Archive for the ‘James Bond’ Category

Spectre (2015)

Posted: 25 studenoga, 2015 in Akcija, Avantura, James Bond

spectre-poster-01-2026x3000

 

IMDb

Trailer

Čini se da je sve što je trebalo da me izvuče iz prijevremene mirovine bio loš Bond film. I baš sam uživao u neradu, priznajem vam iskreno, bez ikakvih problema, bez misli o tome što pisati, kako pisati i koliko toga napisati – prava idila. I onda sam otišao u kino jer, čista slučajnost, gledao sam sve Craigove Bondove u kinu, pa sam onda sjeo i zapisao ponešto i nekako mi se posao učinio nedovršenim ako istu stvar ne napravim i za Spectre. Odmah potom je bilo pitanje što točno napisati. Da je kriminalno loš i da zahtjevam povrat uloženih sredstava? To je ipak malo pretjerano jer to je ipak James Bond, čak su i najlošiji filmovi gledljivi i zabavni, ali to što ga stavljam u koš zajedno s riječima loš i gledljiv nikako nije dobra stvar. Naime, ja sam bio veliki antpi-protivnik toga da Craig zagra visokog i crnokosog tajnog agenta koji ima odličan izbor za žene, aute i pića (odnosno jedno, ali ga naručuje sa stilom) i kad sam pogledao Casino Royale, prvi sam priznao da sam pogriješio. Ne sudi knjigu prema koricama i tako te pokajničke priče. Kada je Skyfall izašao, pa, to je bio film, drugačiji Bond film, da budem točan i politički korektan, i kad su krenule glasine (pa onda provjerene informacije) kako se Sam Mendes vraća iza kamere, svi glavni glumci ispred iste, onda je to počelo zvučati jako dobro. Mendes je čak izjavio kako još uvijek nije završio s Bondom jer ima dosta toga za reći. Pa, šteta što je sve to već rečeno – u drugim Bond filmovima. Idemo nekim redom, već kad sam izašao iz mirovine, da si malo dam oduška u pisanju. Sve je započelo s najavama. Kad se Zrno Utjehe pokazalo kao zabavnim (do neke mjere) filmom, ali smušenim do bola, producenti su rekli da će krenuti drugim smjerom i zaboraviti na globalne urote i slične pizdarije. Pa su snimili Skyfall. Čak su i najveći skeptici morali priznati da sve to zajedno jako dobro izgledalo, ali i da je priča odmah bila bolja čim se iza nje nisu vukli nedorečeni repovi iz prijašnjih nastavaka. Što se sljedeće dogodilo? Dobili smo film koji doslovno (na silu) povezuje sve dijelove Craigove Bond ere, stvara poveznice tamo gdje ih nema, a uz to, ovo je najbolji dio, iz debele, prašnja i s razlogom zaboravljene prošlosti izvlači negativca koji je, kao, obilježio Bond serijal, pa su valjda vjerovali da oni to mogu modernizirati i isprači priču nekoj novoj generaciji. I već tu dolazimo do nekih teških problema. Gledano povijesno, Ernst Stavro Blofeld je tek ime, a samog lika je glumilo valjda pet različitih glumaca i svi su oni od njega napravili jednostavno zabavnu karikaturu. Jedina dva slučaja gdje se on istakao kao neka bitna karika za dobru (bolju) priču je onda kad ga je igrao Telly Savalas i Donald Pleasance. Prvi je od njega napravio zanimljivog negativca, karizmatičnog (ipak je to bio Kojak) dok je drugi bio još jedna u dugom nizu karikatura. I, čini se, sadašnjoj ekipi je Pleasance bio drag jer su čak i novom Blofeldu napravili ožiljak preko oka kakav je ovaj imao (a isti je imao i Mads Mikaelsen u Casinu Royale – stavljaju ga valjda zato što je fora). Blofeld nije uopće ozbiljan negativac, on je opasan koliko i Gargamel te već u prvoj sekundi kad ga vidite znate da će Bond to odraditi s lakoćom, držeći votka martini u jednoj ruci, a zanosnu crnku u drugoj. A izvučiti Blofelda iz prastare prošlosti je ujedno i nostagičarski đir koji, čini se, vlada filmovima. Nostalgija je fora jer je u prošlosti, a Blofeld predstavlja sve ono neozbiljno i zajebantski u Bondovima., što u novom, ozbiljnijem smjeru, nikako ne pristaje Promašaj prvi, reklo bi se.

U ovom nastavku Bond ponovo radi na svoju ruku (iznenađenje, iznenađenje) i nakon što napravi cirkus u Meksiku, njegov novi šef starog imena ga pošalje na dugački odmor. Naravno, našem junaku nije ni na kraj pameti odmarati, pa počinje pratiti tragove koji ga odvode do ulaznih vrata najmoćnije zločinačke ikad smišljene za veliki ekran. Na tom putu posjećuje stare neprijatelje, ševi zgodne udovice, diže sranja u zrak i vozi se nedopuštenom brzinom, jednom rječju – klasika. Problem je u tome što je ta klasika poprilično nerazrađena. Ovaj Bond pati od onoga što se popularno zove – oči veće od želudca. Skyfall je išao jednim direktnijim, prizemnijim putem i napravio, iznenađujuće, čuda. I bio odmah prozvan da to nije Bond film, nebitno, ali je napravio posao i to iznenađujuće dobro, počevši od akcijskih scena, pa do spuštanja u neku realnost. Spectre radi upravo suprotno. Već vas naslovna pjesma (koja je, usputno rečeno – loša – ritam dobar, ali onaj muški/ženski glas jednostavno ubija dojam) upozorava da će nas čekati priča koja će povezati sve živo i neživo. Tako nam se vraća i Mr. White. O, da, lik kojeg smo voljeli mrziti u Zrnu Utjehe i koji je Bondu ubio ljubav života iznenada postaje neka vrsta pozitivca – i Bond mu pomaže umjesto da mu smjesti dva komada u potiljak. Ali, možda je to zbog kćeri. O, da. Mr. White ima (prigodno) plavog komada od kćeri i Bond joj odluči pomoći, iz dobrote vlastitog srca. Te poveznice s Casino Royalom i Skyfallom su nategnute i jednostavno bezveznjikave jer velika teorija urote ne funkcionira, jednostavno ne. Posebice zato što se velika zla organizacija svodi na Blofelda i glomaznog Dave Bautistu. Dave, ta gromada od čovjeka, je samouvjereno najavljivala kako će raja zaboraviti na Odjoba iz Goldfingera čim ga bude vidjela, no, kako stvari stoje s ovim filmom, sve je ostalo na najavi. Bautista ima jedno ubojstvo u filmu (i to neko traljavo, iskreno) da bi se pojavio u još par scena i onda poginuo valjda najglupoljom smrću još tamo od Banea u Batmanu. Ne samo to već je tučnjava između njega i Bonda jako slična onoj koju Bond ima u vlaku u Iz Rusije s Ljubavlju. I tu sličnosti ne prestaju. Osim Blofelda, tu je i famozna uvodna Bond scena gdje se mlati u helikopteru, pa kojeg potom preuzme, a to u jasno sjećanje zove Samo za tvoje oči, otvaranje, gdje se, zanimljivo, Blofeld pojavio u zadnjem filmu. Mexico City? Dozvola za ubojstvo. Tanger? Dah Smrti. Vidite uzorak? Ponavljanje, ili jednostavno korištenje iste šeme, samo nabildanije da bude prikladno modernoj publici. No, reciklaža u Bond filmovima nije neka posebna novina, oni su nastali na filozofiji ako radi, ne popravljaj, pa smo zato bili svjedocima bezbroj uzdaha Oh, James ili megalomanskih negativaca koji žele vladati svijetom, no u svemu tome smo dobili ipak nešto, iskorištene glavne glumce, ili cast općenito, što se u Spectri, kao još jedan minus, nije dogodilo.

