Archive for the ‘Horor’ Category


1f7b4adb91d3b99663bdd358546a0189 new_nightmare Wes-Cravens-New-Nightmare-by-Matt-Tobin

IMDb

Trailer

 

In Memoriam: Wes Craven

 

Godine 198-i neke frend i ja  otišli smo u kino gledati hororac zvan A Nightmare on Elm Street 2. Kao dva 7-godišnjaka mi tamo nismo imali što tražiti, barem bi to tako bilo danas, ali onda je bilo drugačije vrijeme, nitko nije brinuo za dob, klinci su mogli gledati najopakije stvari bez nadzora. Koju godinu kasnije, na jednom VHS-u pogledao sam i famozni original i, kako se to narodski veli, ljubav je rođena. Ja, Freddy, cijeli serijal…slažemo se baš dobro. Nije to baš ni bez razloga, taj je serijal jedini od sličnih serijala uspio (donekle) održati kvalitetu, što ga čini dovoljno gledljivim, iako, naravno, nije bez mana. Serijal su izvukli bolji redatelji, ali i Robert Englund koji se zadržao u glavnoj ulozi i što Freddy kao negativac ima tako dobar karakter, pravi showman, što bi se reklo, a da će ga se teško izbaciti iz te uloge govore i skorašnje glasine kako će raditi remake originala (da, još jedan) i producenti žele (opet) vidjeti Englunda kako rezucka mlade, naivne i seksa željne klince. No, danas je došla vijest da je umro stari Wes Craven, meštar horora koji je napravio prvi dio i tako stvorio najpoznatiji lik horor kulture. Ipak, iako starog Wesa respektiram koliko i druge, on je ipak bio… neću reći loš redatelj koliko neinspirativan. Nakon Freddyja došao je Shocker, a nakon njega došao je i Cursed, koji svi djeluju kao klonovi originala Ulice Brijestova, odnosno Vriska. Ono što ustvari respektiram kod njega je volja da se okuša malo i drugim žanrovima, ali i poneki bljesak genijalnosti bilo u samoj režiji (ona scena klanja na plafonu je nešto… ma, genijalno, nećemo biti skromni) bilo u scenariju. I dogodilo mi se prije ima to već dosta godina (dvadeset plus sitni kusur) kako sam naletio na njegov film koji je ostavio zanimljive dojmove. Nisam bio oduševljen njime jer je bio čudan, ali, opet, nisam bio ni razočaran. New Nightmare je zanimljiv način da se ispriča zanimljiva priča, ali ako ste se predozirali Freddyjem (kao ja) u njegovom izvornom obliku, onda vas čeka iznenađenje jer, iako je tamo Freddy i iza kamere je stajao stari Wes, to nije Strava film. To je… nešto drugačije. I samo zbog toga nisam Wesa otpisao u cijelosti kao redatelja koji zna raditi filmove samo po uspješnim i već provjerenim formulama. A zanimljiv je i njegov motiv da snimi ovaj film – da vrati Freddyju dostojanstvo kakvo je imao prije jer su ga silni nastavci degradirali u.. manje opasnog monstruma. Iako je Wes osobno radio na trećem dijelu serijala, nikako nije bio zadovoljan onime što je Freddy postao – zabavljač koji pomalo reže klince koje dohvati. Samu ideju iz ovog filma već je onda nabacio producentima, ali su ga glatko odbili, no, srećom, cijela stvar nije samo tako zaboravljena.

A stvar je čudna kako god okrenete. Kroz cijeli poznati serijal granica između stvarnosti i snova se briše i zlo (Freddy) vreba posvuda. U ovoma nastavku, stvarnost i fikcija imaju isto djelovanje. Ovaj put na udaru nisu neki tamo nepoznati klinci već Heather Lagenkamp osobno. Ona je glumica koja je utjelovila Nancy iz originala, jedina koja je Freddyju uspjela stati na rep i poraziti na njegovom, odnosno svojem, bojnom polju. Donekle. U njezin život ulazi Wes Craven, i ima ponudu koju će teško odbiti – snimiti još jedan nastavak Strave. Zašto? Zato što je Freddy ustvari puno više od običnog killera djece, on je Zlo osobno, i nije ograničen na Springwood, odnosno Ulicu Brijestova. Da bi ga držali pod kontrolom (ustvari izvan stvarnosti) sve što trebaju napraviti jeste snimiti još jedan film. Ali Freddy pronalazi načina da se provuče u stvarnost i ljudi oko Heather počinju umirati na jako, jako oštre načine. Uz Wesa i malu asistenciju Johna Saxona, Heather mora ponovo uskočiti u ulogu Nancy (ili možda samu sebe) i još jednom se obračunati s starim poznanikom. Zamjetili ste da koristim prava imena uključenih? To je zato što u filmu glume sami sebe, uključujući i Roberta Englunda, s time da je Freddy Krueger i kreditiran kao zaseban entitet (što je dobra zajebancija). Wes Craven, Heatrher Lagenkamp, Englund, John Saxon i još nekoliko manjih uloga (Robert Shaye) odigrali su stvarni ljudi koji su imali prste u stvaranju originala. Kad kažem to, onda je jasno da Craven ignorira serijal narativno, ali ne u cijelosti. Njegovo postojanje je opisano kao zlo uspjeha originala (kroz što se može pročitati i referenca na sve ostale serijale) ali o njemu nema ružne riječi – neće sami svoj proizvod kritizirati, jel’ te – i služi samo kao slikoviti način da se pokaže kako je serijal – uspješan. Ali, tu priča ne staje, čime dolazimo do onog zanimljivog dijela, spretno ubačenog u scenarij tako da stari Wes ima moj respekt za to.

Iako je narativno zanimljiv (čak i zbunjujući – pravi glumci igraju sami sebe, ali drugi glumci igraju njihove partnere, životne i poslovne) može se očitati jako dobra kritika cijelog tog poslovnog svijeta. Ako zarađuje – štancaj dalje. Wes i sam u nekoliko scena govori kako se originalna ideja razvodnila, pa je zato Freddy opet opasan, čime je namjerno ubacio svoj sud o tome što su liku napravili, ali nisu ni glumci bili zaboravljeni. Heather je svojom ulogom osigurala besmrtnost (manje nego Jamie Lee Curtis, ali ne treba podcjenjivati) no zar stvarno mislite da glumci vole kad vas neki munjeni lik zove na telefon i izvodi bijesne gliste pričajući o vašem karakteru? Robert Englund se u koži Freddyja osjeća sjajno i to se vidi, a i publika ga voli, što je isto pokazano, kao i to da mu nije bed praviti reklamu i biti član momčadi. To je lijepo za vidjeti, iako mu je to, iskreno, vrhunac karijere.  Za pola stvari uopće nisam bio siguran koliko su istinite – Heather u filmu ima stalkera, ali toga nije bilo u stvarnosti, no njezin muž i klinac su jako slični onim iz filma – muž radi na specijalnim efektima (hej, čovjek je krivac što Dawn of Dead iz 2004 izgleda jebeno) – a klinac je bio istih godina kao i glumac. Da još malo pojača dojam, Wes je snimao po privatnim kućama glumaca (Englund je izgleda kulerski tip – nismo ni sumnjali) i među njihovim pravim stvarima. Osjećaj realnosti? I više od toga. No, to je sporedni dio priče. Glavni je da film nije bio dočekan sjajno. Financijski. Zaradio je pristojno, ali je najmanje zaradio od svih ostalih u franšizi. Zašto? Igranje sa stvarnošću/fikcijom je zgodan geg, ali sama priča je tako-tako. Freddy kao ultimativno zlo koje treba pripovjedača da ga drži zarobljenog? Nategnuto u najboljem slučaju (publika ga pamti kao spaljenog ubojicu i to je to, jebiga, ne možeš protiv klasika, čak ni ako si Wes Craven, isti onaj koji je napravio taj klasik). Druga stvar… previše se igra na kartu nostalgije. Svi glavni glumci, sva priča oko originala – lijepo je to, ali glumci koji glume sami sebe glume fikcijsku priču i baš je ne izvlače uvjerljivo. I reference na original nisu pomogle. Nova/stara scena klanja na plafonu je kamilica naspram originalne, a novi, redizajnirani izgled Freddyja djeluje previše umjetno, baš vidljiva šminka i guma. Stari izgled nije bez razloga ostao upamćen. I karakter je promjenjan. Freddy više nije zabavljač već jezivi ubojica, šutljivi manijak (ne previše šutljivi) a takvih smo već vidjeli poprilično. Na sve one dobre stvari dolazi jednako toliko… ne baš loših, ali svakako ne tako zanimljivih. Jedno je ipak postignuto; serijal je izvučen iz limba bezidejnosti u koji je upadao svakim novim nastavkom, i to na popriličano kreativan način, no mana mu je što je samu kreativnost zasjenio nepotrebnim podsjećanjem publike na original. No, lijepo je vidjeti da je mala Nancy odrasla u jedanko opasnu ženu koja se ne boji uhvatiti sa starim neprijateljem u novi koštac (svakako bolje nego njezinu bljutavu zamjenu u remakeu). Inovativan na zanimljiv način, u svakom slučaju. Na kraju što reći… Hvala Wes što si filmskom svijetu dao zanimljivog negativca i sve strahove koje smo imali uz njega. Nadam se nema noćnih mora tamo gdje si sad.

