Stargate (1994)

IMDb

Trailer

U početku bijaše Star Trek. Počeo je kao serija. Ne baš uspješno. Prijetilo mu je otkazivanje, pa se nekako provukao kroz tri sezone. Pravi kultni status dosegnuo je stalnim reprizama. Pa je došao Star War. Da nije bilo Lucasa, ne bi bilo ni Star Treka u obliku filmova, thats a fact. Uvidjevši kako je vrijeme za SF, producenti su brzo sklepali film i ostalo je povijest. I danas su to dva tabora; Trekovci i… Warsovci? Bacaju se priče što je bolje, koji je serijal jači, hoće li JJ Abrams uspješno sjebati i drugi serijal jedako dobro kako je to napravio sa Star Trekom. No, straha nema, J.J je Warsovac u duši (pogledati Star Trek pod dokaz A) tako da će i ovaj novi dio razvaliti – ne zbog njega već zbog nostalgije pošto je dovukao cijelu staru postavu pred kamere. Na stranu to, vraćamo se u devedesete kada je SF žanru kao takvom išlo sasvim lijepo. Bio je tu Terminator 2, pa i Total Recall, blagajne su radile, kritičari su bili više nego dobre volje. I na tom valu pozitive pojavio se i jedan naslov koji je, iskreno rečeno, nije baš nudio ono nešto što bi trebalo biti previše atraktivno. Jer, Terminator i Potpuno Sjećanje onda su bili teška kategorija, gotovo najskuplji filmovi ikad snimljeni (Terminator je čak kratko i bio najskuplji – to je Cameron, što ste očekivali) i jedan Stargate, koji je koštao sitnih 55 milijuna, zvučao je otužno kao neispravni toster kojeg svi šutaju naokolo. No, ne treba suditi knjigu prema koricama, rekao je jednom davno mudar čovjek, jer dotični film na kraju je postao popriličan hit, oko 200 milja zarade, nakon čega su došle čak tri televizijske serije i dodatna dva televizijska filma. Zašto je bitno svo to silno nabrajanje što, gdje i kako? Oh, film je režirao svima omraženi Roland Emmerich (čovjek je imao dara za dobar SF – pogledati Dan Nezavisnosti pod dokaz B) koji ovih dana radi isto što i Abrams – puca na nostalgiju jer snima nastavak spomenutog filma. Ne jedan nego dva. Nije da nam to smeta, dapače, ali je u svim tim silnim razgovorima dao naslutiti da bi i sami Stargate mogao uskoro dobiti novo ruho, trilogijsko, kako je bilo planirano davnih dana. Začudo, originalni film nikad nije dobio izravan nastavak, vjerojatno zato što je Carolco propao, pa su s autorskim pravima igrali ping-pong, ali nije da nije bilo realne šanse. Emmerich je bio za to, Kurt Russell je bio za to. Čak je i James Spader, koji je film držao glupim, bio za nastavak. Ne možemo uvijek dobiti što želimo. I, tako, dok čekamo novi Dan Nezavisnosti, malo da se prisjetimo zbog čega je Emmerich uopće i dobio priliku režirati onakav spektakl.

Dakle, piramide su izgradili izvazemaljci, zli rođaci dobrog ET-a. Stara je to tvrdnja (uspješno opovrgnuta) i jednako toliko intrigantna. A Emmerich ubacuje i malo dobre stare Indiana Jones naracije, pa zato vidimo Egipat i čudni objekat u pijesku (tamo su pronašli svega i svačega pa jedan metalni prsten i nije neka jaka stvar). I time dolazimo do sadašnjosti. Danijel je tip koji voli knjige i kuži se u znakovlje, egipatsko, naravno, hijeroglife. Njegovo ne tako standarno predavanje o istime izazove podsmjeh kod kolega, ali privuče ljude u crnom – vojsku. Oni imaju nešto zanimljivo u rukama, nešto staro i ne baš zemaljsko. Vrata u duboki svemir. Samo ih treba znati otvoriti. Kad se to i dogodi, otvara se velika mogućnost za istraživanje nepoznatog. Ili možda ne. Vojska, kakva već jest, u svemu vide neprijatelje i na zadatak šalju pukovnika O’Neilla. Lik ima jako jednostavnu mudrost; ako mu je nešto sumnjivo, sve diže u zrak, ako ga netko krivo pogleda, sve diže u zrak, ako mu se ne svidi zrak – sve diže u zrak. Nije da ga krivimo, nijedan roditelj ne bi smio nadživjeti svoje dijete, što se O’Neillu dogodilo, pa je razumljivo da je malo sklon dizanju sranja u zrak, i sebe u tom procesu. S druge strane vrata, cijeli novi svijet, ali opet, nekako poznat. Zanimljivi ljudi i zli negativci, a naši junaci, vojna jedinica koja baš i nije SEAL, moraju odlučiti; pobjeći ili pomoći prvima. Ili sve dignuti u zrak.

U nekim davnim razgovorima Emmerich i Dean Devlin rekli su da bi trilogija Stargate (da je do nje došlo) bila temeljena na raznim kulturama. Tako je ovdje egipatska, počevši od doslovnog mjesta iskopavanja, do ikonografije, preko vizualnog štimunga. I glasina (kao ono s piramidama) i božanstvima i inim pizdarijama. I to funkcionira poprilično dobro. Sve nam je poznato, ali opet fukcionira bolje nego da su zemljani ušetali u područje Ferengija. Zašto pak sami film funkcionira dobro? Pa, treba početi od početak – same ideje o portalu za ulazak u drugi svijet. To je stara stvar, korištena naveliko i naširoko, ali ovdje je sve to umotano u dobru staru misteriju i tajanstvenost, dok sama Vrata postaju nešto kao Zavjetovni Kovčeg, stvar koja je poprilično intrigantna. I Emmerich (jedan od autora scenarija) zna kako održati napetost. Druga stvar, ovo je ubojito dobar spoj starog i novog, tj. klasične avanture i moderne akcije (zašto mislite da Jurski Parkovi imaju toliku popularnost) i jako spretno izbjegava neke tako očite zamke. Pitate vi koje? Bijeli civilizirani čovjek spašava bijelog divljaka… ili tako, nekog polutamnog. To je jako opasna zamka koja zna film učiniti negledljivim (pogledajte samo Tears of the Sun pod dokaz C) i Emmerich ju je izbjegao na simpatičan način. Naime, njegova vojna jedinica je sve samo ne nabrijana gomila superstručnjaka sposobna za sve. Točnije, djeluju kao grupa misfitsa koji, kad sranje počne, u prvi mah žele samo zbrisati odatle što brže mogu. Nije neka nuklearna fizika, istina, ali pomaže kod gledanja jer likovi kao takvi, ukljućujući i one glavne, nisu naporni. Znači, priča nudi sve; od intrige, tajanstvenosti i gotovo dječjeg oduševljenja, a već kad sam god likova, vrijedi napomenuti i da je stari SF lisac Kurt ovdje upisao još jednu prepoznatljivu ulogu u žanru koji mu nije mrzak (čak je kasnije posjetio i set televizijskog izdanja Stargatea i malo popričao s Richardom Andersenom koji ga je zamjenio u ulozi O’Neilla). Dobro društvo mu je pravio i Spader kojemu je uloga geekiš stručnjaka za lingvistiku i… hijeroligvistiku? sjela dobro kao i budali šamar. Njih dva nose film na leđima, što jest jest. Produkcija je ispala jeftina jer film nema velikim specijalnih efekata. Glavnina je bazirana na prikaz samih vrata i ponešto na dizajn tuđinskog broda, no tu je odmah i slika kako se radi jeftiniji film koristeći se dostupnim resursima bez da izgubi išta na efektnosti. Zar uopće iznenađuje da se film uspio izdići iz ponude i postati jedan od prepoznatljivih naslova 90-ih, barem što se tiče SF žanra? Ne, ne baš. U njemu sve funkcionira, iako nije posve cjepljen od određenih klišeja i poznatih motiva, i funkcionira u svrhu da zabavi gledatelja i ispriča zanimljivu priču. Treba li tražiti više od toga?

