Archive for the ‘Danny Glover’ Category


depredador29005 itS2ZVABMCp9YYS42tn04HyPfwq kinopoisk.ru Predator-2-cover-locandina 6JPFtTQUySVPVn8qhJf7xxZcbPV

IMDb

Trailer

Nekoliko stvari se ne sramim priznati što se tiče filmskog svijeta, vrlo su jednostavne i kratke. The Shinning je precjenjen i dosadan horor, ali svaka dala Jacku Nicholsonu, nitko ne glumi manijake bolje od njega. Sva tri Nolanova Batmana nikad neće biti u istom rangu kao Burtonova dva i posljednje, ali ništa manje važnije, nikad nisam bio preveliki obožavatelj prvog Predatora. Već čujem kako se glasno zgražate i mislite kako sam neuko piskaralo koje ne zna što valja. Nije da taj film držim lošim, uopće nije, dapače, riječ je o finom akcijsko… nečemu uratku kojeg se može gledati s lakoćom. Ali nisam oduševljen njime, nemam ga u privatnoj kolekciji (stvar koja ne govori apsolutno ništa jer nemam ni nastavak) i ne gledam ga nikad osim ako ne naletim na njega dok vrtim TV programe i ubijam dosadu. Nastavak, s druge strane, mi je više manje odličan filmić. Ništa što bih stavio na top lisu najboljih odgledanih naslova ikad, ali ima ono nešto što ga čini… primamljivim za novo gledanje. I dok sam posljednjih dana bio unutar male rasprave što je bolje, kokoš ili jaje, nekako se nametnulo samo po sebi da zapišem koju riječ o njemu jer već kad pričam o njemu s drugima, jednako tako mogu i sa samim sobom. Nije baš odlika sjajnog mentalnog zdravlja, ali tako to ide kad vodite ovakav blog. I, ono što je najvažnije u cijeloj ovoj priči, ovaj naslov pristaje ovim stranicama kao ruka i rukavica, kao Hannibal Lecter i kuhinjsko posuđe, kao… uglavnom, shvaćate poantu; ovo je jezivo podcjenjeni uradak, ovo je nastavak kojeg više-manje nitko baš ne ljubi previše (ma, da, kužim, dobar je to film, ali, čovječe, u originalu je Švarci!…i tako te priče) i, iako ga kritika nije pregazila kao horde gledatelja, uvijek je nekako u sjeni prethodnika, pa čak i cijele franšize od koje čak i ona krš i lom od Predatrosa ima bolji rejting. A ja jako volim podjenjene filmove. To obično znači da u njima nešto valja, da su zapostavljeni samo zbog općeg dojma da je original bolji (tu ide slika od Die Hard 2) ili je netko jednostavno nadrkan zato što u nastavku ne glumi zvijezda originala (tu dolazi slika od Speed 2: Cruise Control). I, tako, rekoh vam sve to, da odmah ovdje na samom početku raščistimo neke stvari: Predator 2 je film kojemu ama baš ništa ne nedostaje. To je nastavak, istina, kultnog originala, ali ovaj posao je napravljen s mjerom da se ponudi različit materijal, što u konačnici znači drugačiji film, ali s osjećajem da je prije njega bilo nešto dobro (nešto kao Aliens). I, da, nema Švarcija, što držim, neka mi njegovi fanovi oproste na izravnosti, jednom velikom prednošću jer, suočimo se s činjenicama… to je Švarci, svi znamo tko će pobijediti na kraju (Švarci se s tim počeo zahebavati tek tamo u End of Days, da ne preživi, je’l) dok ovdje imamo više likova koji su simpa (zamjenim sve one nabildane plaćenike iz originala za jednog Billa Paxtona dok kažete Game’s over,man!), a bome se ekipa iza kamere potrudila da nam ponudi i malo mesa na Predatorovim kostima, a ne da kloniraju killera iz originala. Sve prednosti, nigdje mana, kažete vi, a ja se slažem s vama.

Dakle, storija nas vodi koju godinu unaprijed (u “budućnost” – 1997 godine) gdje je slavni Los Angeles pod pravom opsadom bandi. Oni se smicaju lijevo i desno, puškara se kao u Afganistanu, a časni pripadnici LAPD-a mogu samo gledati kako im redove desetkuju. Ali, novi igrač je u gradu i privlače ga obračuni gdje gomila njih pokušava srediti jednog od onih. Danny Glover (netipičan izbor za akcijskog junaka usprkos Lethal Weapon filmovima) tako dolazi u fokus zanimanja našeg lovca from outher space, ali i on dolazi u njegov zbog načina na koji ubija članove bande. Iako je to zdrav potez, klin se klinom izbija, oko za oko i te priče, i za svaku pohvalu je što Predator ne radi klasne, rasne i ine razlike već smica sve živo, ali takve stvari se ipak ne rade u Gloverovom gradu. Njegov tim žandara, protiv bandi, vladinih ljudi u crnom i samog predatora imat će pune ruke posla dok ne uspiju počisiti sav taj nered. Naglašavam ponovo, Los Angeles. Nema gdje se taj grad već nije pojavio, pa je čist normalno da i jedan posjetilac iz svemira s fetišom na trofeje dođe tamo, osjećao bi se kao doma jer ondje svi vole skidati tuđe glave (metaforički rečeno, metaforički) a kad se šala stavi po strani, to je urbano područje i ne može se osjetiti kako je to puno adekvatniji okoliš za skrivanje i lov od đungle. Ne shvatite me krivo, đungla ima svojih prednosti, fascinantna priroda, ali u filmskom pogledu zna biti itekako dosadnjikava zbog jednoličnosti. Znam, sporedna stvar, ali nekako mi je urbano područje bolje lego od zelene prirode, što se ne događa baš često.

