Archive for the ‘Emilio Estevez’ Category

Nightbreaker (1989)

Posted: Srpanj 10, 2017 in Drama, Emilio Estevez

IMDb

Trailer/Cijeli film

 

Ljudi su najkreativnija stvorenja koja postoje. Zaboravite dabrove koji mogu napraviti umjetno jezero svojim branama ili svizce koji motaju čokolade, dajte čovjeku alat i napravit će čuda. Čuda koja će ne samo ubiti vas već vas doslovno zbrisati s lica zemlje. Atomska bomba bila je slavljena kao ultimativno oružje kojim se prekinuo drugi svjetski rat. Žrtve i razaranje su bile šokantne, istina, ali tko te pita ako je prekinulo daljnje ratovanje. Nakon toga, oh, slatke li ironije, ušli smo u nekoliko desetljeća povuci-potegni igre nekoliko velikih supersila, dovodeći svijet nekoliko puta na rub nuklearne zime i stvaranja Mad Max svijeta. Danas smo malo pametniji, nadam se. Filmovi su lijepo kapitalizirali strah od atomske eksplozije, snimilo se nekoliko pravih napetica, svi sretni i zadovoljni, ali danas nećemo o njima već idemo u pravi bunker izvući pokoji naslov koji govori o toj temi. Da, ima ih više, postoji čak velika mogućnost da niste nikad ni čuli za njih, ali neka vas to ne uznemirava jer puno drugih ljudi nije. Zato sam ja tu, uz svu svoju silnu skromnost i tako te priče. A, iskreno, ne bi se toga sjetio da nisam nedavno pogledao ovu seriju gdje naše gore list Goran Višnjić glumi opakog vremenskog putnika koji uspije sjebati sve važnije trenutke američke povijesti – hej, meni je serija bila više nego dobra, a Višnjiću dobro stoji pljuca u ruci i negativni stav. Da se vratimo na temu… postoji jedna epizoda koja se odigrava u Nevadi, pustinji, ako vam je draže, gdje su se testirala nuklearna oružja. U jednom razdoblju to je bila svjetska atrakcija. Uzmete si hladno piće, stanete na balkon vaše hotleske sobe i gledate veliku gljivu kako se izdiže nedaleko vas. Ljudi su možda najkreativnija bića, ali su jednako tako i najgluplja. O čemu vam ja sada ovdje pričam? O jednoj zgodnoj maloj drami koja prikazuje jednu drugu stranu priče…

Martin Sheen i Emilio Estavez glume istu osobu. Oni često surađuju, glumeći tatu i sina, što i jesu u stvarnosti, ali ovdje je Emilio mlađa verzija, a Martin starija verzija psihologa koji se prisjeća svojih mladih dana koje je provodio u Nevadi i gledao učinke radijacije na vojnike. Naime, vojska je u cijeloj svojoj mudrosti odlučila testirati koliko se ekčuli može biti blizu nuklearne eksplozije i preživjeti je bez posljedica. Naivni ljudi, naivna vremena, danas znamo bolje. Tako mladi Emilio provodi svoje dane s vojnicima, zapisuje njihove odgovore, nadgleda kako se provode testiranja, a stari Martin boravi na konvenciji u nekom hotelu (kao sadašnjica) i susreće se s posljedicama svojeg rada. Jer… zračenje je stvarno i nosi stvarne posljedice, ali kada veliki zeleni stroj želi nešto sakriti, on to lijepo pomete na pod, ali kako to obično ide s takvim stvarima, zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju…

