Archive for the ‘Michael Biehn’ Category

Asteroid (1997)

Posted: 1 ožujka, 2016 in Film Katastrofe, Michael Biehn

11205718_ori ASTEROID-LIVE-ENTERTAINMENT

IMDb

Trailer

Film on line

 

Pamte se najveći, tako nas barem uči povijest. Udar meteora, astereoida ili komete (a dečki u Hollywoodu znaju sve to izmiješati jer je sve to jedan te isti vrag) jedan je od omiljenih strahova cijelog čovječanstva. Asteroid veličine Teksasa pobio je dinosaure (nije bio baš tako velik, ali mi se sviđa ta rečenica iz Armaggedona) i nije baš teško shvatiti zašto je ta stvar užasavajuća. Naime, od njega nema obrane. Mi mislima da ima, ali ustvari nema. Kada jedna takva mrcina udari u Zemlju, piši kući propalo. Iako danas imamo tehnologiju koja je u vrijeme premijere Star Treka bila čisti science fiction, ona još uvijek nije dovoljna da nas potpuno umiri kako, čak i da bude neke opasnosti, mi možemo stvar riješiti. Ili možemo poslati Bruce Willisa u svemir da izbuši rupu i napravi dar-mar (taj film je ustvari toliko pogrešan da je to nevjerojatno za opisati – tema za neku drugu priliku). Filmovi su udar takve velike mrcine znali koristiti za par naslova, počevši od Meteora, preko Armaggedona, pa do Deep Impacta – svi smo čuli za njih, svi smo ih gledali. Naravno, ima tu sada jedno stotinjak B naslova koji su apsolutno nebitni za našu priču (i kvaliteta im je za krasni racku) no povremeno se u B ponudi može provući i nešto poprilično dobro. Zamjećujete da izbjegavam napisati “kvalitetno” ali “dobro” je sasvim dovoljan pojam da mu se neke druge mane pogledaju kroz prste. Asteroid je došao godinu dana prije Armageddona i Deep Impacta, može ga se nazvati i bendom za zagrijavanje, predgrupom za velike dečke jer, pogađate, ovo nije išlo u kina već pravo na video, ali to mu ne treba uzeti za zlo jer u vrijeme kad se on snimao vladalo je mišljenje kako je filmovima katastrofe odzvonilo (nitko nije ni slutio da će Titanic, nakon svih onih silnih probijanja budžeta postati hit numero jedan). No, ono što je nekako zanimljivo, ovo, iako je film napravljen za televiziju (negdje ga vode čak i kao mini-seriju) nije bio samo tako neki projekt da se popuni vrijeme, no, sir, tu je uloženo poprilično truda da na nešto sliči, što je danas gotovo izumrla praksa. Kao i snimanje zanimljivih televizijskih filmova, ali to je već tema za neka druga vremena.

Dakle, o čemu je točno riječ. Pa, za početak, komet prođe kroz asteroidni pojas i u svom prolazu povuče dvije kamene gromade. Stručnjaci u nekakvom opservatoriju izračunaju da će oba udariti u Zemlju. Doduše, postoji mogućnost da će se jedan dio njihove mase izgubiti tokom prolaska kroz zemljinu atmosferu, ali svejedno će napraviti totalku na našem divnom planetu. Mi zemljani doduše imamo aduta u rukavu, nekakvu vrstu lasera koji bi teorijski mogao usporiti i skrenuti veliku mrcinu s putanje, ali to je, očekivano, u nekakvoj eksperimentalnoj fazi, pa se ipak treba pripremiti za najgore. Naš junak, Michael Biehn (čovjek je rođen za uloge vođa, i shit you not) vodi nekakvu emergency agenciju i uspije izvesti na vrijeme da se jedan cijeli grad evakuira na vrijeme (ta to je lik koji je sjebao Terminatora, što ste očekivali – da neće napraviti posao?) ali druga gromada je i dalje na putu prema Zemlji. Postoji okvirni plan (laser, ka-bum, svijet spašen) ali koji propadne. Mislim, ne u cijelosti, ali propadne, pa se svi naši junaci, uključujući i gledatelje, moraju pripremiti za najgore.

Prvo moram napomenuti da prilikom gledanja ovog filmića treba uzeti jednu stvar u obzir. Vrijeme kada je snimljen. Bile su to 90-te. Za razliku od Armageddona i Deep Impacta, koji svoju radnju nabacuje na leđa nekolicine protagonista, ovdje je to zajednički trud i nije toliko da se rasturi asteroid već da se pučanstvo pripremi za globalnu katastrofu. Zašto spominjem vrijeme kada je snimljen? Zato što je film pomalo naivno optimističan po tom pitanju. U radnji se događa evakuacija jednog više milijunskog grada, sve su ruke na palubi, svi surađuju zajedno (žandari, doktori, nacionalna garda, skitnice i beskužnici) i stvar funkcionira. A onda se dogodio 9/11 i uragan Katrina i svi smo postali svjesni koliko brzo stvari mogu postati ekstremno loše. Međuagencijska suradnja je fantazija, u stvarnosti ne postoji, ali onda se vjerovalo da kad se male ruke slože, sve se može. S obzirom da je ovo televizijski proizvod, krenut ćemo od tehničkih stvari. Nema dugo da sam ponovo pogledao i poznati Meteor (bit će riječi i o njemu, zasebno) i mogu samo reći da je film loše ostario. Efekti su…pa, loši. Vjerujem da su funkcionirali u svoje vrijeme, ali ni onda baš nisu bili jako dobri. Kad se veli “televizija” onda se odmah misli na siromašniji budžet i misli se dobro, ali Asteroid je ipak uspio napraviti dosta dobrih stvari. Efekti su kombinacija dobrih starih maketa i žive akcije. Stvar je očita, naravno, vide se makete, ali sve je to poprilično dobro spojeno da ne smeta pri gledanju. Ono što je ustvari ispalo odlično to je pirotehnika. Eksplozije, vatra, stvari se raspadaju u tri lijepe… sve jednostavno odlično, gotovo za nepovjerovati. Zato je Asteroid dvije stepenice iznad sličnih B ostvarenja jer se osjeti da je namjera bila snimti dobar i gledljiv film, a ne neku niskobudžetnu papazjaniju. Znači, što se tiče efekata, straha nema, još uvijek ih nije vrijeme pregazilo (ne u cijelosti). Pozitivnim stvarima se mogu dodati i dobri nastupi Biehna (kako rekoh, dajte čovjeku vodeću ulogu i stvar će uvijek funkcionirati) te Annabella Sciorra kao njegov ženski pandan. Njih dvoje su svoj posao odradili kako treba. Mane su što je ovo klasični film katastreofe, pa imate nekoliko pričica za pratiti. Nisu sve sjajne, kao ni glumci, a osjeti se i da su malo natezali vrijeme za duži TV proizvod. Omjer svega zajedno; gledljivo, ali ne baš jako pamtljivo. Ovo je jedna preporuka za nedjeljno poslijepodne, kad ste fino puni od ručka i ne da vam se baš previše razmišljati, pa pratite radnju, znate tko, što i gdje, ali nije baš ni bitno hožete li ga se sjećati jednom kad film završi. Kategorije; pošteni TV proizvod, uz ponešto uspjelih stvari i ponešto ne tako uspjelih.