Prednosti rada na nastavku jesu što već postoji original koji je uredno naznačio što je glavna kvaka filma, pa ne morate gubiti vrijeme na novo predstavljanje. Sličnosti između Predatora uno i due jesu što svaki započinje na svoj način (prvi kao nekakav kvazi vojni-akcić) dok je drugi više (krimi-akcić) ali je razlika što kod ”dvojke” to ne traje dugo. Bum-tras i znamo tko je u gradu, ali akcijske scene režirane su odlično, samo da napomenem, tako da nijedan naslov ne bježi od ovog drugog. Kako je netko komentirao, film je pun klišej-policijske spike iz 80-ih i 90-ih i to je apsolutno točno. Ovi pajkani su filmski pajkani, a Glover je filmski šef (ako vam je do neke autentičnosati gledate pogrešan film) što ukratko znači da tu nema nikakve karakterizacije, ali zbog te lajave spike i podjebavanja ti likovi imaju neku osobnost, a bome su i simpa družina. To što nema namrštenih faca i nabildanih tijela…pa, za mene je to prednost. Što nam nudi radnja? Oh, pregršt noviteta. Za početak, gledamo kako Predator skida sve redom. Ne vidimo to u cijelosti, ali ima nešto. Ti masakri su vizualno savršeni, pravo krvoproliće (podsjećaju na zabave koje rade narko-karteli) a kako negativaca ima k’o u filmu, znači ima toga dovoljno. Uvlačenje Vlade je isto zanimljiv grananja priče jer gdje je ET, tu su i Ljudi u Crnom, i dostavlja onu finu dozu prepišavanja među agencijama tko ima nadležnost u kojem kraju (ah, još jedna relikvija iz 80-ih – danas bi svi bili presretni da se riješe mrtvaca i operu ruke) a ujedno koristi priliku da pokaže kako je Predator bad motherfucker. Ovo zadnje se inače radi kroz cijeli film, nadograđuje se njegova osobnost i, iznenađenje, iznenađenje, lik nije jednodimenzionalni ubojica (ne ubija ako nije u opasnosti ili lovina nije zanimljiva, ima felling za trudne žene, plus tehnika) zbog čega postaje malo i zanimljiviji. Sve to kad se spoji u jednu cjelinu dobija se film koji je nabijen poštenim akcijskim scenama, koji ima korektne likove i situacije u koje upadaju, negativca koji nije lutka iz izloga te ravnomjeran omjer akcije, SF-a (toga baš i nema, ali kako je lik veliki brat ET-a…) i žandarskog filma (bande, njihove spike…) Teoretski pričano, film i nema neku manu, a ako bi krenuli s sitničarenjem (kartonski likovi, klišej dijalozi…) opet to ne bi bila neka mana. I, da, funkcionira više nego odlično kao nastavak. Za kraj još dodati da je Stephen Hopkins dokazao da može sjediti u stolici jednog Johna McTiernana jer režija je, ako ništa drugo, više nego dobra. A kad već kad spajaju ove oltimere u filmovima, mogli bi spojiti Dutcha i Harrigana u trojki. Da bace zgradu Predatoru na glavu ili nešto. I spase mačku usput. Ako niste gledali (ako takvih ima) slobodno pogledajte jer ne uništava ostavštinu prethodnika, a ako ste ga gledali… pa, onda ga ili gotovite ili mrzite, nema zlatne sredine.

2443924,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2443925,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHr67_E7rcN3WH3zLFXCjk0m_I6Z5OehPopFeQz5KPoleg== 2443927,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2443931,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2443932,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2443935,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2443943,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2443945,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2443951,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2443956,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2443959,6MA0m+djBELcNrvKEFEqrvCnsq14dJNbNFQTFfyIz2WypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ== 2443960,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg==

 

 


l_90022_5aacca1c l_90022_027920f5 silverado movie poster 

IMDb

Trailer

Da se malo vratimo u dobre stare dane kad je sve što vam je trebalo za dobar život sačinjavalo konja, šešir i pouzdani Colt s šest metaka. Krevet vam je bio otvorena prerija, a pokrivač zvjezdano nebo. Sranje, što je onda bilo lijepo živjeti. Netko vas raspiljuga, jednostavno ga ubijete. Nikakvi porezi na dohodak, porezi na rashodak, porezi na dvokorak – nikakvi porezi uopće. Ako bi vam se u vidokrugu i našao neki poreznik, ubijete i njega. Vesterni su američka tradicija dugački niz godina, stvarno jako dugački niz godina i moram skromno priznati, poprilično ih šmekam. Bilo one dobre, kultne i klasične, bilo one malo manje kultne, malo manje klasične, no jednako tako naivne. Volim John Wayna, volim Clint Eastwooda. No, volim i kad se u već ofucani žanr unese doza svježe krvi. Doduše, ne pretjerano originalna doza svježine, ipak su tu temelji i nepisana pravila žanra koja se moraju poštivati, ali svaka je promjena dobrodošla, što povremene projekte čini puno boljim iskustvom za gledanje. Silverado je jedan od takvih, iako baš i nije. To je vestern koji ima sve što treba imati jedan rasni vestert, ali je nekako svjež zbog…pa, idemo reći glumačkog kadra koji se naslagao ispred kamere, ali i zbog način, odnosnu kuta, iz kojeg se uhvatio dotičnih klišeja. Znam, to sad zvuči kao gomila gluposti i uvelike ću se složiti s vama, ali jednoako tako to su i činjenice od kojih se ne može pobjeći. O čemu ja to vama točno govorim?