Za ovaj film znam već godinama, imam ga negdje čak i na staroj VHS kaseti i, iskreno, nemam pojma kako sam ga dobio. Jedini razlog zašto sam ga uopće bio je Emilio, kojeg gotovim još tamo od Young Guns filmova. I volim pogledati zgodnu dramu s vremena na vrijeme, što, znam, zvuči tako šokantno, ali je pravo istinito. Film, idemo odmah pravo na stvar, nije loš, ali nije ni dobar. Ono što u njemu funkcionira je to što izravno pokazuje kako Vojska (s velikim V) ima jako malo respekta naspram svojih ljudi, tj. kako su imali jer testiranja koja su provodili u filmu opasna su po svim stavkama dnevnog reda. Bila su to najgluplja moguća vremena, kada su ljudi tek otkrivali prava sranja koja ostaju nakon nukleranih testiranja i onda su brže-bolje išli to skrivati i praviti se da se to nije dogodilo. Film dobro dočarava različita vremenska razdoblja, što je okej stvar, ali ništa puno više od toga jer ovo je televizijski proizvod, pa su i sredstva bila ograničena. ALI, to nimalo ne umanjuje neke priozore koji su pravo spektakularni (detonacije bombi) a korištene su i snimke pravih testiranja koje ste vidjeli u poprilično drugih filmova. Bez obzira na to, jezive su. Zašto film nije ostavio jači utisak? Zato što nema konačnu poantu. Radnja nije ekranizacija nekog stvarnog događaja već fiktivne drame, što je odmah mali uteg oko nogu. Iako je društveno angažiran i ukazuje na posljedice tih testiranja, to je sve što radi, bez nekog konačnog zaključka, a u tom procesu ostavlja i dosta pitanja neodgovorenima (što se dogodilo s ljubavnim interesom glavnog lika) te djeluje… pomalo nedorečeno. Iako završi s određenom poantom (da, to što smo radili bilo je pravo sranje) ona je jednostavno preslaba da bi ostavila neki jači utisak. Nije gubljenje vremena, to vrijedi spomenuti, jer što zbog teme, što zbog glumaca (tu je i Lea Thompson – čista anomalija da je se vidi izvan Bact to the Future filmova – te mladi Joe Pantoliano) i što zbog korektno obrađene teme, barem njezinog većeg dijela. Hoće li vam ostati u dugačkom sjećanju? Pa, iskreno, ne baš. Ali nećete požaliti gledanje, što je nekako dobra kompenzacija za to što ne ostavlja možda jači dojam.


l_93326_0106292_4c2f1b77 l_106292_cd75ac4e l_106292_67527fd3

IMDb

Trailer (Review)

Prije oho-ho vremena napisao sam mali tekst o jednoj od držih mi akcijskih komedija koje postoje u tom buddy-buddy svijetu i žanru; Stakeout. Radnja je bila dovoljno jednostavna; dva murjaka nadziru zgodnu Madeleine Stowe u nadi da će je posjetiti bivši dečko koji je zbrisao iz zatvora. Bilo je malo humora, malo ljubavnih iskri, malo akcije 8u duhu 80-ih, molim) i film je, iznenađenja li, posao ugodan mali hit. Šest godina kasnije, dolazi nam nastavak. Kako kaže Siskel, Ebertov kompanjon kritičar, nepotreban nastavak, no realno gledajući – koji film uistinu i jest zamišljen kao više djelni proizvod. Barem ne oni akcijski, komični i mix oba. Da je Druga Zasjeda dobar nastavak, nije, nije čak ni baš tako bajan film, ali da je zabavan, jest. Do neke granice. Problema ima malo više (bit će spomenuti) ali jedan od razloga što sam uopće sjeo pisati o njemu jesu kriteriji koje zadovoljava; bio je dočekan na debeli nož, kritika ga nije mazila, bio je pobačaj u kinima, zaboravljen je, podcijenjen ipak malo previše… Shvatili ste, ne? Ovaj naslov kao da je rođen da završi na mojim stranicama. I, što da vam kažem, slab sam na njega (uhvatio ga posve slučajno jednom na TV-u i nisam imao mira dok nisam skužio o kojem je to filmu riječ) zato što vremena na vrijeme volim pustiti mozak na pašu i ne razmišljati o ama baš ničemu, a opet se dobro zabaviti. To je uvod, sad malo sadržaja, ne, da znate o čemu se radi, a onda sve ostalo.

