Archive for the ‘Chevy Chase’ Category


l_91473_0097958_623cbd0d l_97958_3dadfe18

IMDb

Trailer

 

Znam da je Božić (pod uslovom da ga slavite) vrijeme kad bi svi trebali biti veseli, opušteni i širiti radost na sve oko sebe. To funkcionira dok ne pogledam TV program. Nemojte me krivo shvatiti, ali ako vidim još jednom Home Alome netko će nastradati. Možda ja, ali više televizor kojeg ću upucati kao što to napravi Mr. Joshua u Lethal Weapon. Nije ni nekakvo posebno iznenađenje što je Macaulay Culkin ovih dana u posebno dubokoj depri radi svega, em mu je karijera gone with the wind, em troši kao rusko vozilo na tablete i ine opojne stvari, em koji god da program pogleda, vidi samog sebe. Sad već zvučim kao Grinch, pa da ja to malo skratim i kažem osnovno – ako vam je do zabavnog filma o Božiću, tu je uvijek provjerena obitelj Griswald. Tata Clark, mama Ellen i klinčadija Audrey i Rusty. Mislim, OK, to je isto jedan od onih filmova koje znaju pustiti u ovo vrijeme, ali, iznenađujuće, ne tako često kako bi se moglo pomisliti. Možda radi onog National Lampoon’s predznaka (što je kao neka garancija da ćete sigurno vidjeti ponešto cica i guza), a možda zato što Griswaldi baš i ne šire potpuni joy kroz susjedstvo (šire ga oni što revnije mogu samo što to završi… pa, demoliranjem nečega) a njihova off familija (rođaci, točnije) znaju i previše podsjetiti na osobne rođake kojih smo željni kao jučerašnjeg snijega.

O sadržaju vam nemam što pričati, o filmu već i otopljeni snjegovići znaju sve što se može znati, no možda da spomenem neke tako sporedne sitnice. Treći film u popularnom serijalu i film koji je uspio sakupiti ugodan broj zvijezda na jednom mjestu. Osim pouzdanog Chevy Chasea (možda nije tako simpatičan kao vrišteći Culkin, ali je lik le-gen-da) i Beverly D’Angelo, koji su stalni, tu je još i jedna Julliete Lewis kao kćer (bože, što je nju čudno vidjet u komediji, ali ima talenta) te Johnny Galecki kao sinek. Tu je još i neizbježni Randy Quaid, te Raymondova mama, Doris Roberts te Julia Louise-Dreyfus. Recite što želite, ali ovako off beat cast glumaca jednostavno mora značiti drugačiju komediju od uobičajeno slatkih američkih klinaca i tipične sladunjavosti koju ponekad morate lopatom za snijeg sakljupljati s vaših tepiha. Doduše, nisu sve fore na razini, to se valjda nekako i podrazumjeva, a lagao bih kad ne bih rekao da ima i zrno tipično zahodskog humora (doslovnog – skeptička jama u jednom trenutku kaže KA-BUUUM) no shvatite to kao… odmak od uobičajene rutine.

Ono što filmu uspjeva jeste proširiti taj držimo-se-zajedno-duh, ima čak i malo ekonomske kritike (ukinute božičnice – slučajan detalj, ali uklapa se u današnjicu) i dosta opuštenosti u izvedbi glumačkog casta. Naravno, Božić od filmova koji se bave time očekuje da ima povoljan kraj, ali to je ionako film da natovarite tanjur i uživate u besposličarenju. Jedino što bi vas moglo smetati jeste… pa Chevy Chase (ljudi ga obično nešto ne vole previše), pa onda taj izvan rutine đir, pa dosta… jakih fora tipa spaljivanje mačke kad struja prošvika (to se dogodi kad nakalemite milijun žarulja na kuću) i sveopćeg izbjegavanje neke čvrste tradicije koja bi one malo ispravnijeg pogleda na cijelu priču moglo odbiti samo tako. Ipak, ovo je klasik (da, da, i Griswaldi su klasika isto kao i anđeo Clarence sa svojim krilima) koji, već ako niste skloni eksperimentiranju s nečim… tamo lijevim, funkcionira još uvijek kao švicarski sat i kao jako dobra zamjena za već debelo iritantnog Kevina i njegovih Home Alone avantura. Stoga, Sretan Božić, ljudi, ako ga slavite, i dobru zabavu.

