Archive for the ‘Madeleine Stowe’ Category


l_93326_0106292_4c2f1b77 l_106292_cd75ac4e l_106292_67527fd3

IMDb

Trailer (Review)

Prije oho-ho vremena napisao sam mali tekst o jednoj od držih mi akcijskih komedija koje postoje u tom buddy-buddy svijetu i žanru; Stakeout. Radnja je bila dovoljno jednostavna; dva murjaka nadziru zgodnu Madeleine Stowe u nadi da će je posjetiti bivši dečko koji je zbrisao iz zatvora. Bilo je malo humora, malo ljubavnih iskri, malo akcije 8u duhu 80-ih, molim) i film je, iznenađenja li, posao ugodan mali hit. Šest godina kasnije, dolazi nam nastavak. Kako kaže Siskel, Ebertov kompanjon kritičar, nepotreban nastavak, no realno gledajući – koji film uistinu i jest zamišljen kao više djelni proizvod. Barem ne oni akcijski, komični i mix oba. Da je Druga Zasjeda dobar nastavak, nije, nije čak ni baš tako bajan film, ali da je zabavan, jest. Do neke granice. Problema ima malo više (bit će spomenuti) ali jedan od razloga što sam uopće sjeo pisati o njemu jesu kriteriji koje zadovoljava; bio je dočekan na debeli nož, kritika ga nije mazila, bio je pobačaj u kinima, zaboravljen je, podcijenjen ipak malo previše… Shvatili ste, ne? Ovaj naslov kao da je rođen da završi na mojim stranicama. I, što da vam kažem, slab sam na njega (uhvatio ga posve slučajno jednom na TV-u i nisam imao mira dok nisam skužio o kojem je to filmu riječ) zato što vremena na vrijeme volim pustiti mozak na pašu i ne razmišljati o ama baš ničemu, a opet se dobro zabaviti. To je uvod, sad malo sadržaja, ne, da znate o čemu se radi, a onda sve ostalo.

Sadržaj je derivat originalne priče; dva detektiva opet imaju zadatak nadzirati nekoga. Ovaj put moraju glumiti bračni par (pridodana im je iritantna detektivka) jer nadziru bračni par. Opet su tu zavrzlame oko identiteta, opet ima i ponešto humora, čak i akcije, ali ovaj put su izostale ljubavne iskre.Madeleine Stowe u nastavku ima malu ulogicu, gotovo cameo (nije čak ni kreditirana) ali ju je uvijek lijepo vidjeti, dok su se Richard Dreyfuss i Emilio Estevez vratili kao policijski dvojac sklon virenju kroz tuđe prozore. Tu je i jedan Dennis Farina (ovo malo dođe kao i posveta glumcu koji je nedavno umro) te komičarka Rosie O’Donnell kao ispomoć simpatičnom dvojcu. Kažem simpatičnom jer Dreyfuss i Estevez uistinu imaju kemiju na ekranu kao policijski partneri ne baš zrela ponašanja i njih dva su funkcionirali k’o urica u prvom dijelu, no pripojivši im iritantnu komičarku (da ne kažem netalentiranu – ja je uopće ne doživljavam kao duhovitu da me ubijete) izgubili su malo svojeg šarma. Samo malo, iskreno, jer je valjda netko skužio tokom snimanja da to neće tako ići. Znači glumci su tu, volite ih ne volite, u to se ne bih štel mešati, ali SVI (osim O’Donnelice) imaju ponešto komičarskog dara (Farina je debeli komad iznenađenja zbog toga) pa su situacije podnošljivije.