Lawrence Kasdan zanimljiv je redateljski kalibar, radi malo, ali radi kvalitetno. Nakon što je uspješno istražio dubine noir trilera s jako dobrim Body Heat, pa onda dramske dubine još boljim The Big Chill, nekako je došao na ideju da bi sad mogao raditi vestern. I to ne bilo kakvi već onaj koji će spojiti poznatu ikonografiju Divljeg Zapada uz taa već afirmirano ocrtavanje dobih karaktera. Silverado tako govori jako poznatu priču o gradiću koji tone pod naslagama korupcije, nasilju i nepravdi sve dok u njega ne ujaše tajanstveni stranac. U ovom slučaju, taj isti stranac nije sam već ima prijatelje, a ti prijatelji svojih problema s ograncima loše vlade unutar grada, što u konačnici znači da mora doći do neizbježnog – opasno dobrog puškaranja na prašnjavim ulicama. Kako rekoh, Kasdan nije baš išao izmišljati toplu vodu što se tiče sadržaja, zadržao je ikonografiju (maltene svu moguću) tipičnu za vestern, no onde je napravio nešto svoje i time izveo da film bude zanimljiviji nego bi se to moglo čini zbog kratkog sadržaja.

Prvo malo o likovima. Svi oni imaju nekih svojih problema, istina, i tako ih upoznajemo. Četiri jahača, četiri priče koje se stapaju u jednu. Njihove su priče dovoljno razrađene da budu zanimljivije od prosjeka, no ne i da previše pobjegnu od ustaljenog obrazca koji su viđaju u vestern filmovima (iako imaju pomalo sjenovite karaktere, svi su oni junaci, ne može ih se zamjeniti za ništa drugo). S druge strane, negativci pate od jedne dimenzije, ali to je već ona klasika o kojoj govorim. Zanimljiva je raspodijela uloga. Kevin Kline je baš netipični predstavnik usamljenih junaka tajanstvene prošlosti, ali to ga baš čini idealnim izborom za revolveraša s osjećajem za pravdu. Prate ga Scott Glenn, ali njega ne možete zamijeniti za ništa drugo osim pozitivca, naravno, tu je i Danny Glover kao ponosni afroamerikanac (ili crnčuga, kako vele u filmu) te mlađahni Kevin Costner koji je skoro pa odličan kao nebouzdani mladac sklon upadanju u nevolje (zbog djevojaka, zbog čega drugog). S druge strane, Brian Dennehy je s jako malo toga za rad napravio dosta, stvorio je lik koji ne volimo, ali da se baš previše maknuo od svoje uloge iz First Blood, baš i nije. Pratio ga je Jeff Fahey (njih dva odigrat će koju godinu kasnije upravo suprotne uloge – pozitivaca na istoj strani – u malom krimiću The Last of The Finest) te im se pridružio Jeff Goldblum. Oni koji prate Kasdanov redateljski rad znaju i to da je većina ovih glumaca njegova kuća ekipa (Goldblum, Costner te najviše Kline) i osjeti da su svi bili opušteni, uigrani te da su znali što se od njih očekuje. Zamjetno je da film vuče inspiraciju iz ikonografije žanra, ali i iz nekih klasika kao što je Obračun kod O.K Korala (kojem se Kasdan nanovo vratio kad je baš radio storiju o njemu – Wyatt Earp – s Costnerom kao glavnim glumcem). Što se tiče tehničke strane, nema se što prigovoriti, nije ekstra efikasna, ali nije ni drvena kako zna biti te film, što zbog priča i pažljivo dozirane pucnjave, uopće nije dosadan. Možda nije neki kultni i izvikani klasik (iako ima lijep broj poklonika) svejedno je vrhunski uradak koji nije osramotio žanr već ga je, ako ništa drugo, barem pošteno osvježio.

2305174,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2305184,U9Xeak6R7Z2LIis5W5d7Bbkv8VtYjxUjIGjc9CGOTMa6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2305186,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2305200,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2305202,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2305207,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== silverado-1985-06-g silverado-1985-40-g

2305172,SgF2o+UeJ4XDbYCEKfXQGb4qJirYKnYHlgJ4oyfIww6Z+Me8QeOr6M236TvvQmpHopPJAwEl5OzKtDSbAQBaTg== 2305176,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== silverado-1985-03-g silverado-1985-37-g

 

Pure Luck (1991)

Posted: 15 ožujka, 2013 in Danny Glover, Komedija

l_102729_77d191e0 7PsLp1yU2qHrfLLO

IMDb

Trailer

Nakon ozbiljnih stvari, nešto malo opuštenije (i to vjerujem da se ne bi dogodilo da film nisam slučajno pronašao na jednom DVD-u tokom generalnog renoviranja kolekcije) jer, kažu ljudi smijeh liječi sve. O tome bi se dalo podrobnije raspravljati, ali ako ništo drugo, jedna lagana komedija za predstojeći kišni dan (tj, ukoliko netko nije nešto pogriješio) nakon teškog rada uvijek dobro dođe. A ima imam i svoje razloge zašto sam je odlučio staviti ovdje: naime, dosta ljudi uopće nije ni čulo za nju, što je zanimljivo ako se bolje pogleda jer ipak su tu neki slavni dečki, no s druge strane, ovo nije još jedna komedija o stupidnim teenegerima koji pokušavaju nešto pojebati, pa je njezin zabačeni status posve razumljiv. Vidite, upravo sam otkrio razlog zašto je meni poprilično cool film jer inače sam jako, jako…jako alergičan na komedije s prištavim samodopadnim kretenima, pa mi uopće nisu smiješne. Doduše, nema ni tu nekih baš ekstra pametnih stvari, no radije ću uviek izabrati nešto što miriši na klasiku (Jerry Lewis) nego nešto što miriši na kretenizam. A, kako rekoh, film i nije nešto posebno razvikan, ima stvar-dvije dobre u sebi, stvar-dvije loše, cijeli mali paket o kojem se isplati reći nekoliko riječi , pa tko zna, mžda vas povuče da je pogledate.

