Archive for the ‘John Saxon’ Category


1f7b4adb91d3b99663bdd358546a0189 new_nightmare Wes-Cravens-New-Nightmare-by-Matt-Tobin

IMDb

Trailer

 

In Memoriam: Wes Craven

 

Godine 198-i neke frend i ja  otišli smo u kino gledati hororac zvan A Nightmare on Elm Street 2. Kao dva 7-godišnjaka mi tamo nismo imali što tražiti, barem bi to tako bilo danas, ali onda je bilo drugačije vrijeme, nitko nije brinuo za dob, klinci su mogli gledati najopakije stvari bez nadzora. Koju godinu kasnije, na jednom VHS-u pogledao sam i famozni original i, kako se to narodski veli, ljubav je rođena. Ja, Freddy, cijeli serijal…slažemo se baš dobro. Nije to baš ni bez razloga, taj je serijal jedini od sličnih serijala uspio (donekle) održati kvalitetu, što ga čini dovoljno gledljivim, iako, naravno, nije bez mana. Serijal su izvukli bolji redatelji, ali i Robert Englund koji se zadržao u glavnoj ulozi i što Freddy kao negativac ima tako dobar karakter, pravi showman, što bi se reklo, a da će ga se teško izbaciti iz te uloge govore i skorašnje glasine kako će raditi remake originala (da, još jedan) i producenti žele (opet) vidjeti Englunda kako rezucka mlade, naivne i seksa željne klince. No, danas je došla vijest da je umro stari Wes Craven, meštar horora koji je napravio prvi dio i tako stvorio najpoznatiji lik horor kulture. Ipak, iako starog Wesa respektiram koliko i druge, on je ipak bio… neću reći loš redatelj koliko neinspirativan. Nakon Freddyja došao je Shocker, a nakon njega došao je i Cursed, koji svi djeluju kao klonovi originala Ulice Brijestova, odnosno Vriska. Ono što ustvari respektiram kod njega je volja da se okuša malo i drugim žanrovima, ali i poneki bljesak genijalnosti bilo u samoj režiji (ona scena klanja na plafonu je nešto… ma, genijalno, nećemo biti skromni) bilo u scenariju. I dogodilo mi se prije ima to već dosta godina (dvadeset plus sitni kusur) kako sam naletio na njegov film koji je ostavio zanimljive dojmove. Nisam bio oduševljen njime jer je bio čudan, ali, opet, nisam bio ni razočaran. New Nightmare je zanimljiv način da se ispriča zanimljiva priča, ali ako ste se predozirali Freddyjem (kao ja) u njegovom izvornom obliku, onda vas čeka iznenađenje jer, iako je tamo Freddy i iza kamere je stajao stari Wes, to nije Strava film. To je… nešto drugačije. I samo zbog toga nisam Wesa otpisao u cijelosti kao redatelja koji zna raditi filmove samo po uspješnim i već provjerenim formulama. A zanimljiv je i njegov motiv da snimi ovaj film – da vrati Freddyju dostojanstvo kakvo je imao prije jer su ga silni nastavci degradirali u.. manje opasnog monstruma. Iako je Wes osobno radio na trećem dijelu serijala, nikako nije bio zadovoljan onime što je Freddy postao – zabavljač koji pomalo reže klince koje dohvati. Samu ideju iz ovog filma već je onda nabacio producentima, ali su ga glatko odbili, no, srećom, cijela stvar nije samo tako zaboravljena.

A stvar je čudna kako god okrenete. Kroz cijeli poznati serijal granica između stvarnosti i snova se briše i zlo (Freddy) vreba posvuda. U ovoma nastavku, stvarnost i fikcija imaju isto djelovanje. Ovaj put na udaru nisu neki tamo nepoznati klinci već Heather Lagenkamp osobno. Ona je glumica koja je utjelovila Nancy iz originala, jedina koja je Freddyju uspjela stati na rep i poraziti na njegovom, odnosno svojem, bojnom polju. Donekle. U njezin život ulazi Wes Craven, i ima ponudu koju će teško odbiti – snimiti još jedan nastavak Strave. Zašto? Zato što je Freddy ustvari puno više od običnog killera djece, on je Zlo osobno, i nije ograničen na Springwood, odnosno Ulicu Brijestova. Da bi ga držali pod kontrolom (ustvari izvan stvarnosti) sve što trebaju napraviti jeste snimiti još jedan film. Ali Freddy pronalazi načina da se provuče u stvarnost i ljudi oko Heather počinju umirati na jako, jako oštre načine. Uz Wesa i malu asistenciju Johna Saxona, Heather mora ponovo uskočiti u ulogu Nancy (ili možda samu sebe) i još jednom se obračunati s starim poznanikom. Zamjetili ste da koristim prava imena uključenih? To je zato što u filmu glume sami sebe, uključujući i Roberta Englunda, s time da je Freddy Krueger i kreditiran kao zaseban entitet (što je dobra zajebancija). Wes Craven, Heatrher Lagenkamp, Englund, John Saxon i još nekoliko manjih uloga (Robert Shaye) odigrali su stvarni ljudi koji su imali prste u stvaranju originala. Kad kažem to, onda je jasno da Craven ignorira serijal narativno, ali ne u cijelosti. Njegovo postojanje je opisano kao zlo uspjeha originala (kroz što se može pročitati i referenca na sve ostale serijale) ali o njemu nema ružne riječi – neće sami svoj proizvod kritizirati, jel’ te – i služi samo kao slikoviti način da se pokaže kako je serijal – uspješan. Ali, tu priča ne staje, čime dolazimo do onog zanimljivog dijela, spretno ubačenog u scenarij tako da stari Wes ima moj respekt za to.

