Archive for the ‘Kriminalistički’ Category


electicmist electric_mist In-The-Electric-Mist--2009-Dutch-Front-Cover-22892 MPW-69422

IMDb

Trailer

Gledate Jusified? Ja da, no nekako mi je pažnja zadnjih sezona počela polako popuštati jer više nema one prethodne oštrine i serija se polako pretvara u sapunicu (Boyd i Ava mi dođu kao seljačka verzija Rossa i Rachel) ali još uvijek je gledam jer sam razvio simpatiju za kriminalne radnje koje se odigravaju u tim južnjačkim zabitima, i u kojima caruju stvarno pomaknuti likovi. Ipak, filmski svijet nije jedini kojeg istražujem već sam zaglibio i duboko u književnost, a kao pisac krimića (neuspješan, naravno, drugačije ne ide) imam i razvijen okus za iste, pa i tu stranu znam povremeno istraživati, tek toliko da nešto radim kad ne sjedim ispred kompjutera i ne uveseljavam ovaj mali filmski svijet. No, čitanje mi je dio odrastanja, stvarno, ne čitam ništa što se nalazi na top listama, i razvio sam poprilično istančan ukus za svojeglave junake, dobre kriminalističke zaplete i ne baš proslavljene lokacije. Mislim, New York i Los Angeles… pročitao sam toliko romana o njima da bih se snašao na ulicama kao da sam rođen tamo. No, ako uspijem spojiti sliku i pisanu riječ, posebice u ovim odrednicama žanra koje spominjem, nema sretnije osobe od mene. Samo što se to događa jako, jako… i jako rijetko.

Algoritam je nema dugo objavio roman koji se odaziva na ime “U električnoj izmaglici“, ako pratite njihova izdanja onda znate o čemu je riječ, ako ne, to je roman iz serije o Daveu Robicheauxu, policajcu, detektivu i istražitelju. Cijenjena serija, jako, ali kako su ovi naši genijalci iz Algoritma pravi maheri, tako su išli objaljivati nastavak iz pola serije, a ni to ne bi napravili da se nije pojavio, pogađate, film gdje Tommy Lee Jones ne igra naslovnog lika. Ipak, bolje išta negi ništa. Dave je nešto kao Rylan Givens, samotnjak koji rješava slučajeve po principu ako to neću riješiti sam, onda to neće riješiti nitko, ali nije tako… kulerski modeliran (iako je Jones po karizmi puno jači igrač od Olyphanta – nije to loša stvar, doći će i ovaj na tu poziciju) no područje djelovanja im je slično; južnjačka zabit puna životopisnih likova. U ovom nastavku (da, dobro ste pročitali – nastavak) Dave ima na leđima istragu o nekome tko kolje lijepe mlade cure, ali i ubojstvo jednog Crnca koje se dogodilo u vrijeme kad su ubojstva Crnaca bila nešto kao nacionalni sport. Tu je i pitanje ubojice koji je možda povezan s jednim ili drugim, malo mafijaškim poslovima, a malo i mističnosti jer Dave viđa ljudi koji su svoje živote skončali još tamo u Građanskom ratu.

Prvo da razjasnim onu sitnicu oko nastavka. In the Electric Mist je svojevrsni nastavak Heaven’s Prisoners, o kojem sam jednom prilikom već pisao na ovim stranicama. Iako su romani skoro jedan iza drugoga, radnja baš i nije, no i jest. U oba filma se pojavljuju isti likovi (koje igraju drugačiji glumci) i nekako sam podijeljen oko toga tko ga je bolje odradio: Alec Baldwin ili Tommy Lee Jones. Na stranu to, Izmaglica… je film koji ima ono nešto u sebi, atmosferu dubokog američkog juga gdje se stvari ne odvijaju na način kao u velikim gradovima. Puno praznog i zelenog krajolika, malih daščara i zabačenih putova i riječnih rukavaca.  Ako je u njemu išta dobro napravljeno, onda je taj vizualni dio odličan, sama atmosfera. Film je u Americi išao pravo na DVD, nije vidio  kino distribucije (osim u Europi) i nekako se postavlja pitanje zašto. Jer osim odlično uhvaćene atmosfere tu je i stvarno dobar glumački cast; John Goodman, Peter Sarsgaard i Ned Batty, dečki su izvukli najbolje iz ponuđenog materijala i napravili zgodne likove. Možda je najbolji dio u svemu tome priča, zaplet, radnja jer nema prečaca, nema nesuvislih pojašnjenja i lijepo je, za promjenu, gledati film koji gledatelje doživljava kao malo inteligentiju grupu, a ne da sve pojednostavljuje. Bilo je gotovo očekivano da takav film izazove bojazan kod kino distributera te da ga odmah bace na DVD. No, njihov propust, naš dobitak jer ako tražite nešto drugačije, promjenu u okvirima kriminalističkog filma, pomalo usporeniji tempo, atmosferičnost koju nadopunjavaju dobre glumačke izvedbe… Rijetko se kad događa ovako uspješna kombinacija svega nabrojanog.

4194982,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4194983,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4194985,VcMAp+KFC_2vNGbaPEGZQRznMnnbJmOQZIEewG5jbIKhhN5YfRyXqGPwr10u4zOUXCMVXlWaRul+eqepQMvKeA== 4194989,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4194991,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4194992,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4194995,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4367970,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4367971,eNyu7KAJfrj+Z4bNmaNdBxvKDQ+c8VoslPQIsU4RSt544Utb4Ae4kjjeKHasCeHq2XLd47_5frQegQXfi7pKow== 4367973,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4367976,AYujivD4qYBeMAgcaTyB1SgzxcTyDH79Fgr_lSYAERVacDBh40wCAv2qnbziI3uifWpgiEpgMEgmqI7ex3ZNVQ== 4367998,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw==


2312718_big homefront homefront-2013-movie-review James-Franco-Jason-Statham-Winona-Ryder-Sylvester-Stallone-Homefront

IMDb

Trailer

 

Obožavam seljački mentalitet. To vam je ona vrsta koja će okupiti pet-šest tipova oko vas ako pogledate krivu djevojku u disku, koja će vas prebiti k’o mačku na parkiralištu i ona još reći kako su bili hrabra gomila. To vam je onaj mentalitet gdje se budale idu ubijati zbog nogometnog kluba, to vam je ona vrsta u prehrambenom lancu koja nije opasna sama po sebi, ali je zato nezgodna kad se malo previše umisli. Imao sam posla s takvima, nekad sam dobro prošao, nekad sam se strateški povukao; pametniji popušta i tako te priče. Što se tiče filmskog svijeta– taj je mentalitet još bolji; trzavi ovisnici o methu, lokalni seljoberi koji imaju kvocijent inteligencije sobne temperature, zlobni incest stvorovi i tako dalje i tako dalje. Poslati Stevena Seagala da ih mlati djeluje gotovo kao loš vic; neki od njih sami padaju s nogu i to je više zlostavljanje nego ozbiljna prijetnja. Pogreška, pošaljete Jasona Stathama da ih mlati. Seagal je to radio prije njega. Otišao bi u neku vukojebinu, naišao na takve nekakve redneck klempavce, nabacio dvije-tri o tome kako je on rođeni pacifist, da mu je fizičko nasilje odbojno, a onda premlatio nekoliko likova s takvim slasnim užitkom da nam dođe žao. Seagal je sad na dobrom putu da se počne kotrljati po setu, pa je Statham preuzeo na sebe da to radi. Uz neizbježnu dozu miroljubivih fora i pokoju životnu mudrost.

