Archive for the ‘Kate Beckinsale’ Category


936full-whiteout-poster dsfrasw6dsa4f6saf4sf424974937 dvdr_whiteout

IMDb

Trailer

Tehnički, ušli smo u zimu. Posljednja dva dana barem. Klimatski. Magla je tu, niske temperature, a kunem sa da sam vidio i pokoju pahulju snijega. Istinu vam kažem, proletjela mi je pred očima. Čak mi je i blog dobio vizualni dodatak u obliku pahulja koje lete uokolo. Da, dragi moji, zima je došla. I u skladu s tim, red je pronaći par naslova koji vremenski odgovaraju klimi. Nije da je to neki posebni problem, filmova sa snijegom ima k’o…pa, snijega, ali pošto još uvijek nije Božić, da ne ulazim u tematske vode prije reda. No, da budem iskren, išao sam napraviti malo zimsko čiščenje harda, tek toliko da oslobodim mjesta za eventualne nove stvari koje svakodnevno iskaču na torentima i tako sam naišao na par naslove koje sam već gledao, ali, u trenutku potpune neinspiracije (vrijeme opasne gripe i jakog kašlja) odvrtio sam par njih tek toliko da se podsjetim što sam to uopće gledao prije nego ih zauvijek pošaljem put odvoda za smeće koje fancy nazivamo recycle bin. I dok Doom-u nije pomagla ni redateljska verzija (taj je film imao toliko dobrih potencijala) Whiteout je ispao… bolji nego ga se sjećam. No, ja sam onako, skromni obožavatelj Kate Beckinsale, pa je i to možda pripomoglo boljem dojmu, no iznenadilo me kako je film loše dočekan na otvorenom tržištu. Jako loše. Točnije, pokopala ga ogromna lavina jake kritike, a takve stvari uvijek privuku moja amatersku pažnju. Što da vam kažem, slab sam na filmove koje nasilnici šutaju uokolo.

Zanimlja stvar koja mi je privukla pažnju – novi The Thing (pod ”novim” mislim na 2011) sasvim lijepo stoji u očima kritičara. Prva reakcija mi je bila – ozbiljno? Film nije ništa drugo do obična kopija Carpenterova uratka, uz malo moderniziranije efekte. To nitko nije vidio ili je možda baš to razlog zašto je tako dobro ocjenjen – stvar koja ostaje za debatu. Whiteout je ustvari The Thing bez aliena i svog horora. Kompozicija im je zamalo ista, kao i osnove radnje, i to je uzeto kao neka mana (”predvidljiv” je opis na koji često nailazim) i djelomično se mogu složiti s tim. Samo djelomično. Kako sam pročitao originalni strip, pa i njegov nastavak (dobra stvar, pročitajte ako ste u prilici) film uspjeva uhvatiti taj mystery setting – US Marshal Karen Carrie Stetko u oba medija traži ubojicu na polarnim pustopoljinama bijele Antarktike, usputno otkrivajući tajnu zbog koje se sranje događa. Kako sam negdje pronašao jedan opis, to je Mickey Spillane susreće Jacka Londona – i opis je točan. No, tu ću malo zakočiti i ubaciti opet The Thing. Film ima doslovno istu konstrukciju – početak je pad ruskog aviona (tamo je pad space shipa) – Stetko pronalazi tijelo i odlazi do napuštene polarne baze (isto kao i ekipa u The Thing) te na kraju odlazi do mjesta pada aviona, iskopanog u ledu (isto kao i ekipa u The Thing kad posjećuje lokaciju space shipa). Sve to čini dobar setting za napetu priču i film je doista ima, ali ujedno ima i jednu manu – poprilično je predvidljiv.

Tako je to kad imate fokus na svega četiri lika i dva od njih su negativci (neću reći koji) što uspješno ubija svaki mogući suspens. Za to krivim scenarij, ali i ne baš spretnu režiju inače pouzdanog Dominica Sene. Kad gledate film, imate osjećaj da je osjećaj polarnog okružja, osjećaj izoliranosti unutar polarne postaje (McMurdo ustvari, ali u filmu ”glumi” drugu postaju) jako dobro uhvaćen, no da je razvoj likova i priče odrađen poprilično rutinski. Film ima bolju horor atmosferu nego krimić, tj, popularnu tko-je-to-učinio premisu, što mu je donijelo konačni pad u očima kritike i publike. Ali, da je takav krš i lom, nije. Osim dobrih dijelova koji su više avanturistički nego krimić, film i dosta dobru akciju, tj. sukobe likova u stvarno dobro dočaranom zimskog okružju, a i Kate je stvorila uvjerljiv lik (šteta što ostali nisu na njezinoj razini) koji ima neke intrigantnosti. Naravno, film vam sadržajno neće ponuditi bog zna što, što je istina, ali isporučuje zimsku atmosferu bolje od nastavka famoznog The Thing, što ga čini više nego zanimljivim barem za jedno gledanje. Bolje išta nego ništa, a kako je zima (i snijeg samo što nije) funkcionira bolje nego u vrućim ljetnim danima.