Situacije su… blago rečeno nategnute. To je film s jednom tankom idejom, iskreno. Tanke ideje nisu loša stvar ako ih malo popunite komičnim forama koje su ovdje OK, ali debelo ispod originalnih spački, kao i situacija. Druga stvar; Dreyfuss je ovdje stariji, već malo izvan forme, što bi se reklo, i zna odlutati u neko čudno preglumljavanje, skoro da postane iritantan. Također, osjeti se i improvizacija. Improvizacija zna isto tako biti smiješna (pogledajte neke stvari iz Lethal Weapon serijala – samo ne iz 4 dijela, tamo je skoro sve loše osim akcije) i baš kad osjetite da bi stvar mogla upaliti, nešto zezne stvar i štos ostane nedorečen. To je možda do sadržaja koji je ubacio pozitivce, pa pozitivce, pa još malo pozitivaca, pa malo negativaca, ali i sumnju da svi rade svakome o glavi. To bi i funkcioniralo da je to takva vrsta filma, ali nije. Najveća mana jest što predmet promatranja – odbjegli svjedok – skoro da nije ni u kadru, a kad se i pojavi, lik je toliko iritantan da bi najradije sami ubili. Znači, humor je… nategnut, srednja žalost, s ponekim bljeskovima prave genijalnosti. Akcija je već nešto drugo. Iako, tehnički, film i nema baš neku akciju osim jedne impresivne eksplozije na samom početku filma koja zove u sjećanje dobra stara vremena kad je eksplozija trajala, trajala… i trajala. Ispuca se dovoljno metaka da svi budu zadovoljni, a ima i malo nabacivanja forama dok to traje. Sve zajedno, ovo je prolazan naslov. Ništa pametno, ništa originalno (za to pogledajte original), no nije ni potpuni krš i lom. Ukoliko volite komediju, akciju i buddy-buddy odnos (samo što ovdje nisu različiti karakteri već, heh, jednako djetinjasti) ovo će ispuniti sva tri kriterija, a dodajte i hrpu poznatih faca i možete bezbolno ubiti sat i pol vremena. No to je sve što i dobijate od njega.

1981394,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1981395,5r_xmXX4krQKoVZqnDsjroGIrnm5p1+bJ7HeG6Sv2u62x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== 1981396,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1981398,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1981399,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1981401,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1981403,PoSkyXFWWReS+MxlyABAigNhaPA9Y0VnLbahRBORwmkHJ2WSkYN8QvVHWXhseUmHNbM4IA5dX+8Gp7hFqW3Zow== 1981404,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 1981406,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1981407,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1981408,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1981400,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg==

Oglasi

Bad Girls (1994)

Posted: Lipanj 3, 2013 in Madeleine Stowe, Western

max1361153317-frontback-cover badgirls94

IMDb

Trailer

Vikend je iza nas. Došao, prošao… nadam se da ste se odmorili, ugodno proveli… znate već, uobičajene pizdarije. Ja sam pak proslavio novi rođendan. Neću vam reći koji, neka to bude mala tajna velikih blogera, ali recimo da je sam malo mlađi od Isusa, i negdje u rangu s Brojem Jedan.  Šalu na stranu, bilo je dobro, bilo je ukusno bilo je… recimo deprimirajuće do neke mjere, ali danas je novi dan i tako te priče. U tom razdoblju, taj dan, vrijedi nešto pogledati. Naravno, ne bilo što. Kako sam u posljednje vrijeme bio dosta u okruženju muškaraca (samo u filmskom smislu, ne stvarnom) bio je red da i to malo promjenim. Muškarci su muškarci, ali dame su dame… uvijek rado viđenije od nas. I još u vestern okružju. Samo po sebi, ta dva dojma, dovoljna su da stvari već izgledaju zanimljivije. Pogotovo kad uzmemo da je vestern kao takav još koncem osamdesetih bio službeno proglašen mrtvim. Doduše, nije ni danas više tako nešto posebno aktualan, no početkom devedesetih imao je mali zalet. Samo mali jer Young Guns 2 su uspjela napraviti nešto… zanimljivo. Zaraditi ozbiljnu lovu (oko 50 milja zelembaća), sakupiti pozitivne kritike i izazvati zanimanje za taj izumrli žanr. Doduše, bio je to i eksperiment, film je rađen za ukuse MTV publike (mladi glumci, zgodni glumci, živahan tempo, jako dobra glazba) i to se pokazalo kao uspjeh. Pa što onda ne nastaviti u istom tonu, rekli su oni. Što nas dovodi do Loših Djevojaka. Mislim, pazite, nisam ja to smislio već scenaristi; četiri zgodne kurve idu u borbu protiv tamo nekog desperadosa. Ako su vam počele lagano kapati sline, u potpunosti vas razumijem. Ipak, prije nego počnemo o damama, malo o sadržaju.

Četiri djelatnice… khm, kuće za zabavu (doslovno – imate cugu, streljanu, kupleraj) jednog dana budu prisiljene napustiti grad jer vrli stanovnici gradića odluče jednu od njih objesiti zato što je ustrijelila nekog tamo debelog suca dok je mlatio njezinu prijateljicu. Sad, nikoga baš posebno ne jebe što je to bila samoobrana i što je jedan častan, vjeran i predivan sudac uopće bio u kupleraju, pa je kazna više reda radi, ali cure se organiziraju i pobjegnu. Plan je uzeti ušteđevinu i otići u lijepi zeleni kraj i napraviti farmu. Plan se zajebe kad im novce otmu neki tamo negativci, a cure budu prisiljene uzeti revolvere i krenuti same natrag po svoju kešovinu.