Soldier (1998)

IMDb

Trailer

 

Nema dugo da sam kolegi po peru Dragonrageu bacio pitch za jedan tematski tekst u vezi redatelja B filmova. Ideja još uvijek postoji, ali je inspiracija jako nisko na granama kreativnosti, pa je sve u fazi pripremanja. Paul Anderson nije na toj listi. Doduše, trebao bih ga tamo staviti jer sam, slučajnom igrom slučajnosti, nedavno bacio pogled na njegova dva uratka koja su ga, do neke razumne mjere, i proslavila. Iako, ne znam koliko vas može proslaviti to što imate dva filma zaredom, oko 60 milijuna budžeta, i oba vam financijski propadnu. Za razliku od nekih jačih igrača, Anderson se pokazuje kao spretna riba, na jedan financijski fijasko snimi jedan Resident Evil i svi sretni, svi grijesi oprošteni. No, 60 milijuna danas je sića, novac za catering, nijedan iole ozbiljan filmaš koji puca na box office visine neće s time snimati film koji zahtjeva poznata glumačka imena, pirotehniku i specijalne efekte, no nekad je to bila poštena lova, dovoljna da napravite pošten film. Pošto sam, pravo slučajno, baš neki dan pisao o njegovom prethodnom uratku, Event Horizon, da nekako nastavim niz jer Vojnik je, ironično, isto tako poprilično poznata SF akcijada koju danas prati neki polukultni status dok je u vrijeme premijere bio potpuna propast, još gora od Event Horizona. Tu je i Kurt Russell. Hej, čovjek je skoro pa zaštitno lice žanra, jedno od mnogih, ako ćemo iskreno, jer svako malo mu uleti neki ovakav science fiction projekt (ne i u zadnje vrijeme, nažalost). Naravno, mogao bih ja vama sada reći kako je ovo loš film, kako je ovo banalan film, kako bi ovo trebali izbjegavati, bla-bla-bla, ali to neću napraviti jer, ukoliko to još niste shvatili, takvo razmišljanje ne živi na ovim stranicama. Neći reći ni da je ovo sjajan film jer nije, no za razliku od Horizonta, tu su stvari malo bolje posložene, čak i zanimljivo, samo treba prijeći preko brda klišeja da bi se došlo do njih. No, ionako nemam pametnijeg posla, pa mogu i pisati o tome, nije da će mi to netko zamjeriti, zar ne? Ili možda hoće. Ali nije da me baš briga.

Narednik Todd je vojnik starog kova; on je doslovno odgojen da služi, da bude stroj za ubijanje i da sluša zapovjedi, ništa više od toga, ništa manje. I svoj posao radi dobro, efikasno. No, sve stare stvari kad-tad moraju biti zamijenjene novim. Nova sorta vojnika brža je, jača i izdržljivija. Todd u izravnom sukobu jednostavno nema šanse, što znači da je vrijeme za mirovinu. Samo što mirovina u svijetu budućnosti znači da moraš biti mrtav kako bi je zaslužio. Sprovod s počastima? Yeah, right, dobivaš bacanje na prvi planet-smetlište i priča završena. Samo što Todd nije mrtav,a nije ni sam na planetu. Grupa preživjelih civila uzima ga pod svoje, pokušava uključiti u normalan život i to na jedno kratko vrijeme, čini se, uspjeva. No njegova vojnička narav plaši ljude, zbog čega dobiva progon. Ono što nisu znali (ili shvate prekasno) jeste da je život s njima već prebrikao Toddov pogled na život te da će zbog toga stati na njihovu stranu kad planet posjete njegovi stari suparnici s namjerom da počiste planet i poubijaju sve živo. Ne zato što su ti ljudi neprijateljski raspoloženi već zato što im se ne da zajebavati s papirologijom. Birokracija ponekad stvarno stvori volju da ubijete nekoga. Da pogodim, prva stvar koja vam pada na pmet je Shane. Ili bilo koji drugi vestern u kojem šutljivi, no ubojiti stranac staje na stranu slabije zajednice kad se ista pronađe u gadnoj opasnosti. Usporedba je točna, ovo jest Shane u svemiru, ali kad bi gledali na klišeje, ne bi uopće gledali filmove. Pošteno upozorenje; Snake Plissken u ovom filmu izgovori svega 104 riječi. ”Yes, sir” su dvije koje se najčešće upotrebljavaju. Ako ovo idete slučajno pogledati jer vam se sviđa milozvučni glas starog šarmera, pronašli ste stvarno najgori naslov za to. Njegovo lice, s druge strane, je u skoro svakom kadru, pa imate dobru komepnzaciju.

Odakle, kvragu, početi. Film nije scenaristička zbrka. Ima glavu, ima tijelo i ima rep. Dosta za početak. Ali je enciklopedija klišeja. Usamljeni šutljivi junak, zajednica ljudi koja ima miroljubive poglede na žvot, negativac koji je jednostavno loš i takve stvari. Progurajte to i doći ćete do nekih zanimljivih stvari. Film ima sitnice kao što je dehumanizacija ljudi, problemi pri ponovnom uključivanju u normalan život (nategnuto skiciranje problema PTSP-a) želji da se bude pripadnik životne zajednice sebi sličnih, nitko nije otok i sva slična mudrost. Također, opet nategnuta skica, može se uoćiti i razlika između ”starih” vojnika i ”novih” jer stari imaju nešto što se zove poštovanje časti i ne ubijanje civila (iako ih i oni ubijaju, iskreno rečeno) što se može prenijeti na stvarne veterane (WWII) i ove nove, koji su više ratovali s civilima nego vojskom (Vijetnam, prvi Zaljevski rat…). Sve te male stvari zakopane su ispod površine klišeja, pa vas nitko neće kriviti ako ih i propustite, nisam to ni ja skužio na prvo gledanje. Anderson, kako već rekoh prije, nije sretan redatelj, ali ovdje radi jednu pametnu stvar; ne prodaje muda pod bubrege. Ovo je akcijski film, SF akcijski film, pa se ne mora zajebavati s nekakvom napetošću već jednostavno naoružati Kurta i pustiti ga s lanca da ubija sve oko sebe. On to čini, Kurt se u tome jako dobro snalazi, ali sama akcija nije toliko impresivna kako zna biti. I to što puno previše baca na Ramba nije baš od neke utjehe, ali već smo naučili da ovako zajebani vojnički likovi rade zajebane vojničke stvari, pa to ili vam odgovara ili vam je dosadno do boli, nema neke sredine. Razina pirotehnike je pristojna, okružje podnošljivo, a efekti služe svrsi. Jebiga, ništa jako izraženo, ali ništa nije ni smeće napravljeno u stražnjem dvorištu, pošteni omjer svega. Film ima par zgodnih scenarističkih poteza u prikazu vojničkog treninga, to brutalno ispiranje mozga, ali nisam tempo uopće nije loš, nema razvlačenja, nema nekakvog nepotrebnog filozofiranja i sličnih stvari koje neki autori kao da moraju nabacti u film. Sve to čini već viđenu, ali dobro podmazanu cjelinu i film, jednostavno rečeno, nije dosadan. Osim Kurta tu su još Gary Busey i Jason Isaacs kao negativci (dobar izbor) oku ugodna Connie Nielsen i napumpani Jason Lee kao nekakav dodatni hanchman. Kako sam već rekao kod Event Horizona; ovo je sličan B film koji se progurao u A produkciju te, čak i ako bi bilo stvarno pogrešno nazvati ga originalnim, je barem bio donekle svjež u odnosu na današnje stanje u filmovima SF tematike. Jebiga, drugačija vremena, drugačiji prioriteti, djeluje kao da se čak malo i mislilo na publiku. Da joj se pruži sat i pol brze i neopterećujuće zabave. Taj dio je ispunjen. Sve ostalo…koga briga.

