Archive for the ‘Avantura’ Category

Doomsday (2008)

Posted: 14 ožujka, 2014 in Akcija, Avantura, Science Fiction

Doomsday (2008) doomsday_2008_3719_poster Doomsday_poster doomsday_ver6_xlg

IMDb

Trailer

Kažu da novac kvari ljude. Istina ili ne, prepustit ću Vama na odluku, ja sam tek sitni i dekintirani bloger s viškom slobodnog vremena. Ono što znam iz prve ruke jeste to da u filmskom svijetu to zna biti istina. Redatelji navikli na male proračune, kratka snimanja, improvizacije i općeniti kaos od produkcije itekako dobro funkcioniraju, ali čim im se odobri velika lova, nešto zapne u cijelom procesu. Nisu svi Cameron, pa da znaju nabacati gomilu prelijepih specijalnih efekata i prodati stvarno očajni rip off od glavne priče jer ljudi inače gledaju sve. Što se tiče nekih malo starijih primjera, tu je i neizostavni John Carpenter. Dok je radio kao da mu život ovisi o tome, stvari su ispadale sjajno. Čim je počeo dobivati veliku lovu (ovo veliku stavite slobodno pod navodnike) stvari su se pogoršale. Ne da je radio loše, dapače, ali nije radio ni tako dobro. Kako stvari stoje, društvo na jednom hladnom mu može praviti i Neil Marshal. Marshal je ono što bih osobno nazvao jako dobar redatelj. Ne posebno kreativan, ta svi filmovi su mu derivacije već viđenih stvari, ali čovjek radi dobro i radi kvalitetno. Čak sam ga i spomenuo na ovim stranicama (Dog Soldiers i The Descent), baš kao i uzora mu Carpentera, a, kao da je želio biti vjeran svom junaku, tako je i on zaglibio u… svašta čim je dobio veću lovu. Na kraju se dobio smušen film, što bi bio najbolji opis za ono što Doomsday jest. Hej, meni je simpa uradak, padam na takve priče i mislim da je Rhona Mitra komad i pol, ali sam i poprilično objektivno piskaralo koje se ne libi reći kako stvari stvarno stoje.

Zabavna stvar je u tome da je nova vrsta virusa odijelila Škotsku od ostatka svijeta velikim zidom. Dvadeset pet godina kasnije, grupa vojnika, predvođena bojnicom Eden Sinclair, treba se vratiti natrag zato što je isti taj virus sad počeo nagrizati stanovništvo Londona, a, kako stvari stoje, netko je preživio u Škotskoj, što znači da tamo postoji lijek. Sinclair, koja je iz Škotske pobjegla kao klinka, pronaći će puno više od lijeka tako; počevši od bizarnog teatra ludosti, pa do srednjovjekovnog društva. A lijek… pa, da ga pronađe ima sve manje vremena. Mislim, jedna stvar je ovdje očita, što će svaki ionale nagledaniji konzumer filmova shvatiti; Marshal je izravan kao nuklearna bomba. Škotska je zamijenila New York, nestalog Predsjednika nestali znanstvenik, a ustroj tamošnjeg društva identičan je kao u Mad Maxu (Numero 2, da budemo precizniji). Ono što posebno cijenim, Marshal nije Cameron, čovjek je jasno i glasno rekao koji filmovi mu se sviđaju, koje je uzeo za uzor i išao je napraviti svoju viziju takvog scenarija. Dodao je tu i malo Aliensa (vozila koja ulaze u Škotsku čak i slične onom tenku) dodao je malo… svega i svačega, a nije ni skrivao da se baš lijepo zabavljao. Hej, to se vidi, to se osjeti, čovjek ne prodaje cojones pod bubrege.

Ali, mane. Sve je to već viđeno. Da, znam da je to čest argument kad se kritizira neki naslov, ali u ovom slučaju je pravo doslovan: sve je stvarno već viđeno. Uvijek zanimljiva Rhona Mitra je ženska verzija Snake Plisskena. Doslovna kopija, ako ćemo iskreno jer čak postoji scena gdje nosi povez za oko (izgubila je jedno kad je bila klinka i od onda nosi high-tech zamjensko) a nosi i sat na ruci koji otkucava vrijeme. Nekakva uvrnuta predstava gdje negativci imaju svoj osobni teatar apsurda je preslika gladijatorskih igara iz Escapea…, a ne treba zaboraviti ni kako je zadnja auto-potjera stvarno očito inspirirana Mad Maxom te da pradstavlja kao kuća velik homage tom filmu. Ako bacite malo pogled čak i na imena likove, bit će vam sve jasno (Miller = George Miller – Carpenter = John Carpenter) koliko je tu bilo posveta. Također, ono što se može svrstati pod mane je i preveliki raskorak u atmosferi, iz post-apokalipse samo tako uletimo u srednji vijek. Entuzijazam je dobar, ali neke mjere bi ipak trebale postojati. Na kraju, već kad se polako počinjete pitati zašto vas uopće davim s filmom kojeg ne bi trebali ni gledati, idemo na dobre stvari. Film je zabavan. Da, dobro ste pročitali. Marshal je dobar redatelj jer zna održavati napetost (usprkos korištenju klišeja – sjetite se samo Dog Soldiersa) i pošten ritam filma. Junaci su mu korektno oslikani, dopadljivi i, ono što je najbitnije, čovjek zna spojiti dobro s još boljim. Tako je tu stara garda; Malcolm McDowell i Bob Hoskins i mlada garda; Rhona Mitra te  David O’Hara i Marshalov ”kućni” glumac Sean Partwee (čovjek je upravo postao novi Alfred u seriji Gotham, pa će valjda prestati stalno umirati u filmovima – valjda mu je Sean Bean dobar frend). Vizualno je dobar, iako se osjeti kako nije imao baš preveliku sumu novaca na raspolaganju (improvizacija, improvizacija i improvizacija) a taj srednjovjekovni seting Marshalu je poslije dobro došao za Game of Thrones. Uglavnom, nema tu neke posebne pameti, ima jako puno već viđenih stvari, no zanimljivi glumci (Rhona Mitra je jedna jako, jako podcijenjena dama) i podosta zabavnih rješenja čine film gledljivim. Pa, ako nemate što pametnije na repertoaru…

3564811,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3564813,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3564814,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3564815,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3564816,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3564817,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3564820,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3952205,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3952215,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3952220,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3952226,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3952229,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw==

Attack on the Iron Coast (1968)

Posted: 26 veljače, 2014 in Avantura, Ratni

 7145146.3 attack-on-the-iron-coast-movie-poster-1968-1020235100 DVD-2_attack-iron-coast

IMDb

Trailer

 

Da je Hitler kojim slučajem bio primljen na likovnu akademiju, mi danas ne bi imali o čemu pričati. Čovjek bi slikao, bio blizu Moneta ili Rembranta, a mi se morali zadovoljavati filmovima o Talibanima. Srećom (to stvarno ružno zvuči, znam) on je odlučio pokoriti svijet i za ostavštinu nam je ostavio Drugi Svjetski Rat. I filmove. Čak i kad ne bi izmišljali, filmotvorci bi imali materijala na izvoz za snimanje, ali kako je žanr avanture pronašao tako dobrog kompanjona u ratnim filmovima, danas imamo mješavine žanrova koje su, budimo iskreni, postali bolji od ekranizacija pravih događaja. One najbolje igrače znaju svi; Where The Eagles Dare, The Guns of Navarone ili The Dirty Dozen. To su filmovi koji su napravili savršenu simbiozu ratnog i avanturističkog, mješajući spektakl s ratnim pričama i ponešto između toga. Postoje i malo manje priznatiji uratci kao što su Kelly’s Heroes i Heroes of Telemark (koji je, ekčuli, stvarna storija) a onda imamo i Attack… koji je kombinacija svega gore spoemnutog. Pretpostavljam da za njega niste nikad čuli i uopće vas ne krivim jer do prije nekoliko dana nisam ni ja. To je ona vrsta filma na koju naletite slučajno, vidite naslov, vidite sadržaj, vidite trailer, a onda pošaljete sve k vragu i pogledate sami film. Doduše, ne bih ga baš strpao u okvir s onim naslovima gore, ipak je tu trebalo još malo više rada da bude taj kalibar, ali, iznenađujuće, uopće nisam požalio što sam ga pogledao, što je već samo po sebi dobra stvar. O čemu je riječ? O čemu bi drugom bilo kad je riječ o ovakvim filmovima: o opasnoj i jako zajebanoj misiji duboko u neprijateljskom području. Ništa više, ništa manje.

