Deckard
IMDb & IMDb
Trailer & Trailer
Nažalost, ova godina mi je bila poprilično zaposlena, pa nisam uspio pisati toliko kolika sam htio (možda iduća neće biti tako naporna) i kada malo bolje pogledam – još uvijek nisam napravio jednu negativnu kritiku. Mislim, jesam, nabrojao sam gomilu filmova koji ne valjaju, koji su loši i koje treba izbjegavati, ali uvijek sam bio fin i sve u rukavicama. Pa si malo mislim – fuck that shit, idemo biti malo izravni. Kako nam dolaze praznici (Ho-Ho-Ho) velika je vjerojatnost da neću stići nešto posebno napisati, pa bi trebalo ovu godinu završiti s praskom – doslovnim. Onako, napraviti nešto posebno, malo izbaciti negativnu energiju iz sebe i tako te priče. Zašto Halloween? Pa, kako stvari stoje, ovogodišnji Halloween (ovaj post odmah ispod) ispao je gotovo najbolje filmsko iznenađenje ove godine. Barem meni. Da, film ima mana, da i to je do neke mjere mužnja krave, ALI to je film koji funkcionira i čak vraća u sjećanje original, što je lijepa nostalgičarska gesta. Rob Zombie, taj netalentirani drkaroš, napravio je sve suprotno od toga. O, da, pretpostavljam da bi prije svega trebao staviti nekakvo upozorenja. Ako ste pobornik djela dotičnog, onda bi bilo bolje da preskočite ovaj tekst jer tu će biti rečene grozne stvari, nepristojne stvari i općenito taj-mi-lik-ide-na-živce stvari da će to biti bolno za čitati. Nadalje – ako ste osjetljivi na psovke, nepristojne izraze i općenito skidanja svetaca, također vam preporučavam da izbjegnete ovaj tekst jer će i toga biti – puno. Ako vas živciraju amaterska piskarala koja misle da su najpametnija na svijetu po pitanju filmske kritike, onda ste stvarno bez sreće jer to će biti ovaj tekst i, već uviđate obrazac, za vaše duševno zdravlje će biti bolje da ne čitate dalje. Jer kada jebeni netalentirani seronja ide dirati kultni film pod izgovorm da ga treba “popraviti”, ja jebeno reagiram i to reagiram na takav način da bi Samuel motherfucker Jackson rekao da se malo smirim. Ozbiljno. Mrzim tog tipa. Ne samo mrzim mrzim, mrzim ga iz dna duše. Nemam pojma kakav je kao glazbenik, ne slušam ga, jebe mi se koliko je dobar u udaranju glazbenih nota, ali kada se takav drkaroš uhvati kamere i ide raditi obradu kultnog filma i debelo se preseravati kako je original trebalo popravljati – ja reagiram. A da stvar bude još gora, nisam ni neki preveliki obožavatelj originalnog filma. Volim Carpentera, ali više volim neke druge naslove nego samu Noć Vještica. To je sjajan triler, ne držim ga čak ni za horor u pravom smislu te riječi, koji je sjajan po svemu – od priče, pa do atmosfere koji su postignuti nekim stvarno banalnim filmskim trikovima, pa do rada kamere i glume, ali da bi vodio rat s nekim samo zato da mu obranim filmsku čast – ne bih. Što se tiče ovih obrada – pogledao sam samo prvi. To je sranje od filma, ali sam ga nekako i zaboravio, da budem iskren. Nedavno sam napokon pogledao i drugi dio. Jebena. Teška. Negledljiva. Pizdarija. Prvi je loš, stvarno loš, ALI imao je tu i tamo nešto što je fukncioniralo – nisam toliki seronja da ne mogu pronaći nešto dobru i u lošem filmu – no nastavak je čisto prepotentno i netalentirano izdrkavanje lika koji ima jebeni fetiš na vlastitu ženu i na jebene hektolitre krvi i koji jebeno voli “popravljati” kultne filmove jer on to zna bolje. Fuck you, Rob, ja znam pisati filmsku kritiku i sravniti s crnom zemljom loše filmove.