1816832,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1816838,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1816839,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== maxresdefault

1816834,ctmORfcKPw19n10zeYgWbuGyqAw+Tc+b+RCe+A2Dz6PUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1816835,9Y_D+MKnSm2lhGCiTusEco_SAdU_8LculaCPOv9nm9LRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 1816836,pkQkxvU8rzIZdafnpbLI2rkTIyPY3ZzA6u6afWb9hH7uwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1816837,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1816840,EGxloAICFWSu_r7y+GPq9EciiZbCW3Mw4jOkFo1C99PLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 1816841,owuFsbgVizWPcAoC2z1eoywF3ocxM0QaxM8dD1rTxD9GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg==

 


286019.1020.A Print

IMDb

Trailer

“You tell’em I’m coming, and hell’s coming with me!”

Lažni brkovi i demistificiranje žanra. Pa, barem je jedno od toga točno dok ovo drugo… pa, ima i toga. Već kad sam prije par dana napisao riječ-dvije o poznatom vesternu Silverado, da se prismjetim i drugog prašnjavog gradić koji je vidio svoj komad povijesti, ali one prave. Ne bih to ni napravio da kolega komentator, The Great Duck, nije spomenuo zanimljiv razvoj vestern filmova u devedesetima. Točnije, novi val koji je zapljusnuo holivudska brda i donio popriličnu količinu svježine na repertoar, stvarajući svakakva čuda. A kud ćete bolje radnje od legendarnog obračuna Wyatta Earpa s klanom Clantonovih. No, treba biti iskren, taj ”mitski” obračun ustvari je glomazno preuveličavanje, trajao je svega 30 sekundi i bio je brz, efikasan, prljav i nimalo materijal za legendarno pripovjedanje. Ustvari, nekih dvadeset godina se nije ni znalo za njega dok nije izašla nekakva priča o legendama Wild Westa, i to dvije godine nakon što je pravi Wyatt umro. Ostatak je, kako se to veli, legenda. Tu je, naravno, i poznati vestern klasik – Obračun kod O.K. Korala – koji je dodao svoje viđenje dotične priče (pogrešno, ako ćemo pravo) i malo osvježavanje materijala ustvari nije naškodilo. Koliko je to dobro napravljeno? Dobro pitanje. Film je nekako zaglavio između mitova i stvarnosti, ali prevaga ipak baca na bolji uradak nego lošiji.

Jedna od stvari koje se zaboravljaju, Wyatt Earp nije bio šerif kad se dotični sukob odigrao već zamjenik. Točnije, Earp uopće nije bio čovjek koji je volio taj posao, ali ga je radio dobro i, usprkos silnim pretjerivanjima, uopće nije upadao u probleme dok je čistio Dodge City – imao je svega jedan obračun iz kojeg se izvukao neozlijeđen. Tombstone priča storiju u razdoblju kad se klan Earpovih preselio u taj grad, ostavivši ulice Dodge Cityja iza sebe, zbog zarade jer su oni prvenstveno bili ljudi od kockanja, vlasnici saluna dok je šerifovanje nekako išlo pod ruku s tim. Legendarni obračun odigrao se uglavnom zbog gluposti, pijane budale i usijane glave znaju stvoriti takvu situaciju, a opet je važno naglasiti kako nije klan Clantonovih stajao na suprotnoj strani, već samo djelić njih, uz nekoliko rođaka. Nakon tog brzog puškaranja, došla je osveta, prvo Clantonovih (ceh je platio Morgan Earp) a onda je Wyatt okupio svoje dečke i krenuo ubijati ostatak družine kao bijesne cucke. Ono što je zanimljivo, sam obračun kod OK. Korala (ustvari se odigrao malo dalje njega) zanemariv je u odnosu na nasilje koje se dogodilo kasnije. I ja sam mislio da je sve to lijepo umjetničko preseravanje, ali ispalo je da je sve to istina – Wyatt je uistinu imao dug put osvete i dosta mrtvih tijela iza sebe. Pa, kad napravite sve to, onda je red da vas pretvore u legendu. Sam film zadržava se u okvirima grada, čarki koje su izbijale po gradu, obračunu i onda osveti koju je Wyatt napravio, loveći kako Clantonove tako i zloglasnu družinu Kauboje. Ništa prije i ništa poslije svega, što svejedno čini dobru cjelinu.

Hollywoodska tradicija stvaranja dva filma iste tematike i ovdje je imala svoj udio. Lawrence Kasdan (koji je napravio Silverado) iznio je par mjeseci (godinu dana) kasnije i svoju verziju tih događaja, ali je, umjesto lakšeg pristupa, odlučio pokazati sliku iza zvučnog imena. I podbacio. Njegov epski vestern Wyatt Earp donosi sliku Earpa, ali ne doznajemo ništa što ga je motiviralo. Tombstone ne uljepšava sliku; Wyatt je volio kocku, žene i piće. Nije bio nasilni kreten, ali je znao kako se živi. Također, nije mu ni na kraj pameti bilo zamarati se šerifovanjem sve dok nije došao dan obračuna (onda ga je brat Virgil proglasio zamjenikom) jer nije ni čovjek koji bježi od sranja. To je onaj dio o demistificiranju vestern mitova. Doduše, film ustvari samo ispravlja neke povijesne pogreške (čineći i neke svoje u tom postupku) što mu daje određeni realniji štih koji je vesternima do tada nedostajao (volim ja Clinta i njegove vesterne, ali ono nema veze sa stvarnošću). I lažni brkovi, naravno (za koje se svi kunu da su pravi). Mitovi uopće nisu ni trebali doradu jer su se sve te stvari i dogodile (film malo ublažava činjenice da je u to vrijeme već postojao i pravi zakon te je dosta tih čarki oko Earpovih i Clantonovih završilo i u sudnici) što ga čini boljim od Wyatta Earpa jer ne komplicira. Barem ne previše. Iako, može mu se zamjeriti određena jedndimenzionalnost pri prikazu likova; Earpovi su čvrsti i pošteni… Svi ostali su nasilni psihopati.