2002305,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2002309,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2002315,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2002317,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg==

2002304,CS0QmgXjvIFAY3KshFleqm5F+twr3GT37uiIN91BhPLLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2002306,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2002308,pHMv1gcHKLVl+xKKmvFD2nxfmQhXdQMZ8BFBk3Hj2Vx1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 2002310,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2002311,CS0QmgXjvIFAY3KshFleqm5F+twr3GT37uiIN91BhPLLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2002312,pHMv1gcHKLVl+xKKmvFD2nxfmQhXdQMZ8BFBk3Hj2Vx1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 2002313,owuFsbgVizWPcAoC2z1eoywF3ocxM0QaxM8dD1rTxD9GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2002314,owuFsbgVizWPcAoC2z1eoywF3ocxM0QaxM8dD1rTxD9GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2002319,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 2002322,ctmORfcKPw19n10zeYgWbuGyqAw+Tc+b+RCe+A2Dz6PUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2002326,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2002327,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w==

 

 

 


tkvsloOROyyyDybMPaTaSyYMItD g3uv atXCIYOr4xDPXfGy7qeXrZ9Z3Hk

IMDb

Trailer

Zanimljvo zapažanje; ljudi žele kreatvnost u filmovima. Dosta im je reciklaže, ponavljanja, ponovnog pokretanja starih serijala, remakova i inih stvari koje su danas popularne u Svetoj Šumi. Tako smo prošle godine dobili Interstellar, SF film temeljen na pravim znanstvenim pretpostavkama i, iako to nije bio komad filmčine kakvim su se ljudi nadali, bio je dovoljno originalan da bi samo zbog toga trebao dobiti nekakve kredite. Ljudi nisu bili zadovoljni. S jedne strane je bila patetika i epska veličina koja to nije bila u cijelosti, a s druge strane su nedostajali mali zeleni i pucnjava. Možda koje vitlanje svjetlosnim mačem. No, Interstellar je barem zaradio lijepu gomilu kešovine, pa ga se može držati za uspješan proizvod. Barem financijski. Ove godine smo dobili primjer kako podjednako originalan uradak propada u kinima kao Titanic u Atlantik. Jupiter Ascending nije nastavak nekog popularnog filma, nije reboot neke stare franšize i nije remake nekog starog filma. Neću reći da je dobar, to je ipak subjektivna stvar (i jer ga nisam ni gledao) ali sudeći po financijskim rezultatima nije se baš lijepo proveo ni kod publike, a ni kod kritičara, posebno onih koji ovakve šarene projekte vole isto koliko i čavao u glavi, što znači da tako skoro nećemo gledati neki novi projekt koji bi trebao biti čista originalna popcorn zabava. Filmski su studiji počeli učiti lekcije. Ali to nešto govori i o publici. Na glas zahtjevaju svježinu i originalnost, no kad je dobiju onda odu gledati remake Robocopa ili radije čekaju šesnaesti nastavak Star Warsa (može i Star Treka). Ja, pitate se vi? Ja mogu svašta gledati. Imam tako loš filmski ukus da je to jezivo, a kad je u pitanju science fiction žanr, onda mi je stvarno svejedno. Doduše, izbjegavam ove neke nove stvari jer danas svaki nemaštoviti kreten s digitalnom kućnom kamerom i tisućom-dvije dolara na raspolaganju misli da može snimiti film. Zato se vraćam (ponekad) na provjerene stvari. O, nema straha, Na Rubu Horizonta uopće nije dobar film, vjerujte mi, ali je došao u vrijeme kad su ovakvi čistokrvni B filmovi, koji danas idu pravo na video, bili uobičajena pojava. Neki su bili dočekani bolje, neki lošije, ali dolazili su vrijeme kad nije bilo ovog bullshit oglašavanja (epsko putovanje u daljinu zbog poradi spašavanja cijele ljudske civilizacije) već ste dobili jednostano; horor u svemiru. Netko će reći da je i Alien horor u svemiru i svakako neće pogriješiti, ali Alien je došao u vrijeme kad definicija horora u svemiru nije ni postojala dok je krajem 90-ih to već bilo jako dobro poznato područje. Event… teško da možemo optužiti i da je originalan jer nije, ali je (svojedobno bio) iskren oko toga što prodaje ljudima. Iako, kad čujete da se radi o ”svemirskom” Isijavanju te da im je uzor pri snimanju bio sam Kubrick, možda vam se upali i zvono za uzbunu, ali to dolazi s ovakvim područjem, zvona za uzbunu pale se na svakom koraku.

Brodski dnevnik kaže sljedeće; Event Horizon je najnoviji high-tech svemirski brod sposoban za daleka putovanja. Daleka u smislu da može doći do zvijezda, kako reće njegov konstruktor. Odmah po lansiranju Event… nestaje, oko čega se napravi velika stvar. Sedam godina kasnije, brod se misteriozno vraća natrag. Parkiran je negdje u orbiti Neptuna (valjda, tko će ga više znati) i čeka da primi nove posjetioce. Oni dolaze u obliku ekipe za spašavanje; solidna i uhodana ekipa predvođena kapetanom Millerom (još jedno bad ass izdanje Laurencea Fishburnea) i tipom koji je napravio brod, doktor Weir (pomalo nezainteresiran Sam Neill). Odmah po dolasku i ukrcaju na brod počinju problemi; doznaju se stvari što je pošlo po krivu, čudni i neobjašnivi događaji prate ekipu gdje god krenu, a uskoro se i sama posada počinje čudno ponašati, pa čak raditi i bizarne stvari. Kad sam rekao da je ekipa iza kamere išla raditi Isijavanje u svemiru onda to mislim doslovno; Paul Anderson je to jasno i glasno rekao u onim dodacima, ali jedno je bilo to reći, a drugo napraviti. Usput, ja uopće ne ljubim previše The Shining, držim ga precjenjenim i poprilično dosadnjikavim filmom (iako kužim taj njegov kultni status) tako da mi kad se netko poziva na njega ne znači ama baš ništa. Znam što je trebala biti generalna ideja; jezivo mjesto u svemiru puno jezivih stvari. No, što se dogodilo. Horizon nije dočekan s oduševljenjem, a i pobacio je u kinima. Razlog je bolno jednostavan; stvaranje jezive atmosfere (ili neke napetosti) ne treba mješati s nizanjem krvavo-eksplicitnih scena. To su dva različita pojma. I dok se film reklamirao kao jezivo napet djelce u svemiru, trebao je imati nekakav prigodniji opis; hektolitri krvi i pokidani dijelovi tijela u svemiru, primjera radi.

Tu leži glavni problem. Ideja filma, pa čak ni njegov sažetak, ne zvuče loše. Dobra je to podloga za jedan mali, ali efikasni horor smješten u svemirski brod. Krene čak i dobro jer dok upoznajemo Millerovu ekipu, osjeti se kako se ekipa dobro skompala, da su bili opušteni te da su njihove zajedničke scene slične nekom zajedničkom ručku nego snimanju scene (ista stvar je vidljiva i u Alienu). Nema tu karakterizacije, nema tu bullshit pizdarija o dramaturgiji, već jednostavno obična priča. I to funkcionira. Funkcionira i sam dolazak na brod. Event Horizon je zamišljen kao nekakvo gotsko mjesto (križ na glavnom mostu je nimalo suptilan hint) a gotika i science fiction okruženje ne idu zajedno. Unutrašnjost broda djeluje zbrkano jer se išlo na efikasnost putničkog prostora (dizajn baca na crnilo SF-filmova 80-ih) high-tech okružje (bolnica) ali da sve bude hladno kao crkva; toliko stvari ne ide zajedno, da ne govorim kako neki djelovi broda jednostavno nemaju smisla (dugački hodnik zbog kojeg bi, da se gleda u okvirima realnosti, brod pukao kao grančica na jačem gravitacijskom privlačenju – da, znam ja pun kufer stvari, iznenađujem se ponekad) te njegov ”crna rupa” pogon jer to je kao da zabijete propeler na čamac, a zaboravite staviti i motor da ga pokreće. Gledano izvana, brod izgleda zadovoljavajuće, neki derivat klingonske ratne ptice, ali sva privlačnost tu prestaje. No, dobro, početak, kako rekoh obećava, ali gdje stvari točnu krenu u lošem smjeru? Točno tamo kad se treba napraviti napetost. Anderson je smotan redatelj, on zna režirati akciju, ali ne atmosferu, pa umjesto da smiri stvari, on počne ubrzavati tempo. Akcija, jurcanje uokolo, eksplozije i slične stvari nisu dio horora, a kao da to nije bilo dovoljno, počnu se nizati eksplicitni kadrovi gdje likovi vade sami sebi oči, gdje utroba i krv lete zrakom kao kofeti pa se dobije dojam da je svatko s nekakvom idejom dobio priliku ubaciti je u film. Naravno, brod je otišao u sam Pakao (uz točno taj opis dobivate i malo latinskog, da sve bude u duhu) i dobio je nekakvu lošu osobnost. Kako sam brod ne može biti tako dobar negativac, to će postati jedan od likova. Nigdje nekakve opaske tko, što i zašto, ništa konkretnog već se dobivaju klišeji (svaki član posade vuče neke traume) loš humor (lik leti svemirom i komentira – dežurni crni comic relif) i neuzbudljiva smaknuća. Kada dođete do završnice potpuno vam je svejedno tko će ostati živ, tko će poginuti, a još vas je manje boli džon zašto se sve to događa. Ja, inače, film mogu gledati bez muke. Kupim neko ogromno pakovanje kokica, i bezočno zajebavam bolju polovicu kad se trgne na neku scenu jer film već znam napamet. Razlog zašto ga mogu gledati nije taj što film držim dobrim jer ga ne držim, ali ga držim gledljivim. Mislim, to je materijal za ubijanje vremena. Glumci su bolji od prosjeka, ali privlačnost debelo leži na njihovoj karizmi, efekti su pošteno uspjeli (ipak je tu slupano 60 milja dolara) i ima ponekih dobrih djelova (jedan je Interstellar odavde popalio pojašnjenje što crvotočina u svemiru radi – doslovno popalio – ista scena). Ali ja nisam izbirljiv, ja sam svežder kad je SF u pitanju. Vi? O, vjerujem da će se nekim i svidjeti, nekima više, nekima manje, ali jednako tako znam da će ga većina mrziti do zadnjeg atome. Što je prihvatljivo. Treba raznolikosti. Event Horizon je ujedno i jedan od zadnjih primjera B filmova koji su prolazili pod A filmove. Danas je takve stvari jednostavno više nemoguće napraviti.

