Archive for the ‘Horor’ Category

Dracula (1979)

Posted: 1 studenoga, 2013 in Horor

wemvu9OaPTokyRWmQg4DxDBw42p dracula_1979_by_mcdisenio-d38f4i5 Dracula-1979

IMDb

Trailer

Dracula je jedan od možda najekraniziranijih likova koji postoje, uz Tarzana i Sherlocka Holmesa. Ima ga posvuda. Čak i u svemiru (vama prepuštam da zaključite koliko je to dobra stvar) no ovaj put vratit ćemo se njegovim korijenima. Ne toliko daleko u prošlost, ali ne i tako blisku. Nakon što su legendarnog krvopiju s uspjehom odigrali što Bella Lugosi, a što Christopher Lee, na red je došla jedna malo ozbiljnija ekranizacija (Lee je bio dio Hammer produkcije, poznate, ali ipak štancerske horor produkcije) koja bi se vratila originalnom materijalu. To ”originalnom” slobodno zanemarite jer sve su to varijacije na temu. Ipak, za razliku od prijašnjih ekranizacija (to slobodno stavite navodnike) gdje je glumio Lee, koje su dogurale i do ”sadašnjosti” (ovaj tekst bit će pun navodnika kako je krenulo) nova verzija zadržala bi Grofa u viktorijanskoj Engleskoj (ili koje god to već razdoblje bilo), što je uvijek plus. I namjera je bila uvesti neke male izmjene. Naime, Lugosi i Lee, koliko god Draculi dugovali svoju karijeru (ili slavu) taj je lik ostao poprilično drvena pojava. odjevan u crno i urokljiva pogleda. Novi Dracula bit će nešto između Grofa Monte Cristo i Heatcliffa iz Orkasnih Visova; zgodan, zavodljiv i opasan vrag zbog kojega bi djeve uzdisale i gubile tlo pod nogama. Taj imidž zadržat će se i dana današnjeg, pri ćemu će najviše profitirati Coppolina verzija. I, da budem iskren, bježao sam od ove verzije dosta dugo. Mislim, nije da ne volim Draculu, ali baš i ne volim Draculu. Romantika, puno filozofiranja, čeznutljivi pogledi… sve je to fine and dandy, ali kad je Carpenter napravio svoje Vampires… sve drugo je otišlo u drugi plan. Da sad ne ulazim u pizdarije znane i kao Sumrak filmovi. No, kako je vražji Halloween, odlučih ga pogledati, ionako nisam imao što pametnije za raditi, pa da ga prekrižim s popisa. Dojam? Nimalo sjajan, ali, iznenađujuće, nije to ni toliko loše koliko sam mislio da će biti.

Priča je slična kao i uvijek — famozni Grof dolazi u Englesku i ulazi u malo, probrano društvo gdje počinje raditi rusvaja time što zavodi dame i raspižđuje muškarce koji ga na kraju idu ulovit i zabit mu kolac u srce. Stvari su slične posvuda, i u svim ekranizacijama, no ovdje je Lucy ta koja ga zanima, a ne Mina, što je zanimljiva podjela likova, a Mina postaje kćer Abrahama Van Helsinga, čime njegov angažman da ubije krvopiju ima puno više smisla. Film ne davi grofovom prošlošću već ide odmah u glavu, započinje s dolaskom broda u Englesku (Demeter ili kako već se zove) na kojem je posada mrtva, a sam brod doživljava brodolm na stijenama (neloše režirana sekvenca). Nakon toga ide obrazac Dracula dolazi, Dracula zavodi, Dracula pije krv, Draculu love. Iako je radnja smeštena u Engleskoj, ne vidimo London ili nešto, pače, radnje je smještena u neku božju pripizdinu gdje vidimo samo šumu, brda, maglu i dva-tri dvorca. Izraz ”gotski” horor savršeno opisuje ono što vidimo.

Što se tiče stvari iza i ispred kamere… pa osim tog vanjskog izgleda, koji je odličan, da se razumijemo, ali bilo bi bolje da umjesto ”Engleska” piše ”Transilvanija”, i nema se što pmaetno za reći. Priča je klasik (barem jedan derivat istog) i ne skriva nikakva iznenađenja, nikakve obrate ili preinake koje bi vam mogle smetati. Polovice likova iz originalnog romana ovdje nema, kao ni situacija, što je minus. Filmu nedostaje i horora i jeze i malo više krvi. Poanta je bila snimiti mračni ljubavni film, to razumijem, ali ne možete raditi film o krvopiji i dati mu da gricne jednu žensku osobu (dvije ustvari) te da se ne vidi jedna kap krvi. Taj romantični štih… Recimo to ovako, ako volite romane Barbare Cartland, gdje neki tamo plemić u razdrljenoj košulji uhvati nejaku i strastima obuzetu djevu… to vam je to, savršeni opis što ima u filmu. Izostanak jeze, horora i malo žešće akcije napravio je od filma pomalo bezukusni proizvod, koji se može pogledati, no neće baš ostati u nekom jakom dojmu (osim po činjenici da je to bila prva dugometražna verzija nakon dosta vremena koja je imala štih originalne priče) te ne iznenađuje činjenica da mu je uspjeh u kinu bio osrednji. Danas ima malo bolji status (fakta je i to da dugo vremena nije uopće bio dostupan za nabavku jer nije dobio VHS izdanje izvan Amerike) ali samo kao vintage materijal koji nije potpuna katastrofa. To djelomično leži i na dobrim glumcima; Frank Langella (igrao je Draculu u hit predstavi kad je dobio poziv da ga odigra i na filmu) je tada bio pravi izbor – karizmatičan, zgodan i glumački potkovan vrag kojemu su društvo pravili Donald Pleasance (skoro pa svjež od lova na Michaela Myersa u Halloween) te Laurence Olivier kao Van Helsing. Glumački je film jači nego sadržajno, iako nijedan od njih nisu u cijelosti iskorišteni. Redatelja je John Badham kojemu je to jedini izlet u horor žanr, nakon čega se profilirao u stvaranju perolakih akcijskih uspješnica kao što su Blue Thunder, Stakeout ili Bird on Wire. Znači, kad bih sve ovo trebao sažeti… Konkretno, ali zaboravljivo. Film čijim gledanjem ne dobivate ništa, ali jednako tako ni ne gubite.

1777932,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1777933,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1777934,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1777935,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHqNLCuMe9dOulg7+qzq9tJ7WroLIafwPOXqaJEsd2LS4Q== 1777937,twfuS4tPPG706OcVbNpW1pZ5p_Vno74ZQTb2VWkhGliGqX42JuFh34AhEvoXE_vtQSFs+b87AXiTQEXCn3AC3Q== 1777939,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1777940,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6c3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA== 1777944,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6cCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1777945,5divgf9NO1DTbXlhmCHzRQv8jpdXTZ5BJuGH46HI5N90+ULyiWdWElCd4kTBh9ueCs01ebRgPm4S6zQJSCfFSQ== 1777946,FBov0ay4GX84yLaI4IOSZB60J6q5gwGyfWcTJgRKrDdGAGm_VPTb7Yx+dwL7aJ8IkVJ73JFXVJBITH6Gr5I6Gw== 1777950,LNMVDzSO+EGM1hiqLb8Mhqe7tLscl39zmz9MHLN1hOJmHVFFGeTqNAxYZzftJC3burjQ3t+bsOPMCEe31xB77g==

The Strangers (2008)

Posted: 30 listopada, 2013 in Horor

p1lbP_dcmagnets.ru_strangers_2c-the strangers_ver2_xlg strangers_ver4_xlg Project1:Layout 1 the_strangers_poster1