1752439,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1752437,eiS_7eTsXf8VhB6Rvek3vNZAI9mnvvYeqPVzTfsRxpkA4+dduLjXVruWRd7EkIuGViTMsXj+BpJkjE2irqViww== 1752435,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1752436,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

1752449,OcQ+yyUg9WSPFwGbgxCw5nyAsP9ZvnuXbNs_6yh0pfzleZbNMo2Twcx4w705Be_M5SVRZfbygdPtjjX03_rQcg== 1752447,PYKXMvL837K0NhWzui79qwXB+073L+xNsDa335psnzh0RBN5mzBRRxQi6UMyhfhYngDK1tyCq69kIE0Vls0ppQ== 1752449,OcQ+yyUg9WSPFwGbgxCw5nyAsP9ZvnuXbNs_6yh0pfzleZbNMo2Twcx4w705Be_M5SVRZfbygdPtjjX03_rQcg== 1752443,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg==

1752438,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 1752442,z+Bg4oJPl3Uow68TZvwwLwUroV4SU8PL9AvPW44uu0r37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 1752445,izmRdqQXbHspDweYc5_lyuxDuHdiDk2jgGo1zvTe3ip1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 1752446,owuFsbgVizWPcAoC2z1eoywF3ocxM0QaxM8dD1rTxD9GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg==

Foul Play (1978)

Posted: 24 studenoga, 2012 in Chevy Chase, Komedija

IMDb

Trailer

Danas je ektra teško napraviti mix dva žanra da budu složna cjelina u jednom filmu. To ponajviše uspije hororima, onim stvarno, stvarno, stvarno inteligentnim ostvarenjima kao što Shawn of Dead ili Dale & Tucker, ali da napravite krimić i komediju… neizvedivo. Zanimljiva stvar… ovog naslova se sjećam otkako sam bio kao klinac i uopće nisam znao ni tko glumi, ni kako se film zove, a bogme ni o čemu se radi. Frend je tražio da mu ga skinem s neta, a kako sam slab na starog Chevy Chasea to nije moglo proći da ga ne pogledam i otkrijem zanimljive stvari. Kao klincu, ovo mi je bilo jezivo napeto. Kao odraslom, ovo je živi komični urnebes. No, da ne pomislite kako je tolika razlika u istom filmu, na njegovu početku postoji nekoliko stvarno dobro režiranih klasičnih triler scena koje djeluju pravo dobro. Doduše, danas jako dobro znam tko je Goldie Hawn, pa je gotovo nemoguće shvatiti nešto ozbiljno u bilo kojem filmu gdje ona glumi (iako Deceived djeluje posve pristojno) ali ipak, nešto malo trilerske arome dosta dobro nadodaje ovom filmu. I ne samo to, filma, ako to možete vjerovati, ima i jednu poprilično dobro odrađenu car chase scenu (s Chaseom za volanom, ako možete to vjerovati) što ga čini stvarno dobrim mixom jer imate svašta u njemu. A priča je pomalo… pa posveta, parodija, hommage… uzmite opis koji želite.

Gloria je pomalo sramežljiva knjižničarka koja baš i nema neke posebne sreće s muškarcima. Na nagovor frendice da ”malo živi” odluči prihvatiti poziv u kino od tipa kojeg je tek upoznala i… pa, tip umre pokraj nje u istom tom kinu. Dok ona pokušava pojasniti kako je tip govorio o nekakvim patuljcima, ubojicama i tako to, njegovo tijelo  nestane, a kako je upravo gledala nekakav krimić na velikom platnu, baš joj i ne vjeruju. Ali onda se počinju pojavljivati neki sumnjivi likovi oko nje (patuljak, albino) i na kraju balade doznaje kako je upala u jednu veliku zavjeru da se ubije ni više ni manje nego Papa osobno. Ona i žandar za kojeg je prije vjerovala da je obična muška svinja (Chevy, tko drugi) ali koji je sad, pa, cool tip, moraju to nekako razriješiti.

