Archive for the ‘Avantura’ Category

Flesh+Blood (1985)

Posted: 26 svibnja, 2015 in Avantura, Rutger Hauer

1296133137_kinopoisk.ru-flesh_2bblood-1345653 719rhvEYwfL._SL1165_ 130826_344020_cmcrjqE8RPZ8GL3L8ICSjYNOlDl fAuZNDJ la_chair_et_le_sang

 

IMDb

Trailer

 

Oduvijek me zanimalo zašto velike suradnje između poznatih redatelja i glumaca odjedanput prestanu. John Woo i Chow-Yun Fat, na primjer. Dok su oba bili u rodnoj im grudi, stvarali su filmove koji su razvaljivali po svim stavkama dnevnog reda. Kada je Woo otišao u Ameriku, kao da je zaboravio na Fata. Doduše, govorio je nešto davno kako će napraviti neki zajednički film, nabrijanu akciju koja će Amerima pokazati kako se radi takav film, ali ništa se od toga nije dogodilo. Pa je tu John Carpenter i Kurt Russell. Iako, na to pitanje sam dobio odgovor od samog Carpentera. Ukoliko netko ikada bude ponovo voljan platiti da njih dva surađuju, snimit će zajednički film. Pošteno. Pa su tu Paul Vehoven i Rutger Hauer. Njih dva napravili su nekoliko stvarno cjenjenih uradaka dok su još bili stanovnici Nizozemske i onda se razišli. Doduše, moram biti iskren i reći da nisam gledao nijedan njihov zajednički projekt prije američke faze (trebao bih to jednog dana i ispraviti) ali kako čujem (čitam) radi se o dobrim stvarima. I dogodila se ista stvar. Verhoven je otišao u Ameriku i zaboravio na Hauera (koji je već bio ondje i do tada si napravio pošteno ime). No, doznao sam i zašto se to dogodilo, gluhi telefon između njih. Naime, posvađali su se kao psi na snimanju ovog filma. Zašto točno, samo Sveti Martin zna, ali ima veze s time da je ovo bila zbrkana produkcija, uvjetovana američkim novcem (zbog čega je ovo prvi Verhovenov američki film, a ne Robocop) i producentima koji nisu sami znali što žele reći s materijalom. Trivijalnost kaže da su se ova dva toliko svađali da su ih je ostatak ekipe zamolio da se svađaju na engleskom kako bi svi razumjeli o čemu se radi. I šteta je što je tako završilo, njih su dva bili dosta dobar par jer Hauer je iskoristiva ličnost kad se nalazi u rukama sposobnog redatelja, u  tim je mladim danima bio vruća roba, a i pošten je glumac bez obzira na to koliko se smeća nasnimao u karijeri. Zabavna stvar je i to mu je ovo bio drugi film povijesne tematike u istoj godini jer prije ovog naslova izašao je Lady Hawke, u kojem je igrao potpuno drugačijeg lika. Žena Sokol je na kraju postala zgodan uspješan mali old school fantasy filmić, dok je Krv i Meso propao u kinima. Propao, da, ali ima poprilično dobru reputaciju i ozbiljan kultni status, kao i naramak pozitivnih kritika kojima se može opravdavati da je ustvari dobar film. Da li to uistinu i jest? Pa, neću ići tako daleko i reći da ga svakako morate pogledati jer bi negledanjem propustili ozbiljno dobar komad povijesne avanture, ali svakako je riječ o drugačijem filmu, koji itekako pokazuje zašto je Verhoven nekad davno bio ozbiljno zanimljiv (neću reći dobar) redatelj.

Radnja nas smješta na sami početak 16 stoljeća, gdje grupa plaćenika (karakteri samo takvi), koji predvodi karizmatični Martin, biva pošteno zajebana od bogatuna koji ih je unajmio da mu zauzmu nekakav dvorac/grad. Sjebani i bez obećane love, oni pokrenu vlastitu akciju pribavljanja sredstava za bolji život, a prvo što naprave je da otmu buduću ženu bogataševa sina. Nakon toga, zauzmu dvorac gdje počinju provoditi dane u opijanju, klopanju i jebanju, opasno dobar pandan sex, drugs and rock ‘n’ roll danima prije sex, drugs and rock ‘n’ roll dana. Ali, bogatašev sin, Steven, ne miruje. Iako se dečko reklamira kao nekakav pacifist i znanstvenik, miris seksa naspram mlade djeve će ga pokrenuti da postane bad ass lik koji će napraviti sve što može da je vrati natrag. Kaže Verhoven da mu je inspiracija za film bila The Wild Bunch od Sama Peckinpaha, gdje bivši saveznici postanu ljuti neprijatelji. Doduše, taj motiv je tako-tako podvučen, ali kad pogledam u retrospektivi, može se reći da se vidi utjecaj toga, iako naš Steven djeluje pravo balavo naspram karizmatičnog Martina, ali, hej, svaki sukob oko ženske je dobar sukob, iako je malo tup. Ne zbog same naravi sukoba (kao da su muškarci ikad trebali razlog da izvuku mačeve i krenu u boj) već onog što ti likovi predstavljaju. Na to ću se vratiti za trenutak, samo da još spomenem zašto se Verhoven upustio u ovu malu avanturu, snimanja filma smještenog u točno ovo doba. Ono je ustvari bilo i zanimljivo. Crna kuga je vladala Europom, kosila sve živo i neživo, a filmovi koji su imali radnju smještenu u to doba bili su, kako sam Verhoven kaže, previše romantizirani i bezveznjikavi te je htio prikazati ponešto realnije okružje, gdje je rijetko tko dočekao smrt od duboke starosti i s osmjehom na licu. Sad se vraćam na likove jer oni su glavni sastojak filma, nešto kao žlica Vegete koja popravlja dojam.

Likovi su svi do jednog nesimpatični. Znam da to na prvu zvuči kao nekakav zločesti argument da je film loš, ali taj detalj je ustvari jedna od zanimljivijih stvari. Martinova družina je gomila probiscjeta, bitangi, silovatelja i običnog šljama. Oni žive od danas do sutra, poode se samo za novcem i prilikom da sebi naprave bolje i ne mare baš tko će najebati na tom putu. S druge strane, Stevenova družina je vojska i nešto kao viša klasa, koja je ustvari izdajnička gomila koja se ne razlikuje puno od Martinove družine, osim što imaju (možda) ljepše manire. Znači, dvije suprotstavljene strane. Inspiracija Divljom Hordom došla je u obliku toga da jedna strana zarati s drugom, tj. da ih ovi proganjaju preko pola Europe, tj. da ih lovi Harkwood, lik koji je našoj rljavoj bandi prije bio zapovijdenik. No, studio je pomislio kako to neće biti dovoljno atrktivno te je inzistirao da centralna stvar u filmu bude ljubavni trokut između Martina i Stevena, tj. da se oba napale na princezu koju Martin otme. Jedan je ševi, drugi je želi osloboditi, a ona je ustvari mala manipolatorica koja ih bojicu vrti oko prsta, tj. pleše kako muzika svira. Iako je takav razvoj događaja bio uvjetovan od strane studija, Verhoven je stvar uspio donekle spasiti svojim reateljskim umijećem, već poznatim otvorenim i ponekad šokantnim pristupom scenama seksa i odnosa među likovima tako da, iako je taj ljubavni dio poprilično nategnut (stječete dojam da nitko nikoga ne voli – čisti seks i iskorištavanje situacije) vidi se da je Verhoven taj dio, iako uvjetovan, odradio po svom nahođenju. Problem je što su likovi i nerazrađeni, istini za volju, skup klišeja čak (Steven djeluje kao malo grublja verzija Princa Šarmantnog) te da se tu moglo napraviti puno bolji posao da se fokusiralo na duge stvari. No, likovi su ostali donekle zanimljivi jer su jednostavno bizarni, nešto kao srednjovjekovna banda sastavljena po principu lud, luđi i poremećen, ali s finom dozom ironije, satire i opuštenog pretjerivanja. Vrijedi napomenuti da je akcija sasvim pristojna, ali volite taj srednjovjekovni setting, ali ima i malo smiješnih pretjerivanja (Steven i njegovi amigosi izgrade drvenu verziju oklopnog vozila kakvog se ne bi posramio ni Q -Odjel za svega nekoliko sati) koje na trenutak znaju djelovati suvišno. Lokacijski je na mjestu, usitinu, jer je sniman u Španjolskoj, na pravim lokacijama, što znači da imate osjećaj vremena u kojem se odigrava. Glumački… ma, neću gubiti vrijeme na to. Ako volite starog Rutgera, očevidno je zašto je lik nekad davno bio više nego cool pojava, svi ostali su ionako u njegovoj sjeni. I to je otprilike to, funkcionirajući povijesno/avanturistički filmić korektne režije (talent koji će tek doći) i relativno zanimljive radnje koja je smještena u relativno zanimljivo povijesno razdoblje. Nije sjajan kakav je mogao biti, ali pruža stotinjak minuta korektne zabave.