IMDb

Trailer

Imao sam prije godinu-dvije mali filmski maraton, ništa posebno ekskluzivno, ali bio je žanrovski određen; home invasion tip horora. To sam napravio zato što sam vjerovao da u tome leži ideja za dobar film domaće produkcije, i još blesavija ideja je bila da napišem i scenarij za njega. Scenarij sam napisao, pa sam onda to još malo doradio za neku horor novelu koju od onda pokušavam nekome uvaliti za izdavanje. Kako je stanje u izdavaštvu izuzetno– loše, teško da će od toga biti nešto, ali uvijek mi ostaje mogućnost da napišem dojmove o pogledanima filmovima. Ta zato i imam ovaj blog, ne, da se pravim cool tipom i pišem što mi volja. No, ima to i svojih prednosti jer mogu predstaviti neke naslove koji nisu nepoznati, zaboravljeni ili kultni, ali su zato bolesno podcijenjeni. Stranci ulaze upravo u tu kategoriju; podcjenjenost. Od tri filma koja sam gledao samo mi je na njima pažnja ostala na mjestu, na ovim ostalima— baš i ne. Prvi od njih, famozni Eden Lake, mi je čisto loš horor iz tog razloga što forsira šokantnost. To se ne radi u horor filmovima. Ako ste majstor, to će doći u paketu, ali čim vi počnete namjernu uguravati besmislenu radnju (Eden Lake ima nevjerojatno glup kraj— bilo kuda, negativci svuda) znak je da ne vjerujete onome što snimate. Drugi od njih, još famozniji Ils, mi je bezvezan jer nikad nisam pokupio vibru tog novog francuskog horora (ili kojoj zemlji već pripada) te je još nelogičniji od prvog. Zamislite situaciju; vi ste vlasnik kuće, no nemate pojma kakav vam je raspored prostorija? Zvuči uvjerljivo? Zanemarivanje prostora i dimenzija također ulazi u paket zašto nisam zavolio taj tip horora jer dimenzije se mjenjaju kako se nekome digne, što poništava neku uvjerljivost. Da sad ne bi bilo kako su The Strangers izdvojena vrsta, u sva tri filma likovi rade nevjerojatno glupe odluke, onu vrstu koja vas zove da pucate u ekran kako vas naživciraju. Oni su i najuspješniji, jako blizu 100 milijuna zarađenih na 9 uloženih. Hej, to je u svakom svijetu jako dobra računica. Kako nitko ne voli američku produkciju horora (iako jako vole naglasiti kako su im omiljeni oni kultni, jednako tako nastali pod američkim ogrtačem) tako je dobio epitete da je kopija Ilsa (ustvari, oba filma su nastala u isto vrijeme, neovisno jedan o drugom, čak je scenarij Stranaca napisan prije, no zbog odgađanja premijere došao je na javu nakon Ilsa – riječ je običnoj slučajnosti što su tematski slični) da je loš zbog priče (koja je derivat uistinu već viđenih stvari do neke mjere, ali od kad je to toliki problem horor filma) do lošeg izbora glumaca. Ja ne volim Liv Tyler i zato ne volim film. Razlozi su— pa, prosudite sami. Zato sam ja tu. Da ispravim neke krivo zaključene stvari te da vam kažem fer i objektivno par stvari u filmu. Pa, da počenemo—

James i Kristen mladi su par koji nije imao tako sretno veče. Koliko doznajemo, u igri je bila kao neka prosidba i, po raspoloženju, odgovor nije bio ”da”. Samo što im je to najmanji problem, jer ubrzo će dobiti posjetu troje zamaskiranih negativaca koji će im stvarno, ali baš stvarno, pokvariti ostatak večeri, a dobro je pitanje hoće li uopće živi dočekati jutro.

Sadržaj kao takav jasno ocrtava radnju, no ne i ono što ona nudi. Riječ je o mješavini klišeja, već viđenih stvari i stvari koje su ustvari poprilično dobre, jezive čak, pravu u duhu horor filma kakav je The Strangers. Naravno, postoji naljepnica kako je to ”po istinitim događajima” i jedan dio toga uistinu jest (malo je tu Mansona i Sharon Tate ubojstvo, malo zloglasna Keddie Murders – četverostruko ubojstvo iz 1981 koje nikad nije razjašnjeno- a malo i neke osobne stvari koje je redatelj proživio kao klinac) samo što se tog ”istiniti događaj” ne treba držati kao zapisanog u kamenu. Od čega krenuti? Idemo do loših stvari. Klišeji. Svi ih volimo. Malo manje gledati. Likovi koji bježe, padnu i sjebu gležanj— molim vas. Napravljeno zilijun puta. Likovi naivno vjeruju da će sve to proći ako budu kuš. Negativci su doslovce nevidljivi i, očito, duhovi jer mogu prolaziti kroz zaključana vrata i pojaviti se bilo gdje. To su one poznate stvari na koje smo svi već jako dobro upamtili (ne po dobru) i možemo tome dodati da likovi rade stvarno loše odluke. Tako će ostati u kući koja je, očito, već provaljena, umjesto da odu lijepo niz put. Negativci nemaju motiv (to ustvari i nije uvijek loša stvar, iskreno) a kad im se i pruži prilika da uzvrate, zajebat će kraljevski. I predvidljivost. Ne u samoj radnji, ali to je ona vrsta filma za koju već znate da neće imati klasični happy end. Ako ništa drugo, barem nije forsirana šokantnost, pa plus za izbjegavanje toga. Na kraju, dolazimo do dobrih stvari. Film uistinu creppy stvari, počevši od thog dolaska ženske na ulazna vrata, pa neforsiranja jakog mesarenja i igranja na psihološku kartu strašenja umjesto slešersku. Što se tiče izbora glumaca, nije da su Liv i Scott Speedman loši kao par, glumci ili junaci, ali ovdje bi bolje sjeli malo manje poznate face čime bi se dobio faktor autentičnosti. Bryan Bertino, redatelj, mlad dečko, kojemu je ovo debitanski film, poznaje žanr i poznaje ga dobro (kad su neki klišeji u pitanju – i predobro) te dosta dobro balansira radnjom stisnutom u jednu noć ali i korštenjem nekih nepredvidljivih trikova kao što je skrivanje glavne junakinje te da je ubojica – ne pronađe. Dodatni faktor jeze jesu maske koje negativci nose. Hej, ništa fancy kao što je Michael Myers, ali efektno (ona vreća na glavi muškog ubojice dobar je homage starom hororcu Grad koji se plašio zalaska sunca) i služi svrsi. Kad se sve zbroji, film sam po sebi nije nikakav vrh kreativne originalnosti, ali ima svojih trenutaka koji su dobra protuteža onim koji su— slabiji, što ga čini dobrim u svakom slučaju, iako ne napravljenim za dugo pamćenje. Kad je horor žanr u pitanju, gdje se naslovi izbacuju svakodnevno i gdje neoriginalnost dolazi do vrhunca, ovako nešto se može držati i za vrhunski napravljen posao.

3422648,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4246177,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 4246178,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 4246182,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 4246183,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 4246184,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 4246185,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 4246187,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 4246188,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 5074440,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5074441,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5074443,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==


halloween1978 halloween-poster-1 HALLOWEEN-Silver-Ferox-Design-1 tumblr_ma79izqwya1rq8m6do1_500 halloween_1978_554x856_479450897

IMDb

Trailer

Sjećate se horor klišeja? Ako se seksaš, onda ima da budeš ubijen. Nikad ne provjeravaj koji to vrag šuška izvan kuće… koji sat iza ponoći. Šest metaka nije dovoljno da se zaustavio manijakalni ubojica. Mali gradovi uvijek imaju najveća sranja. Itd, itd… Pa, danas je 35 godina odkako je Noć Vještica doživjela svoju kino premijeru i zauvijek promjenila svijet horora kakvog su nekad prezentirali (Bella Lugosi i Chistopher Lee kao Count Dracula) u današnji kojeg svi poznajemo. Jason Voorhees, Freddy Krueger i Michael Myers, sveto trojstvo poznatih negativaca koje smo godinama voljeli i koji, pogađate, nikako više da umru. I dok je danas popularno raditi remakove starih kultnih naslova, jednako je tako popularno i zajebati sve što je u njima vrijedilo. Tako je Freddy od jezivog ubojice djece postao plačljivi pedofil, a iskosko zli Michael zlostavljani klinac. Hvala vam, moroni, koji ne kužite horor žanr, posebice Rob Zombie, jer ste od ikona napravili bezlične kreature koje ste morali uklopiti u moderni trend ”realnosti”. I dok je Zombie uspio napraviti dva nastavka (od kojih drugi nisam mogao ni pogledati, to je kriminal samo takav) Freddy se zaustavio na samo jednom bljutavom filmu i to su ga, jedanput da se i ja složim s raznim kritičarima, zaustavile loše kritike jer je box office bio iznenađujuće dobar. No, sve je to počelo jako davno, čak i prije mog rođenja (iako ne previše) s jednom idejom o horor filmu gdje nezaustavljivi manijak ubija babysiterice. Tada jako mladi, ali pravo entuzijastični John Carpenter i Debra Hill, svježi nakon uspjeha njihova prethodna filma (Assault on Precinct 13) bacili su se na pisanje scenarija koji će postati jedan od najvećih hitova nezavisne produkcije, ali i jedan od članova svetog bratstva kultnih horora. I usput, samostalno, pokrenuo trend stvari koje danas popularno zovemo ”klišeji”. Nije to mala stvar, dapače, još kad se pogleda u kakvim je ograničenim uvjetima nastao, uspjeh je time još veći, a kad se vidi kolika se kreativnost uspjela izvesti, kao i postići željeni efekt sa nekoliko dolara, postavlja se dobro pitanje jesmo li toliko zaglavili u neinsipraciju da čak ni stotine milijuna dolara ne pomaže da se napravi nešto stvarno poletno i kreativno.