Stvar je sljedeća: Nijemci su za vrijeme rata imali gadnu premoć na moru. Podmornice, jaki brodovi, dostupnost moru. Jedno od najjačih uporišta je smješteno negdje na francuskoj obali, toliko je dobro utvrđeno da ga zovu Željezna Obala, a ako bi plan uspio, tj. ako bi uspješno digli u zrak tamošnje brodogradilište, Nijemci bi izgubili dosta dobru prednost. Kako je prvi pokušaj slavno propao, onaj kopneni, sada je plan drugačiji, upad s mora. I jednostavan je, doslovce. Zabiti brod pun eksploziva u brodogradilište, dignuti ga u zrak, a onda zbrisati uz pomoć komadosa i desantnih čamaca. Lagano za reći, malo teže za učiniti. A i dva glavna mahera za upad i strategiju moraju zaboraviti na osobne nesuglasice ako žele da stvar upali, što je još teže za napraviti jer jedan od njih ne želi ni čuti da se napad izvede pošto je to, jednostavno, samoubilačka misija.

Prvo ću vam reći tko glumi; Lloyd Bridges. On je tvrda komados vojničina s posebnom fiksacijom da se zadatak izvrši. To vam govorim zato što ga ja znam jedino iz komedija i vidjeti lika u ovakvom projektu… trebam li uopće reći kako je to čudan osjećaj? Nije da mu uloga nije pristajala, bio je mlad, opravan, bad ass soldat, ali da ga jebeš, trebalo je proći pola filma da ga počnem doživljavati ozbiljno. Drugo poznato lice koje će većina prepoznati je ono od Waltera Gotella, čovjek koji je bio neizostavni dio inventara starih Bond filmova, the boss ruskog KGB-a. Naravno, negativac je, što ste mislili. Sad, malo o strukturi filma. Sastoji se od tri dijela; uvježbavanje, putovanje i sam napad. Uvježbavanje ide u paketu s planiranjem, sastancima vojnog vrha, razlozima ZA i PROTIV (svaka sličnost s nedavnim referendumom je namjerna) i, naravno, moralnim dvobama. Putovanje je središnji dio i dolazi u paketu s povezivanjem likova, bodrenjam i ponešto stare dobre napetosti. Tu su izraženi i tehnički nedostatci cijele priče, upotreba maketa brodova koji plove morem, ali pregurajte to, to su bile 60-te, kompjuter još nije postojao ni u glavama SF pisaca. Treći dio je akcija i akcija je skoro najbolji dio. Dobro staro puškaranje, napad, brod koji se zabija u dok, ima i ponešto stvarno dobrih eksplozija, kako i dolikuje ratnom filmu. Nekoliko stvari upotpunjuje dobar dojam; vidimo i nešto od njemačke strane i svi nijemci pričaju njemačkim jezikom, hvalim te bože. Ima i stvari koje ruše dojam; glazba je loša, stvarno malo predosadna, a i dijalozi znaju biti pošteno kruti te izgledaju kao da su recitirani na pozorišnim daskama, a ne filmskom setu (to je uočljivo u prvom i drugom dijelu filma dok u trećem dijelu, pogađate, baš i ne pričaju). Ako zanemarite te klasične boljke starih filmova, dobijate pošten ratno-avanturistički film, zgodne ideje, klasičnu misiju i poštenu količinu pirotehnike. Kako rekoh, ima mana zbog kojih ga se ne može svrstati među sve one stare klasike, ali bogme svojski se trudio da im bude za petama, što je dovelo do toga da ispadne više nego pošten film.

2439665,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2439666,U9Xeak6R7Z2LIis5W5d7Bbkv8VtYjxUjIGjc9CGOTMa6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2439669,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2439670,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2439672,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2439673,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2439674,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2439678,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2439679,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2439680,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

Shoot To Kill (1988)

Posted: 19 veljače, 2014 in Akcija, Avantura, Thriler

A70-6483 shoot_to_kill_ver2

IMDb

Trailer

Ah, priroda. Čist zrak. Svjež zrak. Svuda samo zrak. I šuma, naravno, i planine i brzi potoci. To je, da vam velim iskreno, pravi život. Živim u takvom okružju (ne toliko izoliranom, naravno) i pomalo sam zapustio onu poznatu “zdrav duh u zdravom tijelu”, ali s vremena na vrijeme znam otići malo u rekreativne šetnje, napuniti baterije, srediti vlastita sranja, kako bi to rekli cinični likovi ciničnih filmova. Naravno, to odmah ide u po filmskoj liniji, kako se i očekuje, i neću reći da nema filmova koji se ne odigravaju u prirodnom elementu jer ima, stvarno ih ima, no jako malo je onih koji imaju pomalo akcija/triler štimung i da usput još valjaju. Znam, to malo zvuči filozofski, ali oduvijek sam držao da je sukob čovjek vs čovjek u prirodnom okružju nešto stvarno cool, pomalo primitivno i iskonski upisano u našu DNK-a. Svi smi mi lovci (barem nekad bili) i svi mi želimo uhvatiti sami lovinu koja će postati večera. Čujte moj krik. Danas smo postali malo civiliziraniji (s naglaskom na ”malo”) i lovimo jedni druge. Pozitivac protiv negativca. Nazovite me hipsterom (kako su me već nazvali – koji kod lijepi racku to znači) ali baš imam soft spot za filmove kao što su Cliffhanger, pa čak i naše domaće proizvode kao što Vrijeme Ratnika od Šorka, ili Vitezovu Šumu Sumarum. Jebiga, stavite likove koji se mlate u okružju zelene šume i ja ću to gledati. No, za razliku od spomenutih naslova, Pucaj da ubiješ (negdje se prevodi i kao Deadly Pursuit – Smrtonosna Potjera) je malo manje akcija, a malo više triler, uz male začine buddy-buddy filmova i klasičnog tko-je-to-napravio premise. Postoji jedna prastara fora s tim filmom, koje se jako dobro sjećam, i ona je išla da su na VHS coveru naši lokalni genijalci stavili sliku negativca te time ubili svaki mogući suspens. Ta divna prastara i nepismena vremena. No, dosta filozofiranja o tome kako je čovjek najveća životinja, idemo malo o tome kako životinja lovi životinju.

Ovaj poprilično zaboravljeni filmić se otvara otmicom/pljačkom. Nepoznati lik ima taoca, traži hrpu dijamanata i sasvim slučajno se u cijelu priču uplete FBI. Agent Stanton. A naš krimić je inteligentna zvjerka, ne sjećam se da sam vidio toliko kvalitetnih riješenja u nekom filmu dosta dugo vremena, i zbog tih pametnih poteza naš zlikovac uspije pobjeći. No, zajeb. Igrom slučaja mora napraviti izmjene u planovima i završi u turističkoj grupi koja ide s vodičem kroz visoke planinske vrhove, prikrivajući svoj identitet. Agent Stanton, taj sposobni gradski vrag (s naglasok na ”gradski”) tako mora poći za njim, ali se jednako tako mora udružit s drugim vodičem jer on prirodu poznaje onoliko koliko ja znam tamnu stranu mjeseca. Naši junaci, koji jedan drugog baš ne šmekaju previše, naravno, tako se nađu u lovu na bjegunca od pravde, a taj lov će izmjeniti nekoliko lokacija, od divlje prirode, pa do gradske đungle, gdje će obojica pokazati svoje najbolje.

Ono što je zanimljivo, ljudi nisu previše upoznati s ovim filmom, barem ne kao što su sa Cliffhangerom, ali kritika ga doslovce obožava. Znam, nije baš neki argument, ali kad ima 100 % na famoznom Rotten Tomatoes onda tu nisu čisti poslovi. Također, radio je jako dobro i na box officeu (jedan od razloga zašto je redatelj Roger Spottiwoode dobio pozivnicu da režira Bond film) što ga čini uspjehom… pa, na koju god stranu da pogledate. No, ima to svojih razloga. Ono što se prvo zapaža jesu dobra scenaristička rješenja koja obično ne nailazite u ovakvoj vrsti filma; negativac je inteligentna zvjerka, a načini na koje se izvlači iz škripca su više nego maštoviti, zanimljivi, pa čak i izvedivi u stvarnosti. Body-budy element je zabavan, kroz film se provuče nekoliko zabavnih fora koju su ekčuli i duhovite, bez da se ta duhovitost forsirala. Tom Berenger i Sidney Poitier imaju pravu kemiju, što zbog različitih karaktera svojih likova, a što zbog činjenice da su strašni glumci i jako se dobro nadovezuju jedan na drugog. Slabiji dio priče je napetost oko razotkrivanja ubojice. Slabiji da, ali nikako najlošiji jer u ono vrijeme koje traje zabavno je nagađati tko je ustvari krivac. Izabrali su i zgodne glumce da nas muštraju oko toga; Andrew Robinson i Clancy Brown (plus još dva malo manje poznata, ali dobro uigrana glumca) što sve zajedno čini impresivnom ekipom dok je Kirstie Alley nekako ostala po strani, ali ju je baš neobično vidjeti izvan komičnih rola. Filmu pomažu i autentične prirodne lokacije, nešto predivno za vidjeti (volim ja Cliffhanger, ali tamo je skoro 80% lokacija ustvari studio) i uklopilo se kao grom u film. Došlo mi je da odmah odem u šetnju po šumi nakon toga, iskreno. Stoga, ako nemate nekakav pametni izbor što gledati, a volite biti na ”otvorenom”, imate sve na pladnju; akcija, triler, prelijepa priroda i odlični glumci. Nema bez razloga onih 100% kvalitete.