Goldie i Chase imaju baš pravo dobru kemiju na ekranu, ona malo zvrkasta, on malo… zvrkast, što očekivati od takvog spoja. Ona je u to vrijeme već bila zvijezda, ali on je tek jučer napustio Saturday Night Show i ovo mu je bila prve velika uloga. Sada, većina ga baš nešto i ne voli, ali meni je lik pojam, njegov humor je nešto što ili volite ili ne, a ovdje je itekako prisutna ona fina doza ironije, cinizma i sarkazma koja ga je već proslavila i koja će ga proslaviti još više kako vrijeme bude išlo. Goldie… glumi uvijek isto, ali je ženska preslatka (vjerujte mi, nemam drugi opis da je opišem) i nije Kurt Rusell nimalo lud što joj pravi društvo već 30-40 godina. Uz njih dvoje tu je još malo poznatih faca. Isto tako u svojem početku, tu je i ljudina (mislim po tjelesnoj fizionomiji) Brian Dennehy, pa Meredith Burgess (Rockyev trener) i Dudley Moore. Ovaj zadnji… urnebes. Ima dvije-tri scene kao tip koji voli…pa, malo nastrani disco seks (da, dobro ste pročitali) i koji ima cijeli stan preuređen u disko shagging jazbinu (Austin Powers se može sakriti kraj njega). Priča je, kako rekoh spoj trilera i komedije, s tim da je u početku više triler, a pred kraj više komedija, no zabavna priča u svakom slučaju. Možda vam sam spoj neće biti nešto posebno (ako ste jedni od onih koji ne vole miještati rižu i kukolj) ali to je sad vaš izbor. Sat i pol perolake zabave s glumcima koji su to bez muke iznijeli na svjim leđima. I, da, smijeh je zagarntiran (ako na ništa drugo okinut ćete na Dudleya), da poslije ne kažete kako vas maltretiram eksplozijama, ubojicama i sličnim veselim stvarima.


IMDb

Trailer

Tu i tamo pojave se stvari koje znaju biti drugačije. Ne nužno i bolje, ali zapamtimo ih te im se vraćamo s vremena na vrijeme jer u sebi imaju ono nešto što bi se filmskim rječnikom moglo opisati kao – originalnost ili barem neki ekvivalent toga. Nevidljivost sigurno nije originalna, Hollywood snima filmove o toj temi otkako je H.G. Wells objavio svoj poznati roman, što „Memoare nevidljivog čovjeka“ čini još jednim derivatom iste priče. Iste, ali različite. Memoirs… su također ekranizacija romana, napisan je od ruke stanovitog H.F. Sainta, koji do dana današnjeg nije više napisao ni slova. Kao i lik u radnji svojeg prvijenca, jednostavno je nestao nakon toga. Neki kažu da je zaradio toliko da mu pisanje više nije zabavno, ali ta zarada ne bi bila ni blizu tome da u igri nisu bila filmska prava. Što me dovodi do onog glavnog., filmskih stvari, poprilično originalnih.

Režiju potpisuje kultni majstor jeze John Carpenter. Majstor jeze, da, ali jednako tako i redatelj koji ima dobar komad filmografije smještene u čistim SF vodama, onim, da se tako izrazim, realnijim te režiranje još jedna takve priče, koja u sebi ima elemente dobre stare komedije, za njega nije ništa neobično (sjeća se netko još Big Trouble in Little China). Pomalo neuobičajeni izbor glavnog glumca također ima svoj udio u tome zašto se film ističe. Chevy Chase. Njega ili volite ili ne, nema baš sivih zona oko toga, njegova vrsta humora jednostavno nije za svakoga i stvar koju treba naglasiti – ovo mu je prvi nastup u nečemu što nije čista komedija. I snašao se, iznenađujuće dobro, ali to je možda zato što je lik kao skrojen za njegovu pojavu. Trebao bih reći i riječ-dvije o priči, zar ne, tek toliko da se zna o čemu pričam.