Početak nas upoznaje s POV gledanjem nekoga creppy tipa i njegovim špijuniranjem zgodnog curetka koji se sprema za vodoravnu akciju s dečkom. Malo kasnije isti taj creappy tip izbode curetak jako velikim nožem i tada doživljavamo prvi šok – creappy tip uopće nije toliko creappy već je riječ o slatkom klincu koji je upravo, idemo na novi šok, izmesario vlastitu sestru. Ubrzavanje naprijed; Michael je zatvoren u umobolnici, doktor Sam Loomis vjeruje kako to nije sve što Michael, sada već zdrav i opravan dečko, ima za reći po pitanju oštre komunikacije preko noževa, a mali grad Haddonfield samo što se nije našao na njegovu udaru. Upoznajemo Laurie Strode, mladi curetak koji je sve ono što njezine prijateljice nisu: voli knjigu, ne dečke, mirna je, tiha i povučena. Savršena po mnogim stvarima. Kada Michael pobjegne iz svog obdaništa, upravo će se ona naći na njegovom radaru za ubijanje, ali, za razliku od svojih prijateljica, Laurie će se pokazati kao puno čvršći materijal, spreman na sve da preživi, pa čak i otovrenog sukoba s tipom kojeg je nemoguće pobijediti.

Što reći… znate sve. Halloween je kultni horor po svim mjerilima, ali i školski primjer kako se radi kvalitetan film u ograničenim uvjetima. Priča kao takva ima svojih nedorečenosti jer Michael, koji je zatvoren od svoje 8-9 godine, bez problema sjeda u prvi auto i odlazi na veseli put, ali te minorne sitnice ne smetaju kad se u obzir uzme sve ostalo. Ideja o iskonskom zlu nije nova, dapače, stara je koliko i filmski svijet, no Carpenter odmah na početku pokazuje kako ovo neće biti tipični horor samim time što kao ubojicu predstavlja slatkog klinca. Nakon tog poprilično šokantnog uvoda, stvari se malo smiruju, no samo da upoznamo ostale likove. Zanimljiva je i podjela. Laurie je cura koja nema mane (kako ju je nazvao po bivšoj, mora da je bila jako dobra) ali ujedno djeluje i kao najslabiji i najmanje sposoban lik za obranu (tada su harali i oni trash filmovi s jako zgodnim i do zuba naoružanim curama) što nije toliko bitna karakterizacija koliko stvara osjećaj neugode. Mislim, očevidno je da Laurie nema šanse protiv Michaela, a kako Carpenter ne forsira njihov sukob sve do samo kraja, tenzija koju je izgradio gotovo je nepodnošljiva. No, zanimljiv je i pristup njihovoj konfrontaciji. Prvo se gledaju (uvjetno rečeno) preko cijelog nogometnog igrališta (takva je razdaljina kad se po prvi put vide) pa se ta razdaljina sve više i više smanjuje do gotovo bizarnih razmjera: uskog, malog i jezivog ormara. Taj trik nadogradio je i s jednim drugim, ubojičinim pogledom, stavljajući stvari u njegovu perspektivu, ali i uspješno zavaravajući gledatelje jer ponekad uopće ne gledamo stvari iz Michaelove perspektive – on je negdje drugdje, čime je u recept ubačena i dobra stara, iako ne previše naglašena, paranoja. Naravno, tu su i neke osnovne značajke horor svijeta. Doktor Sam Loomis (nikad bolje upotrijebljeni Donald Pleasance) je stara mudra glava kojoj nitko ne vjeruje, moderna inkarnacija Abrahama Van Helsinga, kroz koju Caprenter i Hill jasno i glasno kritiziraju mentalitet malih gradova: loše stvari se događaju negdje drugdje te njihovu sklonost zatvaranju očiju na očite probleme. A upalila je i tehnika ”manje je više” jer Michaela skoro da ni ne vidimo (isti šablom će kasnije upotrijebiti i Wes Craven u prvoj Elm Street) na ekranu do završnice, kao i kronični izostanak krvi ili jačih scena mesarenja. Kad se sve zajedno spoji u jednu cjelinu dobija se napet psihološki triler/horor koji je profitirao zbog, ironično, kroničnog manjka sredstava, jako dobro odabranih uloga (prva jača uloga Jamie Lee Curtis, plus veteran Pleasance), apsolutno jezive glazbe koja je Carpenterovo djelo te efikasne režije koja je prikrila sve manjkavosti unutar radnje. Naravno, publika je sve to lijepo nagradila pretvorivši ga u ogroman hit koji je do dana današnjeg ostao jedan od malobrojnih koji se mogu pohvaliti dobrim kritikama, općem odobravanju, fincnijskom uspjehu te pokretanju nečeg novog u žanru koji je počeo opasno stagnirati. Kad se male ruke slože, sve se može…

extrait_halloween_0 extrait_halloween_1 extrait_halloween_2 extrait_halloween_3 extrait_halloween_5 extrait_halloween_6 extrait_halloween_7 extrait_halloween_9 extrait_halloween_10 extrait_halloween_11 extrait_halloween_12


l_2559_0187078_d452b88b l_50995_0187078_b88a60df

IMDb

Trailer

Body Bags je omnibus od tri horor priče koje su napravili tri horor majstora, ali u tom početnom opisu ima toliko grešaka da se moram odmah zaustaviti i sve pojasniti. Za početak, tri epizode su napravili dva redatelja; John Carpenter i Tobe Hooper, dodajući ime Larry Sulkisa radi nekog čudnog razloga (iako je surađivao s Carpenterom na dva filma) tek toliko da zaokruži trilogiju redatelja. Drugo; samo je Carpenter majstor horora. Hooper je ćorava koka koja je pogodila jedno zrno svojim originalnim Texas Chainsaw Massacre (kojeg držim za krš i lom filmom koji se pojavio, eto, u vrijeme kad nije bilo takvih krš i lom filmova, pa je posao kultni) te Poltergaistom (za kojeg se ispravno sumnja da ga je režirao Spielberg, a Hooper samo potpisao) dok Sulkis s žanrom kao takvim nema nikakve veze. Znači, Carpenter je glavni i odgovorni krivac za ovu malu zbirku horor pričica koja je inicijalno trebala postati serija (nešto u stilu Priča iz Kripte). Kako je serija otkazana, tako smo dobili ovo. Film (iako to nije ispravan naziv) je savršeni primjer zašto je horor žanr početkom 90-ih otišao u tri krasna qurtza te je tamo ležao dok ga Scream nije izvukao van iz tog limba (zanimljivost radi, Wes Craven ovdje ima mali cameo, gotovo kao najavu). Zanimljivo je da ovakvi ”pokusi” u pravilu nikad ne završe baš dobro jer u osamdesetima je nešto slično napravljeno i Twillight Zone filmom, tri priče, koji je postao zloglasan zbog drugih stvari, a ne svoje kvalitete te dobro pokazuje da, iako ste možda jako redateljsko ime, ne leži vam svaki format, naime onaj kratki. Carpenter će napraviti puno bolji posao u seriji Masters of Horror (i Hooper će tamo dolutati) no ne previše jer dok će Cigarette Burns još na nešto i sličiti, Pro-Life je užas samo takav. Tako je ispalo i ovdje, jedan odličan, a dva srednja žalost, i da sam na njegovu mjestu, spojio bih Cigarette i Gas Station na jedan mali DVD i zaradio koji dolar jer to su čak jako dobre stvari. No, sadržaj, pa tek onda ostalo…

Gas Station je priča o mladoj zaposlenici, pogađate, benzinske pumpe koja kroz noć koja slijedi ima susrt s nekoliko bizarnih likova. I jedan od njih je potencijalni serijski ubojica (Craven i Sam Raimi imaju cameo uloge – birajte koji djeluje manijakalnije). The Hair i The Eye su dvije preostale priče te iako ih dijeli poluga radnje, u jednoj je riječ o alijenskim parazitima, a u drugom o oku serijskog ubojice, ustvari su isti quratz, drugo pakovanje jer A) radi se o transplantaciji, B) glavni likovi počinju doživljavati čudne stvari i C) sranje nikad ne završi dobro. Znači, tri priče, birajte što vas zanima. Gas Station i The Hair su Carpenterovo djelo, dok je The Eye Hooper radio. Carpenter je ovdje malo i ”glumio” naratora između priča, debelo našminkan i spao je, iznenađujuće, poprilično zabavan. Zašto bi na ovo trebali gubiti vrijeme? Zbog prve priče, iskreno.

