Archive for the ‘Dokumentarni’ Category


Fan of the Dead BIRTH-OF-THE-LIVING-DEAD

IMDb (Fan)

IMDb (Birth)

Trailer (Fan)

Trailer (Birth)

 

I za kraj ovog mini horor maratona nešto malo drugačije: dokumentarni filmovi. Znam, i oni se mogu gledati kao nadopuna horor prehrani jer govore o glavnom jelu, zombijima, a ovaj put riječ je o onima koji nešto i znače – originalnoj Night of the Living Dead od George A. Romera. I dok je deda Romero iste doveo na popis gadnih negativaca, u rangu vampira i duhova, isti je uspio i pokopati sve što je vrijedilo u originalnoj trilogiji svojim poprilično nesuvislim nastavcima zombi sage i dobro je da je odustao od daljnjih filmova (no nije još sve rekao u vezi njih – informacije će stići dalje u tekstu) ali zombiji su danas isplativa roba jer žive i bez njega. Primjer – World War Z. Jednako kao što je Romero na vrata doveo sporohodajuće kreature, tako su drugi na vrata doveli njega. Fan of the Dead amaterski je uradak jednog takvog entuzijaste koji se odlučio na mali road trip i kamerom pokušao pronaći sve lokacije koje je Romero koristio za svoju originalnu trilogiju. I, što je najbolje, nije riječ o nekom zanesenom klincu iz Amerike nego iz Francuske. Nicholas je tako uzeo kameru i krenuo na malo proputovanje, pronalazeći sve lokacije na kojima su se snimali Noć, Zora i Dan Mrtvih, a imao je i tu sreću da naleti na neke poznate face iz filmova te dobije izjavu-dvije o tome kako oni danas na to gledaju. I dok je zanimljivo vidjeti kako neke lokacije danas izgledaju, filmu se može zamjeriti amaterizam, naravno, njegovi komentari su prepuni oduševljenja, što zna biti malo iritantno, a i nema nekih posebnih atrakcija jer kamera mu je uglavnom turistička, kao i on, te je snimila što su snimali i svi drugi turisti. Najzanimljiviji dio je onaj središnji, koji se odnosi na Dawn of Dead, jer je za vodiće po lokacijama imao zvijezde filma, Ken Foree i David Emgea, koji, malo otužno, i danas znaju voditi ljude kroz trgovački centar i pojašnjavati scene koje su tamo snimali. Ostatak je zanimljiv samo kao dokument da se vidi kako danas izgledaju neke lokacije (uglavnom zaboravljeno) te kako su korišteni neki prastari trikovi za dočaravanje jedne lokacije (dok su u stvarnosti bile tri – kuća iz orginalne Noći je jedna, unutrašnjost druga, dok je podrum sniman na trećoj). Film je neočekivano dobio popriličnu medijsku pozornost (iako traje samo sat vremena) te je priključen kao DVD dodatak Romerovoj Zemlji Mrtvih, što je dovoljan uspjeh ako se zna da je nastao iz pukog entuzijazma.