4090476,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4090477,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4090478,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4090482,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4090486,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4098039,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4245147,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4245149,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4245151,bZ3RBvcv7iTnlDT1dWFek3K_JcYAnoZ6kDc6iwKB5Ld0RBN5mzBRRxQi6UMyhfhYngDK1tyCq69kIE0Vls0ppQ== 11whiteout_600 143556202

Total Recall (2012)

Posted: 11 studenoga, 2012 in Kate Beckinsale, Remake, Science Fiction

IMDb

Trailer

Remakovi su nužno zlo. To je istina. Današnji filmski svijet pati od poprilične inspiracijske blokade, pa je posve logično da svoje nečasne ručice upotrijebe da ugrabe nešto što je jednom već pronašlo svoj put do publike i prošlo jako dobro; financijski i umjetnički… ako se ime Arnold Schwarzennegera i umjetnosti može povezati u jednu zajedničku cjelinu na taj način. Da ne bude kako sam sad počeo podcjenjivati starog Arnija, originalni Total Recall jedan je od stvarno dobrih SF filmova koji su obilježili 90-te. Nećemo reći i da je vrhunski umjetnički film, ali kad imate poletnu i sigurno režiju jednog majstora kakav je Paul Verhoeven, scenarij koji je zabavan, nabijen crnim humorom, dobrom akcijom i SF detaljima koji mu garantiraju etiketu ”originalan”, onda umjetnički dojam baš i nije od neke presudne važnosti. Doduše, film kao takav ima jako malo veze s pisanom riječi kultnog autora Philipa K. Dicka (da malo, nema ništa osim jedne scene) ali već smo ionako navikli da holivudska mašinerija pretjeruje gdje god da stigne. Raditi remake takvog filma napeta je stvar jer imate fanove, pa imate neke nove klince, pa imate… svega i svačega. Ništa dobro za nekog tko će uzeti taj zalogaj na sebe. Remake nije ni blizu originala. Sad sam vam otkrio nekakvu toplu vodu, ne? Rijetko koji i jest (uz par stvarno časnih iznimki) ali s druge strane, Potpuno Sjećanje (ili Totalni Opoziv) nije uopće loš film. U ovo vrijeme poprilične suše science fiction filmova, čak i onaj… osrednji dobro dođe da se prosječni gledatelj malo zabavi. Jer, uzmimo prednosti za početak (mana ionako ima previše) – to je visoka produkcija, puna oku ugodnih glumaca, nabijena specijalnim efektima (jerbo oni ipak nešto znače kad je SF film u pitanju) dobrog tempa i režirana od strane nekog tko zna spojiti kadar s kadrom. To je popcorn film. Dvojbeno je to koliko vam se isplati platiti punu cijenu kino ulaznice (ako je vjerovati po njegovom utršku u kinima, i Ameri su ga radije čekali na torentima nego gledali u kinu) ali za kućno okružje, neprocjenjivo.

Priča bi vam trebala biti poznata, nadam se, ali ako nije: Douglas Quaid je obični, prosječni šljaker, koji živi prosječnim šljakerskim životom, ima šljakerske prijatelje i nedostaje mu malo neke akcije. Za to postoji lijek je agencija Recall je ovdje da to omogući. Lažna sjećanja, odmor kakav želite i tako te priče. Samo što odmah na početku ispadne kako naš Doug ima neke druge stvari u glavi (jako huš-huš) radi kojih ga u roku odmah napadne sva sila ljudi. Ne samo ljudi već i njegova nimalo tipična šljakerska žena, koja mu prvo pojasni kako je on neki jako važni lik, uber špijun na tajnom zadatku, a onda krene u zabavnu misiju da ga jednostavno…pa, ubije. Doug će se otisnuti u misiju… izbjegavanja metaka, a usput će otkriti da onaj komad kojeg viđa u snovima postoji u stvarnosti, da je dio neke velike, globalne zavjere te da je on, i samo on, najvažnija karika cijele priče. Ili ima jedan gadan trip sjećanja u kojima ništa nije onakvim kakvo bi trebalo biti.