Dakle – idemo od početka. Halloween serijal više nije funkcionirao. Uskrsnuće je bio krš i lom, mala zarada, loše kritike – taj konj je doslovno izdahnuo kao i Laurie Strode. Što raditi? Napraviti obradu. Sjajna ideja. Rez na Roba Zombiea. Taj lik je režirao neke svoje video-spotove i neke slashere i kako je od svih redatelja dobio priliku da ovo radi – pojma nemam. Možda mu je Harvey Weinstein povalio ženu, možda je povalio Roba, tko će ga znati. Uglavnom, Rob je malo prije toga izjavljivao da su svi redatelji koji idu raditi obrade kultnih filmova jebeni idioti. To je rekao Rob Zombie. Zašto dirati kultne filmove koji su ionako već završeni. To je isto rekao Rob Zombie. Aliiii, pretpostavljam da je miris novca puno bolji od toga da budeš jebeni idiot. Naravno, Zack Snyder je napravio obradu Dawn of Dead i napravio je jebeno dobar posao; nije popljuvao original, uveo je neke novine, malo je sve modernizirao – film funkcionira. Lijepe kritike, lijepa zarada, ALI najvažnije je to da mu je taj film otvorio vrata velikih studija i velikih igrača. Ono što Rob ne kuži jeste da Snyder, ma koliko ga filmski snobovi ne voljeli, ima pravog talenta. Zato i zna raditi filmove. Rob Zombie je moron od par ideja koji nema što tražiti među velikim igračima. Dakle, on je rekao da to ne radi radi novaca (znamo, seronjo, radio si to radi prilike da upadneš među velike igrače) i da to radi jer originalni Halloween treba “popraviti”. Što treba popraviti? Ah, doći ćemo i na to, svaku stavku pojedinačno. Za početak – film se ne treba događati u nekom mirnom predgrađu već nekom shit gradu punom bijelih seljačina. Što je nedostajalo originalu? Psovke. Prvih pet minuta, ponavljam, prvih-5-minuta obrade ide nekako; pičko, kurvo, droljo, jebat ću te, izjebat ću te, izjebat ću te namrtvo u lubanju – Vidite? To je nedostajalo originalnoj Noći Vještica – pravi dijalog. Tu stvari ne staju; to se nastavlja jer sada upoznajemo malog Michaela Myersa, dok je bio običan klinac. To sa psovkama – toga ima dalje. U školi, izvan škole, oko škole, po cijelom jebenom gradu ljudi samo prostače. Ova verzija Haddonfielda nije mirno područje, ovo je shit-town koji treba spaliti do temelja. Mama Myers (Sheri Moon) je kurva jer – naravno da je. Pleše u strip-baru jer svaki dobar horor slasher treba jednu takvu scenu. Tu i tata Myers… valjda, koji osim što jebe sve po spisku također ima incest misli o kćeri ili polukćeri ili koji mu je već kurac. O, da, ono što je nedostajalo originalu bila je jedna prava white-trash obitelj, sto riječi kurac-pička-jebanje i mali Mickey koji kasnije postane serijski ubojica. Okej, mali Mickey ubije setru, ubije očuha ili koji mu je već kurac (jer film treba više ubojstava) ubije sestrinog dečka (mali Mickey se naradio tu prvu noć) i ode u bolnicu. O, da. Kako je rekao Zombie – trebalo je objasniti masku. Jer, glupo je da ju je ukrao kao u prvom filmu, to mu se nije sviđalo, trebalo je biti nešto epsko. Kako je Mickey dobio svoju masku? Donio ju je curin dečko. I svi je koriste u par scena, kao jebenu kurvu. Sada su svi sretniji jer je jebeni Rob Zombie od ikone napravio običnu pizdariju koju svatko navlači. I, tako, nakon svih klišeja o serijskim ubojicama (jer mali Mickey ubija i životinje i školske nasilnike i… mali Mickey je puno ubijao u svojim mladim danima) odlazimo u psihijatrijsku bolnicu.