Sada, nije da ne volim Seagala, dapače, stari Stevo mi je bio i ostao kao jedna od zanimljivijih pojava u akcijskom filmu i oni njegovi prvi radovi su dobri još i danas. Samo me smeta taj koncept; miran povučeni tip, požrtvovani otac male kćerkice, ideal američkog načina života i, naravno, maher za sve; od izrada bombi koristeći se samo s kutijom vlažnih maramica, pa do baratanja svim mogućim vrstama vatrenog oružja. Dok je to radio Seagal bilo je zanimljivo. Klišej već, ali zanimljivo. Kad je to napravio Statham došlo mi je da se zapitam; kuda je otišao taj akcijski svijet? U recikliranje već viđenog. Jer, stvarno nisam imao nekih očekivanja u vezi novog filma popularnog ćelavca (samo nadu da će mi dostaviti zabavu i par razbijenih glava) i dobio sam jako malo čak i od malih očekivanja. Homefront je kolekcija najvećih hitova; mali grad, opasan kriminalac, samohrani otac, koji je pacifist i živi idilično s kćeri, pa sve do toga da on sam samcat razbije sve i svakoga. Da vam istinu velim… samo sam čekao da bucmasti Seagal pojavi i počne neku litaniju kako je život nešto dragocjeno i da se svi međusobno moramo voljeti. Čak je i podjela likova takva da ne možete promašiti. Negativci; primitivni seljoberi, nepismene budale, narkići. Pozitivac; nema mane. Sve oko negativaca je jad, bijeda i čemer. Oko pozitivca; tako idilično da pomislite kako ste i Disney filmu. Kužite problem? Nema riskiranja. Sve kao prepisano iz lekcija 1 na 1 kako napraviti običan, ravan kao daska film. A ima tu i tragedije, one prave, grčke skoro.

Cijela ta stvar uopće nije trebala ispasti tako. Kao prvo, Statham je miscast. Znam da to zvuči pomalo čudno, ali tako je. To je inicijalno bio Stallone projekt, premisa za Rambo film, ali i on je miscast za to. Ipak, Sly je ostao ovdje u ulozi scenariste, film je njegovih ruku (ne)djelo. Tu je trebao upasti jedan Billy Burke. Lik kojeg Statham igra je gotovo njegova preslika (barem po fizičkom opisu iz serija romana po kojoj je film i nastao); i ima karakter pomalo kao Miles Matheson, njegov lik iz Revolution. Uglavnom, netko tko zna odglumiti emocije, ali bome i bijes. James Franco, Winona Ryder i Clancy Brown — to je sve ekipa koja zna glumiti kad im se hoće. Ne znam koji im je kurac svima bio da su upali u ovako jednodimenzionalan projekt, ali ne samo da nisu glumili već su doslovce ostali neiskorišteni. Franco je negativac kakvog smo se, hvala dragom bogu, nagledali u svakom drugom filmu koji ima takve rednecke za negativce, Winnona je neprepoznatljiva, a Statham djeluje glupo kad prvo drži morlaku svojoj klinki o vrijednostima života, opraštanju, a onda zgromi dva tipa dok si rekao keks. Ustvari, nije on glup, da se ne razumijemo krivo, već scenarij koji je naslagao takvih scena. Zadnja stavka koja je trebala malo pomoći cijelom projektu; redatelj Gary Fleder. Od čovjeko koji je donio zanimljive, čak i odlične trilere kao što su Kiss The Girls, Don’t Say A Word i Runaway Jury očekivao sam kud i kao više jer ovo je baš u njegovu stilu – malo sranje koje postane veliko sranje te rezultira velikim obračunom. Akcija u filmu je fer odrađena, ali ništa posebno i jednostavno je nema dovoljno da bi se ovo nazvalo akcijskim filmom. Krimić-akcija, ali treba naglasiti kako je ovo naslov koji ne donosi ništa na stol, koji je čak i pomalo isprazan, na trenutke čak i dosadnjikav. Jedino što se dobije je sat i pol vremena lagane zabave, koje se teško drugi dan uopće i sjetiti.

5780787,Y0rVF6W43q4Qsi6ep17Ay6fu3argBp5PvTOSPvmma_oye55Y_FShCbvI0+gpLVzFNOf7JK3kUHqHH0hgFaAYWQ== 5780789,Y0rVF6W43q4Qsi6ep17Ay6fu3argBp5PvTOSPvmma_oye55Y_FShCbvI0+gpLVzFNOf7JK3kUHqHH0hgFaAYWQ== 5800266,MJLDWogmUYYnUSkBI1Kj2JtY9qfBF+_C9D7pCiM3pf5mktQk7cOUpICmNPPjmL4hQcagzU2oSixBWRxXRb3GVQ== 5800267,_xJ+AOzVO6L2jB73VqKutN21V_k0buSk5AO0S9QuiqoTBT73C4xho_HIhJKNmqt1u6q0Aow4OZ5VO5RuEMqF2w== 5837799,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5837804,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5837805,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4Sc6W02R2jacE7V9ANY_Y3qAr66suqlEdCtVD+hdXlwwQ== 5837806,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5837811,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 5837812,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5837814,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 5837817,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ==

 


3071345-l the-last-of-the-finest-movie-poster-1990-1020248193

IMDb

Trailer

 

Policajci i njihove muke… materijala za razne filmove kao u priči, zar ne. Iako većina njih ustvari nema nikakve veze s Božićom i tim vremenima, jednostavno nisam više mogao izdržati sladunjavost tematski orijentiranih filmova (koji Božić uglavnom svoda na darove, darove, darove i još malo darova) ili one biblijske (iako šmekam Ben Hura poprilično – samo što sam ga gledao već jedno 7-8 puta)  pa sam posegnuo u osobnu vreću darova (koju mi je kroz dimnjak dobacio Cinemageddon sa svojim popustom pri skidanju) i izvukao nešto što već poduže vremena nisam gledao. Film sam jednom prilikom uhvatio na TV-u i bio mi je fora, poprilična gomila poznatih faca, priča koja ima nekog smisla, malo akcije, pošteni B krimić kakvi su u 80-ima (i malo 90-ih) nicali kao gljive poslije kiše. Ali, iznenađenje, iznenađenje, filma skoro da ni nema na netu, jako teško ga je za nabavit, što znači da čak ni poznata imena ne garantiraju dostupnost. Uglavnom, nije da me baš nešto izbacio iz orbite od oduševljenja, ali bio je vraški dobra promjena u odnosu na pogram koji se nudi tokom blagdanskih dana, a također me podsjetio zašto volim pogledati dobar B film prije nego nekakvu izvikanu A produkciju (jedan sam od onih koji još nisu pogledali Hobbita – nijedan dio).

Grupa policajaca iz LAPD jedinice za narkotike odrađuje dugo pripremljeni posao; love tipa imenom Reese, ali sve krene naopako i oni bivaju suspendirani po kratkom postupku. No, to ih ne spriječava da krenu malo istraživati sami, na svoju ruku, prateći put novca i droge, ali i onda im se dogodi još jedan zajeb zbog kojeg pogine jedan od njih. Ovaj put nije riječ o suspenziji jer svi zajedno ponude otkaz, shvativši kako točkovi pravde ovaj put neće napraviti okret na njihovu stranu, te potpuno izvan zakona idu uhvatiti tipa zbog kojeg imaju toliko problema. No, ni negativci ne spavaju već, shvativši da su naletjeli na grupu koja ne zna za pojam ”odustajanje”, odluče udariti tamo gdje su najranjiviji; na njihove obitelji.