Tu imamo sve ono što je Carpenterovo ime dovelo na liste onih koji nešto znače; creepy atmosferu, dobru lokaciju, zanimljivu priču i neka cool redateljska rješenja. U osnovi, malo Halloweena, malo svega ostalog. Ostale dvije priče više vuku na humor i parodiju negao na nekakav ozbiljniji horor i tu je poštena mana. Plus, nisu nešto ekstra dobro uspjele (nisu ni dosadni smor s druge strane), imaju sličnu radnju, neinspirativne glumce (Mike Hammer i Luke Skywalker) i gotovo amaterske efekte (iako šminka i nije tako loša, što jest, jest) što ih čini bezličnim televizijskim proizvodima kao i one bezvezne erotske trilere koji su se štancali u 90-ima kao na auto-traci. Bezlično je to što u njima uopće nema autorskog potpisa (tu pak mislim samo na Carpentera, koji kao da se ispucao na Gas Station, jer Hooper ni nema autorski potpis), nimalo neke kreativnosti, bilo scenarističke ili redateljske. Možda je razlog tome što su to inicijalno bile planirane televizijske epizode, pa je bilo važno nešto napraviti (vidio sam u Masters of Horror i lošije stvari) a mžda je to bio plaćenički posao odradi i pokupi plaću, što opet nije neko opravdanje jer Carpenter je i u tome znao biti itekako kreativan (Christine je bila takav posao). Idemo bacit kartu na sentimentalnu stranu. Ovo je ono vrijeme horora kad je isti živio u jazbinama videoteka i nije bio kritičarski eksponiran kao danas, a gdje još financijski te ga se može gledati kao na primjer onoga što je odgojilo generacije. To je bilo dok se nije znalo za bolje (krajem i početkom 90-ih horor žanr je dodirnuo samo dno, i nije bilo svjetla na kraju tunela) te je svaki ovakav… istup iz rutine bio dovoljan da se stvari neko zanimanje. Danas je to simpatično, ali vremenski debelo pregaženo (čak i Gas Station malo pati od toga, iako je kvalitetom kilometrima dalje od ostatka) i možete ga pogledati tek da se malo podsjetite što se nekad radilo i kako se radilo, ali da će predstavljati neki posebno inspirativan doživljaj, i neće.

2105163,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHr67_E7rcN3WH3zLFXCjk0m_I6Z5OehPopFeQz5KPoleg== 2105164,gh3XNwHRg5u++DvOXJ+ufHlnzWsUU7JrlaQVZdpgm2Twwac1sjaHn5Y3kTpJ2WZNf5Exy8NzG4LJli4QSnVtMw== 2105165,Zwgbda_jZqk8CiIEQHNHaUIKpWMzTyie5ThI7ma58AO6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2105167,gh3XNwHRg5u++DvOXJ+ufHlnzWsUU7JrlaQVZdpgm2Twwac1sjaHn5Y3kTpJ2WZNf5Exy8NzG4LJli4QSnVtMw== 2105168,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== halloween-2-blu-ray

No One Lives (2012)

Posted: 10 kolovoza, 2013 in Akcija, Horor

2SHxCaXdHm2o2kkHFMHAecB8shd NoOneLives no-one-lives-bd no-one-lives-poster

IMDb

Trailer

Prošlo je već nešto vremena otkako sam sjeo i pogledao neki horor novijeg datuma. Ne da ih nema, rimejkovi i found footage izlaze skoro pa svaki dan po jedan, ali kad stanete i malo pogledate kvalitetu, jednostavno odlučim ne gubiti vrijeme. Ne bih ni danas, ali iz nekog razloga sadržaj mi je vukao na nešto što sam odavno napisao (i još uvijek čekam da mi se javi neki jebeni izdavač) pa već kad sam na poznatom području, sat i pol me neće ubiti. Također, nekako nisam u nekim jakim odnosima s ovim silnim rimejkovima, a još manje su mi zanimljivi found footage filmovi, a da budem još otvoreniji, nekako nisam ni sklon hororu u zadnje vrijeme kao žanru. Ima akcije, ima serija, nema se vremena i tako te priče. Enivej, da sam ne pišem cijele romane, je’l, pogledao sam i ostao poprilično zadovoljan viđenim. To je fer ocjena, film ima nekih svojih mana (bit će spomenute) i nekih svojih prednosti (bit će spomenute) i na kraju nije ispao slično onom što sam osobno napisao, ni najmanje, ali to uopće nije bio problem. Samo, odmah ću vas fer upozoriti, u daljnjem tekstu će biti masivnih spoilera jer bez njih ne mogu napisati ono bitno u filmu (a i sami preokret se dogodi jako brzo u radnji, pa vam samo malo ubrzavam saznanje) a ako ne volite da vam neko trećerazredno piskaralo otkrije što je pjesnik htio reći… prestanite s čitanjem; sada. Ako ste odlučili nastaviti…

Radnju započinje pomalo šablonska horor scena u kojoj polugola djevojka bježi kroz šumu. Naravno, ne stigne daleko, neki vrag je uhvati i ona ostane zaglavljena, jadna i izubijana. Idemo unaprijed par mjeseci i upoznajemo zgodni i bezimeni par koji je u fazi proputovanja Amerikom jer su upravo spakovali svoje stvari i sele u novi grad. U njihovom držanju imalo hladnoće jer ženska više nije toliko zagrijana za tipa, barem ostavlja takav dojam, no još uvijek su zajedno i, kako stvari stoje, uskoro će naletjeti na neke problema (već kako to ide u horor filmovima) pošto se u njihovoj blizini nalazi opasna i nimalo simpatična banda nasilnika, pljačkaša i ubojica. Već po prvom susretu u nekom bircu dolazi do izražaja da je naš par civiliziran živalj, što će im se kasnije obiti o glavu kad ih član bande uhvati i dovuče do njihova imanja. Već kad pomislimo da će se sve ovo pretvoriti u još jednu orgiju mučenje… netko flipne prekidač i stvari su postavljene drugačije. Naš mirni par je ustvari par psihopata koji su oteli djevojku s početka filma, a bezimeni lik je nešto nevjerojatno opasno, što će banda jako brzo i sama osjetiti kad ih krene smicati uzduž i popreko i to samo da bi se dokopao djevojke koju su oni pronašli u njegovu autu.