Telly Savalas je moj osobni favorit (bio) u ulozi Blofelda. Lik barem nema prokletu perzijsku mačku koju miluje i govori o dominaciji svijeta. Christoph Waltz je ovdje u cijelosti neiskorišten. On je tek neki tamo lik koji, eto, ima veze sa starim Bondovima. Vidimo ga, znamo ga, i to je to, ni dašak neke kreativnosti u njegovoj izvedbi. Monica Belluci ima tri scene u filmu. Da ponovim – tri scene. I u sve tri glumi kao da joj je netko iz Marc Dorcel produkcije rekao da je ona napaljena udovica, ponašaj se kao jedna. The End. Pretpostavljam da je bilo previše rizično spojiti Bonda s jednom iskusnom i zrelom ženom jer bi onda publika ostala prikraćena za još jeno mladoliko lijepo lice kao ono od Leae Seydoux. Ne znam točno u čemu je stvar s njom, ali njezina izvedba ne uvjerava nikoga u ništa. Čak mi je Denise Richards bila uvjerljivija kao nuklearni fizičar (i to nije zajebancija – uistinu jest glumila nuklearnog fizičara) Lea hoda kroz film s jednim te istim izrazom lica, čak i kad joj život visi u koncu, pa mogu reći da je, valjda, ljepota bila odlučujući faktor pri odabiru. No, da ne budem baš toliko zloban, nitko u filmu nije nešto posebno iskorišten. Ralph Fiennes, inače glumčina koja je od novog M mogla napraviti čuda, stoji u pozadini, Naomie Harris, strašno zanimljiva nova Moneypenny , isto tako neiskorištena (slutite li obrazac po kojemu ovo ide?) Bautista? Ista stvar. Novi Q je od cool štrebera koji je mogao parirati Bondu postao je neka vrsta smotanog škomljana koji jamra oko hipteke i dvije mačke. Ok, likovi su… loše postavljeni, idemo malo na samu akciju. Pozitivna stvar, Spectra ima više akcije od Skyfalla. Ali da li je ba dobra, ne, nije. Ostavlja, kao i sve ostalo, pomalo ravnodušnim. O, imamo mi lijepe lokacije, imamo i eksplozije, imamo i Bonda koji vjernim Walterom skida helikopter u letu (već sam naručio jedan – zaustavit će tenk, garantirano) i imamo najveću eksploziju zabilježenu na velikom ekranu. Šteta što traje cijele tri sekunde i izgleda kao da su u zrak digli kuće od šperploče, što su ustvari i napravili. Ken Adam, žalimo za tobom, ti si barem znao napraviti vizualnu poslasticu od tih negativčevih jazbina i onda ih poštno dignuti u zrak. Što nas dovodi nekako do završnice i nekog konačnog zaključka. Isplati li se ovo gledati u kinu? Svakako. Mislim, to je Bond film, svaki od njih se može gledati na velikom ekranu, pa tako i Spectra. Film kao takav ima sve sastojke koje film čine Bond filmom, ima lokacije, ima akcije, ali problem je u tome što je to kao vrhunsko jelo – koje se ohladilo. Možete ga vi podgrijati i pronaći u njmeu užitak, ali to ne mjenja činjenicu da je to i dalje tek podgrijano jelo. Tko zna, ukoliko film zaradi (a ne sumnjam da neće) i producenti odluče ponovo angažirati Craiga, možda netko drugi napravi ponešto kompaktiji film i, svakako vrijedi napomenuti, kraći, puno kraći, pa možda, samo možda, se dobije nešto više slično Casino Royaleu; pravi omjer svega.

MV5BMTc0Nzg5NTQ4NV5BMl5BanBnXkFtZTgwODc4NzI0NDE@._V1_SX700_CR0,0,700,393_AL_ SPECTRE-1-1200x675 SPECTRE-Film-Stills-10153 spectre-image-daniel-craig

SPECTRE-Film-Stills-10153 SPECTRE-summ-image-xlarge new-spectre-pic-600x306 spectre

Quantum of Solace (2008)

Posted: 15 srpnja, 2014 in Akcija, Avantura, James Bond

james-bond-quantum-solace.w654 Quantum Of Solace quantum_of_solace_ver4_xlg st-564384

IMDb

Trailer

 

Nakon odmora kojeg sam prisiljen uzeti s vremena na vrijeme (neinspiracija, negledanje filmova, real life stuff…) volim se vratiti s nečim eksplozivnim. Onako, tek toliko da ne ispadne kako sam utrošio vrijeme na pisanje o nečemu što je dobro, ali opet ne toliko… inspirativno da se pokupite do prvog lokala, hladno pogledate zgodnu djevojku i poručite konobaru da vam donese votku-martini (mućkani, ne mješani) i tek onda doživite pravu blamažu kad vas upita koju vrstu votke želite. Također, pisanje o Bond filmovima je posao u tijeku. Nadam se jednog dana da će se na ovim mojim stranicama nalaziti dojmovi o svim naslovima, uredno poredani i blistavo sređeni, ali, kako rekoh, to je još uvijek posao u tijeku. Sa druge strane, ako želite napraviti dramatičan povratak umjetnosti pisanja, s Bond filmom ne možete pogriješiti jer su čak i oni najgori nekoliko svjetlosnih kilometara bolji od raznih klonova koji su tokom godina nicali kao gljive poslije kiše. I još uvijek to rade. Doduše, više u književnosti nego na velikom ekranu, ali ima ih i ondje (hint = novi Jack Ryan film). Enivej, dugačka priča skraćena na neku razumnu razinu. ima već nekoliko mjeseci kako sam si priuštio mali lov na neke DVD naslove, ništa fensy, tek odabrana gomilica da popunim jednu malu stalažu, i Zrnu Utjehe bijaše jedan od tih naslova. Kako imam cijelu kolekciju već postavljenu na toj polici, ova nova (ne)djela s Danielom Craigom su nedostajala (i još uvijek jedan naslov nedostaje) te je i taj problem (djelomično rješen. I tu sad dolazim i do onoga što sam napomenuo maloprije, čak i ako je neki od Bond filmova loš, još uvijek je dobar za razliku od srodnika, a Zrno Utjehe (iskreno – blesav prijevod blesavog originalnog naslova) ide u tu kategoriju, iako je ovo maglovit slučaj – film je dobar, ali nije dobar toliko da bi bio odličan, jer da je odličan onda ne bi bio ne toliko dobar. Razumijete? Ni ja, jednostavno me uhvatila inspiracija, pa ću jednostavnije sažeti ono što pjesnik želi reći – ovakve se… hmm, loše stvari događaju kad su ambicije veće od stvarnih mogućnosti.

A ambicije su u ovom slučaju bile napraviti dašak retro ugođaja i Bondu pružiti tako jakog protivnika da bi se s njim morao natezati kroz nekoliko nastavaka. Nije da se to već nije radilo, Bond se igrao lovice sa SPECTROM kroz nekoliko starih nastavaka, a vođa dotične organizacije, Ernst Stavro Blofeld, bio mu je dostojan nemesis odigran od strane nekoliko jakih glumačkih gubica (Donald Pleasance, Telly Savalas). Sve je to lijepo zamišljeno, ali Spectra je nastala kad su takve stvari bile više-manje zabavne, ne baš posebno pametne i mogle su proći jer su tadašnji negativci bili megalomani željni vladanja svijetom. Danas… to je jednostavno neizvedivo. Iako zločinačke organizacije postoje i danas (Crkva, Crveni Križ…) njihovi motivi su malo bliže zemlji (čitaj – zgrtanju novaca) a malo manje megalomanski (zadržavanje vode kako bi osvojili neku zemlju… ili koji već vrag su radili u filmu) te toliko skrivenost, jako huš-huš ponašanje i nedorečenost više nisu zabavni. Ako negativac nije karizmatičan kao Bond, pa čak i više, ako to situacije zahtjeva, zaboravi da će film imati dobar odjek.  i tako je Zrno Utjehe postalo prvi (doslovno prvi) službeni nastavak nekog filma iz franšize (radnje se događa jedva sat vremena nakon kraja Casino Royalea) i stvari, iskreno nisu djelovale loše – barem na papiru. Bond juri zločinačku organizaciju, mrsi im planove i usput traži osvetu za djevu koju je volio u Casinu. Znači, negativci, akcija i tvrdi Bond, novi igrač kojeg smo dobili film ranije. Konačni rezultat? Sve je ostalo nekako ni na zemlji, ni na nebu, osim financijskog uspjeha. On je otišao nebu pod oblake. Kreativnost? Ne baš.