Nisam siguran odakle bih uopće krenuo. Ovo je pusti-mozak-na-pašu film i zato sam ga gledao. Mana/Prednost, odlučite sami. No, priča je skup klišeja, što, vjerujem, vidite i sami, ali su šarmantni. To je priča koja se već zna, s posvetama drugim pričama koje svi znaju. Osim što su u muškim ulogama došle žene. I to sasvim lijep skup… lijepih žena. Andie McDowell, Madeleine Stowe, Drew Barrymore i Mary Stewart Masterson. Ova zadnja i nije baš neki highlight filma, ali nećemo to zamjeriti previše. I cure se… opasno dobre (film u cijelosti opravdava svoj naziv – iako ne istu stvar na koju se misli). Madeleine je valjda najzgodnija žena koju znam na velikim ekranima (Kate Beckinsale joj je tu, konkurencija) Drew je baš slatki curetak (u to doba stvarno bila – baš kad je odlučila prekinuti s alkohol/droga sranjima i srediti svoj nastup) a nije ni Andie za odbaciti… Mislim, da ne pišem ništa dalje, evo već tri razloga da pogledate film. Mane su… ma, nema mana, sve ste to već vidjeli, nema iznenađenja. Tako je tu i mala posveta tihim strancima (nije čudno da jedna od njih padne na njegov šarm i pojavu) imamo i završni dvoboj, a Madeleine čak sjedne za poznatu gatling strojnicu i, u najvećoj maniri Clinta Eastwooda, počne smicati protivnike. James Russo, dežurni negativac dosta filmova, ima stav i izgled nekoga koga nije teško mrziti, tu je malo pripomogao i veteran Robert Loggia. Za one tvrdokorne fanova serije Supernatural, tu je zalutao i Uncle Bobby (iliti Jim Beaver) u svom netipičnom… mršavom izdanju. Režija je fer, pregledna, poletna, dovoljno da ne bude loša. Scenarij je, da ponovim još jednom ako niste shvatili prva dva hinta, skup klišeja, a gluma je na momente iznenađujuće pristojna. Ukoliko gotovite vestern kao takav… pogledajte onaj kojeg i vrijedi gledati zbog svoje ljepote. Mislim, dama, ne krajolika.

2285445,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2285446,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 2285447,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2285449,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2285450,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2285451,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2285453,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2285455,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== bad_girls_madeleine_stowe_jonathan_kaplan_050_jpg_uugf 'Bad Girls' Movie Stills Bad-Girls-1994-westerns-28005924-1267-654 girls-bad-girls-western-28006017-1255-652

Blink (1994)

Posted: Ožujak 12, 2013 in Madeleine Stowe, Thriler

l_109297_1231c379 l_109297_afd1b2d7 l_109297_bc2e3c81

IMDb

Trailer

 

Trileri o ženama koje nalete na manijaka i onda ostatak filmu provedu u igri mačke i mišta postali su klišej još tamo od…pa, davno. Nisu toliko sami filmovi krivi koliko ideja koja je već toliko puta prežvakana kroz televizijsku produkciju, koja pak ekranizira takve knjige kao na pomičnoj traci. Romani Marry Higgins Clark su skoro svi na isti kalup: mlada, zgodna, samostalna junakinja naleti na zlog tipa i tu se odmah nađe kršni murjak da joj pomogne, ispočetka joj, naravno, ne vjerujući ni slova. Nakon cijelog ovog uvoda vi ste se vjerojatno ozbiljno zapitali što vam točno želim reći. Pa, to da uvijek postoji nešto što već viđen film može izvući na malo bolju, da kažem, kreativniju poziciju. Dodate li k tome dobrog redatelja, pošteni par glumaca i dobijete sasvim pristojan film. I dalje ispunjen klišejima, ali barem se može reći da ste pogledali pošteni rad. O čemu je riječ? Pa, glavna kvaka našem film jest da je glavna junakinja…

…slijepa. Taj motiv baš i nije nešto sjajan, znam, već ga je bilo po filmovima, ali našoj junakinji stvari se smiješe na bolje. Dobit će vid natrag operacijom, tj. transplantacijom rožnica. Prije nego pomislite da je ovo jedan stariji derivat poznatog horora The Eye, gdje junakinja može vidjeti ubojičinim očima (ili žrtvinim)… ništa od toga. Ona može vidjeti svojim očima, ali ima zakašnjelu reakciju – prođe skoro jedan dan prije nego njezin mozak registrira ono što su oči vidjele (koliko sam shvatio, to postoji i u stvarnosti). I sad zamislite situaciju u kojoj junakinja vidi ubojicu (barem se takvim ispostavi) ali ga ustvari vidi tek sa zakašnjenjem. Policija ju, naravno, drži ludom i željnom pažnje, ali jedan murjak joj ipak povjeruje, što dovodi do ozbiljne hopa-cupa veze. I već pomislite da će to biti neki erotski triler, vratimo se natrag na ubojstva i shvatimo da ubojica ima pik na našu junakinju, ne zato što ga je vidjela, već iz posve drugih razloga, radi kojih je i trebao zakucati na njezina vrata, a ne na susjedina.