Vrijedi spomenuti i da film ima jako dobru dinamiku, sasvim preglednu režiju (Kurt Russell  ga je ekčuli režirao  – George P. Cosmatos je ovdje samo preuzeo kredite da produkcija ne crkne odmah po početku snimanja zbog odustajanja drugog redatelja) i zgodan prašnjavi izgled što je dodalo malo na autentičnosti. No, tehnička strana ma koliko god da bila dobra jednostavno blijedi kad se napravi popis glumaca; Kurt Russell, Val Kilmer, Sam Elliott, Stephan Lang, Michael Biehn, Powers Booth, Bill Paxton, Dana Delany, Billy Zane, Charlton Heston i Thomas Haden Curcha u nekoliko scena mogu se vidjeti poznate face Jason Pristleyja i Billy Bob Thortona. Naraciju s početka filma i na njegovoj završnici napravio je legenda Robert Mitchum koji je zbog ozljede morao ispasti iz samog filma, fizički. Pokušajte danas spojiti sva ta imena u jedan film, aonda pokušajte izračunati koliki je tu talent doveden. Proračuni izlaze izvan skale. Val Kilmer je za svoje interpretaciju Doca Hollidaya dobio jednoglasne ovacije kritike, što je čisto neobično kad se u obzir uzme da ga nitko baš ne šljivi previše (srećom, mi ga na ovim amaterskim stranicama volimo), pretvorivši svoju izvedbu Doca u gotovo najprepoznatljiviju (iako su Kirk Douglas i Denis Quaid iz drugih verzija zasigurno jači glumci) Kad se sve zbroji, legendarni obračun dobio je dostojnu zamjenu u legendarnom, usuđujem se reći, ikad okupljenom castu te je dotičnu priču učinilo i kvalitetnijom i puno gledljivijom, pa čak i ako niste vestern osoba te uopće ne šmekate kauboje i Divlji Zapad.

1844132,yVjSxmQKG8jEIo0sxnPAqmnCoJoOsqjoFTE4YvqUWDWL375QXtFDET2e4XRufbsXc5ZZUJNTfRv1AJcA+UohUA== 1844135,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1844137,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1844138,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1844139,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1844147,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1844153,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1844143,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==

1844134,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1844142,9Y_D+MKnSm2lhGCiTusEco_SAdU_8LculaCPOv9nm9LRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 1844157,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1844159,RHiWxIYOZM4_DKBBV4Zps9RB9BzKFkCGLc9MaJ6FCNZQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 1844163,v0tdG0RXXIZuedeBNiBg_g47BdaSphE48allFZ9IUC7uwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1844151,z+Bg4oJPl3Uow68TZvwwLwUroV4SU8PL9AvPW44uu0r37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA==

 


the-terminator-5 The Terminator copy terminator_poster terminat terminator-1984-german-r2-front-cover-103319

IMDb

Trailer

Ponekad je neke stvari bolje ostaviti na miru. Najozbiljnije to mislim. Danas je postalo popularno iskopavati stare naslove i raditi njihove obrade, polirati do visokog sjaja njihovu radnju i nanovo je prodavati nekoj novoj generaciji gledatelja te, narafski, zaraditi brdo zelembaća. Nažalost, taj visoki sjaj obično se provodi tako da se u novi filma natrpa gomila specijalnih efekata i to obično bude to, završena priča, što je promašen koncept kod pravljenja remakova. Stari ili originalni filmovi nisu svoj šarm temeljili na specijalnim efektima već su isti bili podrška dobroj staroj umjetnosti, danas praktički zaboravljenoj, pričanja zanimljive priče. Zato imam svoje velike sumnje da će novi Robocop imati onaj dobar štimung pravog filma kao što je ima originalni Robocop, ali uvijek sam otvoren mogućnosti da griješim. Možda film ispadne bolji od očekivanog. Načelno, nisam protiv remakova, ma koliko to čudno zvučalo, jer ponekad stari naslovi imaju prostora za doradu. Neki više, neki manje, neki su čak i dobar materijal koji se može modernizirati, ali gledajući kroz staze prošlosti, The Terminator nije naslov koji bi pripadao toj skupini. Čak ga ni ne volim tako jako da bih položio svoj život za njegovo ostavljanje na miru, ali taj film poslužio je kao dobar poticaj da se napravi drugi film, nastavak, koji pak savršeno zaokružuje pažljivo ispričanu priču. Kako je vrijeme pokazalo, taj koncept, ne diraj ono što je dobro, ne postoji u blagajnama filmskih studija, pa smo tako dobili i treći dio, koji je simpatičan do neke mjere, ali debelo ispod razine prva dva, a onda smo dobili i neki još čudniji četvrti dio, koji je već odlutao u neistražene vode čiste gluposti. I na pomolu je peti dio, koji bi, ako glasine nisu preuveličane, treba vratiti originalnu postavu prvog filma. Naravno, priča više nema nikakvog smisla (sad su u pitanju 50-te godine prošlog stoljeća, djed i baka od velike bijele nade Johna Connora) te me ne bi iznenadilo da, ukoliko film bude uspješan, stvarno dođe i do ”ozbiljne” realizacije one MTV parodije gdje Terminator čuva samog Isusa Krista, jer lagano je moguće da je upravo on  ustvari pra-pra-pra-pra-pra-pra rođak Johna Connora. Ne daj Bože.

No, vratimo se originalnom filmu. Pretpostavljam da ste ga gledali , osim ako niste spavali hibernacijski san kao Ellen Ripley, pa uglavnom znate sve o njemu. Kako rekoh, osobno sam skloniji nastavku nego originalu, ali jako cijenim ono što sami film predstavlja. Ne samo kao film jer kroz njega je moguće pročitati i neke stvari koje nisu toliko striktno povezane uz njegovu radnju već pokazuju i jačinu nečijeg talenta, kao i dominirajuće motive koji i nisu tako tipični za science fiction žanr, ali se savršeno dobro uklapaju. Doduše, ako pogledamo malo kritičnijim pogledom, film ima jednu jednu zanimljivu osovinu radnje, pomalo klišej, ako ćemo iskreno, a to je epska širina borbe između dobra i zla. Srećom, to je ostalo samo u naznakama, te je koncept ideje sveden na dvoje ljudi i jednog kiborga, ali još uvijek ostaje ono da je ”John Connor jedina nada daljnjeg čovječanstva”, čime paralela s Isusom Kristom, tako slučajno spomenuta, postaje malo uočljivija. Osim tog pomalo iritantnog detalja (cijenim ja vodstvo jednog čovjeka – Winston Churchill je pravi uzor za to – ali nikad sam pojedinac nije tako dobar) film je – ono što se ne ističe baš previše – ustvari jedna ljubavna priča. Doduše, odigrava se u pomalo čudnim uvjetima, stalnom bijegu, ali toliko je dominantna da sve ostalo pada pomalo u drugi plan, ako ste skloni malo dubljem viđenju likova, naravno. Ako ste za eksplozije, ima i toga. I to jedan jedini razlog zašto Terminator odskače od sličnih uradaka koji svoju privlačnost pokušavaju naglasiti povećom količinom ispucanih metaka (to je ujedno razlog i zašto Terminator 3 ne funkcionira) jer ta povezanost dvoje potpuno outsiderskih likova čini put do gledateljeve pažnje. Povežu li se gledatelji s likovima, što u ovom slučaju uspjeva bez greške, sve oko njih, kao što su eksplozije, samo fino nadograđuju napetost koja ih okružuje. To je vrlo jednostavan koncept, i obično se baš on izgubi kad se radi obrada, te pitanje – zbog čega remake ne funkcionira tako dobro kao original – postaje pomalo besmisleno jer je odgovor, pa… nekako očit.