2455250,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2455251,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2455252,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2455253,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2455254,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2455255,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2455256,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2455257,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2455258,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHr67_E7rcN3WH3zLFXCjk0m_I6Z5OehPopFeQz5KPoleg== 2455259,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== 2455260,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2455261,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw==

 

 

 

 

Hideaway (1995)

Posted: 2 prosinca, 2014 in Ekranizacije, Horor, Thriler

Hideaway Hideaway_film hideaway-dvd-cover-29

IMDb

Trailer

 

Nedavno je svjetlo dana ugledao trailer za novu avanturističku poslasticu znanu i kao svijet Jurskog Parka. Kad kažem poslasticu mislim uglavnom na sebe jer cijela trilogija mi je zapravo jako draga. Prvi dio odličan, drugi dio nepotrebno mračan (ali svjejedno dobar) a treći u istom ocjenjivačkom rangu. Spoj starog i novog, pošten omjer tehnologije i krvožednog gableca sastavljenom od ljudskih jedinki… to se mora voljeti. No, iako sam gajio neke male nade da bi u ovom novom nastavku mogli pozvati koje staro lice da malo pripomogne nvoim licima, to se nije dogodilo. Znači, nema Sama Neilla, nema Jeffa Goldbluma, što je šteta. Goldblum, koji je u prvom dijelu bio ponešto kao zloguka mračna ptica, naoružan teorijama kaosa, u drugom je dijelu postao nešto pomalo kao akcijski junak (dok je u romanu čak umro, pa bio usrsnut samo da bude bez neke svrhe u pisanom nastavku) i iznenadilo me koliko je čovjek iskoristiva pojava. Znam da ga neki drže u dobrom sjećanju kao znanstvenika koji napravi zajeb i završi kao muha (nikad nisam volio taj film nešto posebno), no Goldblum, iznenađujuće, zna i samostalno izvući loš film na neku gledljivu razinu. A kad kažem loš film, onda to stvarno i mislim. Jer Skrovište je loš film. Tu nema uljepšavanja. Iako je njegova ideja ponešto intrigantna, vjerujem da je bolje funkcionirala u romanu po kojem je nastao. Kako je ovo još jedan naslov nastao po predlošku uspješnog pisca trilera, koji imaju i ponešto zdravih horor primjesa, Deana Koontza, čovjek bi pomislio da tu stvari ne mogu omašiti, čak ni za jednokratno gledanje, ali prevario bi se. Koontz je bio prvi koji je film proglasio lošim te zahtjevao da mu maknu ime s kredita (zato sam i ja izbacio uobičajeno Dean Koontz’s… iz naslova) a kad to radi sam autor, koji s ekranizacijama ima sreće koliko i ja s dobivanjem Nobelove nagrade za književnost te bi trebao biti sretan što mu se radovi uopće ekraniziraju, onda znate da nešto ne štima u cijeloj priči. No, pisci su osjetljive duše, gdje Koontz nije nikakva iznimka te njegove propovjedi kako su scenaristi uništili pisani predložak samo do neke mjere drže vodu. Oh, film je loš, tu nema rasprave, ali nije potpuno negledljiva katastrofa kako bi se moglo pomisliti na prvi pogled. Samo je jako, jako… jako blizu toga.

O čemu je riječ. Film se otvara nekakvim mladuncem koji je upravo ubio svoju obitelj. Mama, sestra… muerto. I on, da sve budu u pravom Sotona štimungu, odlazi u malu sobicu, pušta nekakvu kvazi metal stvar, izgovara nekakve kvazi sotonističke stihove i baca se na nož baš u trenutku kad mu dobri dragi tata dolazi doma i shvaća da je sin doživio totalni popizditis. Prebacujemo se na Hutcha, sretnog obiteljskog čovjeka, trgovca antikvarijatima, čovjeka koji je nedavno izgubio mlađe dijete, ali drži se optimistično jer još uvijek ima stariju kćer. Kako je karma stvarno sjebana stvar, Hutch doživi prometnu nesreću i pogine. Tj, na neko vrijeme. Jedan doktor, s razvijenom tehnikom oživljavanja mrtvih pacijenata, ga uspije vratiti s druge strane i čini se da je Hutch ipak rođen pod sretnom zvijezdom. Sve dok se nova sranja ne počnu događati. On, naime, vidi ubojstva mladih cura i nakon početne postavke da je lud k’o šlapa shvaća da vidi kroz oči poremećenog ubojice. Pa bi ga, u maniri dobrog građana treba i zaustaviti, ali što prije jer ubojica vidi i kroz njegove oči, a bome je bacio oko i na njegovu kćer.

Ovaj sadržaj je dušu dao za roman. Koontz je, meni osobno, dobar pisac jer zna znanje, no kad je riječ o filmu, tu dolazi do ogromnih problema. Cijela ta premisa u filmu možda bi i funkcionirala (kao što jest u Laura Mars Eyes) da sve ostalo u njemu nije skup loših i već davno viđenih klišeja. Tako je ubojica nepostojeći, ali ga ima posvuda, te živi u nekakvoj tipičnoj jazbini okružen kostima ubijenih žrtava. Ne zajebavam vas, stvarno je tako. Plus, njegov izgled, ponašanje i maniri su dead ringer od Nea iz Matrixa i iskreno se nadam da Keanu nije gledao ovaj film dok se pripremao za tu ulogu. Što još imamo od zanimljivh klišeja koje svi znamo. Naš junak vidi kroz oči ubojice, ali nikad ne vidi nešto pametno. Suprotno, ovaj vidi sve što mu treba (adresa, pin broj, broj ženinih gaćica…) Žena glavnog junaka jako brzo postane nepodnošljiv smor čija je jedina uloga stalno kvocati mužu kako je pukao (ne uzme ni jednu sekundu da provjeri što govori) i nakon prvih pet ispada to postane jako dosadno. Sotonizam u radnji je smijurija, iskreno. Metal stvari, pentagrami, baš onako kako očekujete da sotoniste vide oni koji nikad nisu vidjeli nešto od pravih sotonista. U sve to će se, naravno, uplesti pojmovi kao što su Bog, Vrag, Raj, Pakao… cijeli paket. Da vam ne duljim dalje, sve čega se možete sjetiti, a da ide pod već viđeni klišej, vrlo vjerojatno će se pronaći tu. Plus, režija je loša. Drvena i neučinkovita, na trenutke gotovo amaterska. Ne dvojim da su svi zajedno imali jako dobre namjere da se napravi nadnaravni triler, ali kad se stavi na kup, dobijete osjećaj da je tu bilo stvarno previše babica te da se redatelj uopće nije znao snaći u vezi onoga što bi trebalo biti relevantno u radnji ili kako banalne stvari napraviti zanimljivima. Što uopće valja, pitate se vi nakon svega ovoga? Goldblum. Ovo je jedan od stvarno rijetkih filmova gdje glavni lik stvarno doslovce sam izvuče projekt na neku, idemo to tako reći, jednoposlijepodnevnu razinu gledanja. Čovjeku odgovaraju malo napete uloge, kombinacije čudnog i pomalo akcijskog i, priznajem, čovjek mi je simpa, stoga sam ovo odgledao čak dva puta. Pod neke male pluseve možete dodati i nastupe nekih faca koje su kasnije postali puno jači igrači; Alfred Molina i Alicia Silverstone, ali svi oni mogu proći samo ako ih gotovite kao neke slavne pojave. Što se tiče povijesti, film se može pohvaliti da je jedan od prvih koji su počeli koristiti CGI zajebancije (u svom stvarno krutom izdanju) u radnji, pa mu eto, dajem jedan mali povijesni plus zbog toga. Inače, slobodno preskočite, ne gubite apsolutno ništa. Ako ga odlučite pogledati zbog tog nekog polu triler, polu horor štiha… dobivate jako malo, gotvo ništa.

2025072,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2025073,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== 2025074,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2025075,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2025076,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2025077,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2025082,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2025083,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2025085,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2025088,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2025089,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2025091,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==

 

 

 

The Lost Boys (1987)

Posted: 20 srpnja, 2014 in Horor, Kiefer Sutherland

GeneracionPerdida max1367203180-frontback-cover the-lost-boys tumblr_n2bm4ptM701sxa2syo1_1280

IMDb

Trailer

 

Sjeća li se još netko onih vremena kad su vampiri bili uistinu vampiri? Zli kurvini sinovi, kojima je cilj bio napiti se vaše krvi i ostaviti vas da trunete? Nitko ne osporava da su svi oni bili prelijepi, to dolazi s tim podučjem, ali onda su vampiri bili opasna živina, jeziva i romantiku su pokazivali onoliko koliko crnog stane ispod malog nokta. Danas je priča posve drugačija. Ili gube vrijeme mlateći praznu slamu i gubeći vrijeme na zujanje (usporedba s komarcima je namjerna jer su dosadni kao i oni) oko neke tamo polovne ljepotice, vrteći stalno jedne te iste rečenice nafilane pompoznim ljubavnim izjavama (The Vampires Diares – Damon je imao tako lijepog potencijala postati jako zanimljiv lik) koje vas doslovce tjeraju da promjenite program. Pa imamo vampire koji svjetlucaju na suncu. Ukoliko niste shvatili prvi put, ponovit ću sporije – vampirima ne samo da ne smeta sunce već ih stavlja u ozbiljnu opasnost da ih pokupi John Travolta i odvede u obližnji disco. Mislim, volim ja inovacije u tim starim stvarima, ali što je smiješno je smiješno. I, da, opet imamo pompozne ljubavne izjave o ljubavi, iako je Eddy-Boy ustvari jedan ozbiljno poremećeni stalker koji drži svoju Bellu na jako kratkom povodcu – što se njoj ustvari i sviđa jer njezin život bez svog muškarca ne znači ništa – feminizam, emacipiranost, prava na jednakost – sve uspješno zatučeno jednim svjetlucajućim udarcem. Pa imamo vampire koji se vole jebati. Bilo kad i bilo gdje. Čak i ako nema potreba za tim, oni će se jebati. I naglasiti kako će se sad jebati jer se oni vole jebati. True Blood je u početku bila poprilično zabavna serija (držala se nekih pravila o vampirima) i bilo je tu materijala za par ozbiljno zanimljivih vampira – koji su kasnije postali obične plačipičke nad jednom trailer-trash plavušom. Kako ni njezini scenaristi više nemaju blage ideje što bi mogli napraviti u seriji, oni koriste svaku priliku da likovima pruže malo dobrog starog seksa (sve se bolje prodaje uz to). Nije ni Dracula svoje rekao, a, ne. No umjesto opasnog krvopije (koji je to uistinu bio – neka vas ne zavara odlična, ali poprilično romantizirana Coppolina verzija) ovdje ćemo dobiti pravog romatičarskog junaka, nešto u maniri Isusa Krista osobno, koji će žrtvovati sebe zarad drugih. Nažalost, Dracula Untold baš i ne obećava da će vratiti vampire natrag na staru slavu. Izgleda da su zli kurvini krvopijski sinovi svoje posljednje trenutke slave imali tamo kad se Carpenter igrao s njima u Vampirima (iako, nisu ni ljudi bili milo sunce mamino pa je to bio pošten omjer snaga) a nije loš ni Stakeland, točnije, iznenađujuće pošten film. I, tako. Imamo vampire. Ne smeta im sunce jer nose čarobne prstene ili ih tjera da zaplešu Stay Alive kad počnu svjetlucati. Ako čovjek hoće vidjeti pošteni vampirski film mora zagaziti u prošlost, iščupati neki naslov i pogledati ga u sadašnjosti. Izgubljeni Dječaci jest kultni film, o tome nema nikakva spora, ali nije dobar film, što mu svejedno ne umanjuje vrednost jer pokraj današnjih vampira, ona grupa koju je predvodio Jack Bauer (neki ga znaju i pod pseudonimom Kiefer Sutherland) izgleda kao prava koljačka družina kojoj se ne želite naći na putu. I, da, svi su bili mladi, lijepi i u trendu. Znači, moglo se to i onda napraviti, a da ne izbanalizirate cijeli ogranak horor žanra.