Sadržaj je derivat originalne priče; dva detektiva opet imaju zadatak nadzirati nekoga. Ovaj put moraju glumiti bračni par (pridodana im je iritantna detektivka) jer nadziru bračni par. Opet su tu zavrzlame oko identiteta, opet ima i ponešto humora, čak i akcije, ali ovaj put su izostale ljubavne iskre.Madeleine Stowe u nastavku ima malu ulogicu, gotovo cameo (nije čak ni kreditirana) ali ju je uvijek lijepo vidjeti, dok su se Richard Dreyfuss i Emilio Estevez vratili kao policijski dvojac sklon virenju kroz tuđe prozore. Tu je i jedan Dennis Farina (ovo malo dođe kao i posveta glumcu koji je nedavno umro) te komičarka Rosie O’Donnell kao ispomoć simpatičnom dvojcu. Kažem simpatičnom jer Dreyfuss i Estevez uistinu imaju kemiju na ekranu kao policijski partneri ne baš zrela ponašanja i njih dva su funkcionirali k’o urica u prvom dijelu, no pripojivši im iritantnu komičarku (da ne kažem netalentiranu – ja je uopće ne doživljavam kao duhovitu da me ubijete) izgubili su malo svojeg šarma. Samo malo, iskreno, jer je valjda netko skužio tokom snimanja da to neće tako ići. Znači glumci su tu, volite ih ne volite, u to se ne bih štel mešati, ali SVI (osim O’Donnelice) imaju ponešto komičarskog dara (Farina je debeli komad iznenađenja zbog toga) pa su situacije podnošljivije.

Situacije su… blago rečeno nategnute. To je film s jednom tankom idejom, iskreno. Tanke ideje nisu loša stvar ako ih malo popunite komičnim forama koje su ovdje OK, ali debelo ispod originalnih spački, kao i situacija. Druga stvar; Dreyfuss je ovdje stariji, već malo izvan forme, što bi se reklo, i zna odlutati u neko čudno preglumljavanje, skoro da postane iritantan. Također, osjeti se i improvizacija. Improvizacija zna isto tako biti smiješna (pogledajte neke stvari iz Lethal Weapon serijala – samo ne iz 4 dijela, tamo je skoro sve loše osim akcije) i baš kad osjetite da bi stvar mogla upaliti, nešto zezne stvar i štos ostane nedorečen. To je možda do sadržaja koji je ubacio pozitivce, pa pozitivce, pa još malo pozitivaca, pa malo negativaca, ali i sumnju da svi rade svakome o glavi. To bi i funkcioniralo da je to takva vrsta filma, ali nije. Najveća mana jest što predmet promatranja – odbjegli svjedok – skoro da nije ni u kadru, a kad se i pojavi, lik je toliko iritantan da bi najradije sami ubili. Znači, humor je… nategnut, srednja žalost, s ponekim bljeskovima prave genijalnosti. Akcija je već nešto drugo. Iako, tehnički, film i nema baš neku akciju osim jedne impresivne eksplozije na samom početku filma koja zove u sjećanje dobra stara vremena kad je eksplozija trajala, trajala… i trajala. Ispuca se dovoljno metaka da svi budu zadovoljni, a ima i malo nabacivanja forama dok to traje. Sve zajedno, ovo je prolazan naslov. Ništa pametno, ništa originalno (za to pogledajte original), no nije ni potpuni krš i lom. Ukoliko volite komediju, akciju i buddy-buddy odnos (samo što ovdje nisu različiti karakteri već, heh, jednako djetinjasti) ovo će ispuniti sva tri kriterija, a dodajte i hrpu poznatih faca i možete bezbolno ubiti sat i pol vremena. No to je sve što i dobijate od njega.

