Arhiva za Rujan, 2016

Pet Sematary (1989)

Posted: 18 rujna, 2016 in Ekranizacije, Horor

pet_sematary_xlg pet-sematary-movie-poster tumblr_mmvevrinfh1qav174o1_500

IMDb

Trailer

 

Sjećam se Groblja Kućnih Ljubimaca još iz devedesetih kada sam ga prvi put podigao u videoteci i sjećam se da mi je ostao u ugodnom sjećanju. Pa sam onda pogledao i nastavak te mi je i on ostao u ugodnom sjećanju. Što da vam kažem; volim i inferiorne nastavke, nisam toliko probirljiva duša. I onda sam jednostavno zaboravio na oba filma, otišli su u prašnjavu arhivu izgubljenih sjećanja i vrlo vjerojatno bi ostali tamo da nedavno nisam pogledao nešto kao malu najavu za nadolazeći dokumentarac o snimanju filma. I dok ja jako volim dokumentarce o snimanjima filmova, pokupim razna sranja i onda to iskoristima za nešto, ovdje mi je bilo pomalo čudno jer film, koliko god imao kultni status, nije nešto što bi zasluživalo dokumentarac o snimanju, znate već, onu vrstu koja bi vam sve pojasnila. Pa sam onda naletio i na knjigu, pa sam je počeo čitati (i odustao za sada) i na kraju balade, već kad sam se počeo saplitati o ime Stephen King svaki put kada bi upalio internet (ponajviše zbog jedne zgodne i vesele male grupe na Facebooku – tko kaže da ta društvena stvarčica nije korisna?) odlučio sam pogledati ponovo film, barem prvi dio, tek toliko da osvježim sjećanje i… pa, ponešto i zapišem o njemu. Jer, godine ipak ne čine da stari filmovi postanu bolji, ne svi i ne uvijek, što je slučaj s Pet Semetary. S poprilično filmske kilometraže u proteklim godinama, mogu otvoreno reći da je film jednostavno… slab, na trenutke čak i loš, pa me ne iznenađuje nešto posebno što se u posljednje vrijeme govori o nekom jakom remakeu. U čemu je točno problem? U osjećaju da je sve to već viđeno. Ne sama radnja, nikako, ali glavne struje koje prolaze kroz nju. Jer kada Groblje… postavimo uz bok, oh, recimo, Isijavanju, vidimo stvarno velike sličnost u narativnom pristupu, pa čak i doslovnom kopiranju određenih situacija, pa me nekako nije iznenadilo što je sam King imao jako malo povjerenja u rukopis, koji mu je stajao u ladici koju godinu i kojeg je objavio samo zato što mu je izlazio ugovor i nešto je trebao objaviti.

Obitelj Creed tipična je i obična obitelj predvođena paterom familijasom, zgodnom mamom iz pregrađa te dvoje djece, od koje je jedno slatko, a drugo iritantno. Tata je dobio posao u nekoj maloj pripizdini u Maineu, gdje susjeda vidite tek kad se vozite par kilometara i oni odlučuju uživati u svemu što ih okružuje. No, kako to već ide, tamo blizu njih nešto ima. Star susjed ih informira kako nije pametno baš ulaziti duboko u šumu jer tamo je nekakvo posvećeno tlo. Indijansko groblje. Zajebana lokacija. Zašto? Pa Tata će to doznati kada im teška kamiončina pregazi obiteljsku mačku. Susjed i Tata odlaze u šumu, duboko u šumu, i zakopaju mačku. Mačka je drugi dan živa i zdrava… s jačim naglaskom na zdrava, a malo manje živa. I tu stvari, čini se, imaju svoj kraj. Sve dok druga teška kamiončina ne pregazi njihovog sina. Skrhan tugom, Tata odluči sina pokopati na indijanskom tlu bez obzira što ga Susjed upozorava da je to jako loša ideja. Pa, uvijek treba slušati dobra upozorenja jer ono što se vrati natrag nije više njihov sin već opaka mala krvožedna živina koja odluči sve njih posmicati.