Valja se malo zadržati na tom preokretu. Nije da ga je baš teško naslutiti, ali kad se dogodi, ono što slijedi je još bolje. Iako u osnovi u filmu i nema pozitivnih likova, nekako počnemo sažaljevati bandu kad se nađu na udaru gadnog psihopate. Iako su likovi uglavnom šablonski, zbog dosta dobrog dijaloga, koji više vuče na Tarantina nego na klasično ”oh, svi ćemo umrijeti” evanđelje i ne baš uobičajenog setinga za ovakve stvari, stvari funkcioniraju poprilično dobro. Tako su svi naoružani do zuba, nitko ne radi glupe stvari i ide provjeravati što to šuška u tami, a zbog toga film djeluje gotovo svježe, a da ne spominjemo i to da ima efektnu količinu prolivene krvi na ekranu, kao i jednu stvarno bizarnu scenu tipa Hannibal navukao sam tuđe lice Lecter scenu. Iako film ima odličan tempo, jako malu dozu uobičajenih klišeja (skoro pa ništa) i efektnu mjestimičnu napetost, ono što mu je mana jest neražrađenost glavnog lika (čak bi se moglo reći da bi nastavak dobro došao) jer od njegovog karaktera i onog što ga pokreće ne doznajemo ništa, a tu i tamo ima stvarno posebne sposobnosti da namjesti hrpu zamki i da se pojavi gdje god treba. Nećemo to zamjeriti, nitko nije rekao da je ovo savršen film. U najboljoj maniri mogu mirne duše povući i paralelu s kultnim The Hitcherom jerbo su dva lika poprilično slična, čak dijele sklonost morbidno duhovitim replikama, te stil odjevanja. Luke Evans, koji je nakon ovoga išao zahebavati Vina Diesela u Fast 6, je faca koja će se još dokazati na ekranu (ima i remake The Crow u džepu) i ima sve potrebno; glas, stas i karizmu. Tu je i Lee Tergesen, a najslabija karika glumačkog ansambla jest Adelaide Clemens koja niti ima potreban izgled, a bome ni glumački raspon da pokaže zašto je ubojica tako povezan s njom i naglasi dubinu njihova odnosa. No, dobro, ima drugih stvari koje su zanimljivije. Znači, ovo neće postati kultni film, nije sigurno ni najbolji, ali zahvaljujući dašku originalnosti, poštenoj radnji, izostanku preočitih klišeja može proći kao jako dobro utrošeno vrijeme i kao sredstvo za ispiranje lošeg ukusa koje ostavlja ovo štancanje raznih ŽNJ naslova. Ukoliko nemate što pogledati…

kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru kinopoisk.ru


1990-the-first-power-poster1 first_power_poster_01 CAtAijq6lJlDeLm

IMDb

Trailer

Već kad sam u prošlom tekstu spomenuo starog Loua, nekako sam uhvatio malo vremena i bacio pogled na njegovu filmografiju. Istina, čovjek se nasnimao svega i svačega, što je lijep znak da je kao glumac uvijek zaposlen, ali pronaći nešto baš zanimljivo u tome… to je već druga priča. Ali, uvijek postoji nešto što će se provući ispod radara, a time postati meni zanimljivo. Bez brige, nemam ništa bolji ili gori ukus od vas, ali kad naletite na jedan sadržaj koji vas podsjeća na drugi, a taj drugi je sasvim fer film, onda je to recimo zanimljivo. Inače baš ne šmekam previše te filmove koji koriste Vraga, Sotonu, Belzebuba za protagonistu, ali on je ovdje tek ovlaš spomenut, nije čak ni lik, nešto za što znate da će iskrsnuti čim se u filmu pojavljuju časne sestre, svećenici i film ima pomalo nadnaravnu crtu. No, to je jedan od onih B filmova koji imaju starog šarma u sebi (čitaj, moglo je svašta proći pod sadržaj) i ako je tu još simpa glumac, onda su stvari bolje od očekivanog. Što se tiče samog filma, gledao sam bolje, gledao sam lošije, ali dok je trajao nisam nijednom pogledao na sat, pa je to jako dobro za početak jer sadržaj… pa, recimo samo da nije za svakoga.

Priča započinje tako što upoznamo Russella Logana, L.A.P.D stručnjaka za hvatanje serijskih ubojica; čopio ih je par u zadnjih par godina i zadnji na listi mu je Pentagram Ubojica, lik koji voli rezbariti Pentagrame na svoje žrtve. Tu se malo ubacuje tajanstvena ženska koja Loganu kaže sve što treba da ga uhvati, a s druge strane jedna časna izražava svoju bojazan da je The Devil osobono odlučio nešto napraviti. Logan uhvati ubojicu (i skoro sam popuši u tom sukobu9 i lik dobije stolicu i vožnju prema drugom svijetu. Sve bi to bilo lijepo da se lik ne vrati natrag, kao duh i počne zauzimati tijela drugih ljudi kako bi napakostio Loganu i tajanstvenoj ženi, za koju se ispostavlja da je vidovnjak koji zna sve što treba i ne treba. A kako riješiti nešto što ne možeš pravo vidjeti ili uhvatiti? Uz malo pravog detektivskog posla, a i ona časna s početka zna neke stvari.

Jeste gledali Fallen? Film s Denzel Washingtonom u kojem uhvati ubojicu, ovaj završi na električnoj stolici, pa se vrati kao duh i onda počne skakati iz tijela u tijelu da junaku zagorča život? Ako jeste, onda vas ne krivim što vam sadržaj ovog filma zvoni na nešto poznato. Neki komentari na forumima idu tako daleko da je Fallen ustvari remake (nepotpisani) ovog filma, a nekako se teško ne složiti s tim kad se vidi poveća sličnost između dva filma. Ipak, Fallen je pucao više na trilersku atmosferu dok Prva Moć igra na kartu… pa svega ostalog. Akcija je iznenađujuće dobra; počevši od scena gdje se likovi mlate, a ima i nešto automobilskih vratolomija zbog kojih film baca na još jedan polukultni B klasik; Hidden. Naravno, tu nema neke pretjerane logike pa se ubojica pojavljuje svagdje, a malo se zaboravlja da je negativac ustvari duh, no to ne spriječava da postane od živog mesa kad radnja to traži. U te mane se može ubrojiti i pomalo smušena završnica kojoj nedostaje pojašnjenje-dva, ali već kad film ima dobar tempo, dovoljno napetosti da zadrži pažnju te ideju-dvije koje zgodno razviju priču (recimo, istraga o tome zašto je ubojica postao ubojica) to ipak ispada minorna zamjerka. Lou Diamond Phillips nije neki jak glumac, ali je dovoljno karizmatičan da nosi film bez muke, a nije ni baš ružna pojava, pa bi i ženski dio mogao pronaći plus ili dva u njegovoj pojavi. Nastao u zlatnom dobu B filmova, šarene priče koja spaja akciju, triler i dašak nadnaravnog… film možda nećete pamtiti predugo, ali će biti korektna zabava dok ga gledate.

MSDFIPO EC002 2246084,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2246089,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2246092,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg==

2246083,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2246086,RHiWxIYOZM4_DKBBV4Zps9RB9BzKFkCGLc9MaJ6FCNZQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2246087,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2246088,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 2246090,2M90NKt_0DZvnF1L0Omj5GQAmSgOxA4neuxgfmI5mJJQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2246091,z+Bg4oJPl3Uow68TZvwwLwUroV4SU8PL9AvPW44uu0r37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA==


it-movie-poster-1990-1020509183 travis1

IMDb

Trailer

Tko se još klauna boji? Očito Amerikanci. A bome i dobar dio ostalog svijeta i to zahvaljujući mašti meštra horora Stephena Kinga. Naravno, sad bi mogli do sutra (i onda još malo) o tome kako je čovjek kreativan, kakvo dobru maštu ima i tako te stvari, ali to bi nam oduzelo puno previše vremena, pa ćemo se zadržati u oba svijeta pomalo; pisanom i ekraniziranom. Ima netko da nije čuo za ovu mini-seriju? Tako sam i mislio. No, serija je kultna s razlogom, ima sve što treba imati kultni materijal, ali gledano s gledišta ekranizacije, serija je simpatično smeće. Kad kažem smeće to ne mislim u lošem kontekstu, ali kad se usporedi s knjigom, vidi se da je ovdje završilo tek 15% pisanog materijala, a i od tih 15% najmanje 5% je izmišljeno za potrebe igranog materijala. Doduše, razumljivo je to jer sama knjiga je monstruozno velika, tu bi više odgovarao ovaj format u kojem ide Under The Dome; više epizoda, ali i tadašnja tehnička ograničenja imala su svoj udio zašto je to sve ispalo tako. Spominje se nova ekranizacija, u obliku igranog filma, što će reći da možete očekivati još manje snimljenog materijala, iako dopuštam mogućnost da se jasno vidi kako je gradić Derry doživio svoju apokalipsu iz knjige koje u seriji nema. S druge strane, izbacivanje glomaznih efekata i stvarno bullshit stvari (u knjizi klinci rade jednu malu redaljku na jedinoj curici među njima) svelo je cijelu priču na likove, što je dobro, jako dobro, i, bez straha, ostalo je sasvim dovoljno materijala zbog koje se serija s razlogom uvrštava u kultne horore koji još i danas imaju ono nešto.