Nick Halloway je tip čovjeka koji živi, ali ga nitko ni ne primjećuje, pripadnik yappie generacije, mutnog i nedefiniranog zanimanja. Slučajno zaspavši u laboratoriju (posljedica gadnog mamurluka) preživi čudnu nesreću koja za svoje posljedice ima – nevidljivost. Ne treba puno da Nick postane zanimljiv svima, od policije do posesivnog CIA agenta koji tu ne vidi puno dilema. Ako ga neće imati, neće ga imati nitko, a Nicku nevidljivost možda neće biti dovoljna da spasi živu glavu.

Carpentera ovdje ne zanimaju specijalni efekti, ali ni ne bježi od njih. Nevidljivost treba nekako dočarati, pri čemu su među prvima upotrijebljene prednosti tadašnje novine – zelenog ekrana, posebice za krupne kadrove Nickova šminkanja lica te prizore gdje se rješava suvišne odjeće dok pokušava pobjeći agentima koji ga love. Zašto sam spomenuo da ga ne zanimaju? Zato što mu je draže priču graditi na sitnicama u kojima Nick otkriva sve mane nevidljivosti (gadno je kad vidite dim u svojim plućima) postavljajući ga u situacije koje su same po sebi komične, ali i ne tako kako bi se pomislilo. Svatko je barem jednom pomislio kako bi bilo cool prisluškivati vlastite prijatelje, no što ako ono što bi doznali nije što ste i očekivali? U tim nekim scenama komedija ima gorak ukus, čime Chase pokazuje da mu nije teško glumiti… ako baš mora. A kako je Carpenter romantičar u duši, stvar ne može proći i bez ljubavne priče. Daryl Hannah, glumica koja uvijek pleše negdje na granici zaborava i kultnog statusa, djeluje kao dobar izbor, no ovo je i rutinski odrađen posao, njezin lik nema nekakvu posebnu razradu osim da bude uz Nicka te mu pruži podršku jer su oboje na neki način autsajderi. Svoj pošteni filmski trenutak dobivaju kad Nicka pokisne te ga napokon može vidjeti bez teške šminke, što je i jako pametna upotreba filmske čarolije jer je iskorištena na pravi način.

S druge strane, film malo zapinje u svojem „potjera“ dijelu. Naravno, nevidljivi ljudi su oduvijek bili predmet potjera te naš Nick nije nikakva iznimka. Čak je i Sam Neill ovdje nekako neiskorišten (što će Carpenter popraviti u njihovom idućem projektu In the mouth of madness) te je cijeli dio filma u kojem postoji korektna akcija nekako nerazrađen, uz tek povremene trenutke dobre stare napetosti (potjera u vlaku). Akcija širokog spektra Carpenteru nikad nije ležala posebno dobro i njegov pravi talent dolazi do izražaja kad su likovi svedeni na bližu, osobniju razinu, što je ovdje uspjelo jedino kad je Nick sam ili s Alice, pa čak i kad je Nick u sukobu s agentima unutar zgrade ili vlaka. Netko bi rekao da se ne može imati sve i bio bi u pravu te je ta čudna razrada materijala dovela do toga da film doživi fijasko na box officeu. No, tu nije Carpenter glavni krivac već studio Warner Brothers (radi kojeg je Carpenter iz naslova maknuo ono poznato John Carpenter’s) koji nije dijelio viziju Chasea i Carpentera da naprave film koji će se više fokusirati na probleme kod nevidljivost, otuđenosti ljudi i samoći (točnije, trebala je to biti drama s jakim SF detaljima) nego na jurnjavu i potjeru. WB je na kraju imao konačnu odluku oko montaže filma te je Carpenter uspio tek mjestimično napraviti ono što je planirao. Da se netko sjetio pogledati Starman (1984) možda onda pojam jedne dirljive SF drame ne bi bio tako stran pojam.