A priča počinje dolaskom nekih novih klinaca u mali kalifornijski gradić. Ne, nije riječ o nekoj curi kojoj će za oči zapasti tamo neki zgodni krvopija već je riječ o braći. Michael i Sam, braća nemoguća, što bi se reklo, vole sve što vole mladi i, iako nisu previše oduševljeni selidbom, prihvaćaju to na način na koji prihvaćaju i svi ostali klinci – upuštanjem u društvene aktivnosti koje nudi mali grad. Ne treba dugo da shvate kako je gradić malo izvan tračnica jer se u njemu događaju čudne i neobjašnjive smrti, a i pojavljuju se neki misteriozni likovi odjeveni u posljednji krik mode (bilo u 80-ima) koji djeluju… kao da nisu baš sami svoji. Michael će se upustiti u druženje s njima, bit će tu i malo ljubavnih iskri, a Sam će pronaći dva lokalna tupsona koji će mu otkriti veliku istinu. Njihov je grad pun vampira. I na njima je da ga spase. Što će biti pomalo oteži zadatak jer je i Michael počeo pokazivati sklonosti izbjegavanju sunčevih zraka i žeđi za tuđom krvlju. Ono što je ustvari moderan pristup staroj priči, ima ono zbog čega ga poznavaoci žanra vole – drži se nekih osnovnih fakti o vampirima. Ne izlaze na sunce. Ne može im se napraviti ništa ako dobiju poziv u kuću. Preko dana spavaju u svojoj jazbini. I zbog tih relikvija iz prošlosti, da tako kažem, film nije ništa izgubio na modernizaciji. Vampiri su cool klapa, nose cool odjeću, voze skupe pile… žive punim plućima, što bi se reklo, iako su, tehnički, mrtvi. I jezivi su kad to situacija zahtjeva, opasni čak, ubilačko raspoloženi kad treba. Sve lijepe stvari koje se više ne viđaju u serijama/filmovima o vampirima. Ekipa iz ovog filma je uistinu definicija vampira; zgodni, ali zli kurvini sinovi. Zašto to nije dobar film?

Iskreno gledajući, neuravnotežen je do besvijesti. Ima previše toga što bi odgovaralo dječijem filmu (trio klinaca lovaca na vampire baš bacaju osjećaj u tom smjeru) ali dječiji filmovi obično nemaju toliko prolivene krvi koliko je tu ima. Ne može ga se nazvati baš ni pravim hororom zbog ovog prvog, no i zato što pravog horora ustvari ni nema. Radnji treba da se malo pokrene, podosta pratimo tu zlu ekipu i Michaela kako gluvare po gradu i treba još duže da se skuži kako su oni vampiri (nije bitno što vi to unaprijed već znate jer radnja vuče noge da vam to otkrije) a onda se zna izgubiti i dosta vremena na obične nepotrebne stvari (braću Frog i njihove fore) što bi bilo i zabavno da je ekčuli zabavno. Ta neuravnoteženost se pokriva činjenicom da je glumački cast uistinu dobro odabran. Mlađahni Jason Patric i Kiefer Sutherland čine dostojne suparnike, a Jamie Getz podnošljiv uzrok njihove netpreljivosti. Oba imaju i ponešto glumačkog znanja, a i nešto prirodne karizme (iako Kiefer sve ostale pojede za doručak). Horora nema, kako rekoh, ne u onom klasičnom smislu da bi mogli skakati iz stolica, ali, zanimljivo, ima određenu neugodu koja se provlači kroz film i koja funkcionira dobro. Joel Schumacher istu je stvar (iako puno bolje) napravio i u Flatlinersima, što govori i još jednu stvar – da zna kako najbolje iskoristiti Kiefera koji je u tim mlađim danima bio malo više mračni psiho, a malo manje akcijski junak te da mu je taj plašt mračne nepredvidljivosti dobro stajao (zato i Jack Bauer djeluje cool na ekranu, jer je jedan stvarno nepredvidljivi psiho koji se ne libi odrezati nečiju glavu ako to situacija traži). Što se tiče ostale ekipe – srednja žalost, iskreno. Corey i Corey su dinamični duo, nekad zabavni, nekan naporni, ali kuži se zašto ih je publika voljela, a Dianne Wiest donosi malo zdravo odrasle ozbiljnosti kao protuteža mladenačkim godinama. Film je u konačnici bio zdrav hit i moram se složiti da su kritike bile stvarno fer prema njemu (nitko ga nije popljuvao ili zgazio) te da se stvarno osjeća kako je tu dosta toga položeno na vizualni stil, a malo manje na nijanse u scenariju. Svejedno, zbog toga film i danas izgleda dobro, a kako su vampiri općenito doživjeli gadnu degradaciju, zbog osnova koje su i proslavile tu noćnu gamad, izgleda još i bolje. Možda sadržajno neuravnotežen, teško da vas svejedno neće zabaviti, a vrlo vjerojatno i izvući pokoji osmjeh zbog svih oni retro stilova koji se pojavljuju u njemu. Zabavno, pomalo krvavo, pomalo zlokobno… mješavina zbog koje ga vrijedi pogledati još koji put.

2391340,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2391342,U9Xeak6R7Z2LIis5W5d7Bbkv8VtYjxUjIGjc9CGOTMa6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2391343,GRydhGNuQxJ2RysjKGnvReIv4s6zIGSVqlKMirxXeUu2x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== 2391344,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2391345,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2391346,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2391347,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2391348,Zwgbda_jZqk8CiIEQHNHaUIKpWMzTyie5ThI7ma58AO6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2391350,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2391351,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2391355,Ew1Au+EgkhcCnRN91HfHi3IAdiDtfQoSZ289M3ycDlNeLvkr2ZIXwAC6hh_T8A2HbNJMbTn0Yqcuqqw+krDp1w== 2391358,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg==

 

Session 9 (2001)

Posted: 4 srpnja, 2014 in David Caruso, Horor, Thriler

66399_3fe1d626ae3483699fd160d991caeccc_se session_nine.jpeg

IMDb

Trailer

 

Stvarne napuštene građevine. Što mislite o njima? Čine li one dobar set ili je ipak poželjno imati nekakvo osiguranje u slučaju da se krov počne urušavati? Ne vjerujem da netko ima baš u planu snimati snuff film, ali shit happens, što bi rekao Forrest Gump, no neki od tih napuštenih objekata uistinu su impreivna zdanja koja dušu daju za dobar filmski kadar. Zbog nekih poslovnih stvari iz stvarnog života (scenarij+napuštena zgrada=mogući film) nekako sam počeo tražiti takve objekte i po filmovima, ponešto kao istraživanje (uglavnom za istraživanje) i shvatio sam da nisam prvi koji se toga sjetio. Doduše, originalna priča je smještena na neku sasvim desetu lokaciju, ali kad se prilika otvori… No, dosta o tome, da ne ureknem sve zajedno, već ću se vratiti filmu. I, opet, jedan dio teksta bit će obrana nekog glumca. Što da vam kažem, kad netko vodi javnu kampanju protiv nekoga, nabacuje ga uokolo kao neispravni toster, ja stajem u njegovu obranu. Iako mi ovo nije nov naslov koji sam pogledao nedavno, nedavno sam ga opet pronašao zahvaljujući tome što sam (napokon) odgledao posljednju sezonu CSI Miamia i, moram priznati, nedostajat će mi ta serija. Da, da, znam, nitko to ne gleda, ali svi znaju detalje o njoj. Što da vam kažem, jeftino me kupit, par zgodnih djeva na mjestu zločina, lik sa sunčanim naočalima i to je to, nakon napornog radnog dana, odmor kakav tražim. Velika većina će Davida Carusa otpisati kao netalentiranog pozera, ali, kako rekoh, moram se tome malo suprotstaviti – lik ima dobrih stvari u filmografiji. Točnije, kad mu redatelj pruži malo manevarskog prostora čovjek zna nešto i pokazati. A kako ja ovdje volim dovoditi zvijezde koje to nisu, tako je i Caruso bio u posjeti (Jade & Kiss of Death) i vrijeme je da opet dođe, iako se ovog filma ne bih sjetio da nije Miami završio te da nisam iz puke dosade kopao po njegovoj filmografiji. Ali, to nije loša stvar, iskreno, jer ovaj film (na stranu Horatio Cane) savršen je primjer kako naprviti gledljiv horor s malim budžetom i savršenim, stvarnim lokacijama. Svim redateljima koji snimaju komorne, dosadne i negledljive drame teške po nekoliko milijuna kuna… pažljivo sve ovo pročitati.

Dakle, o čemu je točno riječ? O privatnom poslu. Grupa tako, poluzaposlenih likova dobije posao čišćenja azbestnih ploča u starom i napuštenom sanatoriju. Posao ide, ekipa je tu, ali ne treba dugo da se počnu događati nekakve sitnice koje odmah naznačavaju kako cijela priča neće završiti sjajno. To je sadržaj, da idem nešto dublje od toga otkrio bih vam prevelik komad priče (čak i jedan zgodni preokret) pa ću se tu i zaustaviti. Odmah vrijedi naglasiti kako ovo nije horor u klasičnom smislu te riječi, već je riječ o trileru koji ima jake horor elemente. Tu mu je ujedno i najveći problem koji i nije problem u doslovnom smislu te riječi, ali može se tako i gledati. Film je imao potpuno drugačije zamišljenu radnju, ona koja bi uključivala drugačijeg ubojicu i razvoj priče, ali je sve to izbačeno jer je film u konačnici ispadao poprilično predvidljiv (kad ga pogledate shvatit ćete i zašto) što je dovelo do zanimljivih rezultata. Radnja vam sugeriše jedno, čak postoji i nekoliko kutova drugačijeg gledanja (gledate kao kroz oči ubojice/duha/susjeda Pere) i to zavaravanje ima svog šarma. Istu stvar je radio i Carpenter u Noći Vještica, samo što je on to napravio namjerno dok je ovdje to nuspojava slučajnosti. No, slučajno ili ne, film stvara jako dobru neugodu koristeći se onim što mu je bilo pri ruci i na raspolaganju. Naime, priča o radnicima koji rade u napuštenoj umobolnici snimljena je u pravoj napuštenoj umobolnici, što je autentičnost koju ne možete postići u studiju. Ne samo da radnja predstavlja vanjski izgled napuštenog kompleksa već se koristila i unutrašnjost (ipak, bila je prvo sigurnosna provjera kako strop ne bi pao glumcima ga glavu) te sve što ide uz to; prolazi, sobe, hodnici. Većina stvari koje se vide u kadru već su bila tamo, što film čini vizualno stvarno impresivnim, bez da se moralo ulagati previše novaca i stvar izgleda jednostavno opako dobro.

