Archive for the ‘Jean Claude Van Damme’ Category


UNIVERSAL-SOLDIER universal_soldier_ver1

IMDb

Trailer

Filmaši kao Michael Bay i Roland Emmerich obično ne stoje dobro na ljestvici popularnosti, upravo suprotno, negdje su u pozadini, između leša trinaest puta pregaženog štakora i Adolfa Hitlera. Kada netko želi naglasiti kako ima istančan filmski ukus, obično njih dvojica (ili netko jako sličan) dođe na udar kritike jer danas je popularno napadati nekoga (nije bitno koga) jer napad po nekoj logici na površinu izvlači intelekt onog koji napad predvodi. No, na neki čarobni način, svi negativni komentari potječu od nekoga tko je prvi platio kartu i pogledao omraženi film omraženog mu redatelja. Netko još zamijećuje nedostatke u toj slici? Film kao takav oduvijek ima nekoliko namjena, neke su namjerne, neke slučajno otkrivene, i neću reći da nema stvarno izvanvremensko dobro napravljenih naslova jer ih ima, jednako tako neću reći ni da nema doslovce negledljivih papazjanija jer ima i takvih, ali, ponukan jednom starijom raspravom, svaki od njih ima ono nešto za što je napravljen. Da se ispriča priča, da se naglase emocije, da se proda paket zabave u trajanju od dva sata. I to je pošteno. Kao i prodavanje magle pod maskom art snobizma, sve je to za ljude. No, zanimljiva stvar.

Prije nekog vremena Tony Scott je otišao s filmske scene (velik sam obožavatelj njegova rada) i čovjek, koji je gotovo sam samcat definirao i proizveo moderni, takozvani MTV izgled popcorn filmova, danas je umjetnik, a Bay netalentirani šmokljo. Aha. A jesti vi vidjeli njihove filmove? Tu faktički nema razlike. Ista stvar. No, Scott je ipak imao koju godinu više na ramenima, pa je iskušavao svašta (i to s jako dobrim uspjesima) dok je na Bayju da to napravi. Sudeći po Pain&Gain, ima i on skrivenih talenata. Predrasude su jezivo loša stvar, a ako ih imate već u startu onda, žalim što Vam to moram reći, nemate ni potrebne objektivnosti. Hej, nitko nije savršen (ni ja, naravno, a i nemam takve komplekse da vas podučavam što je dobro, a što nije)  ali to što radimo na manama čini nas boljim osobama, zar ne, a na isti način mogu se pogledati i filmovi spomenutog, jako omraženog dvojca. Nakon što sam odužio malo previše (ali ”papir” sve podnosi, na kraju ću doći do nekog zaključka) da se vratim na Emmericha, je’l te, već kad u vrhu stoji naslov njegovog prvog američkog filma. Emmerich je gotovo kao Spielberg (ne po kvaliteti, da se dežurni moralisti odmah ne dignu na noge zbog te usporedbe) pomalo entuzijast po pitanju igranih slika, a jedna od dražih stvari kod njega su mi da uopće ne skriva kako je obožavatelj sedme umjetnosti. Ni ne pokušava to, dapače, jasno i glasno je naglasio da su se on i Dean Devlin kao klinci nagutali raznog SF smeća o invazijama te je bilo logično da i snime jedan takav film (povodom globalnog fenomena znanog i kao Dan Nezavisnosti) ne skrivajući da je film posveta i da je apsolutno besmisleno tražiti originalnost u njemu. Što nas vraća natrag na Univerzalnog Vojnika (napokon) filma koji je nastao zbog stjecaja okolnosti (trebao je režirati drugi film, to je propalo, dobio je ovaj film u zamjenu) i koji je danas na listi njegovih boljih uradaka, ali kojeg on osobno baš i ne preferira jer nije njegov tip filma (što kaže moj comrade bloger Dragonrage – vjerojatno zato što nije mogao raznijeti Bijelu Kuću) te je to bio – plaćenički posao. Svaka čast, čak je i John Carpenter radio plaćeničke poslove, nema ništa loše u tome, treba staviti kruh na stol i tako te priče, ali vrijedi naglasiti kako je i taj plaćenički posao napravljen više nego dobro, gotovo odlično čak, iako je danas u kategoriji ”štemerski film bez pameti”. Neću reći da nije tako, to jest štemerski film (svi filmovi Bruce Leeja su štemerski filmovi, nema veze što su i kultni filmovi) koji je napravljen za fanove štemera Jean Claude Van Dammea i Dolpha Lundgrena, ali i općenito – za ljubitelje poštenog akcijskog filma. Ako niste jedan takav, ako imate debele predrasude prema akcijskom filmu, ako ste ovaj tekst dočitali do ove točke… oh, kvragu, možete ga pročitati i do kraja.