02 chair-et-le-sang-1985-01-g chair-et-le-sang-1985-02-g chair-et-le-sang-1985-03-g chair-et-le-sang-1985-05-g chair-et-le-sang-1985-06-g chair-et-le-sang-1985-07-g chair-et-le-sang-1985-08-g chair-et-le-sang-1985-09-g film-la-chair-et-le-sang7.jpeg film-la-chair-et-le-sang12.jpeg Flesh-Blood

 


vertical_limit1 Vertical-Limit-2000-movie-poster

IMDb

Trailer

 

Pa, pregurali smo Božić, Novu Godinu, obiteljski krug, dobru klopu i mamurluk koji dolazi nakon toga, sada se polako vrijedi vratiti natrag na posao. Netko bi mogao reći da Novu Godinu vrijedi započeti s nečim kvalitetnim, tek toliko da odredite standarde za dane koji dolaze, dubokoumnim da se podsjetite da se površnost ne isplati i umjetnički orijentiranim da pokažete ljudima kako ste moderni čovjek u modernom vremenu. Ja kažem… zajebite to, idemo krenuti eksplozivno, Nova Godina tome i služi. Doduše, mogao bih sad utrošiti svoje vrijeme i napisati vam kako sam pogledao Interstellar, posložiti nekoliko redaka o tome što je pjesnik htio reći njime, ali to bi već bilo pretenciozno prenemaganje, čemu, hvala lijepo, nisam sklon. Jednostavan sam čovjek, jednostavnih zadovoljstava i jedno od njih uključuje i snježne radosti. O, da, obožavam snijeg. Ova Nova me doslovce iznenadila jer posljednjih nekoliko godina ponoćno odbrojavanje ste mogli dočekati u kratkim rukavima, dok je sami snijeg postajao nešto kao urbana legenda, pa zamislite moje oduševljenje kad je ove godine doslovce poranio i kad su temperature pala debelo ispod nule. Odmah se probudilo unutrašnje dijete u meni. Istina, gledao sam ga kroz prozor, hvala lijepo, ali i sami pogled na bjelinu oko kuće je bio više nego dovoljan da budem u odličnom raspoloženju. Pa je trebalo pronaći i nešto tematski za gledanje, jel’ te, a postoji ipak nekakvo ograničenje na to koliko puta mogu pogledati Cliffhanger ili The Thing (čak mi ni ovaj novi nije zadovoljavao uvjete potrebne za gledanje – to je jednostavno loš film). Tada mi se upalila mala mentalna lampica pošto u zalihi naslova koje već nisam doslovce godinama pogledao stoji i jedan koji savršeno pokriva sve što mi je potrebno. Akcija. Triler. Napetost. Eksplozije. Poznate Face. Snijeg. Puno i puno snijega. Umjetnog, pravog, posve nebitno, i već kad sam ga iskopao (doslovce sam ga morao skidati s Interneta jer je moja kopija VHS izdanje) rekoh da ga i pogledam umjesto onih inih gluposti kojima nas prisilno hrani TV program (kojeg ionako ne gledam). Oh, znam da ozibljni filmski kritičari i sladokusci sedme umjetnosti imaju refleks odbojnosti prema ovakvim naslovima (ovom posebno) i nimalo ne osporavam da je ovo jednostavno… pretjeran film (vidite kako taktički izbjegavam reći loš) ali da ima popriličan faktor zabavnih stvari u sebi, ima. I, da ponovim, ima puno i puno snijega u njemu. Zimske radosti i tako to.

Ukoliko niste upoznati sa sadržajem ovog malog smrznutog naslova, on je vrlo jednostavan. Jedna ekspedicija ide se popeti na vrh K2 zbog reklame. Pa nastrada. Druga ekspedicija ide spasiti prvu. Pa se dogodi svašta. Popunite praznine sami jer sve čega se sjetite, teško da možete promašiti. Kroz radnju izdogađat će se doslovno svašta; od eksplozija nitroglicerina, preko Hitchcockovog trilera u odnosima među likovima, helikopterskih vratolomija, ali i kaskaderskih vratolomija. Film je, doslovce, švedski stol za sve oni koji vole dobru avanturu. Nisam rekao akciju iako ga više-manje trpaju u nekakvu ”akcijski triler” kategoriju jer akcija sama po sebi nije ona klasična, pozitivci ne ubijaju negativce (kao u Cliffhangeru) već se više svodi na fizičke akrobacije, rasne eksplozije (film je ipak radio Martin Campbell, mešter za takve stvari) i onaj poznati sukob čovjeka vs prirode. To je, ukratko, popcorn film koji logiku i razum ostalja postrani kako bi isporučio ono drugo; zabavu i popriličan spektakl, barem što se tiče okruženja u kojem se odigrava (planina u filmu nije K2, ali nećemo sitničariti oko toga) te poslužio kao školski primjer kako se radi napet film (doduše, ne i tako pametan) koji zna što publika želi i koji ne prodaje maglu pod umjetnost kako to rade drugi. Pretpostavljam da će se naći netko tko će reći kako je publika prepametna za ovakvo što, no mogao bi se i zeznuti jer film je u konačnici bio popriličan hit, preko 200 milijuna zarade (na 80 uloženih) što će reći da je pogodio ono što je ciljao. Sporedna je to stvar, znam, ali ja sam jedan od onih koji kad idu u kinu žele nešto i vidjeti za svoju teško zarađenu lovu, a toga ovdje ima na bacanje. Gledano s neke realnije strane…

Kako rekoh, ovo je film koji namjerno ima nizak prag inteligencije u sebi. Ne toliko što se tiče osnovne priče, ona je dobra i legitimna, razne alpinističke nesreće se događaju gotovo svakodnevno, kao i to da se stručnjaci moraju upuštati u jednako zajbane operacije potrage i spašavanja. Sve to ima eho stvarnih događaja koji se događaju posvuda oko tih poznatih planinskih vrhova, ne samo K2. Nažalost, to je dosadno. Mislim, na stranu tragediju tih ljudi, ali bez malo začina gledali bismo jednu grupu u ledu i drugu grupu kako hoda po ledu da dođe do prve grupe. Bilo bi to jako puno ljudi koji hodaju uokolo, okruženi snijegom, ledom i oštrim kamenjem. Ne dvojim da bi to bili vizualno prekrasni prizori, kao što jesu ovdje, ali ovo je ipak avanturistički film, ne dokumentarac. Stoga, imamo, kako rekoh svašta. Nitko normalan ne bi nosio nitroglicerin, nejanestabilniji eksploziv po najnestabilnijoj planini, a ako bi ga i nosio, izvesti savršenu eksploziju teško je kao pronaći iglu u plastu sijena. Zašto? Oh, zato što bi, kako god da okrenete, na toj visini pokrenuli lavinu. Čak je i jača petarda dovoljna za to. No, djeluje spektakularno, pa je to cool za vidjeti. Jebiga, ipak smo u filmu, ne na pravom K2. Likovi, pitate. Nerazrađeni. Ustvari, oni su grube skice ocrtane tek onim najpotrebnijim; pohlepni biznisman, karizmatični planinar gonjen osobnom tragedijom, brat bez mane, zabavni pratioci… Shvaćate? Nema tu dubine, pa ako je očekujete nećete dobiti to što tražite. Ipak, ima utješna nagrada. Kad se poslože sve one vizualne stvari, počevši od eksterijera, preko stvari koje rade BUM, između toga dobijete gomilu poznatih faca. Ima tu čak i ponešto kvalitete, iskreno rečeno, ali uglavnom su svi kao gomila starih znalaca. Za kvalitetu se brinu Scott Glenn i Bill Paxton, za neku atletsku pojavu Chris O’ Donnel, za ljepšu stranu priče (ako vam planinski krajolik nije dovoljan, je’l te) Robin Tunney i Isabela Scorupco, a u maloj ulozi se našao i Robert Taylor, poznatiji i kao aktualni Longmire (ustvari, pokušajte prebrojiti koliko je njih dobilo uspješnu samostalnu seriju nakon filma) tako da možete reći da se ima što za gledati i koga za gledati. Pametan baš i ne, logičan isto tako baš i ne, ali vizualno spektakularan, prožet tankom, ali napetom akcijskom linijiom, pun što fizičkih akrobacija, što prelijepih kadrova prirode, Vertikalna Granica tako ispada bućkuriš svega i svačega, ali i film koji sjeda u ovo tvrdo zimsko vrijeme kao budali šamar. Još sad kad opet dođe val hladnoće…

f0062244_49116edc1d040 f0062244_49116edf02fe3 ilRCkJM37LbTRm2cBvmXnh6Odwd photo-Vertical-Limit-2000-13 SVsedemalpinis151020133 Vertical.Limit.2000.720p.BrRip.x264.YIFY[22-51-15] Vertical_Limit_2000_720p_Br_Rip_850_MB_Up_longyc_V Vertical-Limit-01 vertical-limit-2000-13-g vlcsnap363191 YEDQ3 vertical-limit-2000-03-g

 

 

Final Descent (1997)

Posted: 8 rujna, 2014 in Avantura, Drama, Katastrofa, TV

525a6046465cc42be48b0b3954def29e37dfc9d4

IMDb

Trailer

 

I, tako, opet se ukrcavam na neki avion i radim probleme na letu, vjerujem da ću jednog dana doći na crnu listu avio-kompanija i da ću ubuduće morati putovati brodom na odredište, a kakve sam sreće, to će putovanje završiti kao Costa Concordia. Šalu na stranu, već duže vrijeme radim na tekstu o putničkim avionima unutar igranih filmova i nikako da ga završim (kad kažem radim to je ustvari eufemizam za gledam ekran i nemam inspiracije), ali dovršit ću ga, pa makar mi to bio posljednji let ovim našim divnim nebom. Druga stvar, ja sam pušioničar kad su filmovi katastrofe u pitanju, čisti sam svežder, gledam sve odreda (televizijske filmove, kino filmove, dokumentarne filmove…) i sve ih volim podjednako… tj, ako su iole dobro napravljeni. Naš današanji let ide stazama sigurne TV produkcije i ako imate predrasuda, pretpostavljam da ćemo se ovdje razići, ali ako nemate nikakvih kriterija, a volite pogledati zgodan uradak (namjerno izbjegavam upotrijebiti riječ dobar) onda ste na pravom mjestu. Jer Posljednje Odredište (takav mu blesav naziv stoji na VHS kaseti koju imam – o, da, ja sam pravi retro tip, još i VHS kasete čuvam) nije loš uradak, iskreno, iako ide tračnicima gomile drugih filmova, plus sve ono što ste već vidjeli u hrpi drugih filmova. Iako, cijenim što ima neku novu polugu za pokretanje radnje, a ne arapske teroriste i slične gluposti. Mehanika je bitchy stvar, otkaže kad god to ne očekujete, a još gori su ovi amaterski piloti koji kad polijeću s Cesnama ne jebu višu silu, iliti veći avion na svojem putu. I tu dolazimo do početka problema naših junaka.