1654896,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1654900,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1654901,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1654912,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1654914,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1654920,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1654921,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1654927,L0cyFZ37piUCmK497_DWuHzgnztfNI2Q_55t4bUDFoieRZfmSG1Gdil1vCnbWzdYXfZx8x5xKOdDOBKJT3ilMQ==

1654893,EGxloAICFWSu_r7y+GPq9EciiZbCW3Mw4jOkFo1C99PLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 1654908,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1654917,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1654919,dO_Z8ccVL3aZEhxqReihxcKuV_rcaLT+RmES9Vem3ol4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1654922,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 1654928,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA==

Max Q: Emergency Landing (1998)

Posted: 17 veljače, 2014 in Avantura, Drama, TV

max_q_2

IMDb

Trailer/Clip

 

Ljudski duh je zajebana stvar, nepredvidljva. Isto kao i volja za preživljavanjem. Te dvije stvari, zajedno ili odvojeno, znaju napisati zanimljive životne priče koje ispadnu još bolji filmovi. Umjetnost imitira život, ili kako se to već kaže. Svemir je… pa, nema negostoljubivijeg okoliša od njega. Čak se ni pobješnjelo more ne može mjeriti s njim. U svemiru je svaki element, tj. izostanak nekih važnih, protiv vas. Teško je napraviti priču koja bi bila napeta kad su vam šanse za preživljavanje ravne nuli. No, događaju se. Posada misije Apollo 13 vam to može potvrditi, njima je pošlo za rukom vratiti se natrag u zagrljaj gravitacije tako što su improvizirali, prilagodili se i pobijedili nemoguće šanse. Nije ni čudo što postoji određeni postotak ljudi koji vjeruje da je film nastao po tom događaju fikcija, neke stvari u njemu ne bi spojila ni najluđa mašta, a na kreativnosti (izrada priručnog filtera za zrak) bi im pozavidio i Q odjel koji godinama revno dopunjava arsenal tajnog agenta 007. Svemir se ovih dana opet našao na udaru raznih komentara. Gravity je film koji je, ovisno koga pitate, naravno, filmsko remek djelo, ili najveći šrot ikad snimljen. Ako kažete da je loš film, dobijete argumente u obliku nabrajanja svih mogućih nagrada koje je osvojio (i koje će tek osvojiti) da ste u krivu. Ako kažete da je dobar… onda vas nitko ne dira. No, Gravitacija jest dobar film, kako god se okrene. Doduše, ima svojih mana (sinhronizirana orbita svemirskog smeća jednostavno je nemoguća bez korekcije putanje – čitaj; ako nemaš motor, padaš u zemljinu atmosferu) ali u 90 minuta isporučuje napetost, dosta dobrih kreativnih rješenja i solidne glumačke izvedbe. Hej, nisam zaspao i, hej, navijao sam da se simpa Sandrica spasi iz gadnog škripca – po mojim mjerilima to je uspješan film. I, naravno, odmah se sjetih nečega što nije namjenjeno za gurmane finih filmskih ostvarenja već za one konzumere fast food uradaka koji nisu tako specifičnu kalibrirani samo na dobre stvari. Jer, već kad sam jednim slučajem nazvan filmskim snobom – JA – da odmah demonstriram kako to nisam. Ja sam narodni čovjek, kao i Vi.

Max Q oznaka je za najveću točku pritiska prilikom polijetanja u svemir (skratio sam tehničke pojedinosti na golu osnovu) a u ovom slučajju je ima i bara koji stoji nedaleko mjesta za lansiranje space šatlova. Kako je većina ljudi ostala poprilično zbunjena samim naslovom, tokom godina dodan mu je mali opisni podnaslov – emergency landing – kako bi obični ljudi, kao Vi i ja, znali što točno gledamo. Max Q nastao je… pa, idemo reći kako stvari stvarno stoje, na krilima uspjeha Armageddona. Točnije, to je kao mali hat tip NASA dečkima što su izašli ekipi u susret i dopustili im korištenje njihovih interijera te exterijera. Naravno, dečki iz NASA rijetko kad dobivaju priliku biti glavni u nekom filmu, pa je producent Jerry Brucheimer izdvojio nešto malo zelembaća i napravio video film koji, usprkos svoj skromnom nastanku, ima poprilično zanimljivu radnju. Tokom rutinske misije lansiranja novog satelita događa se kvar – ona vrsta koja rezultira eksplozijom – i space šatl ostaje poprilično oštećen. To ne bi bio ni najmanji problem da se posada ne treba vratiti natrag na zemlju, a svaka pogreška u proračunu će već oštećeni šatl pretvoriti u prah i pepeo. No, povratak je samo jedna stvar, dečki i dame iz NASA-e, sa zemlje i u šatlu, prvo moraju pokrpati transport da bi uopće mogli razmišljati o povratku, što su opet prepreke za sebe.

NASA je tako dobila svojih pet minuta u solidnom televizijskom filmu odmah nakon Armageddona, a filmska ekipa nije puno ni izmišljala već je jednostavno upotrijebila njihovu opremu za bolji dojam. Shuttle u filmu je Endeavour, pravi stoj koji je zadnju misiju imao 2011 godine. I dok neke tvrtke odmah angažiraju tim odvjetnika da filmašima zabrane čak i maglovitu insinuaciju da bi nešto od prozivoda moglo biti u kvaru, dečki iz NASA-e očto nemaju tih problema. U Armageddonu je shuttle Atlantis rasturen na komadiće (još i danas je operativan) dok je ovdje drugi u rasulu. Ipak, na kraju se pokaže da su ti šatlovi poprilično izdržljive zvjerčice, pa nije ni čudo što se uprava NASA-e baš ne živcira što im opremu razbijaju na filmu, ili je demoliraju na razne spektakularne načine. Film se referira na Apollo 13 misiju samim tijekom radnje (pogreška-popravak-improvizacija-povratak) i lijepo je vidjeti da su problemi, za promjenu, tehničke prirode a ne crazy teroristi i raspiljugani alieni željni naše zagađene atmosfere. Kako je ovo ipak televizisjki film, ograničena budgeta, ne očekujte novi Armageddon, no ima ponešto atraktivnosti u sebi. Snimke iz svemira poprilično su dobre, ako ćemo iskreno, te izgrađuju napetost jednako kao što otkrivaju fascinantan pogled. Radnje nema nekih velikih iznenađenja, ali ima napetosti koja se jasno ocrta kad stvari krenu južno od dobrog (treba jedno 20 minuta usporenijeg ritma do toga). Čak se ugurala i namjerna kritika privatizacijskog sustava koji isto tako harači Amerikom (kvar izazove pokvareni satelit privatne tvrtke) ali čemu služe filmovi ako ne za prenošenje poruka. Glumački je korektan, glavni je relativno poznati Billy Campbell (ostali su, iskreno, skoro pa no name ekipa) dok se u ulozi kontrolora leta našao Chris Ellis koji je istu tu ulogu odigrao i u Armageddonu te Apollu 13 (NASA ga može mirne duše zaposliti u tom području – ima ga u malom prstu). Karakterizacija je površna, više-manje, pomalo stereotipna, no dovoljna da postoji nešto na papiru. I, naravno, film ima prepoznatljivi vizualni izgled tipičnih Bruckheimerovih filmova bez obzira što je televizijski i što je režija prosto obična, primjerena za vide produkciju. Ako ste gladni svemirskih avantura…. iste ne započinju sa Apollo 13 i ne završavaju s Gravity. Samo su malo skrivene u nešto slabijoj produkciji.