Jer, osnovna premisa je jednostavna. Jedan pozitivac. Jedan negativac. Pucnjava, tučnjava, potjera. Akcijsko-štemerski film ceste, ako ćemo baš točno opisivat. Iz ovog uvoda nije vidljiva činjenica da je Emmerich za osnovu radnje uzeo Terminatora, te mitsku brobu dobra i zla. Naravno, Terminator nije spomenut u smislu da je Vojnik neki rip off već samo da su Emmerich i Devlin gledali film, da im se film svidio te da su bazu filma posvetili i svom filmu. Teško da možete promašiti ako se referirate na ranijeg James Camerona, zar ne? No, upotrijebili su i malo klasike, gotovo neočekivano i to ćete zamjetiti ako nemate predrasuda jer tu u prikrajku leži i priča o Frenkensteinu, o kreaciji koja se okreće protiv svojih tvoraca, a u sitnim tragovima leži i pitanje čine li nas sjećanja onakvima kakvi smo ili cijeli život? Dobre stvari ili loše stvari. Luc Deveraux želi ostaviti rat i doći kući, Andrew Scott želi rat. Kad ih ponovo ožive, to im je nit vodilja. Zanimljiva pitanja, ako ćemo iskreno, gotovo šteta što scenarij nije malo više zagrebao po njima, naznačujući ih tek površno. Ali, kako rekoh, to je štemerski film, i razlog zašto je snimljen jest da se vidi mitska borba između dva glavna lika. Kako nijedan od njih nisu jaki glumci (što je činjenica, bez obzira što ih simpatišem obojicu) ”fizička” gluma im jako dobro leži (ta dečki su onda bili u prime time godinama, mogli su preskočit planinu za doručak) ali scenarij ih pametno ne spaja do same završnice već pruža dosta dobra klasične akcije, u kojima nije ni pirotehnika zakazala, pretvarajući ga doslovno u ”film ceste” – radnja je stalno u pokretu. Što je dobra stvar kad radite akcijski film – nije dosadan. Čak i ako se likovi ne pokušavaju ubiti radnja ne stoji, a s obzirom da su oni slabi glumci, ovako su zamaskirali taj mali nedostatak da se ni ne osjeti. Van Damme je kao klasični pozitivac u sukobu sa svojim ja uvjerljiv, Lundgren je malo over the top u svojoj izvedbi, ali za to krivim scenarij jer je lika pretvorio u jednodimenzionalno zlo, ne Lungrena samog, a dečkima je puuuuno pripomogla i jednostavno simpatična pojava Ally Walker kao objekat koji pokrene cijelu jurnjavu (što zgodne žene hoće napravit) jer tko je od nas ne bi želio spasiti. U recept dodajte i jako dobru Emmerichovu režiju (recite što hoćete, ali čovjek zna spojiti kadar s kadrom) te dobijete jedan od boljih i dinamičnijih akcijskih filmova devedesetih koji nigdje ne zapinje bez obzira što u njemu ima i loše glume i posveta i referenci. Možda ga Emmerich osobno i ne doživljava kao veliki uspjeh svoje karijere, no zato je tu uvijek publika da to napravit umjesto njega, jer, hej, nakon toga je krenuo dizati Bijelu Kuću u zrak. Od nečega treba početi.