 

Executive Decision (1996)

IMDb

Trailer

 

U svoju obranu mogu reći, ovaj put nije riječ o Seagalovom filmu već Kurt Russellovom. Stvarno. To što je i Stevo malo u igri je čista slučajnost. Još iskrenije, pripremam jedan malo poduži tematski tekst za kolegu na susjednom blogu (treba platiti stanarinu) i nekako sam u zadnje vrijeme dosta zaglibio u istraživanju tih nezgodnih stvari koje se događaju u tim putničkim avionima, a kako sam već pisao ponešto o takvim filmovima (Passenger 57, Air Force One) nastaviti niz činilo se prirodnim razvojem situacije. Mislim, teroristi i avioni su kao ruka i rukavica, išli su jedno uz drugo prije 9/11 kao saliveni, ali nakon toga više nisu. Tu uopće ije pitanje zašto, ne zbog samog događaja, već se od prije znalo da je oteti putnički avion lagano kao ukrasti djetetu slatkiš (ne baš toliko lagano, ali svakako nije bio neizvediv pothvat) i takvi su filmovi uglavnom bili zabavni i isplativi, dvije stvari koje su najvažnije. Ako je film zabavan publici, bit će isplativ producentima, što je, prosto rečeno, dvije muhe jednim udarcem. Naravno, nakon 9/11 postalo je jasno da čudesno spašavanje i junaci dana ne postoje. Malo je teže prodati priču o liku koji će sam samcat srediti grupu do zuba naoružanih terorista i uspješno spustiti avion kad se zna da su u jednom danu 4 aviona doživjela drugačiju sudbinu. Doduše, avioni kao takvi još uvijek nisu ispali iz priče, dapače, ali više to nisu čisti akcijski derivati već trileri (Flightplan & Non-Stop) koji ne izazivaju vraga s teroristima već koriste domaće (čitaj američke) negativce i dobru staru pohlepu kao motivaciju, a ne vjerske fanatike i njihove sulude planove za ubijanjem što većeg broja nevjernika. Rekavši to, da se odmah vratim i na Konačnu Odluku. Ovaj film jedan od onih koji su na jeziv način ispali proročanski. Doduše, tu ima jako puno filmskog biznisa, ali neke crte unutar postupaka negativaca izvedene su i u stvarnosti, kao i njihov konačni plan da se a avionom zabiju u nešto veliko i američko. Zato je i došao na crnu listu svojedobno, bio je zabranjen (ne direktno) za javna puštanja na televiziji odmah nakon 9/11 tragedije da ne bi uznemiravao ljude, ali ujedno je postao i jedan od najtražnijih naslova koji su se podizali odmah nakon rušenja WTC-a jer… pa, ljudi su morbidni, a ovaj film je najbliže što se može pogledati kako izgledaju vjerski fanatici na misiji i dobiti sporednu zadovoljštinu da su pozitivci sredili negativce barem na malom ekranu.

No film ima i nekih svojih aduta zbog kojih ga ne treba otpisati kao još jednu običnu akcijsku papazjaniju. Prvo, to nije akcijski film već triler koji više baca na Toma Clancyja nego na Johna McClanea, što je već samo po sebi odmak od rutine. I film, u maniri Toma Clancyja, započinje podatkom da je poznati svjetski terorist uhvaćen te da tajne agencije mogu proslaviti dobar ulov. Tj. sve dok njegov zamjenik ne otme putnički  avion s 400 duša u njemu i ne zatraži zamjenu. Taoci za njegova šefa. David Grant, čovjek koji je uredski tip, stručnjak za dotičnog teroristu, mora svoje snage udružiti s pukovnikom Traviom i smisliti plan kako preuzeti avion i spasiti dan. Plan je pomalo rizičan, ali dobar… sve dok ne propadne. Udarna jedinica nastrada, pola njih se prebaci u avion, pola izgine, opreme nemaju, posao se čini propalim, a, povrh toga, naš negativac baš i nema želju predati taoce već mu je plan zabiti avion u središte Washingtona. Naši junaci pak moraju smisliti drugačiji plan kako spriječiti da se to ne ostvari, a bome sve radi protiv njih. Em su negativci prekobrojni, em je tu i osjetljiva bomba, em američka vlada želi srušiti avion dok je još nad nenaseljenim područjem. Sličnosti s Clancyjevim romanima ne prestaju samo na opisima radnje (u jednom njegovom romanu terorist uistinu zabije avion u zgradu Kongresa) već je i sam glavni junak, Grant, kopija Jacka Ryana. On je analitičar, tip koji radi za stolom, ali silom prilika postaje akcijski junak. Ako ste za taj tip priče, evo vam razloga za pogledati film (Decision je bolji Ryan film od zadnjeg Ryan filma).

Svojevremeno je glavni geg filma bio eliminacija velike akcijske zvijezde u prvoj trećini trajanja. I dok je publika očekivala da će gledati još jedan derivat Seagalove Under Siege duologije, gdje bi on lomio ruke, noge i vratove svojom tehnikom (neki su čak žalili što to i nije napravljeno tako) nakon što Seagal završi muerto prije nego uspije i kihnuti prema putničkom avionu radnja radi drastičan zaokret prema trileru, a ne akciji. I to je najbolja stvar koja se mogla napraviti, iskreno rečeno. Umjesto bombi koje bi Seagal radio od pola litre ulja, malo maslaca i jedne žlice Vegete, dobili smo poprilično napetu igru mačke i miša između specijalaca i terorista koja, kad se stvar pogleda iz određenog kuta, čak djeluje i uvjerljivo. Utvrđivanje brojčanog stanja neprijatelja, njegova lokacija i vatrena snaga je standardni postupak kod ovakvih stvari, ne ulijetanje s pištoljem i pucanjem u sve i svakoga (pri čemu obično strada neki prozor i avion doživi naglu dekompresiju – nakon koje se nikad ne raspadne) i kad gledamo naše junake kako se provlače kroz uske prostore, postavljeju kamere i mikrofone ne može se reći da scenaristi nisu malo istražili to o čemu pišu. Naravno, film ima uobičajenih glupavih boljki tipa da teroristi unesu vatrenog oružja dovoljno za manji rat, a kao šlag na kraju je i jedna ekstremno komplicirana bomba koja je na neki magični način uspjela proći sve provjere na aerodromima (jest da su onda kontrole bile ponešto mlake, ali ipak ne toliko). Bomba je više onaj standardni dodatak da se stvori napetost bez koje se moglo proći zato što akcija, tj. priprema za akciju u putničkom dijelu zadovoljava norme dobrog trilera. Završnica je isto tako dobra, mora se priznati dobra upotreba lažnog kraja. Već kad pomislite da su pozitivci pobijedili, novo sranje se dogodi. Iako su skeptici prigovarali da je za upravljanje putničkim avionom dovoljan priručnik i zgodna zračna domaćica (ne stjuardesa) da vam ga čita, stručnjaci su, oni koji se kuže nekog qurtza u pilotiranje, zamijetili da je Russellov lik radio sve što treba, što je, iskreno banalna stvar, ali ipak otkriva da su scenaristi malo pročili materijal prije pisanja. Osim Seagala, koji je ovdje ukrasni dodatak zbog ugovora, tu je i Halle Berry u svojoj mlađoj fazi i uspješno je pokazala da stvarno nije znala glumiti, dok je stari Kurt pokazao da je šarmer u bilo kojoj ulozi, te da cijelu stvar mogu nositi sporedni igrači koji ekčuli znaju ponešto o glumi (John Leguziamo, Oliver Pratt i Joe Morton). Mislim da je po izlasku filma najveći šok bio vidjeti Davida Sucheta kao negativca, ali Hercule Poirot je to dobro odradio, stvarajući iznenađujuće uspješan balans između fanatičnosti i ne tako jednodimenzionalnog negativca. Doduše, replike koje izgovara su tada djelovale kao čisti vjerski bullshit… dok se to uistinu nije dogodilo, što cijeloj priči daje malo dublju dimenziju, ozbiljniju. Umjesto akcije imamo dobar triler, umjesto bezumnog puškaranja po avionu imamo igru mačke i miša, a umjesto nabildanih junaka cijelu galeriju običnih građana. Znači, imamo sve što čini relativno dobar film. Dobro, možda ne tako dobar kao dobar, ali zato napet i zabavan, što je, kad se sve zbroji i oduzme, dobro napravljen posao.

Tombstone (1993)

IMDb

Trailer

“You tell’em I’m coming, and hell’s coming with me!”

Lažni brkovi i demistificiranje žanra. Pa, barem je jedno od toga točno dok ovo drugo… pa, ima i toga. Već kad sam prije par dana napisao riječ-dvije o poznatom vesternu Silverado, da se prismjetim i drugog prašnjavog gradić koji je vidio svoj komad povijesti, ali one prave. Ne bih to ni napravio da kolega komentator, The Great Duck, nije spomenuo zanimljiv razvoj vestern filmova u devedesetima. Točnije, novi val koji je zapljusnuo holivudska brda i donio popriličnu količinu svježine na repertoar, stvarajući svakakva čuda. A kud ćete bolje radnje od legendarnog obračuna Wyatta Earpa s klanom Clantonovih. No, treba biti iskren, taj ”mitski” obračun ustvari je glomazno preuveličavanje, trajao je svega 30 sekundi i bio je brz, efikasan, prljav i nimalo materijal za legendarno pripovjedanje. Ustvari, nekih dvadeset godina se nije ni znalo za njega dok nije izašla nekakva priča o legendama Wild Westa, i to dvije godine nakon što je pravi Wyatt umro. Ostatak je, kako se to veli, legenda. Tu je, naravno, i poznati vestern klasik – Obračun kod O.K. Korala – koji je dodao svoje viđenje dotične priče (pogrešno, ako ćemo pravo) i malo osvježavanje materijala ustvari nije naškodilo. Koliko je to dobro napravljeno? Dobro pitanje. Film je nekako zaglavio između mitova i stvarnosti, ali prevaga ipak baca na bolji uradak nego lošiji.