339294-4422-clp-950 1847500,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1847501,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfpe71cWXff8ly_NpYgAUID8nmpeBPcAlskk6uhyem2enw== 13955326.jpg 1600 33601771.png 1600 -Max-Q-Emergency-Landing-paget-brewster-7490427-500-370 -Max-Q-Emergency-Landing-paget-brewster-7490606-500-370 ZE4ax

max-q-1998-tv-04-g

 

A Breed Apart (1984)

Posted: 6 siječnja, 2014 in Akcija, Avantura, Drama, Rutger Hauer

936full-a-breed-apart-poster

IMDb

Trailer

Iako to danas zvuči čudno, First Blood uopće, u vrijeme snimanja, nije bio zamišljen kao akcijski projekt. To je postao s godinama, nažalost, ali inicijalna namjera bila je snimiti akcijsku dramu koja bi indirektno govorila o neprilagođenosti vijetnamskih veterana u normalnom svijetu. Pa, svi znamo kako je TA priča završila. John Rambo postao je slika i prilika ne neprilagođenog veterana već nepobjediva ratnika, a kroz nastavke doživio je svašta, od pohvala kritika i publike, pa do malo manje pohvala kritike i publike. Ipak, njegov financijski uspjeh otvorio je vrata zanimljivim junacima; vijetnamskim veteranima koji baš ne funkcioniraju kako treba u stvarnom svijetu. Doduše, drame su tu najviše profitirale, ali bilo je nekoliko časnih iznimki koji su pokušali fokus okrenuti i na druge stvari. Pošto je američku javnost (i sve druge) ustvari bolio džon za veterane, ekologija je druga priča. Svi vole biti ekološki osvješčeni čak i kad to nisu. A kad su životinje u pitanju, još bolje. Pa sad, vi izmješajte vijetnamske veterane (ovaj put bez neke kritike ili pokušaja usmjeravanja pažnje na njih) ekologiju (čuvajmo prirodni okoliš) i upozorenje o ugroženim vrstama (ćelavi orao je u vrijeme snimanja ovog naslova bio jako, jako, jako blizu da u cijelosti izumre) i dobijete film koji je, oh originalnosti, preveden kao ”Rijetka Zvijer”, ako to možete vjerovati. Ustvari, cijeli taj koncept čini njega stvarno iznimkom jer ga je gotovo nemoguće strpati u točno određeni žanr jer osim svega toga ima malo naznaka i akcije, ali i dobro ugođene drame. Za početak…

Jim Malden vijetnamski je veteran koji živi na izoliranom otoku zajedno s jako rijetkom i ugroženom vrstom orlova, čuvajući ih po cijenu vlastita života. I on to misli doslovce jer su mu od rata karte u glavi malo izmješane te sukobi s raznim lovokradicama predstavljaju neku vrstu rekreacije koju povezuje s ratnim danima. Ipak, kontakt sa stvarnošću ima preko Stelle, samohrane majke koja ima malu trgovinu na kopnu, čiji sin se zbližava s Jimom, gledajući ga kao neku vrstu…oca kojeg nikad nije imao. A nije ni Stella baš imuna na zgodnog šumskog vraga, ali njihovu će rutinu prekinuti dolazak tipa imenom Mike. Mike je alpinist i promatrač ptica, te on i Jim uspiju razviti neku vrstu prijateljstva, koje će samo tako puknuti kad se ispostavi da je Mike došao ukrasti rijetka jaja koja vrijede shit load of money. Dva će muškarca morati sklopiti primirje kad otok napadnu neki ljudi koje je Jim uspio naživcirati, a obrana otoka dovest će i do preispitivanja nekih prioriteta kod obojice.

Ovako na prvu, film dosta baca na neki osrednji uradak u kojem bi najviše do izražaja mogle doći lijepe slike prirode, možda čak i neki nebulozni akcić koji bi imao svega i svačega same ne nečeg zanimljivog. Skoro. Film je, iskreneo rečeno, više drama nego nekakva akcija, ali nije da bježi od akcije, ona je prisutna kroz cijelu radnju (tek sitne naznake) sve do završnice kad stvari eskaliraju pravo do neba. Kad se spoje ta dva elementa, dramski i akcijski, dobije se zgodan mix svega pomalo. Dramski dijelovi imaju onaj ekološki štimung o izumiranju životinjske vrste, ali ne, iznenađujuće, i vijetnamskog rata. Lik je takav kakav jest, radnja ga ne brani, ne opravdava i ne uzdiže. Jednostavno, scenaij više zanima kako će se lik vratiti natrag među ljude, a ne kakve traume ima. Sama akcija pomalo je osrednje kvalitete, vidi se da je First Blood imao tu svog dijela, ali u globalu, film nije ni bolji, ni gori od desetine drugih iz tog razdoblja, barem što se tog dijela tiče. S druge strane, odnosi među likovima puno bolje funkciniraju jer je glumački cast odabran s dobrim osjećajem. Rutger Hauer, koji je tada bio jedan od jako dobrih uveženih noviteta, ispao je odličan izbor za neuravnoteženog Jima, čovjeka kojeg baš i ne možete voliti, ali ni mrziti. Dežurni bad boy (ili good boy, ovisno o filmu) jest Powers Booth, koji je isto tako odličan u ulozi tipa koji tek treba srediti prioritete, a kad se u cijelu sliku doda sex bomba 80-ih, Kathleen Turner (čija je uloga tako-tako napravljena) onda su stvari puno zanimljivije. I bio bi grijeh ne spomenuti uvijek pouzdanog Donalda Pleasancea kao kupca i kolekcionara rijetkih jaja (u svojoj Ernst Stavro Blofeld mainiri) te je pravo čudo što film nije dobio veću medijsku pažnju. Mislim da je to zbog tog preizraženog ekološkog sadržaja (iako, istini za volju, film ima jednako izražene i dramske dijelove, kao i avanturističke) koji nije bio po volji svima. Oni koji su očekivali moralnu prodiku, dobili su sve samo ne to, a oni koji su očekivali akciju na tragu First Blood i sličnih ostvarenja, opet su dobili sve samo ne to. Konačni rezultat – negdje na sredini. Iako film kao mix svega i svačega dosta dobro funkcinira, vrijedi napomenuti da isti taj mix neće svima biti po volji. Možda je moglo bolje, ali moglo je ispasti i puno gore. Za malo podsjećanje kad su ne tako česte stvari bile filmska inspiracija (kao što je očuvanje ugroženih vrsta) ovaj naslov svakako ima svojih draži i prednosti.

2479220rwzx7p8vvzqugr8rlfjddwavjhdwfarkjc7p9xgumafdyza1ek6dr9zfwv7dviccgqka3recgdheqi0olerya 2502713evgfpy0th_aykvjpw1yzv_5dctkyy1t5dpy5yz1mgeaz1ybpc4lal0b08klas5ooz3mg1v7zmm6ft4oeyixhq 2502716evgfpy0th_aykvjpw1yzv_5dctkyy1t5dpy5yz1mgeaz1ybpc4lal0b08klas5ooz3mg1v7zmm6ft4oeyixhq 2508973q9dpb8jitxudkdrimyaxldpnwfqrtvxkao28io7_jhbbmtscvai_enhoxevgizb1axnfpxbgammtjwscqzvhg 2508974kbazuq2sjd3wawza6drmkawmtzt_dcuauxnp8cy1jf2vaikmm1rpusoylw3ydi7b1yendyg5vqbrvk4q8g 2508975sflcqircf08psmuxoykgkogqcyco4dh_kepujfgadlg3yutbf09pmqvc4mlr42ksrrwe7ue9otrmr433vrfjq 2508976xczyhk6ld6rnyg56io8zbpvzciazq4wnekd3je0ie_67_e7rcn3wh3zlfxcjk0m_i6z5oehpopfeqz5kpoleg 2508977e037nfshkrq06u7tne3lmvumnwzikmk6lhhbs0g9umhy6n9ufdx_f1sfhwcunp_6c6uuiot37um3e6fwhfg

2479221v6rfgesxorh7po2mrhgat9bolcya3xmvl88_7aey2tgjlooht4rmz5vswryogwljvcjuu1yrrzqtuzsiyybg2 2502714rwtyl8haaonqoxwz1g9tuy6d5k3z0obhynqpccgmugduuqzpm6lplarm0ua5enb2ksqkraptycjjzpcjvngytw 2502715rwtyl8haaonqoxwz1g9tuy6d5k3z0obhynqpccgmugduuqzpm6lplarm0ua5enb2ksqkraptycjjzpcjvngytw 2508978t8pwwhpxphzith0ufs5g2nh_twbm3igpmmkjlxzrurvuwhdtonkgv7fcxrh_nos7ekrmnldciudv5ex5nv_lq1 2508981zipp_zrhmbsqr1mnuksr_qhmkuwna0vmvad19glii37y6ndrwvt3tskaktsbdk0ydjzv1xjtywtqa_3w1er_w1 2510473nx3kpgkrfmiqlwzuqa_5pnal0swv2qkcxbcqtowbpkfqkxpuimk5zedcpgarclisrsogzpo21dbk1hoxasm8ia1

The Goonies (1985)

Posted: 24 prosinca, 2013 in Avantura, Richard Donner

goonies_ver2_xlg gooniesjan11 the-goonies-poster-02-1985 the-goonies-poster-03-1985 the-goonies-poster-05-1985

