Archive for the ‘Nicolas Cage’ Category

Con Air (1997)

Posted: Lipanj 8, 2017 in Akcija, Nicolas Cage

IMDb

Trailer

 

Bože, nedostaju mi akcijski filmovi. Nema dugo kako sam pogledao Brzi i Žestoki 8 i, načelno rečeno, bio mi je relativno zabavan. Simpa su to filmovi, malo akcije, malo humora, malo svopćeg pretjerivanja, ali to nije to. Nedostaju mi velike eksplozije napravljene po pravilima stare škole (znači da nešto ekčuli i digneš u zrak) i poznati glumci koji glume opasne frajere. Devedesete su bile pravi mali rasadnik dobrih akcijskih filmova, recite što god želite o tom žanru, ali onda je imao procvat desetljeća (okej, priznam i osamdesete kao jako dobro desetljeće) i mogli ste birati što gledati, dapače, razni studiji su lomili ruke i noge samo da se dokopaju nekakvog ljetnog projekta koji će trajati dva sata, imati poznata imena u naslovnici i zaraditi brdo zelembaća. Priznajmo, ambicije nisu bile velike, ali, hej, stvar je funkcionirala i ljudi su uživali. Danas kad čujete ime Jerry Bruckheimer odmah dobijete žgaravicu jer čovjek producira jedino Pirate s Kariba; Poglavlje 18. Kad čujete ime Nicholas Cage… onda jednostavno postanete tužni koliko je čovjek odlutao s glavnih tračnica (iako mi ovi štancerski filmovi nisu svi toliko loši). Jerry i Nick su u devedesetima pokazali kako se radi jako dobar akcijski film (The Rock – ako kažete nešto protiv njega, prebit ću vas na mrtvo ime) i kad se spomene dotični, onda jednostavno morate dodati i Con Air – Opasan Let. Zašto? Zato što su nastali skoro jedan za drugim, zato štp imaju identičnu premisu o poznatim glumcima i dizanju stvari u zrak i zato što je Hrid veliki brat, a Opasan Let mlađi, onaj ne toliko popularni. I nisam imao što pametno za gledati, da budem iskren, a kako ovaj mali biser ove godine navršava 20 godina, nekako me uhvatila nostalgija da vidim kako je ostario. Pa, dobro se drži, iskreno rečeno, čak bi se usudio otići toliko daleko i reći da izgleda bolje nego neki recentni naslovi koji danas prolaze pod akcijsko štivo.

Priču, vjerujem, znate svi jer ako ne znate… onda ste prekasno rođeni da bi vam ovo bilo zanimljivo. Uglavnom, nema tu neke posebne mudrosti. Imamo gomilu najgorih zatvorenika, imamo jakog pozitivca, imamo priču koja jedva drži neki sadržaj i to je to. Ukrcajte gomilu psihopata u jedan avion i onda im prepustite kontrolu – nisu moje riječi, to je doslovno citat iz filma koji, pomalo ironično, sve pojašnjava. Stari Jerry nije puno mudrovao kod ovakih projekata u tim danima; ako je nešto funkcioniralo, ne popravljaj. Recept se nije baš istrošio, ali je bilo par loših investicija (čitaj Bad Company) zbog kojega su se svi okrenuli još lakšoj zabavi (čitaj Pirati s Kariba) koje je podobna i za malu dječicu tako da možete imati obiteljski popust kad idete u kino. Con Air je, ako ništa drugo, ostao dosljedan sebi, ali je to šlampav film, u najmanju ruku. Ima u njemu jako dobrih stvari, ima i ponešto cool stvari, ali ima i tolikog šlamperaja da nije ni čudo što ga svi stavljaju u sjenu puno boljeg The Rock. Što je točno dobro u njemu? Hm, hm… Idemo od same premise. Gomila zatvorenika koja mora surađivati da bi sačuvala živu glavu. Okej, to uopće ne zvuči loše. Doduše, odmah u sjećanje zove i kultni The Dirty Dozen, ali tu svaka sličnost prestaje. Ovdje element loši-su-dobri nije takav već loši-su-loši, iako ne mogu poreći da nisu i simpatična rulja za koju mrvicu i navijate da pobijede. Premisa je dobra, istina, ostatak baš i ne. Svi ti negativci kao da su proizašli iz nekog stripa; nula posto karizme, nula posto karakterizacije. Nije da baš očekujem Dostojevskog u ovakvoj vrsti filma, ali stvari postanu malo zeznutije kad likovi, koji bi trebali biti opasni zatvorenici pomalo odlutaju u karikaturu. Nekako… nije to to. I Nicolas Cage je tu, opet. Ovaj put je netko vidio dobar potencijal u njemu i umjesto druge violine odlučio da igra solo. Nabildan je, u potkošulji, ima dugu kosu, bradu od tri dana, govori južnjačkim akcentom i, hej, ne krivite me, ali lik je slika i prilika bad ass junaka. John Cusak je isto tu. On je dobio ulogu kakvu je Cage imao u The Rock – druga violina. Simpa lik, simpa glumac, komični predah pomalo. John Malkovich je također tu. On je jednostavno… John Malkovich. Da čita telefonski imenik ja bi ga gledao.