1796234,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6c3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA== 1796237,Vjo+GCOEPGRAVmFOoS0ZaZgZloi3SOBspCJjLxOHovd0+ULyiWdWElCd4kTBh9ueCs01ebRgPm4S6zQJSCfFSQ== 1796238,twfuS4tPPG706OcVbNpW1pZ5p_Vno74ZQTb2VWkhGliGqX42JuFh34AhEvoXE_vtQSFs+b87AXiTQEXCn3AC3Q== 1796240,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1796244,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1796246,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1796248,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1796256,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA==

1796236,Rf4ef1zhLKcNXmlD4cMWTPWvHQUQNH1NdMWH0ohVkC1GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 1796239,sXy+Cp1KtcFE+FM2+lEjuyDEH6DD_oyCWtvBRGXUMlh4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1796247,9Y_D+MKnSm2lhGCiTusEco_SAdU_8LculaCPOv9nm9LRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 1796249,cJG7sH_VJ2czjxss7FY_qjJ8f+CcbV4rx2J1nXdgs0jUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1796251,YdgY3+JitI1M5hUcLOACMa9G0f_mcetXUItdNk5+zC94yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1796255,owuFsbgVizWPcAoC2z1eoywF3ocxM0QaxM8dD1rTxD9GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg==


Timecop-1994-Movie-Poster

IMDb

Trailer

(ova opaka glazba koju čujete u traileru je ustvari iz Aliensa – da ne kažete kako vas ne informiram o glupostima)

Postoje iznimke od pravila. Iako svi mi volimo poznate štemere iz 80-ih i 90-ih (barem se nadam da ih volimo, nostalgije radi)  neki od njih radili su obične stvari i obične filmove, rijetko kad izlazeći iz okvira zadanog pravca karijere. Zašto svi znaju da je Arnie svoje ime stekao poglavito u SF žanru – počevši od prvog Terminatora, preko Running Mana, Total Recall, pa Terminatora 2. Dio tog kolača planirali su uzeti i neki drugi majstori štemerskog zanata te je tako i Stallone pokušao s Demolition Man te Judge Dredd skrenuti pažnju malo na sebe. Nije mu uspjelo. Doduše, Razbijač je zabavan film, ne posebno pametan, ali može se pogledati, čak i nasmijati par puta, a nije mu ni zarada bila baš loša. No, publika ga baš nije voljela u tom izdanju, još manje kao Dredda, pa je Sly svoje SF avanture prepustio nekim novim klincima i vratio se onom što zna raditi – dizati sranja u zrak. No, i Jean Claude Van Damme je pokušao ubaciti se u to probrano društvo i prošao je puno bolje nego Sly.. Tehnički, i Universal Soldier (onaj prvi, je’l) je isto kao neki kvazi SF… bez SF u sebi osim frankenštjnske ideje o živim mrtvacima. I taj film je zaradio finu lovu, nije mu ni kritika bila baš tako nesklona (zna to i gore završiti) pa je Jean Claude pokušao još malo nešto napraviti po tom pitanju (u što ne računam one nastavke Soldiera – to nije ni maglovito područje SF-a). I rezultati su bili… recimo zanimljivi. Ne sjajni i bajni, ali zanimljivi.

Dakle, u čemu je poanta dana? Da se vremenom može putovati. Kao vlakom. To je, naravno vrli novi svijet u kojem može cvjetati kriminal. Zato su tu vremenski žandari. Da vas spriječe da kupite dionice Coca Cole dok su vrijedile dolar po komadu. Walker je jedan od najboljih u svom poslu, no nosi i paket na ramenima – žena mu je poginula u pomalo čudnim okolnostima. Kvaka je da, iako si vremenski žandar, ne smiješ popravljati stvari u svoju korist. Zato on pokušava srediti nekog ljigavog senatora koji je, na neki funky način, sudjelovao u smrti njegove žene. Ipak, kad se počne odvijati posljednji showdown, Walker će se pronaći u situaciji da opet mora preživjeti istu onu tragičnu noć, samo što će ovaj put doći malo pripremljeniji, što bi se reklo. Pomaže kad znate kako će se stvari unaprijed odvijati.