Iako je narativno zanimljiv (čak i zbunjujući – pravi glumci igraju sami sebe, ali drugi glumci igraju njihove partnere, životne i poslovne) može se očitati jako dobra kritika cijelog tog poslovnog svijeta. Ako zarađuje – štancaj dalje. Wes i sam u nekoliko scena govori kako se originalna ideja razvodnila, pa je zato Freddy opet opasan, čime je namjerno ubacio svoj sud o tome što su liku napravili, ali nisu ni glumci bili zaboravljeni. Heather je svojom ulogom osigurala besmrtnost (manje nego Jamie Lee Curtis, ali ne treba podcjenjivati) no zar stvarno mislite da glumci vole kad vas neki munjeni lik zove na telefon i izvodi bijesne gliste pričajući o vašem karakteru? Robert Englund se u koži Freddyja osjeća sjajno i to se vidi, a i publika ga voli, što je isto pokazano, kao i to da mu nije bed praviti reklamu i biti član momčadi. To je lijepo za vidjeti, iako mu je to, iskreno, vrhunac karijere.  Za pola stvari uopće nisam bio siguran koliko su istinite – Heather u filmu ima stalkera, ali toga nije bilo u stvarnosti, no njezin muž i klinac su jako slični onim iz filma – muž radi na specijalnim efektima (hej, čovjek je krivac što Dawn of Dead iz 2004 izgleda jebeno) – a klinac je bio istih godina kao i glumac. Da još malo pojača dojam, Wes je snimao po privatnim kućama glumaca (Englund je izgleda kulerski tip – nismo ni sumnjali) i među njihovim pravim stvarima. Osjećaj realnosti? I više od toga. No, to je sporedni dio priče. Glavni je da film nije bio dočekan sjajno. Financijski. Zaradio je pristojno, ali je najmanje zaradio od svih ostalih u franšizi. Zašto? Igranje sa stvarnošću/fikcijom je zgodan geg, ali sama priča je tako-tako. Freddy kao ultimativno zlo koje treba pripovjedača da ga drži zarobljenog? Nategnuto u najboljem slučaju (publika ga pamti kao spaljenog ubojicu i to je to, jebiga, ne možeš protiv klasika, čak ni ako si Wes Craven, isti onaj koji je napravio taj klasik). Druga stvar… previše se igra na kartu nostalgije. Svi glavni glumci, sva priča oko originala – lijepo je to, ali glumci koji glume sami sebe glume fikcijsku priču i baš je ne izvlače uvjerljivo. I reference na original nisu pomogle. Nova/stara scena klanja na plafonu je kamilica naspram originalne, a novi, redizajnirani izgled Freddyja djeluje previše umjetno, baš vidljiva šminka i guma. Stari izgled nije bez razloga ostao upamćen. I karakter je promjenjan. Freddy više nije zabavljač već jezivi ubojica, šutljivi manijak (ne previše šutljivi) a takvih smo već vidjeli poprilično. Na sve one dobre stvari dolazi jednako toliko… ne baš loših, ali svakako ne tako zanimljivih. Jedno je ipak postignuto; serijal je izvučen iz limba bezidejnosti u koji je upadao svakim novim nastavkom, i to na popriličano kreativan način, no mana mu je što je samu kreativnost zasjenio nepotrebnim podsjećanjem publike na original. No, lijepo je vidjeti da je mala Nancy odrasla u jedanko opasnu ženu koja se ne boji uhvatiti sa starim neprijateljem u novi koštac (svakako bolje nego njezinu bljutavu zamjenu u remakeu). Inovativan na zanimljiv način, u svakom slučaju. Na kraju što reći… Hvala Wes što si filmskom svijetu dao zanimljivog negativca i sve strahove koje smo imali uz njega. Nadam se nema noćnih mora tamo gdje si sad.