Prvi dio filma (uvod i nešto malo dalje) najavljivalo je gotovo nastavak sirovog pristupa kojeg smo dobili u Casinu. Bond u žestokoj auto potjeri (oscilacije u samoj kvaliteti, iskreno) pa štemeraj s nekim likom i trčanje preko krovova. To je upalilo prelijepo u Casinu (a ja sam bio prvi koji je jasno i glasno govorio kako Daniel Craig nije za tu ulogu – promjenio sam mišljenje odmah po gledanju filma) i taj siroviji Bond je ovdje jedina konstanta koja vrijedi. Druga stvar koja je pomalo očita – scenaristi nisu baš bili na čistu što bi trebali raditi u nastavku. Zamislili su priču, ali ta priča je trebala trajati kroz nekoliko nastavaka, pa su ubacili nekog tamo negativca, dali mu motiv koji je mutan kao močvarna voda i, da se publika ne bi previše dosađivala jer priča je stvarno nerazumljiva, radnju su ispresijecali akcijskim scenama koje su odlične. Odlične da, ali ne tako intenzivne kao u Casinu jer ih ubija divlja montaža (taj MTV je pokvario ljude) i vidi se da su neke od njih ubačene tek toliko da pokrpaju prazninu u priči. Krajnji motiv, kad se i dođe do njega, pomalo je banalan i nezanimljiv, te film gotovo odmah ulazi u stvarno spektakularnu završnicu i odmah dodaje neke dublje nijanse (pojašnjenja) priči koja se odvijala u Casinu (Vesper i Bond). Jedno vrijedi priznati – film nije dosadan. Od njih tri koliko je Craig do sada napravio, ovaj broji najviše akcije i da sama akcija kao takva ima nekog smisla u radnji, bila bi još bolja. No, i ovako će držati fanove serijala zapiljene za ekran (ne zezam se – akcijske scene su stvarno loše monirane) ali oni koji uz to očekuju i neću čvršću priču mogli bi biti gadno iznenađeni. Pristup koji je Bonda trebao odvesti u stvarno serijalnu vrijednost tako je podbacio već na prvoj karici (Casino ionako ne računam kao dio ove priče – iako, strogo tehnički gledano – jest) i kad se došlo do toga da se radi Skyfall – odbačen je po kratkom postupku, što je Zrno Utjehe ostavilo nigdje osim u domeni još jednog akcijskog filma mutne priče (tu ni scenaristi sami nisu bili sigurni što točno žele reći) koji tek zbog spektakularne akcije (i one down to earth akcije koju smo dobili u Casinu) i već uhodanog Craigovog nastupa može imati etiketu Bond filma. Kad se neka mlađarija tipa Chris Pine počinju gurati u žanr, onda je ovo još i odličan proizvod, ali daleko je to od najboljih Bond uradaka, što se, srećom, shvatilo odmah po premijeri jer sljedeće poglavlje priče bio je Skyfall, kojim su uspjeli ispraviti neke pogreške u koracima u ovom naslovu. Svi imamo svojih padova, ne, ni najjavniji tajni agent s dozvolom za ubijanje nije iznimka od te činjenice.

3419995,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 3419996,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 3419997,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3419999,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 3420019,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 3420022,GRydhGNuQxJ2RysjKGnvReIv4s6zIGSVqlKMirxXeUu2x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== 3420026,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4012945,GTcGwfKTITk+ETXt3RqPqFfBTJsM4N32mxTGK4oIbnZiuw2IEhn9x0KOtTInfUgvAjvoS8U8dpJh2RiZ1AHCVw==

3174170,FnFyu7E3q+QpIUzP8vsix+S2eILiscBGf3cMqefVtz_03tqiSk4dV2ewIVb8Ci4dI4Ne+OUDopWSnIrDq+0MnA== 3174172,kvz5B0iIixqOzzGcWAtS+cW8UVoxluE9Uq4XDZzFtR7bwQPvaPBnrUYSpt7v4K_j+oE7+UU74zLJF3vkn_b1uQ== 3174183,wAKs_ehm7jNvg5j6bz5OqGR9A2n+SXqsDpqWe5N_aZ2BXyuoKeUlUjaEe54GeB9X17RY7MizKBllFOvZsi6cag== 3174197,htVo8SCEkdjEdyocNq67y1Qp93HnMIbCM1137m_7kNtVmFbqj6Ij_C0cs+hSe8a7kdWEcqDEAO2v6rq4iw0cUQ== 3174215,k_lBejVOCV_4V2EjX6JCP2ratXjN3mb6JbcC3K5CzMOhUG4XyUk54eGVxTbFofZK6JSOXeNFlWDTsq0iytMj1g== 3174223,akBZ23MdvvnWeUq6sVTqmp9fCxqlJFcC01Pjj4+BJG3z7A95oKRgY2pljVeeozeicnzzMULMhGNhEl7SujhHrA==

 

Goldeneye (1989)

Posted: 18 siječnja, 2013 in Drama, James Bond, Ratni, TV

GOLDENEYE

IMDb

Trailer/Clip

Kad imate život zanimljiv kao i lik kojeg ste stvorili u seriji romana, onda je samo pitanje vremena kad će netko sjesti i o vama snimiti film, zar ne? No, iako je James Bond postao jako poznata roba, filmovi i Ianu Flemingu nisu bili te sreće. To je i razumljivo, on, ruku na srce, nikad nije ni vodio život kao njegov junak (gledajući filmove, ne romane) te, usprkos intrigama, nije nešto posebno zanimljiv materijal za snimanje filmova. A kad kažem ”filmova”, da, mislim na množinu. Znam ih za najmanje tri. The Secret Life of Ian Fleming, koji je došao nakon ovoga, Goldeneye, a Fleming se nadavno, točnije 2011, pojavio i u filmu Age of Heroes. Idemo redom. Goldeneye i Secret Life… pojavili su se kad je Bond franšiza pala u krizu nakon Licence To Kill, i svrha im je bila…pa, malo šlepanje na slavu, a malo i da podare uvid u život čovjeka odgovornog za poznatog lika. Treba odmah reći da je Secret Life potpuna fikcija, Ian Fleming je tu ustvari surogat Bond, u istim situacijama i referencama na serijal (glavni nemesis je kopija Larga ih Thunderballa). I loš je film, ako ćemo još iskrenije. Age of Heroes ne govori o Flemingu kao takvom već se fokusira samo na jedan mali dio njegove povijesti, stvaranje poznate 30 Commando Unit, preteče današnjeg SAS-a, elitne jedinice britanske vojske. Iako to u filmu nije spomenuto, Fleming je Bonda izvukao upravo iz tog okružja (zgodan dokumentarac Where Bond Began govori o tome) a film je dobar komad akcijskog filma koji se može gledati i bez te male povijesne činjenice. Goldeneye je, na kraju balade, i najbolji, ako ćemo se držati fakta i najbliži je onome što se može nazvati biografijom.

A govori o životu Iana Fleminga. Od njegovih mladih dana, do ulaska u Tajnu Službu, gubitku voljene žene, preseljenju na Jamajku i stvaranju James Bonda. Tko imalo zna ponešto o njegovom životu, to je to, nema nekih prevelikih izmišljanja ili odstupanja od činjenica, a jako lijepo zaokružuje sve ono što se već odavno znalo. Ipak, najbolji dijelovi filma upravo su oni gdje se radi o stvaranju romana, cijeli postupak kako je došao do njegovog imena (vidio je ime autora na knjizi o pticama) i pojašnjenja zašto ga je upotrijebio (želio je kratko i hard ime) kao i komentari njegovih prijatelja da zvuči kao vozač kamiona, a ne tajni agent (zanima me što bi Flemingovi frendovi danas rekli na to). Tu je i poznata frustracija o samim počecima pisanja u Goldeneyeu, kao i malo riječi o njegovim fascinacijama oružjem, dobrim autima i nevoljkosti da se prepusti idiličnom bračnom životu. To je više manje drugi dio filma, prvi dio je o Tajnoj Službi, ništa fancy, ali baca malo svjetla na to što je on ustvari radio (čak je organizirao i upad na njemačku podmornicu kako bi se Briti domogli famozne Enigma mašine – plan je odbijen kao preriskantan – dok SAS u stvarnosti nije izveo nešto jako slično: U571) kao i na tragičnu smrt tadašnje djevojke.