Stephen King dobar je pisac, svaka mu dala, originalan je i kreativan, ali trebao bi se držati podalje pisanja scenarija po svojim djelima. Ukoliko mi ne vjerujete, svakako pogledajte nedavni Cell. On jednostavno nije spretan scenarist. Film je jneočekivano… monoton, iznenađujuće. Najveći izvor jeze u njemu dolazi iz činjenice da znamo kako je sudbina te obitelji zapećaćena i da u njemu postoji onaj jezivi strah svakog roditelja da će izgubiti dijete. Ponekad ubode neku stvarnu jezivu scenu (svađa na sprovodu) ali se doslovno pogubi u završnicama jer kao da kaže; jebi ga, idem sad ubaciti svega čega se mogu sjetiti, pa što bude. Tako imamo duhove, zombije, dijaboličnog klinca, čudne zvukove i halucinacije – sve zajedno i bez ijednog pravog pojašnjenja. Zašto Tata ima halucinacije u raspadnutoj kući, zašto duh nekog tamo random tipa prati Mamu i pomaže joj da se vrati kući (doslovno je uz nju preko pola kontinenta) zašto je mrtvi klinac iznenada sposoban govoriti i smijati se kao Jocker, zašto uopće ima poriv za ubijanjem (mačka je bila čudna, ali ne i ubilački raspoložena) zašto kroz kuću koja nije njihova odjekuju drugi glasovi i zašto svi likovi općenito imaju halucinacije? Kužite? Završni čin doslovno je prenatrapn svime i svačime, ako je zvučalo kao scary materijal, to je završilo u filmu. Kada sam spomenuo Isijavanje, motivi iz njega su tu. Njihova kćer je vidovita kao Danny Torance (ima snove koji predviđaju stvari – bez pojašnjenja zašto) lik putuje preko pola zemlje da dođe u zadnji trenutak na mjesto zločina, izolirana obitelj… Čak je i King skužio da je podosta toga jednostavno reciklirao dok je pisao roman i zato ga je ubacio u ladicu. Što je OK, roman nije toliko loš (barem ono što sam pročitao) i film sam po sebi nije teška propast jer početna ideja je dobra i jeziva, uglavnom je dobro snimljen i relatvno podnošljivo odglumljen. Nažalost, više od pola radnje je onako, pomalo dosadnjikav, pa se onda kao željelo u završnici to kompenzirati, pa se dogodila spirala prema dolje. Druga stvar koju bi mogli zamjetiti je ta da nema spontanosti između scena, svaka djeluje pažljivo pripremljena (kao scena na sprovodu) i vidljivo je filmska, bez prave opuštenosti, s glumcima koji glume, a ne da jesu u svojim likovima. Srećom, ovo nije baš ono neki generični horor, pa može proći, ima određenu jezivost, ali i hrpu nelogičnosti (dobri Susjed zna da je groblje sjebano, ali svejedno odvodi Tatu tamo da mu oživi mačku – stari prdonja je glavni krivac za sve) no recimo da je ponešto bolji od prosjeka, ali samo malo zbog te neke originalnosti koju ima, a koja je pak povezana s romanom. Film koji danas ima solidan kultni status i koji je u svoje vrijeme lijepo zaradio i koji može proći za jedno subotnje veče, ali jednostavno ništa više od toga.

1348257228_2 1348257348_3 fred-gwynn-sells-jud-like-a-vet petsematary_gage pet-sematary-2 pet-sematary-pascow petsem-midkiff so-why-doesnt-little-blaze-look-creeped-out

 

Purgatory (1999)

Posted: 11 rujna, 2016 in Eric Roberts, Western

purgatory-1999-film-images-e9c42870-a2de-48e7-b254-f7e1f103be21

IMDb

Trailer

Cijeli Film

 