Ulazi doktor Sam Loomis. Rekao sam da film ima nekih pozitivnih stvari – Malcolm McDowell je jedna od njih. S njime ne možete pogriješiti. Lik je karizmatičan, lik zna glumiti, lik krade svaku sekundu kada je na ekranu. Čak i moroni znaju da će napraviti nešto dobro ako ga stave u film. Mali Mickey i Loomis tako pričaju, mlate praznu slamu, bla-bla-bla. Dogodi se par stvari. Mali Mickey ubije medicinsku sestru (tu je ustvari kopirana scena iz knjige o Hannibalu Lecteru – taj je seronja mislio da to neću skužiti – butt, gues what, asshole…!) njegova mama se ubije… jebote, svi rikavaju mrtvi ovdje. Loomis diže ruke od maloga jer mu je antipatičan (ne lažem – klinac je antipatičan da glava boli – puno bolji je klinac iz drugog dijela) i – odlazi. Mali Mickey odrasta u velikog Michaela i svoje dane provodi u izradi papirnatih maski. Kada kažem velikog onda mislim u jebenog diva. Preko dva metra, valjda. Kada je Carpenter rekao da je Myers nezaustavljiva sila, jebeni Rob Zombie je to protumačio kao jednog ogromnog tipa. Što već dugo nismo vidjeli u filmu? Ah, par bijelih seljačina. Evo ih, svježe dostavljeni. Imamo dva totalna kretena (pička-kurva-jebanje-dijalog) koji odluče silovati neku retardiranu curu u sobi od jebenog Michaela Myersa. Ozbiljno? Što je nedostajalo originalu? Zašto je Michael pobjegao iz bolnice, odnosno kako. Pa, ubio je dvojicu seljačina jer – naravno da ih je ubio. Tu leži twist u radnji – Michael Myers je ovdje pozitivac. On je Dexter Morgan jebenih slashera jer ubija samo one koji su još gori od njega (što je puno posla jer je cijeli jebeni grad gori od njega). Druga stvar koja ovdje valja – Danny Trejo. Danny jebeni Trejo glumi najnormalnijeg lika u cijelom filmu. Ne prostači, govori normalno, ponaša se normalno. Danny Trejo, koji je slika i prilika negativca, ovdje je pozitivac. Mrzim ovaj film iz dna duše, ali njega volim. Michael ga ubije. Michael Myers je seronja, ne psihotični ubojica. Pobjegne iz bolnice (nemam pojma kako jer je tak’ mali i nevidljivi) i odlazi… nekuda, ubije još par ljudi, vraća se doma, pronalazi onu masku (koja nije istrunula u zemlji nakon 20 godina) i sada napokon dolazimo do onog dijela koji je remake originala. Upoznajmo novu Laurie. Zamrzimo novu Laurie. Nova Laurie je kučka, kratko i jasno rečeno i prva scene gdje je upoznamo, ona govori o svojim sisicama i ševi krofnu prstom. Što nije valjalo u originalu? Laurie je bila dobra cura koja se sviđala publici; trebalo ju je pretvoriti u kučku jer u ovoj verziji smijemo jedino Michaela voljeti. Tu je i Danielle Harris. Sjećate se nje? Ona je bila curica koja je imala glavne uloge u 4 i 5 dijelu starih filmova. Ovdje je u toplesu – hvala Rob što sam se osjećao kao perverznjak i pedofil. Uglavnom, puno ubojstava, puno krvi i puno vrištanja. To je to. Michael Myers ovdje samo hoda kao terminator i kolje sve živo i neživo – osim Laurie. Nju čuva jer je je glavna uloga… kao. Kraj. Dakle, film je loš. Zašto je loš? Jer je to obično izdrkavanje Roba Zombiea sa svojim white trash seljoberima, svojim jebenim jebanjem o jebenom jebanju govorima, bezveznom glumom (Sheri Moon ne zna glumiti), ALI i kada maknemo to dobijemo klišeje na klišeje o serijskim ubojicama, mesarenje pornografiju, toliko krvi da bi i Kubrick rekao – ‘oladi malo, stari – i onda još malo krvi. Film uopće nema atmosfere ili neke prave jeze. Stavite bilo kojeg zakrabuljenog lika i dobijete bolji film. Ne mogu reći da nije dobro snimljen jer jest, ALI snimljen kao da je Mickey Myers krenuo ubijati po parku prikolica, a ne nekom mirnom predgrađu. Pogledate i zaboravite. ALI, film je zaradio pristojne novce, koštao je 15 milijuna, zaradio 58 u USA, što je značilo da će biti nastavak. Fanovi su rekli da je ovo glupost. Rob Zombie je rekao da ga boli kurac za fanove. Carpenter je rekao da je Zombie piss of shit od čovjeka jer je seronja koji je lagao u njegovo ime. Svi su svakoga obožavali u vezi ovog filma.