James Cameron njime je otvorio sebi vrata među velike igrače. Film kao takav imao je nula potencijala, barem što se tiče filmskog studija koji je uložio 0.00 dolara u njegovu promociju, ali je usmena predaja od njega napravila čuda, poguravši ga do statusa solidnog hita (na oko 6 milijuna navukao je 40 zarade) i nimalo suptilno je naznačio što je glavnina njegovih ideja. Čvrsti junaci, outsideri koji su u sukobu sa svima što čak i maglovito podsjeća na autoritet (kasnije će bome pravo opravdati tu svoju reputaciju – ispada da kad piše te likove zamisli prvo sebe) i napredni izgled svakog svojeg filma. Tu radim malu stanku i po strani ostavljam junake i ljubavnu priču te ulazim u to da film izgleda – nevjerojatno. Kad se u obzir uzme koliko je koštao, konačni izgled gotovo imspresivno skriva činjenicu da je sve to napravljeno ispod cijene. Može se kad se hoće, što bi se reklo, čak i kad se nema s čim. Film po pitanju specijalnih efekata ne šteka ni na jednoj sceni, iako je animatronika pomalo… pa, vidi se da je animatronika, što nećemo uzeti za zamjerku. Preko obračuna vatrenim oružjem, do glomaznih eksplozija, film ima uravnotežen ritam i tempo (radnje) ali i sama količina efekata nije tolika da bi dominirala nad pričom, no prisutna količina opet je dovoljna da zadovolji sve ukuse, što je stvar koja rijetko kad uspije kad ste ograničeni s lovom. Što se tiče same priče, ljudski borac iz budućnosti brani ženu koja će postati majka velikog vođe od još većeg zlog robota (taj sadržaj na prvu tako jako baca na neki loš SF film da je to nevjerojatno) drži vodu toliko da ne vrijeđa inteligenciju, a opet pokriva sve važnije sastojke koji su potrebni za radnju (napetost, akcija, emocije, romanca). Bila je tu i tužba od pisca Harlana Ellisa da je Cameron pokrao neke njegove priče te, iako on kaže da nije, uzevši u obzir kako je Avatar…khm, rip off svega i svačega, sklon sam povjerovati da tu ima i malo istine (možda ne toliko koliko se priča, ali nešto) i ta tužba je riješena nagodbom iza zatvorenih vrata. Na stranu to, emocije i akciju, kao i vizualni stil, za završnicu vrijedi spomenuti da sve to ne bi ni upola tako dobro funkcioniralo da se pri ruci nije našao probran cast što kvalitetnih glumaca (Lance Henriksen, Linda Hamilton i Paul Winfield), što pomalo macho zgodnih (Michael Biehn) a što impresivnih svojom pojavom (Schwarzenegger) čime su jedni drugima pokrpali one rupe u nastupima (Biehn i Arnie, iako su mi jako simpatični i cool glumci, nisu baš jaki u glumi – više su karizmatični) i napravili posljednji komadić slagalice koji je dobro sjeo na svoje mjesto. Danas je cijeli film još uvijek ispred svog vremena, iako mu je narativa strana (veliko apokaliptično zlo) možda malo izgubila svoju draž jer taj je motiv postao prežvakavan iznova i nanovo kroz stotine filmova. Što reći za kraj? Apsolutno ništa. Ako uspiju (opet) zajebati novu verziju stare priče (bez obzira imali li originalne glumce ili ne) uvijek nam ostaje original za pogledati. I dobro se zabaviti.

2099044,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 2099059,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1236144038_t1_promo_ 1236144820_t1_promo_ blu-ray-terminator-remastered-stock-nuevo-sellado-488-MPE4441710744_062013-F terminat tumblr_mb9w0x8yXT1r344y9o1_1280

2099043,yclV0JryrnrrvfDuNO_NYRiSMlcozjyT5wpxP95fyX7LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2099047,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2099048,gs_pOGJAWG7ldB1ZVY4e_dWMjlf7yjGPytQQEAbEW4HRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 2099049,z+Bg4oJPl3Uow68TZvwwLwUroV4SU8PL9AvPW44uu0r37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 2099057,heGmd4BnxslW9RH2r7_RswzkbCMaFtgPQzFRnpCLrdX37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== terminator-1984-german-r2-front-cover-103319

The Abyss (1989)

Posted: 29 srpnja, 2013 in Michael Biehn, Science Fiction

abyss_ver1_xlg 6908552105_5e5a059659_b abyss_ver2_xlg the-abyss-film-poster

IMDb

Trailer

Jednom sam negdje pročitao zanimljivu stvar; najbolji primjer kako James Cameron voli svoje junake nalazi se u zabavnim True Lies. OK, znam film, znam tko glumi, gledao sam ga u kinu, gledao sam na TV-u i koliko god ga dobro znao… ipak nisam baš najbolje shvatio što pjesnik time želi reći. Tada je došlo pojašnjenje; kad eksplodira nuklearka (oni koji su gledali, znaju o čemu je riječ) obratite pažnju na to gdje se kadar zadržava – Na Švarcijevom liku koji fino zagrli ženu Jamie i da joj sočnu pusu (ipak je imao sto grdih muka da je spasi iz zarobljeništva). Onaj famozni nuklearni oblak ni ne vidimo, nevažan je za priču. Zanimljivo zapažanje, moram priznati (ja inače film pogledam jer je jednostavno urnebesan) i ide sjajno pod moju tvrdnju da je Cameron nekad davno bio autor s velikim A. Danas više nije. Ne zamjeram ja čovjeku što se voli igrati s tehnološkim napretkom i izmišljati nove stvari, pomicati neke granice, to je opravdano – ako nemaš, izmisli – ali otkako je osjetio miris novca još tamo u Titanicu (a to je još i mila majka od filma) stvari su krenule južno od dobrog. Otkako je Avatar pomeo financijsku konkurenciju postalo je svima jasno; Jimmy je postao money bitch. Nemam ništa protiv takvih; Michael Bay je takav i njegovi su mi filmovi zabavni (ako već idem u kino onda želim nešto i vidjeti, jel’te) ali kad netko kao Cameron postane takav… tragičan dan za sedmu umjetnost. God bye dani Terminatora, hello… koji već quratz Avatar jest. I ovih dana su počela kapati vijesti da se započinje rad na Avataru 2. O, sreće. Već vidim horde onih… bistrijih kako izvlače plavu boju i ponovo se bojaju, izražavajući podršku Na’vi narodu jerbo su tako junački nastrojeni. No, nije bitan Avatar, kao ni nastavak, prije će se pakao zalediti nego krenem pisati o njima (osim ako nije riječ o tome da ih sahranim pod lavinom oštre kritike, tada sam vaš čovjek) već o tome da će Avatar 2 biti smješten u predivne oceane Pandore. Stvari su zanimljive zato što je Cameron već radio sličnu stvar, i neslavno prošao, ako ćemo iskreno, no njegova otvorena fascinancija dubokim plavim morem je uspjela pronaći put čak i do druge planete. Kako se ovdje piše o drugačijim stvarima, nimalo pomodnim (osim kad i sam ne postanem money bitch) tako je došlo vrijeme da se naoštri pero i napiše koje slovo o filmu koji je nekad davno bio osrednji flop u kinima, ali koji je pomeo jednog Spielberga po pitanju kreativnosti i donio pokoju malu raspravu oko toga vrijedi li više originalna kino verzija ili director’s cut verzija. Ja sam uvijek da se filmovi prošire, pogotovo raniji Cameronovi radovi jer se ima i što za vidjeti, ali o tome će biti riječi malo kasnije. Za početek, privežite pojaseve… zaranjamo.