Osim zgrade i unutrašnjosti, posegnulo se i za nekim starim trikovima zanata. Jezivi glasovi. Radnici u umobolnici pronalaze snimke razgovora luđaka s doktorima i jedan od likova ih počinje preslušavati. Tko god da je to napravio za potrebe snimanja, svaka mu čast jer nema puno jezivijih stvari za slušati (barem što se tiče upotrebe tih ”glasova” unutar horor filmova) i kad spojite sve u jednu cijelinu, dobijete dobar komad jezivih elemenata koje je teško ignorirati. Naravno, nisam zaboravio, tu su i glumci koji su dobrano potegli da odrade svoj dio posla. Iako je to čudno za reći, David Caruso je svojedobno dobio niz finih pohvala za svoj nastup, kao i ostali glumci, da se ne zaboravi (tu su, od poznatih imena, Josh Lucas i Carusov CSI suprotnjak Paul Guifoyle) što u prijevodu znači, ako Caruso ima prostora, zna to iskoristiti (samo što često nema). Ipak, koliko god su glumci dobro odradili svoj posao, treba reći da im scenarij nije davao baš previše slobode, barem što se tiče karakterizacije, pa je dobar dojam pojačan i njihovom prepoznatljivošću (neki anonimci bi možda napravili bolji posao, a možda i dva puta gori) no kad je je riječ o horor-trileru, svaka prednost da se žanrovski elementi što bolje dočaraju pomažu. Odmah ću vas upozoriti da ovo nije tipičan slasher, a nema ni MTV montaže već je tempo polagan, više atmosferičan nego atraktivan, pa ako idete ovo pogledati s ciljem da vidite hektolitre krvi ili kojeg duha (Grave Encounters su također snimljeni u pravoj napuštenoj bolnici) onda ste odabrali pogrešan film jer toga ovdje nema, ne u onom izravnom i zatupljujućem smislu. Ovo je film koji je gotovo iz čistog zraka stvario napetost i jezovitost i kao takav je rijetka zvjerka u svom žanru i gotovo je šteta što je gotovo zaboravljen, zanemaren i dosta podcijenjen jer je ipak riječ o dobrom materijalu koji je spretno iskoristio stvarne ponuđene stvari. Da zaokružim kraj malim infom; dotična bolnici više ne postoji, ne u obliku kakva je u filmu, dobar komad nje je srušen 2007 dok je ostatak renoviran. Od jezivog mjesta postalo je… svjetlom okupano mjesto, ali barem je ostao film kao podsjetnik kako je to izgledalo.

201302250533_session-9-2 201302250533_session-9-4 session 9 1st pic session session-9 session9_brooding session9_halls session9_phil session9_tile session9_tunnel session9_wheelchair session-9-end-shot1.jpeg

 

 

 

Jaws 2 (1978)

Posted: 6 lipnja, 2014 in Avantura, Horor, Roy Scheider

jaws2may10 l_77766_fef86bbd l_118796_0077766_ac36675c l_128368_0077766_59bbf8ac

IMDb

Trailer

 

Kad radite tematski tekst, jedna stvar je sigurna – doznat ćete puno toga, čak i ono što vas ne zanima. Kako sam prije par dana dobio mali inspirativni polet da zapišem koju (ne)pametnu o popularnim Raljama, samo po sebi se nametnulo i da ih odgledam, ali već kad gledam njih, odmah u paketu dolazi i nastavak (ostatak serijala laganini preskačem jer… pa, zato što je ostatak serijala). Jaws 2 došle su u kina tri godine nakon originala i one su čisti školski primjer kako nastavak nije nikad kao original. Složit ću se s time, Ralje 2 su nastavak i, biti ću još iskreniji, pomalo loš nastavak. Ne zbog činjenice da je u središtu priče opet morski pas već zato što se nije odmaknuo od nekih smjerova radnje prvog dijela. Sve zajedno, to je pošten film, poprilično nepravedno podcijenjen i to samo zato što je nastavak poznatog fenomena. Rekavši to, da odmah kažem kako više preferiram nastavak nego original – to nije tako čudna stvar jer oni koji me poznaju znaju da sam čudna ptica po tom pitanju (Rambo 2, Predator 2… svi mi draži od originala) no, opet, preferiram ga zbog stvari koje su ispale bolje nego u samom originalu. Nema straha, sve ću pojasniti, zato sam ovdje i zato vi ovo (nadam se) čitate. Također mogu spomenuti i određenu sentimentalnu vrijednost – film sam gledao prvi, tj. pročitao sam knjigu (riječ je o novelizaciji) i tek onda pogledao film. Kako sam što zbog obaveze (to stavite pod navodnike) što zbog činjenice da film nisam gledao stvarno, što zbog sve bližeg ljeta (nadajmo se, fingers crossed i tako to) tako sam pošteno ubio dva sata i, kako već dugo nisam nešto i napisao na ovim mojim malim stranicama, da odmah podijelim dojmove dok su još svježi.

Ponovo smo na otoku Amity, ugodnom mjestu pogodnom za odmor i ribolov. Prošlo je par godina otkako je grad imao problem s velikom bijelom psinom, ali to ne spriječava šefa Brodyja da i dalje bude na oprezu. Toliko na oprezu da u jednoj prilici ispuca cijeli okvir u sjenu na moru, preplašivši ljude. Možda jest malo paranoičan, ali to ne znači da nije u pravu. Amity opet ima problem s morskim psom, a ovaj put neće biti svegradskog lova već će se Brody sam otisnuti na pučinu kad dozna da mu je sin u opasnosti. Kako rekoh par redaka prije, film doslovce preslikava radnju iz originala do detalja. Iako je nastao u vrijeme kad se gledalo na jednostavno pravila nastavka – ako radi, ne popravljaj – taj dio mu ruši kredibilitet i neki jači dojam. Jer, Brody opet neće nikoga uvjeriti da je blizu obale dolutao novi pas, opet će doživjeti otpor od graskih čelnika i opet će se prekasno pokazati da je bio u pravu. To je uglavnom sva mana. Ono što valja sve je ostalo u filmu. Vrijedi napomenuti jednu zanimljivu stvar. Film je nastao dosta teško, što zbog produkcije, što zbog troškova, a što zbog kreativnih nesuglasica prvog redatelja, pa i drugog. Roy Scheider nije želio odraditi nastavak svojevoljno, ali morao je zbog ugovorne obaveze. No, iako je ulogu morao odraditi, odmah je rekao da će je odraditi kako treba, uz puni angažman, što je rasni primjer pravog profesionalca i zbog čega ga poštujem još više nego prije. Vrijedi napomenuti da je uloga ipak razrađenija od glavne priče, Brody je preživio horor i to se na njemu vidi. Njegova fobija od mora još uvijek je prisutna i zadnje što želi ponovo se zajebavati s morskim nemanima. Kako je cijeli film uglavnom položen na njegova leđa, može se reći da je napravio vraški dobar posao.

Oko prvih Ralja lomila su se i još uvijek se lome koplja o kojem je žanru točno riječ; horor ili film katastrofe (malo jest nategnuto ovo drugo, ali ipak) dok u nastavku toga nema. Ovo je čisti horor, a u skladu s tim imamo i neke uobičajene obrazce koje dolaze uz to. Morski pas je postao killer koji namjerno vreba ljude, a kad se u završnici nađu sami klinci… pa, slasher je ono što mi pada na pamet iako tada još službeno nije ni postojao. Bruce 2.0 i dalje izgleda mehanički, ali sada su valjda imali bolje kablove, otpornije na vodu jer je često u kadru (čak ponekad i malo previše) i neću reći da film ima neki faktor straha, ali neugode da, iako to nije uspjeh filmaša koliko činjenice da morski psi, živi i neživi, jesu neugodna pojava. Jedna od stvari koja je bolje uspjela u nastavku nego originalu je osjećaj ljeta. Da, znam da to zvuči čudno, ali Spielberg nije snimio original na vrhunce ljtne sezone već u rano proljeće i kad vidite grad koji umjesto da se grca u turistima, ljetnoj odjeći i suncu zjapi skoro prazan, a svi nose odjeću dugih rukava i zakopčani su do vrata onda znate da je to… pa, ne ljeto, ne pravo. Dvojka pruža taj osjećaj, malo jest, ali znači nešto kad kažete preporuka za ”ljetni film”. Što se tiče radnje isto tako ide poprilično glatko, počevši od napada psa, koji su kreativni (minus mehanizacija Bruce 2.0) i prijelaz iz urbanog na otovreno more nije tako drastično odrezano kao u originalu. Sve u svemu, pošten film koji je podcijenjen zbog prepričavanja iste priče, ali koji nije toliko jezivo loš jer ima i svojih aduta zbog kojih je i postigao uspjeh. Da, film je zaradio preko 200 milijuna dolara, i da, originalne kritike ga uopće nisu potopile i vjerojatno je to zato što se film barem potrudio ponuditi nešto novo, a ipak uključiti i nešto staro. Bilo kako bilo, vrhunska preporuka za fine ljetne dane, pogotovo kad svako malo neki nespretni morski pes zaluta i do našeg plavog Jadrana.