Ovako prepričan sadržaj doista baca na svašta, od policisjke drame, do nekakvog revenge filma kakve je radio Charles Bronson. Istina je negdje u sredini, iako ovaj drugi dio, revenge dio, nije tako stripovski napravljen kao Bronsonovi filmovi. Da budem iskren, u njemu najbolje funkcionira početak, gdje kroz uvodnu akciju upoznaje ekipa, a nakon nje kroz obiteljsko okupljanje njihov karakter. Također, film nam baca i uvide na drugu stranu, kriminalce, koji imaju velik posao na putu i koji zahtjeva enormno veliku količinu love. Tu je ujedno i problem cijele priče. Radnje ne daje pojašnjenja što to točno kriminalci rade jer ispada mix svega; od droge, pa do prodaje oružja, što je nespretan način da se pokrije sve moguće, počevši od stvarnih problema gradskih ulica, pa do reference na poznatu aferu Iran-Contra. Naši junaci pak od uvoda gube taj osjećaj izgradnje karaktera jer se radnja, nakon što jedan od njih pogine, fokusira na njihovu istragu negativaca. To je dobro jer skužimo plot filma, ali karakterizacija ostane debelo postrani, i pred kraj se posegne za sveprisutnim rješenjem takvih stvari – masovnim obračunom u kojem se ne štede maci ili eksplozije. Iako možda zvuči malo zbrkano, film to ustvari i nije jer ima glavu i rep te djeluje pregledno. To je možda i zasluga redatelja Johna MacKenziea, čovjeka koji je napravio drugi najbolji britanski krimić svih vremena, The Long Good Friday, i dobro je vidjeti da ga američka strana produkcije nije sputala kako to već znaju raditi. Zvučat če još čudnije, ali filmu pomaže i to što u njemu nema velikih zvijezda, MacKenzie je svoje junake odabrao iz pouzdane B produkcije, no zato nimalo manje impresive – Brian Dennehy, Bill Paxton, Joe Pantoliano i Jeff Fahey, koji su baš zbog svoje anonimnosti (uvjetno rečeno) dobro izgradili svoje junake. Da je sjajan, nije, nedostaje mu dosta pojašnjenja i bolje razrade negativaca. Da je loš, nije ni to, daleko od toga, zbog dobre priče i uloženog truda. Stoji negdje na polovici i ako ste obožavatelj policijskih drama, kao i dobre stare B akcije, mogli bi biti zadovoljni na oba polja. Barem djelomično, ali i to je uspjeh pokraj svih velikih naslova koji ne nude ni pola toga.

1719171,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1719172,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1719174,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1719175,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1719176,Ew1Au+EgkhcCnRN91HfHi3IAdiDtfQoSZ289M3ycDlNeLvkr2ZIXwAC6hh_T8A2HbNJMbTn0Yqcuqqw+krDp1w== 1719177,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1719178,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1719179,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1719181,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1719182,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1719185,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1719186,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg==


640_nkAmfiLcITxvcfaGPw8xww a10696nlj7s original_343610_Onxsa1BfrQX7G0d7gyMoDlxLy rai2F7xqwfTYr16ES9gGPIz9LKU rocky-iii-5254b9b588eab

IMDb

Trailer

Neki ljudi jednostavno imaju ono nešto što ih čini cool pojavama. Ja nemam. Nažalost. I zavidim onima koji imaju. Znate već na koje mislim. One koji ušetaju u prostoriju i sve glave se okrenu prema njima (i pri tom ne mislim na zgodno djevojku u ultra kratkoj minici), razgovori malo zapnu i svi znaju da taj tip nema problema u životu. Barem ne kao Vi ili ja. U filmskom svijetu pojam cool rastezljiv je do granica neukusa. Neki će klinci reći da je Justin Bieber cool. Ja ću reći; odrastite. Ima onih koji su jednostavno zgodni (što ne treba mješati s kulerštinom) i to je posve OK. Da imam barem jednu petinu izgleda Roberta Redforda bio bih presretan. No, nemam. Tu su oni koji imaju imidž. Clint Eastwood, recimo. Sad, on ostavlja dojam čvrstog tipa i vjerujem da je u stvarnosti (i koje desetljeće ranije) bio tip s kojim se ne želite zajebavati. Ozbiljno. Onaj pogled. Već ste u grobu. Naravno, tu su i legendarni štemeri kao Van Damme i Stallone. Oni nisu cool. Da, znam, već ste mi počeli skidati sve svece, ali to je istina. Oni imaju taj simpa i prepoznatljiv nastup, ali nisu cool. Steve McQueen je bio cool. Pokraj njega nijedan od ovih spomenutih doslovce nema šanse istaknuti se. Nije uopće ljepotan (OK, dopuštam da je to možda stvar subjektivnog gledišta), također nije baš ni neki ekstra jaki glumac (OK, dopuštam da je i to stvar subjektivnog gledišta) i teško da ostavlja dojam nekog čvrstog Eastwood tipa. No, čovjek uđe u prostoriju i svi zašute. Čovjek uđe u kadar i film odmah postane bolji. To se ne može naučiti. S time se rađa, dame i gospodo, i ako to nemate, uzalud vam svi trikovi i uvježbavanje kulerštine ispred ogledala. Iako je Steve u filmografiji imao svega i svačega, ponekad bi navratio na ove stranice (Hunter, Towering Inferno, The Getaway) i, neću lagati, uvijek je zadovoljstvo pisati o nekom njegovom filmu. Što da vam kažem, još uvijek se nadam da ću se jednog jutra probuditi i postati cool kao on. Jer, McQueen je dio starog, klasičnog Hollywooda, ali ujedno je bio ispred svog vremena. Kako rekoh, nije imao izgled (Redford, Newman i slični su tada carovali) nije imao baš jake uloge, ali je imao nastup. I kad spojite taj cool nastup s dobrim materijalom dobijete… pa, Bullitta. Taj film kao da je smišljen za njegove cipele (iako je ustvari ekranizacija romana) jer ima sve što treba – šutljivog junaka, zgodnu kriminalističku priču koja ne komplicira, solidne sporedne junake i poštenu akciju (da, da, onu famoznu car chase scenu). Da je snimio samo to (i The Getaway, recimo) mogao bi otići u mirovinu i uživati u popularnosti kakvu neki ne dosegnu ni kroz cijelu karijeru.

A Frank Bullitt je policijski poručnik koji ima zadatak čuvati nekog jako važnog svjedoka. Svjedoka ubiju i državna mašinerija, naravno, planira okriviti njega za taj propust, ali ne bi Bullitt bio najjači žandar u gradu da ne počne pratiti tragove koji su ostali iza ubojstva. A to znači da ga put kad-tad mora navesti na put ubojica. Oni voze Dodge Charger. On vozi Mustanga. I od takvih stvari nastaju legendarne scene. No, usprkos svemu tome, Bullitt, koji je, kako sam spomenuo, ekranizacija romana, ustvari i nije neki materijal za koji bi mogli reći da je pogodan za film. Roman kao takav ima samo osnovnu radnju svjedok-ubijen svjedok-lik traži počinitelje. Bullitt je ime iz filma, u romanu se lik zove drugačije. I radnja se odvija u New Yorku, ne San Franciscu. I nema auto-potjere. Kad kažem ”ekranizacija” onda to shvatite kao ”inspiracija uzeta iz običnog no name romana”. Što je zanimljivo. Danas su ekranizacije stvar jakih poslovnih odluka. Kad izmjenite čak jednu stvar odmah se javljaju horde fanova koji tu odluku kritiziraju. Zato su ovo stare ”ekranizacije” zanimljive. Filmovi su ispadali bolji od pisanog predloška. Sad bih mogao malo o kreativnosti tadašnjih scenarista,ali to bi nas odvelu u drugu temu, no ukratko, izvesti da jedan bezlični kriminalistički roman postane jedan od najboljih krimi-filmova, to treba znati izvesti.