Volim filmove o putovanjima kroz vrijeme. Uglavnom svi oni imaju neku kvaku zbog koje ispadnu neozbiljni gledano sa strane fizikalnih zakona, ali su mi zabavni. Što bi bilo kad bi bilo priče. Vremenski Policajac nije iznimka od pravila, on ima OGROMNE rupetine u logici jer ako su nas SF filmovi o putovanjima kroz vrijeme nešto naučili, to je da ne možeš nešto drastično mjenjati i očekivati da se vratiš u istu budućnost. Kako ide jedan komentar na IMDb-u, svi bi vremenski žandari zaglavili u vremenu gdje ”poprave” stvari (ili zajebu stvari, ovisno kakav im je horoskop naklonjen taj dan) i to je istina jer dok oni ”poprave” stvari, utjecaj stranog elementa se već dogodio i promjenio tok vremena. No, to je film, i ja im opraštam takve stvari (gdje je zabava u logici) te mogu reći da mi je Timecop, uz Hard Target i Nowhere To Run, jedan od najdražih filmova belgijskog štemera te sam ga gledao valjda jedno 7-8 puta. Nikad namjerno (jedanput ili dva put) uvijek ga uhvatim na televiziji ili me bolja polovica nagovori da ga gledamo (ima nešto u tim macho mužjacima koji se vraćaju kroz vrijeme ne bi spasili svoje djeve), na što ne treba ulagati previše truda. Već kad sam to rekao, da kažem i koju o filmu, ne, red je. To nije sjajan film, ima i puno boljih na tu temu (putovanje kroz vrijeme) ali je lagan film. Što to znači? Znači da priča ima glavu i rep, znači da ima dovoljno atrakcija da ne bude dosadan, znači da nije napravljen u stilu nekih fuš-mahera već ga je radio Peter Hyams (a čovjek zna napraviti pošten SF, što jest, jest), što pak znači da je ugodan i oku i uhu. Ima dobrog humora u njemu, fajt-dva i Van Damme je opušten tip, a bome ni Ron Silver nije loš kao negativac. Vrijeme uz njega prođe samo tako. Što ne valja? Ako ste sitničava duša onda će vas mučiti te rupe u logici, a moram priznati da filmu nedostaje malo jači vizualni identitet. Prošlost (osim onih tehničkih detalja) sadašnjost i budućnost djeluju gotovo identično, nema skoro nikakve razlike. S jedne strane, to je OK (po radnji je razmak od oko deset godina od smrti Walkerove žene) ali s vizualne… i nije baš. Putovanje kroz vrijeme, sam čin i tehnika su OK, ali malo je to sirovo oko rubova (djeluje kao da prođu kroz balon od vode) i ne bi škodilo da su to malo razradili, napravili malo veći cool efekt. Osim toga, i nema se što posebno naglašavati kao mane. Priča je jednostavna, gotovo klišej (putovanje kroz vrijeme da se spasi voljena osoba) ali kako je ekipa bila u dosta dobroj formi, to nije neka jaka prepreka da se zabavite na kojih stotinjak minuta. Epilog priče je da mu je i publika bila naklonjena (mislim da je to filmić koji je najviše zaradio s njim u glavnoj ulozi) te su ga i kritičari pohvalili, što je, heh – malo čudo? Jedno vrijeme je bilo govora i o nastavku, no kad je i došao – nije imao nikakve veze s originalom. I, da, šteta je što Van Damme nije nastavio malo eksperimentirati s SF-om. Nije mu napravio zla u karijeri, dapače.