Do Deep Core naftne pltaforme i njezinih… bome čudnih, ali zabavnih radnika koji dobiju od Ujaka Sama zadatak asistirati Navy Seal timu u izvlačenju potonule nuklearne podmornice (uistinu impresivan uvod). Točnije, dečki Tuljani ne planiraju operaciju spašavanje već dizanja u zrak iste. Rusi su tu, sranja svuda uokolo, lakše je to fino dignut u zrak i kraj priče. Problem dolazi kad posadu počnu posjećivati… mali vodeni nepozvani gosti koji žive na dnu procjepa i koje bi detonacija taktičke nuklearke zauvijek izbrisala iz postojanja. Kako to već ide, nastaju dva tabora, jedan mahniti Tuljan koji želi sve živo rasturiti, i drugi koji to žele spriječiti. Utrku s vremenom prate emocionalni problemi glavnih junaka (tako je to kad volite bivšu ženu) a mali vodeni gosti mogu samo čekati da vide tko će ispasti pametniji, iako i oni imaju aduta-dva u rukavu da pokažu svoje ja.

Filmovi o prvim susretima s tuđinskom inteligncijom nisu jučerašnja novost, oni su vijest od prekjučer. No, dok je većina bazirana na onoj staroj klasici leteći tanjuri vs ljudi, Cameron pametno prvi kontakt smješta pod more (iako je 70% Zemlje pod vodom, pa ima logike) što mu dopušta da uživljava u svoje osobne fascinacije dubokim plavim bezdanom, ali i da se igra tehničkim novotarijama kao što je tekući kisik koji dopušta dubinsko ronjenje. Ali, nije se zaustavio samo na tome jer je dodatno uposlio i ILM da mu rade efekte, napredne, naravno, nešto neviđeno, pa smo dobili usmjereni vodeni val koji preuzima oblike živih bića poradi lakše komunikacije. Isti je kasnije dodatno ispoliran za potrebe Terminatora 2 tako da oni koji uzdišu na šarene boje Pandore… please, bitches, prava se revolucija u efektima radila davno prije. Riješivši to, riješilo se i područje snimanja. Dva vodena tanka, napuštena, dobro su poslužila svrsi (jer bi jedino totalni moron snimao na otvorenom moru) a tu je upotrijebljena cijela garnitura starih, provjerenh stvari; od maketa, dvostrukih projekcija i cijele sile zabavnih, old school stvari kako bi se dočarao život (i sranje) pod morem. Za razliku od kolege Spielberga koji je posegnuo za klasikom (nisu Bliski Susreti loš film, dapače, samo su malo naivni) Cameron je odlučio staviti svoje junake u malo zahebanu situaciju, pa, iako je malo dobre stare napetosti poželjno, općenito manijaci koji vole dizati sranja u zrak nisu. Srećom u maloj nesreći, ulogu je odradio njegov kućni glumac Michael Biehn, po prvi put negativac u Cameronovu filmu, pa je stvar ispala podnošljiva (iako Biehnu stvarno ne pristaju uloge manijaka). Razlog zašto sam to prvo spomenuo jeste minimalistički prikaz (jedan luđak) onoga što je općenito prihvaćeno; ako ne razumiješ – blow the shit up. Znači, nema tu neke mudrosti, sve je opasno, i to, u poprilično klaustrofobičnim uvjetima, funkcionira.

Priča ipak leži na likovima koji su, heh, poprilično ne toliko stereotipni koliko jednostavni i zabavni. Čak je i štakor zabavan. Njihova je jednostavnost namjerna jer sve su to priprosti likovi (ne u uvredljivom smislu) koji su toliko neadekvatni za ”prvi susret” da je to nemoguće opisati. A Camerona zanima i ljubav. Ne ova klinci smo i to je sad popularno već stariji smo par i prošli smo neke ceste. Ljubav je… dobar i jak motiv u Cameronovim filmovima (valjda zato jer je sam kiksao 3-4 razvoda) i koristio ga je kako treba, u svrhu radnje. Što nas dovodi do ovog proširenog izdanja jer u njemu mali vodeni odluče malo… naglasiti svoju pristutnost time što podignu ogromni val i ”parkiraju” ga pred nekoliko važnijih metropola. Povuku ga radi ljubavi, ali u kino verziji… to jednostavno nije imalo smisla (ostala je poruka, ali ne i pokaz zašto su se povukli i odlučili pokazati) – a scena je i jebeno spektakularna pa je čisto šteta to bilo izbacit. No taj vrhunac, temeljen gotovo na osjećaju, ono je što film izvlači iz grupe raznih polugluposti koje završavaju bombardiranjem. Iskreno vjerujem da je to čak bio i razlog što film nije bio jezivo uspješan na box officeu, izostanak djelovanja globalno i spuštanje stvari na osobno. U globalu, ovo je funkcionalan film. Mane su mu nerazrađenost likova – bolja razrađenost, jel – i pomalo ziheraški razvoj nekih situacija (manijak s bombom) sli sve ostalo funkcionira. Zaplet je dovoljno originalan da drži vodu, ostalo je dovoljno misterije da može ponuditit prijatnu dozu intrigantnosti, likovi su zabavni i funkcioniraju, a sam izgled filma je jednako dobar kao i kad je snimljen, gotovo nevjerojatno što se moglo napraviti s malo mašte, malo kompjutera i pokojom maketom. A uvijek je lijepo vidjeti Eda Harrisa u nekoj cool ulozi (a kako čitam, Cameron je dobio i udarac od njega zbog svoje ne tako sjajne tehnike da malo glumce stavi pod pritisak te je nastavio snimati kad je Harris ostao bez zraka u sceni) i poštenom filmu. Pošto vjerujem da će posjeta Pandorinim oceanima biti puno isplativija nego ova na Zemlji, ipak ostaje neki trag da je prije blještavila efekata bila važnija priča, što Cameronu daje neke kredite. Kako je krenuo, mogao bi ih brzo potrošiti, barem po pitanju svega ostalog osim efekata.