Film, kako vidite, i nema nešto posebno inovativnu radnju, ali dobar je u finesama. Glavna junakinja nije neka bespomoćna dama iz visokog društva, i sasvim se fino snalazi i sama. Motiv s očima i cijelom ”kasnim” situacijom je jako dobra, iako malo nerazrađena (izgleda da samo važne slike, kao lice ubojice, kasne) ali dovoljno da bude malo razrađeniji od svojih srodnika. Naravno, tu je i žandar koji pada na našu junakinju (a i ona na njega) no nije baš na čistu voli li je, pomaže li joj ili odmaže – malo dileme tek da se popune praznine. Nema baš neke jake napetosti pošto znamo kako killer izgleda, ali kompenzira se to time što nikad nismo posve sigurni koga točno ženska vidi: ubojicu, svog žandara ili susjeda Peru. S druge strane, ima tu i malo stvarno blesavih stvari: jedan trenirani pas-vodić za slijepe nikad ne bi išao letat uokolo i lajat na zjake te još vući onog koga bi treba voditi. Naša junakinja vidi stvar-dvije koje ustvari ni nisu tamo, kao ni što se nikad ne pojave, a čini se da se ubojica snalazi bilo gdje, što je malo… ah, fušerski posao. Sve to spašavaju ugodni nastupi kvalitetnih glumaca: Madeleine Stowe, Aidan Quinn i James Remara. Stowe i Quinn je ovo drugi film u kojem igraju par (prvi je Stakeout) i vidi se da su imali onak, finu kemiju. Režiju je odradio priznati Michael Apted (kojeg ima od drama, pa do Bonda) i vidi se da čovjek zna znanje, iako tu nema nekih bum-tras kadrova. Da se poradilo na detaljima oko trilerskog dijela, bilo bi to suho zlato među sličnim filmovima, ali i ovako je riječ o konkretnom trileru uz kojeg se ne bi trebali previše dosađivati.

1887043,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1887045,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1887049,pcugeRItsfjpjjN3EWyBW2WDpGIQRcXqviHaqzvuZrPQ8k052GTGbthTcnhL_6prJtddH59TWKTF3aQIVKP3zQ== 1887051,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg==

1887053,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1887054,WFVu0czUBHBNZvX1DBchUecFSX56M2p6vch2iqr5di7xF7Dl+GQXlRS1h5+WLCen47AxVdyJm5uoPnfjRqJEUw== 1887064,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1887065,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg==

1887037,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1887039,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 1887040,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1887041,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1887042,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1887046,EGxloAICFWSu_r7y+GPq9EciiZbCW3Mw4jOkFo1C99PLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g==


l_144214_24170aba l_40827_0144214_08bf6941

IMDb

Trailer

Postoji cijela jedna priča vezana uz ovaj film, poduža. Počelo je sa slučajnim odlaskom u gradsku knjižnicu i uočavanjem naslova knjige po kojoj je film nastao. Naravno, tada sam mislio nešto drugo. Naslov sugerira nešto sasvim drugo, a korice dotične knjige izgledaju ovako: vojna zelena boja i na njoj plavuša duge kose odjevena u maskrinu odoru. Nisam ni pomirisao sadržaj jer mi je vuklo na jedan od onih ljubića koji za aktere imaju ho-ruk curu i garavog neznanca koji je obore s nogu i onda skuže da ne mogu živjeti jedno bez drugog. Onda sam negdje na TV-u (ili čak pročitao u novinama) da je John Travolta pristao odraditi ulogu u filmu ”Generalova Kći”, što mi je malo podiglo znatiželju. Travolta, naravno, nije cijepljen od lošeg odabira uloga, ali onda je bio na nekakvom akcijskom vrhuncu (a teško da može proći kao neki tamnokosi neznanac koji će komada oboriti s nogu) tako da sam se vratio po knjigu i rekao; nek’ se nosi, riskirat ću. I da vam kažem činjenicu, odmah mi je ušla u top 5 najboljih, IKAD, pročitanih krimića. Radnja uistinu ima jednu plavušu u glavnoj ulozi, ali, nažalost, mrtvu, i jednog tako fino cinično profiliranog istražitelja da je to predivno za čitanje, plus što je sadržaj generalno napet, pa ubojicu baš i ne skužite do samog kraja (iako sumnjate, ali pisac Nelson DeMille vješta baca sumnju na sve i svakoga). I onda je na red došao film. E, sad. Jedan mali, naoko nevažni problem. Ako ste čitali knjigu, onda će vam film biti dobar (ne zato što je toliko sjajan jer nije) a ako je niste čitali, onda će vam biti pravo šablonski napravljen triler (što ustvari i jest) kakvi se pojavljuju s vremena na vrijeme. Ukratko rečeno…