1981394,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1981395,5r_xmXX4krQKoVZqnDsjroGIrnm5p1+bJ7HeG6Sv2u62x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== 1981396,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1981398,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1981399,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1981401,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1981403,PoSkyXFWWReS+MxlyABAigNhaPA9Y0VnLbahRBORwmkHJ2WSkYN8QvVHWXhseUmHNbM4IA5dX+8Gp7hFqW3Zow== 1981404,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 1981406,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1981407,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1981408,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1981400,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg==


IMDb

Trailer

Što se dogodi kad imate dva posve različita policajca, jednu zgodnu svjedokinju i zadatak da je nadzirete? Urnebes…ili jedan od grozno podcijenjenih akcijskih komedija 80-ih. Nedavno me filmski kolega podsjetio na ovaj mali dragulj, a kako sam ga nedavno gledao, zgodno bi bilo i reći par riječi o njemu. Jer, priča počinje ovdje, u 1987, a završava kasnije, u današnjim danima, kad izlazi treći dio Big Mammas House. Kakve veze imaju ti filmovi pitate? Takve da je prva Kuća Debele Mame skoro pa remake ovog naslova. Srećom, ne i doslovni remeke već samo koristi osnovnu ideju. Original je…pa, puno zabavniji. Puuuno zabavniji.

Stado poznatih glumaca predvode Richard Dreyfuss i Emilio Estevez kao policijski partneri koji, kako to već ide, imaju posve suprotne karaktere. Richard je onaj neodgovorni, Emilio odgovorni, ali oni nam postaju zanimljivi tek kad opasni krimos Aidan Quinn zbriše iz zatvora. Policija, naime želi nadzirati njegovu bivšu djevojku, a posao zapadne naše junake (kao i još jedan par žandara) i tu počinje ono zabavno. Jer, djevojka koju nadziru (smokin hot Madeleine Stowe) je…pa smokin hot komad i naš Rich sasvim slučajno počne ugrožavati istragu zato – što se zaljubi u nju. Ali, to su situacije, posebice ona kad naš Rich bježi od vlastitih kolega s roza šeširom na glavi, nešto genijalno. I dok se naši junaci zezaju s vlastitim osjećajima, kolega i spačkama koje su, izgleda, uobičajeni dio takvog posla, ni naš krimos ne miruje. Za krajnji razvoj situacije pogledajte film.

Redatelj John Badham jeste tip redatelja koji je radio kvalitetne B filmove u svoje vrijeme i Stakeout ne izlazi tog okvira. Zamišljen kao light verzija Lethal Weapon serijala, film i nema neke ambicije jer svu svoju privlačnost polaže na kemiju i gegove naslovnog dvojca. Ima tu i malo akcije, jedna posve solidna auto potjera, no, shvatili ste, radnja leži na leđima ergele kvalitetnih glumaca. I oni je nose dobro, s obzirom da je priča zamišljena kao poligon za smiješne situacije, ni ne očekujte duboke glumačke performanse, ali, iznenađujuće, svi uključeni imaju gotovo besprijekorni komičarski talent. Znači, priča ustvari nema rupa, gotovo nevjerojatno, situacije su prirodne i radnja lijepo klizi. Dreyfuss, koji je u 80-ima imao zenit svoje karijere, počinje pokazivati tragove skorašnjeg preglumljavanja, ali ovdje je to tek naznaka, srećom. U nastavku je to malo više izraženije. Estevez, još jedno ime koje je u 80-ima (i dijelu 90-ih) također imao vrh svoje karijere, ovdje je druga violina, ali kakva. Njegova…hmmm…bebasta pojava nije mogla biti bolje upotrijebljena i kad ga vidite s brkovima ala Mišo Kovač…teško je ostati ozbiljan. Iz svakog kadra i scene se vidi da je ekipa pošteno guštala dok je sve to snimala i to se osjeti. Zato, vikend veče, grickalice i hrpa poštenog smijeha…baš ono što je potrebno nakon napornog rada u uredu (ili gdje već).

Judgment Night (1993)

Posted: Ožujak 27, 2011 in Akcija, Emilio Estevez, Thriler

IMDb

Trailer

 

Moram otvoreno priznati…nikad nisam bio preveliki fan Hillovih “Ratnika Podzemlja”. Ne shvatite to krivo, radi se o dobrom filmu, a imam i velik respekt naspram Hilla kao redatelja (ili barem prema početnom dijelu njegove karijere) no nikako mi nije sjeo onaj šareni background uličnih bandi koje se u svojem šarenom izdanju kreću po urbanoj sredini i imaju sto problema pri povratku u svoj kvart. S druge strane, cijeli taj koncpet mi ima potencijala za još pokoju dobru priču. Što me zaobilazno dovodi do ovog teksta. Urbana sredina, izgubljena grupa, uporni progonitelji, sto muka za doći do poznatog područja – zvuči poznato, zar ne? Ali, statusi ova dva filma su kao neba i zemlja, što znači, “Noć Odluke” je materijal koji se svakako treba pojaviti na ovim stranicama. Možda nekoga i zaintrigira.