2402086,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2402087,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2402089,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2402091,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2402093,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2402097,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2402124,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2402133,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg==

2402088,yclV0JryrnrrvfDuNO_NYRiSMlcozjyT5wpxP95fyX7LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2402092,poT+CWnkyejhi+EFWzY9l+cYAuM6Rdhf0c0Hr1nOLFzRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 2402102,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2402108,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2402125,RME5UFn8XbaFDuJDSrP2i_8fZJkPN+62_vz2EALft9zLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2402126,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA==


IMDb

Trailer

Znate, mogu popušiti Titanic, stvarno mogu, ne smeta mi ni patetika, ne smeta mi ni melodrama, film sve to opravdava onim famoznim potonućem, efektnim scenama slavnog brodoloma, a nisu mi mrske ni one podvodne stvari, snimke prave olupine koje je James Cameron ukomponirao u film. Nikad ne bi rekli da je jedan dio toga sniman u studiju, na maketi koja je velika jedno dva metra i kroz dim koji je je u konačnici tako dobro zamjenio vodu. Gledao sam ga valjda sedam-osam puta, od čega svojedobno tri puta u tri različita kina. S druge strane, Avatar ne pušim čak ni pod razno. Takve se stvari dogode kad se čovjeku svidi miris novca, pa ide raditi nešto što je skup svega što se inače dobro prodaje (freedom fighteri i slične pizdarije) a sve to prilagođeno Twilight generaciji (nisu bez veze glavni likovi u tim zabranjena ljubav godinama) kako bi odaziv bio što veći. I pogledao sam ga, čak dva puta, drugi put je već bila prisila, ali radio sam i gluplje stvari da udobrovoljim boljoj polovici tako da mogu reći sa stavom, to nema šanse da pogledam još jednom. I što je najbolje, Cameron je postao money bitch, hoće nastavak, hoće dva nastavka (svi znamo kako je ta ideja završila s Matrix sagom). I što je najbolje, ja ga još uvijek respektiram kao jednog od najjačih SF redatelja, ne mogu si pomoći, nadam se da će čovjek doći k sebi i reći “jebote, pa ja sam radio neke stvarno cool filmove, valjalo bi se vratiti malo korijenima i biti opet faca”. I dok to čekam, treba se malo podsjetiti kako je to Iron Jim radio prije, u dobrim starim danima. E, a i Sigourney je tu (kvragu, da je zaposlio Michaela Bihna kako je prvobitno planirao ne bih ni zucnuo protiv Avatara samo radi toga) prva žena koja je dobila nominaciju za Oscara u akcijskoj ulozi. Što? To vam nije dovoljno, malo ste teža publika? To se traži. Zato je cijeli ovaj tekst (koji bi mogao otići malo i u dužinu) posvećen onoj drugoj verziji Aliensa (iliti po naški Osmi Putnik 2) zato što se o prvoj zna sve. OK, OK, naletio sam i na neke likove koji ne gledaju filmove starije od 2000, ali svakom njegovo. Doduše, zna se i ovoj drugoj sve, no možda se pronađe pokoja individua koja ne zna, pa pokupi koju zlata vrijednu informaciju. Povod pisanju? Nemam pojma. Još uvijek se premišljam ko Hamlet koji mi je film broj jedan; Bladerunner ili Aliensi. I možda zato što sam Aliense po prvi put gledao u kinu. Otišao neinformiran, imao sam tek devet godina, zaveo me plakat, mislio sam da će to biti nešto tipa Rambo, ali ispala je to jedna od onih pogrešaka koje imaju sretan završetak.

Priča glasi; Ellen Ripley, the sole survivor prvog dijela, budi se nakon 57 godina, dolazi k sebi, pomalo sređuje vlastita sranja, ali vrag ne da mira da se opet ne zakači s opakim alienima. Naime, izgubljen je kontak s kolonijom koja se nalazi, prigodno, na planeti gdje je bio brod s jajima. U pratnji bad ass marinaca, ona se vraća natrag i, očekivano, stvari iz lošeg jako brzo pređu u gore. Što vam to pričam, znate to sigurno bolje nego ja. Razlika u svemu – 17 minuta koje niste gledali u prvoj verziji. Ono što mi ustvari nikako nije jasno – zašto se svi Cameronovi filmovi u pravilu skraćuju? 17 minuta ipak nije 170 minuta, nije to neki posebno teški materijal za izdržati prilikom gledanja, ali, kao i u slučaju The Abyssa, morao je malo pod cenzorske škarice (s time da je Bezdan pretrpio najveću štetu, izbaciti onu scenu kad se more podiže može samo idiot). Razloga su dva, jedan Cameronov, jedan… od nekoga iz mase. Komad filma nije bio dovršen (prvi napad aliena i obrana s onim cool mini-gunovima) pa je to otpalo radi odlaska u kinu. Druge su stvari otpale radi dobivanja dinamike? Što god to značilo. U novoj verziji postoji cijeli mali intro gdje roditelji od djevočice Newt natrapaju na ona jaja, to je otpalo jer, kao, otkriva što će biti (kao da je publika mogla pomisliti da će Freddy Krueger iskočiti odnekud), a neke su scene stvarno malo potkresane da se dobije na dinamici – prvo što mi pada na pamet je putovanje kamerom kroz interijer broda Sulaco prije nego se svi dignu iz hibernacije. Male stvari, ako ćemo iskreno, ali spojene u cjelinu dodaju zrno atmosfere da se snimalo jerbo se htjelo pravo sve snimiti (perfekcionist kakav već je, Cameron, drugačije nije ni moglo). 17 minuta materijala koje dodatno pojašnjavaju neke stvari… awsome. Ili možda ne?