2002305,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2002309,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2002315,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2002317,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg==

2002304,CS0QmgXjvIFAY3KshFleqm5F+twr3GT37uiIN91BhPLLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2002306,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2002308,pHMv1gcHKLVl+xKKmvFD2nxfmQhXdQMZ8BFBk3Hj2Vx1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 2002310,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2002311,CS0QmgXjvIFAY3KshFleqm5F+twr3GT37uiIN91BhPLLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2002312,pHMv1gcHKLVl+xKKmvFD2nxfmQhXdQMZ8BFBk3Hj2Vx1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 2002313,owuFsbgVizWPcAoC2z1eoywF3ocxM0QaxM8dD1rTxD9GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2002314,owuFsbgVizWPcAoC2z1eoywF3ocxM0QaxM8dD1rTxD9GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2002319,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 2002322,ctmORfcKPw19n10zeYgWbuGyqAw+Tc+b+RCe+A2Dz6PUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2002326,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2002327,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w==

 

 

 


battle_beyond_the_stars_xlg battle_beyond_the_stars_ver2_xlg

IMDb

Trailer

 

I, tako, ljeto nam je završilo. Ne kalendarski, još uvijek se najavljuju vrućine, ali ono najgore, nadajmo se, je iza nas. Amen na to, već mi je dojadilo. Što znači da bih se i ja trebao vratiti na posao, pisati malo o nekim filmovima, zabavljati se iskopavanjem nekih starih naslova i tropjeti opću kritiku kako sam (pre)veliki nostalgičar da bih mogao uživati u novim filmovima. Drugim riječima, vratiti se u rutinu. A uzeo sam i popriličan odmor od svega. Malo je bilo posla preko glave, malo sam sređivao vlastita sranja (znate već; ljubavnica, žena, druga ljubavnica, kućni ljubimci) i, iskreno, kad bih i uhvatio vremena malo za pisanje, jednostavno bih se zavalio u omiljeni dvosjed, uzeo jednu hladnu (limunadu) i malo nadoknadio čitanje; nakupilo se toga. Ali, kako je došlo ponešto hladnije vrijeme, red je i ponešto konkretno raditi. Iskreno da vam kažem, nisam baš znao što da i pišem dok se nisam dosjetio jednog prastarog naslova kojeg sam gledao još kao klinac. Zašto sam se njega sjetio? Imam neku glad za SF stvarima; filmovi, knjige i serije i to ne nužno tim redom. Tako sad nadoknađujem jedan propust iz prošlosti te sam na prvom gledanju Battlestar Galactice. Znam, nitko nije savršen, ali radim na tome, i još malo pa nestalo epizoda za gledanje. Dobra serija, s razlogom je prati poštena reputacija. Čitam pak Arthura C. Clarkea, 2010 Odiseju. Teško da mi je to prvo čitanje (prije da će biti deseto) ali stvarno volim taj roman, a, pošt je vikend, odlučih malo se odmaknuti od svega toga i pogledati The Magnificent Seven. U svemiru. O, da, ima i toga. Na ovaj film su me podsjetili ovi novi Star Warsi (valjda sam jedini koji ne osjeća apsolutno nikakvo uzbuđenje zbog toga – znam – čudak sam) jer su stari filmovi (original) izbacili cijelo brdo kopija, wanna be i inspired by filmova. Battle… nije nikakva iznimka po tom pitanju, iako, mala sitnica, nije originalno baš nastao po tom planu. Film je trebao biti svemirska verzija Sedmorice Veličanstvenih, što i jest, a hype oko Star Warsa samo je ubrzao proces snimanja i publika gladna svemirskih bajki od ovog je uratka napravila i zgodan minijaturni hit. Mislim da je Roger Corman zadovoljno trljao ruke jer ovo je nastalo pod njegovom paskom, a kako ćete vidjeti, nije nio jedini talent ovdje.

Što se tiče priče, identična je onoj u Veličanstvenima. Opasni svemirski Negativac dolazi do miroljubivog planeta, zahtjeva potpunu predaju ili slijedi genocid. Odvažni junak, Luke Skywalker tip, odluči potražiti plaćenike koji bi se borili za njih i tako kreće svemirska pustolovina. Film danas ima poprilično zabavan kultni status i općenito ga se drži jednim od boljih Star Wars klonova. Iako priča kao takva nema skoro pa nikakve veze s dotičnima, vidi se utjecaj (mlađahni i idealistični junak, prizor svemirskih brodova koji ispunjavaju kadar) a o samom kopiranju Veličanstvenih da ne govorim – to je bila jasno i javno reklamirana namjera. Ukoliko odmah u startu ovo otpišete kao još jedan u dugačkom nizu Cormanovih trešeraja, mogli bi na trenutak zastati i razmisliti o tome. Da, film je jeftin (iako – koštao je 2 milijuna dolara, pa nije baš snimljen za šaku dolara) ali ima neke entuzijastične zabave koja se provukla kroz sve to, pa mu čak ni jeftini modeli letjelica i mjestimično užasni dijalozi (ustvari, dijalozi su jednostavno grozni, kao i gluma) ne smetaju da ima određenu aromu kakvu znaju imati ti naslovi iz niskobudžetne produkcije. No, to sam ja, ja mogu gledati svakojake sklepane stvari iz priručnih radionica i biti zadovoljan. Kada bih bio realan, onda bih rekao da je film, iako je bolji klon Ratova, ustvari loš filmić po svim standardima proizvodnje. Jednostavno je tako, usprkos talentima (koji tek trebaju doći) koji su radili na njemu.