IMDb

Trailer

 

Već kad sam počeo prekopavati po ladicima neke osobne prošlosti, da nastavim u istom tonu, opušteno i lagano. Doduše, ostao sam bez nekih pametnih izbora što se tiče božičnih filmova, pa da upotrijebim sljedeću dobru stvar jer nimalo ne sumnjam kako će ovih dana razni televizijski programi predozirati gledateljstvo neprestanim ponavljanjem s Home Alone (ili nekim srodnim naslovom) pa da napravim mali odmak i uletim u vode stvarno kultnih naslova kojeg sam, ako me sjećanje još dobro služi, pogledao upravo ovih dana, u predbožićno vrijeme, samo nekih 27 godina ranije. Hej, dobre stvari se pamte, što da vam kažem, a kako imam pamćenje kao slon (praktična stvar ako vam se netko zamjeri) da se malo podsjetim na te glory days mog djetinjstva. Jer za razliku od današnjih klinaca, odrastao sam u pravom klinačkom duhu, bez kompjutera, bez facebooka, bet twitera… (bez brige, nisam TOLIKO star) pa nije ni čudo da sam razvio posebno dobar ukus za avanturističke filmove, a kako živim u kraju koji je prepun šumovith vrhova, zaboravljenih staza i putova, nije ni čudo što se Družbe Goonies sjećam bolje od srodnijih naslova (koji ni ne postoje, osim eventualno The Monster Squad). No, kad se bolje pogleda, što se tu ne može voliti; stara tajna, avantura koja se događa jednom u životu, skriveno blago, opako dobra završnica… To je film koji je od dana kad je nastao postao kultni po svim stavkama dnevnog reda, koji i danas predstavlja gotovo nedostignuti standard dječijeg filma, te kojeg se valjda svi koji su ga pogledali sjećaju s nekim dobrim osjećajem. Što je gotovo idiličan završetak priče koja nije baš tako započela, da budemo iskreni.

Ideja je došla od Stevena Spielberga, što je, oh, javna tajna, no jedan jako mali podatak koji nećete pronaći nigdje jeste da je ideja o piratskom brodu punog zlata jedno kratko vrijeme (stvarno kratko) bila čak i opcija za Indianu Jones film. Kada je to odbačeno, ideja je realizirana u dječiji film, sa scenarijem kojeg je napisao Chris Columbus. To ime će u godinama koje dolaze postati gotovo sinonim za klinačke filmove zato što je upravo on glavni krivac za Home Alone 1 & 2 te prva dva Harry Potter filma. No, to što film ima okus pravog avanturističkog filma ipak je zasluga Spielberga, koji je tada bio do grla u Jones filmovima, pa ne čudi što stvar na papiru izgleda odlično (i na velikom ekranu, da ne budem strog). A sadržaj, koji kad ga prepričate djeluje pošteno tanko – grupa klinaca u modernom dobu prati trag mape s blagom i pronalazi brod legendarnog pirata Jednookog Willyja (po šeširu, mogao je biti i Jack Sparow) – i u rukama manje sposobnog scenariste i producenta cijela je stvar mogla završiti puno gore. No, zamjetili ste da sam preskočio spomenuti redatelja. Da, i on je odgovoran za to što film djeluje dobro, ali Richard Donner u to vrijeme još uvijek nije napravio potpuni prelazak u drugi dio svoje karijere. Točnije, nije Lethal Weapon označio taj transfer već upravo The Goonies, predstavljajući ga u puno opuštenijem svjetlu nego što je to bio The Omen ili Superman. Ili Ladyhawke. S filmašem koji je iza sebe imao alfu i omegu avanturističkog žanra, sa scenaristom koji je očito znao kako napisati film u kojem se pojavljuje gomila dječurlije i redateljem koji je itekako znao napraviti dobar film, The Goonies su bili osuđeni na potpuni uspjeh. Ili možda ne, ne u potpunosti.

U svom inicijalnom puštanju u kinima film je zaradio dovoljno da ga se može opisati kao prosječan hit, oko 50 milijuna zarade, što je sasvim korektan rezultat, ali i dobra podloga za malu analizu zašto se neke stvari ne rade tako kako se rade. Dobro, onda, ne danas. Možete li vjerovati da je bilo nekoliko kritičara koji su rekli da je film zgodan, ali ne posve podoban za djecu? Zbog kostura koji se pojavljuju na kraju filma i još par sličnih stvari. Zanima me što bi danas rekli na jednog Harry Pottera, ili možda Igre Gladi, gdje se svi ili masovno ubijaju ili ih love takve nemani da je kadar One-Eyed Willyja gotovo smiješan (da ne ulazim kako je savršen za priču o piratima). Također, vrijedi spomenuti kako je film dosta neujednačen. Ima dobru priču, ali ima i lošu sporednu priču. Smješna obitelj Fratelli ovdje je ekvivalent Willy Kojotu; glupi, smiješni i bezveznjikavi. Služe tek kao netko tko zadaje glavobolje našim junacima dok se probijaju kroz zamke, slijedeći ih bez problema (scena s kamenjem koje zatvori prolaz ima duh Indiane Jonesa, ali taj prolaz više nitko ne bi prošao) i dok je to sve zabavno, taj gotovo nemarni dio suprotnost je onom bolje pogođenom avanturističkom dijelu. Radnja malo krivuda i s poratnim pričama – Chunk i Slooth – te nije baš takvo iznenađenje što film nije postao ogromni blockbuster jer odaje popriličan nemar u stvaranju radnje izvan glavne priče. No, razlog zašto ga klinci obožajavu (pa i oni odrasli) upravo su klinci. Nisu savršeni, naravno, ali su obični, potječu iz, neočekivano, nekakve radne i srednje stalež s kojom se mogu svi poistovjetiti, simpatični su, nimalo u duhu iritantnih pametnjakovića klinaca koje američki filmovi vole prodavati, držeći ih jako zabavnima dok je učinak potpuno suprotan. Pomoglo je i što neki od klinaca imaju i talent za opušteni nastup (Corey Feldman, Sean Astin i Josh Brolin) što je zabavan indikator jer su svi kasnije postali poprilično poznate face u filmskom svijetu (iako je Feldman potonuo u B i C produkciju). Realno, to je film pomalo zbrkane strukture, neujednačenih scena (onih koje imaju prave napeti avanturistički duh s onima koje bi bolje legle nekom crtiću) i dobre režije te glumačkog casta koji je uspio svima se svidjeti. Izvan nekog realnog gledanja; to je jednostavno opuštajuće i zabavan film kojemu prolazak vremena ne radi nikakvu posebnu štetu te koji se čak i danas može pohvaliti jednim od najbolje izvedenim krajevima. Mislim, tko nije osjetio blagu fasciniranost i oduševljenje kad Willyjev jedrenjak ponovo isplovi na otvreno more? Stoga, ako vam je već dopizido mali Kevin i njegovo vrištanje ispred ogledala, uvijek imate izbor za nešto bolje od toga. Čak i ako ste ga već gledali, u što nimalo ne sumnjam.

2396790,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2396794,orKp7ytVR8IET7KwJPVg1Ik3X_GHFQdtCd1xxfAHjQ6m4Zlxv74guD6oEyn1YZwJpWvEMw9I2bfar70gRhYXgw== 2396795,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2396796,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6cCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 2396798,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2396799,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2396801,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2396804,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2396807,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2396808,Oqsxy_Rc4XKUxT7QfTcHPnxlMJl5KyhZXVVwUn1g7pGvcY8UpVROCDXIPhbJqg7bxT_mMFr8KvojoNeQ8a0b9A== 2396780,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2396786,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA==

 

 

 

Into the Blue (2005)

Posted: 1 prosinca, 2013 in Akcija, Avantura, Paul Walker

into_the_blue Into_the_Blue_10 into_the_blue_ver2 into_the_blue_ver3

IMDb

Trailer

IN MEMORIAM – Paul Walker (1973-2013)

Nisam profesionalni kritičar filmova. Hvala Bogu na malim stvarima, moglo bi se reći, jer kad pogledam kako profesionalci pišu o filmovima, bolje je svrstati se među amatere i voditi se entuzijazmom nego nekakvom financijskom računicom. Doduše, ne bih odbio nekakvog bogatog sponzora koji bi mi pomogao da proširim dobre riječi, ali mogu preživjeti i bez toga. Da bi uopće mogli pisati o filmovima, za početak, treba voljeti filmove, a kad radite nešto povezano s onim što vam je ionako prirodno, onda tu leži najveće zadovoljstvo. Ipak, ponekad treba zapisati i poneku riječ koja će napraviti drugačiji posao od običnog zadovoljnog dijeljenja svojih zapažanja s ostatkom svijeta, ali čak i kad idete napraviti službeniji posao, da se tako izrazim, ne treba zaboraviti i ono zbog čega se uopće zamarate ovakvim stvarima. Kao amater koji voli pogledati dobar film, jednako tako imam i malu listu glumaca zbog kojih neki naslov ima određenu prednost. Ništa veliko, ništa posebno, ništa ekstravagantno jer ja nisam takav tip, to je malo probrano društvo zbog kojih čak i loš film izgleda podnošljivo.  Takve liste imamo svi, vjerujem, jedino ako niste filmsmi snob, pa gledate nešto samo zato što je takav trend. I, iskreno, nije baš lijepo započeti filmski dan s viješću da je jedan od njih poginuo u, što je jedna velika debela ironija, prometnoj nesreći.

