Archive for the ‘Jeff Bridges’ Category

Jagged Edge (1985)

Posted: Veljača 22, 2018 in Jeff Bridges, Lance Henricksen, Thriler

  

 

IMDb

Trailer

 

Kada ste posljednji put gledali dobar triler koji uključuje suđenje? Ima već dugo, zar ne? Znam, ne snimaju se više kao nekada. Čak ni John Grisham ne piše više rakve stvari, a čak i ako se snimaju, onda imaju više svega drugoga nego li samog suđenja (Lincoln Lawyer, primjera radi). Na ovo sam naletio slučajno. Malo sam išao istraživati te trilere 80-ih (jer mi je akcija, SF i sve ostalo postalo malo dosadno) i nekako sam zapeo za ovaj. Dobri glumci, zgodna priča, nikad ga gledao… Sve razlozi zbog kojih sam odlučio potrošiti malo vremena da bacim pogled. I, da, scenarist je zloglasni Joe Eszterhas, znate ga, čovjek je napisao Basic Instict. Začudo, ovo je nešto slično, San Francisco područje, ima i policijska istraga o gadnom ubojstvu… ali je drugačiji od Sirovih Strasti jer… pa, ovo je ipak samo triler, bez jakih seks stvari, iako ima zrno i toga, ali samo zrno. Pa sam odlučio malo pročitati trivijalnosti jer to je nešto što radim kad mi je dosadno, čitam što se događalo iza scene i naletio sam na par zanimljivih stvari. Film je inače na dosta dobrom glasu, kritičari ga vole, publika ga je svojedobno voljela jer je fino zaradio, a išlo se toliko daleko da se čak razmišljalo i o nastavku (kojeg je trebao režirati Michael Crichton, što je stvarno zabavna slučajnost jer sam ga malo spominjao zadnjih dana) ali nije mi jasno što je tu trebalo biti nastavak jer je film lijepo zaokružen. No, kaže Eszterhas da je bilo nekih problema. Studio je htio izbaciti Glen Close jer nije bila dovoljno atraktivna, fizički. Meni je izgledala sasvim dobro u filmu, ali što ja znam. Drugo, ovo je trebala biti čistokrvna sudaska drama, suđenje, prigovor, pozivam sljedećeg svjedoka… taj tip filma, ali studio (ti producenti su baš naporna gamad) nije vjerovao da će takav pristup donijeti uspjeh, pa su odlučili malo promijeniti stvari. Ispalo je da su bili u pravu, ali tek djelomično. Film jest postigao uspjeh, ali osjeti se da je bilo malo navrat-nanos dopisivanja scena, što je pak poremetilo ravnotežu triler-drama-ljubav odnosa u samoj radnji.

Film se otvara scenom ubojstva. Jedna od onih kakve su se mogle i mogu vidjeti u stvarnosti; lik upada u sobu ženi, veže je i izrezbari velikim nožem (jagged edge – oštrica sa zubima). Prebacujemo se na hot shot tužitelja koji dolazi na mjesto zločina i odmah optužuje muža ubijene. Žena je imala sav kapital u ruci, naravno da je muž kriv. Da bi dokazao nevinost, muž unajmljuje odvjetnicu koja ima reputaciju u sudnici – da je jako dobra u svom poslu. Iako se slučaj čini kao jasna stvar, ipak nije sve tako jasno. Tajne izlaze na vidjelo, zataškavanja, laži, ljubomora i sve ostalo što postoji u tom svijetu će izaći na vidjelo, što dokaze i teorije čini… pa, sad, ili jako predvidljivima ili jako zakompliciranima – morate pogledati film da vidite kako se sve na kraju odigralo. Moram priznati da volim taj neki staromodni pristup ovakvim trilerima. Policijska istraga je prava policijska istraga, likovi dolaze, likovi pričaju, likovi istražuju – nema prečaca. Da, znam, za neke nove klince to je sve dosadno i zastarijelo, ali kad se gleda ovakav tip filma, ako je napravljen dobro, ostavlja dojam da ste pročitali dobar roman. Gotovo se može osjetiti kako je ekipa iza kamere igrala na karizmu glumaca, na priču, na detalje i preokrete, ali sve to bez puškaranja, ubijanja i velikih eksplozija. Ne znam, možda što sam stariji  počinjem polako gravitirati nekim smirenijim stvarima ili sam se jednostavno nagledao akcijašenja da mi je ovo svakako jako dobra promjena, pa mi je možda film zato i sjeo bolje nego je u stvarnosti dobar.