Jeste gledali Suicide Squad? Ja još nisam. Iz nekog razloga kino kod mene ga je odlučilo preskočiti, vjerujući (valjda) da su Star Trek Beyond i Legend of Tarzan dovoljno hitova za jednu ljetnu ponudu. No, nećemo o tome, nemam nikakvih namjera ulaziti u detaljno pojašnjavanje loših poslovnih modela malih kina već ću se zadržati na konceptu spomenutog filma. Taj koncept, kojeg je stručna kritika (i to pišem smrtno ozbiljnog lica) pokopala pod tonom loših kritika, publika je prihvatila objeručke i od filma napravila hit. Naravno, svi su se odmah sjetili kultnog The Dirty Dozen naslova, koji je prvi patentirao taj loši-su-dobri priču, a ako ste malo potkovaniji, onda ćete se prisjetiti i Con Aira,  gdje su loši ustvari loši, samo što moraju raditi zajedno da si izvuku živu glavu. No, loši-su-dobri imaju još jednog predstavnika u žanru, samo što jako malo ljudi zna za to. I to nije sve (kao u onim top-shop reklamama gdje dobijate set noževa ako se prvi javite) već u naslovu imate i vestern i nadnaravne elemente, što je mješavina samo takva. Vestern kao takav već duži niz godina nekako stagnira, pogotovo tokom nultih godina (iako ovaj spada pod kraj devedesetih) i u zadnje vrijeme se počeo opet ponešto snimati. Nije da se radi o naslovima koji će ostati nešto duže pamtljivi, no jedan od tih vesterna je i remake Sedmorice Veličanstvenih, na koje, priznajem iskreno, polažem velike nade da će biti zabavan uradak za pogledati na velikom platnu. Ako ne bude, organizirat ću linč rulju. No, da ga spomenem tako, ali ima i neke veze s ovim naslovom (tek toliko da vidite koliko je raznovrstan, jel) jer je i tu premisa slična. Naime, jedan gradić (Purgatory, prikladno ime, zar se ne slažete?) naći će se na udaru velike bande. Pomoć koja će doći bit će ponešto neuobičajena. Jer, kad vam grad brane Jesse James, Billy The Kid, Doc Holiday i Wild Bill Hickock, onda znate da ste stvarno, ali stvarno, izabrali pogrešan grad za zajebavanje.

Dakle, o čemu vam točno pričam? Početak film upoznaje nas s bandom, jednostavnom ruljom brzom na okidaču i željnom dobre zarade. Bježeći od zakona upadnu u oluju i, sasvim slučajno, ulete u gradić Čistilište. I grad je ponešto čudan, barem za njih. Ljudi su mirni i ne žele upadati u probleme, kao ni posezati za nasiljem kako bi riješili stvari. Iako su im stvari pomalo sumnjive, banda zaključi da su naletjeli na zlatnu žilu; grad s takvim ljudima jednostavno zove da bude poharan, spaljen i opljačkan. Samo postoji jedan problem. Ime grada nije samo ime grada već je doslovno i lokacija (to nisu spoileri, vjerujte mi, odmah na početku shvaćate da su stvari čudne), a na toj lokaciji svi oni najgori iz povijesti Divljeg Zapada čekaju da rođe 10 godina kako bi se iskupili za svoje grijehe. Kvaka je u tome da ne smiju potegnuti oružje, napiti se ili izazivati nasilje, jer čim naprave nešto od toga, idu ravno za pakao. A kad počne pravi urnebes u gradu, svi ovi loši dečki zbit će redove i pokazat da ni odlazak u pakao nije tako strašan ako je razlog dobar. Kako će stvari završiti… pa, za to pogledajte film.

Ja volim vestern filmove koji odluče malo zamutiti stvari. Ne mora to biti puno, tek toliko da se dobije drugačija aroma pri gledanju, i prvi put kada sam podigao ovaj film u videoteci, otprilike sam znao što me čeka (i sadržaj je bio napisan crno-na-bijelo na stražnjoj strani) i vrlo vjeroatno neće sjesti svima zbog nekoliko stvari. Prvi je što je ovo televizijska produkcija. Znam, to nije mana u nikakvom slučaju, no za slučaj da imate istančan ukus što se tiče naslova koji su rađeni za male ekrane (čitaj – ne podnosite ih) onda ovo nije za vas. To znači da su uvjeti bili solidni, ali ništa posebno; nema prekrasnih prizora velikih ravnica, savršenih zalazaka sunca i osjećaja da ste na Divljem Zapadu… ne toliko koliko se vidi da je sve to snimljeno u studiju (mjestu gdje se takve stvari snimaju, jel’te). Druga stvar; nema puno akcije. To može biti malo… zeznuto jer cijeli film se temelji na izgradnji napetosti za finalni obračun, pa sad, ako volite takav razvoj radnje onda će vam ovo biti više nego dobro, a ako ste više tip za poubijaj sve što hoda pristup, pogrešan film. Također, dijalozi su korektni i služe svrsi, možda su malo i banalni jer se vrte oko toga tko si ti stanovnici tog gradića dok Vi odmah znate sve. Akcija kad krene, poprilično dobro, iako je samo nasilje i krvavi detalji ublaženo za televizijske standarde. Stvar koja funkcionira i sve to zajedno drži na okupu su glumci. Negativce predvode Eric Roberts i Peter Stormare; mislim da se s tim izborom za glavne bad boyse nije moglo promašiti čak ni se htjelo. Pozitivce predvode Sam Shepard, Randy Quaid i Donny Wahlberg. Složit ćete se, sve faca do face. Shepard je toliko dobar da me ne bi začudilo da je u nekom prošlom životu i bio outlaw, toliko dobar da čak i klišej rečenice (I Have No Mother! – izrekao je pravi Wild Bill Hickock) prolaze bez muke. Sam uradak ima solidan tempo, pa vas neće ubijati nepotrebnim razlvlačenjem, malo misterije i okus nadnaravnog da ne bude tipičan vestern upotpunjuju dojam, što je više nego dovoljno da bude gledljiv. Naravno, daleko je to od klasika žanra, ali kad se vidi poštena namjera i da su glumci dobro odradili svoj posao, svaka evenutalna mana mu se može i oprostiti, uključujući i nimalo suptilne posvete klasicima kao što su Obračun kod OK Korala. I, naravno, gomila ljudi uopće nije ni čula za njega, pa ćete biti glavni u društvu kad se budu tražile preporuke za nešto drugačije.