Rođenje Mrtvih produkcijski je korektniji uradak i službeniji te time i bolji, iako ne toliko koliko bi se moglo pomisliti. U njemu Romero pojašnjava kako je film nastao, kakve su sve probleme imali i koje kvake su im se događale prilikom stvaranja. Postje i podosta popratnih gostiju, ali jedina zanimljivija (i poznatija) je Gale Ann Hurd, trenutačna producentica The Walking Dead, koja govori kakav je utjecaj imao original na seriju. Romero je genijalan sugovornik, moram priznati, čovjek nište ne skriva, a bome ima i odličan smisao za humor te nema ni tragova umišljenosti kakve bi očekivali od tih velikih redateljskih imena (zanimljivo je da su svi oni; Romero, Carpenter, Savini i Craven ustvari jako dobri sugovornici, bez imalo pompe ili prenemaganja) i zgodno je čuti iz njegovih usta kako su se filmovi radili u tim danima. Doduše, film ima i malo nezgrapne sugovornike koji više kometiraju neke njegove aspekte s kojima Romero nije imao veze (politička crta, rasna diskriminacija) te se stječe dojam da su drugi, nakon što je bitka bila završena, odlučili pokazati kako je trebala ići, ili, mi znamo bolje od autora što je htio reći s tim filmom stajalište. Da napomenem, to je iritantno i povjerovao bih u njega da su pojašnjenja izašla iz Romerovih usta, ali nisu. Osim toga da su bili svjesni kako Crnac u glavnoj ulozi nije nešto što se prakticiralo tih dana. Naravno, takav projekt prepun je malih zanimljivosti, koje Romero iznosi u dobrom polu zajebantskom duhu, te predstavljaju i najbolji dio filma dok je onaj… najbizarniji (ne najgori) priča lika koji klincima od 7-8 godina pušta Noć… u sklopu ”zombi škole” te otvoreno s njima priča o odsjecanju glave ili pucanju u glavu, što je… bizarno, ali nakon toga ne treba iznenađivati da neki od tih klinaca uzmu pištolj i idu ubijati svoje prijatelje ili kolege iz škole. Također, precizno je pojašnjeno zašto je film postao javno dobro – zbog naslova. Jebena pogreška, reče Romero, jer su distributeri ti koji su preimenovali film u Noć Hodajućih Mrtvaca (originalno je bio The Night of The Flesh Eaters) prekršivši time neku stavku o autorskim pravima, što je film pretvorilo u javno dobro te ga može rimejkati i koristiti svatko (dan danas se ne zna koliko je točno zaradio).

Znači, ako ste fan Živih Mrtvaca, ovo je nešto što bi trebali pogledati. Oba filma imaju nekih svojih prednosti, kao i mana, te su u globalu, dovoljno informativni da budu zanimljivi, ali svaki na svoj način. Ako ste čovjek od lokacija (kao ja) bit će vam zanimljivo vidjeti na kojim temeljima je nastao prvi film (i ostatak prve trilogije) a ako ste skloni trivijalnostima, drugi film je bolji po tom pitanju. Spojite ta dva u jednu cjelinu i dobijate punu sliku. Dva i pol sata vremena nije tako strašna stvar, a kasnije se možete hvaliti kako znate stvari koje nikoga drugog, osim vama sličnih, ne zanimaju. I barem će vam biti jasno kako je došlo da zombiji postanu sastavni dio moderne kulture (za to treba zahvaliti Rogeru Ebertu) te zašto se još uvijek snimaju filmovi o njima. Čak im se i Romero vraća, ali ne s novim filmom već, ni više ni manje, nego stripom (World of The Dead) koji će govoriti storiju o gradu New Yorku, zombijima i karanteni. Meni to zvuči cool da bih mu čak dao lovu i da napravi film.

To je to, narode, sretan vam Halloween i nadam se da vam je bilo krvavo zabavno.

birthlivingdead-1024x682 birth-of-the-living-dead-02 birth-of-the-living-dead-03 birth-of-the-living-dead-01

 

 


IMDb

Trailer

 

I, tako, prelistao sam malo ovaj svoj mali blog i shvatio jednu osnovnu stvar: pisao sam o svemu i svačemu, ali ne i o dokumentarnim filmovima. Iz nekog razloga sam ih izbjegavao spomenuti, ali kad bolje razmislim, i to je dio filmskog svijeta, pa nema smisla da ih zaobilazim kad već mogu ponuditi isto tako zanimljivog materijala kao i filmovima, ako ne i više. To ”više” možda ne znači svakome isto, ako ste jedan od onih koji ne preferiraju filmske dodatke, filmske trivije, filmske anegdote onda vam dokumentarni filmovi neće značiti (koji su povezani s određenom temom, ne) neće značiti ama baš ništa, kao ni ono što vam mogu ponuditi. Što se tiče informativne strane, oni bolje napravljeni uradci znaju i te kako iznenaditi, čak i ako mislite da znate sve. Kako sam ja jedan od ponosnih vlasnika originalnog izdanja romana Petera Benchleya, pa i samog filma koji je nastao po tom romanu, bio je red da nekako zaokružim cjelinu jednim malim tekstom i o samim Raljama. Doduše, neću pisati o samom filmu, hvala lijepo, tu su puno veći profesionalci rekli sve što se može reći, ali pokušat ću izvući koju sitnicu za vas koji slučajno pročitate ove redove. Tek toliko da imate što čitati.