Pronašao sam jednu zanimljivu recenziju nekog tipa iz USA kako tvrdi da je dodatni materijal uništio originalni film. Da podijelim mudrost jer sam izgubio link, ukratko, taj prvi napad aliena poništava horor atmosferu onom dijelu kad se alieni pojave na tavanu (ili što već) Osobno, meni je to bilo malo too much, svi prolazi zatvoreni, a ovima horda njih hoda nad glavom? Efektna scena, dobra napetost, ali da je baš horor? Pozadina svega potječe još od prvog Aliena, koji je, bubnjeve, molim, proglašen najutjecajnijim horor/SF filmom do tada. Svaka čast, neću se tome protiviti, ali da je originalan…i nije. To je storija o ukletoj kući samo prebačena u svemir (riječi samog Ridley Scotta) a malo poznata fakta jeste da je ekipa imala i malu sudsku bitku oko plagiranja filma It! The Terror from Beyond Space (1958) – tako da… nije baš sve originalno (iako je besprijekorno izvedeno). Cameron je odmah izjavio da radi ratni film u svemiru. Hej, zar to ikad može zvučati loše? Zadržao je komponente prvog filma i sve nanovo izgradio, postavio drugačije okružje i rezultati su pred nama. Zato je malo smiješno kad netko ide reći da je poništio horor učinak kad mu sami horor (napetost da) nije bio ni u planu rada. 17 dodatnih minuta ne mjenjaju bitno tijek radnje, kao ni karakterizaciju likova, ne mjenjaju ustvari ništa, samo što se sukob alieni vs ljudi čini dužim, što je odlično, ipak je tu ležište na sukobu, a ne istraživanju, a nije narušena ni dinamika filma.

Ono što vam je ostalo poznato u prvom filmu, pronaći ćete i ovdje; upečatljivi likovi koji su svoje odradili kako treba (posebice Cameronov kućni trojac – Bill Paxton, Lance Henriksen i Michael Biehn) a Sigourney Weaver je ovdje možda i najuvjerljivija ka9 Ripley (nije baš bezveze pala ta oskarovska nominacija) gdje je spretno izmješana njezina nježnija strana s onom svemirske bad ass kučke (a Cameronu su jaki ženski likovi u krvi, pa drugačije nije ni moglo) što se sve stopilo u jednu cjelinu. Koju? Onu da se i dan danas lome koplja oko toga koji je nastavak bolji. Uno ili Due, pitanje je sad. A i financijski je uspjeh bio impresivan – 85 milja (danas je to ono 150) – čime su postali najgledaniji dio franšize. Svi sretni. Kud ćeš bolje od toga.

Navy SEALs (1990)

Posted: 1 kolovoza, 2011 in Akcija, Bill Paxton, Michael Biehn, Ratni

IMDb

Trailer

Već kad govorimo o zaboravljenim i podcjenjenim filmovima… Vjerujem da pošteni gledatelji koji preferiraju dobru akciju poznaju ovaj naslov bez muke, ali iznenadilo bi vas koliko ljudi uopće nije čulo za njega. Naslov mu je preopćenit, vuče na nekakav stevensegalovski uradak koji propagira USA kao jednu veliku fighting force koju je nemoguće pobijediti, s hrpom likova koji su borci, jebači i pravi cooleri. No, dobro, ima nešto od toga i ovdje, ali svakako nije uradak koji bi se mogao usporediti s, recimo samo primjera radi, Delta Force 3. Ovdje je riječ o uratku koji je zajahao val popularnosti podignutim nakon Top Guna, o ograncima vojske/mornarice koji su (onda) bili nešto egzotično i nepoznato te time i pogodni za snimanje filmova. Osobno mislim da je film previše podcjenjen, ali to sam ja, no kako sam i realan, tako ćemo proći kroz jednu kratku obuku SEAL tima i uvidjeti sve prednosti i mane radi kojih ima današnji status.

SEAL je vojna jedinica sposobna djelovati bilo gdje, bilo kad i bilo protiv koga. Tu u igru ulazi otmica američkih pilota (mirovna misija spašavanja, molim lijepo) koje naši bad ass junaci izvuku, ali ujedno otkriju da su dečki s kalašnjikovima nabavili malo samonavodećih projektila. Plan rada; uletjeti, sve poubijati i izvući projektile. Postotak uspješnosti; ostaje da se vidi.

Za razliku od srodnih ŽNJ uradaka koji koriste elite force kao glavne junake, ovdje prvo što se uočava jeste glumački paket. Michael Biehn, Charlie Sheen i Bill Paxton. Pametnom dosta (u smislu da nema netalentiranog nabildanog casta koji jedva da izgovara tekst). Zanimljivosti; Paxton i Biehn opet udružuju snage kao u Aliensima, glumeći vojake u opasnoj situaciji, a Biehn kao da se pretplatio za uloge sposobnih vojaka, vođe tima jer skoro identičnu uloge je odigrao i u The Rock, gdje je opet igrao vođu SEAL tima. Naravno, kako je to onda bilo popularno, dobivamo i mali uvid u obuku sve namjenske jedinice (koju, narafski, mogu proći samo the best of the best)a ako je vjervati triviji, naši su dečki morali proći obuku, tek toliko da vide kako je to. A treba pažljivo poslušati i filmski score te zamjetiti jake sličnosti s naslovnom temom Top Guna da bude malo očito što se željelo postići. Konačni rezultat? Nerješeno.

Film ima određenu dozu autentičnosti, ne radi toga što ima takav naslov već zato što je scenarij napisao Chuck Pfarrer (Hard Target) koji je i sam bio SEAL, te ima znanje iz prve ruke kako neke stvari funkcioniraju (barem nešto), ali uz autentičnost dolazi i malo go team America propagande. Nepotrebne, ako ćemo iskreno, ali treba priznati da je zadržana u minimalnim količinama te tek povremeno zagrebe po osjetilima. Što se tiče likova, samo su likovi Biehna i Sheena razrađeni. Ironično, Sheen glumi morona sklonom raznim javnim ispadima i glupavom preseravanju pa mi još nije jasno jel je to glumio ili se ponašao kao uobičajeno. Ima i klišeja, naravno, jedan član tima pogine, jedan je kriv za njegovu smrt, pa je tu malo moralnih prodika, malo neodlučnosti, i to je jednostavno tako. Ono što popravlja dojam (i svakako podiže ocjenu) jeste vizualni izgled filma. Završni sukob u Bejrutu djeluje kao da je snimljen u… Bejrutu. Žestoka akcija djeluje dobro, čak i odlično, s uvjeljivim puškaranjem, zvukom slikom i izgledom. Ne baš česta stvar, moram priznati. Znači; malo sveameričke reklame za elitnu jedinicu, malo klasičnih klišeja o muškoj grupi koja radi zajedno, par zabavnih likova te nekoliko sasvim dobro izvedih okršaja (potpomognuto poznatijim glumačkim ansamblom) ovaj naslov stavlja u sigurne preporuke, uz upozorenje da nije za svakoga radi određenosti teme. Ako ste pak alergični na sve spomenute stvari koje se pojavljuju u filmovima slične tematike… ne moram ni reći što da napravite, ne?