Jer ovaj dotični avion doživi sudar s jednim takvim zujalom i odmah doživi mehanički kvar. Prije nego nastavim dalje, ovo nije uopće originalan zaplet, jedan od onih silnih filmova iz popularne disaster serije Airport iz 70-ih ima istu stvar u radnji, sudar velikog i malog, te i onaj avion ima problema s daljnjim letom. Tu sličnosti prestaju jer dok su tamo piloti izginuli kao muhe, pa je Karen Black, zračna hostesa (da budem politički korektan) morala preuzeti upravljanje avionom (barem dok The Man Charlton Heston ne upadne u avion) naš pilot je živ i zdrav, ali avionom ne može upravljati. Odnosno može, ali samo prema gore. Znači, problem je sljedeći, Boeing 747 (valjda, možda i nije baš taj, ali cool zvuči) ide samo prema gore, što ne bi bio nikakav problem da je space shutle, ali pošto nije, pri ulasku u gornju atmosferu će se raspasti. Naši junaci tako moraju smisliti (u suradnji s kontrolnim tornjem, naravno) rješenje za taj problem i usmjeriti avion prema dolje, što nije baš česta stvar koju vidite na ekranima, a jedna od metoda da se to napravi (samo da vam dam mali preview) jeste i poplavljivanje unutrašnjosti kako bi se poremetio balans. Ako ništa drugo, ti televizijski filmovi znaju ponekad biti baš pravo maštoviti.

Malo šalu na stranu, jedini iskreni problem koji film ima jeste to što je riječ o televizijskom proizvodu, ali to nije mana kao mana već se vide nametnuta ograničenja tokom snimanja. S druge strane, poprilično dobro kompenzira vlastitu ograničenost dobrom napetošću, zgodnim rješenjem što se tiče kvara (kako rekoh već nekoliko puta – već mi pun kufer terorista i bezbrižnog unošenja oružja na takve letove) i scenarističkim dosjetkama kako to riješiti (poplavljivanje je samo jedna ideja). Naravno, ono što je druga strana zračne karte jeste to što su likovi stereotipni. Mislim, naš kapetan nije Kapetan Amerika, nije ni Charloton Heston da spusti avion samo zato što je on Charlton Heston (Mojsije bi spustio i onaj alienski ship iz Dana Nezavisnosti bez da se oznoji) i ima dosta toga na pameti. Tu je žena koju voli, koja sjedi pokraj njega (da, postoje i žene-kapetani-piloti, ne budite tako šokirani) ali kojoj ne može izjaviti osjećaje jer je… pa, takav tip. Tu je psihijatrijska provjera, uobičajeni tempo rada, svega po malo. Vrijedi spomenuti kako ćete na internetu naići (ako vas zanimaju takve stvari) neke zaključke i kako je ovo možda najgori avion-film ikad snimljen (što ne znači ništa jer u toj kategoriji je spomenut i Flight Plan s Fostericom) ali t je ono što bih ja rekao snobovsko razmišljanje. Da je apsolutno sjajan – nije. Kako rekoh, ima tu klišeja, ima tu i gluposti jer kad bi gledali realno, svi ti avioni u svi tim filmovima bi se raspali od sranja koja se rade u njima puno prije nego im presudi kvar/terorist, ima i loše glume… cijeli paket. Ali, ima i napetosti, nije dosadan (prednost samo takva) i ne fura već viđenu priču i čak vas zaintrigira za likove, plus što su tu poprilično poznata televizijska lica kao Robert Urich, Annette O’Toole i John de Lancie (legendarni Q iz Star Treka). Ništa spektakularno, kako rekoh, već prolazna roba. O, skoro sam zaboravio, ako ne volite filmove katastrofe i avione s problemima, uzalud sve prednosti jer onda će vam ovo biti čisto gubljenje vremena.

10415719-l final_descent_3 final_descent_6 final-descent-1997-tv-01-g final-descent-1997-tv-02-g

2467161,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1355668057_2 1355668057_3 1355668058_7

1355668058_8 1355668059_9 final_descent_5 m5004

 

 

 

Hook (1991)

Posted: 14 kolovoza, 2014 in Avantura, Fantasy

Hook-1991-movie-poster Hook_(1991)

IMDb

Trailer

 

In Memoriam: Robin Williams

 

Gotovo je šteta što me neka tužna vijest mora natjerati da sjednem za tipkovnicu i napišem nešto o nečemu što sam trebao napraviti davnih dana. To je zato što stvari uzimam zdravo za gotovo, iskreno, ne zamaram se mogućnošću da bi se nešto stvarno moglo dogoditi. Kako stvari stoje, sve važnije stvari koje sam pisao o nekim meni osobno dragim ili zanimljivim osobama iz filmskog svijeta dogodile su se, paradoksalno, ne slučajno nego namjerno. Točnije, namjerno za sad vodi 2:1 naspram slučajnosti jer smrt Paula Walkera upravo je to, slučajnost koja se, istini za volju mogla i izbjeći. Robin Williams i Tony Scott odlučili su čekirati svoje radne kartice prije vremena i napustiti ovaj svijet preko voznog reda. Stari Tony je kriv što danas imam ovakav filmski ukus i za to mu hvala, ali moram biti iskren i reći da Williams nije bio dio garniture poznatih osoba koje su me na neki način filski educirale, ali zato je bio broj jedan kad je smijeh, humor i dobra zabava u pitanju. Mislim, čovjek je čak i od projekata koji su na papiru i na ekranu bili srednja žalost (Old Dogs) moga napraviti par zabavnih fora, što je, htjeli mi to priznati ili ne, talent. Moj respekt naspram njega porastao je kad sam, genijalan kako već jesam, shvatio da je on odrađivao i stand-up nastupe te da je razvaljivao po svim mogućim stavkama (a ja, naivno dijete, vjerovao da je on improvizirao samo dok se dernjao u Good Morning, Vietnam). Ok, vrijedi priznati da volim staru školu jer, da ga ubiješ, meni ova nova garnitura komičara uopće nije smiješna. Jednostavno nije. Netalentirano krdo koje je iz nekih dosad nepoznatih razloga prozvano smiješnima (Chris Rock, Chris Tucher… i ina gamad) gotovo mi je upropastilo pojam komedije i improvizacije koja je ključni sastojak stand-up nastupa. Williams, uz još ime-dva, mi je, srećom, uspjevalo zadržati pažnju na takvim stvarima i, vrijedi ponoviti, čovjek je imao talenta. Kako to ide, onaj koji uveseljava druge, sam pati od depresije (mislim da je to rekao Jim Carey, ali me nemojte držati za riječ) i kraj u kojem je potrebno dignuti ruku sam na sebe nije kraj koji bi bilo tko od nas trebao doživjeti. Podalje od tužnih misli, malo sam pogledao ove svoje stranice i shvatio jednu zanimljivu stvar; Robin Williams kod mene nije bio baš previše puta u posjeti. Svega jednom i to u jako maloj i brzoj posjeti kad sam ga spomenuo u maloj ulogici u filmu Dead Again. Još bolja stvar; Steven Spielberg kod mene nije bio uopće, barem ne u svojstvu redatelja (mislim da sam ga negdje spomenuo kao producenta ili neki takav vrag) i bilo je potrebno da jedan od njih umre kako bi obojica dobili malo medijskog prostora u mojem piskaranju. Srećom da su imali zajednički film inače ne bi onda došli. No, imali su. Baš po mjeri, reklo bi se, jer su ovaj naslov kritičari stvarno sasjekli, gore nego da su ga se pravi pirati dokopali, i naslov kao takav nije baš omiljen čak ni u Sopielbergovu spomenaru – mrzi ga više manje cijelog (po zadnjim izjavama) na što se može samo reći – pa što si takvog snimio? Nije baš da mu je studio sjedio za vratom (ili možda čak malo i jest) ali razumijem ga kad kaže da je tadašnja tehnologija bila neadekvatna za zamisli koje je on imao (preskočit ćemo ono da klinci uopće nemaju pojma o glumi te da su nekad bili pravo naporni) jer… hej, tehnologija čuda stvara (koju godinu kasnije je oživjela i dinosaure) ali film u konačnici nije baš takav train wreck kakvim ga se sad opisuje. Začudo, za nekog tko ne voli previše vlastiti film, Spielberg je u njega uspio utrpati popriličnu gomilu obiteljskih propagandnih porukica i to je napravio suptilnošću jednog slona u stakleniku, ali to mu ne zamjeram ništa jer to je takva vrsta filma (obiteljski, dječiji…) i mislim da može samo sretnoj zvijezdi zahvaliti što je uzeo Williamsa (a bogami i Dustina Hoffmana te Boba Hoskinsa) za ulogu(e) jer bi sve to bez njih bilo stvarno negledljivo.

Dakle, o čemu je riječ? O Petru Panu. Nikad ga nisam čtao, nikad čak ni gledao poznati crtić, ali uglavnom znam tko je on. Samo što u ovoj verziji Petar je dobio koju godinu, pa i koju kilu više i za Nigdjezemsku ga zaboli koliko i za lanjski snijeg. Ali, taj vječni dječak (nekad bilo) još uvijek ima starog neprijatelja koji čeka da njih dva napokon ukrste mačeve i da se vidi tko je bolji, pametniji i tako to. Peter, koji više nije klinac, sad ima svoje klince i Kapetan Kuka (predivno ime za negativca) preko njih želi vratiti starog suparnika na svoj teritorij. Pa naravi ono što svaki pravi zlikovac napravi – otme ih. Petar, hoćeš-nećeš, sad moram otići po njih, ali se prisjetiti i tko je nekad davno bio, zašto je to prestao biti i kako ponovo to postati. Nimalo lagan zadatak jer u tome mu moraju pomoći Izgubljeni Dječaci (ne oni koji su harali u kultnom hororu) koji su… možda malo previše zaigrani. Jednu stvar moram napomenuti prije nego se upustim u malu i općenitu analizu filma. Naime, gledao sam ga u čudno vrijeme. Ne čudno kao čudno po pitanju sata već po pitanju dana dok je još trajao domovinski rat. Kako je TV onda bio preokupiran svim i svačim samo ne filmovima i serijama (pobožno sam pratio Santa Barbaru jer je bila jedina dostupna) kino je bila jedina opcija da se malo ublaže ti izbjeglički dani. Rekoh to, da odmah kažem kako film gotovim možda više nego bih trebao zbog tog retro osjećaja te da možda i nemam previše objektivan pogled na njega, ali to ionako neće biti preveliki problem jer, hej, na svojim sam stranicama. Objektivnost je poželjna, ali ponekad se može baciti kroz prozor. Ista stvar se može reći i za klasične bajke, tj. izbjegavanje općeg kalupa da budu doslovce tako ekranizirane. Danas je to uobičajeno, da izmjenite sve što možete i od Snjeguljice napravite Xenu ratnicu, ali onda to nije išlo baš tako lagano. Iako, ideja oko odraslog Petra Pana zvučale je zanimljivo na papiru, malo drugačiji pristup bajci jer ovako je to postao materijal i za ponešto starije gledatelje, a ne samo za kikiće. Gdje su onda stvari otišle krivim smjerom?