Iskreno rečeno, film nema nikakvih mana. Osim jedne. Koja nije toliko mana koliko… pa, ono što sam vam rekao o uplitanju studija. Originalni scenarij bio je pravocrtna sudska drama, konačni rezultat je podijeljen na nešto kao ljubavni podzaplet (odvjetnica i optuženik se spanđaju – očekivano) i na sudsku dramu, s tim da ni jedno baš nije do samog kraja ispunilo očekivanja. Sudski dio je odličan. Preokreti u sudnici, dokazi, svjedoci koji lažu, činjenice – sve 5. Ljubavni dio baš i ne šljaka jer jednostavno to nije to, tj. vidi se da je to ubačeno samo zato da se napravi dodatna napetost oko toga da li je muž kriv ili nije. Sudski dio zato počinje malo kasno u radnji, što znači da treba pregurati ono prije toga. Srećom, film je pun dobrih glumaca. Jeff Bridges je u mlađim danima bio prava stvar (danas se više zajebava uokolo) i njegova izvedba je tip-top – ne znaš da li je nevin, kriv, podmukao, nevinašce ili mu netko smješta do samog kraja. Glenn Close je… zanimljiva. Ona nije toliko atraktivna ili superzgodna, ali ima neki privlačan štih zbog kojeg njezin lik ima uvjerljivost. Osobno sam mišljenja da bi stvari bile još bolje da su se držali sudnice i takvog pristupa priči, ali već kad je napravljeno ovako, što je tu je. Peter Coyote je odličan u ulozi tužitelja koji pod svaku cijenu želi osudu i ne bira sredstva pritom, ne znaš trebaš li podržavati čovjeka ili ga mrziti. Robert Loggia ostao je neiskorišten, nažalost, uloga za zaboraviti, a u maloj ulozi se može vidjeti i mlađahnog Lance Henriksena. Upozorenje za kraj, ovdje nema nikakvih vizualnih atrakcija, nema čak ni krvavih scena iako je dvostruko ubojstvo u pitanju, što znači da cijeli film leži doslovce na leđima priče i glavnih glumaca. Moglo bi se reći da je ponešto i predvidljiv, ali to govorim samo zato što sam se već nagledao tih sudskih trilera da su mi svi predvidljvi, pa to nemojte uzimati za manu. Ako volite sudske misterije i napeta suđenja… ovo može proći kao stvar koju tražite. I ako volite vidjeti kako glumačke face dobro rade svoj posao.

 

 

 

 

 

Oglasi

eightmillionwaystodie l_90568_f5167f68 2291

IMDb

Trailer

Kako sam u zadnje vrijeme ponovo počeo nadoknađivati čitanje tako sam nekako filmski svijet ostavio malo po strani, ali, kako to već ide, jedan svijet više ne može bez drugog. Ustvari, to nije nikakva novina, ekranizacije mega bestsellera (onih pisanih) danas je stvar prestiža, producenti su počeli bezecirati i one projekte koji tek trebaju biti napisani, dovoljno je da izađe nekakav pitch i to je to, pisci dobivaju poziv od tog i tog i u paketu s tim dolazi lijepa novčana ponuda. Zato imamo Twillight sagu, sad nam dolazi The Hunger Games saga… što da vam dalje pričam, teen generacija ima svoje dane kako god da pogledate. Ipak, kako ja baš nisam toliko u tom mladi smo, zaljubljeni i u opasni smo elementu, nedavno sam putove ukrstio s jednim amaeričkim autorom; Lawrence Block. Nije Stephanie Mayer, ali za one koji znaju žanr (kriminalistički, molim lijepo, ako vas je zanimalo) on je jedno vrlo jako i vrlo cijenjeno ime. Hrvatsko tržište malo je siromašno prijevodima njegovih dijela, postoje tek tri romana (ako nisam nešto promašio) i jednog sam nedavno dovršio (Ulaznica za groblje). Što da vam kažem, ostah oduševljen. Tvrda kriminalistička, noir proza. Zašto vam sve to govorim (osim da se hvalim kako nešto i čitam, je’l) i kakve sve to ima veze s ovim naslovom? Pa, Block je autor tvrde serije o Mattu Scudderu, bivšem policajcu, bivšem alkoholičaru i sadašnjem polu privatnom detektivu. Romana ima desetak, a na moje još veće zadovoljstvo, nije ga zaobišao ni filmski svijet. Iako baš i nije imao nešto velike sreće s prvom ekranizacijom (ovom ovdje) u pripremi je druga, gdje će Scuddera odigrati Liam Nesson (Šetnja među grobovima) i dok se to ne dogodi, pogledajte prvi film temeljen na opusu cijenjenog pisca (ili pročitajte roman na kojem će se temeljiti Liamov film pošto je preveden i kod nas). Nakon ovolikog uvoda, da se bacimo na posao radi kojeg smo ovdje.