Jedna od stvari koje se zaboravljaju, Wyatt Earp nije bio šerif kad se dotični sukob odigrao već zamjenik. Točnije, Earp uopće nije bio čovjek koji je volio taj posao, ali ga je radio dobro i, usprkos silnim pretjerivanjima, uopće nije upadao u probleme dok je čistio Dodge City – imao je svega jedan obračun iz kojeg se izvukao neozlijeđen. Tombstone priča storiju u razdoblju kad se klan Earpovih preselio u taj grad, ostavivši ulice Dodge Cityja iza sebe, zbog zarade jer su oni prvenstveno bili ljudi od kockanja, vlasnici saluna dok je šerifovanje nekako išlo pod ruku s tim. Legendarni obračun odigrao se uglavnom zbog gluposti, pijane budale i usijane glave znaju stvoriti takvu situaciju, a opet je važno naglasiti kako nije klan Clantonovih stajao na suprotnoj strani, već samo djelić njih, uz nekoliko rođaka. Nakon tog brzog puškaranja, došla je osveta, prvo Clantonovih (ceh je platio Morgan Earp) a onda je Wyatt okupio svoje dečke i krenuo ubijati ostatak družine kao bijesne cucke. Ono što je zanimljivo, sam obračun kod OK. Korala (ustvari se odigrao malo dalje njega) zanemariv je u odnosu na nasilje koje se dogodilo kasnije. I ja sam mislio da je sve to lijepo umjetničko preseravanje, ali ispalo je da je sve to istina – Wyatt je uistinu imao dug put osvete i dosta mrtvih tijela iza sebe. Pa, kad napravite sve to, onda je red da vas pretvore u legendu. Sam film zadržava se u okvirima grada, čarki koje su izbijale po gradu, obračunu i onda osveti koju je Wyatt napravio, loveći kako Clantonove tako i zloglasnu družinu Kauboje. Ništa prije i ništa poslije svega, što svejedno čini dobru cjelinu.

Hollywoodska tradicija stvaranja dva filma iste tematike i ovdje je imala svoj udio. Lawrence Kasdan (koji je napravio Silverado) iznio je par mjeseci (godinu dana) kasnije i svoju verziju tih događaja, ali je, umjesto lakšeg pristupa, odlučio pokazati sliku iza zvučnog imena. I podbacio. Njegov epski vestern Wyatt Earp donosi sliku Earpa, ali ne doznajemo ništa što ga je motiviralo. Tombstone ne uljepšava sliku; Wyatt je volio kocku, žene i piće. Nije bio nasilni kreten, ali je znao kako se živi. Također, nije mu ni na kraj pameti bilo zamarati se šerifovanjem sve dok nije došao dan obračuna (onda ga je brat Virgil proglasio zamjenikom) jer nije ni čovjek koji bježi od sranja. To je onaj dio o demistificiranju vestern mitova. Doduše, film ustvari samo ispravlja neke povijesne pogreške (čineći i neke svoje u tom postupku) što mu daje određeni realniji štih koji je vesternima do tada nedostajao (volim ja Clinta i njegove vesterne, ali ono nema veze sa stvarnošću). I lažni brkovi, naravno (za koje se svi kunu da su pravi). Mitovi uopće nisu ni trebali doradu jer su se sve te stvari i dogodile (film malo ublažava činjenice da je u to vrijeme već postojao i pravi zakon te je dosta tih čarki oko Earpovih i Clantonovih završilo i u sudnici) što ga čini boljim od Wyatta Earpa jer ne komplicira. Barem ne previše. Iako, može mu se zamjeriti određena jedndimenzionalnost pri prikazu likova; Earpovi su čvrsti i pošteni… Svi ostali su nasilni psihopati.

Vrijedi spomenuti i da film ima jako dobru dinamiku, sasvim preglednu režiju (Kurt Russell  ga je ekčuli režirao  – George P. Cosmatos je ovdje samo preuzeo kredite da produkcija ne crkne odmah po početku snimanja zbog odustajanja drugog redatelja) i zgodan prašnjavi izgled što je dodalo malo na autentičnosti. No, tehnička strana ma koliko god da bila dobra jednostavno blijedi kad se napravi popis glumaca; Kurt Russell, Val Kilmer, Sam Elliott, Stephan Lang, Michael Biehn, Powers Booth, Bill Paxton, Dana Delany, Billy Zane, Charlton Heston i Thomas Haden Curch, a u nekoliko scena mogu se vidjeti poznate face Jason Pristleyja i Billy Bob Thortona. Naraciju s početka filma i na njegovoj završnici napravio je legenda Robert Mitchum koji je zbog ozljede morao ispasti iz samog filma, fizički. Pokušajte danas spojiti sva ta imena u jedan film, aonda pokušajte izračunati koliki je tu talent doveden. Proračuni izlaze izvan skale. Val Kilmer je za svoje interpretaciju Doca Hollidaya dobio jednoglasne ovacije kritike, što je čisto neobično kad se u obzir uzme da ga nitko baš ne šljivi previše (srećom, mi ga na ovim amaterskim stranicama volimo), pretvorivši svoju izvedbu Doca u gotovo najprepoznatljiviju (iako su Kirk Douglas i Denis Quaid iz drugih verzija zasigurno jači glumci) Kad se sve zbroji, legendarni obračun dobio je dostojnu zamjenu u legendarnom, usuđujem se reći, ikad okupljenom castu te je dotičnu priču učinilo i kvalitetnijom i puno gledljivijom, pa čak i ako niste vestern osoba te uopće ne šmekate kauboje i Divlji Zapad.

 

Backdraft (1991)

 

 

IMDb

Trailer

 

Jako poštujem vatrogasce. Policajce nešto manje. Ponešto loših iskustava u mlađim danima, svi smo to prošli, iako, ovo će vas baš šokirati, bio sam posve nedužan. Ali, s vatrogascima sam oduvijek u dobrim odnosima, čak sam jedno vrijeme bio i njihov član. Za taj posao potreban je poseban mentalni sklop jer ulaziti u zgrade zahvaćene požarom, probijati se kroz vatru, dim i otpadke te tražiti ljude u svemu tome… svaka čast. Dragedija koja se dogodila na Kornatima posebna je priča, kao i suđenje koje je nedavno završilo (zapovjednik nije ništa znao, susjed Pero je taj kojeg tražite) ali to samo djelomično ilustrira sliku onoga što možete očekivati dok to radite. Ipak, na filmovima ih baš nema. Naravno, vatrogasci nisu policajci, nemaju razloga biti potkupljeni i raditi razna čudesa samo da bi izvukli neku dobit (iako, vjerujem da se zna i takvo što dogoditi) te ih obični ljudi, ljudi kao vi i ja, gledaju kao na junake. OK, to je malo idealizirana slika njihova zanimanja, a filmovi nas se ne trude posebno razuvjeriti u to, i tu nekako dolazimo do općenite javne slike; policajaci su potkupljiva gamad (ili svojeglava gamad koja radi mimo pravila – takve volimo jednako kao i vatrogasce) a vatrogasci su – junaci. Nema tu ničeg lošeg, kad se nađem u vatrenom okruženju želim da me, dok se davim teškim dimom i mislim koje sve filmove nisam spomenuo na blogu, spašava profesionalac. Znate već. Teško odjelo, kaciga, sjekira u ruci… cijeli paket. Nemam ništa protiv toga da ispadnem kašljajuća krepalina na nacionalnoj televiziji dok me kršni momci izvlače van iz zgrade koja samo što se ne sruši, ja sam ionako ljubavnik, ne ratnik. Rekavši to, pa da se bacimo na filmski posao.