Gledano s tehničke strane, filmu se nema što posebno prigovoriti. Osim što je televizijski, pa ne očekujte spektakl kao da riječ o Bond filmovima, ali ima ponešto pirotehnike, tek toliko da uratku doda malo boje i ukusa. Najjača prednost filma je pouzdani nastup Charlesa Dancea, koji karizmatičnošću i sliči Flemingu, a ima i taj autoritet koji je ovaj imao. Od sporednih glumaca tu je Phyllis Logan koji će oni stariji prepoznati iz kultnog Lovejoya, a nešto mlađi iz aktualne Downtown Abby. Zanimljiva stvar… ovdje možete pronaći i danas ekstra popularnog Christoph Waltza u jednoj od svojih ranijih uloga. Lokacijski je pristojan, iako je pravo Goldeneye imanje u svarnosti malo prozračnije, a i može se nazvati dovoljno informativnim da zadovolji vašu znatiželju. Ako vas ne zanima što je ustvari radio tata James Bonda, onda vas neće previše zaintrigirati, no to ne bi trebala biti neka velika prepreka da ubijete sat i pol vremena špijunskim/biografskim materijalom za kojeg danas jako malo ljudi uopće zna i da postoji.

goldeneye48yf5.8034 goldeneye11fl9.3391 goldeneye18op8.994 goldeneye47ti2.1590

Mission27 Mission21 goldeneye54qg7.7591 goldeneye65bm2.3499

Mission41 Mission30

Skyfall (2012)

Posted: 1 siječnja, 2013 in Akcija, Avantura, James Bond

l_1074638_bcf6732c l_1074638_12326d43 l_1074638_7813f16b l_1074638_7d3651bc

IMDb

Trailer

Da započnemo Novu 2013 kako treba, s malo engleskog stila i eksplozivno, kako dolikuje prigodi. Pošto ja baš i nisam nešto ekstra brz za pisanjem o novim filmovima na ovim stranicama (ono što završi uglavnom je ”posao” za moje kolege u službi njegova Veličanstva FAK) ali kao dugogodišnji uživalac u avanturama najtajnijeg svjetskog agenta, i pošto sam već pisao o nekoliko filmova, da ubacim malo raznolikosti jer Skyfall, kako trenutačno stvari stoje, ide pod najbolje onog što je 2012 ponudila, a najbolji zaslužuje da o njemu piše najbolji (zanemarite lažnu skromnost, nikad joj nisam bio sklon) te složiti nekoliko riječi dojmova, trivija, glasina i običnih amaterskih zaključaka (znate već, sve ono što obično možete pročitati ovdje) ispada gotovo najbolji način da se starta nova filmska godina, a malo i riješi mamurluka koji vreba tu u pozadini. A Skyfall je ovih dana prešao magičnu brojku od milijarde dolara svjetske zarade, što me odmah podsjetilo na starog Arnija i njegovu jednu prastaru izjavu kako je James Bond mrtav te da je on James Bond za nove generacije (bilo je to ljeta 199-i neke kad je izašao njegov True Lies) te danas to djeluje… luckasto (riječi koje je jednom prilikom upotrijebio i Pierce Brosnan) kad se u obzir uzme da najbolji dani za agenta 007 tek dolaze (osim ako ne zajebu nešto kao skoro s Quantum of Solance) a, iako nisam baš neki pobornik isticanja box office zarade kao znak uspjeha, baš je lijepo imati predstavnika za hvalu među svim onim silnim plavim Štrumfovima (aka Avatar) ili disco kuglama koje se ovih dana prodaju pod vampire. Enyhoo, da je riječ o baš ono, filmu bez ijedne mane, nije, ali kad prednosti nadglasavaju iste, onda znate da je riječ o izvan serijskom proizvodu.

Za početak se može napomenuti da baš nisam obožavatelj filmova koji prate aktualne trendove, a kad redatelj (Sam Mendes) naglasi kako mu je cilj bio napraviti Bonda koji će za serijal značiti ono što je The Dark Knight značio za super hero filmove, odmah mi se upale zvona za uzbunu. Doduše, ne u kompletu, James Bond je već nekoliko puta stajao na loptu i odlazio u sfere realnog (Timothy Dalton je tu rasturio) i još jedan takav pokušaj ne znači nikakvo otkrivanje tople vode, samo što malo živcira da je to napravljeno zato što je to, eto, trenutačno popularno. No, filmu nije naškodilo, dapače, kako je Casino Royale još uvijek najbolji Bond od Daniela Craiga (moj imenjak, zna čovjek znanje) jedno vrijeme se planiralo napraviti serija filmova koja bi povezala jednu zločinačku organizaciju kao glavnog neprijatelja (bilo je to već u starim filmovima: SPECTRA) ali se od toga odustalo (zato što je Zrno Utjehe bio… malo lošiji od zamišljenog) što je Skyfall učinilo zanimljivim. Umjesto cijele zločinačke organizacije, imamo jednog izdvojenog tipa (plavi Javier Bardem) koji ima neke stare račune s Bondovom šeficom M (Judy Dench, jako dobra karika Bond filmova još tamo od Brosnana) i dosta povezanu priču koja ne komplicira. Određene mane su u motivaciji glavnog negativca: malo se ponaša kao da bi ubio M na licu mjesta, a malo kao da bi je… čuvao kao vlastitu majku. Bardem je svoju ulogu odigrao zavidno… majstorski (nije baš lagano biti prvi gay negativac) i dobro je što su ga spustili na zemlju (iako ostaje misterija zašto bi takav okrutni mastermind kriminala samo tako sve riskirao da se osveti M – na takav način) jer je dobra konkurencija prizemljenom Bondu. A kad kažem prizemljenom, onda to mislim stvarno. Bond je ovdje polomljen kao plastična Barbika, izubijan, ustrijeljen, zamalo utopljen, razbucan k’o beba zvečku… shvatili ste, ne. Baš je ono gušt gledati supersosobnog agenta kako ne može pogoditi metu udaljenu deset koraka. Već kad sam kod tih likova, friška inovacija je i njegov odnos s novim Qurtermasterom (poznatijim kao Q) jer jedan je mladi svijet, a drugi je stari dinosaur i, što je najbolje, kad se sudare, surađuju kao ruka i rukavica (iako je onaj trik s kodiranim pištoljem već viđen u Licence to Kill). A već kad sam kod odnosa među likovima… tu je i Miss Moneypenny, jedan prastari element Bond filmova (ono njihovo poznato verbalno nadmudrivanje) koji, u malo ispoliranom izdanju, izgleda k’o grom (a da ne spominjem i kako je pozadina svjetski poznate tajnice puno ubojitija nego se to moglo zaključiti na prvi pogled). Stara ekipa je opet na broju (plus uvijek rado viđeni Ralph Finnes kao klasični engleski birokrat, koji na kraju postane malo manji birokrat, i neočekivana pomoć našem junaku u brobi da sačuva integritet britanskog imperija.

Osim priče koja ne komplicira, tu je i podjela filma. Podijela da uvod predstavlja gotovo klasičnog Bonda na kakvog smo navikli (zračne akrobacije, potjere, tučnjave i pucnjave) da bi onda doživio jedno gadno zaustavljanje, pa prebacivanje u nešto realnije sfere, zaokružujući to finim, old school obračunom na izoliranom imanju. Akcija kao takva nije dominantni element, a napravljeno je i par stvarno cool fora dok traje (tučnjava dva lika u neboderu dok vidimo samo njihove sjene), a tu je i mali hat tip za stare fanove jer kad vidite onaj srebreni Ashton Martin morate osjetiti tračak nostalgije (a bogme onda se i po jedini put u cijelosti čuje ona poznata Bond tema – na električnoj gitari), a već kad sam tu, odmah da se baci i mala zahvala Ianu Flemingu. Zašto njemu, pitate se vi. Zato što je čovjek nakon gledanja Dr.No ostao toliko impresioniran Sean Conneryem da je u idućih par romana i priča (prije nego je umro) prilagodio Bondovo porijeklo, pretvorivši ga u Škota. Mi sretni, Škoti sretni, svi sretni. Ono što bih sad trebao reći jeste koja o manama. Doduše, ni nema ih, ako ćemo iskreno, a jedino što mogu ovako na prvu ruku napomenuti jesu neka scenaristička rješenja koja djeluju malo smiješno – uzmete bilo koji motor s ulice i on će ispasti prava pila, u tučnjavi na krovu vlaka uvijek možete pronaći komad lanca da njime mlatnete protivnika, a bogme je i negativac vidovit kad zna kud postavit bombu da uruši podzemni vlak (valjda je planirao da će ga Bond baš na tom mjestu skoro sustići) ali u kontekstu cijelog filma – to su zanemarive, pomalo zabavne sitnice. Pošto je film postao dostupan na alternativnim izvorima baš pred samo Novu godinu, nadam se da ste i vi (kao što sam ja) ispružili svoje pohlepne ručice i ugrabili ga te ga pogledali u okruženju toplog doma dok su na ulicama balavi klinci jakim petardama raznosili svoje nejake rućice (bravo tate i mame ovog svijeta) jer ako niste… ispravite to prvom mogućom prilikom.