Iznenadit će vas koliko se poznatih imena ovdje sakupilo. Efekte je radio budući redateljski superstar James Cameron; bila mu je to redovita gaža jer mu je radna adresa bila Cormanov studio. Jedna od članova ekipe produkcije bila je tada doslovno nepoznata Gale Ann Hurd, s kojom će Cameron početi bacati spike o budućoj suradnji i snimanju Terminatora. Glazbu je radio tada nepoznati James Horner, točnije, ovo mu je bio prvi cjelovečernji film koji mu je donio određene kredite za daljnju karijeru. Shvaćate koliko se njih sastalo iza kamere (i onda opet na setu Aliensa). Efekti su zastarijeli čak i za 1980-tu, to se vidi, nije se tu bilo love za nešto glamurozno, ali Cameron je napravio zgodan posao, vidi se da je imao žicu za to i da je lova bila u pitanju za bolju kvalitetu. Glazba je… Hornerovska, svidjet će vam se ili neće (neki kažu da je ovo jedan stvarno podcjenjen soundtrack) a popisu pozitivnih stvari mogu dodati i par poznatih imena; Richard Thomas (možda najpoznatiji po ulozi u mini-seriji IT) John Saxon, koji je odigrao megalomanaskog negativca na kojem bi mu pozavidio ni Willy Kojot (imaju istu tragičnu nesposobnost) te Robert Vaughn, jedan od originalnih članova Veličanstvenih koji je ovdje ponovio ulogu (u drugačijoj obleki). Dakle, to sve donekle štima. Ali film je loš. Priča je slaba, izvedba srednja žalost, tempo je podnošljiv (jer film nije dugačak) od glume nema ni traga, dijalozi su tragično smiješni (iako je scenarij napisao budući priznati redatelj John Syles) a režija jednostavno predrvena (iako nije mogla biti ni bolja zbog ograničenih efekata). Dakle, ovo jest danas kultni filmić, ali je jednako tako i loš filmić. Generacija razmažena CGI-jem i 3D pizdarijama ovo neće ni pogledati, ali oni malo manje kritični gledatelji (kao ja) mogli bi se čak i zabaviti (jer sve to jest zabavno – na način na koji gledate svoje stare slike dok ste imali neku divlju frizuru) jer SF je žanr koji je imao svoj put i svoje rukavce, ali stvarno nisu svi bili toliko uspješni i ponekad je zabavno vidjeti kako se kroz godine razvijao.

1712378,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== 1712380,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1712381,KfnjKqgkbh2T0X2VL_oYxQeETSJk7jPV7rXq8nD_PwQ9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 1712382,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1712387,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1712388,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== bbts-4

1712379,JSg9qf_ICg9XI70_mnk+0YKnEwjDCNvEJ135zZiOOG51Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 1712384,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 1712385,qeObvNnQ5IkF0fTecG7YiURGG660GC5oT9mXbh92M37LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 1712386,pHMv1gcHKLVl+xKKmvFD2nxfmQhXdQMZ8BFBk3Hj2Vx1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA==

 

 

 

 


66714 moonshine-county-express-movie-poster-1977-1020209847

IMDb

Trailer

I, tako, ovaj sam film gledao u kinu. Straha nema, nisam toliko star, čak sam rođen nakon što je snimljen… koju godinu kasnije. Ono što je zanimljivo jeste da je u kina došao skoro deset godina nakon što je snimljen, što sam skužio tek nedavno, kad sam ga tražio. Čini se da u bivšoj Jugi nije bilo bitno što igra u kinama već jednostavno da nešto igra. Još razmišljam koliko je to bila pametna ideja. Ipak, onda nije bilo interneta ni toliko detaljnih vijesti, pa ste, vjerujem, mogli svašta uvaliti pod novo, čak ni ako film ne bi po svim zakonima fizike uopće igrati u kinima (ovaj naslov zaudara kao da je snimljen za ona otvorena kina diljem USA i da mu je to krajnji domet) za neku sitnu lovu i profitirati. Vi sretni, publika sretna, neki klinci oduševljeni. Onda mi je to bio pojam-film. Pun nabrijanih automobila, sa strateški raspoređenim scenama jurnjave. Za klinca od 7-8 godina… pojam. Danas, ajme, koji je to blesav film. Mislim, ne shvatite to krivo, Krvavi Viski (kako je išao prijevod) je film koji sam sebe ne shvaća ozbiljno, ali ima onog nekog šarma zbog kojeg razmišljate bi li se smijali ili pak uživali kako je sve to jednostavno. I tu je John Saxon, neki ga pamte kao taticu pajkana iz Nightmare on Elm Street (plafon-uloga) a neki kao suborca Bruce Leeja iz Enter The Dragon (kultna uloga). Uglavnom, stari John ima nekog šarma, kako to te stare B zvijezde znaju imati, pa je dobar dodatak smotanom filmu. Jer, pazite radnju…

