Archive for the ‘Chuck Norris’ Category


IMDb

Trailer

 

Pogledao sam The Expendables 2. Znam, jaka stvar, who gives a shit, buuuu, itd, itd. Nije loš film, priznajem, bolji nego ”jedinica”, opušteniji i zabavniji. Naravno, kad u kadar uđe stari Chuck, all hell breaks loose, drugačije ne može. I sad se vi pitate kakve veze ima taj film s ovim filmom. Vrlo jednostavna stvar. Norrisov lik se zove Booker, a ime je dobio po liku kojeg je Chuck glumio u ovom filmu. Što se tiče njegove filmografije, nisam baš jako dobro upoznat s njom, ako izuzmemo one najpoznatije naslove (Lone Wolf, The Code of… i MiA) jer Chuck, koliko god bio zanimljiv kao pojava, baš i nema neke kvalitetne filmove. Da, znam, on je legenda i tako to, dosta nas je odraslo na njegovim filmovima, bla, bla, bla, ali iskreno gledajući, ima stvarno loših filmova. Ipak, ne treba suditi knjigu po koricama, tako sam si uzeo zadatak da pogledam nekoliko njih koje uporno izbjegavam. Iako to sad zvuči kao neka tlaka, baš i nije, samo što možda baš i nisam u elementu za njegove filmove (općenito baš akciju) ali, već kad sam ovako otvoreno iskren, Dobri dečki nose crno ispao je bolje od očekivanog. Sad mi je malo jasnije zašto je Norris bio prozivan legitimnom zamjenom za Charlesa Bronsona, filmovi mu imaju takav štimung.

A ovdje je riječ o pomalo huš-huš temi: ratnim zarobljenicima, onima vijetnamskim. To je priča koja bogme nikad nije dobila potpuno razriješenje, a film počinje baš s time: sastanak nekih glavonja i njihove planove da izvuku neke od njih. Tu sad već sve malo zvoni na neku preteču Ramba, ali vojni tim doživi iznenađanje: nema zarobljenika, ali ima Charlia kao u priči, i oni jedva izvuku živu glavu, shvaćajući da ih je vlastita vlada sjebala. Radnja radi rez i počinje pet godina kasnije. Naš junak Booker sad je zaljubljenik u utrke i na Vijetnam ni ne pomišlja sve dok mu na vrata ne zakuca zgodna novinarka i ne postavi par pitanja. Nisu samo pitanja problem jer netko počne rokati preživjele ljude iz njegova tima.

Ovo nije akcija film, ovo je više triler-akcija-politički film, kombinacija koja uopće ne izgleda loše. Scenarij je pametno iskoristio tadašnje kontroverze, ali ih nije u potpunosti iskoristio, samo naznačio, što je šteta. Zatvorene igre političara uvijek su zabavne, kad ih se postavi u pravi kontekst. Scenarij je… rječit, nije krut, dijalozi su zabavni i vidi se uloženi trud. Akcija je režirana tek korektno, u skladu s vremenom, znači pomalo drveno i ima tek jednu veliku vatrenu scenu (na samom početku) dok je ostatak podređen tučnjavama, gdje Chuck mlati sve one koje treba premlatiti (dva dobra fajta). Iako je film imao tek jedan milijun budžeta (zaradio je 18, što Chucka pretvara u pravi stroj za štancanje novca) to se ne osjeti previše, ali nema ni nekih posebnih lokacija ili velikih scena. Relativno zanimljiva priča, korektan nastup Chucka (koji se potrudio da da sve od sebe što se tiče glume) radnja koja nije glupasta kao i nekim njegovim kasnijim filmovima… ne znam što da vam kažem, možda malo zastarijelo, ali poprilično efektan film uz kojeg vrijeme prolazi bezbolno.