No, Bullitt, općenito gledajući, spada u poprilično jednostavne filmove. U njemu nema iznenađenja (jedan mali twist u radnji koji nije teško skužiti odmah na početku) i radnja je poprilično bazična: radnja vodi od jedne scene do druge kao vlak na realciji Virovitica-Zagreb. Prednost toga jeste što ne podizali publici, ne pojašnjava ono što prikazuje te je glavni lik tek jedan tip kojeg pratimo uokolo dok sakuplja tragove koji su ostali iza drugog tipa. Tu se pravo vidi zašto je McQueen proglašen kraljem kulerštine. Djeluje opušteno. Djeluje zanimljivije nego svi uokolo njega. Djeluje prirodno. Ako je to glumio, svaka mu dala, to je izvedba za Oscara. Ako je takav bio prirodno, onda je bio stvarno cool tip. Ipak, priča kao takva ne bi funkcionirala da nema sporednih likova, a vrijedi istaknuti Roberta Vaughna, koji je savršeno odigrao političarsku facu (a usputno je zamjetno da su on i McQueen bili jako dobri u kemiji na ekranu jer su prije toga radili na The Magnificent Seven, a kasnije i na The Towering Inferno, gdje su im uloge bile zamalo identične) te Robert Duvall kao taksist (manja, ali vrijedna uloga). Tu je i tadašnja ljepotica Jacqueline Bisset koja pokraj muških pojava nije ni dobila šansu da bude nešto više od – lijepog lica (iako samo potvrđuje da je Frank Bullitt cool tip kad je zbario takvog komada). Iako je film najpoznatiji po famoznoj auto-potjeri, mora se biti iskren i reći da je ona dobra, ali bome ima tehničkih mana (jedan auto se pojavljuje par puta u sceni, drugi auto se zabije u parkirane aute i to bude baš loše odsječeno u montaži) ali da čak i s tim djeluje poprilično impresivno (još više kad se zna da su McQueen i drugi vozač sami odvozili svoje scene) te bi bio veliki gaf ne spomenuti i ubojito dobar soundtrack Lalo Schifrina, posebice dio Shifting Gears, koji je uvod u samu potjeru, koji samo nadopunjuje kulerštinu koja kapa s ekrana. Ta ista stvar skoro da u cijelosti pokriva sve ostale mane materijala (prosječna priča, nerazvijeni karakteri) što je zanimljiv način da napravite kultni film. Namjerno ili slučajno, nije bitno. Stoga, ako niste gledali (a to stvarno sumnjam) red je da pogledate kako je to radio tip koji je stvorio naziv ”cool”. Ako ste gledali… pa, ponavljanje je majka znanja. Ne može naškoditi.

2415627,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2415630,pXltniXhFxUwlH0ZWuwCOSI8Dl2GNp1dx9OyKaoDBc9h_f+TjbZV41hWsbub+Kmqj92KlnytUMFuYdVnwD7_Wg== 2415631,eVgfPy0TH_aykVjPW1YZV_5dCTKYY1T5dPy5yZ1mgEaZ1YBpC4LAl0B08KlAs5+OoZ3mg1v7zmM6FT4OEYIxHQ== 2415633,_uJ8Qy5P0JD8Ow9COMbgItTmJlpjqSsaXjKXllVq_1ic3wmyNLfyky96mlvjyEAAHdZyFRurIgqf1RiDHc2JUg==

1512_6_large 1512_8_large 2415629,uHB0NL5bGDJL9dyHnktoeq0Nw7XivwSubPvyZT_5Smt+CslGxWUiU0buAB4vkKKZ_Y_G7SGC1csBlRG_nSOviw== 2415646,gyctcwHfMZKA3LSKTsyR0X_B+7sUu6xpZriLURzDGVTnFcnq8gaKbvjnta3GHJ4K3StecoIFP5Ap80vC78m5iA== 2415647,gmhdZ0_0Wt++gOjS1LBIavTcO9Oxw+ZncGcmDmgAq7HmiYkA5fGj1dit7cBTigREtvfJ8kQBVy8cDIl+yG0OMQ== 2415649,Oqsxy_Rc4XKUxT7QfTcHPnxlMJl5KyhZXVVwUn1g7pHwsp2irIj8rQaBSMwX0BLw91lzDx5nReq8DKsqp4_vTQ==


nostaljipsdy the-stone-killer-movie-poster the_stone_killer

IMDb

Trailer

Pretpostavljam da je danas prava mala umjetnost zainteresirati nekoga da sjedne i pogleda nešto što je, urbanim slengome rečeno, potpuno staromodno i totalno out. Ne osuđujem, molim, ni sam nisam bolji po nekim pitanjima (oni koji me poznaju znaju jako dobro koliko sam težak za gledanje nečega izvan američke kinematgrafije) ali ne volim predrasude nastale na temelju godina kad je film nastao. Priđite danas nekom nadobudnom klincu, koji drži da su The Avangersi najbolji ikad snimljeni film i pitajte ga što misli o Charlesu Bronsonu i mogli bi dobiti jedan zbunjeni pogled i pitanje; o kome? To je, by the way, stvarna situacija, doživjeh je. Sada, da ne ispadne kako je stari Charley bio zlata vrijedan, jer nije, ali jebomupasmater, čovjek je ipak filmska ikona, nešto kao B rating Eastwood, i to samo zahvaljujući (ne)kvaliteti svojih filmova jer je Eastwood isto jedan pošteni stari filmski vuk koji nije puno dlaku mjenjao tokom glumačko/redateljskih godina, ali je imao tu sreću da su mu filmovi, nećemo lagati, puno kvalitetniji od Bronsonovih. Barem neki. I dok bi ja sada mogao tu napraviti cijelo poglavlje-dva o Bronsonovim filmovima, to ću ipak preskočiti jer izgubio bih vrijeme, a sumnjam da vas to uopće i zanima, ali zadržat ću se na ovom naslovu. Ništa posebno, ništa specijalno, već jednostavno to što sam ga nedavno gledao, pa da vrijeme ne propadne bezveze. I, da, da malo vratim blog na stare tračnice – više starih i zaboravljenih naslova, ne, da opravdam ime i reputaciju.

Na prvu ruku, stvari djeluju odlično: Bronson je policijski inspektor koji zbog upotrebe oružja na poslu (malo previše, kako nas informiraju) dobiva premještaj iz New Yorka u Los Angeles. Ne znam koliko je to loša stvar jer jedan je sivi grad, drugi okupan suncem. No, naš junak će se vratiti u NY, poslovno, jer mora dopratiti zatvorenika. I dok on trabunja, zatvorenik, ne Bronson, o tome da zna za neki veliki posao, nitko mu, naravno ne vjeruje jer djeluje kao potrošeni narkić, ALI, kad ga neki tipovi izrešetaju skoro odmah po silasku s aviona, stvari će postati zanimljivije. Prateći neke mutne tragove naš junak će doći do zaključka kako jedan od mafijaških šefova sprema udar na sve druge obitelji trenitajući u tajnosti grupu bivših vojnih veterana, i to planira napraviti na godišnjicu nekog starog masakra koji se dogodio u Italiji.

Stvari na papiru izgledaju više nego dobro, pogotovo kad se sadržaju doda podatak da je ovo bila tada već treća suradnja Bronsona i redatelja Michaela Winnera (odmah nakon Chato’s Land i The Mechanica) no, odmah vrijedi spomenuti kako su ovdje odlučili napraviti odmak od uobičajenih ponešto lakših priča (gledano s narativne strane) i ubaciti se u puno veću ambiciju, čime je Bronson sam postao tek jedan od likova, a ne dominantan predvodnik stada. To ima i dobrih i loših strana. Loše su one da je ovo najzbrkaniji film koji su njih dvojica snimili. Previše likova i previšu rukavaca priče znaju, u rukama manje spretnog redatelja, donijeti svega i svačega na veliki ekran i Winner tek djelomično uspjeva spojiti sve u dobru cjelinu. Doduše, sve vam je jasno, tko i što, ali ne očekujte da dobijete i neka jača pojašnjenja u svemu tome. Također, film vuče inspiraciju iz stvarnih događaja, mogu se bez muke povući paralele s onim organiziranim kampovima gdje su se uvježbavali soldati koji su trebali maknuti Kennedyja (ili otići na Kubu i maknuti Castra) a kako je onda mafija bila popriličan javni bauk kojeg su se svi bojali, priča je išla na to da pokaže kako se i oni među sobom znaju ubijati kao muhe. Uz to, Winner nije odustao ni od svojih omiljenih tema, motivi osvete, motivi policijske neefikasnosti, svojeglavih pojedinaca. Znači, s narativne strane, film je pomalo izvan tračanica. Dobre stvari – pa, ironično, dosta toga što je mana je i dobra stvar. Netipičan film za Winner-Bronson kombinaciju. Priča, iako dosta likova stoji nepojašnjeno, nije loša, otkriva poštene ambicije. Nekoliko akcijskih scena (i jedan car chase) su napravljeni dobro, bolje od očekivanog te se vidi da je Winner znao režirati nasilje, samo da mu nije baš najbolje ležalo ono globalno već više na manjoj razini, osobnije. Glumački isto tako nije baš na nekoj razini jer osim Bronsona, koji je više faca samom pojavom nego glumom, i nema nekih kandidata koji bi se mogli izdvojiti, iako, ukoliko pratite ta sporedna lica, mogli bi vidjeti Ralpha Waitea (Cliffhanger, The Bodyguard) u jako mladom izdanju. Konačni zaključak bi bio nekako maglovit, iskreno. Film poštenih namjera, ali preopširne priče, i ispod razine koju su Winner-Bronson isporučivali. Za njegove fanove to neće biti neki problem, ali za one druge, ima i boljih filmova koji su obrađivali slične teme na puno bolji i bolje složeni način.