…netko ubije Elisabeth Campbell, kćer generala Campbella, zapovjednika vojne baze negdje na američkom Jugu i to na posve neugodan način; na otvorenom, privezanu za tlo i tako to. Srećom, tu je Paul Brenner, pomalo cinik, pomalo ironik, ali pravi vojni istražitelj kojeg će istraga odvesti u tajne vojnog vrha, ali i u otkrivanje nekih privatnih stvari. Jer, naime, Elisabeth Campbell je uspješno spavala sa svim važnijim članovima vojnog vrha u bazi, no ne zato što je bila čista ,khm, drolja, već zato da bi se osvetila za osobnu nepravdu napravljenu prije puno godina ranije. A ni ubojica ne spava dok traje istraga, tako da Brenner ima pune ruke posla.

Da potegnem odmah ručnu i zaustavim se ovdje. Ekranizacije dobrih romana uglavnom uvijek u pravilu završe prosječnim filmovima. To je i ovdje slučaj. Roman je precizna anatomija jedne istrage koja se odigrava u potpuno drugačijem okružju (vojna baza), nabijena dijalozima koji doslovce rasturaju (vjerujte mi na riječ, roman sam pročitao već najmanje 7 puta) i opakom karakterizacijom likova radi koje do kraja niste sigurni tko je ubojica. Ali, nema ubojice. Ne onakvog koji će se upletati u istragu, napadati naše istražitelje, postavljati zamke i slične stvari. To postoji samo u filmskoj verziji. To je, iskreno, bolesni znak neinspiracije, ali da se radilo o doslovnoj ekranizaciji, film bi bio prespor (i da ne govorim kako bi morao trajati najmanje 4 sata da sve pokrije). Ovako ima dinamiku, što znači da nije dosadan, ali i da bi vam za potpuniji dojam bilo bolje uzeti knjigu. Također, scenarij je dijelo proslavljenog Williama Goldmana, no neka rješenja u njemu su kriminalno loša. Završnica s bombom, napad na Brennera u njegovoj kući, napad u podrumu… kad bolje razmislim, svi dijelovi koji skrenu izvan romana strše kao djevac u javnoj kući. TO ga čini prosječnim (ni ne iznenađuje da je pokupio uglavnom loše kritike). S druge strane, John Travolta odlično je odigrao pomalo ciničnog istražitelja koji se pronađe u leglu vojne birokracije. Madeleine Stowe, meni inače jako cool glumica, ovdje baš i nije nešto posebno zablisatala jer umjesto jakog para istražitelja, dobili smo light verziju Muldera i Scully (s tim da je Travolta IPAK napravio bolji posao). Njih dvoje su u okruženju pravog glumačkog ansambla, počevši od James Woodsa, James Cromwella i Timothy Huttona koji ovakve glumačke zadatke jedu za doručak, ali koji su, uglavnom, ostali potpuno neiskorišteni. Film je koštao jezivih 95 milijuna dolara (nije mi jasno gdje je utrošen taj budget), ali uspio je postati solidni hit, što je poteglo najave nastavka. I priznajem da mi je to (još uvijek) mila ideja jer postoji i nastavak romana (koji ne govori više o bazi već o starom ubojstvu u Vijetnamu), no nekako nisam pri uvjerenju da bi ga napravili kako treba. To je već tema za drugu priču. Ovako, na prvu pomisao, ovo je zgodan mali (šablonski) triler kojeg spašavaju Travoltin nastup, galerija sporednih glumaca, intrigantna priča te je uglavnom stvarno podcijenjen (nije sjajan, ali nije baš ni TOLIKO loš) što ga čini adekvatnim materijalom za jednu brzinsku preporuku. Nakon njega, uhvatite se knjige, doživljaj će biti još bolje.

