The Magnificent Seven (2016)

Posted: Listopad 16, 2016 in Uncategorized

1382x2048_o951yp magnificent_seven_poster magnificent_seven_poster_new

IMDb

Trailer

 

Pravda je dobila broj. 007. James Bond. Ima nešto u toj sedmici što je privlačno filmašima. Šalu na stranu, nedavno sam pisao o jednom onako, pomalo opskurnom vesternu imena Purgatory i tamo sam, jasno i glasno, napisao kako imam velika očekivanja od ovog remakea. I, oh boy, što volim kad mi se karte dobro poslože. Sedmorica Veličanstvenih je ono što bi se moglo opisati savršenim filmom. Ako ga gledate u dobrom društvu, u dobrom kinu, u pravom vremenskom dobu i prvom raspoloženju. Naravno da nije savršen, jeste li poludjeli, nijedan film nije savršen (bez obzira što vam filmski kritičari – uključujući i amatersko piskaralo kao što sam ja – govore) ali je poprilično blizu toga. Naime, zabavan film treba znati napraviti, nije to tako lagano kao što se čini, pogotovo kad nemate priču koja zahtjeva uništenje pola svijeta ili glomazne specijalne efekte da vas drže prikovane za sjedalo. Ovih dana sam ponovio gradivo i još jednom pogledao Training Day, tek toliko da ga se malo podsjetim, i dalje držim da je to zgodan film, ali da je Denzelu tamo uvaljen Oscar bez nekog pravog razloga. Stvar je u tome da me zanimalo da li je Antoine Fuqua stvarno tako spretan maher da zna raditi gledljive filmove i ispalo je da jest te da se jako dobro slaže s Denzelom (da, meni se poprilično sviđa The Equilazer – ne sudite mi oštro) te nije čudo što su (opet) napravili gledljiv film. Također, osjećam moralnu obavezu upozoriti vas da ako stvarno jako volite original (da, pri tome mislim da onaj vestern s Yulom Brennerom i Steveom McQuineom, ne na Kurosawin samurajski ep) onda bi vas ovo moglo malo i… pa, što ja znam, ja baš i nisam neki preveliki obožavatelj originala, pa mi je obrada sjela kao budali šamar.

Priča je već univerzalno poznata i maloj djeci; mirni gradić živi pod teškim jarmom bogatog moćnika koji radi što želi; krade, ubija i uništava. Da bi mu se suprotstavili, regular folks će unajmiti svoju privatnu družinu; njih sedmoricu. Tu dolazimo do prve mane filma. Sedmorica djeluju kao da su išli pokriti sve strane svijeta – čitaj: svjetska tržišta – pa sve one izjave redatelja kako je tako bilo na pravom Divljen Zapadu (da, OK, bilo je crnih kauboja) baš i ne drže vodu. Izbor djeluje kao da su se htjeli osigurati da film ima prođu na svim tržištima. Prva mana (rekao sam vam da ovo nije savršen film, zar nisam?) ali nećemo je uzimati kao nešto što bi vam moglo smetati pri gledanju jer neće. Dakle, po dolasku u grad, naših sedmero junaka odmah pokažu da se s njima neće zajebavati kao s ostalim građanima i imaju par dana da osmisle način na koji će obraniti grad od vojske banditosa (doslovno – negativaca ima kao rusa u filmu) svjesni da vrlo vjerojatno tu bitku neće uspjeti dobiti. Rekavši tu, odmah da napišem kako volim te doomsday scenarije, gdje se junaci moraju suprotstaviti superiornijoj sili znajući da nemaju šanse dočekati živi drugi dan. Nazovite me klasičarem, ali tako stvari stoje još tamo od kako je Gary Cooper morao sam bojevati protiv trojice (ili četvorice) reveolveraša Točno u Podne. Pozdravljam i modernizaciju materijala, ono mrsko što niko ne voli, pogotovo kad se diraju stari klasici kao što je originalnih Veličanstvenih 7. Naime, malo meksičko selo… ne bi išlo. I dok još mogu prihvatiti da nisu svi građani malog grada rođeni ratnici sa setom posebnih vještina, nikako ne bi mogao prihvatiti da su baš svi paetični i iritantni luzeri koje život na granici nije naučio ničemu. Prebacivanje radnje u više američko okružje i uz malo dobre motivacije (u tim je danima svako malo izbijala zlatna groznica a zlato je – bubnjeve, molim – vrhunska valute koja će privući sve žive i nežive) i negativci i pozitivci imaju dobre razloge zašto su tamo, bez da se odlazilo u ono lupetanje kako nemaju gdje drugdje biti (iako se i to spomene – vjerojatno mali naklon originalnom filmu). Također, pozdravljam uvođenje jakog ženskog lika jer zaozbiljno mi idu na živce vesterni koji su žene svodili na kurve i učiteljice, s time da su i jedne i druge ustvari bile beskorisne. Modernizacija, dame i gospodo, nije uvijek loša stvar.