Dvije godine kasnije – noćna mora se nastavlja. Ne znam u čijoj je to šupljoj glavi bila dobra ideja dati drkarošu slobodne ruke da radi što hoće, ali, oh, kako se to nekome i obilo u glavu. Nakon što je snimio remake, Zombie je rekao da je gotov s Halloween filmovima, da je rekao što je mislio reći, ide dalje. Ali, pošto je već poznato da je stari Rob dvolična kurčina od čovjeka, tako se i on vratio režirati nastavak. Zašto je to napravio? Jer mu nitko drugi nije nudio ništa drugo za režirati, Hollywood mu nije otvorio svoja velika vrata kao Zacku Snyderu, milijuni dolara nisu počeli padati s neba da snima svoje fuck-fuck-jebanje-fuck-fuck bijele seljačine i tako se on vratio natrag. Jer su, osim opet 15 milijuna dolara budžeta, također mu dali otvorene ruke da snimi kakav god želi Halloween film. Jer kad producente boli kurac, što bi njega. I tako smo dobili nastavak. Prije nego je krenuo sa snimanjem, Rob je rekao da sada više nema smisla da ponovo radi nešto slično Carpenteru (jer je originalna Noć Vještica bila puna bijelih seljačina koji ne znaju reći ništa drugo osim – fuck) pa će sada napraviti nešto po svome. ALI, prvih pola sata filma je doslovno remake drugog dijela originalnog Halloween II filma, kojeg je napisao Carpenter i režirao po koju scenu. Film se, kao i stari nastavak, nastavlja direktno na radnju prošlog. Krvi do koljena, mrtvih kao u priči, vrištanje… Film nakon toga pokazuje da sve to bio samo san i da Laurie sada živi s prijateljicom Anne i njezinim tatom šerifom i da je postala još iritantnije kučka koja nikako ne prestaje mljeti i kukati o tome što joj se dogodilo u prošlom filmu. Toliko je dosadna da sam želio da je ubije bilo tko u filmu. Bilo. Tko. Upoznajemo njezino novo društvo, neke cure – i to je to. Pojma nemam tko su one, ni što rade, tu su. I sada idemo malo vidjeti što Michael radi. Michael je postao Steven Seagal. Mislite da se šalim? Lik živi u jebenoj šumi, u jebenoj kolibi i u skladu s jebenom prirodom. Prije toga vidimo kako je preživio prošli film i kako su ga dva morona vozila u mrtvačnicu, ali su imali udes (udarili su u kravu – ne zajebavam se) i on ih je ubio. Jedan od njih je pokazao koliko je Rob dobar scenarist. Dvije minute je ponavljao fuck-fuck-fuck-fuck-fuck dok mu je par litara krvi liptalo iz usta. Enivej, to je sve iza Michaela. Pustio je kosu, pustio je bradu, ne nosi masku – živi bećarskim životom. Što je nedostajalo ovom filmu? Malo white-trash seljačina. Za ovu priliku tu ih je troje. I našli su zajebavati velikog Mickeyja. Sranje, jebanje, jebanje, pička, kurac – tako nekako ide dijalog i Mickey to stvarno trpi kao Seagal. On ne želi ubijati ljude, on želi hodati po šumi i pričati s ptičicama kao prokleta Snjeguljica. No, u slasheru smo, a Mickey je ubojica (pozitivac) pa on ubije to troje kretena i dolazimo do bizarnog dijela.