purgatory purgatory-3 purgatory-4 purgatory-1

18607229y_dmknsm2lhgcituseco_sadu_8lculacpov9nm9lrfxevlzlprod9mx5ha3ghntcyybjh04gqpbbksvfyoq

 

 

 

Tarzan and the Lost City (1998)

Posted: 9 rujna, 2016 in Avantura

tar

 

IMDb

Trailer

 

Ljudi vole Tarzana. Ako ste bili klinac osamdesetih, moali ste naletjeti na neki njegov film kako god da okrenete, bilo da se radilo o onim starima s Johnnyjem Weissmullereom ili Gordonom Scottom (njega više preferiram) ili ste možda čak naletjeli i na onaj promašaj, pošteni promašaj, iskreno, ali promašaj, s Christopherom Lambertom; Greystoke. Novo doba (sredina 80-ih pa do danas, više manje) nije bila baš nešto ekstra plodna za Gospodara Đungle, filmovi su se snimali na kapaljku i više uopće nije privlačio pažnju kao prije, no to se skoro promjenilo ove godine, kad je na velike ekrane došao jedan pravi, visoko budžetni (preko 200 milja dolara troškova) naslov koji, hm, nije baš opravdao svoje postojanje. Iz nekog razloga, tvorci su umjesto light materijala odlučili napraviti The White Tarzan Rises (hint The Dark Knight Rises, skužili ste, ne) te Legend of Tarzan djeluje kao kopija Nolanove formule o smještanju strip-junaka u neko realno okružje. Tu je i jedan problem – to se već radilo. Greystoke je ispričao istu priču, te, iako je postao hit za svoje vrijeme, i danas strši u filmografiji o Bijelom Majmunu kao djevac u javnoj kući. Legendu o Tarzanu tako su natrpali svim onim stvarima; socijalizaciji, neugodi o boravku u civiliziranom svijetu, posljedicama života u đungli, da bi onda to presjekli nekakvom akcijskom scenom koja je sve samo ne realna. Da se razumijemo, meni se film svidio, to je čist OK zabava i pošten film koji je mogao biti sjajan da su se manuli svih tih idemo-biti-realni pizdarija i jednostavno napravili rasni avanturistički film, pun akcije, zabavnih on-linera (Tarzan baš i nije poznat po velikim govorima) i lijepe prirode. Rekoh vam to, da odmah ispravim uvodnu rečenicu; ljudi više ne vole Tarzana. Film je jedva pokrio svoje troškove (tako to ide kad snimite nešto što je skupo kao svetog Petra kajgana) što znači da nije baš zainteresirao ljude. Da stvar bude još bolja, film je bezobzirno popalio elemente ih ovog filma ovdje, dvadesetak godina starijeg prethodnika, kojeg, vidjet ćete po ocjeni na IMDb-u, ljudi vole još manje. Mislim, ublažavam, ljudi jednostavno mrze ovaj film. I kad čujem riječ “mržnja” odmah dobijem osjećaj da bi se tome moglo pronaći mjesta na ovim stranicama. I, nisam pogriješio. Film je omražen bez nekog pravog razloga. To je jednostavan B uradak, koji je šlampav, istina, ali barem ne prodaje realne pizdarije pod umjetnost već je tu da zabavi raju oko sebe.