1739552,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1739553,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1739555,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1739557,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1739559,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1739566,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1739570,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1739571,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1739576,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1739579,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1739583,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 1739586,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6c3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA==


IMDb

Trailer

Moram biti iskren i priznati da sam vjerni kupac predvidljivih priča, ne zezam vas. Nabacite mi pitch koji uključuje stranca, zgodnu djevu u nevolji, korumpirani grad, nekoliko dobrih negativaca i pravdu koja nikako da dođe do pojave našeg stranca i ja kupujem, bez obzira ako me i upozorite da su to sve klišeji već X puta viđeni na velikom ekranu. Ja jednostavno pušim takve stvari. Zato mi je “Usamljeni Zaštitnik” (kako to već ide s našim slavnim prijevodima) uvijek tako drag film, bez obzira što je tu jedan Van Damme, pa jedna opako vruće zgodna Rossane Arguette, a probleme im pravi nitko drugi do Buffalo Bill iz Silance of the Lambs (za one druge, Ted Levine), s ovako jednostavnom i izravnom pričom se jednostavno ne može promašiti.

Znači, prvo je na red bijeg iz zatvora (tj. zatvorskog busa) gdje upoznajemo našeg junaka Sama. Sam uspije zbrisati policiji, ali samo da dođe do neke male vukojebine gdje je zakon korumpiran, gdje neki mutni tipovi rade mutne stvari, te gdje je jedna (narafski) zgodna udovica baš na njihovoj meti. No, dobro, ima tu još nekog življa, ali udovica je ta koja zagrije srce našem junaku i on malo pomalo ulazi u njezin život kao zamjena za umrlog supruga. S druge strane, Sam će negativcima pokazati potez-dva i natjerati ljude da se dignu na bunu protiv ugnjetavanja.

To je to, nema se što više reći o sadržaju. Možemo riječ dvije pokloniti glumi i biti iskreni u tome da su svi uključeni uložili pošteni napor i da mogu dobiti 5+ za napravljeno, ali da se s takvom namjerno ograničenom karakterizacijom i nije moglo bog zna što napraviti. Prije svega, to je film sastavljen od klišeja (i oni su ovdje zato što je redatelj pošteni zanatlija) jer da je to režiralo neko jače autorsko ime to bi sve bili zapadni mitovi koji su držali američku kinematografiju kroz zlatno razdoblje vester ere. Jer Nowhere… je upravo to, moderni vestern. Naš junak možda ne jaše riđana, ali vozi jebeno cool pilu od motora, a naši negativci napraviti će baš svaki propisani potez kakve rade negativci iz tog vremena. Zato očekujte da barem pet mrkih tipova okruži našu udovicu, da spale barem dvije štale, da podmićeni šerif pokaže svoje JA time da maltretira našeg junaka (neće izostati ni ono “do sumraka da si otišao odavde”) i možete odmahivati rukom na sve to (posebice ako ste kalibrirani na film kao umjetnost), ali sve to je jednostavno – neodoljivo.

Ako se želite opustiti, kupiti priču o tome da pravda uvijek mora doći u obliku zgodnog, tamnokosog stranca, ovo je roba koja ima certifikat po svim stranama filmskog posla. Počevši od glumaca, pa načina snimanja, do preglednosti priče. Ako ćemo tražiti mane, našli bi ih bezbroj (mislim, dajte, te su udovice uvijek tako vraški zgodne) i neću ih zapisivati za vas, ne želim, jer ja sam kupio ovu priču, sjećate se, meni je prodana bez veće muke i ama baš svaki put se generalno dobro zabavim dok je gledam. Nevezano uz to, film je bio hit. Ne onakve vrste koja broji stotinjak milja dolara zarade u blagajni, ali na 15 milja uloženih, kao konačni svjetski score upisao je 55. I onda se neki čude kad se priča o vremenu kad je Van Damme bio isplativa filmska zvijezda, svaki film iz ove faze mu je poduplavao uloženo, i čovjek je uvijek bio na kritici. Jedan Denzel Washington ima tako visok honorar da je to smiješno. Zašto? Zato što mu zadnjih, najmanje, 5 filmova nije ni došlo blizu toga da vrati uloženo. To vam govorim samo zato što je takav holivudski biznis, a Van Damme bi se nakon sušnog razdoblja mogao malo vratiti na vrh. Naime, procurila je vijest da bi mogao biti glavni negativac u The Expendables 2. Posveta klasičnom akcijskom filmu. Posveta klasičnom vestern filmu, oboje hitovi. Vi napravite buduću računicu.