Tri kćerke nekog tamo gorštaka svjedoče tome da im lokalni moćnik strelja oca k’o bijesnog psa. Povod? Pravljenje planinske brlje, jeftinog alkohola. Tri kćeri (komadi) odluče same preuzeti posao s tatinom tajnom ostavštinom; rudnik pun pravog kvalitetnog alkohola koji potječe još tamo iz prohibicije. Negativcima se to ne sviđa, pa počnu raditi svašta nejakim curama, a u pomoć im priskače lokalni hohštapler, najbolji vozač južno od Pekosa, Johnson. Nakon što sve padne u vodu, vesela družina odluči prodati sav alkohol, dobro zaraditi, a jedina kvaka je izaći van iz grada jerbo ih čekaju auti na svakom ćošku… Potjera može započeti.

Film pleše po tankoj granici koja dijeli čisti trash od komedije, pa do poštenog filma ceste. Čak se nije ni pazilo da bude uravnotežen, no, čistom srećom, taj trash ugođaj je samo naznačen, nikad baš ne ulazi u njega, što stvar, čudna li čuda, čini stvar zabavnom. Pameti neke tu nema, klišeji na kvadrat, ali, kako rekoh, ni to nije tako loše kako zvuči. Mana mu je jezivi nedostatak nekih ambicija, ali prednosti su što se gledalo da se ljudi zabave, a ja uvijek cijenim poštene namjere. Danas ima jedan mali polukultni status što (a to je negdje izjavio i mešter brze trash produkcije, Roger Corman) Južnjake ne prikazuje kao neke idiote, zaostale mulce i slične karakteristike, što je onda bila tradicija. Pokazuje ih kao otvorene i opuštene ljude, sklone zabavi i krijumčarenju kao načinu života. Hej, meni odgovara, ionako više volim gledati zgođušne južnjačke dame od slinavih brđana koji ne znaju reći A. Priča je… heh, ništa originalna, tek toliko da drži krajeve, tek toliko da kažete kako ima neki sadržaj. Ono po čemu je i poznat jesu potjere s autima. Ima ih nekoliko. Dosta dobro, ništa revolucionarno i ništa posebno spektakularno, ali prođe vrijeme. To bi ustvari mogao biti i opis cijelog filma. Jedno poznatije filmsko lice, par zgodnih dama, nekoliko mišićavih američkih automobila (znam da ima onih koji vole takve stvari) i malo poštene akcije. Kao da je snimljen da popuni sat i pol u ovim vrućim danima. Jedina tehnička mana jest što ga nema, jedva da se može pronaći na posebnim stranicama, a i ta snimka je neki jadni ripovani VHS. Ne bi naškodilo neko DVD izdanje.

i514810 MCE 9 moon02 moon03 moon04 moonshinecounntyexpress1 moonshinecountyexpress6 moonshinecountyexpress8 moonshinecountyexpress17 PDVD_057 PDVD_060

Enter the Dragon (1973)

Posted: 21 srpnja, 2013 in Akcija, Avantura, John Saxon

A70-2096 enter_the_dragon_poster_001 enter_the_dragon_poster_007 enter_the_dragon_poster_by_stormlightloren-d4k7tcl enter-the-dragon-40th-anniversary-blu-ray