4289864_l2 screen_image_245031 stone1 stone2

TheStoneKiller-Still1 TheStoneKiller-Still2 vault 2 vlcsnap2009090701h00m00

le-cercle-noir-the-stone-killer-10-1973-08-08-1973-5-g the


DVDcover-_running_scared_-cgsg_(550-780) running_scared_xlg Running-scared-2006

IMDb

Trailer

 

IN MEMORIAM – Paul Walker (1973-2013)

Kako sam ovih dana imao malo poslovno/užitak putovanje, malo predbožićne kupovine, malo opasnog razbacivanja teško zarađenom lovom (live free or die broke) tako sam bio odvojen od tipkovnice i svakodnevnog gubljenja vremena po internetu (oslobađajuće je to, ljudi, oslobađajuće) tako i ovaj završetak mala trilogije tekstova o filmovima Paula Walkera kasni koji dan, ali nije da ćemo ga odmah po sprovodu zaboraviti, pa jedan-dva dana kašnjenja ne igra baš veliku ulogu. A kako sve dobre trilogije treba završiti sa stilom (o, skromnosti, ne živiš ti na mojoj adresi)  tako sam za završetak uzeo njegov najbolji film. Jer, nećemo se zavaravati, Running Scared jest najbolji film kojeg je Walker snimio, a ujedno je i, ironije li, najpodcjenjeniji. Da je snimljen danas, dok svi kao žedni vode čekamo nastavak Sin Cityja (i da se Rodriguezu dosadi više zahebavat sa nekakvim kvazi grindhouse posvetama – you suck in that, man!) ovaj bi film u roku odmah dobio kultni status, donio bi svojim producentima ugodnu količinu zelenih novčanica te bi Walkera slavili kao glumca koji se može nositi s jakim izazovima. Kultni status ima. OK, polukultni, ali nije ni to loše. Financijski se nije isplatio (iako je koštao tričavih 15 milijuna – ostao je kratak za 5 banki). A Walker je doživio da ga zbog ovog filma dosta njih gleda blagonaklono. Znači, uspjeh, ali ne koliki bi trebao/mogao biti. Krivim vrijeme izlaska. Walker je tada bio ”bivša” zvijezda Fast & Furious, ali s imidžem kojeg se nije mogao riješiti – lijepo lice, ništa više. No i film je naprosto drugačiji od svega što se tih dana vrtjelo (Sin City – već ga drugi put spominjem – bio je baš izašao malo prije) te je zato malo… prošao ispod radara. Prije nego pojasnim paralelu sa Sin Cityjem, prvo ću vas upoznati sa sadržajem (ukoliko nikad niste čuli za ovaj mali dragulj filmskog svijeta) jer se i tu ima ponešto za reći.

Dakle, otvaramo sa jednom od bolje režiranih pucnjava. Kad kažem pucnjava, onda mislim stvarno to. 7-8 tipova se doslovce na mrtvo poubija u jednoj hotelskoj sobi. Kreativnost na razini Johna Woo-a, bilo vizualno, bilo koreaografija. Onda malo usporavamo, tek toliko da skužimo kako naš junak Joey iz nekog čudnog razloga sprema svo oružje u malo skladište sličnog oružja (sve potrpano u vrećice kao dokazi) te mu upoznajemo obitelj; zgodna žena, klinac i stari koji nije baš sam svoj. Tu je i drugi klinac, pa par susjeda koji su kao poster obitelj za obiteljsko nasilje. Ona je tiha kao miš, on se fura na John Wayna i imaju klinca Olega, i Rusi su. Kad Olegu dosadi gledati kako mu oćuh mlati mamu, on pištoljem kojeg je maznuo iz Joeyjevog sladišta upuca nasilnika i pobjegne. Tek tada stvari postaju uvrnute – prokleti pištolj traže svi (i klinca usput) jer policajcima će dobro doći da optuže mafijaše, mafijaši ga traže jer se natežu s rusima, Joey ga traži jer će mafijaši skužit da ga se nije riješio, a Rusi ga traže jer ne vole mafijaše. Naravno, tu su i sporedne stvari, tipa kurve, svodnici i pokoji pedofil/serijski ubojica, a doći ćemo i do novog žestokog obračuna gdje će svi biti naoružani i svi će imati dobru volju ubiti onog do sebe.

Film je noćna mora. Ne da je tako loš već je zamišljen kao noćna mora samo smještena u kriminalistički milje. Znate kako to već ide s morama; ne možete ništa napraviti, bespomoćni ste, jedna stvar vodi drugoj… tako film funkcionira. Radnja mu je smještena u jednu noć i bome je svaki dio nje ispunjen sa svim i svačim (likove sam vam već nabrojao) te se ponekad stječe dojam da je Sam Peckinpah došao po Tarantina, pa su s Davidom Lynchem otišli na kavu, gdje ih je već čekao Frank Miller. Tako film doslovno izgleda, što zbog likova, što zbog zanimljivih, eksperimentirajućih načina snimanja, što zbog vizualnog dojma. Zbog toga sam i spomenuo Sin City jer mogu se povući poprilične paralele s njim, samo što ovdje nema onog stripovskog vizualnog stila, no to ni najmanje ne umanjuje njegovu kreativnost. I ono što je možda najbolji dio, usprkos popriličnoj gomili događaja, čak i likova, filma ne gubi ritam ni na sekundu, a ne djeluje ni prenatrpano ili pogubljeno u svemu tome, čime mu je linerana strana gotovo besprijekorna (možda bi se dala izbacit scena-dvije, ali to je već osobni dojam) i ne ostavlja nepojašnjene stvari iza sebe. Mana, osim možda koje scene, su donekle i likovi. OK, naš čovjek Joey je poprilično dobro ocrtan karakter, ali svi drugi su relativno plošni, pomalo čak ili stripovskog karaktera (svodnik) ili bizarnog (par pedofila) te bi vas to, ukoliko ste karakterni čistunac, možda moglo i zasmetati. Također, klinac Oleg…izaziva debelu antipatiju, što baš i nije najsretnija stvar kad bi ustvari za njega trebali imati posve drugačije osjećaje. Walker je ovdje pokazao pravi pošteni glumački raspon, od hard stava, osjećajnosti, pa do psihičkog stanja čovjeka kojemu je dupe u govnima do grla – jednom riječju – odlično. Chazz Palminteri mu je dostojan suparnik, točnije, njih dva su jedini i unijeli malo truda u svoje izvedbe, dok su svi ostali… onako. Nije stvar u neglumi ili lošoj glumi (koje, začudo, ni nema) već u tome što su likovi u klišej obrazcima. I, da, stvarno je zakon vidjeti dobrodušnog Waltera Bishopa (Ili John Noble) kao opakog ruskog mafijaša – neprocjenjivo za sve obožavatelje serije Fringe. A isto mogu reći i obožavateljima serije Revolution – Elizabeth Mitchell kao hladna pedofilska kučka – nešto što treba vidjeti. Zaključna riječ – jebeno dobar film (da pokupim izražaj iz filma) koji mi je drugo gledanje bio još bolji nego na prvo, s tim da još više respektiram Walkera kao glumca jer se stvarno nije bojao glumačkog izazova, a po pokazanom, bio je i više nego sposoban da ih savlada.