   


IMDb

Trailer

Welcome to the Rock!, dame i gospodo, jedan od prime time akcijskih filmova devedesetih. Ne vjerujete? Pažljivo pročitajte ovaj tekst jer u njemu se kriju odgovori zašto je to tako. Posebne okolnosti su na snazi. Pitate se zašto je uopće ovdje jer nije ni zaboravljen, kao ni podcjenjen? Odgovor je jednostavan. Film je misterija sam po sebi, nešto kao Da Vinci kod skriven u činjenici da je film tipični blockbuster, pun jako veselih stvari kao što su eksplozivna akcija, hrpetina muških likovi koji se prepišavaju tko ima većeg, a u pozadini je i zloglasni Michael Bay. I znate što se dogodilo? Kritičari su svršavali od zadovoljstva. Kažem vam, čisti misterij. A film? Rolercoster, jednom riječju rečeno, pravi Big Mac hamburger za sve ljubitelje dobre (što dobre, odlične) filmske akcije. Da to bude malo pregledno…

Tim američkih vojnika zauzme bivši zatvor Alcatraz i zadrži grupu turista  za taoce. Razlog? Žele da USA vlada isplati nešto kešovine za one ljude koji su poginuli na dužnosti, ali su zaboravljeni. General Hummel je tip kojeg bi svaki ročnik poželio da mu bude nadređeni časnik, I shit you not. FBI, po običaju, ima plan. Ali, ima i problem. Kako, dovraga ući u zatvor u kojem se pola stoljeća nešto gradilo i nadograđivalo. Nema problema, jedna zaboravljena tajna iz prošlosti se odaziva na ime John Mason i lik je pobjegao iz Alcatraza, ali da to nitko nije nikada doznao. Problem ulaza rješen, ali drugi problem je što vojnici imaju i rakete s jako nezgodnim otrovnim plinom. Nema problema ni za to. Stanley Goodspeed je naš čovjek, uredski tip, ne baš vičan akciji, a kamoli izletima na teren. Slučajno je stručnjak za otrovne plinove. I ekipa upada u zatvor uz malo muke, ali završi doslovce masakrirana, čime Mason i Goodspeed postaju jedini preživjeli članovi. Masonu nije ni na kraj pameti zajebavati se s stvarima koje ga se ne tiču, ali Goodspeed je ona vrsta junaka koja voli istaknuti očito – ka-bum, otrovni plin, nema Masonove kćeri i Goodspeedove žene – te njih dvojica kreću u osvajanje Alcatraza. A kako čudan par oni jesu, to je priča za sebe.

Malo o filmskoj priči…Alcatraz je poprilična inspiracija filmašima, a kako je mjesto ruševina prepuna raznih atrakcija, trebalo je to iskoristiti. Zato priča ulazi u podzemlju, a završava na vrhu, kako bi se dobila jedna filmska tura kroz sve najpoznatije djelove građevine. Također, u motivima naših negativaca ima nijansi sivog, Hummel nije uobičajeni psiho tip kojeg možemo samo tako mrziti. Motivi za otmicu i preuzimanje zatvora su neočekivano ljudski, koga od nas nije raspizdila neka vrsta birokracije koja gazi male ljude bez da ih dva puta pogleda. I Hummel je tip koji ne ubija rado, dapače, on uopće ne želi ubijanje, što je još jedna anomalija sličnih filmova. No, da se odmah zadržim i na mani, njegovi su vojnici gomila nestabilnih pojedinaca koja je jako brza na okidaču, što je kontradiktorno s onim kako su to sve uvježbani i disciplinirani ljudi. Da su takvi, ne bi ni bilo pucnajve, ali važno je spomenuti. Naš čudni par junaka jeste jednako tako zanimljiv. Sean Connery kao Mason je SAS, uvježbani tip, no već u godinama, pomalo kao da parodira Đejmš Bond ulogu. Goodspeed je skoro pa komični side kick. Nicholas Cage u svojem komercionalnom uzletu. I ne leži mu baš previše ta opuštenost (ali nije ni previše isforsiran) ali je zato tata-mata kad krene akcija (kao i Connery) tako da, dečki su prolazna ocjena.

A cijela ta priča oko otkupnine jeste i zanimljiva, ne vidiš baš motiv koji kritizira američku vladu u ovako visokobudžetnom filmu. Uz sve što je moglo ispasti, ovo je djelovalo osvježavajuće. Ne možeš mrziti lika jer radi nešto dobro, ne? Iako je metoda nasilna, ispravnost konačnog cilja gotovo da opravdava uloženi rizik. Koliko smo vijesti već pročitali o obespravljenim braniteljima i sličnim stvarima? Ne bi nikoga posebno iznenadilo da se jedan Hummel dogodi i u stvarnosti. No, sve to ne bi bilo ni blizu tako zanimljivo da nije casta koji nam predočava priču. Film je doslovce nabijen glumačkim kvalitetom (Harris, David Morse, Michael Biehn, Stewart Willson) koji nas zabavlja između intervala pucnjave i jurnjave. Teško da bi bilo koji kritičar mogao iste smjestiti u kategoriju “nezanimljivi”. Iako, mogli su dobiti i koju minutu više, ne bi naškodilo nikome. I što je umjeće, Michael Bay ih sve ima pod kontrolom. Njegov prepoznatljivi stil (tipa kružni kadrovi) ovdje čak i ne izgleda isforsirano, dodaje na dinamici ionako dinamičnim događajima koje pratimo. Kako je ovo transfer teksta sa starog bloga, da iskoristim heads up od kolege Dragoragea i nadodam kako je filmski score radio Hans Zimmer. Jedna od onih nevjerojatno uspješnih  kombinacija epskih dijelova, pomiješanih s dinamičnim ritmovima koji prate radnju na način da je dodatno nadopunjavaju. Zanimljivo je da taj score ne ulazi u top pet (možda top deset) Zimmerovih djela, iako je jedan od najoriginalnijih.

Stoga, o čemu govorimo ovdje? O 140 minuta čistog adrenalina, pucnjave, jurnjave, opasno dobro iskorištene pozadine slavnog zatvora, o glumačkom odabiru (brojčano i kvalitetno) kojeg do sada i niste gledali u sličnim projektima… kažem vam, film je čista anomalija u odnosu na druge uratke. Usuđujem se reći i staromodnog štiha gdje su oružani obračuni…jednostavno oružani obračuni, stara škola, prljavo, bez CGI-ja. Plus eksplozije. Bez ograničavanja, žestoko…vizualna poslastica iz nekih drugih, malo manje kompliciranih vremena. Što nas dovodi na početak priče. Film je bio financijski uspjeh, pomalo i neočekivano, a kritike su bila jezivo iznenađujuće dobre. Zašto jezivo? Kad ste posljednji put čuli da kritičari na sav glas hvale pucnjavu i eksplozije? Misterija. Anomalija. Ili, riječima Johna Patrika Masona – Welcome to the Rock!