Istini za volju, nigdje i svagdje. Ideja je možda bila dobra, i film je poprilično umjeren dok traje uvodni dio, tj. dok Peter dovodi svoju obitelj u Englesku. On je poslovni tip, oštar kao britva odvjetnik, lik koji nema vremena za svoje klince i tako te (klišej) priče. Kad se radnje preseli u Nigdjezemsku tu stvari postaju malo… djetinjaste. Spielberg kao da nije znao što bi točno snimio i kako; ili bi klince prikazao kao družbu Goonies ili kao klapu iz obižnjeg sirotišta, pa tu ima svega. Od doslovno bezveznog dječijeg glupiranja (gdje se Williams našao kao svoj na svom, iskreno rečeno) pa do patetičnih izjava o obiteljima i toplom domu, koje pak nikako ne idu uz taj opušteni lagodni život. S druge strane, Kapetan Kuka kao da je pročitao Igru Prijestolja, pa fino spletkari na način da Peterove klince okreće protiv njega. Opet, ne baš sjajno izvedeno jer Kuka, iako je Hoffman ispao zabavan, djeluje kao negativac iz običnog dječijeg filma (ona vrsta koja je naporno glupa) pa film tako nema ni nekakvu napetost (iako bi je trebao imati, barem po površini) a nije nešto ni zabavan jer kad se klinci razulare – pa, klincima će to biti zabavno dok bi nešto stariji mogli pomalo pogledavati na sat. Naravno, film nije prošao i bez moralnih lekcija o finom obiteljskom domu, važnosti djece i toga da nikad ne treba posve odrasti. TO nije tako loše kako zvuči jer to je taj tip filma (bajka+klinci+odrasli=mudre izreke) ali nešto od toga djeluje baš nakaradno ubačeno te nije ni čudo što je danas Spielbergu pomalo naugodno zbog toga. Vizualna strana, dakle, ono što je druga stvar na koju je Spielberg žali, nije tako loše, ali nije ni nešto bajna. Piratski brod (ili gusarski, tko će ga znati što je politički ispravno ovih dana) djeluje kao da je napravljen u studiju, mjesto gdje klinci obitavaju djeluje kao da je napravljeno u studiju i… pazite vraga, jest napravljeno u studiju. Nisam siguran koliko je taj ”plastični” izgled lokacija bio namjeran, ali s godinama je sve uočljiviji. Ne bih na to gledao baš kao na manu jer ima i gorih setova, ali razumijem kad Spielberg jamra oko toga da bi danas sve to napravio digitalno. Na kraju nam ostaje glumački cast. Usprkos trivijalnostima u njihovim karakterima, Williams je stvarno sretan odabir za tu ulogu. On bi i mogao biti odrastao Petar Pan, ima tu vibru, i vidi se da mu je uloga bila laganica za odradit. Hoffman je od sebe namjerno napravio karikaturu, onu vrstu gdje vidite da je glumac baš guštao u pretjerivanju, ali svjetla reflektora je dobrano iskoristio i pokojni Bob Hoskins kao Kukina desna ruka, Smee, kao općenito najzabavniji lik u filmu (kasnije je odradio nešto solo po tom pitanju, mini-seriju, rekao bih, ali nisam provjeravao što) pri čemu je Julia Roberts ostala pravo u pozadini. Realno gledajući, ovo je zbrkan film, poprilično. Namjenjen je klincima i oni će ga prihvatiti bez problema. U njemu ima i stvari namjenjenih starijim gledateljima, ali su zakopane ispod svega i svačega, počevši od šarenila setova, kostima i samog ugođaja. Gledano nešto osobniji doživljaj, to je uspjela bajka koja pak isporučuje sve što treba; klince, moralne poruke i pretjerivanje u vizuali, uz obavezne poveznice s originalnim djelom koje vole milijuni čitatelja. Kako rekoh na početku, ja baš nisam adekvatan po pitanju objektivnosti, ali možda vi jeste, pa sami donesite odluku sviđa li vam se ili ne.

2274787,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2274788,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2274790,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== 2274791,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUiypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ== 2274792,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2274793,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6c3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA== 2274795,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2274797,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2274798,XYbLXvmOR4X5gVYMndwDVUFDutb8ixlH2Y7AjxGq16wqy11cxXIY_j4A+iKaxLI5RHgvpIKtMjoV8wFJi6oU_A== 2274799,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2274801,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2274803,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw==

 

Quantum of Solace (2008)

Posted: 15 srpnja, 2014 in Akcija, Avantura, James Bond

james-bond-quantum-solace.w654 Quantum Of Solace quantum_of_solace_ver4_xlg st-564384

IMDb

Trailer

 

Nakon odmora kojeg sam prisiljen uzeti s vremena na vrijeme (neinspiracija, negledanje filmova, real life stuff…) volim se vratiti s nečim eksplozivnim. Onako, tek toliko da ne ispadne kako sam utrošio vrijeme na pisanje o nečemu što je dobro, ali opet ne toliko… inspirativno da se pokupite do prvog lokala, hladno pogledate zgodnu djevojku i poručite konobaru da vam donese votku-martini (mućkani, ne mješani) i tek onda doživite pravu blamažu kad vas upita koju vrstu votke želite. Također, pisanje o Bond filmovima je posao u tijeku. Nadam se jednog dana da će se na ovim mojim stranicama nalaziti dojmovi o svim naslovima, uredno poredani i blistavo sređeni, ali, kako rekoh, to je još uvijek posao u tijeku. Sa druge strane, ako želite napraviti dramatičan povratak umjetnosti pisanja, s Bond filmom ne možete pogriješiti jer su čak i oni najgori nekoliko svjetlosnih kilometara bolji od raznih klonova koji su tokom godina nicali kao gljive poslije kiše. I još uvijek to rade. Doduše, više u književnosti nego na velikom ekranu, ali ima ih i ondje (hint = novi Jack Ryan film). Enivej, dugačka priča skraćena na neku razumnu razinu. ima već nekoliko mjeseci kako sam si priuštio mali lov na neke DVD naslove, ništa fensy, tek odabrana gomilica da popunim jednu malu stalažu, i Zrnu Utjehe bijaše jedan od tih naslova. Kako imam cijelu kolekciju već postavljenu na toj polici, ova nova (ne)djela s Danielom Craigom su nedostajala (i još uvijek jedan naslov nedostaje) te je i taj problem (djelomično rješen. I tu sad dolazim i do onoga što sam napomenuo maloprije, čak i ako je neki od Bond filmova loš, još uvijek je dobar za razliku od srodnika, a Zrno Utjehe (iskreno – blesav prijevod blesavog originalnog naslova) ide u tu kategoriju, iako je ovo maglovit slučaj – film je dobar, ali nije dobar toliko da bi bio odličan, jer da je odličan onda ne bi bio ne toliko dobar. Razumijete? Ni ja, jednostavno me uhvatila inspiracija, pa ću jednostavnije sažeti ono što pjesnik želi reći – ovakve se… hmm, loše stvari događaju kad su ambicije veće od stvarnih mogućnosti.

A ambicije su u ovom slučaju bile napraviti dašak retro ugođaja i Bondu pružiti tako jakog protivnika da bi se s njim morao natezati kroz nekoliko nastavaka. Nije da se to već nije radilo, Bond se igrao lovice sa SPECTROM kroz nekoliko starih nastavaka, a vođa dotične organizacije, Ernst Stavro Blofeld, bio mu je dostojan nemesis odigran od strane nekoliko jakih glumačkih gubica (Donald Pleasance, Telly Savalas). Sve je to lijepo zamišljeno, ali Spectra je nastala kad su takve stvari bile više-manje zabavne, ne baš posebno pametne i mogle su proći jer su tadašnji negativci bili megalomani željni vladanja svijetom. Danas… to je jednostavno neizvedivo. Iako zločinačke organizacije postoje i danas (Crkva, Crveni Križ…) njihovi motivi su malo bliže zemlji (čitaj – zgrtanju novaca) a malo manje megalomanski (zadržavanje vode kako bi osvojili neku zemlju… ili koji već vrag su radili u filmu) te toliko skrivenost, jako huš-huš ponašanje i nedorečenost više nisu zabavni. Ako negativac nije karizmatičan kao Bond, pa čak i više, ako to situacije zahtjeva, zaboravi da će film imati dobar odjek.  i tako je Zrno Utjehe postalo prvi (doslovno prvi) službeni nastavak nekog filma iz franšize (radnje se događa jedva sat vremena nakon kraja Casino Royalea) i stvari, iskreno nisu djelovale loše – barem na papiru. Bond juri zločinačku organizaciju, mrsi im planove i usput traži osvetu za djevu koju je volio u Casinu. Znači, negativci, akcija i tvrdi Bond, novi igrač kojeg smo dobili film ranije. Konačni rezultat? Sve je ostalo nekako ni na zemlji, ni na nebu, osim financijskog uspjeha. On je otišao nebu pod oblake. Kreativnost? Ne baš.