IMDb

Trailer

Dakle, spomenuli smo ovdje Stevena Seagala, spomenuli smo Chucka Norrisa, spomenuli smo i Jean Claud Van Dammea, spomenuli smo čak i Michaela Dudikoffa, pa bi bi već red spomenuti i najboljeg od njih, ne. Već se neko vrijeme pripremam napisati nekoliko slova o nekom filmu Bruce Leeja, ali je problem što uopće nisam gledao puno njegovih filmova (da, znam, slobodne me kamenujte) i ona dva koja sam gledao… pa, uvijek sam mislio da su prepoznata da bi došla ovamo. Znam kako to zvuči, ima ovdje hrpetina poznatijih filmova, no bit je da nisam znao kako pristupiti pisanju jednom od njih, uvijek tražim neku središnju nit da tekst bude zanimljiviji pošto i vrapci na gramana znaju sve o njima, posebice o Enter the Dragon. I vjerojatno bih još uvijek odgađao da se nisu dogodile dvije stvari. Kao prvo, nabavio sam par originalnih dvd-ja s filmovima gospodina Leeja (iz one specijal ponude), a kao drugo, jedan bloger (Goodtalking, slobodno bacite pogled) me podsjetio da je danas obljetnica smrti legendarnog fajtera. I, što sad? Već kad je prigoda nije bilo druge do uzeti pero u ruke, zasukati rukave i smisliti riječ-dvije za majstora, a kako ja volim i malo… raznolikosti, nije bio težak izbor. Također, nedavno je umro i Jim Kelly, drugi legendarni fajter iz istog filma, pa, iako će to zvučati malo harsh, dvije muhe jednim udarcem. I slab sam na trećeg fajtera iz istog filma, Johna Saxona (još uvijek je živ) ali reći da je on fajter isto je kao reći da Dudikoff zna borilačke vještine. No, meni je lik simpa jer sam ga već spomenuo ovdje (A Nightmare on Elm Street) a i još jedan njegov naslov je u fazi postprodukcije. No, vratimo se na U Zmajevom Gnijezdu. Jer, to je kultni film, to je, heh, američki film (barem su dolari bili) i to je dobar film, ako ćemo iskreno, ne zato što je kultni ili zato što je Lee u njemu već zato što je uspješno izveo Istok susreće Zapad kombinaciju koja nije uvijek tako dobro ispadala.

Dva žanra su ovdje ukrstili svoje mačeve; špijunski film i borilački. U to je vrijeme James Bond još uvijek bio aktualan (jebiga, lik je neuništiv, ima ga u svakom desetljeću) ali i televizijom su palile i žarile špijunske serije (Mission Impossible & I,Spy). S druge strane, zahvaljujući Leeju, Aziji i njihovoj kinematografiji, borilački film doživio je svojih pet minuta pažnje. Doduše, i Ameri su imali voju viziju toga (serija Kung Fu) i, ironično, ista ta serija svoju popularnost može zahvaliti upravo Leeju, koji ju je i osmislio, pa onda popušio od Davida Carradinea. Da svi dugovi dođu na naplatu, pokazat će i ovaj naslov jer ekipa koja je otpisala Leeja, sad ga je tražila da odigra ulogu ovdje. Jerbo je on bio velika faca u Azijskim zemljama, a kad želite prodati neki naslov, dobro je imati neko poznato lice iz tih krajeva. Uz podršku američkih kolega, naravno, iako ni jedan od ove dvojice nije bio ni blizu Leejeve popularnosti (Saxon se mogao pohvaliti podužim stažom nastupa u TV serijama) no Kelly je bio fajter, a Saxon mamac za komade, pa su sve osnove bile pokrivene. Uz pomalo očitu James Bond premisu, a bome i inspiraciju za negativca (Dr. No) te uvođenje noviteta za USA tržište (danas vam je tome ekvivalent svojedobno dovođenje Johna Woo-a u Ameriku) film je postao egzotičan gotovo odmah po snimanju. I, srećom, opravdava svoj kultni staus, iako u njemu svi elementi i ne funkcioniraju tako sjajno.

Priča, koja je, budimo iskreni, skup svega već viđenog, funkcionira dobro zato što je zaokružena i ima dašak one intrige koje inače nude filmovi koji su bili i uzor. Likovi su poprilično nerazrađeni, modelirani po prepoznatljivom kalupu; sposobni, šutljivi tajni agent, pomalo kurčeviti i ponosni Crnac u čast tadašnjem valu blacksexploated filmova (treba misliti i na tu stranu publike) te pomalo hohštaplerski Bijelac koji ima šarm i karizmu klasičnih antijunaka (Saxon ima taj đir da bi dušu prodao za bolju ponudu… dok stvari ne krenu južno od dobrog, kad se prikloni pozitivnoj strani) čime su pokriveni ama baš svi karakteri (pomalo ziheraški, ako se smije primjetiti). Sadržaj ne komplicira previše, gotovo ništa, a svoju predvidljivost prikriva pažljivo doziranim scenama fajta koje, nećemo biti skromni, izgledaju odlično (tu je i bačena najveća kreativna snaga, bez lažne skromnosti) a posebice vrijedi izdvojiti završni obračun u sobi ogledala. Tko ne zna o čemu pričam…čitate stvarno pogrešan tekst. Taj je fajt (i sam film, već kad smo kod toga) dobio i svoj cool hommage u filmu The Shadow, a sam film je, za one stripoljubce, obrađen u jednoj epizodi Nathana Nevera (znam, znam, glupe trivije, ali preživite ih) što znači da još uvijek ima svoj trag u modernoj umjetnosti. Jednostavnost i izravnost borilačko-scenarističkog materijala (što ga nekad dovede i do granica glumačkog amaterizma) svoju draž nadopunjuje i entuzijazmom, kao i time da ne prodaje maglu; ono što očekujete, to i dobijate. A svi ostali su dobili svoj dio kolača; Lee je filmom postao poznato lice izvan azijskog područja (šteta što je nedugo nakon toga i umro), Saxon u svoj staž ima upisane dvije uloge koje su ga učinile besmrtnim, a Kelly, koji inače i nije napravio nešto vrijedno pažnje nakon ovog filma, stoji među obožavateljima uz bok Johnu Shaftu. Nije loše za jedan projekt koji je spojio dječiju zaigranost (kopiranje svih onih cool elemenata iz drugih žanrova) i komercijalni posao (prodavanje onog što je tada u Aziji donosila ozbiljnu love novom tržištu) u jednu cjelinu. Tko nije gledao (ako takvi uopće postoji) vrijeme je da pogleda kako su se nekad stvarali kultni filmovi. A ako vam nedostaje ozbiljnog fajta na ekranima (već kad je Seagal otišao u visine ogromne debljine, je’l) pogledajte kako je to radio pravi majstor.