Što da vam kažem na kraju osim Sretna 2013 godina, narode, nadam se da nas čega dobra filmska godina te da ćemo se i dalje susretati na ovim stranicama. Lijep pozdrav.

Mali dodatak pošto je novi Bond izazvao dobrano zanimanje, riječ-dvije od mojih sup(a)utnika blogera:

Recenzija 1.

Recenzija 2.

4894590,Y7C19QhIl+qfpvpA7g_6JjO2jkDv0tA0y2sJPbUNKJ4yD7Q6YzbykyB2ZPY_LNa9TU8h7HSuj3sf1_VfdzcBQg== 5018049,ZbY02W8OUpigCU_vE4JhTUxXsrxsFg+vPbCJIkHCMiN6KJJmgbQFftbCjC9XlGJP383qGpN18GGhtEsA5K2ruQ== 4984517,L6glvGQIZr56JQ4_tDphIUyJGEqAL6aKtyTkollvij4cdz274Yc0kkiuV8RdKtqcGawYEzfwGPN4Ynq60ArLsA== 4984516,YEZuB6_CRb9ZXSnNVSJ3aJj2vEYDtCsPVA8bd1C1OmsKYWLWEwz_H1LqlROZJuqNveJ3MEqtGbb6EQccbWBKXw==

5074498,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5067655,wKpm7TYthQxtACO83ffOLeXEoevgMGAgucOx_HCiyUfsUllUqkjhfsVB6Myo+Mxy4acUhN4mCMOmQ4oV9OMkZA== 5067651,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5067648,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

5090293,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5090290,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5074499,Pf8+N7SxWKI7paHAbYqIP27GFaHodnUoDXehHEiJCkdhHm2Ii+I9LMEiWUXbTDU0l348UG7Q6XzVwDdY48zI9Q== 5090281,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

For Your Eyes Only (1981)

Posted: 19 prosinca, 2012 in Akcija, Avantura, James Bond

l_90685_0082398_641a015d l_82398_b99a45fe l_82398_7272e49d l_82398_169e8c3f l_82398_e5236de2 l_3850_0082398_59644195

IMDb

Trailer

Nakon iznenađujuće poticajne male izmjene mišljenja na jednom od mojih starijih tekstova vezanih uz realnost agenta kojemu svatko zna ime, nekako sam osjetio nostalgiju za izvornim materijalom, ujedno se prisjetivši da sam napravio malo nepravdu i Rogeru Mooreu. Kažem malu jer to je uistinu tako, Moore i ozbiljnost Bonda kakvu je izveo Timothy Dalton su dva nepoveziva pojma i nikad neću javno priznati (čak ni privatno) da je on (Moore) bio dobar izbor za ulogu. Iako mi je stari Roger zabavna pojava i razumijem da je serijalu trebalo ime koje će nešto značiti ljudima i netko tko neće samo tako odustati, Bond karakter je… Bond karakter, ne baš previše komičan karakter (ustvari nimalo komičan karakter, ali tu već ulazimo u sferu knjiga o agentu 007) i njegovi uratci su mi dobri samo onda kad se u njima rasturaju stvari sve u šesnaest. Ipak, stari je Roger odigrao jednog malo ozbiljnijeg Bonda, i skromno priznajem da je Samo za tvoje oči jedini Bond iz njegove serije koji mogu gledati svako malo i doslovce guštati. Doduše, ovo je prvi film gdje je režiju preuzeo John Glen, čovjek koji je rekao hell no daljnjim pizdarijama kao što je Moonraker i praćenju Star Wars trenda, pa zasluge ustvari idu njemu, kao i scenaristima s kojima se lijepo i fino dogovorio da se vrate izvornom materijalu. Doduše, Glen je imao i određenih autorskih sloboda zato što je već radio na nekoliko prijašnjih Bond filmova (kao second unit director) pa je njegova riječ ponešto i značila producentu Albertu Broccoliu. Bilo kako bilo, Glen je uveo Bonda u 80-te, i napravio je posve pristojan posao (kasnije je to još pojačao kad je u serijal uveo Timothy Daltona) – a dodatni kredit mu ide zato što je od Rogera napravio…pa, skoro pa akcijsku zvijezdu.

A nakon svemira i laserskih pizdarija, Bond se vratio natrag na majčicu Zemlju i ovaj put udružio snage s jako lijepom (ne shvatite me krivo, Bondovi obiluju ljepoticama, ali Carole Bouquet u mojoj knjižici stoji kao vrh brijega, jedino joj je Sophie Marceau konkurencija) Melinom kako bi uhvatio krijumčara koji je ubio njezine roditelje, ali i ukrao nešto slično Atari uređeju koji kontrolira lansiranje projektila oko Engleske. Ili neki slično techna-bable stvarčicu. Uglavnom, njih dvoje imaju pune ruke posla s normalnim negativcima koji, iznenađujuće, više nemaju toliko volje vladati cijelim svijetom već jednostavno zaraditi na kriminalnim poslovima.

Sjećam se jedne stvari iz intervjua s Glenom. Naime, veliki problem im je predstavljala scena u kojoj Bond ubije već onesposobljenog negativca. Nisu znali kako da je izvedu jer Roger nije mogao nikoga uvjeriti da je hladnokrvni profesionalac sposoban napraviti takvog šta. Bilo je tu svega, od toga da ubaci malu značku u auto (koji stoji nakošen nad provalijom) pa da ga ona prevagne, pa do jačeg povjetarca. I Glen je bio u pravu kad kaže da je to bila scena koja je trebala odrediti novi smjer filmova jer kad stari Roger osobno gurne taj auto u provaliju jednim odmjerenim udarcem, hvala lijepo, meni je odmah simpatičniji. Da sad ne ispadne kako je film dobar samo radi toga… zamislite poštarski slogan. Pa ljetu i zimi, u planinama i na moru… To je For Your… Ovo je jedan od apsolutni rijetkih Bondova koji imaju apsolutno sve: akcija na vodi, pod vodom, na snijegu, na kopnu, u zraku, na planini… you named. I akcija je više fizičke naravi nego gomilanje specijalnih efekata (još se ježim od onih lasera u Operaciji Svemir) što znači doslovno prizemljavanje Bonda i vraćanje njegovim korijenima. Čak i ako je akcija zahtjevala malo pirotehnike… izazivam vas da skužite gdje su korištene minijature. Kao i to koji su kadrovi ustvari snimljeni pod vodom, a koji nisu. Iako se nije moglo malo bez šala-geg scena (posebice ona gdje Bond zabija svoje protivnike u hokej-gol) mora se reći da su jako kratke i da ne živciraju previše (iako, nisam baš lud ni za naslovnom pjesmom pošto je malo bezlična) a neke su i doslovce urnebesne (zaštita od auto-provalnika je… da digneš cijeli auto u zrak). Lokacija, lokacija, lokacija… kako se to kaže, ovdje ima ogromnu ulogu, što ga čini atraktivnijim nego neke druge naslove, a moram priznati da su mi lijepo sjele i neke posvete starim naslovima (Bond posjećuje grob žene, uvodna scena je reinkarnacija Ernsta Stavra Blofelda). Poletno režiran (što je znalo biti problem kod starijih Bondova) pregledan, atraktivan po svim stavkama dnevnog reda… ako vam sve to nije dovoljno, onda ne znam što da više kažem. Možda će stari Roger u našim srcima uvijek biti komičan lik (i mi ga volimo radi toga) ali može se pohvaliti da je napravio barem jedan Bond film koji opravdava ubojitu Bond reputaciju. Dovoljan uspjeh.