Za sve one koji još nisu doznali vrlo važnu činjenicu: ovdje nema Marsa. Spomenu ga, ali nitko ne putuje na njega (iako bi glavni lik to želio). Nema ni Richtera (kojeg je tako dobro odigrao Michael Ironside u originalu) ali imamo Kate Beckinsale. Mislim, nazovite me običnim šovinistom, ali ta žena zna odigrati akcijske scene kako treba, a izgleda ko grom iako joj 40 godina života polako diše za vratom. Colin Farell, taj slasni Irac (po riječima ženskog dijela publike do mene) odigrao je uobičajeno, ništa posebno, ali je zamamna Jessica Biel (cijeli film je gozba za muško-ženske oči) uspjela ostati nekako po strani. Ipak, to su ono, slavne face, kojima društvo pravi i neiskorišteni Bryan Cranston, pa ako vam je cilj da ih vidite u što većem broju na jednom mjestu, ovdje ih ima na izvoz. Redatelj Len Wiseman, koji je tako zabavno probudio (i nastavio) Die Hard serijal snašao se ko riba u akvariju što se tiče režije jer film je dinamičan, ima dobar tempo, i pregledan. Pošto je ovdje ulupana bogovski visoka suma zelembaća, očekujte vrhunske efekte i, na trenutke, poprilično impresivne kadrove svijeta budućnosti. Zašto kažem na trenutke? Zato što, (već kad smo kod tog vizualnog dijela) film ima jednu temeljnu manu koju bi mu mogli zamjeriti. Zvoni na već viđene stvari. Dodajte malo Minority Raport (opet Farell), malo I,Robot (oni androidi su poprilično jasna kopija) a nije to moglo proći i bez malo Blade Runnera (kad imate mix kultura koji je osvijetljen neonom onda znate odakle to potječe). Što nekako poništava i one poprilično originalne stvari (dizalo koje prolazi kroz centar Zemlje) ali lošem dojmu se može dodati i izostanak objašnjenja, kao, oh, recimo samo primjera radi, zašto je dovraga ostatak Zemlje spaljen kemikalijama te kako se život sveo samo na dvije kolonije. Na stranu te… mane, jedno gledanje, u okruženju fine kuće atmosfere, dok klopate kokice iz Konzuma, bit će vam zgodan provod.

Haunted (1995)

Posted: 8 listopada, 2012 in Duhovi, Ekranizacije, Horor, Kate Beckinsale

IMDb

Trailer

Već kada smo kolega Hank Moody i ja izmjenili nekoliko dojmova povodom njegove recenzije filma The Awakening, sve što nam je na pamet palo od tih viktorijanskih štimung horora o ukletim imanjima bila je The Woman in BlackPomalo ograničeno, znam, ali koliko se uopće filmova može snimiti na istu/sličnu tematiku i da svi budu koliko toliko zapaženi. I, recimo to uvjetno, dobri? Jako malo. No, postoje, samo ih treba znati pronaći. Čak su i slučajnosti dobro došle, kad tražite nešto peto, a pronađete nešto šesto. Da budem iskren, malo sam kopao neke stvari o piscu James Herbertu, a ako o njemu niste ništa čuli, to je grijeh jer radi se o britanskom pandanu Stephena Kinga. Iako čovjek nikad nije pisao čisti bloody horor već nadnaravne napetice, što nikad nije loša stvar, vjerujte mi na riječ. Ekraniziran je dva-tri puta, ali mana je što su ekranizacije nedostupne za nabavku, no Ukleti nije na tom spisku, ali to je već radi njegovog poznatog casta, ne baš i kvalitete, ali nećemo biti probirljivi. Također, film je ekranizacija njegova romana, ali s jednom temeljnom izmjenom, roman se ne odigrava u viktorijansko doba već sadašnjosti (70 godine), no ni to nećemo previše zamjeriti jer dodaje malo začina zgodnoj priči. A što se tiče Herberta i ekranizacija i tih ogromnih imanja, stvar još uvijek nije gotova, u planu je mini serija koja bi mogla biti prava mala poslastica za sve ljubitelje ovakvog okružja: The Secrets of Crickley Hall, no više podataka kad to uistinu i izađe. Da se još samo malo vratim natrag na početak, već kad sam spomenuo The Awakening: ova dva filma dijele jaku sličnost po pitanju uvoda radnje tako da se možete otvoreno zapitati nije li noviji uradak malo kopirao neke stvari. Jer u oba su likovi myth bustersi, tj. razotkrivaju lažne gatare, spiritiste i inu gamad koja iskorištava lakovjerni narod.