2074198,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2074200,v5JjlPyBPsyIQpFsrJwnAtFexJAgnrPXNyucYxCFPRSNLCuMe9dOulg7+qzq9tJ7WroLIafwPOXqaJEsd2LS4Q== 2074204,rf75uI06MhuRvuEbrPEJCoNHK8z9dkzrFsAtOh4kXQieikKpPI9Pt112wst1Lq3gpOlSW4gK8peoaQp3srLcBw== 2074212,KfnjKqgkbh2T0X2VL_oYxQeETSJk7jPV7rXq8nD_PwQ9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2074213,8LBfzjcyc19MKu5hClVMzkDC2DT05JLuuHzH_uWOilwezxRJj4szhPO6nuGsM5OtLyy+VaJiZ3stiPOoxQG5zQ== 2074217,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2074218,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2074219,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw==

2074205,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 2074206,nNAXiVIEjJ6cQinF_vUhr_8pbcYuPIvy6OggEqGUCnRGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2074214,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2074221,RwTYl8hAAOnQoxWz1g9tuY6D5k3z0obhynqPcCgmUgDUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 2074225,y6mk6Ts6tXdjrcGDGIDDVrqxE0yowNaTLTRjIZr1qqLuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2074227,dO_Z8ccVL3aZEhxqReihxcKuV_rcaLT+RmES9Vem3ol4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ==

 

Le Battant (1983)

Posted: 26 studenoga, 2013 in Kriminalistički, Neo-Noir, Thriler

Le battant

IMDb

Trailer

Da napokon na ove stranice ubacimo i nešto malo drugačije od američke produkcije jer, zahvaljujući stvarno očajnom vremenu, došlo je vrijeme da se pogleda i nešto drugo osim onih provjerenih stvari. No, moram biti iskren i reći da ovo nije prvi put da gledam Le Battant, već sam ga gledao prije stvarno, ali stvarno, oho-ho godina i jedina stvar koju sam o njemu zapamtio jest scena gdje dva tipa kopaju rupu u šumi, tražeći dijamante, da bi ih treći lik jednostavno ustrijelio i pokopao u istoj toj rupi. Sad, to je sve lijepo, ali prorešetati filmografiju Alaina Delona nije bio baš lagan posao, ti stari filmovi jako rijetko da imaju nekakav opis ili poštenu sliku, ali kako sam ja uporna zvjerčica, na kraju sam ga iskopao iz dubina zaboravljene prošlosti, a zamislite i moje iznenađenje kad sam shvatio da je dostupan samo tako (osim što nema prijevoda – samo engleski) iako to više pripisujem činjenici da što je Delon u njemu (čak ga je i režirao) nego što je stvarno tako dobar. I moram priznati, sjeo mi je dobro. Nakon što sam posljednjih dana gledao one stvarno poznate stvari, jedan ovako grublji kriminalistički film vratio me mojim korijenima (što gledanju, što pisanju) te me čak nije ni zasmetalo što je film pomalo izvan tračnica, da tako kažem, jer u njemu ima svega pomalo.

Ipak, ukoliko ste gledali Marvinov Point Blanc, ili Gibsonov Payback, onda bi vam se mogao svidjeti i Jacques Darnay. On je upravo odgulio osam godina zatvora jer je ubio draguljara koji ga je iznenadio u pljački dijamanata i spreman je započeti s novim životom. Na neki način. Naime, dijamanti nisu nikad pronađeni, a jako nezgodni tipovi vjeruju da je Darnay čovjek s jednostavnim planom – uzeti dijamante i nestati u Južnoj Americi, što oni ne mogu dopustiti. Zato će početi pritiskati njegove prijatelje, a kad to ne upali onda će početi letjeti i meci. A kako stvari stoje, sama pljačka bila je puno više od onoga što se zna, kao i Darnayeva uloga u njoj.

Film ima nekoliko problema, da započnem odmah s tim. Iako je snimljen u 80-ima, ima taj neki štimung 70-ih, tkz, novijeg francuskog vala žestokih krimića. Usporeniji tempo, malo melankoličniji pristup, nikakvih posebnih atrakcija i dosta općenite priče između likova. To nije loša stvar, samo što djeluje pomalo zastarijelo. Druga stvar koja malo privlači pažnju; glavni je lik dosta neodređen, tj. ima poprilično toga šarenog u karakteru. Tako se mogu vidjeti tragovi čistom američkog noira; lik čak ima i onu off naraciju kakvu je radio H. Bogart, pomalo romantizma jer ga redatelj (sam Delon) poprilično simpatizira, što znači, naš je junak negativac, ali drugi su još gori od njega, a mogu se pronaći i tragovi hard boiled proze jer junak je pomalo bezosjećajan (kad to situacija zahtjeva) ima pomalo macho odnos prema ženama i nije mu teško hladnokrvno ustrijeliti onog tko mu stane na put. Sad, sve to zajedno i nije tako sjajna stvar (možda bi lik bio bolje ocrtan da je uzeta samo jedna smjernica), ali s druge strane, ne može se poreći da se Delon nije trudio obojati svog lika različitim karakterima. I, da, on sam je jako dobar za tu vrstu uloge (visok, crn, zgodan francuski vrag) pa mu akcija i uspjeh kod žena (sve do jedne je pošteno ispipao u filmu) dobro pristaju. Što se tiče same priče, ista stvar, dosta krivuda uokolo, iako se za to ne može okriviti scenarist jer nije znao što želi napraviti već je takva radnja i romana po kojem je nastao. No, tu ima i poštenog crnog krimića, pa misterije (motivi pljačke) pa malo osvete (lik ne može napustiti grad dok ne ubije tipa koji mu je smjestio – podsjeća na De Nirov lik iz Vrućine) a čak se mogu pronaći i tragovi dobre stare romantike jer lik padne na lik kurve koja to ustvari nije. Znači, mix svega i svačega. No, ako želite malo promjene (i vidjeti kako Francuzi rade filmove o tvrdim momcima koji pištoljem rješavaju svoje probleme) mogao bi vam odgovarati, a ako malo patite na poznata lica, tu je sam Delon, ali i originalna La Femme Nikita, Anne Parillaud, pa recimo i da je ta strana priče dobro pokrivena. Možda ne sjajno, ali dovoljno dobro da se pokriju dva sata trajanja.

2426589,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2426591,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2426592,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2426593,Zwgbda_jZqk8CiIEQHNHaUIKpWMzTyie5ThI7ma58AO6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2426595,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2426602,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUiypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ== 2426604,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== battant-1983-06-g

2426595,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2426602,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUiypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ== 2426604,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== battant-1983-07-g


A70-11177  gMeAgOBa4MXYkiVXxuSDPfVEK0S

IMDb

Trailer

Nakon izleta u modernije vode, idemo opet malo u starije. Na nešto malo zanimljivije, ako ćemo iskreno. Doduše, ako niste obožavatelj kaubojske ikonografije, možda će vas naslov već na početku odbiti, ali to je samo naslov, korice knjige, dok je unutrašnjost/sadržaj nešto što se najbolje može opisati kao mješavina komedije, akcije, trilera i, pa… ponešto vesterna. Nijedan od tih žanrova nije posebno naglašen već čine zabavnu cjelinu u kojoj su, uz dopadljiv miks žanrova, dominirali dečki koji imaju zdrav komičarski talent, ali ih baš i ne viđamo previše u komičarskim ulogama. Ruku na srce, Woody Harleson ima ovakvih uloga nekoliko, ali Kiefer Sutherland baš i ne, što je šteta jer mu dobro leže, a i osvježenja ga je vidjeti u nečemu osim persone Jacka Bauera te ostatka karijere koja pleše na granici između normale i jako pomaknutih psiho likova. Vidjeti ga kao brkatog kauboja je scena sama po sebi, ali autori nisu zaboravili ni to da su dečki poprilično karizmatični (Kiefer više nego Woody, žalim Woody) pa je kriminalistički đir nadograđen i s malo dobre akcije tek toliko da naši dečki ne ispadnu karikature mitova o ljudima s Divljeg Zapada… No, to je već malo žurba unaprijed. Potežem uzde i vraćam se na početak da znate o čemu točno pričam.