l_82398_169e8c3f l_3850_0082398_59644195 2333963,n7Ehkmfs8LDdLRyN4PQ+ttsAimL6iYHapMkG9TLtaFinWz2SYoGYrx6ozgf+dy2eArlN8qVpHmg1uRtWZtqOTg== 2333962,+6sTjxPRUGCafxHS2Ex3GdyjlOstrrF97fLDbVcay+5+CslGxWUiU0buAB4vkKKZ_Y_G7SGC1csBlRG_nSOviw==

l_90685_0082398_641a015d l_82398_7272e49d l_82398_e5236de2 l_82398_b99a45fe

41e251fc8.JPG 2333986,zygAimlipgAzFZhsDb7bRPhgfSAqpPSXXFRR+Md3UYL7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2333959,GlcTg90_imILyEJELJL0WuRKjuc9972KemlZJ9p16ThGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2333956,Rf4ef1zhLKcNXmlD4cMWTPWvHQUQNH1NdMWH0ohVkC1GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2333957,k_SGoBpa_LKpLISm8oPQWf4Id0LAMD380k7AsCJUHGT37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA==

Casino Royale (2006)

Posted: 20 rujna, 2012 in Akcija, Avantura, James Bond

IMDb

Trailer

 

Predrasude su jako, jako loša stvar. Usprkos tome, svi ih imamo. Ja ih prvi priznajem. Kad sam čuo vijest da će tamo neki Daniel Craig zaigrati ulogu najpoznatijeg tajnog agenta na svijetu (kojem inače svi znaju ime, pa toliko o tajnosti) prva pomisao bila mi je: who the fuck is Daniel Craig? To vam je, dragi moji, tip koji se šlatao s Larom Croft (iliti njezinim zemaljskim imenom: Angelinom Jolie) u onom hip-hop avanturističkom wanna be Indiana Jones filmu. OK, ja sam konzumer bedastoća, pa mi je prva Lara bila i simpa uradak, ali taj tip… nemojte mi to raditi. Taj lik je… plavokos! Zar to ama baš nitko nije vidio. Mršav je, karizma mu je na razini kuhane ribe… gdje je nestao Clive Owen koji je to trebao odraditi kako treba, muški, s votka-martinijem (mućkanim, ne miješanim) u jednoj ruci i upravljačem Ashton Martina u drugoj. Craig je, iskreno vjerujem, prvi glumac u franšizi koji se uspio zamjeriti apsolutno svima, ne samo onim najzagriženijim fanovima kojima je Connery Bog, već baš svima. I mladom i starom življu, čak i onima koji uopće ne šmekaju James Bonda. To je uspjeh. Pa je onda izbio zub na snimanju prve akcijske scene. Da ponovim: prve. Pa je izjavio (i to javno, Daniel, you plonker!) da ne zna voziti auto s klasičnim mjenjačem. Pa ubijte ga odmah, dajte mi protestni transparent da to napravim u vaše ime… mislim, stvarno. Pierce Brosnan je bio već malo ofucan u toj ulozi, ali ipak je to nekako odradio (mislim na zadnji film, ne) i otišao sa smiješkom (iako je ispičketao sve po spisku producentima što su ga zamijenili prije odlaska) ali ovaj lik neće stići ni otići. Zamijenit će ga iz straha da im negdje ne pogine, što nikako ne bi bila loša ideja (mislim da nije bila samo moja misao kako bi to razriješilo pola problema) jer što drugo reći za glumca s kojim neke od najljepših glumica ne žele dijeliti kadar? Čak ni negativci nisu bili oduševljeni jer je film od početka (ma što početka, od same najave) zaudarao na neuspjeh pokraj kojeg brodolom Titanica izgleda kao šetnja parkom. Jedva nekako su se uspjeli sakupiti glumci, snimiti sve što treba i otići doma misleći kako će sve to biti još samo jedna od onih neugodnih epizoda kakve se znaju dogoditi u Bond serijalu. Oh, boy, kakva je to pogreška bila. U ravnini one kad su ljudi mislili da je Zemlja ravna ploča. Casino Royale napravio je za James Bond serijal sljedeće: dao mu jaku šok terapiju, nafilao ga adrenalinom, probudio ga u maniri ”kanta puna hladne vode po glavi” i uspio natjerati cijeli svijet da – zašuti. Producenti su počeli, sramežljivo, brojati zarađenu kintu, a kritičari su (uz jedan zajednički khm, khm) počeli polako izvlačiti svoja pera i pisati uvode: pozdrav, ja sam taj i taj i ja sam imao loše mišljenje o filmu.

Kažem vam, svi mi imao predrasude. Ja prvi među vama. Kada sam po prvi put vidio Casino Royale (a još uvijek sam bio u fazonu nemojte me hebat s tim Craigom) prva pomisao bila je: e, to je filmčina. Mislim, filmčina. Netko se napokon sjetio napraviti Bonda onakvim kakvim jest: sirov oko rubova, sklon destrukciji, vođen emocijama, opasno vičan nesuradnji, još više nepoštivanju zapovijedi… Mislim, nije to otkrivanje tople vode, tako je to napisao Ian Fleming samo što je filmskim stvaraocima trebalo koje… oh, samo desetljeće dva-tri da to pokopčaju. Ali, već kad su skopčali, pretvoriti Bonda malo manje u manekena za muška odijela, a malo više u sirovog ubojicu osvježilo je žanr baš na pravi način. I, da, prvi priznajem da je Craig svojom interpretacijom stvorio ono nešto što je nedostajalo tom liku: malo drugačiji mentalni sklop, pogotovo onaj emotivni. Emocije nikad nisu loša stvar, a znaju dodati na jačini samo tako, posebice kad imate priču koja uključuje zbližavanje dvoje ljudi, pa onda i jednu jako gadnu izdaju, koja u konačnici definira našeg junaka. Definicija Bondovog karaktera bila je karika koja nedostaje u njegovim filmovima, kao i kontekst situacija koje su ga dovela do položaja na kojem je sad. Iako je danas jako popularan trend vraćanja junakovim korijenima, ovdje je to odrađeno suptilno, s daškom realizma, koji je još jedna inovacija u serijalu gdje je pojam realizam = čisti science fiction.

Glumački je cast sastavljen od rijetkih individua koje se nisu uplašile fijaska (pogodite tko se zadnji smijao nakon premijere filma) te je tu jedna koja se nije plašila podijeliti ekran s plavokosim glumcem, Eva Green, koja je uspješno spojila malo glamura, malo zanosa, malo finog erotizma, sve što treba imati jedna profinjena Bond cura. Još jedna hrabra duša, Mads Mikkelsen, strašan danski glumac, također je odradio svoju posao negativca junački, bez imalo straha da bi mogao ostati u sjeni nekih poznatijih kolega iz prijašnjih filmova. I, hvalahvalahvala, izostale su one bullshit pizdarije o negativcima koje misle lokalno, a djeluju globalno, s nekim evil planovima da zaposjednu sve živo i neživo. Društvo im je radila i Judy Dench, dama koja je svoj dio odradila i u Brosnanovim filmovima, prvoklasno ako smijem primijetiti (ne može svatko reći James Bondu da je zastarjeli dinosaur) zaokružujući malo, ali probrano i hrabro društvo. Film je na pladnju donio ravnomjeran omjer akcije, čisto fizičke, s jako, jako malo CGI-ja, karizmatične nastupe glavnog glumačkog casta, ni na trenutak nije dosadan, zamoran ili naporan, i priču koja ne igra na šablonu nacrtajmo sve, publika je glupa. Gotovo nevjerojatno. Trebao bih ovaj mali tekst završiti nekakvom dobro zaokruženom poantom o predrasudama, ali ostao sam bez inspiracije zato ću to svesti golu osnovu: ne ocjenjujte knjigu prema koricama, sadržaj bi vas mogao itekako iznenaditi. Čak i kad je u pitanju plavokosi James Bond.