enter-the-dragon-1 enter-the-dragon-2 enter-the-dragon-3 Enter-the-Dragon-bruce-lee-27110627-1920-816

enter-the-dragon-1 enter-the-dragon-2 enter-the-dragon-3 Enter-the-Dragon-bruce-lee-27110627-1920-816

enter-the-dragon-1 enter-the-dragon-2 enter-the-dragon-3 Enter-the-Dragon-bruce-lee-27110627-1920-816


7PsLp1yU2qHrfLLO l_87800_6862f1cf l_102729_77d191e0 l_124647_0087800_2c004f5b

IMDb

Trailer

Prije već oho-ho vremena rekao sam sam sebi da nikad neću sjesti i napisati nešto o nijednom od filmova iz serijala Strava u Ulici Brijestova. Ima ljudi koji su već pisali o njemu, ima ljudi koji će pisati o njemu, ima ljudi koji znaju što žele reći o njemu i to je to, odluka je donešena, poštovana sve do trenutka dok nisam pogledao (ponovo) ovaj remake iz 2010 godine. Razlozi zašto sam to napravio pošto mi ni na prvo gledanje nije sjeo nikako nisu bitni (ili ćeš gledati film ili ćeš spavati vani razlozi) ali tokom gledanja, prisjetio sam se kako je taj sklepani jad i očaj trebao dobiti nastavak, pa me nekako zanimalo što se s tim dogodilo. Jer remake nije loše prošao na box officeu, da budem iskreni, a kad se to dogodi, pa, svi znamo što slijedi. Ipak, iznenađenje-iznenađenje, od nastavka nema ni traga ni glasa, nekako je krepao putom do realizacije, što je jedna od stvarno rijetkih dobrih vijesti koje dolaze iz tog ”rimejkamo sve živo” svijeta. Doduše, vjerujem da je nastavak otišao u koš za smeće (barem za sad) zato što je remake dobio tonu-dvije loših kritika, ali to je ionako nuspojava kad uspijete od jednog od najutjecajnijih slesher horora napraviti skoro pa negledljivu papazjaniju. Iako je i original imao stvar-dvije koje su svojedobno bile pomalo škakljive (Freddy je i originalno trebao biti, kako čujem, chester the molester, pa je doživio transformaciju u djeco-ubojicu) one su tamo ispale k’o grom dobre. U rimjeku nisu. Jer, budime realni, niti je Freddy plačljiva pičkica, niti je smrtno ozbiljan, niti je ušminkani monster koji bi trebao ganjati gomilu emo klinaca. Freddy je… Freddy, sadistički killer koji uživa u onom što radi, a ne jebena pedofilčina, molim lijepo. No, zašto je original tako dobar? Ustvari, to je dobro pitanje.