Ali, tu sličnosti prestaju. Barem donekle. Naš lik David je stručnjak za lažne varalice jer ne vjeruje da nadnaravno postoji. Kako je napisao knjigu o svemu tome, postao je jako poznat, nešto kao Dylan Dog za duhove, i, iako nevoljko, njegov sljedeći posao odvodi ga do zabačenog imanja Edbrook, gdje obitava stara dadilja te dvoje braće i sestra. Odmah s ulaznih vrata postaje vam jasno kako nešto s obitelji nije kako treba, ali ne u nadnaravnom smislu već moralnom pošto braća vole golo kupanje sa sestrom, slikati ju posve golu i nadzirati svaki njezin korak. David, skeptik kakav jest, ne vidi baš nešto nadnaravno u svemu tome već mogućnost da netko zbija šale s starom dadiljom, koja ustvari jedina tvrdi da vidi duhove. Ipak, malo po malo stvari se događaju, ne baš posve objašnjive, a do samog kraja neće biti jasno o čemu je riječ jer ono što je stvarno i ono što nije nkako se počnu miješati u jednu cjelinu.

Razmišljam da vam odmah tu sad puknem jedan masivni spoiler koji bi pojasnio cijeli film, ali kako sam fina i dobra osoba, to neću napraviti već ću samo najaviti da postoji jedan twist pri kraju filma koji je zanimljiv, čak i dobar na nekoliko trenutaka, ali jednako tako sruši logiku cijelog filma ko kulu od karata. Filmovi s takvim twistovima rijetko kad uspiju baš pravo kako treba jer budu napravljeni tek toliko da poremete radnju, iznenade vas. Tu je taj dio upalio jer radnja vas baš ne vuče u tom smjeru iako imate osjećaj da nešto nije kako treba i, čistom srećom, događa se već pri kraju tako da vam neće nešto posebno zeznuti cjelokupni doživljaj. Ali, riječ je o slabom filmu ako ćemo iskreno. Kao prvo, nedostaje jača karakterizacija likova. David je skeptik, ali bez nekog posebnog razloga (iako je preživio osobnu tragediju radi koje bi morao biti upravo suprotno) te njegovo racionaliziranje svega djeluje… onak’, prosječno. Nemoralna braća i sestre također nemaju mesa na kostima, oni su takvi… zato što su takvi. Njihova nezdrava povezanost nije pojašnjenja jer su vidjeli svijeta i imaju inteligenciju te nije baš jasno zašto su se upustili u takav odnos. Nadnaravni događaji isto tako nemaju svoje pojašnjenje, iako su malo jasniji nego ovo što sam rekao, ali tek na kraju, kad shvatite zašto se događaju. Kako mu je porijeklo televizijsko neka vas ne čudi izostanak nekih krvavih scena (ali one ionako nisu dio filmova o nadnaravnom i duhovima) i režija je mogla biti malo… živahnija. Film je radio Lewis Gillbert, ekspert Bond filmova (ima ih čak tri u filmografiji) pa je to malo jača zamjerka. Inače, vjerujem da bi film bio puno manje dostupan da mu cast nije takav kakav jest. Aidan Quinn i Kate Beckinsale. Eh, da, ovdje je bila skoro pa curetak na početku karijere i za sve one koji su trebali slintač dok se prošetavala obučena u tijesno kožno odijelo u Underworldu, ovdje postoji nekoliko full frontal golih scena njezina tijela (što su ti počeci u filmskom svijetu) tako da… nazovite me šovinistom, ali to je uvijek mali plus, iako su za scene seksa koristili body dublere i nje i Aidana. Usprkos tome, film je ispod svojih srodnika, no pogodan za jedno gledanje (ako ste za takve duhovi+veliko imanje priče) što radi glumaca, što radi eksterijera, što radi ponekih dijelova priče, no da će vas nešto posebno odušviti, u to iskreno sumnjam. Neka vas to ne brine, niste jedini.