Firewalker (1986)

Posted: 15 rujna, 2012 in Avantura, Chuck Norris, Komedija

IMDb

Trailer

 

Oduvijek sam padao na filmove o potragama za izgubljenim blagom, čak i ako su loši, jednostavno ih obožavam. Doduše, neki od njih su pravi mali dragulji, drugi su živa koma, ali kad kažete 80-te, pa blago, pa potraga odmah vam u sjećanje dolazi – Indiana Jones. To nije nimalo loša stvar jer je to vrhunski film, bez prigovora, i stvar koju je donio u nasljeđe (barem što se tiče 80-ih godina) jesu njegovi klonovi. Za one koji su malo bolji s tom tematikom prvo ide King Solomon’s Mines, a onda, za one koji su baš detaljno upoznati s tematikom, Firewalker. To vam je bilo eksplotisanje poznatih naslova na način na koji se danas rade XXX parodije poznatih hitova, ALI,…imali su šarma više nego današnje parodije. Možda zato što nisu bile parodije u pravom smislu te riječi (Rudnici Kralja Solomona su, istini za volju, materijal odakle je i proizašao Jones tako da ni ne mogu biti parodija) i možda zato što su pokušavali napraviti nešto svoje u jako, jako ograničenim uvjetima. Jedini grijeh im je bio što su se šlepali za poznatijom robom, ali tu je priča već malo drugačije. Oba filma nastali su pod patronatom filmske kuće Cannon i ako je nešto bilo popularno u svijetu, oni su se potrudili napraviti svoje verzije. Ninje, borilački filmovi, pa i avanturistički, sve je našlo mjesta pod njihovim krovom. I većinom ih radio njihov kućni redatelj J. Lee Thompson (oba ova, Mines i Firewalker su njegova) što je dobra i loša stvar. O tom potom. Prvo, biznis.

Max i Leo dva su frenda koji idu na…pa, u lov na razna blaga. Doduše, nemaju baš i sreće, ali tko pita, važna je avantura. Kad i zgodna plavuša ponudi mapu s lokacijom velikog bogatstva, naravno da će krenuti u potragu. Od nemila do nedraga (američkih rezervata, pa do srednjoameričkih prašuma) naša mala trojka upoznat će šamane, vojnike, pobunjenike i razne druge individue koje će im otežati ili pomoći na putu da se dokopaju blaga.

Film, da odmah naglasim, ne isporučuje ništa. Priča je tanka, mjesta radnje uglavnom se svode na studijske interijere i eksterijere stražnjih dvorišta, nema neke mistike, a i režija je bogme drvena, s nekim stvarno lošim rješenjima da bi se dobila dinamika. Jednostavno rečeno, ovo je loš film, ali ima određenog šarma koji ga spašava od potpune propasti. Chuck Norris i Louis Gossett imaju jako dobru boddy-buddy kemiju na ekranu i, koliko to bilo čuidno, smiješni su da ne povjeruješ. Radnja, koliko god bila smotana, ustvari nema praznog hoda i film se gleda s lakoćom, a neki dijelovi su pravo urnebesni (kad naš trojac putuje vlakom odjeveni kao svećenici) te je gotovo šteta što nije bilo više takvih trenutaka. Ima fajta, naravno, i on je napravljen kako treba (samo treba malo čekati da Chuck počne lemati ljude, to se dogodi tek na pola filma) i ako možete pregurati sve ostalo, onda će vas tokom gledanja i zabaviti. Jer teško da imate puno prilika vidjeti Chucka u nekon nesavršenom izdanju (lik ne može pogoditi vrata od štaglja pištoljem) te su ti komični dijelovi jedini koji film izdvajaju iz krda sličnih (isti pristup ima i King Solomons Mines). Gledano danas, to je film napravljen za šaku dolara (milijon-dva dolara) i koji se vozi na valu popularnosti Indiane Jonesa – John Rhys-Davies povezuje sva tri filma (to je ona loša stvar koju sam spomenuo) i teško je ne pomisliti kako se uz samo malo više ambicije mogla napraviti još jača komedija (iako je film i ovako bio hit u svoje vrijeme) koja bi ostala u još jačem sjećanju. Za obožavatelje Chucka, ali neće pogriješiti ni oni koji ne žele previše razmišljati o onome što gledaju, pa čak se žele i neki put nasmijati. Sve više od toga bilo bi forsiranje nečega što u filmu nema.