Matt Scudder radi za LAPD i u jednoj akciji ubije čovjeka. Imao je razloga za to, ali to mu padne poprilično teško, nakon čega svoje probleme krene rješavati gledanjem u dno boce. Iako ga mi pronalazimo u stadiju kad se odlučio odreći cuge, znamo da tip baš nije zvečka. I dok se nalazi na prisilnom odmoru, uredno obilazi sastanke liječenih alkoholičara, brine svoju brigu, dobiva telefonski poziv da posjeti malu zabavu. Ne snalazeći se baš u svijetu bogataša, Matt ipak sa zabave ode sa Sunny, djevojkom za koju nije baš siguran što želi od njega… barem ne ispočetka. Iskreno mu priznavši da se smrtno boji svog svodnika, Matt odluči pomoći Sunny da napusti grad, ali to završi loše, jako loše, krvavo, i Matt, nakon još jedne cugerskog lapsusa, odluči istražiti stvar i popraviti nepravdu. Problem je samo što mu za oko zapadne Sarah, još jedna djevojka karakterski slična Sunny, a cijela situacije ima pretenziju da se opet nanovo ponovi jer njezin ”dečko”, kubanski narko diler sve je samo ne osoba kojoj se pametno zamjerati.

Nakon sadržaja, kojeg vam je zasigurno dosadilo čitati (ali tako to ide s filmovima i romanima koji imaju što reći i pokazati) idem odmah pravo u glavu i reći ću; ovo djelo ima tako prekrasne dobre stvari u sebi, ali i takvih krivih stvari da je razumljivije zašto se baš nije proslavio i zašto Scudder serija nije doživjela još koju ekranizaciju. Na početku, na kreditima stoji da je scenarij napisao Oliver Stone, ali prije nego vam krenu sline na taj podatak (tj. ako ga cijenite kao autora) samo da se zna kako je Stone želio da mu maknu ime s istih tih kredita pošto je redatelj Hal Ashby odlučio… hm, izbaciti njegove riječi i dopustiti glumcima da improviziraju u razgovorima te je tako Stone ostao autor tek okvira za film. Pojedine scene zato i djeluju kao da su snimljene u kazalištu (kamera stoji na mjestu i obuhvaća sobu, a glumci rade svoje) što nije nužno loša stvar (reći ću odmah sad i zašto) ali ako je čovjek već napisao scenarij kako treba, ja bih se radije držao Stoneovih riječi. Zašto improvizacija nije loša stvar? Zato što Jeff Bridges, Andy Garcia i još neki znaju glumiti, pa je iz toga moglo ispasti svašta dobrog. No nije, ne baš i ne u cijelosti. Andy je odličan glumac i, moram priznati, jako dobro mu leže uloge negativaca, djeluje psihotično i nepredvidljivo, što je dobra stvar jer nikad niste sigurni što će lik napraviti. Nažalost, kad je u interakciji s Bridgesom, obojica su dobili slobodne ruke da improviziraju, pa Garcijin lik sliči kurčevitim balkanskim pizdekima koja ste vjerojatno susreli u nekom narodnjačkom klubu (trzanje ramenima, unošenje u lice, poliester odijelo… ja ću te kurčenje). A Bridges, kojemu Scudderov (anti)junački karakter stoji kao saliven u tim scenama djeluje pomalo izgubljeno (vjerojatno jer ni sam nije znao što bi rekao) tako da… imam mali hanč da je to Stone bolje napisao i da bi puno bolje izgledalo da su odradili posao po pisanoj riječi. Na stranu to, kad se film drži zadanog, stvara odličan mješung kriminalističkog i noir filma, s naglaskom na…pa, na obje stvari. Fino zaokružena priča i nema nekakvih iznenađenja, znamo tko je što i kako, ali to ionako nije triler u maniri tko je koga ubio već prikaz jednog komadića običnog kriminalnog svijeta. Dvojici rasnih glumačkih mužjaka društvo prave i dvije (malo manje talentirane) dame (Rosanna Arquette i Alexandra Baywatch Paul) koje, ako ćemo baš iskreno i nemaju nešto jake uloge osim da budu tu kao motivacija našim junacima (i rade to jako lijepo) što film, u konačnici čini: gledljivim, glumački dobro popunjenim, s pričom i atmosferom koja nije namjenjena teen generaciji, ali ujedno tako osjeti se da uopće nije u cijelosti iskorišten potencijal koji je pružao. No, teško da ćete biti nezadovoljni odgledanim, a možete na to gledati i kao na malu pripremu za naslov gdje će Nesson preuzeti Scudderov karakter i napraviti svoj dio posla. Živi bili pa vidjeli kako će to ispasti.