1733075,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1733068,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1733077,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1733073,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

2166700,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2166699,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 1733064,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 1733059,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw==

2166707,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2166705,yclV0JryrnrrvfDuNO_NYRiSMlcozjyT5wpxP95fyX7LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 1733067,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 1733062,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1733066,oIRrpKkTj1LEzuYZ0RDuZcbNKpnWABzBFhbrqElUT0N4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ==


IMDb

Trailer

Kevin Costner ide osvetiti nepravdu napravljenu sebi i djevojci koju voli, a sve to režira Tony Scott, poznati ekspert za akcijske trilere. Kad vam to ovako sažmem, što bi prvo pomislili? Da bi mogli gledati jedan ekvivalent njegova Man on Fire? Svakako vam neću reći što da mislite, ali ću vam odmah reći da bi mogli i pogriješiti jer to ovdje nije čak ni u peti. Trileri ili općenito filmovi osvete prepoznatljivi su brand u ovakvom svijetu, ali kad ste posljednji put gledali film osvete koji, ajmo to tako reći, nije fantazija nego ima okus realnog? Prošlo je već neko vrijeme, zar ne? Čak i da nije, takve su stvari jako rijetke. Čak i kad filmovi ciljano žele biti realni, uvijek se provuče nekakva Charlie Bronson scena (ili dio radnje) gdje glavni lik dobije zadovoljštinu tako što napravi posao do kraja. Sad ću vam još nešto reći. Ako vam je to na pameti, ovaj film svakako izbjegnite, jednostavno nemojte gubiti vrijeme jer već znam da bi mogli ostati razočarani. No, s druge strane, ako ste spremni malo proširiti svoje vidike, ovo bi vam moglo biti jedno… drugačije iskustvo od onog što ste navikli. Niste imuni ni na romantične priče koje odmah u startu imaju prizvuk nesretnog završetka? Odlično, još jedna stvar pokrivena. Sad, kad ste odlučili što želite, ako vas je ovaj uvod zaintrigirao, bacimo se dalje na posao. Sadržaj.

Jay Cochrane je top gun pilot (cijeli uvod filma djeluje kao indirektni nastavak Top Guna) koji nakon 12 godina službe odlazi u mirovinu. Ili nešto slično. Neko vrijeme planira provesti kao gost dobrog prijatelja Tiberona Mendeza, meksičkog bogataša, očekivano, povezanog sa svim vrstama leganog i iliegalnog. Tibey je stara škola, častan, odan, a kao i svi njegova kalibra ima ženu-trofej, Miryea, koja počne s našim tog gun junakom pomalo očijukati sve dok se isto ne pretvori u strastvenu vezu. Mendoza za to dozna, Jay jedva ostane živ (neplanirano, usput rečeno), a Mireya završi u nekom jeftinom bordelu, s razrezanim licem, kao kurva koju će najveći šljam jebati po 50 puta na dan. Malo je reći da je Tibey jako zeznut lik kad je osveta u pitanju. Jay polako počinje krpati ostatke svojeg života i kreće u potragu za ženom svog života, usputno poravnavajući račune s onima koji su ih doveli do ove situacije. Samo, kada se krene u osvetu, jednu stvar je važno zapamtiti, ona nikad ne ispadne onako kako smo to zamišljali i svi uključeni u nju znaju imati posljedice.