 


IMDb

Trailer

Iako danas više ne snima, redatelja Andrew Davis je u 80-ima i dijelu 90-ih bio jedan od onih redatelja koji su američki akcijski film držali na jako dobrom mjestu, onom kvalitetnom. U svojoj je filmografiji snimio dva filma s Stevenom Seagalom, njegov prvijenac, Abow the Law, te poznatu Under Siege, možda i najuspješniji derivat Die Hard formule. Kad uspijete s tako malim (mislim na Seagalov glumački potencijal) napraviti tako nešto puno (mislim na box office) i još doživjeti da vas kritičari hvale…nešto zanimljivog mora biti u cijeloj priči. Davis je napravio jedan mali kvalitetni niz kreativno jednako uspješnih ostvarenja, The Package i The Fugitive (možda i zato što mu je tamo opet glumio Tommy Lee Jones) stvarajući respektabilno ime u svijetu akcije, na kojem su mu neki mogli samo zavidjeti. Što me dovodi i do ovog naslova, nastalog negdje u sredini spomenutog razdoblja. Nije Seagal jedini profitirao iz suradnje s Davisom, Chuck Norris je također dobio svoj dio lijepe kritike nakon premijere, što je, priznajmo, čista anomalija kad je u pitanju njegova karijera.

Chuck je, kao i obično, pošteni policajac, koji u jednoj vrućoj raciji shvati kako je njegov kolega ubio nedužnog klinca, te mu podmetnuo pištolj da opravda taj čin. Chucku nije ni na pameti da to prešuti, što ga u roku odmah stigmatizira kod kolega jer nitko, baš nitko ne krši “zakon šutnje”. U svemu tome, naš junak će nastaviti i svoju istragu o dileru droge, no kad dođe do sranja, shvatit će da je sam te da iskrenos i pravda ponekad znaju imati neželjene posljedice.

Neće se puno pogriješiti ako se kaže kako je ovo jedan od najboljih filmova koji je Chuck snimio (ako ne i najbolji) jer, iskreno, teško da ga je itko mogao shvatiti baš ozbiljno prije toga. Davis je napravio jako uvjerljivu policijsku akcijsku dramu (ovo dramu nemojte shvatiti baš doslovno) te prizemljivo svo akcijašenje koje prizilazi iz priče na prihvatljivu, realniju razinu. Doduše, Chuck u završnici koristi automatsko policijsko vozilo za obračun, no čak ni to ne djeluje previše…izvan realnosti koliko bi se moglo očekivati na prvi pogled. A koristi i ono što se nalazi u svim Daviesovim filmovima – Chicago. Njegove su ulice uobičajeni lajt motiv praktički svih njegovih filmova (iz ove kreativno najbolje faze) i samo dodaju siroviji izgled kompleksnijoj radnji.

I Chuck je odlično iskorišten. Nije da se baš potrgao od glume (ali, plus za uloženi trud) no čovjek je karizmatičan i kao odbačeni pojedinac funkcionira najbolje (pomaže to što su ostali glumci bolji u glumi od njega), da ne govorimo kako u svemu tome i dobra količina akcije. Iako više u okvirima relanog, nećemo joj oduzeti ni žestinu, kao ni spektakularnost (Davis je bio dobar u takvim stvarima) što je u konačnici dovelo do toga da kritika je bude zadovoljna pokazanim, pali su neki hvalospjevi kako je Norris napokon snimio nešto što bi mu moglo samo pomoći u karijeri, a na 5 milja budgeta, okrenuo je oko 22 milje zarade – jako dobar dan, sve u svemu.


Lone Wolf McQuade (1983)

Posted: 12 travnja, 2011 in Akcija, Chuck Norris

IMDb

Trailer

 

Što? Mislili ste da se među ovim mojim amaterskim piskaranjem neće pronaći i pokoja riječ o čovjeku koji može sve? Što da vam kažem, mislili ste krivo. Pravio sam reda u kolkeciji, vrijeme darivanja tehnološkog viška i odvajanja onog što vrijedi, te slučajno naišao na ovaj naslov. Novo gledanje, ima zanimljivih stvari za pisanje o njemu, a kako se vrijeme upravo pogoršava, rekoh da malo ubijem vrijeme. A što se tiče starog Chucka…njega volite ili ne volite, nema neke sredine i hoću-neću. Meni je čovjek simpa, jedan od filmskih štemera koji na ekran dolaze s velikim Š jer…Chuck zna znanje, pa iako je snimio oho-ho toga što je na rubu negledljivog, povremeno bi mu zaletio pokoji…hmmmm…zanimljiviji naslov (namjerno izbjegavam reći kvalitetniji) te mu karijera nije bila čisti miš-maš. Ako pak ne volite čovjeka koji može brojati do beskonačno – dvaput, zaobiđite ovaj tekst, definitivno nije za vas.