1890799,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1890802,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1890803,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1890804,Et+mXQxmf133BJLjSyMaNupE14LLyDQ2rWo3fLSS4+k3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA== 1890807,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1890808,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1890810,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1890811,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1890812,twfuS4tPPG706OcVbNpW1pZ5p_Vno74ZQTb2VWkhGliGqX42JuFh34AhEvoXE_vtQSFs+b87AXiTQEXCn3AC3Q== 1890813,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1890814,Zwgbda_jZqk8CiIEQHNHaUIKpWMzTyie5ThI7ma58AO6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 1890815,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw==

The Morning After (1986)

Posted: Kolovoz 25, 2012 in Jeff Bridges, Thriler

IMDb

Trailer

Nakon par dana odmora (novi day job) i nakon nekih malo novijih filmova (o kojima apsolutno nemam namjeru reći ni slova, hvala lijepo) da se vratim malo na dobre stare dane. Ne namjerno, ako ćemo iskreno, ponovo sam u flat modu rada, pa sam posjetio “trgovine” i “nakupovao” nešto materijala za gledanje. Nešto je već pogledano, nešto nije, uglavnom… može se, ima se. Ali, da se vratimo na biznis.  Kako sam bio u raspoloženju za neki dobar triler, ovo je nekako došlo na vrh popisa. Ne zato jer to toliko dobar film već zato što sam nedavno gledao Klute, pa rekoh sam sebi da nadovežem s još jednim naslovom gdje je Jane Fonda imala svojih pet minuta slave (jerbo se jako brzo nakon tog filma povukla iz filmova na skoro dvadeset godina) a i privukao me sadržaj. Ustvari, intrigantna ideja o jednom običnom događaju koji postane nešto sasvim drugo. Svi smo imali jutro poslije, uvijeno u maglovitu izmaglicu alkohola, ne, i što bi bilo da se probudite na nepoznatom mjestu, s nepoznatim tipom/ženskom u krevetu i ona/on su, khm, mrtvi?  Ideja uopće nije loša za uvod filma, da vam pravo kažem, zagrizete mamac. Iako je kasnije to malo li-la, uvod je intrigantan. A kako sam ja neki kvazi-pisac, tuđa inspiracija uvijek pozitivno djeluje na mene. Naše Jutro poslije započinje s…

… buđenjem glavne junakinje. U krevetu. U kojem leži mrtvac. S nožem u grudima (doživio je infarkt radi noža u srcu, reče ona preko telefona), ali naša junakinja nema pojma što se dogodilo jer se… onesvijestila. Ima malo veći problem s pićem, pa se to događa na redovitoj bazi. nakon prvog plana da jednostavno pobjegne iz grada (gdje usput upozna pomalo smušenog, Tannera) ona se vraća u taj stan da pobriše sve svoje tragove, no… još netko ima slične planove. Netko tko voli promatrati. Sad ona i Tanner trebaju dokučiti tko, što i zašto ima pik na nju, te koja je poanta da ona popije optužbu za umorstvo.

Fonda kao da je na ti s likovima koji imaju na savjesti grijeh-dva jer i ovdje daje potpuno zanimljivu izvedbu. Njezin lik je: alkoholičar/glumica i tako, party girl. Jeff Bridges nimalo ne zaostaje i njih dvoje imaju kemiju kao odličan glumački par (dvije potpuno suprotne individue koje se zaljube u čudnim okolnostima) te film radi toga više vuče na nekakvu dramu nego na triler. Gledano cjelokupno, trilerski dio funkcionira u početku, u sredini, no rasplet je malo… izvan takta. Prvo, ideja o buđenju pokraj mrtvaca je fenomenalna, pa je tu malo “gledamo iz perspektive nekoga drugog” pristup (ponajviše iz nekih skrivenih kutova) i to funkcionira dobro, pa se dogodi još jedna fora scena (mrtvac, tuš…vidjet ćete sami) i onda nekako dođemo do kraja. Sad, kraj ima smisla, ali malo mu je napetost slaba jer nema previše likova na koje možemo sumnjati. I ne dobijemo baš previše pojašnjenja zašto je naša junakinja odabrana, to nekako pročitate u kontekstu. Ali, uz Fondu i Bridgesa tu i jedan Raul Julia, pa, ako baš ništa drugo ne držite intrigantnim, tu su njihove glumačke izvedbe. Trileski dio je zgodan, dramsko/ljubavni tako nekako, srednja žalost, ali kako to ide u red onih mirnijih uradaka, koji su više atmosferični nego eksplozivni, moglo bi vam biti dobro uloženih sat i pol vremena. Iako, realno, nećete ga baš nešto posebno dugo i pamtiti.