Dva frenda, Pepper (Woody) i Sonny (Kiefer) odrasli su zajedno i zajedno nastupaju na rodeo natjecanjima, živeći i dišući tipični kaubojski život. Sve dok njihov zajednički prijatelj ne nestane. Tu priča postaje malo zanimljivija; frend im je otišao u New York po kćer koju je tamošnji krimos trebao prešvercati preko granice (Kuba, ilegalni useljenici, je’l) ali obojema se gubi trag. Dva prijatelja, koji imaju i nešto svađa na ramenima, kao i međusobna zamjeranja, moraju nekako izgladiti nesuglasice i pokušati doznati što se dogodilo njihovim poznanicima, a uz to se trebaju i pokušati snaći u velikom gradu koji na kauboje gleda… heh, na različite načina. Od ismijavanja, pa do obožavanja.

Susret starog Zapada s novim svijetom nije neka nova ideja; sjeća se netko popularne serije od Dennisa Weavera; McCloud? (popularno prevedena kao Šerif iz New Yorka?) Pomalo taj đir, ako me razumijete, koji spaja očito (i gotovo stripovsko/plus predrasude) i moderno. No, iako su Sonny i Pepper likovi koji odišu klišejima, začudo to ipak nisu. Možda jedino odjećom, no u konačnici dečki ispadaju poprilično zanimljivi likovi, što i sami film čini iskrenim, možda blago romantičarskim (tko od nas ne bi volio odjebati pravila i malo jahati pod vedrim nebom) i neuobičajenim spojem vesterna i krimića koji je, možda čak i malo prenapadno, podvučen eksploatacijskim kontekstom jer se jasno i glasno kritiziraju ilegalne radionice prepune ilegalnih useljenika. Sonny i Pepper možda ispadaju likovi s dobrom dubinom (iako je već šablonski da je Woody onaj blesaviji, bez odgovornosti, a Kiefer onaj ozbiljiniji) ali zato su svi ostali likovi površni. Nije to loše, ali tek toliko da ne očekujete Hemingwaya. Tako je to običan krimić koji vodi poslove i želi postati gazda te pajkan koji sanja da bude kauboj. Jednog je… ustvari, obojicu je neobičano vidjeti u takvim ulogama jer Dylan McDemott i nije često u ulogama negativaca (zadnje čega se sjećam jest Olympus Has Fallen) a Ernie Hudson baš i nije tip koji bi žudio za tim da bude kauboj. Priča je dovoljno šarena da ima svega; malo humora (najbolji dio je kad se Pepper pronađe u klubu gdje gay dizajneri doslovce sline nad njegovom kaubojskom pojavom) malo akcije (zar ste mislili da se Kiefer neće u jednom trenutku dokopati pištolja) dobre stare potjere (to je film koji se fura na vestern – potjera na konjima kroz pune ulice New Yorka izgleda čak i odlično) te malo dramskih elemenata koji popunjavaju dojam. Uz sve to vrijedi spomenuti da našim dečkima u par scena društvo pravi i CSI Marge Helenberger te da je tragična šteta što ženske nema u više scena. Prolazno, lagano, opuštajuće, ne podcjenjujuće, sklono ikonografiji koja je gotovo izumrla i par vrsnih glumaca… sve što je potrebno da se napravi zabavan film uz kojeg vrijeme samo tako prolazi.

2020644,yVjSxmQKG8jEIo0sxnPAqmnCoJoOsqjoFTE4YvqUWDWL375QXtFDET2e4XRufbsXc5ZZUJNTfRv1AJcA+UohUA== 2020645,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== 2020648,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2020649,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2020650,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2020652,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2020653,yXjFcRygtzX6OUBvL4wodjF55lqMyCi8i_n528rBm1ciGg+h0dqo50fk7lPvgjSnY+BvngqnbXXaR+tZXniKAw== 2020654,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2020655,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2020656,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2020657,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2020647,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ==

Parker Kane (1990)

Posted: 28 srpnja, 2013 in Akcija, David Caruso, Kriminalistički, TV

tumblr_mbce4eBxZd1ryq5svo1_1280 tumblr_mpmllrmaC81r1k2zzo1_500 travis1

IMDb

Trailer

Već kad sam krenuo s ovim malo… teže dostupnim za nabavku filmovima, da nastavim u istom tonu. I u svom žanru, naravno. No, ovo nije prvi put da pišem o Parkeru, već sam ga spomenuo kod kolege na blogu, no kako je ono bio tekst temeljen na sjećanju, a ovaj na friškom gledanju, tako i o nekim stvarima vrijedi pisati dva puta. O, film nije toliko dobar, vjerujte mi, no ima ono nešto što ga čini vrijednim izdvajanja iz gomile (barem na ovom blogu) a, što da vam pričam, slab sam na lajave privatne detektive koji samostalno rješavaju velike slučajeve. To mi dođe kao dobra promjena nakon svih ovih noviteta kojih sam se nagledao u zadnje vrijeme, ali i malo kao povratak osnovama koje su me filmski odgojile. Da, gledam šareno i površno akcijašenje, kriv sam po optužnici, ali bolje i priznati nego biti optužen da si filmski snob, što se u mom slučaju, iskreno vjerujem, nikad neće dogoditi. Možda jedino da sam previše ovisan o američkoj produkciji, ali, hej, svi mi imamo mane, a bome Ameri i rade najbolje filmove o privatnim detektivima, što jest jest. Parker Kane nije iznimka, on je tako dobro uhodan lik da klišeji frcaju na sve strane, možda čak i malo previše, ali u današnjem moru prodavanja magle pod originalnost, treba cijeniti iskrenost.

Stoga, Parker Kane. Parker je bivši žandar koji sad radi kao privatni detektiv. Nema tu neke mudrosti, nema nekih noviteta. Umjesto zadimljenog bara, ured mu je stol u osvjetljenom restoranu, vozi cool Harley motor, vozi cool Porche auto (iako bi bilo zanimljivo pojasniti odakle mu lova za takve stvari) i on je općenito cool lik kojeg žene vole, bivši suradnici mrze, a negativci preziru jer ih živcira. Uobičajenu rutinu prekinut će posjeta starog frenda i njegovo krvavo ubojstvo točno pred Parkerovim očima. Kako to ide, treba samo sliediti trag novca i uvijek će se doći do negativaca. Ovaj je stranac. Van Adams, Šved u Americi, koji se bavi… bacanjem toksičnog otpada gdje god stigne. Parkeru nitko ne vjeruje, očekivano, jerbo je tip bogat, ugledan, stup zajednice. No, upornost je vrlina, a svaka vrlina na kraju dovede do rezultata, konačnog obračuna.

Film je treba biti serija, zamišljen je kao pilot epizoda, ali je otkazan još dok se snimao, pa su stvari koliko-toliko zaokružene da koliko-toliko sliči nečemu. Ima glavu, ima rep… dovoljno. No, vidi se da je scenarij bio zamišljen drugačije, zato su tu svi oni posebno naglašeni elementi koji bi bili sastavni dio serije; kafić gdje mu je ”ured”, zaposlenici kafića kao njegovi prijatelji, odnos s konobaricom koja je potajno zaljubljena u njega… Čak i uvodna ”špica” ima taj televizijski, cool stilizirani dizajn.To mi je iz nekog razloga pomalo bizarno jerbo je puno lošijih stvari postalo serija. Parker nije ništa originalno, on je hodajuća enciklopedija klišeja, ali kad je to spriječilo nekoga da napravi prozvod za male ekrane. Možda je razlog ležao u činjenici da je film pomalo rip off Beverly Hills Copa, ali može se osjetiti i utjecaj Lethal Weapona jer Parker Kane izgleda kao mlađa i jednako nepredvidljiva verzija Martina Riggsa (duža kosa, pomalo luđački ekscesi). TO nije mana jerbo je producent bio slavni Joel Silver, koji je očito htio kapitalizirati popularnost tog serijala (ali i filmova kakve radi Jerry Bruckenhaimer) na malim ekranima.