Prvi dio filma (uvod i nešto malo dalje) najavljivalo je gotovo nastavak sirovog pristupa kojeg smo dobili u Casinu. Bond u žestokoj auto potjeri (oscilacije u samoj kvaliteti, iskreno) pa štemeraj s nekim likom i trčanje preko krovova. To je upalilo prelijepo u Casinu (a ja sam bio prvi koji je jasno i glasno govorio kako Daniel Craig nije za tu ulogu – promjenio sam mišljenje odmah po gledanju filma) i taj siroviji Bond je ovdje jedina konstanta koja vrijedi. Druga stvar koja je pomalo očita – scenaristi nisu baš bili na čistu što bi trebali raditi u nastavku. Zamislili su priču, ali ta priča je trebala trajati kroz nekoliko nastavaka, pa su ubacili nekog tamo negativca, dali mu motiv koji je mutan kao močvarna voda i, da se publika ne bi previše dosađivala jer priča je stvarno nerazumljiva, radnju su ispresijecali akcijskim scenama koje su odlične. Odlične da, ali ne tako intenzivne kao u Casinu jer ih ubija divlja montaža (taj MTV je pokvario ljude) i vidi se da su neke od njih ubačene tek toliko da pokrpaju prazninu u priči. Krajnji motiv, kad se i dođe do njega, pomalo je banalan i nezanimljiv, te film gotovo odmah ulazi u stvarno spektakularnu završnicu i odmah dodaje neke dublje nijanse (pojašnjenja) priči koja se odvijala u Casinu (Vesper i Bond). Jedno vrijedi priznati – film nije dosadan. Od njih tri koliko je Craig do sada napravio, ovaj broji najviše akcije i da sama akcija kao takva ima nekog smisla u radnji, bila bi još bolja. No, i ovako će držati fanove serijala zapiljene za ekran (ne zezam se – akcijske scene su stvarno loše monirane) ali oni koji uz to očekuju i neću čvršću priču mogli bi biti gadno iznenađeni. Pristup koji je Bonda trebao odvesti u stvarno serijalnu vrijednost tako je podbacio već na prvoj karici (Casino ionako ne računam kao dio ove priče – iako, strogo tehnički gledano – jest) i kad se došlo do toga da se radi Skyfall – odbačen je po kratkom postupku, što je Zrno Utjehe ostavilo nigdje osim u domeni još jednog akcijskog filma mutne priče (tu ni scenaristi sami nisu bili sigurni što točno žele reći) koji tek zbog spektakularne akcije (i one down to earth akcije koju smo dobili u Casinu) i već uhodanog Craigovog nastupa može imati etiketu Bond filma. Kad se neka mlađarija tipa Chris Pine počinju gurati u žanr, onda je ovo još i odličan proizvod, ali daleko je to od najboljih Bond uradaka, što se, srećom, shvatilo odmah po premijeri jer sljedeće poglavlje priče bio je Skyfall, kojim su uspjeli ispraviti neke pogreške u koracima u ovom naslovu. Svi imamo svojih padova, ne, ni najjavniji tajni agent s dozvolom za ubijanje nije iznimka od te činjenice.

3419995,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 3419996,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 3419997,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3419999,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 3420019,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 3420022,GRydhGNuQxJ2RysjKGnvReIv4s6zIGSVqlKMirxXeUu2x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== 3420026,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4012945,GTcGwfKTITk+ETXt3RqPqFfBTJsM4N32mxTGK4oIbnZiuw2IEhn9x0KOtTInfUgvAjvoS8U8dpJh2RiZ1AHCVw==

3174170,FnFyu7E3q+QpIUzP8vsix+S2eILiscBGf3cMqefVtz_03tqiSk4dV2ewIVb8Ci4dI4Ne+OUDopWSnIrDq+0MnA== 3174172,kvz5B0iIixqOzzGcWAtS+cW8UVoxluE9Uq4XDZzFtR7bwQPvaPBnrUYSpt7v4K_j+oE7+UU74zLJF3vkn_b1uQ== 3174183,wAKs_ehm7jNvg5j6bz5OqGR9A2n+SXqsDpqWe5N_aZ2BXyuoKeUlUjaEe54GeB9X17RY7MizKBllFOvZsi6cag== 3174197,htVo8SCEkdjEdyocNq67y1Qp93HnMIbCM1137m_7kNtVmFbqj6Ij_C0cs+hSe8a7kdWEcqDEAO2v6rq4iw0cUQ== 3174215,k_lBejVOCV_4V2EjX6JCP2ratXjN3mb6JbcC3K5CzMOhUG4XyUk54eGVxTbFofZK6JSOXeNFlWDTsq0iytMj1g== 3174223,akBZ23MdvvnWeUq6sVTqmp9fCxqlJFcC01Pjj4+BJG3z7A95oKRgY2pljVeeozeicnzzMULMhGNhEl7SujhHrA==

 

Jaws 2 (1978)

Posted: 6 lipnja, 2014 in Avantura, Horor, Roy Scheider

jaws2may10 l_77766_fef86bbd l_118796_0077766_ac36675c l_128368_0077766_59bbf8ac

IMDb

Trailer

 

Kad radite tematski tekst, jedna stvar je sigurna – doznat ćete puno toga, čak i ono što vas ne zanima. Kako sam prije par dana dobio mali inspirativni polet da zapišem koju (ne)pametnu o popularnim Raljama, samo po sebi se nametnulo i da ih odgledam, ali već kad gledam njih, odmah u paketu dolazi i nastavak (ostatak serijala laganini preskačem jer… pa, zato što je ostatak serijala). Jaws 2 došle su u kina tri godine nakon originala i one su čisti školski primjer kako nastavak nije nikad kao original. Složit ću se s time, Ralje 2 su nastavak i, biti ću još iskreniji, pomalo loš nastavak. Ne zbog činjenice da je u središtu priče opet morski pas već zato što se nije odmaknuo od nekih smjerova radnje prvog dijela. Sve zajedno, to je pošten film, poprilično nepravedno podcijenjen i to samo zato što je nastavak poznatog fenomena. Rekavši to, da odmah kažem kako više preferiram nastavak nego original – to nije tako čudna stvar jer oni koji me poznaju znaju da sam čudna ptica po tom pitanju (Rambo 2, Predator 2… svi mi draži od originala) no, opet, preferiram ga zbog stvari koje su ispale bolje nego u samom originalu. Nema straha, sve ću pojasniti, zato sam ovdje i zato vi ovo (nadam se) čitate. Također mogu spomenuti i određenu sentimentalnu vrijednost – film sam gledao prvi, tj. pročitao sam knjigu (riječ je o novelizaciji) i tek onda pogledao film. Kako sam što zbog obaveze (to stavite pod navodnike) što zbog činjenice da film nisam gledao stvarno, što zbog sve bližeg ljeta (nadajmo se, fingers crossed i tako to) tako sam pošteno ubio dva sata i, kako već dugo nisam nešto i napisao na ovim mojim malim stranicama, da odmah podijelim dojmove dok su još svježi.

Ponovo smo na otoku Amity, ugodnom mjestu pogodnom za odmor i ribolov. Prošlo je par godina otkako je grad imao problem s velikom bijelom psinom, ali to ne spriječava šefa Brodyja da i dalje bude na oprezu. Toliko na oprezu da u jednoj prilici ispuca cijeli okvir u sjenu na moru, preplašivši ljude. Možda jest malo paranoičan, ali to ne znači da nije u pravu. Amity opet ima problem s morskim psom, a ovaj put neće biti svegradskog lova već će se Brody sam otisnuti na pučinu kad dozna da mu je sin u opasnosti. Kako rekoh par redaka prije, film doslovce preslikava radnju iz originala do detalja. Iako je nastao u vrijeme kad se gledalo na jednostavno pravila nastavka – ako radi, ne popravljaj – taj dio mu ruši kredibilitet i neki jači dojam. Jer, Brody opet neće nikoga uvjeriti da je blizu obale dolutao novi pas, opet će doživjeti otpor od graskih čelnika i opet će se prekasno pokazati da je bio u pravu. To je uglavnom sva mana. Ono što valja sve je ostalo u filmu. Vrijedi napomenuti jednu zanimljivu stvar. Film je nastao dosta teško, što zbog produkcije, što zbog troškova, a što zbog kreativnih nesuglasica prvog redatelja, pa i drugog. Roy Scheider nije želio odraditi nastavak svojevoljno, ali morao je zbog ugovorne obaveze. No, iako je ulogu morao odraditi, odmah je rekao da će je odraditi kako treba, uz puni angažman, što je rasni primjer pravog profesionalca i zbog čega ga poštujem još više nego prije. Vrijedi napomenuti da je uloga ipak razrađenija od glavne priče, Brody je preživio horor i to se na njemu vidi. Njegova fobija od mora još uvijek je prisutna i zadnje što želi ponovo se zajebavati s morskim nemanima. Kako je cijeli film uglavnom položen na njegova leđa, može se reći da je napravio vraški dobar posao.