Možemo početi i s tim da je Freddy jedan od najmaštovitijih killera koji su se pojavili u svim tim serijalima koji eksploatiraju ideju o nekon čudaku koji ubija klince. On je tip kojeg ne bi htjeli susresti uživo, ali to ionako nije problem jer lik ubija u snovima, što je još jedan originalni plus u cijeloj priči. Wes Craven se danas spominje, uz Carpentera i Romera, kao jedan od rodonačelnika modernog slasher horora. Craven je lik s jednom idejom, kao i Romero, koji reciklira ono što je prvi put napravio dobro. Iako je meni osobno Scream jako dobar hororac, to je vjerojatno zato što on sam nije pisao scenarij. Ali, kako je Elm Streat bio tek početak karijere (ne i debitantski početak karijere) stvari u njemu funkcioniraju iznenađujuće dobro, iako ima pomalo… blentonskih ideja. S druge strane, stari Wes nije skrivao da je pokupio trik-dva od nekih drugih majstora žanra (Hitchcock, je’l te) koji su jako lijepo radili za njegovu stranu priče. Tako imamo killera kojeg uopće ne vidimo. Većinu filma Freddy ni ne postoji, samo kao sjena ili brzinska pojava. A bogme imamo i onu foru s ubijanjem kao glavne glumice nakon određenog vremena, malo klasičnog bacanja prašine gledateljima u oči koje je stari Hitch patentirao u Psihu. I to sam, ruku na srce, nekako uspio ne zamjetiti kroz sve ove godine kad bih pogledao Stravu… Također, mora se odati i priznanje za šminkerski rad. I dok novi Freddy izgleda kao alien, ovaj stari (pod starim mislim prvi) izgleda čist sjajno. Lice mu je gotovo stalnu u sjeni, maska je nekako vlažnija, sjajnija, odvratnija i ljigavija (u kasnijijm nastavcima to je nekako nestalo i ostala je jasno vidljiva guma) što je dobro stvorilo dojam ”spaljenog” čovjeka. A, naravno, tu su i scene dobrog starog mesarenja, od čega su dvije antologijske bez prigovora.

Osim toga, jedna od boljih prednosti koje filma ima jesu… klinci. Znam koliko to čudno zvuči, ali iz nekog razloga ti slasher redatelji su svoje junake znali napraviti jednostavnijim, privlačnijim i dopadljivima, što danas ne uspjeva nikome (uglavnom ispadnu naporna razmažena derištad koju želimo vidjeti prerezanih grla) te u njihovom prikazu ima one neke čistoće s kojom se gledatelj može povezati. OK, to su bile 80-te, ali ni onda filmovi nisu bili cjepljeni protv antipatične klinačke gamadi koja je bila ili starmala (sve znaju, čak i kako pokrenuti nuklearni napad) ili su bili patetični tugomiri koji su, rezultat je isti, išli svima na živce, pa je napraviti prihvatljivu gomilu bio ipak posao. Doduše, tu je i jedan Johnny Depp, ali tu idu Cravenu čestitke što je prepoznao potencijal budućeg superstara prije reda. Ipak, da ne bude kako film vrijedi samo Deppa, ostatak casta je isto izabran… perfektno? John Saxon, B legenda svih mogućih žanrova odlično je odigrao pater familijasa, dodajući malo kredita mlađem naraštaju, Heather Lagenkamp ima onaj next door izgled, ali nije klasično djevojče u nevolji, a tu je, naravno i Robby Englund koji je do tada bio tek obično lice s TV-a (uglavnom u pozadini) čiji je nastup osigurao Freddyjevu besmrtnost (doslovnu) te me čist čudi što nakon ovog fijaska od remakea nije dobio poziv da se vrati natrag u franšizu. Mane su… tja, vrijeme u kojem se odigrava. Danas jest malo naivan u nekim stvarima, a i klinci su čisti kao planinski izvor (danas bi visili na fejsu i radili wc-sWikice), no to je ujedno i nostalgijski đir radi kojeg mu to možemo i oprostiti. Scenarij je, za horor, dovoljno inovativan, originalan i s dovoljno spooky materijala da ga možemo bez muke proglasiti uspjelim, a ni film ne kaska puno za njim jer ima režiju, glumu i glumce sasvim na mjestu, a i dobar tempo. Jedan od onih kultnih, odličnih, sjajno prihvaćenih filmova koji se mogu gledati uvijek. A kako je remake uspio nemoguće (khm, sjebati sve živo i neživo) danas mu je ocijena još bolja. Što reći za kraj osim one poznate; One, two… Freddy’s coming for you!

7PsLp1yU2qHrfLLO 2094514,QCK_6iBoKB3VNLvLcPXry8RFG7jFfdcRnZ5v+vif2tXwsp2irIj8rQaBSMwX0BLw91lzDx5nReq8DKsqp4_vTQ== 2094518,eNG94L0zQCAebyNka1bOwvr0q4mIk246jN+eyrzkVplITJLc6IrQdICKRHQwwzmm9lEb8kJ70HscVFem8gQIDw== 2094523,ocIP4tMCiOK4zT2dBFT5Vhs_Ftr_z8nmzeTRzbLyVSpaBUxILOSY3kduIOHhLVzlj5H6rI2gIQODp4BxrptAyA==

l_102729_77d191e0 nightmare_on_elm_street2 nightmareelmstreet1984-creepygirl nightmareelmstreet1984-longarms

nightmareelmstreet1984-run nightmare-on-elm-street-bathtub Heart of Summer screenshot-med-08