Archive for the ‘Fantasy’ Category


IMDb

Trailer

 

Ako ste mislili da svijet snova započinje i završava s Inceptionom, onda ste mislili pogrešno. Ovaj naslov dolazi pravo iz arhive zaborava, prekriven debelim slojem prašine i nečim što se zove podcjenjenost, moj osobni favorit kad se radi o filmovima koji su podcjenjeni bez razloga. Sam koncept u vrijeme nastajanja bio je svjež kao jutarnja rosa, istina, pojavio se paralelno s Cravenovim A Nightmare on Elm Street te je izgubio bitku za svjetla pozornosti, no s mojeg stajališta radi se o boljem filmu. Za jedan mix SF-a, horora i dobrog starog trilera. Freddy je Freddy, teško da će ga neki slasher nadmašiti, pa ću spomenuti samo jednu poveznicu između njih – umreš li u snovima, crno ti se piše i u stvarnosti. Početak i kraj sličnosti, vjerojatno veliki scenaristički umovi misle jednako jer teško je pogoditi koji film je prvi upotrijebio taj koncept. Moving on… Inception. A-ha, znam što mislite. Precjenjen ili genijalan, nema sredine. Ono što su, vjerujem iskreno, neki zapazili jeste da “arhitektura snova” nije niti nova, niti neviđena, pogađate pravo, korištena je u Dreamscapeu. Istina, bez onog blještavog CGI-ja i efekata od 200 milje dolara, ali treba cijeniti i početne korake. A priča je pravo… napredna.

Alex je tip s jako naprednim mentalnim sposobnostima, čitanje misli, telepatija i ine stvari. Kad ga za suradnju zamoli jako haš-haš organizacija da im pomogne oko nečega, Alex će ući u posve novu dimenziju nepoznatog jer ekipa tamo želi da se, zahvaljujući svojim sposobnostima, počne ubacivati drugim ljudima u snove. Eksperimentalni postupak, naravno, ali kad se dokaže izvedivim, Alex će shvatiti da time može i pomoći ljudima. Problem je samo što istu stvar neki drugi, ne tako dobronamjerni igrači, žele istu stvar iskoristiti u ne tako dobre svrhe. Igra s vremenom započinje.

Dennis Quaid je naš junak, a to je dobra stvar, lik em je simpa, em zna i glumiti, em je u SF-u kao doma (Enemy Mine, Innerspace). Sve je to subjektivni doživljaj, naravno, ako ga ne volite… onda ga ne volite. Tu su još i legende tipa Max von Sydow te Christopher Plummer, a glavna junakinje jest Kate Capshaw (ako ste kojim slučajem zapazili da plakat uvelike sliči onom od Indiane Jonesa, to je pravo namjerno) i cast je dobar, zanimljiv, neuobičajen, potkovan em mladošću, em iskustvom, a ni Kate nije ružan prizor za vidjeti – za svakoga ponešto. Priča je spoj dubokoumnog, znanstvenog i jednostavno fantastičnog, sve opcije pokrivene i nisam primjetio da jedna drugoj nešto posebno smetaju. Kad se krene s akcijom to ima neku, ajmo reći, realnu podlogu. Ono što bi mogao biti problem za one koji su razmaženi savršenim efektima, ovaj filmić ih nema. Ustvari, ima, ali daleko je to od savršenog. U većini scena gdje je nekakvo stvorenje uočljiva je dobra stara stop animacija (ili tip u gumenom odijelu za close up) i cijela stvar izgleda odlično kad su efekti temeljeni na prikazu krajolika iz snova. Drugačija intonacija, filteri i način snimanja, scenografija također ne izgleda loše, tamad dovoljno da se stekne dojam autentičnosti i podsjeti kako se to nekad radilo. Sve dalje od toga ide pod subjektivne doživljaje. Stoga, ugodne snove. Nikad se ne zna tko ih gleda.

 


IMDb

Trailer

Strip ekranizacije su danas biznis, jako dobar biznis, materijal za koji se vrijedi grebati rukama, nogama i gristi zubima. Čak i oni koji s tim svijetom nemaju apsolutno nikakve veze (one filmske) pristaju režirati projekte s kojima ih inače ne bi ni u snu povezali. Zanimljiv situacija. Do prije 15-ak godina stvar je bila posve drugačija. Stripovi su bili roba za izbjegavanje, a ako bi se netko i prihvatio rada na adaptaciji stripa…pa, trebalo je imati cojones za to. Ne govorimo ovdje o Batmanu ili Supermanu, ali i ni bi mogli ući u priču jer su posljednji nastavci slavno krahirali, gubeći kvalitetu svakom scenom, što će reći da ni najzadrtiji fanovi nisu bili nimalo zadovoljni. Ali, to su bili veliki dečki. Oni mali su odlučili pokazati zube i zaigrati u istoj ligi. Doduše, neuspješno, ali treba cijeniti inicijativu, pa čak i pošteni promašaj. Važna je namjera, ne? Dakle, The Shadow…priča koja je bila toliko blizu da bude materijal za sjećanje, a dospjela je na margine svijeta strip ekranizacija. No, idemo redom.