Uglavnom, ovdje nitko ne treba izgubiti nevinost, ali mogao bi život. Ili možda ne, ovisi kako gledate na to. Film započinje dolaskom kćeri nekog bogataša na neko ljetovališta. Pitate se vi o čemu je stvar. O tome da u roku odmah padne s krova hotela. Ne pogine, ali ona je kao utjelovljenje bad luck osobe. Kod nas se takvi jednostavno zovu ”baksuzi”. Sve loše što se može dogoditi, dogodit će se, ali nakon što nakon nekog vremena netko otme istu tu kćer, naš bogataš će se pronaći u dilemi kako je pronaći jer njegov tim istražitelja, predvođen sposobnim Raymondom, ne uspijeva to napraviti. Srećom (ili nesrećom) tu je Eugene. Eugen je… baksuz kao i bogataševa kćer, a netko iz bogataševa osoblja dolazi na stvarno blistavu ideju: spojiti sposobnog Raya s baksuzom Eugeneom te ovaj put proći kćerinim putem tako da ovaj drugi vodi. Znači, pošto su u istoj klasi baksuza, sve što se dogodilo njoj, dogodit će se i ovom. A to je samo početak priče gdje će Ray postati glavna meta svih Eugenovih ”nesreća” te je samo pitanje vremena kad će jedan od njih poginuti radi loše sreće… ili dok Ray radi izživciranosti samostalno ne ubije svog partnera.

Tu, naravno nema neke prevelike mudrosti. Znate sve. Draž filma je u stvarno unikatnoj ideji koja jest malo predrasudna, ali zato debelo zabavna. Film cijelu svoju komičnu stranu temelji na gegovima vezanim uz sudaranje sa stvarima, padanjem preko stvari i stvarima koje padaju na junake. To, naravno zvuči prizemno jednako koliko i zahodski humor, ali, ako ništa drugo, barem nije degutantno kako to već zna biti. I tu je ujedno i jedna moguća mana: ako ne volite Martina Shorta, cijela priča će vam biti naporna do bola. Ipak, realno gledajući, on i Danny Glover su dobro kliknuli i bio bi još bolji dojam da su autori išli biti malo ozbiljniji, s dubljim humorom (najbolja scena jest kad se Glover oprašta od Shorta u zatvoru, jer misli da je gotov zato što je baksuz, a ustvari odvedu njega) ali ako se gleda samo na površnu zabavu, norma je ispunjena. S im da nijedan nisu donijeli ništa novo na stol: Short je kao i obično laganini živčenjak (meni je tip simpa) a Glover je reprizirao svoju ulogu iz Lethal Weapona. Da vam počnem prodavati priče o dubini radnje, krakterizaciji i sličnim pizdarijama, poslili biste me u krasni zavičaj, zato ću samo reći; fora komedija s pomalo starinskim gegovima, ali koji još uvijek znaju upaliti. Ako ste i vi baksuzne sreće, neće vam se svidjeti, ako niste, možda hoće.

1887037,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1887039,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 1887040,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1887041,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ==

1887046,EGxloAICFWSu_r7y+GPq9EciiZbCW3Mw4jOkFo1C99PLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 5223469,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ==

1887042,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2347256,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2347257,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w==

 


IMDb

Trailer

Mini serije postale su stvar prošlosti. Više manje. Iskreno, kada ste posljednji put naletjeli na jednu takvu, koja je imala četiri (ili tri) lijepa nastavka, fino zaokruženu cjelinu i koja je nešto vrijedila? Vrijedila u smislu da niste mogli dočekati novi nastavak da vidite što se dogodilo s likovima i u kojem se smjeru razvijala priča Nije da je dotična forma posve izumrla, dobili smo pošteni ekvivalent u obliku TV filmova, obično bude riječ o dva dijela koji muku muče s minutažom i sadržajem koji jednostavno nije u stanju držati pozornost na tri sata (posljednji koji mi pada na pamet je slabašni Bag Of Bones) i to je to. Došlo, prošlo i u cijelosti zaboravljeno. Nije da sam koncept ponekad nije bio lišen bezvezarija, naopako, snimalo se sve i svašta, no neke od mini serija danas su nedostižni klasici koji imaju bolje ocjene nego previše reklamirani filmovi, no svejedno su i dalje u drugom planu radi svojeg televizijskog porijekla, koje se oduvijek držalo manje vrijednim. Nekako je pošteno pružiti šansu pokojoj mini seriji (već kad se isto radi s filmskim klasicima o kojima se zna skoro sve) kako bi se svi zajedno podsjetili na vrijeme kad je televizijski program bio puno bolji nego danas, kad su vrhunske zvijezde bez pardona pristajale nastupiti u ovakvim projektima, a čiji je konačni učinak takav da se i dan danas o njima priča te ih je stvarno teško nadmašiti. Usamljena Golubica vrhunski je primjer kako se radi odlična serija, ali i adaptacija popularnog romana jer ovo prvo ne mora nužno isključivati ovo drugo te je gotovo nevjerojatno kako je u nekim prošlim vremenima postojala određena simbioza između pisane riječi i snimljene slike te se nije osjećala potreba da se materijal modernizira kako bi se dobio pokoji gledatelj više ili da bi serija bila prilagođena višebrojnoj (čitaj mlađoj) publici. Ono što je još nevjerojatnije jeste to da je velika, gotovo epska priča, uspjela spojiti nekoliko posve različitih životnih putova u jednu nadasve suvislu cjelinu, u kojoj su svi uključeni uspješno demonstrirali svoje glumačke sposobnosti (a neki su tek treba postati prava imena filmskog svijeta) dočaravajući duh starog Zapada iz kojeg izvire nekakva autentika.

Serija se otvara trenutačnim životom dvojice bivših teksaških rendžera, Augustusa i Woodrowa, u malom, zaboravljenom i praktički napuštenom gradiću Lonesome Dove. Iako odmah imamo osjećaj kako su njih dvojica nekad davno bili jahači na duge staze i legende Divljeg Zapada te da je boravak na ovakvom mjestu nešto kao debelo zaslužena mirovina, ne djeluje nam kao da su baš zadovoljni takvim načinom života. Povratak starog prijatelja Jakea u njima će probuditi stari žar za avanturom te će se otisnuti na jedno, nekoliko tisuća kilometara dugačko, putovanje od prašinom prekrivenih ulica Texasa do zelenom travom prekrivenih obronaka Montane, neistraženi teritorij, s nekoliko tisuća grla stoke i konja. Putovanje, očekivano, nije nimalo ugodno, a naši junaci proći će sve, počevši od susreta s indijancima gdje će im najviše glavobolje zadavati tip imenom Plavi Patak kao glavni nemesis, pa s konjokradicama, gdje će morati donijeti teške odluke trebaju li poštovati zakon ili objesiti prijatelja, pa sa slučajnim prolaznicima čije su priče ispričane kroz nekoliko usporednih priča koje pratimo paralelno s glavnom. Tako tu imamo šerifa kojemu je pobjegla žena kako bi pronašla nekog tamo bivšeg pa pratimo samu ženu na njezinu putovanju s dvojicom zaostalih tupsona, pa je tu i šerifov pomoćnik, a pruža nam se i pogled na jednu udaljenu farmu koja u početku i nema neke veze s ostalim likovima, no na samom kraju postane jasno zašto je važna. Sve se te sporedne priče i njihovi likovi u jednom trenutku trajanja serije susretnu i dožive nešto zajedničko te, iako radnja možda djeluje rascjepkano, sve to čini jako dobru, gotovo epsku cjelinu koja jako dobra hvata bit starog Zapada i određenog, izumrlog načina života. Ako očekujete fore tipa Clint Eastwood, cool revolveraške obračune i misteriozne strance s cigarom u ustima… zaboravite, toga ovdje nema. Likovi su prizemno realni i nema sretnih završetaka za sve njih, a situacije su daleko od idealnih ili uljepšanih jer ovdje poanta nije bila prodati općeniti mit, već grubu istinu, koja radi toga na trenutke djeluje poezijski, a na trenutke krvavo i nasilno.

Iako iz današnje perspektive djeluje kako je serija nabijena poznatim glumcima, to je u trenutku snimanja bila tek djelomična istina. Ovo je savršeni primjer kako netko zna odabrati cast koji će u godinama koje tek trebaju doći pokazati ono što zna te da je od samih početaka jasno zašto je velika većina od njih zaradila Oscare, iako na iste nisam sklon gledati kao na mjerilo kvalitete. Od pravih zvijezda u vrijeme snimanja to je bio jedino Robert Duvall, ali ni Tommy Lee Jones nije bio baš daleko, iako je u tim godinama tek počeo stvarati pravu reputaciju rasnog glumca. Duvall bez muke portretira pričljivog, zajebantski nastrojenog Gusa, čime predstavlja idealnu protutežu šutljivom i mrkom Jonesovom Callu. Dvije zvijezde čak ni nemaju najveću minutažu (barem ne samostalno) ali to ovdje uopće nije neka mana jer sekundirao im je Danny Glover kao još jednu veće ime s velikog ekrana te Angelica Houston. Društvo im je pravio i Robert Urich, koji je tada bio top TV zvijezda malih ekrana (Serije S.W.A.T – ona po kojoj je napravljen kasniji film i Spenser). Diana Lane i Chris Cooper u to doba nisu bili čak ni TV zvijezde, zgodna skoro pa no name glumačka imena koja su kasnije potvrdila svoju kvalitetu, a ako imate brzo oko, u jednoj od najmanjih uloga možete vidjeti i Steve Buchemia. Serija kao takva, ako je gledati po glumačkom ansamblu, ima sve ono što je potrebno da bude vrhunska, čak i da se radi o nekakvoj slabijoj produkciji jer čak i ako na ekranu nema vizualnih poslastica, postoje one glumačke, koje prazan hod smanjuju do takve mjere da vam se čini kako šest sati trajanja prolazi u hipu.

Mana nema, to je barem najjednostavniji dio za napisati, iako uvažavam da će nekome tko je naučio na klasične John Wayne i Clint Eastwood vesterne ovo biti sporo i ne tako atraktivno. Određena se zamjerka može uputiti i na stvaranje vremenskog razdoblja ili izostanak istog jer cijelo putovanje traje nekoliko mjeseci, a dok ga gledate ispada kao da je riječ o tjedan dana. Što se tiče produkcijskog dijela on je na zavidnoj visini, upotrijebljeno je preko stotinu konja i stoke da bi se dočarala atmosfera velikog stada, a u prednosti se može ubrojiti i dočaravanje lokacijske različitosti pošto dobro osjetite razliku između prašnjavog Texasa i zelene Montane te se ne dobiva osjećaj kao da je sve snimljeno tamo negdje iza ugla, tek toliko da bude snimljeno. Serija je nastala po romanu cijenjenog pisca i scenariste Larrya McMurtrya, koji je za roman pokupio Pulitzerovu nagradu, i određena mana cijele priče jeste što je serija dobila čak četiri dodatna nastavka (tri su napravljena po McMurtryevim romanima) i svaka od njih prati različite životne dobi Gusa i Calla te ako se kojim slučajem odlučite na gledanje cijele sage, poželjno je gledati svaki dio zasebno, bez uspoređivanja, jer Lonesome Dove predstavlja sredinu, pa kad dođete do kraja i vidite kako su završili neki od likova, ta bi vam spoznaja mogla poremetiti užitak gledanja. Osim toga, ako niste fan čitanja, ovaj mali draguljčić u trajanju od 6 sati (i ako volite pošteni vestern) mogao bi vam ispuniti sva moguća očekivanja (počevši od glumaca, pa do radnje) bez da trepnete ili osjetite da već prošlo toliko vremena.

Bat*21 (1988)

Posted: 28 studenoga, 2011 in Danny Glover, Drama, Gene Hackman, Ratni

IMDb

Trailer

Sjećate se filma Behind Enemy Lines? Onaj gdje Owen Willson (stvarno čudan izbor za akcijskog junaka) bez šale zezne par divizija srpskih soldata, pobjegne progoniteljima, napravi dar-mar? Film vam je bio čista holivudska papazjanija? Pa, složit ću se s svama, iako mi je film zabavan. Povijesno debelo netočan, ali zabavan u onom smislu da vrijeme prođe samo tako uz njega. Poanta tog pitanja… sjećate se glumačkog lafa, Gene Hackmana, kako preko radija navodi hot shot pilota do sigurnosti? Zaustavljanje, premotavnja unatrag 13 godina i dolazimo do apsolutno iste priče, samo što smo uvdje ušetali u Vijetnamski rat, a naš Gene je bio taj koji bježi po zemlji. Behind.. se reklamirao kao istinita fakta (možda onaj dio gdje su srušili avion), a i Palica 21 (što je kodno ime našeg oborenog pilota) ima isti podnatpis. Također, i on ne prati baš povijesne fakte kako treba, ali radi to na ipak suptilniji način nego prvi film.

Gene je pukovnik Hamillton, stručnjak za navigaciju zračnih napada, i pri jednom takvom zadatku, njegov avion bude oboren, a on duboko unutar neprijateljskih linija. Jedina veza sa stvarnošću jeste Clark, pilot malog izviđačkog zrakoplova koji ga prati i održava komunikaciju. Vremena se nema baš puno jer cijelo to područje očekuje napad koji će okoliš poravnati sa zemljom, a i Vijetkong sluša što pričaju, pa ispravno zaključuju kako bi naš pukvnik bio jako dobar ulov.

Za početak, Bat 21 poprilično je zapušten film unutar filmografije koja se dotiče Vijetnamskog rata. Pronaći ćete ga na listama, ali samo onima malo opširnijim, daleko ispod Platoona i sličnih, što je, da citiram Kalimera, prava pravcata nepravda. Sad kad sam to napomenuo, da pojasnim zašto je to nepravda. Radi se o naslovu koji preferira realizam naspram Rambo sranja, što je sjajna stvar ako vas boli neka stvar za Vijetnam i želite čak naučiti podatak-dva, ali nije tako sjajna stvar ako ste Amer. Bez brige, pronaći ćete i klišeja u njemu, pažljivo doziranih, tipa da je Vijetkong jako zla vojna mašinerija, koja ne preza od ničega kako bi doznali što žele doznati, ali jednako tako ćete doznati i da Ameri nisu bili milo sunce mamino jer bez muka zapovjede napad na selo gdje su civili. Druga strana medalje, vidjet ćete i da nisu svi Vijetmanci bili spremni na bezvezno ubijanje te da su se neke stvari mogle riješiti običnom normalnom komunikacijom. To su one globalne stvari. One malo osobnije…

Naš pukovnik je čovjek koji nikad nije vidio rat izbliza, on je par tisuća metara iznad bojišta i baca bombe na ljude, a kad dobije vidjeti stvari iz prve ruke, pa baš i nije oduševljen time kako to izgleda. Glas pilota u tom okružju jedina je stvar koja ga drži izvan ludila i lijepo je prikazana ta njihova povezanost, intima kroz koju prolaze i međusobno povjerenje koje dovodi i do odlučnosti jednog da se izvuče živ iz tog sranja te drugog da ga izvuče. Male stvari, mali, odlično oblikovani dijalozi između njih dvojice drže središnju nit, ali, bez straha, ima tu i dobre stare pirotehnike, nekoliko jako dobrih vatrenih scena i eksplozija tako da je Palica 21 film koji jako dobro balansira između intimne drame i rasnog ratnog filma. A Gene Hackman zna glumiti, što da vam pričam, čovjek je legenda, i jako dobro, iako ne baš tako blistavo, ga nadopunjava Danny Glover. Film koji iz jedne specifične situacije uspješno radi presjek cijelog jednog sukoba. Možda zrno preambiciozno zamišljeno, ali izvedba nimalo ne kasni za idejom. Zanimaju vas ratni filmovi bez Rambo sranja? Naslov ko stvoren za vas.


IMDb

Trailer

Napraviti nastavak dostojan originala uvijek je težak posao. Napraviti nastavak koji će nadmašiti original još je teži. Kako onda napraviti nastavak filma koji po svim standardima nije uobičajen materijal zamišljen za tvorničko štancanje nastavaka? Odgovor je jednostavniji nego bi se moglo pomisliti na prvi pogled; napravi se drugačiji film. Kada je Lethal Weapon (1987) pogodilo kina nitko od uključenih u projekt nije mogao ni zamisliti da će postići takav uspjeh, a kamoli da će se razmišljati o nastavku. A da nas čeka drugačije filmsko iskustvo, no opet tako blisko onom koje smo preživjeli s prvim filmom, jasno je od samog uvoda, jer čim krene naslov filma, praćen nekakvom looney tunes melodijom, odmah se radi rez i doslovce s neba upadamo u akciju. Murtaugh i Riggs su u automobilskoj potjeri koristeći se obiteljskim karavanom Murtaughove žene Trish. Nema pojašnjenja tko, što, gdje kako i zašto, ali koga briga, radi se o tako suludom otvaranju filma, nabijenom akcijom, hrpom ispucanih metaka i žestokim humorom da je to urnebesno.

Nakon takvog otvaranja stvari se ipak smiruju (samo malo) i slijede nekakva pojašnjenja. Rog i Riggs su preživjeli koju godinu partnerstva, još uvijek se nisu međusobno poubijali, još uvijek rade kao policajci (na sveopći užas osoblja oko njih) i ovaj put istražuju nekakve južnoafričke mutne tipove. I to rade već neko vrijeme jer, kako to već ide, ovi su jako nadrkani na njih jer ih živciraju te im odlučuju očitati lekciju napadom na Roga i njegovu obitelj. Kako bi održali svježinu materijala, autori nisu zaboravili ni na razvijanje likova, te tako između akcijskih/humorističnih sekvenci doznajemo da Riggs više nije sklon grickanju cijevi vlastita pištolja, ali i da je postao praktički član Murtaughove obitelji koja ga je više-manje usvojila. U tim dijelovima filma gdje se prikazuju njihovi svakodnevni rituali i glavni junaci dobivaju prostora za pričanje vlastite priče te se tako otkriva pozadina pogibije Riggsove žene, ali i strahovi Roga da će mu djeca odrasti i napraviti gomilu gluposti koja će se njemu obiti o glavu (kurton-fikus radi reklame za kondome njegove kćeri Rianne). Ti osobni trenuci iskreni su koliko i duhoviti, radi čega njihovo off beat partnerstvo ima uvjerljivost i težinu koja do izražaja dolazi kad krene akcija.

Ne želeći kopirati tek original po sastavu priče, uz novu garnituru negativaca do izražaja dolazi i pojačanje našem dinamičnom dvojcu. Leo Getz, lajavi muljator (što god trebate, Leo Getz!) u interpretaciji Joea Pescija koji je toliki davež da ga jednostavno morate voljeti. Kad se putovi povežu, Leo će postati dio njihova tima u obračunu s južnoafričkom diplomatskom mafijom, izazivajući lavinu smijeha (a što drugo) dok ustvari više odmaže nego pomaže svojim uplitanjem. A da se ne zaboravi originalna premisa filma, Riggs će dobiti šansu za vezu s jako zgodnom Patsy Kensit, čija će nasilna smrt na površinu izvući svo njegovo tkz. ludilo koje je bilo pokretačka snaga prvog filma.

Koliko god stvari na ekranu bile drugačije, iza kamere se zadržala ista ekipa koja je tako dobro radila na prvom filmu (ne mijenjaj konja koji pobjeđuje i te priče) počevši od redatelja Richarda Donnera, pa do glavnog glumačkog dvojca Gibson-Glover. Da se ne bi došlo do zasićenja istim licima, uveden je i novi lik, spomenuti Pesci, što će postati jedan mali, ali prepoznatljivi dio serijala kako budu izlazili novi nastavci. Scenarij je ovaj put tek djelomično odradio Shane Black, radeći tek okvirnu priču i dijaloge, što se itekako osjeti, dok je Jeffrey Boam ovaj put odradio veći dio posla. Koliko je Lethal Weapon 2 drugačiji film od originala, toliko je i razrađeniji (ne nužno i bolji, ali jako blizu) jer ležište je dobrano prebačeno na likove pošto će negativci (u svim nastavcima) postati tek stripovski dekor koji će biti ovdje tek toliko da pogine i slične vesele stvari. Akcijske scene su razrađenije, počevši od uvodne potjere, preko helikopterskog napada na Riggsovu prikolicu do završnice i rušenja kuće postavljene na potpornje, te čak i spektakularnije. Režija je vidljivo opuštenija pošto je prvi film za Donnera bio tek uvertira u takav light materijal, kao i izvedbe glumaca (koliko je to uopće moguće jer su i u prvom filmu imali pravu komičarsko-glumačku kemiju) i jednostavno je vidljivo da je ekipa iza i ispred kamere opet imala provod života dok je snimala scene, a takvo što samo pridonosi šarmu filma.

Nakon što je prvi film privukao publiku nastavak je uspio zadržati istu na svojoj strani, ali i privući novu. Razrađeniji, s više akcije i humora, urnebesniji, „dvojka“ je uspjela postići da ravnopravno stoji rame uz rame s originalom, a ako se kojim slučajem ne može uspoređivati s kultnom „jedinicom“, bez muke predstavlja kategoriju za sebe jer rijetkima polazi za rukom tako dobro prenijeti poletni duh koji je privukao publiku u kina. Ili da citiram rečenicu iz filma koja savršeno opisuje ono što se događalo prilikom premijere – Riggs: “We‘re back! We‘re bad!


IMDb

Trailer

Jedan je crn, drugi je lud i oba su policajci. Jednostavnijeg koncepta za predstavljanje vjerojatno najpoznatijeg filmskog para nema, a nema ni neke potrebe za tim pošto ova rečenica savršeno opisuje ono što oni predstavljaju. Projekt koji je prije dvadeset i pet godina zamišljen kao jednokratni uradak nabijen akcijom i humorom, prerastao je u opće poznati serijal koji se odlično slagao i s kritikom i s box office uspjehom. Poznata priča o jednom crnom murjaku, koji broji dane do umirovljenja, i jednom ludom bijelom murjaku, koji voli izazivati vraga, svoj je kultni status dosegla na tolike načine da se to ne može samo tako opisati, potrebno je proći kroz sve faze nastajanja te ih predstaviti kao zasebne dijelove koji, kad ih se spoji, stvaraju uspješnu cjelinu. Odakle krenuti? Od scenarija, kako i doliči.

Ime autora; Shane Black. Lethal Weapon mu je bio prvi napisani scenarij u tim danima, a plaća od četvrt miliona dolara zvuči jako dobro za bilo kojeg 26 godišnjaka. Naravno, nije ih dobio zato što je bio lijep i zgodan već zato što je scenarij imao potencijal, što je odisao svježinom kakvu filmovi o partnerima na velikom ekranu (takozvani budy-budy filmovi) do tada baš i nisu imali i zato što je priča bila nesvakidašnji spoj akcije i britkog humora, što je uvijek dobitna kombinacija ako želite nešto i zaraditi.

Za razliku od glavnog konkurenta za prijestolje najboljeg, 48 Hours, Lethal Weapon svoju privlačnost polaže na odnosu dvije potpuno suprotne osobe. Roger Murtaugh predstavlja pouzdani dio dvojca, detektiv koji ima uredan posao, sređen život s ženom i troje klinaca, koji živi u privlačnom predgrađu i kojemu nije ni na kraj pameti potezati nekakvog mačka za rep jer je to old for this shit. S druge strane imamo Martina Riggsa, policajca koji službeno nema sve tri čiste u glavi, koji je nedavno izgubio ženu, koji živi u prikolici na plaži, koji voli grickati cijev pištolja za zabavu subotnje večeri, a glavni posao mu je izazivanje vraga jer je, pogađate, sklon samoubojstvu i autodestrukciji. Nakon što uspješno zariba još jednu akciju, Riggs dobiva transfer u drugu postaju, gdje ga sparuju s Rogerom. U iskrenom razgovoru obojica zaključuju kako su obojica ustvari sjebani tim partnerstvom. Istražujući trgovinu kokainom, dvojac će ipak razviti povjerenje jedan naspram drugoga, a kroz akciju koja slijedi, nekako će doći i do toga da, kad udruže snage, niti je Roger prestar za takva sranja, niti Riggs ima baš toliku želju da umre. Kao i do toga da ako želiš nešto riješiti, poubijaj koliko god negativaca možeš, a neće naškoditi i ako nešto digneš u zrak, tek toliko da se bude na čistu da nitko nije preživio.

Cijela bi ta priča bila posve beskorisna da nije bilo nekoliko dodatnih stvari. Čovjek iza kamere; Richard Donner, slavni redatelj koji se već upisao u filmsku povijest hororom The Omen, kao i adaptacijom stripa Superman. Ovo je ono što je za Donnera „lakši“ dio karijere, za razliku od prva dva spomenuta, Lethal Weapon trebao je predstavljati projekt za jedno ljeto, brzopotezni materijal koji bi svima osigurao nešto malo više zarade, korektno napravljen posao i uradak koji će imati preglednu režiju, bez nekih većih ekshibicija. Upravo je taj lagani pristup, izmiješan s gomilom britkog humora i verbalnog nadmudrivanja, postao daljnji zaštitni Donnerov znak (posebice što se tiče Lethal Weapon serijala) gdje je vidljivo da se ekipa jednako dobro zabavljala ispred i iza kamere.

A pripomogli su i nastupi glavnog dvojca. Mel Gibson i Danny Glover imaju popriličan radni staž, i teško da ih može optužiti da su nekakvi fuš maheri što se tiče glume. Ipak, Glover je do tada bio poznatiji po svojoj ulozi u Spielbergovoj Boji Purpura, a Gibsonu je karijera ušla silaznu putanju nakon problema s ovisnostima koje su došle s popularnošću tako da nijedan nisu predstavljali ono što bi se moglo nazvati materijalom za pošteni akcijski film (bez obzira na Gibsonovog Mad Maxa). Redatelj koji do tada nije radio jednostavni akcijski film, jedan glumac koji do tada nije ni nastupao u akcijskom filmu te jedan glumac za kojeg se nije vjerovalo da će uopće uspjeti ostati trijezan na snimanju te kad se doda da negativca glumi netko tko do tada nije glumio negativce (Gary Busey)… nije nikakvo čudo što projekt nije trebao trajati dulje od jednog ljeta.

Ali, ipak je potrajalo. Zahvaljujući Donnerovoj režiji film ima potpis majstora koji zna režirati, bilo akciju, bilo komediju, dodavajući potrebnu dinamiku tamo gdje je moglo doći do statičnosti. Glavni junaci toliko su čudan par da su toliko i odlični u svojim ulogama, s dobro ocrtanim karakterima (iako se u tome ne može poreći i jedna vrsta stereotipnosti) i odnosom začinjenim s najoriginalnijim verbalnim nadmudrivanjima viđenim u nekom akcijskom filmu. A kroz sve to se provukla i lijepa doza akcije, bilo one fizičke (svatko se, vjerujem, sjeća opakog fajta Gibsona i Buseya na kraju filma) bilo klasične pirotehnike (koja je ipak ostala u drugom planu, za razliku od ostalih nastavaka). Neki su kompromisi ipak napravljeni. Iako danas djeluje kao lagani materijal, Lethal Weapon bio je snimljen u mračnijem tonu, s krajem gdje Riggs pogine, a kako je probna publika loše reagirala na to, napravljen je alternativni kraj, ovaj koji svi znamo. Također, Riggsova samoubilačka narav pojačana je drugačijim uvodom u film, koji se danas može vidjeti u redateljskoj verziji (preporučljivo za pogledati) što je također bilo malo previše. Kompromisi za današnje vrijeme djeluju možda i prestrogo, posebice s uvodnim dijelom, ali pretjerivanja nikad nisu bila dobra stvar, što je i ovdje slučaj. Danas, sa odmakom od 25 godina, ti dodaci djeluju zabavno, a film kao takav je kao dobro vino, svakim gledanjem sve bolji jer kreativnost i trud svih uključenih itekako je vidljiv, što nikad ne zastarijeva. Zašto volimo cijeli serijal? Da citiram dinamični duo – We are not to old for this shit!