Ron Howard nasnimao se svega i svačega u karijeri, mora mu se priznati da je čovjek svestran, a čak se malo zabavljao i s glumom. Režija mu ipak ide bolje, a kad se 1991 pojavio Backdraft (eksplozivno stanje požara) Ron je u svoju radnu knjižicu upisao još jedan hit, još jedan obrađeni žanr i… ups, malo ćemo se ovdje zaustaviti. Backdraft (naslov nikad točno preveden za lokalno tržište) je spoj nekoliko žanrova; drama, filma katastrofe, trilera, čak i akcije, pa ga je malo teže svrstati u neku kategoriju. To uopće nije loša stvar jer je film lijepo napravljen, samo što je malo maglovit u nekim stvarima. Znam da vatrogasci i nemaju nekog svog predstavnika u filmskom svijetu (dobili su kasnije naslove kao što je Ladder 49) i u vrijeme snimanje bilo je teško za očekivat da će jedna socijalno angažirana drama privući publiku u kina (to i nije tako bezvezno razmišljanje) pa su od filma napravili rollercoster svega i svačega. Priča o dva brata (u ne tako sjajnim odnosima) koji zajedno rade u istoj postaji ima svojih dobrih dramskih trenutaka, no u njihovom se okružju počinju događati čudni požari koji ubijaju ljude (da publika ne bi zaspala) što uključuje vatrogasne istražitelje, a ima tu i ljubavne priče, priče o pohlepi, korupciji i te iskupljenju. Mislim da sam više manje sve pokrio. I danas se taj film vodi kao najbolji koji govori o vatrogascima. Čast tim ljudima, ali to je malo daleko od istine. O, on jest jedan od malobrojnih koji govore o njima, ali nema veze s njihovim pravim radom (pročitao sam razne komentare stručnijih ljudi) pošto su za potrebe filma neke stvari malo… hm, uljepšane. OK, to nimalo ne smeta, da se razumijemo, čak su se i pravi vatrogasci složili s tim, pa to nemojte gledati kao na manu ili mane.

Ono što jest mana je malo zbijen sadržaj koji sve stvari ostavlja nedorečenima. Ne previše, ali dovoljno. Dramska priča je slaba, konflikt dva brata je to, konflikt koji je svrhovit samo zato što između njih postoji tenzija. Kriminalistički zaplet je nategnut preko svake mjere (počinitelj postavlja požare da kazni krivce koji žele zatvoriti vatrogasne postaje) jer je bolesno neuvjerljiv po pitanju motivacije (nijedan vatrogasac ne bi na takav način ugrožavao tuđe živote) te film iz početnog dramskog okvira jako brzo sklizne u istražiteljske/triler vode. čiju radnju presjecaju impresivno snimljeni kadrovi požara. Howard radi gotovo genijalnu stvar; na ničemu se ne zadržava predugo, efikasnim scenama ocrtava radnju, ne stvarajući dubinu, no ne može se reći ni da je ostao na samoj površini. Nešto između, ali uglavnom nedorečeno ako se pažljivije pogleda. Zato mu je glumački cast briljirao, što jest jest. Kurt Russell pruža jednu od svojih jačih izvedbi, William Baldwin je ljepuškast dečko kojemu talent nije jača strana, uvijek pouzdani Scott Glenn, pa Robert De Niro kao vatrogasni istražitelj, ali cijeli show krade Donald Sutherland kao spaljeni piroman. Nevjerojatno, ali s toliko zvijezda (tu su i dame Rebecca De Mornay i Jennifer Jason Leigh) balans između svih njih je čudno neviđeno, svi imaju svojih pet minuta. A vrijedi spomenuti i najboljeg sporedog glumca – vatru. Scene požara čudo su neviđeno, spektakularne i intenzivne, plus što su i glumci bili u njezinu središtu. Odjel za pirotehniku se bome fino iskazao, toliko dobro da je završne scena u kemijskoj tvornici postala dio atrakcije u Univerzalovom studiju. Možda ne toliko realističan koliko je mogao biti, kreativan po pitanju specijalnih i praktičnih efekata, pomalo tanak s motivima glavnog negativca, dobrano zapaljiv glumačkim imenima i više nego dobro ispričan film koji baš ne ide u neke strogo određene kalupe. Nije mala stvar za napravit, a mora se priznati da je i uspjela jer film nakon dvadeset i nešto godina još uvijek djeluje svježe kao da je jučer snimljen.

The Deadly Tower (1975)

IMDb

Trailer/Clip

Mislim da većina ljudi zna tko je Kurt Russell i da je gledala barem neke njegove filmove. Ako niste, nemate pojma tko je on… što da vam kažem, počnite se filmski obrazovat. Na stranu to i na stranu to da čovjek ima nekoliko stvarno dobrih filmova (a bogme ima i nekoliko loših) kao pojava je poprilično simpa lik. Onako, hohštapler, laganini pristup i boli-me-đon-za-sve nastup kad spašava predsjednike kao Snake Plissken. Na stranu i to, kao i to da su on i John Carpenter tandem kakav se rijetko događa, recimo i to da je lik nekad davno bio pjegava dječija zvijezda koja je imala ekskluzivni ugovor s Disneyem. Za razliku od nekih sličnih, stari je Kurt uspješno napravio prijelaz u odraslo doba i postao poznat uglavnom kao dobričina, pozitivac, antijunak kojeg svi vole. Kako god, shvatili ste, lik nema negativnih vibracija čak i kad glumi neke malo… mračnije likove (hint=Dark Blue). Na stranu i to, što mislite kako Kurt izgleda kao pravi negativac, onako, psihološki neuravnotežen tip koji ide radit gadna sranja? I još k tome zaigra stvarni lik? Poznat po tome da nije poznat po dobru. Dakle, dok je još bio mali, ali nedovoljno mali da bude klinac, no nedovoljno velik da bude odrstao, stari Kurt odlučio je poubijati nešto ljudi. Da, tako počinje priča.

Ili barem ona Charlesa Whitmana. Da, to vam je jedan od najpoznatijih masovnih ubojica koje Amerika pamti jer Charlie je jednog lijepog sunčanog dana uzeo pušku, zabarikadirao se na vrh sveučilišnog tornja i počeo pucati po ljudim. Mislim da je ubio oko 16 ljudi i ranio dvaput toliko (lijen sam provjeravat statistiku) ali koliko god da bilo, puno je. I to je ispao cijeli spektakl jer su u pokušaju da ga skinu s tornja upotrijebljeni i avioni, nešto kao u slučaju King Konga, da bi cijela priča završila tako što su ga smaknuli ‘cajci kad su se nakon dosta muke uspjeli probiti do vrha tornja. Do tada je Whitman već pukao k’o kokica i nije mu više ništa bilo važno, pa mu je opala i pažnja, ali dečki u plavom su svejedno napravili odličan posao. Da ironija bude veća, skoro su i sami poginuli u tom procesu, ali ne od Whitmana već od svojih snaga, koje su raspalile po tornju nakon što su oni ubili Charliea misleći da je manijak opet otvorio vatru.

Tako da, vjerujem da znate tu priču. Zanimljivo je koliko malo ljudi zna da o tome postoji i film. Mislim, danas imate proizvodnu traku na kojoj se štnacaju ovakvi filmovi (nazivi su uglavnom imena slavnih manijaka – kvaliteta zakurac, svi do jednog) ali nekad davno, to nije bio tako čest slučaj. Oh, imali ste vi one uljepšane verzije (Dillinger, Bonny & Clayde) koji s istinom imaju veze k’o i ja s istraživanjem tamne strane Mjeseca. Koliko ljudi malo zna za film, to još manje znaju da je dobričina Kurt odigrao glavnu ulogu. I da vam priznam, Snake je to odradio kako treba. Doduše, ja mu ne bih dao Oscara, ali uspješno je stvorio lik koji očito ima nekih nesređenih računa u glavi samim svojim izgledom. Iako je ovo televizijski film (već sam pročitao prigovor da je prava šteta što nije zamišljen za veliki ekran jer je nudio dosta krvavih scena u stvarnosti) ne očekujte, pa… krvave scene. One su ovdje dozirane pažljivo, da budu u okviru televizijskih dopuštenja (a išlo se malo i na respekt žrtvama jer je sami događaj bio tu negdje iza ugla) no neka vas to ne zabrinjava, film ima vrhunsku napetost, gotovo nevjerojatno dočaranu (posebno dio kad se žandari napokon probiju na vrh tornja) da sve to gledate s pažnjom, iako se već zna kako je priča završila. Uz Kurta to su i dva poznata veterana što televizije (John Forsythe aka Blake Carrington) te što velikih ekrana (Ned Beatty). Jednostavan, izravan, poprilično točan u rekonstrukciji događaja (iako je imao malih problema zato što je izmjenio neke sporedne detalje – žena glavnog policajca nije bila meksiknaka već plavokosa nijemica) i jeziv na način kako to znaju biti filmovi napravljeni po istinitom događaju. I, imate sreće, jer filma do nedavno nije bilo ni za lijek, ali se čudom pojavio na alternativi, pa možete udovoljiti vašoj morbidnoj znatiželji kao što sam napravio i ja sam.