Paul Walker nikad nije postao ono što bi se moglo nazvati vrhunskom filmskom zvijezdom s A liste. Plavokosi dečko s izgledom opuštenog kalifornijskog surfera uvijek je bio označavan stereotipima te dočekivan s podsmjehom kritičara. Uglavnom. No, iako je to dio filmskog posla (ne mogu svi biti precijenjena ljepotica Ryan Gosling) Walker je imao jako zanimljivu karijeru koja je uglavnom izbacivala poštene naslove kao što su The Skulls (svatko ima svoj početak) Life and Death of Bobby Z i Running Scared, i ako ste pogledali jedan od tih filmova (da se sad ne zadržavamo samo na Fast and Furious serijalu) onda znate na što mislim kad kažem ”poštene” naslove.  Čak i oni manje pošteni naslovi imaju neki svoj šarm, što Duboko Plavetnilo čini filmom savršenim za ugodne ljetne dane, kad se vratite u zamračenu sobu i ne želite vidjeti vanjski svijet sve dok temperatura ne padne na minus deset stupnjeva. U ovom polu remakeu kultnog avanturističkog filma The Deep, Walker je dio lijepe, mlade i nadasve atraktive garniture glumaca (tu ne mogu ispasti šovinista – ima i za muški i ženski rod ugodnih kadrova) koja se okupila da snime film i da uživaju u prednostima koje takvo snimanje nudi. More, sunce, vodeni skuteri, uživancija. Pošteni film, da tako kažem, koji ne prodaje mudrost, duboku filozofiju ili lažnu moralnu angažiranost. Čini li ga to dobrim? Kvragu, da (prednosti toga što sam amaterski kritičar, pa to mogu otvoreno reći) jer ponekad treba snimiti film koji će jednostavno – zabaviti ljude.

A kako bolje zabaviti gledatelja od nuđenja onoga što čini savršeno ljeto (za one koji more mogu vidjeti samo na velikim ekranima – moja skromna malenkost ) puno sunca, puno mora i ponešto zdravog avanturističkog materijala, kao što je potponulo blago. Avanturistički žanr kao takav oduvijek je zahvalno područje za takve stvari, a more još i danas krije nebrojno bogatstvo na svom dnu. Pronaći jedno san je svakoga, ali i Jareda i Sam, mladog para koji, očekivano, ima ponešto financijskih problema i velike snove, no i jedno drugo. Kad im se sreća napokon osmjehne i uspiju pronaći nešto što bi mogao biti putokaz do stvarno velikog ulova, dogodit će se još nešto – stvar koja će ispasti putokaz do tvarno velikih problema. Naime, jako blizu lokacije potonulog broda punog blaga srušio se avion pun droge. Ovo drugo žele jako nezgodni ljudi, što Jareda i Sam (kao i njihove prijatelje) stavlja u  nepovoljnu, čak i opasnu situaciju.

Opuštajući ljetni film treba znati napraviti, to je činjenica. Ne polazi to svakom za rukom. Doduše, izgubljena/pronađena blaga uvijek su dobra poluga za pokretanje radnje, dok je sve ostalo više-manje popunjavanje radnje, što Into the Blue čini poštenim filmom (ne prodaje maglu i jako, jako, jako dobro je svjestan činjenice da su svi glumci mlađahni i oku privlačni) i zabavnim. Doduše, pati od standardne boljke koja prati te filmove – karakterizacija ne postoji i dobar komad privlačnosti polaže na vizualni dojam, što prelijepih morskih lokacija, što glumačkog odabira. Činjenica je jednako tako da su Walker i Scott Caan gotovo savršeno odabrani za ovo jer su obojica tipični predstavnici mlađe garniture, obojica znaju i glumiti ako situacija to traži (ovdje baš i nije) i obojica su jako dobar mamac za žensku publiku. S druge strane, tu su i Jessica Alba te Ashley Scott kao mamac za mušku publiku tako da se nijedna strana ne može osjetiti zakinutom za… khm, dobar pogled. Današnji superstar Josh Brolin odigrao je dežurnog negativca, ali odigrao je to kako i priliči ovom filmu, opušteno i potpuno svjestan da se ne radi o materijalu koji traži dubinu (barem ne onu morsku) te se jako dobro uklopio u kalup nekog tko pravi probleme drugima. Nažalost, ovo je i debelo podcjenjen film. Neću reći bez razloga jer ima razloga, no čak i s tim razlozima, ipak je malo previše zabačen u pozadinu Walkerove karijere jer, kad se pogleda konačan rezultat, radi se o jednostavnom, opuštajućem i zabavnom filmu, koji nudi od svega pomalo; ljeto, sunce, morske valove i dobru staru avanturu. Doduše, preporučavam ga u posve krivo vrijeme, znam, ali neka vas to ne brine, uvijek ga mogu izvući iz arhive kad nam se ljeto vrati u grad. A što se tiče Walkerovog preranog odlaska sa svjetske filmske i životne scene, da iskoristim motive ovog filma, neka mu je mirno more i neka počiva u miru. Neki od nas ga neće samo tako zaboraviti.

2038261,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2038267,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== 2038270,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2038276,Zwgbda_jZqk8CiIEQHNHaUIKpWMzTyie5ThI7ma58AO6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2038278,KfnjKqgkbh2T0X2VL_oYxQeETSJk7jPV7rXq8nD_PwQ9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2038281,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== 2038283,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2038284,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2038292,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2038293,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2038294,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2038297,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==


972123_392001254255795_666898424_n l_120844_28a7efa3 F78808B0C75DDEBE83B3EB786EA395BD2BFC0EC4C9D30_1004_1500

IMDb

Trailer

Oduvijek sam volio kad film ima odmetnički štih. To, narafski, dolazi od priče, scenarija i početne ideje, ali kad taj isti koncept primijenite na serijal koji… recimo to tako, voli pravila, onda stvari ispadnu zanimljive. Stari Star Trek je doba prošlosti, u rangu s video-kasetama, radio-kasetama i dinosaurima. Nema ga više. OK, razumijem, došlo je novo doba, filmski biznis je najgori biznis, treba pronaći novo tržište i potencionalne konzumere novog proizvoda. To ne znači da mi se to sviđa, dapače, ispalio sam popriličnu gomilu negativnosti što se tiče Star Trek (2009) i planiram još, ali to ne znači da ne razumijem kako tako stvari moraju stajati. Zato je ”stari” serijal još uvijek dostupan, danas više nego ikad. Imate DVD, Blu-Ray, Shit-Ray, sve dostupno jednim klikom miša, a kako ja inače volim pisati o stvarima koje su malo izvan vremena, podcijenjene i obično loše dočekane, red je da se opet malo vratim natrag na kapetana Picarda i njegovu družinu desperadosa. Kaubojska usporedba ovdje ima smisla, vjerujte mi, jer kad se jedan stand-up kapetan, koji je slika i prilika britanske uštogljenosti (s francuskim imenom) i krutog praćenja pravila (iako ih svako malo krši) okrene protiv svojih poslodavaca… hej, to zvuči baš onako kako bi trebao zvučati film po mom ukusu. Da sad baš govorimo o sjajnom filmu… i ne baš, ali zanimljivom to da. A riječ je i o filmu koji se na neki način i oprašta od stare garde (da, znam da još postoji Nemesis – o tome kad dođe vrijeme) jer uz akciju, pomalo humora i priču koja drži vodu (barem u Trek svemiru) ovdje je zadnje ”opušteno” druženje s posadom Enterprisea jer se u idućem filmu stvari tako radikalno mijenjaju da Pobuna djeluje kao projekt nastao dok su glumci mali opušteni odmor te su ga proveli u nabacivanju zanimljivih ideja. Gotovo da se osjeti kako je snimanje (i cijeli projekt) nastalo pod prijateljskom i opuštenom atmosferom, prije nego je Star Trek vlak skrenuo u vode strogo poslovnog zgrtanja zelenih dolara. Rekoh to (da izbacim to iz sebe) pa da se laganini vratim natrag na onaj odmetnički štih. Jer kad pronađete planet koji je tako očit ekvivalent za Izvor Mladosti (ili Vječnog Života) naravno da je netko s lošim planovima u blizini. Još bolje ispadne kad je to nitko drugi do all mighty Federacija jer stvari postanu baš pravo zabavne.