Zaključak? Od samog filma nitko nije imao posebne koristi, barem gledano s financijske strane, ali s druge strane, dobili smo neobičan SF koji izbjegava upotrijebiti specijalne efekte da bi stvorio vizualne atrakcije tamo gdje nisu potrebne, neobično ozbiljnije izdanje Chevy Chasea te potvrdu kako se Carpenter tokom karijere trebao upuštati u više lakših materijala jer mu komedija, kao i SF te horor, sasvim lijepo leži. Neobična priča, kad se zajedno spoji.


IMDb

Trailer

I, tako, uzmem ja roman Gregory McDonalda, pročitam ga praktički isti dan, a onda da nadovežem doživljaj, pogledam i film. Sljedeće što napravim, odem spavati, ali evo me natrag na digitalnim stranicama virtualnog svijeta i dijelim svoju mudrost svakome tko nesretno zaluta na ove stranice. Ali, ne radim ja to bez razloga, svaki put kad sam u prilici pogledati kakvu vintage komediju, ona gdje glumi Chavy Chase  moj je izbor. Znam, znam, lik ima naslaganih bedastoća na kvadrat, nekima je iritantan do bola, ai ja sam suprotni tabor, ne mogu smisliti Billa Murraya i Dana Aykroyda, (njega još i progutam) generaciju koja je banula u filmski svijet iz popularnog Saturday Night Showa. Chase mi je fora, lik mi je simpatičan, njegov humor mi je cool, imam slabo mjesto na lajavce i hoštaplere, a, bogami takvih se naglumio. Ipak, Fletch duologija mu je najuspjeliji rad, a ima i to i svojih razloga.

Irvin M. Fletcher novinarska je zmajčina koja ima jezičinu samo takvu, sklon prerušavanju i ulaženje u deep, deep, deep undercover kad se radi o priči, i lik je faca samo takva. I kao takvom, pristupi mu bogati tip, tražeći da ga za dobru naknadu ubije. Fletch je u tom trenutku glumio propalicu (ili nije glumio, kako si uzmete) te se odmah aktivira njegov novinarski radar, koji ga odvodi u malu istražiteljsku misiju. Stvari, naravno, nisu onakve kakvim se pretpostavljaju, no do konačne istine treba malo kopanja. domišljatog istražiteljskog rada i nešto malo brzog jezika.

To što je lik takav nije grijeh scenarista, lik je takav i u knjigama. Ja rekoh, a vi čuli točno, knjigama… postoji cijeli serijal o tom novinarskom asu i tek su dva naslova ekranizirana. Stvari postaju bolje jer se spominje nešto o ponovnoj ekranizaciji nečega iz tog serijala, a da se materijala ima, ima se. Prva ekranizacija prvog romana doslovce prati radnju iz knjige te nije ni čudo što se radi o prvoklasnom krimiću (na stranu svu komediju) ne baš jednostavne priče kad se pogleda na drugi pogled. Počevši od jednostavne stvari, neobičnog zahtjeva, film ima odlike klasičnog istražiteljskog uratka, a lik Fletcha je ovdje samo da se naglase nekonvencionalne metode kojima se koriste. Svjež pogled na stvari koje su mogle ispasti tako rutinski (zamislite samo da je tu nekakav privatni dekster u kišnom ogrtaču) a neuobičajenost lika nadograđuje i radnju, jednostavno. Chase nije ništa drugačiji od svojih ostalih nastupa, samo što ovdje nema ni traga nekakvom forsiranju, naguravanju i lažnoj komičnosti jer, koliko to čudno zvučalo, cijela priča nije ni zamišljena da bude komedija. Jednostavan, narativno bogat, s hrpetinom dobrih gegova i pokojim pravim noir preokretom, teško da je i zamisliti nekog drugog u toj ulozi osim Chasea. Kako se materijal dobro drži za svoje godine, znatiželjan sam koliko će mu pomoći nova ekranizacija. Vrijedno višekratnog gledanja, čak i ako ne šmekate Chasea previše.