ATDqzGx

IMDb

Trailer

Jean Claude Van Damme nikad nije prešao na službenu A listu dobrih i cijenjenih glumaca, ali početkom devedesetih došao je jako blizu da napravi taj neslužbeni transfer triptihom kojeg svaki jači poznavatelj akcijske povijesti jako dobro poznaje. Hard Target, Universal Soldier i Timecop – ima netko da nije čuo za ove naslove? Podcijenjeni, ne baš slavno dočekani od kritike, financijski višestruko isplativi, zanimljivih pozadine – El Dorado za neobavezno piskaranje o filmovima. Kako pravila nalažu, valja krenuti od početka, tj. prvog koji je Van Dammea dovukao na radar malo jačih filmskih igrača jer u njemu, osim onog posve očitog, ima i onih drugih, malo manje zanimljivh stvari, ali da ne kažete kako vas ne informiram i o raznim trivijalnostima za koje jako malo ljudi zna. So, here we go…

New Orleans, grad vječite zabave i dobrog provoda, ima i svoju tamniju stranu. Grupa plaćenika organizira lov na ljudske mete. Kad kćer od jedne najednom bane u grad tražiti svojeg nestalog oca, stvari postaju malo kompliciranije. No, zgodna dama neće dugo biti sama u svojoj nevolji, pomoći će joj samozatajni mornar imenom Chance. Kako je to priče ne sudi knjigu po koricama, naš mornar je ustvari opaka bivša vojna živina, spretna s oružjem, još spretnija bez njega, a plaćenici s početka radnje dobivaju jedan uzbudljivi lov kojeg bi mogli pamtiti…ako ostanu živi.

Danas je to kultni film, bez pardona, jedan akcijski naslov koji neće razočarati čak ni pri višestrukom gledanju, ali u vrijeme izlaska bio je – onako, ne baš nešto posebno eksponiran. Možda radi izostanka interneta i sličnih veselih stvari, ali kad usmena predaja radi dobro za neki naslov, onda znaš i da je nešto novo na zapadu. Redatelj John Woo nije bio na zapadu toliko poznat kao danas, točnije, ovo mu je bio prvi film rađen za amerikaniš tržište. No, imao je reputaciju kao jedan Mocart što se tiče akcije te koreografije u svojim filmovima, a i Quentin Tarantino ga je promovirao kao svojeg uzora. Hmmm, Quentin je pokupio Oscara za Reservoir Dogs, pa su to bile zanimljive vijesti, ali kako je amerikaniš tržište skeptično prema novotarijama, čovjek se tek trebao dokazati. No, Woo ne bi ni vidio USA da ga nije tamo dovukao Van Damme te mu omogućio da uopće počne razmišljati o nekakvoj internacionalnoj karijeri (i sad nek netko kaže da čovjek nema nos za dobre poslove). Jedini problem, Woo-u nitko nije rekao da Ameri, koliko god prihvaćali egzotiku kao nešto možda dobro, također vole imati stvari pod svojom kontrolom, ali o tome malo kasnije.

Sami film – vizualno najbolji Woov film. Da ne bude pogreške, prebacio je sve one stvari koje su mu bile drage (i postale popularne nakon premijera) na jednu gomilu – tako likovi koriste dva pištolja, bacacnje stvari nekome u lice (tipa kanta benzina) obleka sačinjena od dugačkog crnog kaputa, slow motion radnja, koreografija tučnjava i pucnjave naspram kojih su se dotadašnji amerikaniš filmovi činili sterilnima i drvenima. Scenaristički je malo zakočen, već kad govorimo iskreno, jer pomalo tanku priču popunjava dugačkim (cool) scenama i dugačkim (cool) kadrovima glavnih likova čime se baš i ne dobiva osjećaj da radnja ima nekakvu brzinu već se dosta toga temelji na vizualnoj poslastici (nešto kao Woo-ov Hard Boiled – koji je gotovo cijeli jedna dugačka pucnjava i makljaža) a od glume nema ni G.