A najveća fora je da oba filma, i ovaj i Legenda o Tarzanu, započinju na sličan način. Nekakav masakr, pa pronalazimo Johna Claytona u udobnoj civilizaciji, nakon čega se on vraća u Afriku da sredi negativce i ispravi nepravdu. Dva filma dijele i mjesto radnje; Kongu, kao i potrage za opalskim dijamantima (Opal kao izgubljeni grad, mit u rangu jednog El Dorada) i tu sličnosti prestaju jer ovaj Tarzan (još više omraženi Casper Van Dien – u ovom filmu je sve omraženo, vjerujte mi na riječ) više puca na zabavu i avanturistički filing. Tako imamo grupu negativaca koja neće prezati od ničega ne bi li ostvarili svoj cilj da dođu do izgubljenog grada, djevu Jane (Jane March – još jedna omražena glumica koja je, istini za volju, postala poznata zbog vrućih scena seksa s Bruce Willisom u Boji Noći) i Tarzana koji je na TI sa svime što leti, puže i hoda u Africi. Radnja nema nekih posebnih iznenađenja, Tarzan prvo pokušava sabotirati negativce na razne načine ne bi li odustali od plana da se dokopaju grada, pa ih prati kroz đunglu, i na kraju finalni obračun u samom gradu (ustvari je riječ o velikoj piramidi koja zove u sjećanje Maye). I to je to, nema nikakvih mudrosti, nema skrivenih iznenađenja i nema baš previše autorsog pečata koji je, slučajno ili namjerno, pomogao da jedan dramski Greystoke postane hit. Što bi, recimo, bile prednosti filma? Da to riješim odmah s nogu. Jeste ikad čitali stripove o Tarzanu? YU izdanja su bila dobra, tanka, dobro nacrtana, fora stvari za čitanje i brzo ubijanje vremena. Ista stvar je i s ovim filmom. Kao da brzopotezno čitate strip, pogledate ga, zabavan je dok traje i drugi dan ga se više ne sjećate. To je to. Kratko i jasno. I, da, lokacije su impresivne, ali stvarno. Legenda o Tarzanu snimana je kompjuterski, što se bogami i vidi, ali ovdje su lokacije stvarno i kao takve… pa, pomažu filmu, već kad sve ostalo kiksa. Ono što je mana…

…pa, izostanak bilo kakve ambicije. To samo po sebi nije neka mana, ali osjeti se kao da su u nekim djelovima samo slagali scene, pa neka bude što bude. Likovi su kartonski, ali najgore je što su nerazrađeni. Tarzan i Jane imaju čudan odnos. Iako se trebaju vjenčati (o, da, ista stvar je i u Legendi o Tarzanu) ona kao da nema pojma o njegovom životu u đungli. Mislim, zna tko je on i sve to, ali jednom kad se nađu u Africi, on je dovodi u svoju “kuću”, pa pojašnjava kako je tamo živio, pa kako se naučio čitati i pisati… kao da su prvi put zajedno tamo. Van Dien, iako izgleda oku ugodno, ima tu OK Tarzan fizionomiju, djeluje nespretno u đungli, malo se kreće kao pantera, jel’te, a malo kao da pazi gdje će stati ne bi nagazio na nešto bodljikavo. Akcija je sasvim solidna, tu se nema previše zamjerki, završni dio ima čak i jako dobar avanturistički štih, no između toga se zna ubaciti šlampavo korištenje magije, neuspjelo. Srećom, pa toga ima samo dvije-tri scene koje ne traju dugo, ali, ono,… šlampavo. Redatelj Carl Schenkel nije baš prva liga redatelja, da budemo iskreni, imao je možda dva zanimljva bljeska u karijeri (The Mighty Quinn & Knight Moves) i Tarzan mu je bio zadnji h-wood film (valjda zato što je pokopan) i režija je… osrednja. Ima dobrih trenutaka, ali i onih traljavih. Sve to čini film savršenim za nedjeljno poslijepodne jer ima nula posto umjetničkih ambicija, pa ne trebate previše misliti, a opet nije baš toliko loš kako su ga opisali da bi bio primjeren nekom festivalu trash filma. S godinama mu se status malo popravio, ali samo malo, no to je više zbog činjenice da je do danas postao već poprilično zaboravljen, pa se može gledati i kao nekakav raritet (samo bez prave kvalitete) s kojim možete ubiti vrijeme i ne osjećati se previše opterećenim time ako ga odmah drugi dan i zaboravite.

 

l-tarzan-and-the-lost-city-r9jen tarzan-et-la-cite-perdue-10-g 9e0395595886a98ae88933e0214362f2

maxresdefault tarzan-and-the-lost-city tarzan-and-the-lost-city-1998-1