2059847,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2059848,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHqNLCuMe9dOulg7+qzq9tJ7WroLIafwPOXqaJEsd2LS4Q== 2059852,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2059853,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2059862,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUiypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ== 2059863,KfnjKqgkbh2T0X2VL_oYxQeETSJk7jPV7rXq8nD_PwQ9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 5179582,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 5179584,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw==

2059851,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2059854,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 2059861,CxGEKQrMgjmJJs+_NE35_YXNlY5qQNpLTg2zNA9LDAp4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 5179581,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA==

 

 

A Nightmare on Elm Street (2010)

Posted: 20 travnja, 2014 in Horor, Remake, Thriler

6a00d834515ddf69e20120a8a8d29f970b-500wi 68302269 nighmare_elm_street_2010_poster_banner_hi-res_01 whats-love-got-to-do-with-it-movie-poster-1993-1020189823

IMDb

Trailer

 

Kako stvari stoje, posljednjih dana gledam ili neke povijesne stvari (Viva la Mušketiri) ili rimejkove i, kako ispada, ne zna se koji je gori od kojega. Rimjekovi, je’l te. Originalna Strava u Ulici Brijestova jako je dobar filmić, dobre režije, dosta kompaktnog scenarija, jako dobrog negativca i simpatičnih likova. Ima u njemu i nekih kultnih scena (dvije mi samo tako padaju na pamet) ima u njemu i nekih zanimljivh sporednih stvari (Johnny Depp kao debitant), ali ima i dobre, jezive atmosfere. To je kultni hororac koji se jako dobro drži do dana današnjeg, usprkos šarenim nastavcima (koji su, očekivano, sve slabiji, ali još uvijek k’o grom filmovi naspram nekih drugih serijala) i pomalo bezidejnom stvaranju raznih čudesa (famozni 3D, onaj početni). Raditi obradu takvog filma može se gledati na dva načina; novac i da se na stol donese nešto svježe. Novac je uvijek novac, tu nema nekakvih mudrosti, ako će se prodati, to će se raditi. Nove ideje znaju biti dobra stvar. Naravno, danas je riječ ”remake” u rangu ”pedofil” ali ne treba uvijek okretati zgađeno glavu jer nekad stvari znaju ispasti zanimljive. Dawn of Dead ili Texas Chainsaw Massacre. Jako dobri remakovi koji su na stol stavili nešto svoje, odali počast originalu i postali sasvim solidni filmovi koji stoje sami za sebe. Reinkarnacija Freddy Kruegera bila je očekivana. Samo što ovaj naslov ne ide na stranu Dawn… ili Texas… već tamo gdje stoje remake Hallowena, u osmom krugu Danteova pakla rezerviranom za filmske projekte koji se nisu smjeli dogoditi. Ali, to na kraju i nije nekakvo posebno iznenađenje jer, kao i u slučaju nedavnog Robocopa, i ovdje je netko samouvjereno promašio cijelu bit onoga što je pjesnik htio reći.

Strava... je slasher, hororac gdje neki zakrabuljeni manijak ubija zgodne klince i poželjno je da to bude nakon dobrog seksa. Oni koji ne piju, ne puše, ne seksaju se – prežive. Malo retro nostalgije za uvod. Ova verzija započinje tipom koji sam sebi prereže vrat u nekom malo kafiću. Doznajemo da je imao čudne snove. Odmah potom slijede ga i drugi. Loši snovi, nekakav tip s nezgodnom rukom punom noževa i svi rikavaju na grozne načine. Klinci kuže da je nešto tu zahebano, starci im šute, ali oni samo deduktiraju kako su nekad davno bili povezani, da su išli zajedno u vrtić te da ih je neki zločesti striček malo pipao u mračnoj sobi. Starci su ga spalili živog, jebiga, imao je loš horoskop za taj dan. Problem broj jedan koji ovaj film donosi na stol jesu likovi – svi do jednog nevjerojatno antipatični. Emo-Goth-Teen bulshit pizdarije, svi omamljeni pogleda i ponašanja kao da im je teško disati. Izgledaju kao gomila nevjerojatno promašenih individua koji su doslovce lijeni živjeti. Živosti nula. Neke osobnosti nula. Samo gomila  osrednje lijepih lica koja se vuku kroz radnju. Oni imaju problema. Oni pate zbog nekog lijepog qurtza. Oni su, ono, realni (pročitao sam negdje da su autori išli na nekakvu kvazi realnost likova) i oni su ubi Bože naporni do te mjere da sam jednostavno želio da ih Freddy-Man sve do jednog poubija i objesi kao šunke u onoj kotlovnici. Rekoh vam to, da nastavim dalje.

Scenarij našeg glavnog zlikovca predstavlja kao pedofila kojeg su roditelji živi spalili. To je ta novina koje su se autori mogli sjetiti. Sada, to uopće nije novina, to je reciklaža onoga što je zamislio Wes Craven dok je radio na scenariju za original. Odbacio ju je jer… pedofili ne vole baš teen djecu, još manje imaju mentalni sklop da od seksualno ugroženih tipova prijeđu na to da budu serijski ubojice. To jednostavno ne štima, a prikazati ljudskog Freddyja kao plačljivog pedofila koji djeluje kao da se boji svoje sjene u nekog opasnog frajera (što je ironično jer su svi likovi u filmu su višlji od njega pošto je Jackie Earl Haley je visok metar i žilet – inače mi je lik full iskoristiv tip) djeluje nakaradno i izvještačeno. Razumijem želju da se odvoje od slavnog originala, ali Freddy je lik za sebe, karakter, ne tamo neki manijak koji valja verbalne gluposti ravno kao da vježba glasnice (kad je to radio Robert Englund čovjek je zvučao kao da doslovce uživa u tome) i glumi opasnog frajera jer to jednostavno nije. Scenarij muku muči i sa samom pričom. Doslovce nas baca u sredinu, bez pojašnjenja, bez neke naznake tko ili što i ako niste upoznati s originalom (takvih je, vjerujem, malo) propustit ćete neke nijanse. Neke stvari uopće nemaju smisla (zašto su poubijana sva ostala djeca – jel’ ih je Freddy sve pipkao u svojoj sobici?) Nema suspensa. Horora još manje. Krv je reducirana zbog restrikacija. Smrti su banalne, neinspirativne. Freddy je odmah s prvim kadrom jasno prikazan (netko nije čuo da je ponekad manje više) i da ne govorim kako se koriste bezvezne cimalice-scene da se nešto postigne. Mogu se spomenuti i očita kopiranja scena iz originala, ali na takav način da budu tu, nešto u tom duhu, no bez naboja kako bi trebale biti.  Za ubijanje vremena ovo je kao grom, za neke nove klince koji nemaju pojma tko je Freddy Krueger, ali opći dojam je slabašan, film bez ideje što točno želi napraviti te kako to uopće napraviti. Zbrka, u najmanju ruku, koja je nastala iz očite želje da se profitira na ugašenoj franšizi ubacivanjem novih efekata i javnih bauka kao što je pedofilija jer serijski ubojice više nisu ono što su nekad bili, ali umjesto nekog napretka i pozirivnih vibracija koje bi se nadovezale na originalni film dobijete jednostavnu želju da počnete vrištati. Ne od straha već paklene muke što ste izgubili vrijeme na gledanje, možda čak imali i nekakva očekivanja. Ah, ta holivudska bezidejnost…

4130401,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4130406,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4130407,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4130408,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==

4130402,F3lTrbe4yNrx5jvyJwiv_NjTS_vNJeqAdlHpFwlYrAgOZTE64IeQUreF2oRQQeXAFDak4eYfigqu7+o33mRgcw== 4130403,F3lTrbe4yNrx5jvyJwiv_NjTS_vNJeqAdlHpFwlYrAgOZTE64IeQUreF2oRQQeXAFDak4eYfigqu7+o33mRgcw== 4130404,F3lTrbe4yNrx5jvyJwiv_NjTS_vNJeqAdlHpFwlYrAgOZTE64IeQUreF2oRQQeXAFDak4eYfigqu7+o33mRgcw== 4170838,6gzg8MzhTO0goFU220gjaKwdCYuVio2gKdFUKUbJ15y7J0mgcYwkFa8PDfsOni0VXs0QVgBN+qH0KOTWKrd7BQ== 4170839,BqKMTXR0lpMUKyMcYDdRFnEy6pj72zP1qNlbt4+hSA4ttK8n7Wm3NcOxH6vcMp5SutIeCi8nQ7uEvrBq0YEWSA== 4170841,BqKMTXR0lpMUKyMcYDdRFnEy6pj72zP1qNlbt4+hSA4ttK8n7Wm3NcOxH6vcMp5SutIeCi8nQ7uEvrBq0YEWSA== 4170843,BqKMTXR0lpMUKyMcYDdRFnEy6pj72zP1qNlbt4+hSA4ttK8n7Wm3NcOxH6vcMp5SutIeCi8nQ7uEvrBq0YEWSA== 4170844,F3lTrbe4yNrx5jvyJwiv_NjTS_vNJeqAdlHpFwlYrAgOZTE64IeQUreF2oRQQeXAFDak4eYfigqu7+o33mRgcw==

Moonlight (2007-2008) – TV Serija

Posted: 27 siječnja, 2014 in Horor, Neo-Noir, Thriler, TV

max1335212610-front-cover

IMDb

Trailer

Vampiri. Uh, znam. Mladi su, odjeveni u fensi krpice, idu u srednju školu (iako imaju po 200 godina – to je čisti mazohizam) voze fensi aute, žive u fensi kućama i…pa, ako pratite modernu ikonografiju, sjaje na suncu. True Blood. The Vampires Diares. Twillight. Grof Dracula bi se okretao u grobu (da već nije mrtav). No, kužim takvo stanje. Danas su vampiri in. Klinci ih obožavaju. Usamljene kućanice ih obožavaju. Emo+goth tinejdžeri ih obožavaju. Ubacite u mješavinu magičke riječi škola+vampiri+ljepotani i dobijate sigurnu stvar. To je biznis. Ipak, koliko god čudno zvučalo, ima čak i tračak mraka u svom tom blještavilu, što ugrubo znači; podnošljiva verzija vampira koja nije namjenjena za klince i klinceze, kućanice i ostale potrošače ovakvih proizvoda. Da ne bi ispalo kako ja vama sad držim moralnu prodiku što to gledate ili, ne daj Bože, da pomislite kako sam nešto bolji od vas, sve navedeno sam gledao/gledam i ja. Osim Sumraka. To izbjegavam iz principa. Pogledao sam drugi dio. Kroz četiri dana. I to je to, hvala lijepo, idemo dalje. No, serije gledam. Tako je to kad imate bolju polovicu koja ekčuli voli vampire, pa, ukoliko ne želite spavati u drugoj sobi, ili u istom, ali jako hladnom krevetu, gledate i vi. Nije da je sve to baš tako loše. Damon Salvatore je imao predznake da postane jako zanimljiv antijunak… dok ga nisu pretvorili u plačljivu meduzu. Nažalost. Srećom, tu je Mick St. John. Aha, pitate se vi, tko je pak sad Mick St. John? No, ostavimo to za malo daljnji tekst. Sada ću vas uputiti u to zašto je Mjesečina drugačija od ostalih serija. Zato što je odlučila napraviti odmak od sličnih stvari i predstaviti se malo starijoj publici. Onoj koja još uvijek pamti Grofa Draculu i pokušaje da vampirski filmovi budu nešto između ozbiljnog, ljubavnog i zanimljivog. A može li biti išta zanimljivije od vampira koji je ujedno i privatni detektiv? Ah, znam da sam vam privukao pažnju, pa poslušajte priču nekim redom.