Tequila Sunrise (1988)

IMDb

Trailer

Mislim da već i ptice na žici znaju sve o ovom filmu, no, dobro gradivo vrijedi ponoviti. Posebice onda ako film ne gledate nekih dobrih, oh, desetak godina. Zanimljiva stvar je da sam ga prije gledao svako malo. Prvo je počelo s onim sirotinjskim ciklusima koje je HTV puštao u pol bijela dana, sklepana od dva-tri film nekog glumca, pa sam ga snimio na kasetu, pa sam ga onda opet malo uhvatio na telki, pa još koje puštanje s kasete i onda… zaborav. TV ga više ni ne pušta, VHS-ove sam pohranio na tavan na idućih 100 i kusur godina (jer će onda vrijediti pravo malo bogatstvo kao antikvarijati) i doslovce sam zaboravio na njega dok ga, posve slučajno, nisam pronašao na jednom dvd-u. Nisam ni znao da ga imam. Toliko o poznavanju vlastite kolekcije. Ipak, već kad se našao pri ruci… Podsjetilo me na neke stvari, da budem iskren. O tome kako još uvijek kao wanna be pisac pokušavam ukomponirati ljubavni tri u svaku vražju priču koju smislim. Zašto? Pa… ovaj film je jedan od razloga za to. Oduvijek držim da je trio dobar materijal za pisanje (i to mislim na obični bivši dečko-cura-sadašnji dečko način, ne na ménage à trois način) i Zora Očajnika (Bože, što volim ove lokalne inspirativne prijevode) ima stvarno dobar međulikovni odnos. Film ima druge mane, ali o tome kasnije.

Dakle… Mac je diler drogom, Nick je policajac i njih dva su ustvari frendovi. Valjda. Između njih će se pronaći Jo Ann. Hoće li ljubav pobijediti? Hoće li Nick biti gad do daske i strpati frenda u zatvor? Hoće li Mac uspjeti postati pošten? Toliko pitanja. I to vam je sadržaj, minus sva ta pitanje jer ona ustvari nisu ni dio filma. Tema filma jest… nemam pojma, iskreno. Dobri dijalozi, dobra gluma, odnosi u ljubavnom trokutu. Ima nešto malo kriminalističkog žanra (to dolazi uz teritorij kad je u radnji diler drogom i žandar) i sitno trilera, ali sve zajedno to više vuče na nekakav moderniji noir, što je jako dobra stvar.

Prva stvar koju će neki zamjetiti, diler drogom (bivši) ovdje je pozitivac, dok su murjaci negativci. To vam govorim zato što je film izgubio podršku Warner Brothersa radi toga, ali je to danas zamalo postalo uobičajeno. Stvar koja ne valja… hah, potpuno promašeni cast. Ne shvatite to krivo, svi su oni odreda dobri glumci, ali ako vam Mel Gibson imali sliči nekakvom dileru… Michelle Pfeiffer, meni inače jedna od dobrih i najljepših glumica koje su prošle Hollywoodom, djeluje hladno i ne baš uvjerljivo kao netko radi koga bi dva muškarca izgubila klikere u glavama. Kurt Russell je ovdje prošao najbolje, iako mu karakter malo luta posvuda. Zanimljivo je da uopće nije bio prvi izbor za tu ulogu. Minijatura pokojnog Raul Julie je uvijek na visini zadatka. Priča je sasvim solidno zaokružena, iako onaj kriminalistički dio dolazi više pred kraj nego kroz cijelu radnju, dijalozi su odlični ( zar je netko u to sumnjao kad ih je radi mešter Chinatowna Robert Towne) i uvijek se sjetim rečenice koju izgovara Russell ”Svojim ljudima govorim da piju burbon a ne votku tako da šefovi znaju kako su pijani, a ne blesavi’‘ kad god netko spomene taj film. Režija je korektna, nenametljiva, s dosta noir ugođaja (sjene, likovi u sjenama, malo poezije u krajoliku) i radi svega toga film se još uvijek dobro drži. Iznenađujuće dobro. Ako vas uhvati malo nostalgije u kojoj leži želja za malo glamura, dobre priče, zgodnih glumaca…

Interstate 60: Episodes of the Road (2002)

IMDb

Trailer

Postoje filmove koje zbog nečeg određenog zapamtite, ali ih zaboravite na način da smo sad u vremenu kad su zamalo svi stariji naslovi udaljeni od vaše kolekcije jednim klikom miša. Prije par dana kolega Boris me na Facebooku podsjetio na ovaj mali filmčić i iako sam ga gledao još u danima kad je izašao, posve sam zaboravio potražiti ga po bespućima interneta, što je preporuku i podsjećanje učinilo još zanimljivijim. Barem neka korist od facebooka, kažem ja, jer prema svim tim social network forama imam mišljenje ko John McLane o tehnološkom napredku. I, što je najbolje, film je dostupan samo tako, pa ako vas kojim slučajem ovaj tekst zaintrigira, torents is your frends. Sada kada sam rekao zahvale, pohvale i sve ostalo, mogao bih vam reći i koju o filmu, ne? Ali, prije toga, pitanje? U kavkim ste odnosima s kultnom serijom Twillight Zone? Imate toleranciju za taj uvrnuto/nadnaravni/fantastični štimung? Ako da, onda ste na pravom mjestu jer Autocesta 60 također predstavlja primjer kako bi jedan film (službeni) trebao izgledati,a ne ovo što se najavljuje da je u pripremi – akcijom nabijeni spektakl u stilu Inceptiona. Dakle, film. Privežite pojaseve, upustite se u sjedalu i uživajte u vožnji.

Neal Oliver je tip koji na prvi pogled ima sve: zgodnog komada od ženske, bogatog taticu s jakim vezama i željom da sinu kupi BMW, sve opcije su mu otvorene i sve što treba napraviti jeste uživati u životu. Na prvi pogled. Naš Neil je tip koji muku muči s vlastitim izborima, tatica od sina želi napraviti drugog sebe, a BMW koji mu kupi on želi za sebe, cura mu je onako, niš posebno zagrijana za njega i obratno,a sve što Neil želi od života jestu – odgovori. Koliko god se to činilo banalno, za nekoga to predstavlja mali izazov. O.W. Grant je tip koji svima ispunjava jednu želju (O.W.=One Wish=Jedna Želja) ali da bi Neilu ispunio njegovu, poslat će ga na malu vožnju Autocestom 60. Koja ne postoji. Ona je a new dimension of sound i picture, područje ko iz Zone Sumraka, gdje Neil kroz niz bizarnih, uvrnutih i zabavnih susreta dobija slikovite primjere svojih pitanja. Radi se o putovanju na kojem će otkriti sebe, od kakvog je materijala napravljen i koliko je daleko spreman ići u istraživanju nepoznatog.