Film je podijeljen na dva dijela. Jay i Mireya, cijela njihova veza, od početka do tragičnog razlaza, te Jay i njegova potraga za njom. Jedan dio je savršen, drugi dio malo manje, ali ne zato što je loše snimljen ili takvo nešto već zato što neke likove izgubi iz vida. Romantični dio filma jednostavno je… vrhunski napravljen posao. Madeleine Stowe je odlična glumica, ali je i jedna od najljepših glumica, a njezina kemija s Costnerom je itekako osjetljiva. Scott je svoje junake namjerno uvio u mračni oblak, mislim, odmah se od početka zna da to neće dobro završiti, no likovi su tako uvjerljivi (i izvan klišeja, već kad sam kod toga) da je osjećaj neugode koji osjećamo doživljaj koji se očekuje da pruži film o ukletim ljubavnicima. Stari glumački lisac Anthony Quinn fascinantan je kao Tibey, ali je jednako tako i već viđen lik. Patron, klasičan, vrhunski odglumljen i neki klišeji (tipa da ima mladu ženu trofej) neće nikome smetati. Ono što je bitno da je ispod mirne, gotovo dobroćudne pojave uspio sakriti i ljute emocije koje ga čine nepredvidljivim i jako, jako…jako opasnim tipom s kojim se ne treba zajebavati. Ali još je fascinantnije vidjeti kako je dobro odglumio slom nakon što unakazi ženu koju voli te završnica, gdje se Jay i on susretnu… neće ući u kultne scene svih vremena, no vidjet ćete da ni meci nisu potrebni da znate kako ste nekoga pobijedili. Mana je drugi dio filma jer se fokusira na Jaya, dok svi ostali pomalo padaju u drugi plan. Također, nema ni tog emotivnog naboja kao uvodni dio jer još uvijek smo u tonu nesretne ljubavi, pa akcija (koje skoror da ni nema, ako ćemo iskreno) ni ne uspjeva postići neki efekt. Ipak, u završnici, odlično odglumljen ljubavni trokut, pregršt odličnih glumaca u top formi, priča koja ne igra na klasični obrazac poubijaj-sve-što-hoda-i-otiđi-sa-smješkom, pregledna režija starog majstora (ovdje je još išao na vizualni doživljaj, a ne na količinu rezova u jdnom kadru) čine Osvetu jednim od najboljih filmova takve tematike, ali ujedno, ironično, i jednim od najpodcjenjivanijih te čak i namjerno zapostavljenih. Spremni za nešto drugačiji doživljaj toliko puta obrađene teme? Što da vam dalje pričam. Sve je rečeno.


IMDb

Trailer

Ugodno filmsko veče je prošlo, stvarno sam se nakon podužeg radnog dana (i još kažu da je vikend za odmor, bullshit) poželio izvaliti, neki vrag pustiti i pustiti mozak na pašu. Doduše, nisam baš odabrao najbolje filmove za to jer Chinatown (1974) do sada uopće nisam gledao (sram me to i priznati) tako da sam ga morao pažljivo pratiti, pa da odmah zaokružim cjelinu – njegov nastavak. Vjerujem da velika većina zna da kultni noir krimić ima nastavak, ali ako ste kojim slučajem to propustili, yup, postoji i, naravno, nije u ravnini s originalom, ali pruža sasvim dovoljno da ga se ne može proglasiti niti promašajem niti nečim što vrijeđa izvornik. Funkcionira  kao nastavak, ali i kao svojevrsna posveta žanru koji je izumro (jedino što priznam jest L.A Confidential kao iznimku)  i već sam znao kraj jer sam ga posve slučajno uhvatio jednom na TV-u (ostatak filma sam uspio propustiti). E, sad, mogao bih reći i koju o Kineskoj Četvrti, no ne da mi se gubiti vrijeme, mislim da je o tom filmu rečeno ama sve, od ideje, glume, napisani su eseji, sastavci i recenzije, a bila je i pokoja rasprava o Polanskom kao, vrijedi li vam on kao redatelja ako je kao čovjek kukavička silovateljska pichica? – tako da, jednostavno se ne isplati zamarati s time. S druge strane, stari Jack i njegova Dva Jakea zaslužuju malo medijskog prostora, barem onog amaterskog.

Kao prvo, Jack je režirao ovaj film, jedan od rijetkih gdje je bio ispred i iza kamere. Da je napravio sjajan posao, nije, da je napravio loš posao, nije ni to, snašao se nekako u sredini. Iako je Robet Towne napisao oba scenarija (Chinatown, jel) ovdje je Gittes malo bliže ciničnijem, sarkastičnijem obliku detektiva kojeg znamo iz filmova o Philipu Marloweu nego onom malkoc ljigavijem tipu iz originala. I to je posve OK, ništa drastično mjenjano nije, čak su se pojavili glumci iz originala koji su popunili praznine, sporedni glumci, da se razumijemo. Priča je slična originalu, globalna, samo što je ovdje riječ o nafti, a ne provođenju vode i moram reći da oba filma gadno kiksaju o malo boljim pojašnjenjima slučaja o kojima se radi. Tako uopće nisam shvatio zašto su ispuštali vodu iz rezervoara u originalu (tko je gledao zna o čemu se radi) kao ni ovdje kako drugi tipovi ustvari hoće maznut naftu iz zemlje. Priča povezuje neke likove iz originala (samo imenom i drugom glumicom) i stjećče se dojam da se htjelo napraviti puno više, no da je sve to ostalo poprilično nedorečeno. Ipak, zanimljivost u svemu je što glumci imaju govorne interakcije, nema eksplozija koje bi vam skratile dosadu i ako volite Keitela i Jacka mogli bi biti zadovoljni. Ništa više od toga, ako ćemo iskreno, polovica likova ostala je debelo neiskorištena.