Never the less… film ne bi bio ni blizu statusa kakvog ima da nije raspoloženog casta. Van Damme je naš dežurni junak, njegova čista suprotnost jeste dežurni negativac Lance Henicksen (tko nije čuo za njega nega odmah prestane ovo čitati) a podršku mu pravi (tada) mlađahni Arnold Voslooo (kasnije poznat i kao mumija Immhotep) i vidi se da dečki doslovce guštaju u svojim rolama. S neba je pala i Yancy Butler, naša mlada, zgodna i ko Crvenkapica naivna junakinja te doprinjela da ne moramo gledati samo muške kako mjere koji ima dužeg (pištolje, jel’te) i nije napravila loš ulazak na velika platna (iako je kasnije doslovce nestala s istih) – te jedino što se može ovdje malo prigovoriti – bespomoćne dame u nevolji već su onda bile out, a Woo je samo potvrdio da mu prikazivanje ženskih junaka – ne leži. A kako se za dobrim konjem velika prašina diže, nije ni “Teška Meta” bez svojih urbanih legendi.

Odavno se šuškalo kako je u svojem originalnom trajanju film bio nešto duži, ali da su dežurni amerikaniš dužebrižnici uzeli cenzorske škarice u svoje ruke i napravili par preinaka, tj. natjerali su Woo-a da ih napravi jerbo takvo nasilje ne prolazi baš kod njih. Zahvaljujući kolegi Dragonrageu što mi je davnih dana poslao originalni directors cut (iako to nije službeni naziv izdanja, radi se o verziji koja je tek sklepana kako je originalno zamišljena, s glazbom iz drugih filmova i time codom) te sam time nahranio svoje akcijom gladne potrebe, moram reći i da i ne tom izdanju. Scene su proširene, neke izmjenjene, nasilnije i žešće – to da, ali jednako tako su neki djelovi nepotrebni (prisjećanja glavnog lika na sve poginule prije nego krene raditi račun – klasični obrazac u John Woo filmovima – od čega su ga Ameri izliječili) jer dodatno zadržavaju radnju na – nepotrebnim stvarima. Ali, da, urbana legenda je istinita, postoji ta duža verzija i ako ste malo jači maher za torente, rapidshare i ine, može se pronaći.

Trivijalnost za kraj. Kako je Woo na teži način naučio da će rad u USa imati svojih posljedica (cak-cak cenzorskih škarica) – ako niste znali, u filmu glumi i scenarist filma. Chuck Pfarrer je lik kojeg negativci love na samom početku filma. Zanimljivost? Tip je u stvarnosti bivši SEAL, vođa tima, stani, pani bad ass vojničina koja je postala scenarist, a ono što se nabraja u filmu kao stvari koje je lik Chancea zaslužio u svojoj službi, ovaj ih je lik zaslužio uistinu (piši ono što poznaješ, ne) – a jedan od njegovih scenarističkih “nedjela” je i Barb Wire (1996) kojega je nedavno spomenuo kolega Dragonrage na svojem blogu. OK, znam da je to sitnica, ali da budete informirani. Za kraj – jedan od najpopularnijih Van Dammeovih filmova (iako ne i najbolji), Woo-ov najzabavniji film u koji je uspio ubaciti sve one vizualne poslastice koje su mu donijele popularnost (ali nije ni njegov najbolji film), box office uspješnica (na uložnih 18 milja donio oko 80 milja) kultni naslov i nezaobilazna lektira za sve one koji cijene akcijski film kao takav. Trebam reći nešto više?