Koncepcijski gledano, film je niz pojedinačnih epizoda povezanih u jednu cjelinu, nadnaravni road movie te , iako možda djeluje da se radi o nepovezanom materijalu, on je ustvari posve korektna cjelina. Doživljaji koje Neil proživljava na granici su svega i svačega, od bizarnog (grad u kojemu je droga dozvoljena i gdje celo selo šmrče belo) komičnog (zgodna cura u potrazi za savršenom ševom) do jednostavno urnebesnog (cijeli grad nastanjuju odvjetnici i svi se međusobno sude, ko Zagorci) a u sve to su ugurani i motivi traženja samog sebe, vjerovanja svojim odlukama, dilemama treba li ići sigurnim putovima ili riskirati, a ima i malo ljubavi. Problem koji je mogao ispasti bio bi najlakše opisan kao preforsiranje, no sve što vidite ima prizvuk dopadljivog, što je stvarno rijedak slučaj u slično koncirianim filmovima, a tragovi grube satire vas ujedno i zabavljaju i tjeraju da se zamislite. Što je najbolje, film je napravljen kao mali, niskobudgetni projekt (jedva 7 milja budgeta) koji je svu svoju privlačnost položio na dijaloge, situacije i interakcije među glumcima. To što u njemu ima pun kufer poznatih stvar je među suradnje svih uključenih, koji su nastupili gratis. Tako su tu Michael J. Fox i Christopher Lloyd (nemaju zajedničku scenu, nažalost) Gary Oldman, Amy Smart, Ann Margaret, Chris Cooper i Kurt Russell – većina je njih surađivala s redateljem Bobom Galeom(scenarist Back to the Future) i, po nekim izjavama, materijal im je bio tako otkačen da nisu mogli ne odazvati se. Gale kao redatelj i nije možda vrhunski, film vizualno djeluje prosječno, nema ni nekih posebnih kutova snimanja ili nešto tako, no scenaristika mu je bolja, te zato sav dijalog djeluje spaljeno, otkačeno i zabavno, što rijetko kad uspije u projektima ovakvog koncepta. Naravno, mana je ono što je i prednost, cijeli taj niz susreta neće svakome biti zabavni, rascjepkani koncept za zvučati i nategnuto u nekim dijelovima, kao i potezi glavnog lika, ali to su sad stvari koje su podložne interpretaciji samih gledatelja. Niste već dugo gledali nešto malo drugačije? Evo vam prilike da to ispravite.

 

John Carpenter’s: Escape from New York (1981)

IMDb

Trailer

Malo je komplicirano pisati o stvarima koje poznajete bolje od prosjeka, uvijek postoji mogućnost da se izgubite u vlastitim idejama, interpretacijama istih i neobjektivnosti kao takvoj. Tu je i pitanje pristupa, odakle početi i što je ustvari važno za priču koju mislite ispričati. Jer pisanje o kultnim filmovima je upravo to, pričanje priče, pošto se uvijek asociramo na određeni trenutak kad smo se po prvi put susreli s njima. Neću reći da je važan i dojam koji ostave na nas jer isti je podložan promjenama, uvijek postoji ta mogućnost da nam se ne svidi ono što vidimo, što je opcija koju uzimamo zdravo za gotovo i radi koje ponekad požalimo oštre kritičarske riječi. Nikad nisam napisao ni riječi o popularnom filmu, čak ni kao preporuku nekome, i iz nekog razloga vjerovao sam da to neću nikad ni napraviti. Glavno je to što sam film pogledao u posve krivo vrijeme, i neću reći da je to bilo loše iskustvo jer nije, ali bilo je nedorečeno. Za razliku od nekih drugih naslova iz Carpenterove filmografije, Bijeg… nije me uspio impresionirati na način da mogu otvoreno reći kako je riječ o odličnom filmu kojeg svatko mora pogledati. Uvijek sam držao da su to nedovršeni poslovi, još jedno gledanje me neće ubiti i onda ću biti posve siguran u neku svoju odluku što i kako. Par godina kasnije, naši su se putovi ponovo ukrstili i rezultati su takvi da posve razumijem zašto je The Thing u svojem premijernom izdanju potonuo na onakav način. A filmovi koji imaju takav efekt na ljude, da promjene mišljenje iz temelja iza sebe i u sebi uvijek nose dobru priču koju treba pogledati i iz šireg konteksta, izvan okvira samog filma, da bi bila dobro ispričana.

Otok Manhattan pretvoren je u zatvor za sve kriminalce kojima nema pomoći oko rehabilitacije, svi su putovi odsječeni i pod strogim nadzorom. Jednom kad uđeš unutar njega, izlaza više nema. Nakon što predsjednički avion bude oboren na njegovu području, vlasti imaju samo jedan izbor, poslati čovjeka koji će izvući predsjednika iz zarobljeništva. Čovjek za posao – Snake Plissken, materijal radi kojeg dotični zatvor i postoji, hardcore kriminalac i klasični američki outlaw pojedinac koji do predsjednika i pomaganja policiji drži koliko i do lanjskog snijega. Kako ipak voli svoju glavu na ramenima, po mogućnosti živu, Plissken će prihvatiti misiju, no tek kad mu u krvotok ubace otrov koji će ga dotući za određeni broj sati. Igra života, doslovce i u prenesenom značenju, može započeti.

Za jednu drugu, raniju generaciju, Snake Plissken bio je ono što je za neke nove gledatelje Richard B. Riddick, jedinstvena karizmatična pojava kakve se ne događaju često. Također, Plissken je utjelovljenje Carpentera osobno, koji je u originalnu priču ubacio dosta toga iz svojih iskustava. Obojica su u neku ruku unajmljeni revolveraši koji su se morali nositi s dobro uhodanim strojem birokracije kako bi nešto napravili. Loše pogodba koju je Plissken primoran prihvatiti ima eho stvarne loše pogodbe koju je Carpenter morao prihvatiti radi Halloweena (čime je izgubio ugodan komad financijskog kolača) te nije nikakvo čudo što su obojica (Russell&Carpenter) izjavili kako je Plissken njihova najbolja kreacija, kojoj će se nakon desetljeća i pol još jednom vratiti. Film je znakovit i po tome što je riječ o njihovoj drugoj suradnji, odmah nakon Elvisa iz 1979, potvrđujući njihovu dobru kemiju na setu i izvan njega. Ona je, uostalom, dovela i do Russellovog transfera iz dječje zvijezde do zdravog akcijskog mužjaka.

Na stranu sve off set zanimljivosti, film je sam po sebi originalan već po samoj priči (ideju o otoku kao zatvoru Carpenter vuče još od početka sedamdesetih) čak i ako se u njoj mogu prepoznati bezbrojni uzori i inspiracije na koje smo već navikli kod Carpenterovih filmova. Film je nastao u doba kad su space priče bile itekako u modi (Star Wars i Close Encounters of Third Kind) te poigrati se tmurnom vizijom budućnosti (iako je danas malo smiješan onaj podatak da se radnja odigrava 1997 godine) u kojoj vlada policijski režim, nehumanost i zamalo fašizam nije bio potez kojim bi se netko mogao proslaviti. Carpenter se ponovo vratio hijerarhiji uličnih bandi kao glavnim negativcima, stvarajući galeriju šarenih likova, koji više podsjećaju na plemenske frakcije nego same bande. Nije zaboravio ni likove koji su sve samo ne crno-bijeli, loši imaju volju da naprave dobro, dobri da naprave zlo, jedan izmiješani kolorit subkultura koji se međusobno nadovezuje. Upotreba Lee Van Cleefa ima prizvuk vesterna, posebice posebno dizajnirana scena gdje on i Plissken izmjenjuju replike u Clint Eastwood maniri. Priča, koncept budućnosti, likovi i izvedba… sve je uklopljeno u cjelinu drugačiju od klime unutar godina kad je science fiction kao žanr ponovo počeo dobivati na poletu i svježini (iako je više riječ o financijskim uspjesima nego kreativnim), ali da bi se dobila veća slika o tome treba se vratiti na onaj dio o studijima, njihovim pravilima igre i kreativnosti koja je Carpentera uglavnom i proslavila odmah na početku karijere.

Iako na glasu kao netko tko vraća tri puta više od uloženog (možemo reći i dvadeset puta jer je The Fog snimljen za milijun dolara i nadozidao je dvadeset zarade) Carpenter svejedno nije mogao dobiti budžet koji je želio te je film sniman – izvan New Yorka. Igrom kadrova, maketa i nacrtanih pozadina (zadnje dvoje radilo se pod paskom buduće redateljske zvijezde Jamesa Camerona) malo je tko i shvatio da se nije snimalo u originalnom gradu (osim nekoliko važnijih scena panorame) a jednostavnim je trikovima uspio napraviti različite atmosfere. Igra svjetla, neon i betonska struktura „civilizacije“ naspram zapuštenih i prljavih ulica zatvorenog grada-zatvora. Stvarajući minimalne „atrakcije“ tipa gladijatorske borbe na svakom koraku i snimajući widescreen tehnikom (trik iz The Fog) film je dobio na dinamici, ali i na dobrom izgledu, skupljem izgledu te i dan danas izgleda posve pristojno. Konačni proizvod nije postao blockbuster u rangu Star Warsa, no odradio je sasvim finu financijsku turu u svom kino pohodu, ali još je važnije da je publika prepoznala originalnost koja je ravna entuzijazmu da se ispriča dobra priča, bez obzira na moguće prepreke. Nije nužno da će se svima svidjeti ponuđena kombinacija, vrijedi spomenuti i da su likovi, iako razrađeni, još uvijek kartonski do neke mjere, reference na neke druga žanrove nisu za svakoga, a mračni ton budućnosti može djelovati pretjerano (iako u doba kad Veliki Brat sve gleda baš i ne). Preporuka bi bila – pogledati ga otvorenog uma. I onda još jednom, tek toliko da provjerite može li vas početni osjećaj prevariti. Kako je završilo moje drugo gledanje? Jednostavno. Našao se na top pet najboljih SF filmova koje sam pogledao i, kako stvari stoje, ondje će ostati jako dugo vremena.