A View To a Kill (1985)

Posted: 31 ožujka, 2011 in Akcija, Avantura, James Bond

IMDb

Trailer

 

Roger Moore mi nikad nije bio posebno zanimljiv materijal kao James Bond. Eto, rekao sam to na glas, spreman sam za linčovanje. Nije da ga ne volim, ima ono nešto simpatično na njemu što je uvijek bilo zabavno, komičarski talent mu je neosporan, ali kad se radi o ulozi ubojitog tajnog agenta…ne prolazi. Njegovi Bondovi su mi prolazni, dapače, oni koji su malo bolje napravljeni (For Your Eyes Only) su mi vrh avanturističkog opusa serijala, i gotovo šteta što ga nisu napravili malo ozbiljnijim, izbacili onaj humoristični štih jer osobno mislim da bi to bilo puno bolji filmovi. Ali, ja volim old stuff materijal, pa da nabacim koju riječ i o ovom naslovu jerbo sam nekako krenuo sve to nanovo pregledavati. Bez voznog reda, kako mi koji dođe pod ruku.

Bond ovaj put ima inteligentnog neprijatelja, Max Zorin, bilgejtovski tip negativca, čipovi, kompjuteri, i glavni zli plan jeste potopiti silikonsku dolinu te zavladati tržištem mikročipova.

Zašto je ovaj naslov zanimljiv? Ima tu više stvari, a dogodilo se i nekoliko oproštaja radi kojih film, iako slabiji od ostatka serijala, ima neku kvalitetu. Barem sentimentalnu, ako ništa drugo, no nećemo biti izbirljivi. Ono očito, ovo je zadnji Mooreov Bond. I dogodio se malo prekasno. Timothy Dalton je trebao uskočiti u njegove cipele (uskočio je film kasnije) ali su producenti odlučili igrati na sigurno i još jednom surađivati s Mooreom. Problem je što se na njemu vidi nakupljeni staž, godine su već bile u igri te umjesto poletnog, ubojitog i zavodljivog agenta, Moore prečesto djeluje kao da je izašao iz mirovine da odradi ekipi uslugu. Preočita upotreba kaskadera poništava onaj magični učinak uvjerljivosti na ekranu (Dalton je osobno zajahao krov đipa i odradio muški scenu na Gibraltaru) a i kad vidimo Moorea…vidi se i studio. Koliko će vas to iritirati…ovisi o vama. Dalje.

Chris Walken je ovdje glavni zločko i nije loš. Ništa ni posebno, ako ćemo iskreno, genijalan, ima čoek i boljih uloga, ali nije ni najgora karika krda poznatih koji su odigrali negativce u serijalu. Također, s njegovim Zorinom smo se oprostili i od megalomanskih negativaca koji žele vladati svijetom. Doduše, to ovdje baš i nije slučaj, ali plan je dovoljno doktor evilovski da se može mjeriti s velikim dečkima. A danas je to stvarno smiješna stvar, prvi čipovi su bili….pa prvi čipovi, zavladati tim tržištem iz današnje perspektive djeluje kao komedija. Ili ćemo biti blaži, pa reći dvadesetogodišnji plan unaprijed. Zorin je, kad se sve zbroji, zabavan negativac, plus prirodna karizma Chrisa Walkena… ma, prolazi, za dobra stara vremena. Ali, koliko god da su producenti bili vješti kreatori cijelog serijala, tu su pravi eksperti za pronalaženje onih koji ne znaju glumiti, toliko dobri da bi im RTL pozavidio na tome. Dakle, Grace Jones, znate je, ne? Visoka, crna, amazonski tip žene. I pojma nema o glumi, a da bude bolje, ima par scena gdje se to zahtjeva. Ima bodove zato što je jedan od onih klasično prepoznatljivih hanchmana i bilo bi bolje da nije ni progovorila. Ista stvar ide na jednog od Charlies Angels cura, Tanya Roberts. Čisti, sirovi antitalent, a scenarij je u tim danima bio inovativan…oko 70 puta kaže “Oh, James…” – i od toga smo se oprostili s ovim filmom, ženski su likovi počeli sazrijevati te dobivati na zanimljivosti. Također, brzo oko se traži, dvije scene ima i jako mlađahni Dolph Lundgren kao KGB agent. Cast je, kad se sve zbroji, šaren.

Ono što Bond film čini Bond filmom pokraj glumaca…akcija. Neobično, ali ovdje je gotovo suzdržana. Možda radi Mooreovih godina, možda radi same priče, možda radi malog budgeta (cijeli Bond serijal nije oko 15 godina mjenjao uloženu lovu – pametna odluka, svi su bili poprilični hitovi s obzirom na uloženo) ali uglavnom je izostala neka veća pirotehnika. Ima akrobacija na snijegu, ima tu i malo vatre, čak i jedna potjera vatrogasnim vozilom, ali ne izmiče se dojam da su malo… spušteni kriteriji. Ali, ono što iskupljuje neke stvari jeste završnica na Golden Gate mostu. Jednom davno sam pročitao da se Moore tom scenom dostojastveno oprostio od serijala i to stvarno drži vodu.  Biti toliko dugo na vrhu nije mala stvar, a svođenja obračuna na neku osobnu razinu postaje sastavni dio daljnjih nastavaka. Inovacija za koju nisu ni mislili da bi mogla biti uspješna.

U konačnici…zabavan film. Malo zbrkan radnjom, glumački loš i dotrajan, pun stvari koje su rekle zbogom odmah nakon njegove premijere…ali ne može se poreći da nema nekog šarma. To je i dalje James Bond, a on, što već i vrabci na grani znaju, može sve. Pa čak preživjeti i osrednji komad filmske povijesti.

Licence To Kill (1989)

Posted: 26 ožujka, 2011 in Akcija, Avantura, James Bond

IMDb

Trailer

 

Podsjetimo se prvo kako je to bilo onda. Film koji je zamalo dotukao cijelu Bond franšizu, glumac koji je unazadio serijal za desetak godina i jedan od najgorih filmova općenito. Snažne, moćne i jako okrutne riječi. Dvadesetak godina kasnije, Dozvola za ubojstvo je po kvaliteti na drugom mjestu serijala (ili prvom, ovisi na koju listu naletite), Dalton se proglašava jednim od glumaca koji su Bonda uspjeli učiniti humanijim, emotivnijim i dubljim, gotovo kompleksnijim likom,  zaplet priče temeljen na realnosti danas se opisuje vizionarskim. Kako vrijeme donosi promjene. S razlogom? Možda, ali Licence to Kill ima jako zanimljivu priču koju vrijedi ispričati na ovim stranicama.

Nakon što posve pukom slučajnošću uhvate narko kralja Sancheza, Bond i njegov CIA prijatelj, Felix, nastavljaju sa svojim životom bez okretanja za jednim završenim poglavljem. Problem je što Sanchez nije tip kojeg bi zatvor dugo zadržao, a kad se jednom pronađe izvan njega prva stvar koju želi napraviti jeste osvetiti se onima koji su ga uhvatili. Nakon što Felix završi u bolnici, s tajna služba odluči ne pomoći svojem čovjeku u njegovoj misiji poravnavanja računa, Bond postaje odbjegli agent kako bi srušio Sancheza na njegovom teritoriju i po njegovim planovima igre.

Za početak, ovo je Bond film s možda najjednostavnijom pričom. U njemu nema rukavaca koji bi odveli radnju do nerazumljivosti i nelogičnosti  već cijelu svoju privlačnost temelji na savršeno ravno ucrtanom pravcu pripovijedanja, ulazeći u tek kratka, sporadična pojašnjenja tamo gdje su ona prijeko potrebna. Za razliku od svojeg prethodnika, The Living Daylights, koji je sporednih rukavaca imao i previše (što ga, ironično, čini bližim ostatku serijala nego ovaj film) Licence… djeluje kao pojednostavljen film u nekim segmentima, što možda zvuči loše, ali ustvari dobija prednosti na drugim mjestima. Bond ovaj put nije svemogući junak već običan čovjek koji se na akciju odlučuje radi osobnih razloga, a ne radi „kraljice i Engleske“  što je prijašnji slučaj. Izvedba Timothy Daltona kao jednog hard edged lika besprijekorna je i vidi se da je scenarij krojen po njegovoj mjeri, kao i puno jačim glumačkim dometima nego su ih imali njegovi prethodnici. Samouvjeren, dobrog izgleda, ali s prijeko potrebnom dozom osjećaja i takta za korištenje istih pri scenama uspješno su stvorili prijeko potreban naboj između njega i Roberta Davi-a, još jednog podcijenjenog i jakog karakternog glumca. Njih dvojica kao ljuti suparnici, svaki sa svojim moralnim stajalištima, tvore neke od najbolje profiliranih likova u serijalu, no šteta je što ostatak glumačkog ansambla nije bio previše na razini zadatka.