Grupa frendova šarolikih karaktera odluči otići na nogometnu utakmicu, no naprave krivu odluku i skrenu s glavnog puta. Što ih dovede u ono područje grada koje, kako to već ide, nije baš najpogodnije za bezbrižno vozikanje. Slučajno svjedočivši kako lokalni krimić ubije nekog tipa,naša grupa se pronađe u bijegu, u nepoznatom području, okružena stvarima s kojima nikad prije nisu imali posla. A dom im je tamo preko sedam dolina i sedam planina.

Nekoliko zanimljivih stvari je povezano s ovim filmom. Prva, jer treba to izvesti, jeste ona da redatelj Stephen Hopkins nikad nije prešao na službenu A listu redatelja, a ima jedan impresivni niz uglavnom bezrazložno podcjenjenih filmova. Počevši od Predatora 2, pa do jednog od najboljih sirovih avanturističkih horora The Ghost And The Darkness (između toga jednostavno upišite i Blown Away) – no Hopkins je dobar redatelj koji ima možda ne toliko naglašeni stil same režije koliko talent da ispriča zanimljivu priču. Koristeći se dijelovima grada u kojima nije pametno hodati kad padne mrak (miriši mi na Detroit) svoje junake postavlja u poziciju gdje nema nema mjesta za superjunake, a kako su likovi obični, all city folks koji se o lošim stvarima informiraju preko CNN-a, režijom dodatno radi kontrast između svega što ih okružuje. Nije to mala stvar za napraviti, a postavite li okvir radnje i junake u okvire današnjeg vremena (Luka Ritz slučaj) dobiva se neugodan osjećaj stvarnosti. Druga zanimljiva stvar je glavni cast. Emilio Estevez, Cuba Goding Jr, Denis Leary (i to kao jako uvjerljivi krimić), Stephen Dorff...cijela garnitura glumaca koji mogu, ali kao da ne žele raditi nešto zapaženije u svojim karijerama (osim Esteveza i Learya) te izvući iz njih najbolje što se može, odlično ocrtati različitosti njihovih karaktera… nije to stvar za odbaciti. Jer, ne zaboravimo, oni su obični ljudi, a ne ratnici, kao ni ulična banda, koji radi sranja doživljavaju transformaciju u ljude koji se okreću nasilju kako bi preživjeli. I u sve to postavite lokalni koloritet siromaštva, wanna be mladih ganstera, običnih ljudi koji žele normalan život…takvo što snimiti u današnje vrijeme bilo bi ne toliko nemoguće koliko nesigurno. Radnja nema pirotehnike (tek jedna scena) već obično bježanje, skrivanje i izvlačenje žive glave (no superhero shit stuff)…što me dovodi do samog filma. Nema praznog hoda, gotovo nevjerojatno, scenarij je, zahvaljujući radnji, konstantno u pokretu, bilo da se radi o akciji, bilo da se radi o trileru, bilo da se radi o uvodnoj zahebaciji među frendovima. Snimljen je efektno, iako je radnja zbijena na jednu noć, scenografija i eksterijeri su prijeteći, što samo pojačava neki osjećaj beznadnosti. Osobno, svi ukljzučeni su ovdje napravili odličan posao (to ide radi onog da film znam pogledati  s vremena na vrijeme i da mi još nije dosadio) i nekako je šteta što film nije malo bolje eksponiran (iako je ocjenjen kao kvalitetan od strane kritičara i publike) u odnosu na starijeg brata…The Warriors. Preporuka samo takva…ako ga već niste gledali.