Federacija kao takva nije bila prikazivana često kao netko tko će raditi loše stvari. Doduše, postojali su pojedinci sa zlim planovima, (Neotkrivena Zemlja) ali naglasak je bio na ”pojedinci” od kojih je moglo lagano oprati ruke. A izvor vječnog života je primamljiva stvar, priznajte, i vi bi imali nedoumice oko eksploatacije toga čuda, i kad se Federacija udruži s drugim lošim likovima… onda imate hrpu loših likova kojima netko mora stati na kraj i pomrsiti planova. Taj ”netko” će biti Jean-Luc Picard i njegova posada i to u pravoj maniri Doca Hollidaya i Wyatt Earp (Saddle up, lock and load – reče Data) jer valja spasiti stanovnike planeta, a valja izmijeniti i pokoji fotonski torpedo s negativcima. Jedna stvar koju vrijedi napomenuti ovdje jest da su Trek filmovi s posadom Nove Generacije uvijek uspjeli raspodijeliti stvari da svi glumci dobiju po pet minuta vremena (OK, Nemesis je to malo zaribao fokusirajući se na Picarda i Datu) te to ni ovdje nije omašilo. Cijela posada ima svoje scene, što je dobro za sveukupni dojam ”zajedničke” avanture. Tako Picard ratuje na zemlji, a Riker u svemiru (najurnebesniji trenutak cijele priče jeste da je cijelim fricking Enterpriseom moguće upravljati preko običnog – joysticka!) i to dodaje na dinamici. Mislim, cijeli film je OK mješavina istraživanja i akcije, kao i malih moralnih poruka te jedne ogromne kritike USA politike zapakovane u SF priču. Rekoh to, pa da kažem koju i izvan kalupa.

Film je jednostavan. To shvatite doslovno. U njemu nema prevelikih misterija, spletki, ogovaranja i tračeva – vozi ravnom prugom. To je i jedan od razloga zašto se na filmova s novijom posadom gleda kao na produžene televizijske epizode. Također, ti su filmovi snimani u doba kad je Trek bio uhodan posao malih produkcijskih budgeta i velikih zarada, što se i osjeti. Dok je Prvi Kontakt imao dizajn setova ravno iz serije, Pobuna se odlučila za još jednostavniju opciju – stvarne eksterijere. Sve je to lijepo za vidjeti, ali ako steknete dojam da djeluje pomalo produkcijski siromašno, iako drugi dio filma, koji ima ponešto akcije u svemiru to kompenzira. Također, možda je samo do mene, nova ekipa za efekte (ILM je iz nekog razloga otišao ovaj put na godišnji) nije napravila baš bang-up job. Kako je ovo prvi film (tako kaže trivija) koji je u cijelosti izgrađen od CGI-ja… imao sam dojam da su se trebali još malo praksati prije konačnog posla jer pola svemirskih scena djeluje… skoro kao nacrtano vodenim bojama (iako ima poneka dobra scena, nije sve osrednje). Naravno, dosta tih… štucavica je pokrpano dosta brzim tempom, film jedva da ima praznog hoda, s nekoliko uvijek zabavnih pričica (Picard ima polu ljubavni interes sa stanovnicom planeta, Troi i Riker opet otkrivaju stare osjećaje) a može se priznati i da se već uhodanoj ekipi dobro pridružio i veteran F. Murray Abraham, iako je njegov lik još samo jedan zlokobni gad kojeg volimo mrziti. Dosljedna režija Jonathana Frakesa nije podbacila, iako je očevidno da je naučio na ekrane manjeg formata, što je dovoljno za prolaz, iako ne baš sjajnu ocjenu. Znači, laganini priča koju je moguće primijeniti na nekoliko stvarnih kutova, ponovni opušteni i zaigrani nastup stare ekipe, ponešto vizualnih ljepota planina Sierra Nevade i ponešto zdravih svemirskih scena da Trek film ima sve što treba. Teško da ga se može nazvati vrhuncem Trek filmova, ali prelazi na stranu onih bolji. Ako ništa drugo, barem gledljivijih.

 2058922,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2058923,v5JjlPyBPsyIQpFsrJwnAtFexJAgnrPXNyucYxCFPRSNLCuMe9dOulg7+qzq9tJ7WroLIafwPOXqaJEsd2LS4Q== 2058925,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2058930,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2058941,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2058947,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2058950,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2058955,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2058957,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== enterprise-e in4 star-trek-uss-enterprise-ncc1701-e-insurrection-modeling-kit_MLM-F-4738814312_072013

Enter the Dragon (1973)

Posted: 21 srpnja, 2013 in Akcija, Avantura, John Saxon

A70-2096 enter_the_dragon_poster_001 enter_the_dragon_poster_007 enter_the_dragon_poster_by_stormlightloren-d4k7tcl enter-the-dragon-40th-anniversary-blu-ray

IMDb

Trailer

Dakle, spomenuli smo ovdje Stevena Seagala, spomenuli smo Chucka Norrisa, spomenuli smo i Jean Claud Van Dammea, spomenuli smo čak i Michaela Dudikoffa, pa bi bi već red spomenuti i najboljeg od njih, ne. Već se neko vrijeme pripremam napisati nekoliko slova o nekom filmu Bruce Leeja, ali je problem što uopće nisam gledao puno njegovih filmova (da, znam, slobodne me kamenujte) i ona dva koja sam gledao… pa, uvijek sam mislio da su prepoznata da bi došla ovamo. Znam kako to zvuči, ima ovdje hrpetina poznatijih filmova, no bit je da nisam znao kako pristupiti pisanju jednom od njih, uvijek tražim neku središnju nit da tekst bude zanimljiviji pošto i vrapci na gramana znaju sve o njima, posebice o Enter the Dragon. I vjerojatno bih još uvijek odgađao da se nisu dogodile dvije stvari. Kao prvo, nabavio sam par originalnih dvd-ja s filmovima gospodina Leeja (iz one specijal ponude), a kao drugo, jedan bloger (Goodtalking, slobodno bacite pogled) me podsjetio da je danas obljetnica smrti legendarnog fajtera. I, što sad? Već kad je prigoda nije bilo druge do uzeti pero u ruke, zasukati rukave i smisliti riječ-dvije za majstora, a kako ja volim i malo… raznolikosti, nije bio težak izbor. Također, nedavno je umro i Jim Kelly, drugi legendarni fajter iz istog filma, pa, iako će to zvučati malo harsh, dvije muhe jednim udarcem. I slab sam na trećeg fajtera iz istog filma, Johna Saxona (još uvijek je živ) ali reći da je on fajter isto je kao reći da Dudikoff zna borilačke vještine. No, meni je lik simpa jer sam ga već spomenuo ovdje (A Nightmare on Elm Street) a i još jedan njegov naslov je u fazi postprodukcije. No, vratimo se na U Zmajevom Gnijezdu. Jer, to je kultni film, to je, heh, američki film (barem su dolari bili) i to je dobar film, ako ćemo iskreno, ne zato što je kultni ili zato što je Lee u njemu već zato što je uspješno izveo Istok susreće Zapad kombinaciju koja nije uvijek tako dobro ispadala.

Dva žanra su ovdje ukrstili svoje mačeve; špijunski film i borilački. U to je vrijeme James Bond još uvijek bio aktualan (jebiga, lik je neuništiv, ima ga u svakom desetljeću) ali i televizijom su palile i žarile špijunske serije (Mission Impossible & I,Spy). S druge strane, zahvaljujući Leeju, Aziji i njihovoj kinematografiji, borilački film doživio je svojih pet minuta pažnje. Doduše, i Ameri su imali voju viziju toga (serija Kung Fu) i, ironično, ista ta serija svoju popularnost može zahvaliti upravo Leeju, koji ju je i osmislio, pa onda popušio od Davida Carradinea. Da svi dugovi dođu na naplatu, pokazat će i ovaj naslov jer ekipa koja je otpisala Leeja, sad ga je tražila da odigra ulogu ovdje. Jerbo je on bio velika faca u Azijskim zemljama, a kad želite prodati neki naslov, dobro je imati neko poznato lice iz tih krajeva. Uz podršku američkih kolega, naravno, iako ni jedan od ove dvojice nije bio ni blizu Leejeve popularnosti (Saxon se mogao pohvaliti podužim stažom nastupa u TV serijama) no Kelly je bio fajter, a Saxon mamac za komade, pa su sve osnove bile pokrivene. Uz pomalo očitu James Bond premisu, a bome i inspiraciju za negativca (Dr. No) te uvođenje noviteta za USA tržište (danas vam je tome ekvivalent svojedobno dovođenje Johna Woo-a u Ameriku) film je postao egzotičan gotovo odmah po snimanju. I, srećom, opravdava svoj kultni staus, iako u njemu svi elementi i ne funkcioniraju tako sjajno.

