji Blue Thunder, to zna svatko i taj film je s razlogom jedan od najboljih. Pa onda imate Fire Birds, koji vam dođe malo kao reklama za vojne helikoptere i to vam je otprilike cijela priča, ako sad ne ulazimo u neke filmove koji helikoptere koriste tek kao dio scenografije ili samo kao alat da zaokruže scenu. Pravi helikopterski filmovi… pa, oni baš i ne postoje, odnosno, ne postoje dok ne skužite da ipak postoje i da su stari kao Broj Jedan iz Alan Forda, ali da to ništa ne smeta da i dan danas budu napeti kao struna na violini. Stoga, krenut ćemo kronološkim redom, od starijeg prema mlađem (ja sam ih gledao kontra smjerom) pa vam izvući iz prošlosti nešto… pa, idemo reći zanimljivo u svakom pogledu. Mali neočekivani akcijski biser, ako vam je tako draže.

Radnja nam predstavlja Walkera, bivšeg vojnog pilota i sadašnjeg novinara koji dane provodi u helikopteru, izvještavajući o prometu. Walker je… pa, zamislite Bogarta iz Casablance u helikopteru i to vam je to; on je samotnjak, s jako malo prijatelja i ništa obitelji, karizmatičan i lik za kojeg znate da će napraviti pravu stvar ako dođe do sranja. Najugodnije se osjeća u zraku, gdje će i doći do problema. Walker će, naime, vidjeti kako grupa poslovnih ljudi, popularnih noćnih bravara, u pol bijela dana eksplozivom i oružjem napadaju dostavno vozilo, ubijaju par ljudi i bježe s povećom gomilom novca, kao i mladom djevojkom kao taocem. Walkeru ne preostaje ništa drugo nego ih pratiti, jedva uvjerivši policiju da je sranje ozbiljno (njegov, khm, najbolji prijatelj je policajac koji mu baš i ne vjeruje u to što priča) i već kad se pomisli da je jedna poprilično dugačka auto-potjera vrhunac stvari, iznebuha se pojavljuje helikopter koji naše negativce odvozi u sigurnost. Odnosno, bila bi sigurnost da ih Walker ne odluči pratiti i loviti onako kako je tokom rata lovio drugačije negativce. A to će biti dobra potjera, o, da, koja ima svega, a ponajviše helikopterskih akrobacija i fine doze realne akcije kakva se inače baš i ne viđa.

Najprije ću započeti s jedinom manom koju film ima; glazbena podloga mu je očajna. I dok su zvukovi funka iz sedamdesetih još podnošljivi, neka regtime glazba tokom akcije stvarno nije bila sretan izbor. Tko god da ju je odabrao, sjedi, jedan iz neznanja. Sve drugo…pa, ovisi jeste li pripadnik razmažene geracije novih klinaca koji CGI drže za sveto pismo ili ipak imate malo otvorenije poglede na filmsko stvaralaštvo. Prvo malo o sadržaju. Iskreno, prvo sam pomislio da je ovo ekranizacija nekakvog romana, priča je tako glatka i podmazana da je to moralo potječi iz glave nekog pisca. Nije ekranizacija, ali kudos na dobrom smišljanju zapleta. Film, jednostavno rečeno, nema praznog hoda i u nekih osamdesetak minuta trajanja stvari su stalno u pokretu. Odvaja se tek mali uvod da se predstavi naš junak, i odmah nakon toga kreće akcija. Prvo pomislite da će to biti jedna tipična storija o lopovima i liku koji ih prati helikopterom, i to ustvari jest priča o lopovima koje lik prati helikopterom, samo što i negativci nabave jedan. Zapamtite, govorimo o 1973, godini kada digitalni efekti, čak i poštene minijature, nisu ni postojale. Sve što ste htjeli snimiti nešto da uključuje helikopter morali ste to napraviti na sljedeći način; sjesti u helikopter i letjeti s njim ispred kamere. Ono što je u Plavom Gromu dovedeno do savršenstva, ovdje je pokazano u nešto grubljim verzijama; helikopteri lete ispod nadvožnjaka, helikopteri lete između kanjona, helikopteri imaju čak zračne dvoboje, jedan nasurpot drugoga u jako skučenim prostorima kao što aerodromski hangari – i stvari izgledaju prejebeno, još više kad se shvati da je to snimljeno prije četrdeset i kusur godina. Doduše, ne očekujte neke divlje rezove ili baš pravu režiju, ima tu dosta statičnosti, ali akcija kao takva iznenađujuće je funkcionalna te me nije iznenadilo (kad sam nakon gledanja išao malo istraživat o filmu) što se film zna navoditi kao jedan od zaboravljenih akcijskih dragulja 70-ih. Junaci su na razini stripa, ali oni su tek negativci, nimalo bitni za samu radnju, dovoljno je što su negativci, a film na svojim leđima nosi David Janssen. Ukoliko vam je to ima maglovito poznato (ili nepoznato) riječ je o prvom i pravom doktoru Richardu Kimleu, Bjeguncu koji je raspalio američki gledanost u istoimenoj seriji (kasnije je ulogu preuzeo Harrison Ford u filmu nastalom po seriji) i Janssen je odličan junak, vidi se zašto ga je publika voljela, kao i zašto odgovara prototipu klasičnog junaka. Sve što bih vam dalje mogao napisati bilo bi gubljenje vremena jer bih samo nastavio hvaliti film, a nema boljeg dara za filmofila (umjerenog i amterskog, je’l te) kad mu netko donese gotovo savršeni film. Doduše, neću vam ga preporučiti za ovo blagdansko vrijeme (koje je već iza nas) ali ako vam ikad padne na pamet da malo istražite zaboravljenu stranu akcijskog filma, pa uvijek valja početi s dobrim stvarima. Jer ih ima. Samo ih treba pronaći.

birds of prey-1 Birds_of_prey1 Birds_of_prey4 brdspry1 brdspry2 brdspry3 brdspry4 brdspry5 brdspry6 brdspry7 brdspry8 brdspry9

 

Oglasi
Komentari
  1. […] slučajno sam iskopao još dva naslova koji mogu ući u kategoriju s njim. O jednom sam već pisao, Birds of Pray, zgodan mali akcić (naravno, potpuno zaboravljen do danas) a drugi je…pa, ovo pred vama. […]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s