Oko prvih Ralja lomila su se i još uvijek se lome koplja o kojem je žanru točno riječ; horor ili film katastrofe (malo jest nategnuto ovo drugo, ali ipak) dok u nastavku toga nema. Ovo je čisti horor, a u skladu s tim imamo i neke uobičajene obrazce koje dolaze uz to. Morski pas je postao killer koji namjerno vreba ljude, a kad se u završnici nađu sami klinci… pa, slasher je ono što mi pada na pamet iako tada još službeno nije ni postojao. Bruce 2.0 i dalje izgleda mehanički, ali sada su valjda imali bolje kablove, otpornije na vodu jer je često u kadru (čak ponekad i malo previše) i neću reći da film ima neki faktor straha, ali neugode da, iako to nije uspjeh filmaša koliko činjenice da morski psi, živi i neživi, jesu neugodna pojava. Jedna od stvari koja je bolje uspjela u nastavku nego originalu je osjećaj ljeta. Da, znam da to zvuči čudno, ali Spielberg nije snimio original na vrhunce ljtne sezone već u rano proljeće i kad vidite grad koji umjesto da se grca u turistima, ljetnoj odjeći i suncu zjapi skoro prazan, a svi nose odjeću dugih rukava i zakopčani su do vrata onda znate da je to… pa, ne ljeto, ne pravo. Dvojka pruža taj osjećaj, malo jest, ali znači nešto kad kažete preporuka za ”ljetni film”. Što se tiče radnje isto tako ide poprilično glatko, počevši od napada psa, koji su kreativni (minus mehanizacija Bruce 2.0) i prijelaz iz urbanog na otovreno more nije tako drastično odrezano kao u originalu. Sve u svemu, pošten film koji je podcijenjen zbog prepričavanja iste priče, ali koji nije toliko jezivo loš jer ima i svojih aduta zbog kojih je i postigao uspjeh. Da, film je zaradio preko 200 milijuna dolara, i da, originalne kritike ga uopće nisu potopile i vjerojatno je to zato što se film barem potrudio ponuditi nešto novo, a ipak uključiti i nešto staro. Bilo kako bilo, vrhunska preporuka za fine ljetne dane, pogotovo kad svako malo neki nespretni morski pes zaluta i do našeg plavog Jadrana.

2059847,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2059848,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHqNLCuMe9dOulg7+qzq9tJ7WroLIafwPOXqaJEsd2LS4Q== 2059852,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2059853,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2059862,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUiypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ== 2059863,KfnjKqgkbh2T0X2VL_oYxQeETSJk7jPV7rXq8nD_PwQ9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 5179582,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 5179584,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw==

2059851,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2059854,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 2059861,CxGEKQrMgjmJJs+_NE35_YXNlY5qQNpLTg2zNA9LDAp4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 5179581,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA==

 

 

Sahara (2005)

Posted: 13 svibnja, 2014 in Akcija, Avantura, Ekranizacije

les_millions_du_film_sahara_portrait_w532 sahara 4ae07ff37a8cb548e8c27024d20c70dd

IMDb

Trailer

 

Pisci su zanimljiva sorta ljudi. Ili su kvalitetni, pa je opravdano što ih malo udara ego, ili su srednja žalost, pa je ustvari jadno kad ih udara puno veći obujam ega. Clive Cussler jedan je od ove druge garniture, srednja žalost od pisca, koji vjeruje da su njegova djela riječ božja te da nitko nema pravo raditi s njegovim romanima osim njega. Da pojasnim. Cussler je autor serije romana o Dirku Pittu, avanturisti, arheologu, macho liku koji doživljava razne zgode i nezgode povezane s riješenim/neriješenim misterijama mora. Taj dio je posve OK, o misterijama, no problem je što mu svaki roman ide na isti kalup, a svaki, doslovce svaki, uključuje nekog negativca koji s nekim evil planom želi zavladati svijetom (khm… James Bond enybody?) On je sposoban, on je zgodan, on zna sve. Hej, ima i glupljih junaka, ali ne baš previše. Romani su čisto za ubijanje vremena kad se ne želite zamarati s nekim ozbiljnim štivom (znam, pročitao sam dosta toga). Sad, osim što je osrednje piskaralo, Cussler je u stvarnosti isto tako teška osoba (to se dogodi kad vjerujete da je zarada = kvaliteta) i filmski svijet ga je dodirnuo dva puta. I mislim da više neće. Prenaporno je to. Prvi put je bilo davne 1980 u filmu Raise the Titanic. Film je bio flop, a Cussler se nadrkao na producente da su mu sjebali odličan roman. Dakle, ukoliko niste čitali roman radnje je… Umri Muški na Titanicu. Izvuku ga van na površinu i teroristi se makljaju po njemu. Roman imam doma i jedan je od stvarno lošijih avanturističkih romana. Da je tu velik ego u pitanju govori i izjava kako mu je drago što je točno pogodio kako je Titanic sačuvan na dnu mora – u romanu je cijel, ima čak i dimnjake, u stvarnosti je olupina rasturena na pola milje uokolo. 25 godina kasnije, producenti su opet uzeli jedan njegov roman i… pa, recimo da ima nešto u onome kako se prošlost voli ponavljati. Film je bio flop, Cussler je tužio producente jer su mu sjebali roman i – izgubio. Nije uspio dokazati kako je on, i samo on, imao potpuno pravo raditi i nadgledati scenarij. Glasine tvrde da je čak dopisao sam sebe u film kako pomaže glavnom junaku – bez brige, to radi stalno u romanima. Clive Cussler pomaže Dirku Pittu da riješi problem. Uh, izmorilo me ovo. I odmah da naglasim, nemam ništa protiv Cusslera, ta ni ne poznajem čovjeka, ali on je školski primjer kako svijet pisaca pati od stvarno posebnih individua koje si svašta dopuštaju. A sad malo o filmu, jel’te, prije nego se pokupite i odete dalje te me pošaljete kvragu.

Sahara je jedan od onih tipičnih ljetnih filmova koji kombiniraju lov na blago, misteriju, zgodan par junaka, malo dobre akcije i nekoliko zabavnih likova. I film je dobar, da to odmah naglasim, doduše ne dobar kao, oh, recimo, Indiana Jones, ali dođe kao dobra zamjena kad potrošite Lare Croft i National Treasure filmove. Da se zavalite u fino zamračenu sobu, isključite mozak i opustite se. Radnja je malo… čudna. Naime, u jeku građanskog rata američka oklopnjača tipa Monitor nestane u jeku teške bitke. Kojih stotinjak godina kasnije idemo u Saharu, tamo netko ili nešto truje vodu i nalazimo nekog lika koji je nešto kao Idi Amin, diktator. Mlada i zgodna Eva je doktorica koja otkriva taj problem i prijeti joj smaknuće ali, čekajte… stiže Dirk Pitt u spašavanje. U gomili peripetija ona rješavaju diktatora, problem zagađenja, pronalaze izgubljeni brod, izgubljeni avion (taj dio moram pojasniti kasnije) i spašavaju dan – nema nekih posebnih iznenađenja jer ovakvi filmovi to ni ne nude.

U jednom dijelu filma Pitt i Al (njegov sidekick) pronalaze olupinu aviona i rade jedrilicu od nje u MacGyver stilu, ali nije poznato što je taj avion. Ustvari, to je dio radnje iz romana u kojem ženski lik kreiran po Ameliji Earhart nestaje 30-ih godina. To je njezin avion, a uz njega je išao i njezin dnevnik, kao i ostaci tijela, što na kraju dovede do otkrića oklopnog broda. Film je to izbacio (roman ima valjda tri ili četiri pod radnje) što je, vjerujem, dodatno raspiljugalo Cusslera jer je njegova kćer glumila taj ženski lik – scene se mogu vidjeti u dodacima na DVD-u. Sad, film ima gomilu problema osim toga, a onaj najvažniji je – pa, potraga za blagom. Jer, čak i u najdivljijim maštarijama stari oklopnjaci tipa Monitor i Merrimack nisu mogli prijeći preko mora i završiti u Sahari, što je zabavna stvar, ali ujedno i potpuno bezvezna. Film tako nije ni prava potraga za blagom (ne objašnjava što, kako i zašto je oklopnjak uopće završio u Sahari – nema toga ni u romanu) a nije ni prava akcija jer je nema toliko. Ona akcija što postoji je zabavna, Willy Kojotovski i Ptica Trkačica stil, Dirk i Al stalno bacaju zabavne fore, hebu jedan drugoga, likovi su simpa, što jest jest. Ima malo toga i o ekologiji, ne trujte majčicu zemljicu i tako to – film je pomalo zbrka svega i svačega. Matthew McConaughey, koji je koju godinu kasnije okrenuo list i počeo biti jebački dobar glumac, ovdje prosipa šarm kao od šale i nosi ulogu samo tako – lik je simpatičniji nego u romanima, ima taj Indiana Jones patos te nije Superman. Steve Zahn mu je OK pratnja, a tu je zalutao i William H. Macy kao njihov šef. Ne treba ni spominjati kako je Penelope Cruz uvijek lijepo vidjeti. Nitko se nije pretrgao od glume (smiješno je to i spominjati) ali zamjetno je da se ekipa dobro slagala te da su stvorili dobru kemiju na ekranu. Ono što je čudno jeste da je u film slupano 150 milijuna dolara (zaradio je oko 130) i nije baš toliko spektakularan kako bi se moglo činiti kad pročitate cifru. Plus, opet se ja vraćam na starog Clivea, autor romana je poveo javnu kampanju protiv filma prije nego je uopće izašao u kina, što je opet donijelo negativne bodove (koliko blesav moraš biti da pokopavaš potencionalnu franšizu) te je film tako otišao u brzi zaborav kod publike, no sudska trakavica se nastavila još neko vrijeme. No, Matty se nije riješio ovakvih projekata jer je 2008 izbacio Fool’s Gold, puno bolji i jednako zabavan film (koji nije bio flop) ali kako nam dolazi ljeto (ukoliko kiša jednom stane) ova poprilična zbrka može biti čak i zabavna. Do neke određene mjere.