The Thing (1982) & The Thing (2011)

IMDb

Trailer

 

Prvi put kad sam pogledao Bladerunnera bilo je; “Koji bi quratz taj film trebao predstavljati?” Kiša, mrak, neki likovi koji nemaju smisla, beznađe… baš ništa osim glazbe koja mi je djelovala zanimljivo. Danas je populrano reći kako su svi shvatili ono što film želi reći, kako su prokužili sve njegove dubinske slojeve i slične gluposti kojima se “pravi” filmofili žele pohvaliti kako su drugačiji od nas običnih smrtnika koji gledamo filmove radi filmova, a ne radi filmskog prenemaganja. Par godina kasnije, kad sam već bio stariji, ozbiljniji i sve to, naletjeh ponovo na Bladerunnera i ovaj sam put ostao oduševljen. Što oduševljan, film mi je broj jedan na svim listama, ali još uvijek svima znam reći kako mi je taj film na prvo gledanje bio potpuni – promašaj. Aha, trebao bih reći i neku o kultnom Stvoru. Isti priča, s time da je gledanje ovog naslova bila ljubav na prvi pogled. Dotične sam pogledao u isto vrijeme, ali sam tek koju godinicu kasnije doznao kako su oba podijelila sličnu sudbinu kraha na svim važnijim osnovama te je tek VHS uspio od njih napraviti ono što su danas. Ali, kod Stvora nije bilo nerazumjevanja, jasna radnja, jasni cool likovi i kraj koji je motherfucking odličan. Tek sam kasnije doznao neke dodatne stvari, tipa tko je uopće redatelj, da je to remake itd, itd, itd.

Za one koji su se tek sad probudili, priča je poznata i vrapcima na grani. Izolirana postaja na Antartiku, grupa ljudi, jedan gadan stvor iz dalekog svemira, puno dobre stare paranoje, napetosti i zgodnih scena kojih se nijedan pošteni horor ne bi smio sramiti. Gledano iz današnje perspektive, nije nikakvo čudo što je The Thing imao krah u kinima. Nakon što je Spielberg uspio raspekmeziti cijelu generaciju svojim E.T.-jem, jedan ovako posve drugačiji uradak nije imao šanse pokraj njega. A ni likovi nisu milo sunce što sja (Kurt Russell je rasturio kao bradati McReady) jerbo su to sve neke jedinke kojima fali i više od jedne daske u glavi – nisu nimalo simpatični kako to već ide. I, naravno, kraj. Dobro pobjeđuje zlo i svi žive sretno? Bullshit. Istina je ta da ako hoćeš sjebati opaku živinu… digneš cijeli kompleks u zrak. Jednostavnije od toga ne ide. A na kraju? Popiješ jednu i ostaneš malo odmarati, tek toliko da vidiš što će se sljedeće dogoditi.

Uzevši u obzir da je redatelj John Carpenter veliki obožavatelj rada Howarda Hawkesa, bilo je pitanje kad će na red doći remake njegova filma. Tehnički, Carpenter je uzeo njegov Rio Bravo za osnovu svojeg Assault On Precinct 13, no ovo je ono što se piše službeno. The Thing From Another World i nije službeno Hawkesov, no on ga je režirao (nepotpisan) jerbo mu se Christian Nyby, čije ime stoji na kreditu filma, zamjerio kao psu ljetne vrućine. Također, radi se o ekraniziaciji kratke novele naslova “Who goes there” od  John W. Campbell Jr, nastale, pogađate, u slavnim paranoičnim danima Hladnog Rata te onaj opaki ejlijen u filmu nije ustvari ejlijen već Ruska opasnost po američki živalj. Carpenter se ipak držao malo bliže pisanom originalu nego prethodnik te je i bolja ekranizacija (i samostalan uradak već kad smo kod toga), ali film se savršeno uklopio u motive koje Carpenter koristi u skoro cijeloj svojoj filmografiji. Izolirana grupa ljudi, mal prostor za uzvraćanje udarca, ne baš pojašnjena opasnost… Osim što se pojavio u posve krivo vrijeme, filmu se baš i nema što zamjeriti. Likovi su možda malo plošni, više skice nego razrađeni karakteri, ali ovdje je ionako bitna napetost koja izlazi iz radnje nego dramski sukob među likovima. Dobra stara paranoja je doćčarana lijepo (iako ne baš genijalni pojedinci u roku keks shvate tko je Stvor i što želi) a samo beznađe doprinosi jezi pojačanoj specijalnim efektima, koji, budima iskreni, danas imaju blaži efekt nego u vrijeme kad su nastali. Vrhunac Carpenterova opusa za kojeg se morao malo načekati da dobije priznanje. Nastavak priče? Slijedi.

The Thing (2011)

IMDb

Trailer

Trailer 2

 

Prva pomisao kad sam čuo da planiraju napraviti nešto s Carpenterovim The Thing bila je; OK, bila je to dobra vožnja, potrajala je skoro 30 godina, vrijeme je da netko nešto zajebe. Priznajem, volim osuđivati, pa čak i pljucnuti prije nego ustvari vidim konačni proizvod, što i nije lijepa stvar. Kad vožnja traje toliko dugo bez nastavaka ili remakova onda je to stvarno dobra stvar, ali predstavlja li nešto lošu stvar? Za sve one koji nisu upućeni, nastavak Stvora nije jučerašnja vijest, već se radilo na tome i odustajalo (jedan film i jedna tv-serija) jerbo nije bilo dovoljno dobre ideje koja bi se nadovezivala na original. U međuvremenu se pojavila i igrica za PC. Jeste pokušali igrati to čudo? Ja je nisam završio. Nije baš totalna katastrofa, ali je teška u vražju majku (i tek početak ima neke veze s filmom). Napokon, otkriće, radit će se nešto.

Nešto je trebao biti nastavak, gdje elitna jedinica vojske dolazi do ostataka Outpost 31 i ne pronalazi nikoga… osim Stvora. To je otišlo u smeće. Pa je zaključno trebao biti praguel. Hmmmm, norveška postaja, prvi susret, recimo da to zvuči dobro. Glavni je lik trebao biti MaCreadyev brat blizanac – rekao sam da će netko nešto zajebati. Srećom, od toga se odustalo (jerbo se uopće ne spominje u prvom filmu) i ostali su sami novi likovi, Norvežani. To je, priznajem ispalo jako cool. Već sam se bojao da će ubaciti hrpu emo pichica koje su tužne i depresivne i izgledaju ala Justin Bieber. Po traileru, zadržali su bradonje, neke likovi koji čak djeluju kao Skandinavci,a ni postaja se nije mjenjala, ostala je ista stara konstrukcija ala osamdesete koje smo već vidjeli u prvom filmu. Za one koji će prigovarati kako postaja ne sliči onoj iz prvog filma (a već sam naišao na takve bedaste komentare) ni ne može sličiti, rasturena norveška postaja je ustvari rasturena američka postaja jer je taj dio snimljen posljednji. Enivej, da ne budu opet sami muški, tu je zalutao i jedan ženski lik. Nisam nešto oduševljen, ženska mi ne miriši i ne izgleda baš nešto, a kako su joj u ruke uvalili plameno bacač mogu samo mislti kako je inicijalna ideja da je naprave u nekakav ellenripllyevski lik. Teško, ali nek im bude. I, da , vidjet će se unutrašnjost ejliejenskog broda. Kako fucking cool.

O glumcima, redatelju i svemu ostalom neću sad govoriti jerbo nema smisla (i svi su praktički anonimusi) što je i bolje. Što reći, meni sve to djeluje zamamno. Neće biti kao original, ali po svemu ponuđenom, neće ga ni osramotiti. Tko zna, možda ispadne i nešto jako…cool.