Ustvari, do njega smo došli odmah na početku jer Sheri Moon je opet u filmu. Ha! To niste očekivali, zar ne? Da će Rob jebeni Zombie opet ubaciti svoju netalentiranu ženu i u nastavak iako si je u prošlom dijelu prosvirala glavu pištoljem. Ovdje je prvo nekakva flashback scena gdje ona posjećuje klinca u bolnici (klinac djeluje simpa, iskreno, bio bi jeziv kao mali Mickey – jedna mala sitnica koja je okej u ovom filmu) i dostavlja mu figuru bijelog konja. Zašto bijelog konja? Pitaj dragog boga jer je Mickey Myers inače poznat po svom fetišu na bijele konje, stalno smo ih viđali u starim filmovima. Enivej, ta scena je opravdanje da kada vidimo ponovo Sheri Moon u bijeloj haljini a’la Pepeljuga i kako drži za uzde bijelog konja skužimo da je ta scena bila zbog toga. Oh, da, ona je ovdje nešto kao duh. S bijelim konjem. I ona govori Michaelu da se treba vratiti natrag u grad u završiti posao. Poubijati cijeli grad. Valjda. Ili samo sestru da mogu opet biti jedna velika sretna obitelj. Ne zezam vas, to je stvarno u ovom filmu. I tako naš junak prestaje biti Steven Seagal i odluči se vratiti u Haddonfield i ubijati još malo white-trash seljobera. Rez na Sama Loomisa. Sjećate se kada je Malcolm McDowell bio najbolji dio prvog filma? On je i ovdje najbolji dio filma, ali ne zbog toga što je glumio istog lika već zato što je jednostavno dobar glumac. Sjećate se kada je Sam Loomis u izvedbi Donalda Pleasancea bio nešto kao Van Helsing, zadnja linija obrane pred Myersom? Dobri stari dani. Novi Loomis je isto tako postao seronja. Koliki seronja? On je napisao knjigu o ubojstvima, postao je slavan, zlostavlja svoju asistenticu raznim snobovskim prohtjevima i, kao vrhunac neukusa, odluči napraviti promociju u gradu na godišnjicu ubojstava. Jel’ ga mrzite već? Laurie je sjebana, stalnu kuka o nečemu, fuck-fuck-fuck dijalog… ne brini, dušo, mrzimo te još od prvog filma. Tu je i Danelle Harris ponovo. Ona je cool jer u jednoj sceni kaže Laurie da prestane kenjkati kao primadona jer su i drugi doživjeli užas. Eto – našao sam jednu dobru stvar u ovom filmu. Što se događa u filmu još? Pa, evo nas opet u striptiz-baru. Veliki Michael, koji iznenada ima halucijancije mam u bijelom, s konjem, vidi i samog sebe kao klinca s njom. Pojma nemam zašto, valjda jer je pojeo nekakve čudne gljive dok je živio u šumi. I tako dobivamo scene koje nemaju veze s filmom, gdje vidimo Sheri Moon kako se šeta po striptiz pisti (jer svaki mali klinac mora vidjeti vlastitu mamu u takvom izdanju – to je prava stvar da ga još više sjebe u glavu) i ima tu crno bijelih sekvenci gdje opet vidimo Sheri Moon u nečemu što djeluje kao video-spot za nešto… nešto. Sheri Moon ima jako puno u ovom filmu, iako je mrtva. Michaela se opet mora podsjetiti da je u slasher filmu, pa umjesto Michaela Myersa on postaje Paul Kersey i brani kurve od nasilnika – bez zajebancije. Michael je u ovim verzijama sve samo ne pomalo nadnaravni ubojica. Laurie ide van s društvom, Danielle Harris ostaje doma, Michael odluči napokon malo više ubijati. Na kraju filma opet imamo hektolitre krvi, sve završava u onoj Michaelovoj kolibi, ubije Loomisa (valjda), policija strese Laurie (i jebeno je promaše!) i kraj je da ona sjedi u psihijatrijskoj bolnici, ima smješak kakvog bi i Jocker poželio i, da, Sheri Moon opet vuče onog jadnog konja kroz bijele hodnike, jasno naglašavajući da smo je trebali vidjeti i u trećem dijelu. I konja.