Iako to može zvučati kao potpuno sporedna stvar, ali ženski likovi i glumice nisu mogle biti gore odabrane. Nijedna nema blage veze o glumi, a većina nije ni nešto posebno zgodna (što je, khm, potpuno subjektivno mišljenje) A ni rečenice koje izgovaraju nisu bolje nego mehiko sapunice (ja ga tooooliko volim, reče jedna drugoj). I sad postavite dva žestoko izgrađena  lika u to okružje… nije baš najsretnija odluka. Ovdje je zalutao i jako mladi Benicio Del Toro, koji u ono vrijeme i nije bio takva glumačka premija kao danas, ali bogme si je dao truda i moglo se vidjeti da ga čeka zanimljiva budućnost. Ono što je u tadašnjim danima ispao glavni problem filma (a što mu je danas najveća kvaliteta) jeste izostanak nekakvih, već očekivanih, Bondovskih pirotehničkih ekstravagancija. Za razliku od avanturistički nabildanog The Living Daylights, Licence je gotovo staromodni triler s elementima noir filma. Dosta priče među likovima, naglašeni dijelovi koji zanimljivost temelje na osobnosti (scena gdje Bond dobije otkaz) i…emotivnost. Danas je to stvar koja se traži, ali onda se to pokazalo kao velika mana. Jer pokraj Lethal Weapon, Die Hard, Top Gun i sličnih, jedan ozbiljniji uradak gdje lik doslovce misli svojom glavom i povodi se za svojim osjećajima  jednostavno nije imao šansu preživjeti. Ali, nema brige, Bond je ipak Bond te se u njemu nalaze neke jako dobro izvedene scene koje imaju pravi avanturistički štih (Bondovo skijanje iza hidroaviona) i eksplozivni (završnica s cisterna-kamionima) te same pirotehnike, iako umanjenje, ne nedostaje.  Film je doživio relativni pobačaj na box officeu (ako se 150 milja nazvati pobačajem) publika je film ocrnila kao previše ozbiljan, Dalton je muški podnio kritiku da je doveo serijal do propasti…sve ono što sam spomenuo na početku. Neopravdano, može se reći, jer iako je film drugačiji od ostatka iz serijala, ne može se reći da je radi toga i slabiji. Samo što mu kvalitete leže u nekim drugim stvarima koje nikad nisu postale dio klasičnog Bond repertoara. Srećom, danas ima status kakav treba imati. Površnost Piercea Brosnana povukla se nad realnijim pristupom Daniela Craiga, a onda se netko lijepo sjetio da je Dalton ipak bio prvi koji je donio takvu promjenu. Samo što iz današnje perspektive gledanja ispada je promjena došla prerano.

 

The Living Daylights (1987)

Posted: 22 ožujka, 2011 in Akcija, Avantura, James Bond

IMDb

Trailer

 

No, dobro, teško da ijednog Bonda možemo nazvati zaboravljenim, ali možemo podcjenjenim, iako ni to u ovom slučaju nije posve točno. Ovo je sentimentalno prisjećanje na prve dane odlaska u kino i sveopće prvi susret s Bond franšizom. Mogu reći da je taj susret i modelirao daljnji odnos prema filmovima, pa čak i kritičke osvrte kojima se zabavljam u slobodno vrijeme. Jer, The Living Daylights ide u red onoga što danas ima bolji status nego u vrijeme izlaska, što znači da je baš ugodna spoznaja kad s nekih 10 godina prepoznate kvalitetu kojoj treba koje desetljeća da bude prepoznata. Započnimo s kratkim putovanjem u prošlost…

Netko ubija špijune lijevo-desno. Bond ima jedan od onih zadataka koji uključuju sve, od akcije do romantike. Negativci žele vladati, ovaj put tržištem oružja. Daljnji detalji nevažni.

Roger Moore je postao deda koji je u ulozi Bonda izgledao kao deda koji skoro da mora plaćati seks. Iako je njegov zadnji nastup bio korektan, to je više radi ozbiljnijeg tona filma i sasvim kvalitetne pirotehnike kojom je obilovao. Roger uzima izlaznu kartu, Timothy Dalton stupa na scenu. Novi Bond, novi pristup. Redatelj John Glen odmah prepoznaje drugačiju kvalitetu, Daltonova interpretacija je čisto profesionalna, nema više šala ili gegova (barem ne onih jako iritantnih) a Bond postaje više običan čovjek u neobičnoj situaciji nego superjunak koji će spasiti dan. I ne samo to, odmah na početku, kroz vratolomnu vožnju niz Gilbraltar, svima na znanje i ravnanje se odaje da je došlo novo poglavlje u pomalo ofucanom serijalu. Dah Smrti uvodi jedne od najimpresivnijih akcijskih sekvenci ikad viđenih do tada u Bond filmovima, dovodeći kaskaderske akrobacije do tanke linije koja dijeli posao od riskiranja da se slomi vrat, ali trud se isplaćuje. Novi junak, nova glazba i novo okružje u startu zadovoljavaju sve one koji su naučili da Bond franšiza isporuči već uobičajene detalje.

Što se tiče glavne priče…80-te su počele mijenjati odnos nerealnog naspram realnog. Negativci više nisu zlobne jedinke koje žele vladati svijetom, njihovi su motivi malo prizemniji, što daje uvjerljivost. Možda ne i razumljivost samog materijala jer ugurano je poprilično toga, od špijuna, do trgovaca oružjem, preko talibana, kupovine i preprodaje opijuma, a ima čak i političkih prebjega, hladoratovske spike…svega. Reći da je sve to savršeno posloženo bilo bi pretjerivanje, ako ćemo baš realno, nešto od toga ide u red onoga “zašto da bude jednostavno kad može biti komplicirano”, no ne može se poreći da si scenaristi nisu dali truda. Naravno, gleda li uopće netko Bond filmove radi priče ili svega ostalog? Zanimljiv pokušaj da se približi i onom dijelu publike koji vole i malo mesa na kostima, što Dah Smrti čini još jednim izuzetkom u serijalu. Ne baš uspješnim, ali taj je dio dobro prošao te su megalomanski negativci i njihovi balani razlozi za djelovanje otišli u prašnjavu prošlost.

A Dalton? Dalton je uspio Bonda približiti nekoj razumijoj i ljudskoj dimenziji, on je profesionalac koji će obaviti posao, ali mu se to neće uvijek sviđati. Lik ima osjećaje, dileme, materijala između već utvrđenog kalupa. I to se nije svima svidjelo. Doduše, nitko nije radio kampanje da ga se eliminra po kratkom postupku, sami film zaradio je dovoljno da može parirati i najvećim hitovima u Bond serijalu, ali Dalton nikad nije dospio na listu najomiljenijih glumaca koji su igrali legendarni lik.  Sve do danas. Zanimljiva stvar, otvorite bilo koji forum, bilo koji službeniji sajt, bilo što vezano uz Bonda i pronaći ćete zanimljivost. Dalton je najpodcjenjeniji Bond u cijeloj franšizi. Ta konstatacija dolazi cirka dvadesetak godina prekasno, ali barem se može pohvaliti da ima dva Bonda u filmografiji koji po kvaliteti tuku ostale da je to neugodno za gledati.

Hit, uspješnica, danas jedan od vodećih po kvaliteti u poretku naslova, no i poprilično zloglasan, sve divni razlozi zašto je ovdje. I, da, zato što sam ga prvog gledao. Nevažan razlog, znam, ali koga briga.