Sadašnjost/prošlost i malo nešto između; tako ovaj put započinjem dio sa sadržajem jer to odgovara istini, a ima i malo uobičajenih motiva koje King toliko voli (i koji su ponekad pravo malo naporni) kao što je klinčadija koja odrasta zajedno i koja, izgleda, nikako da se otrgne od prošlosti. No za razliku od klinaca iz Dreamcatchera, knjizi koja je nastala kao preporuka doktora Kingu da se s nečim zahebava dok čeka u krevetu da ozdravi i koja je trebala biti spaljena, a ne objavljena, ovdje su klinci puno simpatičniji i imaju malo mesa na kostima. Doduše, moram spomenuti kako su svi napravljeni po pomalo klišej obrazcu jer svatko od njih ima neko preveliko sranje u životu (mrtvi brat i folks koji krive klinca za to, tata alkos i nasilnik, novi klinac u gradu+debljina, mucanje i školski klaun kojeg svi ismijavaju) ali malo drame prodaje dobar horor i dobro pojašnjava njihovu izdvojenost, tj. uvjerljivost. Ono što serija ima, a knjiga baš i ne, dobro je pogođena mjera odrasli/klinci jer u knjizi (što je i sam King jednom rekao) ima puno previše klinaca i opisa povezanih s njima. Tu to funkcionira, čak i u krnjem obliku, iliti, s onim što su odabrali za snimiti (nešto i izmislili) iz knjige. Ono što je isto tako uspjela stvar (osim Klauna, je’l) je atmosfera malog i ukletog gradića, koji nije baš posve oživio isti grad iz knjige, ali je ispao sasvim fer za filmske/televizijske potrebe.

Što se tiče izmjena knjiga/serija neke funkcioniraju gotovo odlično, bez obzira što su napravljene da budu u okviru budžeta. Ukazivanje Klauna klincima drugačije je nego u knjigama, ali jezovitije (ukoliko niste čitali dotično djelo, je’l te) i interijer podzemnih prolaza odličan je, iako se osjeti studijsko uređenje. Glumci su dali svoj maksimum, gotovo očekivano, ali također vrijedi naglasiti kako ovdje nije riječ o materijalu za Oscara već dramatici, pa ako vam dijalozi zvuče možda čak i malo previše dramatično, ipak su izvučeni oni najbolji iz knjige (plus je dobar dio dopisan) i ne smetaju toliko koliko bi se moglo pomisliti na prvi pogled.Zanimljiv je i zbir glumaca; Annette O’Toole, John Ritter (kojeg je fakat neobično vidjeti izvan komičnih uloga) i Richard Thomas su provjerena poznata lica malih ekrana, a vrijedi spomenuti i mlađahnog Seth Greena u jednoj od prvih uloga. Također (nisam zaboravio, nisam zaboravio) tu je i Tim Curry kao Pennywise. Neka mi lik oprosti, ali i u stvarnosti izgleda malo… pomaknuto, pa mu je ovo leglo k’o budali šamar, a vrijedi spomenuti i redateljski dio posla. Tommy Lee Wallace je stari frend i suradnik od Johna Carpentera, pa stoga nimalo ne čudi da serija djeluje… filmski. Nema onaj kruti izgled kako serije već znaju imati, što je još jedan plus. Horor dio u cijeloj priči nema neke posebne eksplicitnosti (ipak je to TV proizvod) ali uz dobro napravljenu atmosferu, creepy Klauna i nekoliko fora iz stare škole (big ass prljavi zubi Klauna, grubi glas) itekako dostavlja jezu. Već kad sam kod stare škole, mora se priznati da mi konačno razriješenje ”tajne” Klauna i nije baš po ukusu (vuče debelo na Lovecraftovu ostavštinu) ali gledano s tehničke strane, efekti su poprilično zastarjeli. Služe svrsi, ali to je otprilike sve. Srećom pa je sve drugo još uvijek u dobrom stanju pa ta malo… drvena tehnička završnica i ne kvari toliko dojam. Znači, jedan jezivi Klaun (više ih nikad nećete gledati istim očima) hrpa klinaca/odraslih, nešto krvi, dobra atmosfera i naramak poznatijih TV lica… ako niste gledali, dobivate samim gledanjem. Ako ste gledali… opet dobivate ponovnim gledanjem.

1661075,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfo2TPPdp4OCIcMvbh144Y5Yk9phjldhXCEzDK51Z77hVA== 1661076,8f0wEF8X1bkH511UcorkgTMdSdiPJfrcXZTWOcbYGpFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 1661077,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfr4FUGADrcPPMauqVQAWCb4TEqkGtRsGLp42C1oTbiptA== 1661079,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfpe71cWXff8ly_NpYgAUID8nmpeBPcAlskk6uhyem2enw== 1661080,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfr4FUGADrcPPMauqVQAWCb4TEqkGtRsGLp42C1oTbiptA== 1661081,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfqxDndj63nmbwBFJ8W6aHWbug0xhwvUxPL06ZaNxz2E_g== 1661082,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfo56y+CqdOQLqy9_w3R68FDRkbxkhKrAiv22aJ4mTB4YQ== 1661084,z3x8LvV80j56_nPxv_Y5lAcF4L4cBw3VP52PI1EExiEsgy48osdIEnwqcJFJ7RUv21bLezPOdtU5J1RRBADAdQ== curry-as-it STEPHEN_KING_S_IT-1263 tumblr_mpmllrmaC81r1k2zzo1_500 1661083,tFCm1SFiD2urd1GdT6JSWyBPVhFDmhjZ6VHCoLBavNRcQ+lbJkmh4wHZ3AG78s0nsg9xWIoDjEulptc+tWpopQ==


odd-thomas Odd-Thomas-2013

IMDb

Trailer

Stephen King i Dean Koontz odavno vode ljutu bitku za mjesto najčitanijih autora i, po svemu priloženom, to je mrtva utrka. Jedan ima kvalitetu, drugi ima produkciju, a obojica pate od ponavljanja već rečenog. To sad ispada da ne volim ni jednog, ali uistinu ne, čitam ih obojicu i, priznajem, ne pravim veliku razliku. No dok King svoje likove pokušava utrpati u običnu svakodnevicu, Koontz opisuje običnu svakodnevicu… onu ne tako sjajnu. Manijaci koji vole ubijati ljude po trgovačkim centrima za pet minuta zloglasne slave u posljednje su vrijeme doživjeli proporcionalni porast; sveučilišta, trgovački centri i parade – sve je na meti. I, da ne bude zabune, Koontz je svoj serijal o Odd Thomasu (to je ekčuli ime i prezime glavnog lika, da ne bude zabune; Trebao sam se zvati Todd, pojašnjava nam on) započeo puno prije toga što ga čini ili vraški dobrim prorokom, ili jednostavno zna bolje kako stvari stoje s američkim življom nego King. Ipak, ekranizacije Kingovih romana odavno su dio filmske povijesti, od kultnih do sranja, ima ga posvuda. Koontz baš i nije nešto jak s time, ili je riječ o B (koja debelo vuče u C) produkciji ili su mu romani u ekranizacijama bili izmijenjeni do neprepoznatljivosti. Reći da je napokon i on dobio poštenog konja za utrku bilo bi malo uljepšavanje, ali da je riječ o dobrom, korektnom filmu, to jest.

Prije svega, mali opis tko, što, gdje i kako. Kasnije će biti i zašto to pišem tako. Odd Thomas književni je serijal kojeg se bez muke može usporediti s recentnim teen serijalima tipa Vampirski Dnevnici ili Sumrakom. Sad kad sam vam ili uljepšao dan ili vas odbio da nastavite čitati dalje, Odd serija je ustvari bolja od spomenuta srodnika jer je… idemo reći pametnije napisana, pa što bude. I sam Odd je zabavan lik, sklon off beat komentarima, sarkazmu i cinizmu. I, da, viđanju mrtvih ljudi (ekčuli duhova) kojima onda pomaže da pronađu svoj mir time da pronalazi one koji su im nanijeli zlo. Zvuči pomalo kao Šaptačica Duhovima, znam, ali nema straha, ovdje nema nepodnošljive sladunjavosti, već ljutih sukoba, pa hvala bogu na malim stvarima. Po konstrukciji, Odd se može usporediti s Dylan Dogom. Živi u malom mjestu (OK, OK, nije London) ima slučajeve koji imaju ukus i miris nadnaravnog, a tu je i lokalni šef policije koji pomaže i čuva našeg junaka. Već kad sama ekranizacija Dylan Doga nije ispala bog zna što, da se barem dobije surogat zamjena. A sad koja o filmu, jel, nakon što ste doznali sve ono bitno iz pozadine.