Priča, koja je, budimo iskreni, skup svega već viđenog, funkcionira dobro zato što je zaokružena i ima dašak one intrige koje inače nude filmovi koji su bili i uzor. Likovi su poprilično nerazrađeni, modelirani po prepoznatljivom kalupu; sposobni, šutljivi tajni agent, pomalo kurčeviti i ponosni Crnac u čast tadašnjem valu blacksexploated filmova (treba misliti i na tu stranu publike) te pomalo hohštaplerski Bijelac koji ima šarm i karizmu klasičnih antijunaka (Saxon ima taj đir da bi dušu prodao za bolju ponudu… dok stvari ne krenu južno od dobrog, kad se prikloni pozitivnoj strani) čime su pokriveni ama baš svi karakteri (pomalo ziheraški, ako se smije primjetiti). Sadržaj ne komplicira previše, gotovo ništa, a svoju predvidljivost prikriva pažljivo doziranim scenama fajta koje, nećemo biti skromni, izgledaju odlično (tu je i bačena najveća kreativna snaga, bez lažne skromnosti) a posebice vrijedi izdvojiti završni obračun u sobi ogledala. Tko ne zna o čemu pričam…čitate stvarno pogrešan tekst. Taj je fajt (i sam film, već kad smo kod toga) dobio i svoj cool hommage u filmu The Shadow, a sam film je, za one stripoljubce, obrađen u jednoj epizodi Nathana Nevera (znam, znam, glupe trivije, ali preživite ih) što znači da još uvijek ima svoj trag u modernoj umjetnosti. Jednostavnost i izravnost borilačko-scenarističkog materijala (što ga nekad dovede i do granica glumačkog amaterizma) svoju draž nadopunjuje i entuzijazmom, kao i time da ne prodaje maglu; ono što očekujete, to i dobijate. A svi ostali su dobili svoj dio kolača; Lee je filmom postao poznato lice izvan azijskog područja (šteta što je nedugo nakon toga i umro), Saxon u svoj staž ima upisane dvije uloge koje su ga učinile besmrtnim, a Kelly, koji inače i nije napravio nešto vrijedno pažnje nakon ovog filma, stoji među obožavateljima uz bok Johnu Shaftu. Nije loše za jedan projekt koji je spojio dječiju zaigranost (kopiranje svih onih cool elemenata iz drugih žanrova) i komercijalni posao (prodavanje onog što je tada u Aziji donosila ozbiljnu love novom tržištu) u jednu cjelinu. Tko nije gledao (ako takvi uopće postoji) vrijeme je da pogleda kako su se nekad stvarali kultni filmovi. A ako vam nedostaje ozbiljnog fajta na ekranima (već kad je Seagal otišao u visine ogromne debljine, je’l) pogledajte kako je to radio pravi majstor.

enter-the-dragon-1 enter-the-dragon-2 enter-the-dragon-3 Enter-the-Dragon-bruce-lee-27110627-1920-816

enter-the-dragon-1 enter-the-dragon-2 enter-the-dragon-3 Enter-the-Dragon-bruce-lee-27110627-1920-816

enter-the-dragon-1 enter-the-dragon-2 enter-the-dragon-3 Enter-the-Dragon-bruce-lee-27110627-1920-816

Treasure Island (1990)

Posted: 5 svibnja, 2013 in Avantura, Ekranizacije

883929198573 Cutthroat_Island_(1995)

IMDb

Trailer

 

Već kad sam razvio jedra, da nastavimo istim kursom, je’l. I the great duck je spomenuo verzije ovog filma, pa da izvučem jednu iz gomile. Osobno, nisam gledao nijednu drugu osim ove (iako, lažem, gledao sam neku mini-seriju iz 80-ih koja se radnjom odigravala u svemiru – nije bila loša, da budem iskren) i film sam zapamtio kao dobar, stvarno OK uradak koji traje nešto jače od dva sata i, začudo, uopće nije bio dosadan. Poznati roman od Roberta Louisa Stevensa pročitao sam stvarno davno, još tamo negdje prije srednje škole i to čist slučajno, zaglavio sam nagdje i to je bilo jedino dostupno i nekako ga nemam volju ponavljati (iako je vrh književnosti, što jest jest) ali film je i dalje pošten uradak, čak i više od toga. Već kad su Pirati s Kariba dosadili skoro pa svima, odmah vas upozoravam da će se oni i ovdje spomenuti… Da, ovaj je film povezan s Piratima, ali na malo drugačiji način, skoro pa neuobičajen, iako sam nešto od toga već spomenuo ovdje. No, o tome malo kasnije, sad ćemo krenuti prema otoku s blagom… i napisati dojam-dva usput.

Priču valjda znaju već i vrapci na granama, klinac imenom Jim Hawkins, dokopa se karte sa zakopanim blagom legendarnog pirata John Flint. Uz pradnju nekoliko starijih članova engleskog društva, oni kreću na put prema otoku s posadom koja ima drugačije planove. Na brodu je i stari pirat imenom Long John Silver (mislim da postoji čak i porno zvijezda tog imena) koji je ustvari jedan od preživjelih Flintovih mornara. Na otoku, stvari se zahuktaju. Silverovi mornari zauzimaju brod, ali pobuna propadne jer je mladi Jim za nju slučajno doznao, te dolazi do stand off situacije – pozitivci vs pirati. A u svemu tome treba pronaći i blago.

Stvar koju vrijedi naglasiti odmah na početku… ovo je televizijski film. Gotovo nevjerojatno, kad se pogleda cjelokupni dojam. Zbog toga je u Europi išao naknadno i u kina (u USA je išao pravo na video) i neće se puno pogriješiti ako se kaže da je ovo jedan od stvarno najboljih primjera kako televizijska produkcija ne mora značiti i bezukusan proizvod (jedini koji mi dolazi u sjećanje još je Spielbergov Duel) te da u rukama sposobnijeg redatelja stvari mogu itekako dobro funkcionirati. Već kad sam tu, da odmah spomenem redatelja; Fraser C. Heston je sin od Charlton Hestona i ovakvi uspješni proizvodi mu nisu tako stran pojam jer je već napravio nekoliko takvih filmova, od čega je najznačajniji Needful Things, odlična, ali debelo podcijenjena ekranizacija romana Stephena Kinga. A suradnja sa starim mu nije uopće strana jer je napravio i jedan od boljih Sherlock Holmes filmova; The Crucifer of Blood. Zbog vještine, film zato izgleda k’o grom, odlični eksterijeri i krupni kadrovi broda Hispaniola stvaraju dojam da gledate kino film, a bogme su i obračuni uspješno izvedeni (iako nema klasične borbe dva broda) te film ima izgled, dinamiku i tempo. Heston je pružio zabavnu izvedbu klasičnog pirata (onaj arrrrrr govor je urnebesan, ali opet ne ispada parodija već baš kao slatkorječivi antijunak za kojeg i navijamo) a tu je i još nekoliko poznatih lica kao što su Pete Postlethwaite, Oliver Reed, Chirstopher Reed, Julian Glover te, tada još mal veći kikić, današnji superstar, Christian Bale. Glumci su svoje odradili kako treba, a malo je neobično slušati pun dijalog, bogat izrazima i opisima koji dolaze iz same knjige (cijeli film se vodi kao jedna od najvjernijih ekranizacija) jerbo… pa, neobično je to. Ne loše, iako djeluje malo staromodno. Pitali ste kako se, dovraga, Pirati s Kariba ovdje nadovezuju? Na zanimljiv način. Brod Hispaniola je ustvari identična replika broda Bounty, izgrađena za potrebe snimanja Marlon Brando verzije (on ga je i spasio da ne bude spaljen na kraju filma) a isti je taj brod koje desetljeće kasnije (uz dosta šminke, naravno) postao Black Pearl. A brod je prelijep (bio, nažalost, jer je potonuo u uraganu 2012 godine) i kadrovi s njim na otvorenom moru su nešto stvarno majstorski snimljeno. Kako god da okrenete, ne ide bez Jacka Sparrowa. No, zasebno, ovo je uradak koji diše čistim avanturističkim plućima, kojeg izvlači gotovo sve, od lokacija, pa do glumaca i priče, te ako vam je do ugodno provedeng vremena, a niste ljubitelji čitanja…znate što je rješenje.

treasure-island2 treasure-island3 treasure-island4 treasure-island5

T3 treasure-island1 treasure-island6 Treasure-Island-Christopher-Lee-Blind-Pew

treasure-island7 treasure-island8 treasure-island9 treasure-island10