Napram scenarija, film vizualno izgleda odlično, a nije ni za odbaciti rad kamere jerbo je iza nje stajao provjereni snimatelj, a kasnije i redateljska akcijska zvijezda; Jan De Bont. Glumci su iz ponuđenog izvukli najbolje što se moglo (nema tu glume, ljudi) no fora je vidjeti neke kasnije zvijezde kao što su Marisa Tomei i Stellana Skarsgarda (kojemu je to bila tek druga američka uloga) u svojim početničkim izdanjima. A tu je zalutao i jedan mlađahni David Caruso prije svoje CSI Miami faze. Jeff Fahey, po nekim kriterijima stvarno kultni glumac s nastupima u svemu i svačemu, je bio zgođušan vrag u tim godinama, s prirodnom karizmom pa mu je ovakva uloga pristajala savršeno. Scenarij je pomalo zbrka, iskreno gledajući, jer nije baš točno zamišljen za film, pa tu ima svega i svačega; malo dosjetki, amlo akcije, malo mudrovanja, čak i Playboy verzija erotske scene, ali priča oko odlaganja otrovnog otpada (to je Kalifornija ljudi, zdrav život u zdravom tijelu i tako to) nije loša, samo što je malo… nerazrađena. Završni obračun prolazi, iako nije ništa posebno, stvarno, samo što je cool vidjeti legendarni ”Spruce Goose” avion od Howarda Hughesa u bilo kojem obliku. Ambicija je bila spojiti staru klasiku (tvrdi dekster u noir okružju) s novim okružjem (moderne boje, vozila, obleka) i možda bi bila ispunjena da je serija poživjela. Ovako je sve to tek naznaka (pojačana iznenađujuće dobrim soundtrackom sastavljenim od blues pjesama i jako puno saksofon solo dionica) svega toga. Svi oni koji ne vole klišeje… stvarno, ali stvarno izbjegnite ovaj film. Jednostavno ne gubite vrijeme. Za one koji nisu tako kritični… tko zna, možda vam čak bude i zabavan u ove ljetne dane, pa bezbolno ubijete sat i pol vremena. Tj. ako ga uspijete negdje pronaći, barem izvan posebnih privatnih stranica.

1661075,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfo2TPPdp4OCIcMvbh144Y5Yk9phjldhXCEzDK51Z77hVA== 1661076,8f0wEF8X1bkH511UcorkgTMdSdiPJfrcXZTWOcbYGpFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 1661077,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfr4FUGADrcPPMauqVQAWCb4TEqkGtRsGLp42C1oTbiptA== 1661078,5Dtk8_2u3bqCzFVSIaYfz5ARgGOyjUvvkvnU6F00QFnUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1661079,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfpe71cWXff8ly_NpYgAUID8nmpeBPcAlskk6uhyem2enw== 1661080,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfr4FUGADrcPPMauqVQAWCb4TEqkGtRsGLp42C1oTbiptA== 1661081,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfqxDndj63nmbwBFJ8W6aHWbug0xhwvUxPL06ZaNxz2E_g== 1661082,mImnab2HXXN3UIAbLZQw3fOn7LyxpEH+PoF7QOkkNfo56y+CqdOQLqy9_w3R68FDRkbxkhKrAiv22aJ4mTB4YQ== 1661083,tFCm1SFiD2urd1GdT6JSWyBPVhFDmhjZ6VHCoLBavNRcQ+lbJkmh4wHZ3AG78s0nsg9xWIoDjEulptc+tWpopQ== 1661084,z3x8LvV80j56_nPxv_Y5lAcF4L4cBw3VP52PI1EExiEsgy48osdIEnwqcJFJ7RUv21bLezPOdtU5J1RRBADAdQ== it-movie-poster-1990-1020509183 STEPHEN_KING_S_IT-1263


66714 moonshine-county-express-movie-poster-1977-1020209847

IMDb

Trailer

I, tako, ovaj sam film gledao u kinu. Straha nema, nisam toliko star, čak sam rođen nakon što je snimljen… koju godinu kasnije. Ono što je zanimljivo jeste da je u kina došao skoro deset godina nakon što je snimljen, što sam skužio tek nedavno, kad sam ga tražio. Čini se da u bivšoj Jugi nije bilo bitno što igra u kinama već jednostavno da nešto igra. Još razmišljam koliko je to bila pametna ideja. Ipak, onda nije bilo interneta ni toliko detaljnih vijesti, pa ste, vjerujem, mogli svašta uvaliti pod novo, čak ni ako film ne bi po svim zakonima fizike uopće igrati u kinima (ovaj naslov zaudara kao da je snimljen za ona otvorena kina diljem USA i da mu je to krajnji domet) za neku sitnu lovu i profitirati. Vi sretni, publika sretna, neki klinci oduševljeni. Onda mi je to bio pojam-film. Pun nabrijanih automobila, sa strateški raspoređenim scenama jurnjave. Za klinca od 7-8 godina… pojam. Danas, ajme, koji je to blesav film. Mislim, ne shvatite to krivo, Krvavi Viski (kako je išao prijevod) je film koji sam sebe ne shvaća ozbiljno, ali ima onog nekog šarma zbog kojeg razmišljate bi li se smijali ili pak uživali kako je sve to jednostavno. I tu je John Saxon, neki ga pamte kao taticu pajkana iz Nightmare on Elm Street (plafon-uloga) a neki kao suborca Bruce Leeja iz Enter The Dragon (kultna uloga). Uglavnom, stari John ima nekog šarma, kako to te stare B zvijezde znaju imati, pa je dobar dodatak smotanom filmu. Jer, pazite radnju…

Tri kćerke nekog tamo gorštaka svjedoče tome da im lokalni moćnik strelja oca k’o bijesnog psa. Povod? Pravljenje planinske brlje, jeftinog alkohola. Tri kćeri (komadi) odluče same preuzeti posao s tatinom tajnom ostavštinom; rudnik pun pravog kvalitetnog alkohola koji potječe još tamo iz prohibicije. Negativcima se to ne sviđa, pa počnu raditi svašta nejakim curama, a u pomoć im priskače lokalni hohštapler, najbolji vozač južno od Pekosa, Johnson. Nakon što sve padne u vodu, vesela družina odluči prodati sav alkohol, dobro zaraditi, a jedina kvaka je izaći van iz grada jerbo ih čekaju auti na svakom ćošku… Potjera može započeti.

Film pleše po tankoj granici koja dijeli čisti trash od komedije, pa do poštenog filma ceste. Čak se nije ni pazilo da bude uravnotežen, no, čistom srećom, taj trash ugođaj je samo naznačen, nikad baš ne ulazi u njega, što stvar, čudna li čuda, čini stvar zabavnom. Pameti neke tu nema, klišeji na kvadrat, ali, kako rekoh, ni to nije tako loše kako zvuči. Mana mu je jezivi nedostatak nekih ambicija, ali prednosti su što se gledalo da se ljudi zabave, a ja uvijek cijenim poštene namjere. Danas ima jedan mali polukultni status što (a to je negdje izjavio i mešter brze trash produkcije, Roger Corman) Južnjake ne prikazuje kao neke idiote, zaostale mulce i slične karakteristike, što je onda bila tradicija. Pokazuje ih kao otvorene i opuštene ljude, sklone zabavi i krijumčarenju kao načinu života. Hej, meni odgovara, ionako više volim gledati zgođušne južnjačke dame od slinavih brđana koji ne znaju reći A. Priča je… heh, ništa originalna, tek toliko da drži krajeve, tek toliko da kažete kako ima neki sadržaj. Ono po čemu je i poznat jesu potjere s autima. Ima ih nekoliko. Dosta dobro, ništa revolucionarno i ništa posebno spektakularno, ali prođe vrijeme. To bi ustvari mogao biti i opis cijelog filma. Jedno poznatije filmsko lice, par zgodnih dama, nekoliko mišićavih američkih automobila (znam da ima onih koji vole takve stvari) i malo poštene akcije. Kao da je snimljen da popuni sat i pol u ovim vrućim danima. Jedina tehnička mana jest što ga nema, jedva da se može pronaći na posebnim stranicama, a i ta snimka je neki jadni ripovani VHS. Ne bi naškodilo neko DVD izdanje.

i514810 MCE 9 moon02 moon03 moon04 moonshinecounntyexpress1 moonshinecountyexpress6 moonshinecountyexpress8 moonshinecountyexpress17 PDVD_057 PDVD_060