Pronalazak ove serije stvar je slučajnosti. Išao sam tako malo pregledavati filmografije nekih glumaca, što je zanimacija koju radim s vremena na vrijeme (zna se tako pronaći dosta zanimljivog materijala) i ugledao sam ovo. Sad, pogledavši omot zastao sam na nekoliko trenutaka jer, budimo iskreni, cover pošteno baca na nekakvu ljubavnu ljigu made by Barbara Cartland ili Mary Higgins Clark. Ipak, kako sam nešto kao poštovatelj rada Alexa O’Laughlina (Hawaii Five-0 su nešto najbliže akcijskoj seriji koja se ovih dana može gledati) odlučih baciti dodatni pogled i – zamislite iznenađenja – Alex igra Micka St. Johna, privatnog detektiva koji je ujedno i vampir. Grof Dracula upoznaje Phillipa Marlowa? Prodano. Ili, zvučalo je dovoljno originalno (pokraj svih onih blesavih vampira koji s 200 godina na leđima još uživaju u srednjoj školi) da bacim pogled na 16 epizoda, koliko ih je sveukupno snimljeno. Da, serija je otkazana nakon prve sezone, no ne iz razloga kojeg bi mogli pomisliti. Doći ćemo i na to. Sadržaj glasi, onako ugrubo i općenito, Mick je privatni dekster koji operira na području Los Angelesa. On je znao napraviti poneku lošu stvar i ovo mu je kao malo iskupljenje grijeha, a još je i dobar u tome što radi. Kroz epizode upoznat će sve što se može upoznati; psihotične ubojice, sjajne zvijezde (ipak smo u Los Angelesu), druge vampire i manijake svih vrsta. Serija nije išla baš izmišljati toplu vodu što se tiče slučajeva, ali…

Ono što najviše vrijedi jest što su sve to solidne i korektno ispričane priče. Znače, nema srednjih škola, nema navijačica koje sline za glavnim sportašem i nema tematskih tuluma. Mick ekčuli radi na pravim slučajevima, pomalo se plete pod noge policiji, koje ga, očekivano, baš i ne voli (kao ni jednog privatnog dekstera, ako ćemo iskreno) a malo drži ravnotežu između svoje vampirske strane i ljudske, barem sjećanja na nju. Ima ponešto noir ugođaja (Los Angeles po mraku, mračne ulice, ona poznata off naracija glavnog lika) ima ponešto i akcije, pomalo trilera, spoj svega onoga što, recimo, nemaju Vampirski Dnevnici. Što je najvažnije… ah, vampiri. Ima ih dobrih, ima ih loših. Ovi prvi nisu dobri-dobri, oni jednostavno kuže da nekog reda treba biti. Budi fer prema ljudima (čak im i pomogni ako treba) i oni će biti fer prema tebi. Ima onih zlih koji ne šmekaju to pravilo i zanimljivo je da vampiri rješavaju vampirske probleme. Druga stvar – ovi vampiri izgledaju kao jebeni vampiri. Jest, istina, svi su oni zgodni, naravno, ali kad su u vampirskom modu, nisu nimalo ugodni. Bijele oči, iskeženi očnjaci, izgledaju baš onako kako trebaju izgledati bad ass i spooky vampiri. Zato sam i rekao da je to spoj Grofa Dracule i Phillipa Marlowa (Mick St. John je kombinacija obojice). Plus, fajtovi su izvedeni poprilično dobro – mogu skakat, mogu trčat i mogu se pošteno mlatit. Ništa fensy, ali dovoljno da to bude legitimno. Naravno, ima i ustupaka za priču – mogu hodati po danu. Sad, to uopće nije loša stvar jer je i originalni Grof Dracula mogao hodati po danu (što su nekako svi živi zaboravili) samo ovi vampiri ne sjaje – što si duže na suncu, to sve više slabiš i umireš. Pojašnjenje nije najsjajnije, ali barem imaju sve uobičajene slabosti (OK, nitko više ne ferma križ, svetu vodu i te gluposti) koje imaju klasični vampiri. Seriju je dobro iznio već spomenuti  O’Laughlin (vidi se da mu je to bio kao trening za Hawaii Five-O) a tu je i još jedno poznato lice, televizijsko, Jason Dohring, koji je ovamo prešao odmah nakon što je ukinuta Veronica Mars. I nije se puno odmakao od prošle uloge; sarkastičan i ciničan vampir, koji je najbolji frend glavnom liku. I najzabavniji, iskreno rečeno. Serija je u konačnici otkazana zbog pravnih zavrzlama. Joel Silver, poznati producent teških akcijskih hitova kao što su The Matrix ili Lethal Weapon nije uspio napraviti dogovor s drugom kućom i serija je prvo završila na čekanju, pa otkazana iako je imala više nego odličnu gledanost (oko 8 milijuna gledatelja po epizodi – jedan Supernatural preživljava na samo 3-4 milijuna) te je tako završila jedna šansa da postoji i serija o krvopijama koje bi bile zanimljivije i nešto starijim gledateljima. Sezona je više-manje dobro zaokružena tako da možete pogledati bez straha da će nešto jako veliko ostati nerazjašnejno. A, tko zna, možda vam dođe kao zgodna promjena od svih ovih teen+vampiri sranja.

Alex O'Loughlin Mick St John Sophia Myles Beth Turner Beach Picnic Moonlight's Fated to Pretend Alex O'Loughlin Vampire Mick St John Sophia Myles Beth Turner dancing in Moonlight tv show's season series finale Sonata episode #1x16 Jason Dohring Josef Kostan Konstantine in Moonlight TV Show episode #1x09 Fleur De Lis in a scene with Beth Turner Mick-St-John-beth-and-mick-1197104_500_375 Moonlight TV Show Cast Series Promo Photo Alex O'Loughlin Vampire Mick St John Sophia Myles Beth Turner Jason Dohring Josef Kostan Konstantin Shannyn Sossamon Coraline DuVall Vampire Mick St John Alex O'Loughlin Moonlight TV Show Dr Feelgood episode #1x03 Disposing of rogue vampyre Wallpaper_Moonlight_TV_Show_Alex OLoughlin_Vampire_Mick_St_John Wallpaper_Moonlight_TV_Show_Sophia_Myles_Reporter_Beth_Turner

9x0qufa5yl7pp75 65179_shahel-moonlight_seasonone2809070220-0011_122_838lo MOONLIGHT hi411m4lfls4lf4m jason02

Night Watch (1973)

Posted: 9 studenoga, 2013 in Horor, Misterija, Thriler

night-watch-2 256015.1020.A MPW-11474

IMDb

Trailer

Postoji određena averzija prema starim filmovima, viđam je svaki dan, slušam o njoj i doživljavam je svako malo. Naravno, postoji i određena averzija prema novim filmovima, svaka medalja ima dvije strane i tako te priče, a zlatna istina je da u oba razdblja ima po dobrih stvari i loših. To je jednostavno činjenica. Jedino štop nas sprečava da pronađemo one dobre je eksperimentiranje, rizik da izgubilo stotinjak minuta života. Taj strah nije baš neosnovan, iskreno rečeno. Iako nekako preferiram starije naslove (što ste možda i zamjetili) nije da nisam naišao na neki zbog kojeg sam požalio i poželio da mi netko vrati potrošeno vrijeme. Ne događa se to često, možda zbog toga što imam određeni žanr, pa se držim u okvirima istog (ustvari, nekoliko žanrova, ali shvaćate poantu) i ne promašujem puno, ali s vremena na vrijeme čak i ja odlučim riskirati u stilu ”nek’ se nosi dovraga”, pa što bude da bude. Ovaj mali uvod povezan je s činjenicom da Elizabeth Taylor nikad nisam doživljavao kao materijal na kojeg vrijedi gubiti vrijeme. Ne shvatite to krivo, ona jest jaka glumica i ima par stvarno jakih filmova, ali ponajviše je pmatim po ljubavnim skandalima (o kojima znam samo ono što su pričali stari ljudi dok sam bio klinac) te kad sam naišao na jedan njezin naslov, za kojeg nisam imao pojma da postoji, kao ni to da se uopće i okušala u ne baš tipičnom žanru, zadržao sam ga iz nekog neobjašnjivog razloga. Sad malo izmišljam, zadržao sam ga jer opis koristi ”horor” i ”triler” opise za radnju, što su oduvijek pojmovi koje jako dobro razumijem. Doduše, nisam se baš žurio gledati ga, sakupljao je prašinu nekoliko mjeseci, ali kad sam to napravio… OK, priznajem, Lizzy mi je postala malo simpatičnija te je više neću povezivati samo s ljubavnim eskopadama s Richardom Burtonom. I, da, film je dobar. Ne sad genijalno-sjajan-neponovljivo remek djelo, ali poprilično dobar izlet u nešto zanimljivo.

A taj izlet ima nešto što se danas opisuje kao ”nepredvidljivi twist” u radnji (nema straha – neću vam reći u čemu je kvaka) te me poprilično iznenadilo kako je film uspješno spojio predvidljivost i neočekivanost. To je već samo po sebi kontradikcija, znam, ali to je školski prikaz kako se s jako malo može napraviti jako puno, u smislu radnje, naravno, te da klišeji kao takvi ne moraju uvijek biti loša ili problematična stvar u radnji. Samo ih treba znati okrenuti u svoju korist. A priča o ženi koja vidi mrtvo tijelo u susjednoj kući svakako vuče na klišej kojai u tim godina možda nije bio toliko čest, ali kako je par godina prije izašao Hitchcocov Rear Window, moglo bi se reći da je film malo vukao na neki britanski rip off (termin koji tada sigurno nije postojao) te da, ukoliko ste alergični na svaku sličnost s nekim poznatim filmom, ovaj podatak bi vas mogao odbiti od gledanja. Ali, gledatelj samo ubojstvo (ili mrtvo tijelo) ne vidi baš kako treba, čime započinje onaj glavni dio radnje jer postavlja se pitanje što se ustvari događa. Lizzy igra ženu koja ima nekih svojih duhova na leđima, bivši muž je poginuo s ljubavnicom te ga još zna vidjeti u snovima. Kad se dogodi ”incident” s tijelom, stvara se jaka sumnja u njezin zdravi razum, što se dodatno podebljava daljnjom radnjom te trokutom koji sačinjava njezin novi muž i najbolja prijateljica. A tu su i čudni susjed, kao i policijski inspektor koji je sklon svim teorijama.