Pitate što uopće vrijedi ovdje? Iskreno, to je čisti noir krimić; imamo junaka koji je uporan, tvrdoglav, ciničan i u borbi protiv svih. Imamo ljigave biznismane, odvjetnike i umišljene policajce. Imamo i zgodne dame u kadru (Madeline Stowe je top of ten na mojoj listi) a imamo i priču koja uspijeva probuditi zanimanje te ne uspavljuje dok je gledate. Jack je ponudio sasvim korektnu izvedbu, iako je to već postala njegova prepoznatljiva izvedba, ali je svejedno milina gledati ga. Za većinu će biti dosadnjikav (generaliziram, ali tako to već ide) jer nema vizualnih atrakcija i pronaći će se par nesretnih duša koja će mu zamjeriti postojanje jerbo ima veze s originalom na kojeg se razno razni “filmofili” vole referirati kad se govori o krimiću ili noiru ili Polanskom ili Jacku… shvatili ste. Dobro uloženo vrijeme u svakom slučaju. Barem za mene.


IMDb

Trailer

Što se dogodi kad imate dva posve različita policajca, jednu zgodnu svjedokinju i zadatak da je nadzirete? Urnebes…ili jedan od grozno podcijenjenih akcijskih komedija 80-ih. Nedavno me filmski kolega podsjetio na ovaj mali dragulj, a kako sam ga nedavno gledao, zgodno bi bilo i reći par riječi o njemu. Jer, priča počinje ovdje, u 1987, a završava kasnije, u današnjim danima, kad izlazi treći dio Big Mammas House. Kakve veze imaju ti filmovi pitate? Takve da je prva Kuća Debele Mame skoro pa remake ovog naslova. Srećom, ne i doslovni remeke već samo koristi osnovnu ideju. Original je…pa, puno zabavniji. Puuuno zabavniji.

Stado poznatih glumaca predvode Richard Dreyfuss i Emilio Estevez kao policijski partneri koji, kako to već ide, imaju posve suprotne karaktere. Richard je onaj neodgovorni, Emilio odgovorni, ali oni nam postaju zanimljivi tek kad opasni krimos Aidan Quinn zbriše iz zatvora. Policija, naime želi nadzirati njegovu bivšu djevojku, a posao zapadne naše junake (kao i još jedan par žandara) i tu počinje ono zabavno. Jer, djevojka koju nadziru (smokin hot Madeleine Stowe) je…pa smokin hot komad i naš Rich sasvim slučajno počne ugrožavati istragu zato – što se zaljubi u nju. Ali, to su situacije, posebice ona kad naš Rich bježi od vlastitih kolega s roza šeširom na glavi, nešto genijalno. I dok se naši junaci zezaju s vlastitim osjećajima, kolega i spačkama koje su, izgleda, uobičajeni dio takvog posla, ni naš krimos ne miruje. Za krajnji razvoj situacije pogledajte film.

Redatelj John Badham jeste tip redatelja koji je radio kvalitetne B filmove u svoje vrijeme i Stakeout ne izlazi tog okvira. Zamišljen kao light verzija Lethal Weapon serijala, film i nema neke ambicije jer svu svoju privlačnost polaže na kemiju i gegove naslovnog dvojca. Ima tu i malo akcije, jedna posve solidna auto potjera, no, shvatili ste, radnja leži na leđima ergele kvalitetnih glumaca. I oni je nose dobro, s obzirom da je priča zamišljena kao poligon za smiješne situacije, ni ne očekujte duboke glumačke performanse, ali, iznenađujuće, svi uključeni imaju gotovo besprijekorni komičarski talent. Znači, priča ustvari nema rupa, gotovo nevjerojatno, situacije su prirodne i radnja lijepo klizi. Dreyfuss, koji je u 80-ima imao zenit svoje karijere, počinje pokazivati tragove skorašnjeg preglumljavanja, ali ovdje je to tek naznaka, srećom. U nastavku je to malo više izraženije. Estevez, još jedno ime koje je u 80-ima (i dijelu 90-ih) također imao vrh svoje karijere, ovdje je druga violina, ali kakva. Njegova…hmmm…bebasta pojava nije mogla biti bolje upotrijebljena i kad ga vidite s brkovima ala Mišo Kovač…teško je ostati ozbiljan. Iz svakog kadra i scene se vidi da je ekipa pošteno guštala dok je sve to snimala i to se osjeti. Zato, vikend veče, grickalice i hrpa poštenog smijeha…baš ono što je potrebno nakon napornog rada u uredu (ili gdje već).