Jer film nas baca odmah s vrata u svijet Odd Thomasa i ako niste barem malo upoznati s tko je tko i što je što, moglo bi vam biti čudno, da ne kažem loše pojašnjeno. No, ukratko Odd je običan dečko koji vidi mrtve, ima slatku djevojku, općenito pozitivni stav o životu i sve bi bilo pet da povremeno ne mora uhvatiti kojeg ubojicu kako bi pomogao nekoj dobroj duši koja je zaglavila između dva svijeta. No kad njegov mali gradić počnu preplavljivati čudni mračni stvorovi s one strane mrtvih, zvona za uzbunu se pale samo tako jer te spodobe privlače velike nesreće, a velike nesreće obično znače i puno mrtvih. Na našem vrlom junaku je da otkrije što se sprema, a kako sam već naglasio ono u uvodu, Koontz je inspiraciju indirektno povukao iz stvarnosti, što film, koji inače i nije toliko horor, pretvara u pomalo jezovit prikaz nečega što nije tako nemoguće da se dogodi.

Ono što se pak dogodilo jeste da je Stephen Sommers, poznati teškaš visoke produkcije, uspio napraviti više nego dobar posao s adaptacijom perolake knjige. Film ima sve što treba imati jedan takav naslov; dopadljive likove, korektnu priču, režiju koja je protočna i glumce koji su opušteno odradili sjajan posao. Mana jest ono što sam vam spomenuo, radnja baš i ne pojašnjava odnose među likovima, predstavlja ih i tu je to što jest, čime uvodni dio pomalo šepa (iako nije dosadan, da se razumijemo) za drugim dijelom koji vozi u petoj brzini i nimalo ne gubi zamah do samog kraja koji, neću biti tako bezobrazan i otkriti vam ga, će vam ili popraviti dojam ili ga potpuno skršiti na neočekivan način. Uz sve te tehnikalije i ponešto zdravih, ali ne i toliko impresivnih specijalnih efekata (film je ipak imao samo 20 milijuna dolara na raspolaganju) dodatne bodove za stol donose i mlađahni Anton Yelchin kao Odd (savršen izbor, ako smijem skromno zamijetiti) te star glumački veteran Willem Dafoe kao šef policije koji mu pomaže. Uz malo poznatih glumačkih pojava, ponešto prirodne jezivosti, općeg ugođaja da ovo nije samo još jedna teen sladunjava ljubavna bullshit pizdarija te fino zaokružene priče, Odd Thomas isporučuje očekivano, bez da pokušava prodati maglu, što ga čini poštenim, zabavnim i laganim za gledanje, iako možda ne baš i dugo pamtljivim. Kakva je današnja ponuda, to je puna šaka duhova.

k-bigpic OddThomas-1 Odd-Thomas-2 Odd-Thomas-3 original w964

Nomads (1986)

Posted: 10 ožujka, 2013 in Horor, Thriler

l_91647_626fdef1 l_91647_b341af4f l_68262_0091647_d361184c

IMDb

Trailer

Svatko ima svoj početak, ne, čak i oni za koje mislite da su rođeni maheri za jedan žanr. To je možda i istina, ali baš onaj pravi početak nekog redatelja, pa takve stvari znaju iznenaditi. Danas je John McTiernan u zatvoru (tako mi kažu) jer je radio vrag zna što (nisam uopće shvatio tko koga u kojem smjeru) ali skužio sam da je, valjda, lagao pod prisegom. Sretno mu bilo u buksi, nadam se da neće postati nečija biatch, a mi ćemo se vratiti filmskom poslu. McTiernan je isti taj posao napustio još 2003 korektnim trilerom Basic (problemi su mu počeli 2006) ali prije toga je već počeo zakazivati na filmskom polju jer ga više ni kritika nije puno šmekala, kao ni publika. Kad ga jesu šmekali, bio je na tronu akcijskog žanra. Die Hard, The Hunt For Red October, Die Hard 3… znate priču. Čak su ga slavili i radi Predatora (ja ga baš i ne šmekam, ali to sam ja). No, na stranu sve to, znate kako je tip započeo svoju karijeru? Hororom. Aha, to niste očekivali, zar ne? Iskreno, nisam ni ja, kad sam po prvi put uzeo ovaj naslov u ruke sve što sam vidio bile su motoristička banda i Pierce Brosnan. Nekakva makljaža je morala biti u igri. I pogriješih (događa se i najboljima) jer Nomadi su horor… OK, ne baš horor horor već triler s elementima nadnaravnog. Što je zanimljivo. Par dana prije tog filma napokon sam pogledao The Keep, uradak Michaela Manna. Čovjek je prije toga debitirao s Thief, filmčinom, a onda otišao u jedini horor izlet i napravio negledljivu papazjaniju koja nikad nije trebala biti snimljena. Očekivao sam da je McTiernan napravio istu stvar (i još mu je ovo debitanski film), ali, nije se dogodilo. Dapače…

Brosnan igra nekakvog znanstvenika koji vrijeme provodi po cijelom svijetu i promatra nomadska plemena. I rikne u prvoj minuti filma. To jednostavno ne mogu izbjeći reći i nije spoiler jer… stvarno se to dogodi. I već kad sam pomislio da je ovo čista navlakuša, da njega tu ni nema, stvari postanu zanimljive. Doktorica koja ga je primila počne viđati stvari iz Brosnanove perspektive te se vraćamo u rikverc i gledamo što se dogodilo da je on došao onako krvav da krepa na bolničkom stolu. Zanimljiv pristup, moram priznati. I što otkrijemo? Da je Brosnanu netko vandalizirao kuću i da je on skužio tek nekakav crni kombi. On ga potom pronađe, ali i grupu likova koji djeluju kao ulična banda. Skuživši da postoji obrazac u njihovu ponašanju koji mu je poznat kao znanstveniku, on ih počne pratiti, slikati i tako to sve dok se nešto ne dogodi. Nešto što je baš ono, fora preokret. I stvari se počnu rapidno pogoršavati kad ti likovi shvate da Brosnan zna za njih, što je jedno veliko NE-NE.

Već kad nije imao nekakvu eksploziju da privuče pažnju publike, McTiernan se okrenuo dobroj staroj napetosti. E, sad, ne znam koliko će vam smetati što odmah u prvoj minuti doznate što se dogodilo s likom, ali kasnije taj podatak uopće ne smeta pri gledanju (nije ni prvi ni zadnji horor u kojem netko rikne) i, ono što nisam baš očekivao da će se dogoditi, film na samom kraju ima jedan mali… nešto kao twist zbog kojeg je ta odluka razumljivija. Ako vam takav pristup ne smeta, odlično, pola problema riješeno. Druga strana, ovdje nema krvi. Zaboravite na klanje i kolinje, tu su drugačije stvari u igri. Više psihološke, dosta mračnih prolaza, sjena, zabačenih ulica punih smeća i takvih stvari zbog kojih film i nema nešto jako atraktivnih prizora ( a i budžet mu je bio malecki) no Brosnan je ipak OK glumac i dosta iskoristiva pojava te ga je McTiernan iskoristio sasvim dobro (nastavak suradnje se zbio u Thomas Crowne Affair). Nadnaravni motivi su došli iz smjera za koji nikad ne bi rekli da je pogodan za to (to vam ipak neću reći) i nekako mi je šteta što McTiernan nije napisao još koji scenarij jer ovo djeluje kao da je imao potrebnu maštovitost da napravi nešto zanimljivo. Ipak, da ne bude samo hvala, film ima radnju, ali mu je tempo sporiji. Kako rekoh, nema vizualnih pomagala, a potraga glavnog lika i njegove šetnje uokolo baš i nisu poticaj za bolji dojam, barem ne dok se ne otkrije o čemu je riječ, što, iskreno, dolazi poprilično kasno u filmu. Ako ste osoba za brzi ritam, ništa od toga, ako volite atmosferičnost, onda bi to bilo to. I da vidite kako se jedan redatelj poznat po akciji snašao u smirenijem materijalu. Ne bi naškodilo i da je napravio još koji, ako je suditi po ovom.