No, odmah ćemo se zaustaviti ovdje i reći što je loša stvar, tj. druga loša stvar u filmu. Likovi nemaju nikakve karakterizacije. Nije da se to baš i očekuje u ovakvom zabavnom, pomalo bang-bang projektu, ali doslovno su svi oni svedeni na skice, čak i tanje od toga, i napravljeni da budu zabavni, dopadljivi i ništa više od toga. Čak im je i motivacija ponešto maglovita, pa se sve to treba uzeti, sve njihove akcije, zdravo za gotovo i ne postavljati previše pitanja, a čak ni preduboko razmišljanje nije baš poželjno. Rekavši to da odmah kažem i kako su neki uspjeli izvući ponešto iz jako tankog materijala. Denzel je Denzel, tj. Denzel glumi Denzela, pa ako vas to iritira… znate na čemu ste, a ako pak gotovite čovjeka kao ja, opet znate na čemu ste. Chris Pratt je… neću reći Chris Pratt jer još uvijek izgrađuje svoju personu, ali dobijate ono što ste dobili u Čuvarima Galaksije i Jurskom Svijetu, ili kako to moj kolega Dragonrage veli; lijepi dečko, smiješni dečko. Ethan Hawke jedini ima ponešto materijala za raditi na svom liku jer on je vrhunski snajperist (to ustvari nije točan opis; snajperisti nisu postojali u to vrijeme – ali je bio jebeno dobar s puškom; sharpshooter) koji ima neki oblik PTSP-a i ne može više pucati u druge ljude (što je zajebana stvar kad vam predstoji događaj gdje morate – pucati u druge ljude) i ulogu je prebio, svaka mu dala (i lijepo je vidjeti njega i Denzela kako opet dijele kadar). Vincent D’onofrio krade show kao… čudan lik koji podsjeća na medvjeda, s pomalo ženskastim govorom. Nevjerojatno, ali istinito, no čovjek zna glumiti. Ostali članovi ansambla…ostali su u sjeni i nekako bez pravog okusa i mirisa. Tempo filma je više nego dobar jer minutažu od preko dva sata ni ne osjetite, ima dovoljno svega da vas zabavi, ponaviše humora i dobrog starog puškaranja, ali dinamična režija (Fuqua se nameća kao jedan od boljih redatelja akcijskih filmova) čini film pogodnim i za one koje vole klasiku (kadrovi prerija i ostalih vestern pizdarija) kao i one skloni malo bržim stvarima (kada Gatling strojnica krene ravnati grad sa zemljom dobijete osjećaj da ste ušetali u Pearl Harbor), a imamo i negativca (uobičajeno dobar Peter Sarsgaard – iako je njegov lik ustvari karikatura) kojeg volimo mrziti i želimo ga vidjeti ubijenog na jako bolan način. Sedmorica Veličanstvenih tako je moderan film kojemu danas zamjeraju istu stvar koju su zamjerali obradi iz 1960 – da je moderan. Ne znam koliko će se to s vremenom promjeniti (niti me baš puno zanima, iskreno rečeno) ali da je riječ o gledljivom i zabavnom filmu, jeste. Nije da će unijeti neke svježe novine u sam žanr, ali svakako ga je uspio na kratko vrijeme razbuditi i čak malo podsjetiti zašto je vestern nekad davno bio tako ljubljen žanr. Jer je pravda uvijek pobjeđivala. I jer su negativci dobivali što su zaslužili. I zato što su jahači divljih prerija ponekad znali biti tako cool face da smo im se poželjeli pridružiti.

m7-footage-1 m7-footage-2 m7-footage-3 m7-footage-4 mag7force mag7haley the-magnificent-seven-18 the-magnificent-seven-2016-movie-wallpaper-27-1024x7681 the-magnificent-seven-2016-review-2 the-magnificent-seven-denzel-washington

 

 

Oglasi
Komentari

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s