Film je prošao loše, iako je, tehnički, zaradio. Kritike su ga pokopale. I dok je verzija iz 2007 dobila miješane kritike, neki su joj progledali kroz proste jer je barem djelovalo kao da se pokušava napraviti nešto drugačije. Nastavak je bio prikucan na zid srama, bez pardona su ga razapeli jer je, iznenađenje, iznenađenje – sranje. Film se uglavnom svodi na nebulozno bacanje drkice Roba Zombiea na vlastitu ženu (ne znam voli li je toliko ili se samo povodi računicom da su dvije plaće bolje od jedne – kako god, moramo je trpiti u svamom njegovom filmu) i brutalno klanje likova i fuck-fuck-fuck dijaloge. Moglo bi se reći da je pokušao i baciti nekakvu kritiku da se ljudi bogate na račun tuđe nesreće… valjda, ali da bi se postigao taj sutilni podkontekst u filmu treba znati režirati. Kako je Zombie tokom prvog filma rekao da ga boli kurac za fanove, tako su oni rekli da ih boli kurac za nastavak, a studio je, vidjevši da od ovoga nema kruha, odmah otkazao treći dio. Postoje čak dvije verzije. Kino i redateljska. Pitate se u čemu je razlika? Kino verzija ima nekoliko -jebote-jebeni-jebana-jebeno riječi manje. Mislim da ima i par scena manje sa Sheri Moon, ali nisam siguran jer mi je i ova verzija, koju god jebote da sam gledao, bila dovoljna da zamrzim film još više nego prvi. Ako ništa drugo, ovdje barem nije bilo “popravljanja” kao u prvom (Zombie je naučio lekciju o pričanju gluposti) i, tehnički, moglo bi se reći da je radnja pokušala napraviti nešto novo. Dat ću mu jedan mali plus zato što je barem zagrebao, malo, malo, malo po ideji da prikaže kako se život nastavlja za one koji su preživjeli slasher film (tu je uistinu intrigantna ideja) ali sama ideja se svela na jednu malu scenu za obiteljskim stolom jer je odmah napravljen rez na Laurie koja, jebote, ne prestaje kukati tokom cijelog filma. Ona je ustvari prava mala njonjava dosada, najgori lik koji postoji u filmu. Čovjek bi pomislio da će tu biti neke razrade karaktera nakon što joj je jebeni Michael Myers poubijao cijelu obitelj, pravu i usvojiteljsku, ali to je Rob Zombie, vic je na moj račun što sam očekivao da bi lik mogao snimiti nešto suvislo osim vlastite žene. Što je bilo dalje? Jebeno ništa, eto što je bilo. Nakon što je film proglašen za propast, i ono malo šansi što je Zombie imao da se prebaci među velike igraće potonule su kao Titanik. Sada snima treći dio one pizdarije The Devil Reject. I opet glumi Sheri Moon. O, znate na koji film mislim. Onaj koji nije nikako mogao završiti, koji je puštao Free Bird zadnjih deset minuta i mi smo bili prisiljeni gledati montažu sretnih trenutaka troje poremećenih ubojica koje na kraju izrešetaju policajci. Vidite – još su živi. Deset metaka svaki? Ogrebotina. Dakle, da završim ovaj specijal riječima likova iz filmova – jebote, gledat ćemo jebene filmove jebenog Roba Zombiea još puno jebenih godina i jebeno neće postati ništa jebeno bolji.
Deckardov Kutak 