2148295,yVjSxmQKG8jEIo0sxnPAqmnCoJoOsqjoFTE4YvqUWDWL375QXtFDET2e4XRufbsXc5ZZUJNTfRv1AJcA+UohUA== 2148296,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2148297,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2148299,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw==

2148300,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2148302,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2148304,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw==

2148298,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2148301,gs_pOGJAWG7ldB1ZVY4e_dWMjlf7yjGPytQQEAbEW4HRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 2148303,nNAXiVIEjJ6cQinF_vUhr_8pbcYuPIvy6OggEqGUCnRGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg==


7PsLp1yU2qHrfLLO l_87800_6862f1cf l_102729_77d191e0 l_124647_0087800_2c004f5b

IMDb

Trailer

Prije već oho-ho vremena rekao sam sam sebi da nikad neću sjesti i napisati nešto o nijednom od filmova iz serijala Strava u Ulici Brijestova. Ima ljudi koji su već pisali o njemu, ima ljudi koji će pisati o njemu, ima ljudi koji znaju što žele reći o njemu i to je to, odluka je donešena, poštovana sve do trenutka dok nisam pogledao (ponovo) ovaj remake iz 2010 godine. Razlozi zašto sam to napravio pošto mi ni na prvo gledanje nije sjeo nikako nisu bitni (ili ćeš gledati film ili ćeš spavati vani razlozi) ali tokom gledanja, prisjetio sam se kako je taj sklepani jad i očaj trebao dobiti nastavak, pa me nekako zanimalo što se s tim dogodilo. Jer remake nije loše prošao na box officeu, da budem iskreni, a kad se to dogodi, pa, svi znamo što slijedi. Ipak, iznenađenje-iznenađenje, od nastavka nema ni traga ni glasa, nekako je krepao putom do realizacije, što je jedna od stvarno rijetkih dobrih vijesti koje dolaze iz tog ”rimejkamo sve živo” svijeta. Doduše, vjerujem da je nastavak otišao u koš za smeće (barem za sad) zato što je remake dobio tonu-dvije loših kritika, ali to je ionako nuspojava kad uspijete od jednog od najutjecajnijih slesher horora napraviti skoro pa negledljivu papazjaniju. Iako je i original imao stvar-dvije koje su svojedobno bile pomalo škakljive (Freddy je i originalno trebao biti, kako čujem, chester the molester, pa je doživio transformaciju u djeco-ubojicu) one su tamo ispale k’o grom dobre. U rimjeku nisu. Jer, budime realni, niti je Freddy plačljiva pičkica, niti je smrtno ozbiljan, niti je ušminkani monster koji bi trebao ganjati gomilu emo klinaca. Freddy je… Freddy, sadistički killer koji uživa u onom što radi, a ne jebena pedofilčina, molim lijepo. No, zašto je original tako dobar? Ustvari, to je dobro pitanje.

Možemo početi i s tim da je Freddy jedan od najmaštovitijih killera koji su se pojavili u svim tim serijalima koji eksploatiraju ideju o nekon čudaku koji ubija klince. On je tip kojeg ne bi htjeli susresti uživo, ali to ionako nije problem jer lik ubija u snovima, što je još jedan originalni plus u cijeloj priči. Wes Craven se danas spominje, uz Carpentera i Romera, kao jedan od rodonačelnika modernog slasher horora. Craven je lik s jednom idejom, kao i Romero, koji reciklira ono što je prvi put napravio dobro. Iako je meni osobno Scream jako dobar hororac, to je vjerojatno zato što on sam nije pisao scenarij. Ali, kako je Elm Streat bio tek početak karijere (ne i debitantski početak karijere) stvari u njemu funkcioniraju iznenađujuće dobro, iako ima pomalo… blentonskih ideja. S druge strane, stari Wes nije skrivao da je pokupio trik-dva od nekih drugih majstora žanra (Hitchcock, je’l te) koji su jako lijepo radili za njegovu stranu priče. Tako imamo killera kojeg uopće ne vidimo. Većinu filma Freddy ni ne postoji, samo kao sjena ili brzinska pojava. A bogme imamo i onu foru s ubijanjem kao glavne glumice nakon određenog vremena, malo klasičnog bacanja prašine gledateljima u oči koje je stari Hitch patentirao u Psihu. I to sam, ruku na srce, nekako uspio ne zamjetiti kroz sve ove godine kad bih pogledao Stravu… Također, mora se odati i priznanje za šminkerski rad. I dok novi Freddy izgleda kao alien, ovaj stari (pod starim mislim prvi) izgleda čist sjajno. Lice mu je gotovo stalnu u sjeni, maska je nekako vlažnija, sjajnija, odvratnija i ljigavija (u kasnijijm nastavcima to je nekako nestalo i ostala je jasno vidljiva guma) što je dobro stvorilo dojam ”spaljenog” čovjeka. A, naravno, tu su i scene dobrog starog mesarenja, od čega su dvije antologijske bez prigovora.

Osim toga, jedna od boljih prednosti koje filma ima jesu… klinci. Znam koliko to čudno zvuči, ali iz nekog razloga ti slasher redatelji su svoje junake znali napraviti jednostavnijim, privlačnijim i dopadljivima, što danas ne uspjeva nikome (uglavnom ispadnu naporna razmažena derištad koju želimo vidjeti prerezanih grla) te u njihovom prikazu ima one neke čistoće s kojom se gledatelj može povezati. OK, to su bile 80-te, ali ni onda filmovi nisu bili cjepljeni protv antipatične klinačke gamadi koja je bila ili starmala (sve znaju, čak i kako pokrenuti nuklearni napad) ili su bili patetični tugomiri koji su, rezultat je isti, išli svima na živce, pa je napraviti prihvatljivu gomilu bio ipak posao. Doduše, tu je i jedan Johnny Depp, ali tu idu Cravenu čestitke što je prepoznao potencijal budućeg superstara prije reda. Ipak, da ne bude kako film vrijedi samo Deppa, ostatak casta je isto izabran… perfektno? John Saxon, B legenda svih mogućih žanrova odlično je odigrao pater familijasa, dodajući malo kredita mlađem naraštaju, Heather Lagenkamp ima onaj next door izgled, ali nije klasično djevojče u nevolji, a tu je, naravno i Robby Englund koji je do tada bio tek obično lice s TV-a (uglavnom u pozadini) čiji je nastup osigurao Freddyjevu besmrtnost (doslovnu) te me čist čudi što nakon ovog fijaska od remakea nije dobio poziv da se vrati natrag u franšizu. Mane su… tja, vrijeme u kojem se odigrava. Danas jest malo naivan u nekim stvarima, a i klinci su čisti kao planinski izvor (danas bi visili na fejsu i radili wc-sWikice), no to je ujedno i nostalgijski đir radi kojeg mu to možemo i oprostiti. Scenarij je, za horor, dovoljno inovativan, originalan i s dovoljno spooky materijala da ga možemo bez muke proglasiti uspjelim, a ni film ne kaska puno za njim jer ima režiju, glumu i glumce sasvim na mjestu, a i dobar tempo. Jedan od onih kultnih, odličnih, sjajno prihvaćenih filmova koji se mogu gledati uvijek. A kako je remake uspio nemoguće (khm, sjebati sve živo i neživo) danas mu je ocijena još bolja. Što reći za kraj osim one poznate; One, two… Freddy’s coming for you!

7PsLp1yU2qHrfLLO 2094514,QCK_6iBoKB3VNLvLcPXry8RFG7jFfdcRnZ5v+vif2tXwsp2irIj8rQaBSMwX0BLw91lzDx5nReq8DKsqp4_vTQ== 2094518,eNG94L0zQCAebyNka1bOwvr0q4mIk246jN+eyrzkVplITJLc6IrQdICKRHQwwzmm9lEb8kJ70HscVFem8gQIDw== 2094523,ocIP4tMCiOK4zT2dBFT5Vhs_Ftr_z8nmzeTRzbLyVSpaBUxILOSY3kduIOHhLVzlj5H6rI2gIQODp4BxrptAyA==

l_102729_77d191e0 nightmare_on_elm_street2 nightmareelmstreet1984-creepygirl nightmareelmstreet1984-longarms

nightmareelmstreet1984-run nightmare-on-elm-street-bathtub Heart of Summer screenshot-med-08