The Shadow je bio popularni radio-serijal tamo u 30-ima i 40-godinama, prelazeći u povoljniji medij, strip nešto kasnije. Da, da, takva trash zabava je bila slušana i debelo popularna te je bilo pitanje vremena kad će pronaći svoj put do velikog ekrana. Odabrani su glumci, redatelj, snimljen je film i…nešto je zatajilo. Lamont Cranston je preko dana playboy, ali dok nitko ne gleda postaje, Sjena, osvjetnik koji pazi da kriminal New Yorka ne pređe na razinu epidemije. Naš junak ima mračnu prošlost, tamo negdje u Mongoliji je bio zločest kurvin sin i tek je intervencija svetog čovjeka uspjela vratiti ga na pravi put. Iz tog svijeta mu dolazi i suparnik, potomak velikog Đingis Kana te je fajt zagarantiran.

Lamont, naš tajnoviti junak, jeste preteča Batmana, za one koji nisu upoznati s time. Bob Kane, autor Batmana, sam je izjavio kako mu je upravo The Shadow bio inspiracija za Brucea Wayna i ako vidite slučnosti među njima dvojicom…one su pravo namjerne. Obojica su bogataši koji se po noći bore s kriminalom, obojica imaju tajnu spilju i obojica čuvaju New York od uličnih bitangi. Aha, Gotham City, kažete. Krivo, Batman je svoje slavne dane započeo u New Yorku, tek kasnije je sve to postalo Gotham City. Enivej, mi pričamo drugačiju priču. I pokraj takvog zaleđa, ostavštine, prošlosti, zašto je projekt propao? Zato što je bedast, kratko i jasno rečeno.  Zašto? Hmmm, radi više stvari. Prvo one koje se izdvajaju kao pozitivna strana.

Naš junak dobro izgleda, što reći reći. Šešir, crveni šal, dugački kaput i dvije 45-ice koje prave reda. Ima i dobar glas, što je prav je prav. Alec Baldwin je dobro odradio svoj posao, onako, visok, stasit dečko kojeg nije muka gledati na ekranu, a ima nešto karizme. Naš je junak pozitivna strana priče. New York 30-ih godina. Dobro napravljeno, ništa što oduzima dah, ali barem nećete vidjeti nekakvu satelitsku antenu u kadru, prolazi. Akcija…Ne loše, za skromnije financijske uvjete sasvim pristojna. Od uvodne scene gdje se naš junak pojavljuje, pa da konačnog obračuna u kući stakala (piva onom koji pogodi kojem filmu je to hommage) sve to ne bode oči, tu i tamo zaleti nekakav impresivniji kadar…redatelj Russell Mulcahy tu i tamo ubode nešto dobro (Highlander) i tu se snašao solidno. Ali… the dark side of story.

Glavni je negativac naprosto nevjerojatno bedast. U doba kad je Jocker vladao filmskim svijetom, ovi su odlučili uzeti potomka Đingis Kana…koliko je to glupa odluka morala biti. John Lone je korektan glumac, ali s ovim likom ni on nije mogao ništa napraviti. Ako provarite njega, teško da ćete provariti i okruglu odskakujuću bombu. Yep, pročitali ste dobro, odskakujuća bomba. Neki dijelovi filma toliko vuku na trash da je to smiješno (ali ne na pozitivan način) a sve to pojačano nekarizmatičnim castom. Iako je tu zalutao i Ian Mckellen (Magnito, fuck yeah) Tim Curry je kao kuhana riba, a ako netko pronađe bilo što seksipilno na Pennelope Miller ima drugu pivu. Ne zna se koji je gori od kojeg. Naš Alec je ovdje glavna premija. I još kad radnja ubaci nevidljive hotele, pa loše interijere nekih setova…sve to počinje vući na onu negativnu stranu. Što bi se reklo, junak je dobar onoliko koliko je pratnja dobra. Pa iako je naš junak dobra strane priče, sve ostalo je promašaj. No, tu priči nije kraj. Ako vam cijeli dizajn filma zvoni na nešto poznato, imate pravo, zvoni na Batmana. Danny Elfman je radio glazbu, a Bob Ringwald kostime – obojica su imali prime time u Batmanu. Slučajno ili namjerno, nije baš previše pomoglo sveopćem dojmu.

I tako je završila priča o prvoj adaptaciji poznatog junaka. Zašto prvoj? Zato što se priprema druga. Q.Taratino je nešto kominjao da bi je volio raditi, ali to ne treba shvatiti ozbiljno. Ipak, netko će je napraviti, tako to ide. A, sad, koliko je ovo preporuka za gledanje, procjenite sami. Ja ga pogledam s vremena na vrijeme. Što da kažem, slab sam na starog Aleca još od tamo dok se zajebavao s ruskom podmornicom U Lovu na Crveni Oktobar, a i sviđa mi se pozadina lika. Vi procjenite sami želite li gubiti vrijeme.