Dokumentarac je prvenstveno namjenjen onima koji film Jaws poznaju bolje nego vlastiti džep (vjerujem da takvih ima dosta) i u njemu ima riječi i… svemu. Doslovno svemu. Od romana po kojem je nastao i iskrenog priznanja samog Benchleya kako uopće nije vjerovao da će postići ikakav uspjeh jer A) bio mu je to prvi roman i B) govori o velikoj ribi, što samo po sebi nije trebalo nikoga zanimati. Roman se razlikuje od filma, ponajviše u tome što je izbačena mala pod radnja o tome kako žena šerifa Brodya (Roy Scheider) ima malu avanturu s Matton Hooperom. (Richard Drayfuss) To je Spielbergova ideja jer nije želio da film ima nekakve seksualne kontroverze (u romanu postoji vruća krevetska scena) te je također želio da Hooperov lik preživi, što se u samom romanu nije dogodilo. O, da, u romanu ga ne dignu u zrak već se Bruce zaplete u mrežu i otpad od tonuće Orce i stane s kretanjem (što u konačnici znači i smrt). Hopper i Brody su nešto kao gadni neprijatelji u romanu, za razliku od filma. Iskreno, roman je puno mračnije atmosfere nego film, ponajviše radi likova koji su, da oprostite na mom francuskom, posve u kurcu. Moving on.

Naslov dokumentarca ustvari je geg koji se odvijao u stvarnosti. Bruce u stvarnosti jedva da je radio. I kad je radio, nije radio. Ono što vidite u filmu gotovo su svi kadrovi kad je ustvari radio. Dreyffus duhovito opisuje situacije gdje se na setu iz voki-tokija stalno čulo da pas – ne radi. Riječ-dvije ima i John Williams, slavni autor ta-ta-ta-tam glazbene teme, koji je htio da glazba bude gola osnova, te su je mogli koristiti čak i kad su snimali prazno more (film je uistinu snimljen na otvorenom moru, što je bila, khm, riskantna igra čak i u ono doba) jer su morali pažljivo birati kadrove s Bruceom kako bi što uspješnije iskoristili njegovu…ne funkcionalnost. Naravno, sve to nije moglo proći bez osvrta na financijeski uspjeh, kako se uopće počelo stvarati doba blockbustera, uz ugodne komentare svih uključenih (dokomentarac je snimljen u doba dok su svi sudionici još uvijek bili živi) te kako je uspjeh utjcao na sve njih. Također, doznat ćete i neke sitnice vezane uz stvari koje su se pojavila na filmu (recimo da Orca brod nije potonuo jer je to bila kopija stastavljena od par šperploča dok je pravi brod postojao još dugi niz godina u Univerzalovom studiju) a čut ćete i neka jako poznata redateljska imena kako govore o utjecaju filma na njih. Uglavnom, cijelo čudo svega (u jednom dijelu se vide razni plakati iz inozemstva i tu je srpski kao ”Ajkula”) o svim mogućim aspektima filma. Mane su… pa, nema ih baš. Naravno, svi hvale svakoga, ali ne pretjerano, dijelovi su OK, kratki, ali informativni i jedino o čemu zadovoljstvo ovisi jel vas uopće zanimaju sve te sporedne stvari.