1826076,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 1826085,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHr67_E7rcN3WH3zLFXCjk0m_I6Z5OehPopFeQz5KPoleg== 1826089,6MA0m+djBELcNrvKEFEqrvCnsq14dJNbNFQTFfyIz2WypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ== 1826093,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1826109,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1826112,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1826119,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== 5332235,U9Xeak6R7Z2LIis5W5d7Bbkv8VtYjxUjIGjc9CGOTMa6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 5332236,Zwgbda_jZqk8CiIEQHNHaUIKpWMzTyie5ThI7ma58AO6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 5332237,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHr67_E7rcN3WH3zLFXCjk0m_I6Z5OehPopFeQz5KPoleg== 5332238,CilAFe_g7eOJWiGz7mgWrbahsESJdxUH4IECFdqxS5Q2+wtLSRgswX4dxsk0ZAE5qNiTjokyUIKw_tAIPhp7QA== 5332239,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw==

 

 

 


ironmask-poster-01 l_57500_0120744_b2d82c19 l_105337_0120744_a784d47c l_120091_0120744_34be1ae2 DY1nL

IMDb

Trailer

 

Jeste ikad čitali “Smrt Smail-Age Čengića”? Ja jesam. I, ozbiljno, nevjerojatno je koliko duboko mrzim tu knjigu. To je jedan duboki, neistraženi ambis mržnje jer takve stvari stvarno zamjere lektiru svakome tko ide u školu. Možemo mi sad o nekakvoj književnoj vrijednosti, možemo mi i o kulturnom značaju, ali jedno je sigurno – predstavljati povijesne stvari na takav način jednostavno zove na pobunu. Rekavši to, tek toliko da olakšam breme trauma iz osnovne škole, da odmah nadovežem kako nikad nisam čitao treći nastavak popularnih Mušketira. Prva dva jesam, kao i Grofa Monte Christo (gdje filmske verzije ispadaju bolje od književnog prijedloga) i to mi je dovoljno. Taj stil pisanja – danas mi je malo to much, iskreno. No filmovi znaju biti dobri, a da ne spominjem kako skraćuju vrijeme. Ipak, treba uzeti u obzir da je ova verzija Čovjeka s Željeznom Maskom tek jedan blaži derivat originalnog djela, što bi rekli profesionalci filmskog posla, tek je ‘labavo temeljen na pisanoj riječi popularnog autora, pa ako mislite napraviti prečac, pogledati film i prodavati fore kako ste načitani, bolje to nemojte napraviti. Što se tiče filma… pa, recimo samo da ga se može gledati svakako. Kritički je dočekan na nož. Nije mi jasno baš zašto, ali tako je kako je. Bio je financijski uspjeh, ali zli glasovi već su natuknuli kako je za to samo zaslužan Leo DiCaprio jer mu je to bila prva uloga nakon Titanica. Sva ostala ekipa u filmu, pravi rasni glumački pasusi kao što su Irons, Byrne i Malkovich kao da nisu ni postojali. Sve je to subjektivno stanje, naravno, ali jedan mali prijedlog bih vam udijelio (besplatno, naravno) a to je da film pogledate nakon The Three Musketeers o kojima sam nedavno pisao. Iako su to stvarno i apsolutno različiti filmovi, po svemu, zanimljivo se nadovezuju baš zbog te različitosti. Naravno, to je samo prijedlog, ne morate vi mene ozbiljno shvaćati, a da ne govorim samo o sebi, malo sadržaja tek toliko da osvježite sjećanje.

Mušketiri su povijest. Ne prava već oni najpoznatiji. Atos, Portos i Aramis su svoje mačeve zamijenili za svakodnevni život, jedan voli opijanje i žene, drugi se vratio svojim svećeničkim korijenima, a treći odgaja sina i uživa u činjenici da je otac. Jedino je još D’Artagnan u službi Kralja, ali više nije mladi gušter-početnik već istinska legenda kojoj se svi dive, počevši od mladih mušketira, pa do raje na ulici koja je spremna razapeti garnizon jer je The King ustvari zli kurvin sin koji isijava zloću i teži udobrovoljavanju samo sebi. Malo karikiram, ali tako stvari stoje – Kralj nije ono što bi trebao biti, a zbog toga najviše pate stanovnici francuske. Kad zbog vlastitog zadovoljstva pošalje Athosova sina na bojište (da mu preuzme žensku, naravno) i ovaj pogine, tri mušketira napravit će ono što se od njih i zahtjeva – udružit će se protiv nepravde i u vrlo smionom planu da smjene kralja njegovom, khm, identičnom zamjenom. Problem je što će ih to navesti na put starog prijatelja, a postavlja se pitanje hoće li stari prijatelji ukrstiti mačeve u borbi jedan protiv drugog ili će još jednom biti jedan za sve i svi za jednog.

Spletke. Intrige. Tajni planovi. Ljubav. Ucjene. Mušketiri imaju sve, uistinu. Filmovi čak malo i više nego originalni romani, što ih s razlogom čini vrhom avanturističkog žanra. Ova verzija nimalo ne odstupa od tog pravila, nadopunjavajući sve to i motivima prijateljstva, odanosti, opće nepravde. Sve što dobar čovjek treba napraviti da zlo pobijedi je da ne napravi ništa, tako to nekako ide, ali ovaj put to ne prolazi, ne kod onih koji su cijeli život služili tome da budu na strani dobra, ne? Zašto sam napomnuo da se prvo pogledaju Tri Mušketira? Zato što je ono film koji je prilagođen za MTV generaciju (nema u tome ništa loše, upravo suprotno) dok je ovaj film čvrsta klasika. Dijalozi su fino starinski, puni uzvišenih rečenica, stavova i pogleda koji su uglavnom zastarijeli, što mu daje taj avanturistički štih, ali i romantičarski. Godine su malo omekšale naše vrle junake, ali ne toliko da ne znaju uzeti mač u ruke kad se za tim ukaže potreba (kakav bi to bio film da nema jedna scena gdje ukrste mačeve i izgovore poznatu lajnu). Iako film nema nekakvih spektakularnih scena, kao ni setova (uglavnom je sniman na stvarnim lokacijama, povijesnim, i uglavnom vremenski pogrešnim, sve to se nadograđuje izvrsnim nastupom glavnih aktera. Mi ćemo, za razliku od ostalih kritičara, krenuti s majstorima: Jeremy Irons, John Malkovich, Gabriel Byrne i Gerard Depardieu (ironično, jedini Francuz koji igra francuskom mušketira) glumački su vukovi kojima je ovaj film bio šetnja parkom. Malo glume, malo prirodne karizmatičnosti i dečkima nema ravnih, najkraće rečeno. E, sad, Leo, Leo, Leo… on je bio nominiran za Zlatnu Malinu ovdje, ali kako mi ovdje ne držimo do tih sranja vrijedi reći da je dečko bio više nego dobar te da na uopće ne zanimaju kritičari. Napravio je dva dijametralno suprotna lika i napravio ih je dobro, što jest jest. Iako su to u osnovi ziheraški likovi (jedan zao, drugi anđeo) ipak se treba cijeniti uloženi trud (a ja ga baš ni ne doživljavam previše, što ovu pohvalu čini još većom) te da su dobro ukomponirao sa starom gardom. Ugodna priča o pokvarenom vladaru i nepravdi, junacima koji uzimaju pravdu u svoje ruke i priča o vječnim prijateljima nema vremenski tijek trajanja, a, kako je ispalo, Mušketiri su opet isporučili ono što se od njih očekivalo. Jedan za sve i svi mi za njih.

2320663,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2320677,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2320679,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2320682,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2320683,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2320687,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2320690,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 01080

2320665,2M90NKt_0DZvnF1L0Omj5GQAmSgOxA4neuxgfmI5mJJQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2320667,YdgY3+JitI1M5hUcLOACMa9G0f_mcetXUItdNk5+zC94yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 2320672,GlcTg90_imILyEJELJL0WuRKjuc9972KemlZJ9p16ThGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2320676,qeObvNnQ5IkF0fTecG7YiURGG660GC5oT9mXbh92M37LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2320680,RHiWxIYOZM4_DKBBV4Zps9RB9BzKFkCGLc9MaJ6FCNZQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA==

 

Airport ’77 (1977)

Posted: 27 ožujka, 2014 in Akcija, Avantura, Katastrofa

Airport_77 AIRPORT-77 Airport77A4-2nocred

IMDb

Trailer

 

Moram biti iskren i priznati jednu stvar; volim dobru misteriju. Zadnja koja mi je privukla pažnju je nestanak ovog malezijskog putničkog aviona i sav medijski cirkus oko njega, uključujući i teorije zavjere koje su kružile uokolo (i još kruže), lažne satelitske snimke (onaj koji spusti avion u brdovito šumsko područje bez da ga ošteti nije pilot već Bog) i svu silu mogućih gluposti kao što je, recimo, primjera radi, ona da je hrvatski kapetan duge plovidbe dobio obavijest da pretraži neki dio mora (svi su ih kapetani dobili, ne samo on). Jednim dijelom za to krivim i svoje spisateljske ambicije. Nikad ne znaš kad će uletjet dobra ideja, uvijek budi na oprezu, neprijatelj nikad ne spava. Jednim dijelom su mi takve stvari fascinantne, jednostavno rečeno. Neki čitaju trač-kolumne o tome kako je Severina ponovo izjebala bivšeg, ja čitam kako je Frederic Valentich 1978 nestao pod stvarno, stvarno, ali stvarno čudnim okolnostima. Čudan sam svat, što da vam dalje pričam. No, što se tiče filmova, ah, tu sam pravi nostalgičar, što su mi već rekli nemali broj puta, ali ustvari ne trebate biti nikakav nostalgičar ako vam se sviđaju filmovi katastrofe. Općenito, mogu ih pogledati sve, iako izbjegavam ove štancerske TV produkcije, a ako volite dotični žanr onda jednostavno morate pogledati i njegove najslavnije dane; 70-te. Originalni Airport jedan je od onih velikih, kultnih i financijsko najuspješnijih naslova koji su se pojavili u tom razdoblju. Osobni dojam…eh, nekako mi film nije legao. Pokušao sam nakon toga pročitati i roman po kojem je nastao… eh, nekako mi ni roman nije sjeo (previše tehničkih opisa u kojima se pojašnjava radni dan jednog aerodroma). I time polako dolazimo do naše današnje priče. Započinje s ne filmom već opet romanom.