Radnja, pitate. Teksas ranger J.J McQuade kroz zemlju usamljene zvijezde (iliti Texas) širi pravdu na svoj…unikatni način. Sve dok ne naleti na malo tvrđi orah, švercera oružjem i kriminalnog masterminda. Prvi pokušaj da ga privede pravdi završi katastrofalno, no onda naš junak dobiva drugu šansu, da to napravi inkognito, s par pomoćnika, off the record. A naš krimos, da malo poveća uloge, otme rangerovu kćer te je odvede u svoje bazu negdje preko ili uz Rio Grande. Konačni obračun neizbježan.

Chuck Norris i David Carradine imaju glavnu riječ, jedan je kao lik mitskog sveameričkog junaka odličan, drugi je kao kriminalni boss tako-tako, Carradine je to odradio rutinski. Priča je zanimljiva, pretjerivanje i big time reklama za rangere, ali tko pita, važno je da ima nekakvog smisla, da je pregledna i da ima puno pirotehnike, šore, emocija…svega utrpanog. Njima dvojici društvo pravi Robert Beltran iliti za one koji poznaju Star Trek universum (među njima sam, priznajem) prvi časnik Chakotey iz Voyagera. Stvar koja će vas zasigurno iritirati (jer mene je) što glavnog lika SVI zovu Ranger, pa čak i žena (bivša, kako bi bilo drugačije) te mu ime čujete možda dva puta u cijelom filmu. Ono što bi vas moglo pozitivno iznenaditi jeste – soundtrack. Main Title bez greške u sjećanje zove Ennia Morriconea te njegov legendarni zvižduk, no i ostatak je poprilično…poticajan za ovakvu vrstu filma. Šore su režirane pristojno (trivija kaže da je Carradine dobio žuti karton od Chucka kad mu je išao nešto propovijedati o borilačkim vještinama i kad ga je počeo udarati malo jače na setu te da nije puno nedostajalo da dobije i crveni), akcija je nadasve korektna (kultna scena kad našeg junaka zakopaju živog, a on kresne par dodatnih konjskih snaga u svojem Fordu Broncu i izleti van) i po svim mjerilima akcijskog filma, ovo je jako pristojan uradak, dapače Chuckov najbolji (ja sam više tip za Code Of Silance). Ne vjerujete? Ima toga još vezano uz film.

Ovdje Chuck po prvi put pokazuje svoj “drugi” izgled. Do tada je bio califonija beach boy s plavom kosom i bez brade, a ovaj, malo žešći (i bolje mu pristaje) postati će njegov trade mark za many, many godina što dolaze. Također, film je bio box office uspješnica. Ne uznemiravajte se, na 5 milja nabacio je 13 zarade, što ga čini jezivim uspjehom za svoje vrijeme. Ono najvažnije, film je postao okosnica za Chuckovu popularnu, ili omraženu (kažem vam, nema sredine kod njega) seriju; Walker, Texas Ranger. Lik Walkera će uskrsnuti u tri dodatna TV filma, kao i ekstra pojavljivanje u dvije srodne serije, da bi se cijela ta priča oko mitskih junaka zaokružila time da Chuck i u stvarnosti postane – Ranger. Doduše, tek počasni, radi svega što je napravio za promociju dotičnih, ali, hej, tko se od nas može time pohvaliti. Kako to već ide s velikim junacima, tj. odjašu u zalazak sunca, tako je i Chuck završio svoju karijeru, no zato će zauvijek živjeti u našim sjećanjima kada se kao jako cool štemer obračunavao s jako necool kriminalcima. Ako vas uhvati nostalgija – Lone Wolf je dobro mjesto za početak prisjećanja kako se to nekad radilo.