Onaj ”horor” element je ovdje možda više radi same riječi nego to ustvari jest. Psihološki triler bolje opisuje ono što se događa u radnji, a neću baš puno pogriješiti ako ga opišem i kao jednu od onih komornih drama kao što su Tramvaj zvan Čežnja, gdje se radnja više manje odigrava u par soba i gdje je sav teret radnja na dijelozima. Ovdje je samo dodana sumnja u zdrav razum glavne junakinje, što stvara dobru naizvjesnost. ALI… ono što sam spomenuo, predvidljivost, ona vrlo vjerojatno nije izražena namjerno (ili čak jest, vrag će ga znati) jer nagdje na pola filma (iako, sad kad razmišljam, postoje neke naznake i puno prije u radnji) skužimo da ima nešto jako čudno u novom mužu i prijateljici – što nije spoiler, vjerujte mi, radnja to skriva, ali ne baš jako. Taj predvidljivi dio na kraju dovede do stvarno nepredvidljivog, koji, kao završnica, izgleda jednostavno fenomenalno. Cijela radnja, svi potezi koje naprave likovi, na kraju sjednu na svoje mjesto, što ovaj film čini ili slučajnim pogotkom, koji se povremeno znaju dogoditi, ili genijalnim do te mjere da je to jezovito (jedini koji mi pada na pamet za usporedbu jest Fincherov Game). Također, radnja, iako ograničena na par prostorija, ima dosta toga efektno napravljenog. Stara kuća djeluje mračno, vlažno i neugodno, a stan junaka kao nešto udobno, ali ujedno i neudobno. Jednostavno, ali efektno. Što me na kraju dovodi do jedine izražene mane filma – dijaloga. Ne dijaloga kao dijaloga, iako se može ubacit koji komentar i na to (previše… pristojan, svi svakome zahvaljuju) već na način izgovora. Sve je ravno, doslovce, gotovo školski način izgovaranja teksta – od muža, preko sobarice, do policijskog istražitelja, nitko nikad ne diže glas, ne unosi emocije, na naglašava riječi. Pomalo monotono, iskreno rečeno, te bi naglašenije emocije (iako Lizzy ima svojih trenutaka – što je otkriva kao jako dobru glumicu) dobro došle za bolju nadopunu atmosfere. Usprkos tome, ovo je pravi mali dragulj, ako volite psihološke misterije, temeljene ne na onom što vidite već zamišljate, i stvarno je čudno da je film danas apsolutno zaboravljen, kao ni da ga nema na listama nekih boljih trilera u sličnom tonu (može biti što je Engleski, a ne Američki). Što ga čini ugodnim iskustvom nakon kojeg nećete požaliti uloženo vrijeme.

2289691,2mucoOZ2Y_pxxOgeTsoeBcPE3wBuXOz32xkJoCzzNKfkVUq9W+JKT9BlwZlbKpjXhtif20dDTVwt0hAGXmX58Q== 2289693,faoAJS2H_YvwzF1OwQWrcqWtF7n90Qv37ewNfIs8ZXqZ1YBpC4LAl0B08KlAs5+OoZ3mg1v7zmM6FT4OEYIxHQ== 2289695,n7Ehkmfs8LDdLRyN4PQ+ttsAimL6iYHapMkG9TLtaFinWz2SYoGYrx6ozgf+dy2eArlN8qVpHmg1uRtWZtqOTg== 2289696,ew7lNX2cantAxjjBBsX+QOOY9XboGO_LwhMwtmaqHw5h_f+TjbZV41hWsbub+Kmqj92KlnytUMFuYdVnwD7_Wg==

2289692,Ra+VwhbbZP20x80aSlLyLQc56+9esq6yYbKlqFpPqZruwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2289697,Ra+VwhbbZP20x80aSlLyLQc56+9esq6yYbKlqFpPqZruwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2289698,V6RFgEsXORh7Po2MRHgAT9BoLC+YA3XmVl88_7AEY2tGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2289699,usc+ND7HP2B7Gs595usuwdZDxxFffgz32GoWsVRfdi7UuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2289700,odJPK_PJL9SPJbgHmDPGbSmc26vSiOkpMl4HJx4zcZb7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w==

2289691,2mucoOZ2Y_pxxOgeTsoeBcPE3wBuXOz32xkJoCzzNKfkVUq9W+JKT9BlwZlbKpjXhtif20dDTVwt0hAGXmX58Q== 2289692,Ra+VwhbbZP20x80aSlLyLQc56+9esq6yYbKlqFpPqZruwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2289693,faoAJS2H_YvwzF1OwQWrcqWtF7n90Qv37ewNfIs8ZXqZ1YBpC4LAl0B08KlAs5+OoZ3mg1v7zmM6FT4OEYIxHQ==

Shocker (1989)

Posted: 1 studenoga, 2013 in Horor, Wes Craven

89_shockerpstr

IMDb

Trailer

 

Wes Craven je diletant kojemu se posrećilo u horor žanru. Tako ga ja vidim. Ustvari, nije toliko diletant koliko nemaštovit autor jer, kako stvari stoje, on je autor s jednom idejom (a to nisam samo jednom ovdje spomenuo) i tu je ideju mlatio sve dok nije umrla. I, da budemo iskreni, funkcionirala je u svega jednom navratu, zbog čega A Nightmare on Elm Street i jest kultni hororac jednako toliko koliko i dobar hororac. The Last House on the Left je solidan film solidne ideje, ali loše izvedbe, predrvene (završnica je kriminalno banalna i smiješna) čime remake ulazi u knjigu onih naslova koji su bolji od originala. Posljednji nastavak Freddy filmova, New Nightmare je već nešto zanimljivije, poigravanje sa stvarnošću i fikcijom, Peple Under The Stairs gotovo je odlična crna komedija, ali My Soul To Take je zbrka dok ovaj film predstavlja gotovo remake Strave… Znam kako to zvuči i ako ga niste nikad gledali onda nije ni čudo da to ne znate. Kao redatelj, stari Wes bolje funkcionira dok radi na tuđim scenarijima (Deadly Friend & Scream) i to ako ne krene stopama izživljavanja na nastavcima (svi ostali Vrisak filmovi) ili kad opet radi remake samog sebe (Cursed je isto tako gotovo remake Screama, samo s vukodlacima u glavnoj ulozi). Shocker ima nekih svojih sitnih prednosti zbog kojih se vrijedi spomenuti, ali globalno, kad imate priču koja uključuje…

…negativca koji se pojavljuje u obliku energije te izlazi iz televizora, snova, svega i svačega- onda znate da je to prežvakavanje iste ideje na kojoj leži Strava…. Horace Pinker serijski je ubojica koji ne cilja baš djecu, ali one malo teen stariju omladinu. Zahvaljujući naporima mladog dečka (football zvijezde, da naglasimo, koji se općenito drže za najtulaviju ekipu u školama) Horace bude uhvaćen i odveden na električnu stolicu. Samo netko nešto zajebe i Horace se pretvara u čistu energiju, električnu, te se sad vraća zbog osvete mladom dečku koji ga je zahebao. A dečko ima čudne snove, koji su kao vizije, ili predviđanja, ili neki slični kurac, što film čini zbrkom svega i svačega. Prvo ću započeti u pozitivnom duhu ovu priču, sa stvarima koje funkcioniraju dobro.

Mitch Pillegi, svima nama jako dobro znan kao šef Muldera i Scully, odličan je izbor za ulogu poremećenog negativca, a što je najbolje, Mitch je imao provod života uživljavajući se u ulogu. Zabavno ga je za gledati, zabavno za slušati… lik je zabavan kako god okrenete. Ovo je također jedan od rijetkih naslova koji koriste muškog glavnog lika za centralnu osobu (što ga čini rijetkom zvjerkom u žanru, rame uz rame s The Hitcherom) te predstavlja odmak od uobičajenog kalupa ”dobra cura vs zločesti manijak”. Vizualno film izgleda točno onako kako zamišljate slasher horore 80-ih, ugodno, pregledno i pomalo bezlično jer se vidi da je to produkcija u kojoj se neće skrivati neka iznenađenja, ali je svejedno volimo. Negative tu ima malo više nego bi je trebalo biti. Peter Berg, glumac sleš redatelj očajan je glumac, a kako ovdje ni nema neke karakterizacije… još je gore. Film doslovce kopira neke scene iz Strave… (cijeli uvod, za početak, pogledajte ga sliku uz sliku i vidjet ćete na što mislim) čime je Craven, ili išao zaraditi na svom najpoznatijem djelu ili je radio homage sam sebi ili nešto treće. Što nije sjajna stvar. Negativac je još jedan derivat Freddyja i bez obzira na tko ga glumio, ostaje derivat Freddyja. Također, filmu uopće ne pomaže zbrka oko načina na koji negativac djeluje (kao električna energija) jer, ako već imate jednu devijaciju u scenariju, ne ubacujte još jednu, tako da vizije koje ima glavni lik djeluju nabacano zbrda-zdola, da ne kažem nakaradno. A još se događa i da negativac ulazi u tuđe tijela, te se pojavljuju i duhovi. Sad, vidite na što mislim kad kažem ”zbrka”? I kako je Berg ustvari jako loš glumac, ne isporučuje ništa, slabe emocije i slaba snaga karaktera potrebnog da se bori protiv takvog negativca (Heather Langenkamp obriše pod s njim, Freddyem i Horaceom ako treba). No ne mogu reći da se dečko nije trudio jer jest, te mana svega leži i u činjenici da film nema nikakvu napetost već gotovo šablonski prolazi kroz scene bez imalo entuzijazma (a kad radite slasher entuzijazam da poubijate sve živo je ono što se cijeni) iako ima zgodan vizualni domet u nekim scenama, kao i popriličnu količinu prolivene krvi. Mislim, ne shvatite me krivo, neki novi klinci vjerojatno nikad nisu ni čuli za ovaj film i može se pogledati bez predrasuda, ali stari Wes se ovdje nije baš iskazao te je danas gledanje više kao memory lane kad su ovakvi filmovi bili aktualni. Podnošljivo, ako niste gledali onda i nešto novo, ali daleko od najboljih stvari koje je slasher i horor žanr 80-ih ponudio.

1847086,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1847088,v5JjlPyBPsyIQpFsrJwnAtFexJAgnrPXNyucYxCFPRSNLCuMe9dOulg7+qzq9tJ7WroLIafwPOXqaJEsd2LS4Q== 1847090,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 1847091,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 1847092,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== 1847093,5r_xmXX4krQKoVZqnDsjroGIrnm5p1+bJ7HeG6Sv2u62x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== 1847102,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1847105,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6cCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1847107,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1847110,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHr67_E7rcN3WH3zLFXCjk0m_I6Z5OehPopFeQz5KPoleg== shocker-1989-02-g shocker-1989-06-g