Aerodrom ’77 nije nastao po službenom pisanom djelu već je, nakon što je film utržio gomilu dolara, napravljena novelizacija, stoga se tehnički ne može pričati o ”ekranizaciji”. U vrijeme kad sam ga pročitao (još i danas mi stoji na polici s knjigama) nisam imao blage veze da je to dio ”aerodromske franšize” te da je sam film ustvari treći nastavak. Taj roman je bio zgodan za ubit vrijeme; bogataš s jako skupim avionom (neuništivi Boeing 747) zračna otmica, zajeb u planovima i pad u more. Tu počinje drugi plot; avion potone, ali se ne napuni vodom, barem ne odmah, i tako se opet nađe šarena grupa preživjelih koja mora izvući živu glavu iz raznih problema. Znači, na zapadu ništa novo, ali za razliku od ostalih filmova iz te serije, ’77 ima gotovo najviše akcije (tako je to kad vas ne jebe visina već dubina – stvarno čudan detalj kad je riječ o avionima) i, osim što je primarno film katastrofe, jednako toliko je avanturistički film, kao i zgodan akcijski film (što je opet pretjerivanje, ali kad imate teroriste/otmičare neki aspekt akcije mora postojati) te tako ima svega pomalo za svakoga.

Najbizarniji detalj tog filma jest što čovjeka od akcije, planiranja i opasnih vratolomija glumi nitko drugi do Jack Lemmon. Svi koji imalo znaju njegovu karijeru znaju koliko je to čudno samo po sebi. Kao da Jim Carreyju stavite neprobojni prsluk, uozbiljite ga i pošaljete da deaktivira bombu ispod jurećeg autobusa – nešto što je stvarno čudno za vidjeti. Doduše, Lemmon je stari glumački lisac te se čak dobro i snašao u svemu tome (pilot, junak, pomalo macho) ali ako vam je trebao bilo kakav razlog da pogledate film, ovaj je dobar kao i svaki drugi. Već kad sam spomenuo njega, da odmah nadovežem i nastupe drugih. Grof Dracula – Cristopher Lee – jedan je od pristunih u avionu, George Kennedy (koji je nastupio u svim tim Airport filmovima) te još jedan veteran James Stewart. Sada, mogao bih vam reći da ta imena garantiraju i nešto dobre glume, ali toga baš i nema, ovo je ustvari popcorn film i većina likova, dijaloga i sudbina ima sapuničarski štih – svi imaju neke dileme, neke drame i tako to (treba ubiti vrijeme dok se avion ne skrši i dok ne započne prava stvar). S druge, tehničke strane, film ima uspjele efekte. Stara škola, naravno, makete, setovi, tankovi s vodom, ali izgleda dobro. Doduše, možda će nekim biti pomalo i zastario (čak je i taj model Boeinga već u mirovini ako se ne varam) ali zanimljivo je kako život imitira umjetnost jer spuštanje na površinu mora izvedeno je prije godinu dana uživo, kad je ptica onesposobila motor putničkog aviona (ipak ne 747-ice) i svi su putnici spašeni, a ova trenutačna potraga za nestalim avionom ima skoro presliku ove iz filma – ne mogu ga pronaći jer je pod vodom. Malo refleksija stvarnih događaja, malo poznatih glumačkih imena, malo dobre avanturističke atmosfere… sve to bi trebalo biti dovoljno da se zabavite na dva sata. Ako kojim slučajem pronađete posebnu proširenu verziju (koja traje 3 sata i naknadno je smontirana za televizijijsku mini-seriju) svakako se sjetite proširiti dobar glas i do mojih vrata. Do tada, mirno Vam plavo nebo.

2441731,sySJ9_jKFb1x5dSbpn7oBivHsqTitTdM0fSyD4Rj9WMy69kNuXHnqt7ne6K8xecEi5qsvq2e6mn3oWM8EpBf8Q== 2441732,VcMAp+KFC_2vNGbaPEGZQRznMnnbJmOQZIEewG5jbIKhhN5YfRyXqGPwr10u4zOUXCMVXlWaRul+eqepQMvKeA== 2441733,VcMAp+KFC_2vNGbaPEGZQRznMnnbJmOQZIEewG5jbIKhhN5YfRyXqGPwr10u4zOUXCMVXlWaRul+eqepQMvKeA== 2441734,VcMAp+KFC_2vNGbaPEGZQRznMnnbJmOQZIEewG5jbIKhhN5YfRyXqGPwr10u4zOUXCMVXlWaRul+eqepQMvKeA== 2441735,VcMAp+KFC_2vNGbaPEGZQRznMnnbJmOQZIEewG5jbIKhhN5YfRyXqGPwr10u4zOUXCMVXlWaRul+eqepQMvKeA== 2441736,VcMAp+KFC_2vNGbaPEGZQRznMnnbJmOQZIEewG5jbIKhhN5YfRyXqGPwr10u4zOUXCMVXlWaRul+eqepQMvKeA== 2441739,f2doz+b2FE8zjVK9txqKBgJ3+xifpmeTEPVayxmFWFMxB8p7Zw50lHXINS4aMZjiGVpvAqIDYMYV5UgFGC08XQ== airport_77_1977_playing_a_song

2441737,i52cUsu5iVj91Gw0piyS_N_eT2ahmsY4iDmDsYkzT1zuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 4879323,i52cUsu5iVj91Gw0piyS_N_eT2ahmsY4iDmDsYkzT1zuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 5313680,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ==


mechanic_1972_02 MV5BMzAxNzE2MjQ3Ml5BMl5BanBnXkFtZTcwNTY3ODE1NA@@._V1_SX640_SY720_

IMDb

Trailer

 

Disney ima dugačku tradiciju avanturističkih filmova. Posljednja zlatna koka jesu famozni Pirati s Kariba koji polako ali sigurno guraju prema petom nastavku. Doduše, The Lone Ranger im se gadno, ali mislim stvarno gadno obio u glavu, no usprkos tome, ne sumnjam da i dalje kopaju po pisanoj ostavštini klasične književnosti ne bi pronašli nešto zanimljivo što bi mogla postati perolaka zabava za široke mase. Oh, da, i John Carter im se obio u glavu. Tako to ide kad idete glumiti megalomana. Kad se stvari zadržavaju u malo manjim omjerima, znaju ispasti poprlično dobro, a bome taj trend avanturističkih filmova temeljenih na pisanoj riječi/ nečemu sličnom nije započeo jučer, traje to već neko vrijeme. Tri Mušketira jedan su od onih klasika koji, vjerujem, nikad neće dosaditi ljudima zato što imaju sve što treba za jedan uspješan projekt. Zanimljive likove. Ljubav. Ucjenu. Spletke. Akciju. Doduše, Mušketiri u stvarnosti nisu baš u cijelosti veseo i prpošan materijal, ali u glavnini jesu, što ih čini zabavnim materijalom za ekranizacije. Čini se kao materijal stvoren za Disney, što je, kad se sve zbroji i bio dobar spoj jer početkom devedesetih nova ekranizacija je došla u kina i požnjela solidan uspjeh. Solidan u smislu financijski (oko 60 milja na uloženih 30) iako ga kritika baš i nije voljela previše. Ne da su ga proglasili lošim filmom, ali su ga proglasili površnim filmom. Hm, da.

Kako valjda već i svi vrapci na granama znaju, priča prati mladog i idealistički nastrojenog D’Artagnana u njegovim nastojanjima da se priključi slavnim kraljevim mušketirima. Samo, peh, oni su raspušteni i svi koji su ostali je famozna trojka; Portos, Aramis i Athos. Tvrdoglavi, svojeglavi, ne mare za autoritet i skloni životu od danas do sutra u okrilju stalnih opasnosti. Doznavši slučajno kako zli kardinal Richelieu planira atentat na kralja i preuzimanje prijestolja na sebe, naši junaci imaju zadatak to spriječiti. Iako se film drži tek jedva 10% originalne priče, to je uglavnom to, nema previše mudrovanja, nema previše kompliciranja i nema previše krivina koje bi film opteretile nečim suvišnijim od puke zabave.

I kad se to tako pogleda, nije čudo da je film pokupio negativne kritike zbog svog pristupa materijalu. Istini za volju, ono što je Anderson napravio 2011 je puno, puno, puno gore (leteći baloni, Milla Jovovich… trebam li reći išta više od toga?) tako da ova verzija izgleda kao remek djelu avanturističkog žanra. No, film jest jednostavan do bola. Likovi su kao iz crtića, iskreno. Tim Curry kao Kardinal ide stvarno over the top u svojoj zloći i zabavan je baš zbog tog odmaka, za zlogukog neprijatelja u crnom nisu mogli naći boljeg od Michael Wincotta, ali ekipa koja rastura su upravo Mušketiri; Kiefer Sutherland, Oliver Platt i Charlie Sheen. Njih trojica su… ustvari nisu uopće za taj povijesni period, iskreno. Njihove izvedbe su moderne (kad Kiefer zaurla Save the King! dobio sam flashback na Jacka Bauera) no rješavanjem uštogljenosti, nekih vremenskih odlika film je dobio na dinamici, kao i na zabavnom karakteru. Mislim, zabava je ključna riječ ovdje, ne povijesna točnost, ne rekonstrukcija nekog povijesnog razdoblja i svakako ne da se iskažu nečiji glumački dosezi. Ako vas zanima to, onda gledate pogrešan naslova. Ukoliko su vam već dosadili Pirati, a volite vrckave dijaloge, pomaknute likove i staromodni avanturistički štih; Mušketiri ispunjavaju sve te kriterije. Također, more se spomenuti i kemija među dečkima. Sutherland i Sheen su već surađivali na uspjelom Youns Guns vesternu, a Platt i Sutherland na uspjelom horor/trileru Flatliners. Jedini koji se nikako nije uklopio u cijelu stvar jest Chris O’Donnel. Svaka čast dečku, ali njegovi glumački dosezi su kriminalno loši, a bome nema ni takta za komediju, što ga čini jedinom slabom karikom. Lepršavo, zabavno, poletno, sa scnarijem koji ima hrpetinu dvosmislenih rečenica, opuštenim izvedbama hrpe poznatih faca, Mušketiri su ono što se narodno naziva filmom za ubijanje vremena i velika je vjerojatnost da ga nećete predugo pamtiti, ali bi se mogli pošteno zabaviti dok traje. Tj. ako šmkate taj povijesn-avanturistički štih.

1873747,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1873748,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1873755,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1873756,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1873758,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1873761,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1873769,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1873774,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1873776,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1873781,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1873782,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1873772,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6c3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA==