Archive for the ‘David Caruso’ Category

Body Count (1998)

Posted: 1 rujna, 2014 in David Caruso, Kriminalistički

510FMCRRXML._SL500_ BodyCountFluchtnachMiami-Cover-181283 l_115072_0120186_3666e036 max1128532625-frontback-cover

IMDb

Cijeli film on line

 

Krivim Tarantina za štošta; zato što je pozer, zato što jednostavno krade od drugih i zove to posvetama, zato što je snimio Death Proff, zato što je drugi Kill Bill dosadan za umrijeti, ali priznajem čovjeku da zna napisati dobre dijaloge. Zabavne dijaloge. Krivim ga što je tim zabavnim dijalozima, koji obično mlate praznu slamu, doveo na veliki ekran pričljive negativce, kriminalce koji umjesto da nekoga ubiju razgovaraju o značenju Madonine pjesme. I, tako, krivim ga i zato što su  nakon njega došli razni imitatori koji to nisu znali raditi. Doduše, nije on za to kriv, za svakim talentom dolaze oni koji ga nemaju, ali da i to spomenem. Sad, zaboravite na Tarantina jer ovaj film nema apsolutno nikakve veze s njim osim što je nastao po (pre)očitim utjecajem njegovih filmova (barem onih prvih, koji nešto i vrijede). Naišao sam na njega slučajno, tako to obično ide kod ovakvih naslova, i pogledao ga samo zbog, ovo će vas nasmijati, Davida Carusa. Hej, tip je mrzak svima, što je meni odmah simpa, ali naspram pojava na velikim i malim ekranima koje nose epitet ”poznate zvijezde”, on je još i podnošljiva pojava. Da ne bude samo on u igri, tu je cijeli niz inače respektabilnih glumačkih imena, pa je film, barem u teoriji i nekakvoj proizvoljnoj matematičkoj računici, trebao nešto vrijediti. To sad, naravno, ostaje subjektivan dojam, ali tih osamdeset i nešto minuta koliko traje… pa, idemo reći da nisu bile tako teške kako sam mislio da bi mogle biti. Film je očito išao linijom Tarantinovih Reservoir Dogsa, kriminalci i njihove priče, ali pokušao je nešto malo biti i svoj, a kad zbrojite sve te glumce na jednom mjestu… OK, podnošljiv uradak, ima i gorih, nije katastrofa… kužite već što želim reći.

Kriminalci i njihovi propali poslovi kriminalne naravi valjda nikad neće prestati biti zanimljivi. Ovaj put radi se o tome da je poslić uspio, naši dečki uspješno su upali u nekakav muzej/galeriju i maznuli par vrijednih slika, ali, naravno, tu je uvijek jedan kreten koji mora napraviti nešto na svoju ruku i pokrenuti alarm, upucati zaštitara, zajebati cijelu stvar. Naši dečki pobjegnu, istina, ali sve drugo im se zezne, pa tako moraju nekako doći na mjesto gdje ih čeka tip koji zna tipa koji treba doći s tipom koji ima lovu za slike. Jednostavno zvuči, ali nije jer naši junaci… pa, ne podnose jedan drugog, svi svakog krive za napravljene zajebe, a ni putovanje ne ide glatko jer mjenjaju aute, voze se preko Lijepe Naše USA, kupe neke sumnjive ženske (ustvari jednu) koja ispadne još gori prevarant nego oni, a samo je pitanje vremena kad će svi zajedno potegnuti oružje jedan na drugog. Sadržaj nema apsolutno nikakvih iznenađenja.

To je gotovo klasika. Da otvorite enciklopediju kriminalističkih filmova, ispod tog pojma bi pronašli ovaj sadržaj. Ali, to je OK, jer stvari stvarno mogu krenuti krivim putem na sto mogućih načina i inspiracija filmaša kod ovakvih stvari je nepresušna. Da baš ne odugovlačim (jutro je, pije se kava, vani pada kiša…) film je prepun priče u stilu Tarantina (kako sam već rekao) i dobar dio toga valja, onako, da prođe vrijeme, a dobar dio toga je i promašena poanta. Razlog zašto je ovo podnošljiv film jeste što to nije samo kriminalistički uradak već i izneneđujući film ceste pošto naši junaci trebaju prijeći pola Amerike da dođu do love, a taj put prati osnove Murphyjeva Zakona; sve što se može sjebati, sjebat će se. A naši junaci, koji u osnovi jedan drugoga ne mogu podnijeti i stalno provociraju jedan drugog, nimalo ne pomažu u tome. Ima tu čak i humorističnih fora, kad ih autobus u nekoj pripizdini zaobiđe jer vozaču djeluju kao banda delikvenata (što u osnovi jesu) ili kad vuku mrtvog frenda natrag u auto jer ne mogu otići vlakom. Sadržajno ne nudi ništa novo, iako ima taj mali raspored radnje da gledamo kroz kratke isječke što se to krivo dogodilo u pljački, a vrijedi spomenuti da nitko od uključenih nije baš nešto glumio, ne baš. Caruso ma svoj prpoznatljivi nastup, gotovo kao praksa za Horatia, Ving je… Ving, ne znaš jel’ stvarno glumi ili je običan dan, John Leguziamo je pomalo stereotipni Latino, brz na jeziku, još brži na pištolju, a Linda Fiorentino (jedini komad filma) djeluje kao da je namjerno ubačena u priču da ne gledamo samo muške (tj. ne ona već njezin lik). Ona i Caruso imaju zanimljivu kemiju jer su već odigrali nešto slično u Jade, wanna be Basic Instict filmu. Režija je srednja žalost, da budemo iskreni, gotovo televizijska (pravo-na-video) i u osnovi, ako ovo propustite ne gubite stvarno baš ništa. Prolaznu ocjenu ima samo zbog te silne ekipe (tu je i Forrest Whitaker), ponešto zabavnih dijaloga, ponešto smiješnih situacija i općenito kriminalno-komičnog tona za kojeg još nisam siguran da li je namjeran ili slučajan. Naslov kao stvoren za nedjeljno poslijepodne, kad sam ga ustvari i pogledao.

1749319,X_dCJv9m2+FDcCtZjczB8pLz0cmrrlT8fhq2HtXqDwJ7J21vUXEhybQ7IQI6nAb9ALvCLMbkmSYE+dnPwZ1U+g== 1749320,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1749321,9chQvm2XR7MacnSNoS1xqc9BlB8TmJmUY2X_nMD8jDAYPJ+g4CRBRtriJAkxcbEPkD8LUQA947KC4HK1WypHkw== 1749322,YUOJ5tX1Dmw_fNZE8DNUEjPM2PB0ORnttEaIHy+T2p194o+Ky684SpEMeXffAc0W5iQcLI4jJfzCpQjMcpq8Tg== 1749323,U9Xeak6R7Z2LIis5W5d7Bbkv8VtYjxUjIGjc9CGOTMa6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 1749324,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1749325,nIkn+NwVUhqi3OQ4z5qA2LFhS8Kz2qwmLNL4W0k4HDjORsPMVSedhxTdHCFpQgN2st4LiHIueciHmv2+vq8akg== 7EoU2zzHGtu4GbLtOrQkgilXvOv 0f311032-b806-4516-957d-244d17e390ac David Caruso, John Leguizamo, Linda Fiorentino, Ving Rhames

 

 

 

Session 9 (2001)

Posted: 4 srpnja, 2014 in David Caruso, Horor, Thriler

66399_3fe1d626ae3483699fd160d991caeccc_se session_nine.jpeg

IMDb

Trailer

 

Stvarne napuštene građevine. Što mislite o njima? Čine li one dobar set ili je ipak poželjno imati nekakvo osiguranje u slučaju da se krov počne urušavati? Ne vjerujem da netko ima baš u planu snimati snuff film, ali shit happens, što bi rekao Forrest Gump, no neki od tih napuštenih objekata uistinu su impreivna zdanja koja dušu daju za dobar filmski kadar. Zbog nekih poslovnih stvari iz stvarnog života (scenarij+napuštena zgrada=mogući film) nekako sam počeo tražiti takve objekte i po filmovima, ponešto kao istraživanje (uglavnom za istraživanje) i shvatio sam da nisam prvi koji se toga sjetio. Doduše, originalna priča je smještena na neku sasvim desetu lokaciju, ali kad se prilika otvori… No, dosta o tome, da ne ureknem sve zajedno, već ću se vratiti filmu. I, opet, jedan dio teksta bit će obrana nekog glumca. Što da vam kažem, kad netko vodi javnu kampanju protiv nekoga, nabacuje ga uokolo kao neispravni toster, ja stajem u njegovu obranu. Iako mi ovo nije nov naslov koji sam pogledao nedavno, nedavno sam ga opet pronašao zahvaljujući tome što sam (napokon) odgledao posljednju sezonu CSI Miamia i, moram priznati, nedostajat će mi ta serija. Da, da, znam, nitko to ne gleda, ali svi znaju detalje o njoj. Što da vam kažem, jeftino me kupit, par zgodnih djeva na mjestu zločina, lik sa sunčanim naočalima i to je to, nakon napornog radnog dana, odmor kakav tražim. Velika većina će Davida Carusa otpisati kao netalentiranog pozera, ali, kako rekoh, moram se tome malo suprotstaviti – lik ima dobrih stvari u filmografiji. Točnije, kad mu redatelj pruži malo manevarskog prostora čovjek zna nešto i pokazati. A kako ja ovdje volim dovoditi zvijezde koje to nisu, tako je i Caruso bio u posjeti (Jade & Kiss of Death) i vrijeme je da opet dođe, iako se ovog filma ne bih sjetio da nije Miami završio te da nisam iz puke dosade kopao po njegovoj filmografiji. Ali, to nije loša stvar, iskreno, jer ovaj film (na stranu Horatio Cane) savršen je primjer kako naprviti gledljiv horor s malim budžetom i savršenim, stvarnim lokacijama. Svim redateljima koji snimaju komorne, dosadne i negledljive drame teške po nekoliko milijuna kuna… pažljivo sve ovo pročitati.

Dakle, o čemu je točno riječ? O privatnom poslu. Grupa tako, poluzaposlenih likova dobije posao čišćenja azbestnih ploča u starom i napuštenom sanatoriju. Posao ide, ekipa je tu, ali ne treba dugo da se počnu događati nekakve sitnice koje odmah naznačavaju kako cijela priča neće završiti sjajno. To je sadržaj, da idem nešto dublje od toga otkrio bih vam prevelik komad priče (čak i jedan zgodni preokret) pa ću se tu i zaustaviti. Odmah vrijedi naglasiti kako ovo nije horor u klasičnom smislu te riječi, već je riječ o trileru koji ima jake horor elemente. Tu mu je ujedno i najveći problem koji i nije problem u doslovnom smislu te riječi, ali može se tako i gledati. Film je imao potpuno drugačije zamišljenu radnju, ona koja bi uključivala drugačijeg ubojicu i razvoj priče, ali je sve to izbačeno jer je film u konačnici ispadao poprilično predvidljiv (kad ga pogledate shvatit ćete i zašto) što je dovelo do zanimljivih rezultata. Radnja vam sugeriše jedno, čak postoji i nekoliko kutova drugačijeg gledanja (gledate kao kroz oči ubojice/duha/susjeda Pere) i to zavaravanje ima svog šarma. Istu stvar je radio i Carpenter u Noći Vještica, samo što je on to napravio namjerno dok je ovdje to nuspojava slučajnosti. No, slučajno ili ne, film stvara jako dobru neugodu koristeći se onim što mu je bilo pri ruci i na raspolaganju. Naime, priča o radnicima koji rade u napuštenoj umobolnici snimljena je u pravoj napuštenoj umobolnici, što je autentičnost koju ne možete postići u studiju. Ne samo da radnja predstavlja vanjski izgled napuštenog kompleksa već se koristila i unutrašnjost (ipak, bila je prvo sigurnosna provjera kako strop ne bi pao glumcima ga glavu) te sve što ide uz to; prolazi, sobe, hodnici. Većina stvari koje se vide u kadru već su bila tamo, što film čini vizualno stvarno impresivnim, bez da se moralo ulagati previše novaca i stvar izgleda jednostavno opako dobro.

Osim zgrade i unutrašnjosti, posegnulo se i za nekim starim trikovima zanata. Jezivi glasovi. Radnici u umobolnici pronalaze snimke razgovora luđaka s doktorima i jedan od likova ih počinje preslušavati. Tko god da je to napravio za potrebe snimanja, svaka mu čast jer nema puno jezivijih stvari za slušati (barem što se tiče upotrebe tih ”glasova” unutar horor filmova) i kad spojite sve u jednu cijelinu, dobijete dobar komad jezivih elemenata koje je teško ignorirati. Naravno, nisam zaboravio, tu su i glumci koji su dobrano potegli da odrade svoj dio posla. Iako je to čudno za reći, David Caruso je svojedobno dobio niz finih pohvala za svoj nastup, kao i ostali glumci, da se ne zaboravi (tu su, od poznatih imena, Josh Lucas i Carusov CSI suprotnjak Paul Guifoyle) što u prijevodu znači, ako Caruso ima prostora, zna to iskoristiti (samo što često nema). Ipak, koliko god su glumci dobro odradili svoj posao, treba reći da im scenarij nije davao baš previše slobode, barem što se tiče karakterizacije, pa je dobar dojam pojačan i njihovom prepoznatljivošću (neki anonimci bi možda napravili bolji posao, a možda i dva puta gori) no kad je je riječ o horor-trileru, svaka prednost da se žanrovski elementi što bolje dočaraju pomažu. Odmah ću vas upozoriti da ovo nije tipičan slasher, a nema ni MTV montaže već je tempo polagan, više atmosferičan nego atraktivan, pa ako idete ovo pogledati s ciljem da vidite hektolitre krvi ili kojeg duha (Grave Encounters su također snimljeni u pravoj napuštenoj bolnici) onda ste odabrali pogrešan film jer toga ovdje nema, ne u onom izravnom i zatupljujućem smislu. Ovo je film koji je gotovo iz čistog zraka stvario napetost i jezovitost i kao takav je rijetka zvjerka u svom žanru i gotovo je šteta što je gotovo zaboravljen, zanemaren i dosta podcijenjen jer je ipak riječ o dobrom materijalu koji je spretno iskoristio stvarne ponuđene stvari. Da zaokružim kraj malim infom; dotična bolnici više ne postoji, ne u obliku kakva je u filmu, dobar komad nje je srušen 2007 dok je ostatak renoviran. Od jezivog mjesta postalo je… svjetlom okupano mjesto, ali barem je ostao film kao podsjetnik kako je to izgledalo.

201302250533_session-9-2 201302250533_session-9-4 session 9 1st pic session session-9 session9_brooding session9_halls session9_phil session9_tile session9_tunnel session9_wheelchair session-9-end-shot1.jpeg

 

 

 

Parker Kane (1990)

Posted: 28 srpnja, 2013 in Akcija, David Caruso, Kriminalistički, TV

tumblr_mbce4eBxZd1ryq5svo1_1280 tumblr_mpmllrmaC81r1k2zzo1_500 travis1

IMDb

Trailer

Već kad sam krenuo s ovim malo… teže dostupnim za nabavku filmovima, da nastavim u istom tonu. I u svom žanru, naravno. No, ovo nije prvi put da pišem o Parkeru, već sam ga spomenuo kod kolege na blogu, no kako je ono bio tekst temeljen na sjećanju, a ovaj na friškom gledanju, tako i o nekim stvarima vrijedi pisati dva puta. O, film nije toliko dobar, vjerujte mi, no ima ono nešto što ga čini vrijednim izdvajanja iz gomile (barem na ovom blogu) a, što da vam pričam, slab sam na lajave privatne detektive koji samostalno rješavaju velike slučajeve. To mi dođe kao dobra promjena nakon svih ovih noviteta kojih sam se nagledao u zadnje vrijeme, ali i malo kao povratak osnovama koje su me filmski odgojile. Da, gledam šareno i površno akcijašenje, kriv sam po optužnici, ali bolje i priznati nego biti optužen da si filmski snob, što se u mom slučaju, iskreno vjerujem, nikad neće dogoditi. Možda jedino da sam previše ovisan o američkoj produkciji, ali, hej, svi mi imamo mane, a bome Ameri i rade najbolje filmove o privatnim detektivima, što jest jest. Parker Kane nije iznimka, on je tako dobro uhodan lik da klišeji frcaju na sve strane, možda čak i malo previše, ali u današnjem moru prodavanja magle pod originalnost, treba cijeniti iskrenost.

Stoga, Parker Kane. Parker je bivši žandar koji sad radi kao privatni detektiv. Nema tu neke mudrosti, nema nekih noviteta. Umjesto zadimljenog bara, ured mu je stol u osvjetljenom restoranu, vozi cool Harley motor, vozi cool Porche auto (iako bi bilo zanimljivo pojasniti odakle mu lova za takve stvari) i on je općenito cool lik kojeg žene vole, bivši suradnici mrze, a negativci preziru jer ih živcira. Uobičajenu rutinu prekinut će posjeta starog frenda i njegovo krvavo ubojstvo točno pred Parkerovim očima. Kako to ide, treba samo sliediti trag novca i uvijek će se doći do negativaca. Ovaj je stranac. Van Adams, Šved u Americi, koji se bavi… bacanjem toksičnog otpada gdje god stigne. Parkeru nitko ne vjeruje, očekivano, jerbo je tip bogat, ugledan, stup zajednice. No, upornost je vrlina, a svaka vrlina na kraju dovede do rezultata, konačnog obračuna.

Film je treba biti serija, zamišljen je kao pilot epizoda, ali je otkazan još dok se snimao, pa su stvari koliko-toliko zaokružene da koliko-toliko sliči nečemu. Ima glavu, ima rep… dovoljno. No, vidi se da je scenarij bio zamišljen drugačije, zato su tu svi oni posebno naglašeni elementi koji bi bili sastavni dio serije; kafić gdje mu je ”ured”, zaposlenici kafića kao njegovi prijatelji, odnos s konobaricom koja je potajno zaljubljena u njega… Čak i uvodna ”špica” ima taj televizijski, cool stilizirani dizajn.To mi je iz nekog razloga pomalo bizarno jerbo je puno lošijih stvari postalo serija. Parker nije ništa originalno, on je hodajuća enciklopedija klišeja, ali kad je to spriječilo nekoga da napravi prozvod za male ekrane. Možda je razlog ležao u činjenici da je film pomalo rip off Beverly Hills Copa, ali može se osjetiti i utjecaj Lethal Weapona jer Parker Kane izgleda kao mlađa i jednako nepredvidljiva verzija Martina Riggsa (duža kosa, pomalo luđački ekscesi). TO nije mana jerbo je producent bio slavni Joel Silver, koji je očito htio kapitalizirati popularnost tog serijala (ali i filmova kakve radi Jerry Bruckenhaimer) na malim ekranima.

Napram scenarija, film vizualno izgleda odlično, a nije ni za odbaciti rad kamere jerbo je iza nje stajao provjereni snimatelj, a kasnije i redateljska akcijska zvijezda; Jan De Bont. Glumci su iz ponuđenog izvukli najbolje što se moglo (nema tu glume, ljudi) no fora je vidjeti neke kasnije zvijezde kao što su Marisa Tomei i Stellana Skarsgarda (kojemu je to bila tek druga američka uloga) u svojim početničkim izdanjima. A tu je zalutao i jedan mlađahni David Caruso prije svoje CSI Miami faze. Jeff Fahey, po nekim kriterijima stvarno kultni glumac s nastupima u svemu i svačemu, je bio zgođušan vrag u tim godinama, s prirodnom karizmom pa mu je ovakva uloga pristajala savršeno. Scenarij je pomalo zbrka, iskreno gledajući, jer nije baš točno zamišljen za film, pa tu ima svega i svačega; malo dosjetki, amlo akcije, malo mudrovanja, čak i Playboy verzija erotske scene, ali priča oko odlaganja otrovnog otpada (to je Kalifornija ljudi, zdrav život u zdravom tijelu i tako to) nije loša, samo što je malo… nerazrađena. Završni obračun prolazi, iako nije ništa posebno, stvarno, samo što je cool vidjeti legendarni ”Spruce Goose” avion od Howarda Hughesa u bilo kojem obliku. Ambicija je bila spojiti staru klasiku (tvrdi dekster u noir okružju) s novim okružjem (moderne boje, vozila, obleka) i možda bi bila ispunjena da je serija poživjela. Ovako je sve to tek naznaka (pojačana iznenađujuće dobrim soundtrackom sastavljenim od blues pjesama i jako puno saksofon solo dionica) svega toga. Svi oni koji ne vole klišeje… stvarno, ali stvarno izbjegnite ovaj film. Jednostavno ne gubite vrijeme. Za one koji nisu tako kritični… tko zna, možda vam čak bude i zabavan u ove ljetne dane, pa bezbolno ubijete sat i pol vremena. Tj. ako ga uspijete negdje pronaći, barem izvan posebnih privatnih stranica.

1661075,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfo2TPPdp4OCIcMvbh144Y5Yk9phjldhXCEzDK51Z77hVA== 1661076,8f0wEF8X1bkH511UcorkgTMdSdiPJfrcXZTWOcbYGpFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 1661077,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfr4FUGADrcPPMauqVQAWCb4TEqkGtRsGLp42C1oTbiptA== 1661078,5Dtk8_2u3bqCzFVSIaYfz5ARgGOyjUvvkvnU6F00QFnUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1661079,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfpe71cWXff8ly_NpYgAUID8nmpeBPcAlskk6uhyem2enw== 1661080,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfr4FUGADrcPPMauqVQAWCb4TEqkGtRsGLp42C1oTbiptA== 1661081,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfqxDndj63nmbwBFJ8W6aHWbug0xhwvUxPL06ZaNxz2E_g== 1661082,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfo56y+CqdOQLqy9_w3R68FDRkbxkhKrAiv22aJ4mTB4YQ== 1661083,tFCm1SFiD2urd1GdT6JSWyBPVhFDmhjZ6VHCoLBavNRcQ+lbJkmh4wHZ3AG78s0nsg9xWIoDjEulptc+tWpopQ== 1661084,z3x8LvV80j56_nPxv_Y5lAcF4L4cBw3VP52PI1EExiEsgy48osdIEnwqcJFJ7RUv21bLezPOdtU5J1RRBADAdQ== it-movie-poster-1990-1020509183 STEPHEN_KING_S_IT-1263


l_113552_e2f4c745 l_118226_0134983_6971cbdc LXET1W7OwNCn8ip7pu0rsDoLia

IMDb

Trailer

Što bi dobili kad bi stavili Horatia Canea, Ghost Ridera, Shafta i Marsellus Wallace u istu prostoriju? Prije nego kažete: jebeno dobar vic, odmah vam odgovaram sa: O ye, of little faith. Dobijete dobar film. Znam da zvuči naprosto bizarno, nemoguće, neizvedivo, ali kad se sve zbroji, Poljubac Smrti nije sjajan film, ali je jako dobar. Ponajviše zato što se u njemu okupila krema koja ustvari zna glumiti. Neki možda već misle kako David Caruso i nije materijal za dobrog glumca, no treba ga gledati izvan okvira CSI-ja jer se tip zna snaći (film treba imat i redatelja koji zna što hoće) i nekako ga štujem jer je napravio ono što svi rade na njegovom mjestu: uzeo lovu i uživao u 10 godina istraživanja zločina. CSI Miami je i važan dio ove priče jer je Caruso otišao iz NYPD Blue serije (Sipowicu je puklo srce od tuge) jer je želio raditi ozbiljnije filmove i u džepu je imao ovaj scenarij. Misli, nije da se tip samo tako sjetio otići, kako ljudi govore, već je imao dobar razlog. Da mi netko ponudi da zaigram s ovim dečkima u istom filmu, i ja bih otišao, ali to su već nategnute priče jer skoro svi likovi odavde bili su u uzlaznoj fazi karijere, daleko od statusa kakvog imaju sad. Ipak, to ne umanjuje impresivnost naslova, dapače, čak ga i pojačava jer oni nisu… jedini koji su nastupili u njemu. Ipak, prvo mali sadržaj. Ustvari, duži jer to priča zahtjeva.

Jimmy je bivši kriminalac koji živi svakodnevni šljakerski život s ženom i kćeri sve dok mu rođak ne ulaeti na vrata i počne ga preklinjati da mu pomogne u malom problemu. Dužan je uslugu opasnom gangsteru i tek na cimanje starih stvari obiteljskih stvari, Jimmy pristane. I najebe jer murja napravi raciju, jedan žandar dobije metak u lice i Jimmy završi u ćorki. Naravno da nije blesav pričati i cinkati, ali tu priča ne staje jer njegov Rođo, koji je spretno pobjegao, sada napravi sljedeće: počne se upucavati Jimmyevoj ženi. Što upucavat, doslovce je siluje i ona, bježeći od njega, pogine. Jimmy, sada ljut, smjesti Rođi osvetu i mirno odsluži svoje tri godine, vjerujući da je slobodan. Ali, vraga. Policija ga opet želi iskoristiti da im pomogne. Pomogne je uljepšana riječ za ucjene ga, i on opet mora izaći na ulicu. Ipak, kada novi šef napravi pizdariju i klepi saveznog agenta, Jimmy opet misli da je sve gotovo jer sad svi znaju da je bio doušnik i lik ide u zatvor, on slobodan. Opet zajeb. Šefa puste van radi političarskih igara i Jimmy, ovaj put zaozbiljno, ako želi da se stvari riješe jednom za svagda, mora ih riješiti sam.

Za početak, ovo je nekakav kilavi remake istoimenog filma iz ’47 godine, ako se ne varam, ali osim općih dodirnih točaka i nisu nešto povezani. Na prvu ruku ovo je čisti kriminalistički triler, s blagom aromom noira (samo po glavnom junaku) ali ima nešto malo elemenata i drame, pa nije baš čisto žanrovski definiran. Priča je dobro zaokružena i nije je lagano prepričati, što ste, vjerujem shvatili i samai, ali to je ustvari odlična stvar jer sadržajno ima što za ponuditi te je čist ugodno gledati nešto što ne udara na prvu loptu. Ima tu jedan drugi problem, ali on je… malo drugačiji od onog što očekujete. Film je odlično odglumljen, ali je kirurši precizno odglumljen, osjeti se da nije bilo improvizacija i da se vodilo brige o svakom kadru i riječi. Gotovo školski primjer. Ista stvar je i s glumcima, odličan posao, ali kao da nisu dobili mogućnost da se još bolje razmašu. Precizno izveden film, odlično napravljen, ali ostavlja pomalo hladan osjećaj nakon gledanja. A sad, glumci. David Caruso, Nicholas Cage, Samuel L. Jackson i Ving Rhames. Nije vam dovoljno? Nema problema. Helen Hunt, Stanley Tucci i Michael Rappaport. Impresionirani? Jedino tko je tu dobio najmanju priliku da se pokaže jest H.Hunt, nažalost, ali, opet, ne mogu svi iskoristiti šansu jednako. Svi ostali, poprilično impresivan rad, iako je i Sammy Jackson tek počinjao sličiti onom bad motherfuckeru kakvog ga poznajemo. S jedne strane pogolem glumački ansambl, s druge strane dobra kriminalistička priča… win-win situacija kako god pogledate, ali konačni ću sud prepustiti vama. Kad ga pogledate, naravno.

2337418,A6MH2O7Zp0w_zyS50ySpjJLr_M6chq4Ysy7iNpxTqKdh_f+TjbZV41hWsbub+Kmqj92KlnytUMFuYdVnwD7_Wg== 2337422,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2463057,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2463062,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ==

2463065,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2463073,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2463080,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2463082,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg==

2463083,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2463089,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2463095,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 4761338,sXy+Cp1KtcFE+FM2+lEjuyDEH6DD_oyCWtvBRGXUMlh4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ==

Jade (1995)

Posted: 27 srpnja, 2011 in David Caruso, Thriler

IMDb

Trailer

 

Prekrećete li očima kad vam netko spomene Davida Carusa? Ako da… budite upozoreni, za vlastito dobro prestanite s čitanjem ovog posta i polako se udaljite sa stranice. Ne radite nagle pokrete, ne radite zvuka i ne skidajte sunčane naočale jer upravo se spremam pisati o najvećem mamojebaču među policijskih njuškama koje nas zabavljaju s malih ekrana. Horatio Cane je najveći, to ste pročitali ovdje i nigdje više. Ali, prije nego je postao Horatio, Caruso je pokušavao malo i glumiti. Kažem pokušavao jer u par naslova to mu je i uspjelo, sviđalo se to nekima ili ne. U ovom naslovu baš i nije, ali to je priča za sebe. Ovaj film je priprema za Horatia, ako to možete vjerovati, ali nije Caruso taj koji ga čini… zanimljivim.

Kada su Basic Instinct koju godinu ranije poharali box office, došlo je vrijeme da se erotski triler proba, što će reći da su klonovi počeli nicati kao gljive poslije kiše. Jade je (ne)djelo Joea Eszterhasa, glavnog krivca za Sirove Strasti, kao i Slivera (koji je opet uključio Sharon Stone u zgodni ljubavni trokut) te se nije odstupilo od zadane forme. Žena, par muškaraca, seks, malo perverzija… voila, film je tu. Ovdje je riječ o svemu i svačemu (još mi ni danas nije jasan sadržaj) ali Caruso je u osnovi najnormalniji lik, pomoćnik državnog tužitelja, i on istražuje smrt nekakvog tipa koji je svršio, pa je svršio (citat by Michael Douglas). Imamo tu i prljave, prerverzne političare (kako drugačije) skupe kurve (kako drugačije) i prostituciju, pa imamo malo nekakvih posebnih termina “histerično sljepilo”, pa malo psihologije, pa malo… svega ostalog.

Linda Fiorentino nije Sharon Stone, ali ima ono nešto (da sam cinik, rekao bih da nosi suknju i ima dobre noge) radi čega se vuče kroz film, Caruso je kao istražitelj sasvim OK (zapazite način govora – Horatio is born) a film, osim zbrkane priče u kojoj nije jasno tko koga, ima i dvije grand slam automobilske potjere. Doduše, jedna je više divlja vožnja niz brda San Franisca, ali ne treba biti izbirljiv. Ostali glumci su ovdje tek toliko da popune vrijeme, možda odglume scenu dvije (gdje je ipak najbolje prošao Michael Biehn) i doprinesu sveopćem metežu. S druge strane, toliko poznatih imena na jednom mjestu može se nazvati impresivnim.

Iza kamere se nalazio kultni redatelj William Friedkin, pa ako vas iznenadi kako oni dijelovi filma gdje se koriste auti, brzina i jurnjava izgledaju dobro, mala informacija, ovaj redatelj je radio The French Connection, tako da iste moraju dobro izgledati. Na stranu sve to, film je loš, razbacane priče, osrednjih glumačkih izvedbi, i NIKAKO ga ne mogu preporučiti kao nešto na što bi se isplatilo uložiti dva sata vremena ako tražite vrhunski gurmanski doživljaj. S druge strane, ako ako želite neobaveznu zabavu, hrpu poznatih faca, par trenutaka istinskog (nenamjernog) humora, mogao bi vam ispati čak i zabavan. I, naravno, da vidite kako CSI Miami nije od Carusa napravio ono što je danas, taj je proces započeo koju godinu ranije.