Sljedeća dobra stvar, film ne komplicira. To je stotinjak minuta jednostavne jurnjave, pucnjave i eksplozija. Dubine tu nema. Karaterizacije tu nema. Čak ni neke malo jasnije priče tu nema jer sve djeluje brzinski sklepano da bi film bio A) nakracan poznatim glumačkim facama, B) da bi bilo što više piotehnike i C) da potraje u kinima dok traje dugo toplo ljeto. To je to, nažalost, bez ikakvih ambicija. I tu mu je glavna mana, kao i razlog zašto će uvijek biti onaj malo manje voljeni mlađi brat od Hridi. Jer, bilo je tu potencijala, pogotovo kad imate takvu 12 Žigosanih premisu, pa onda kad na to dodate i poznate glumce koji su poznati uglavnom po kvalitetnoj glumi. Ovako je doslovce bum-tras projekt. Hej, ja volim bum-tras projekte, ja sam lik kojemu se sviđa Under Siege 2: The Dark Theritory, pa ovo gledam s lakoćom, ali Con Air je savršeni primjer zašto je akcijski film kao takav doslovce propao i zašto danas kina pune djetinjarije kao što Brzi i Žestoki 8 (da, i on mi se sviđa, da ne shvatite krivo). Poznate face i eksplozije više nisu bile garancija za kino gledanost. Con Air je doduše bio popriličan hit, ali ne toliki koliko se očekivalo (oko 200 milijuna na 70 budžeta) te je postalo očito da takvi filmovi više neće imati sjajnu budućnost. No, kako rekoh, Opasan Let se još uvijek dobro drži za svoje godine. Primarno zato što je duhovit, što je možda namjerno, možda slučajno, ali ima taj opušteni ton zbog kojeg se može pogledati bez opterećivanja. Akcija je još uvijek dobra, iako su neke scene ipak siromašnije u odnosu na The Rock, a Nick Cage i dalje izgleda odlično. Film koji funkcionira, ali ne za svu publiku, što bi se reklo. Bilo je i boljih akcijskih filmova od njega, ali svakako je bilo i gorih, što je u ovom slučaju čiusti kompliment.

Oglasi

The Frozen Ground (2013)

Posted: Rujan 25, 2013 in Nicolas Cage, Thriler

frozen-ground-poster-2 poster70 Frozen-Ground-Exclusive-Poster-HD1

IMDb

Trailer

Prije šesnaest godina Nicolas Cage glumio je nabildanog, u potkošulju odjevenog i pravedničkim motivima ispunjenog zatvorenika koji se jedini nađe između čekića i nakovnja, točnije policajaca i zatvorenika koji su oteli zatvorski avion. Malu pomoć pružio mu je tada mlađahni John Cusack, svježe obrijan i transportiran iz romantičnih komedija u akcijom nabijeni spektakl (tu slobodno stavite i navodnike), pretekavši tako Edwarda Nortona, koji je silno želio upasti u, citiram, jedan nabrijani projekt Jerryja Bruckheimera. U današnjici, uloge su se okrenule. Cage je iskusni policajac koji počne slijediti sitne i nepovezane tragove koji će ga na kraju odvesti do najgoreg serijskog ubojice kojeg je Aljaska vidjela. Točnije, Cusacka. Zanimljivo je i stanje izvan filma, u doba Opasnog leta obojica su bili poznati po drugačijim ulogama (Cageu se zalomio i Oscar za glumu), a danas su poznati po tome što… pa, gotovo da ni nemaju zanimljivih uloga. Cage upada iz projekta u projekt, vođen golom financijskom računicom svaka plaća je dobra plaća, Cusack je nakupio nešto medijske pažnje kroz Emmerichovog spektakl 2012 i to je otprilike to, sažetak. Ponovno spojiti njih dvojicu u novom projektu nije nikakav projekt iz snova (ta nisu oni De Niro i Scorsese), i tu malu trivijalnost vjerojatno su zamijetili oni koji prate njihove karijere (čak sam se i ja toga propustio sjetiti), ali ta je suradnja ipak donijela nešto dobro. Recimo, nešto malo dobre glume, što u Cageovom slučaju znači povratak u dane kad je bio i cijenjen zbog toga, a Cusack se malo odmaknuo od stereotipa zaljubljenog budalaša koji uvijek ima problema s onom pravom djevojkom.

The Frozen Ground istinita je priča o naporima nekoliko policijskih jedinica da pravdi privedu Roberta Hansena, serijskog ubojicu koji je volio otimati prostitutke, silovati ih, držati u zarobljeništvu nekoliko dana, a onda puštati na slobodu i loviti ih svojom puškom. Ono istinita priča shvatite malo otvorena duha jer u tonu lakšeg pripovijedanja neke su činjenice malo prekrojene, no ništa toliko drastično da biste nešto važno propustili. Projekt na papiru i ne djeluje osobito privlačno, još jedna policijska priča koja priča već viđenu priču, i to je skoro sve istinito. Zanimljivo je, primjerice, vidjeti kako se nekad moglo nekažnjeno ubijati jer nije bilo međusvjetske povezanosti kao danas. 80-e su bile raj za serijske ubojice, njihovi zločini bili su rašireni po nekoliko država, zavedeni u evidenciju kao ”još jedan neriješeni slučaj” i gotovo zaboravljeni. Papirologija je bila smrt svake dobre istrage, a film to ne uljepšava, Hansen je ubijao jer je mogao i nikoga nije bilo briga za to, čak ni nakon što se pojavila svjedokinja koja ga je mogla povezati s umorstvima. Tu dolazi do preokreta jer djevojka Cindy privuče pažnju policajca Jacka Holcomba, koji pak počne povezivati niz točkica u jednu cjelinu, polako dovodeći istragu do Hansenovih ulaznih vrata. Nikakvi murjak mimo pravila sranja već čisti prikaz policijske istrage, mane iste, kao i frustracije ljudi koji su je vodili.

Za one koji svijet serijskih ubojica vide kroz oči Hannibala Lectera, ovo nije takav film, nema orgija nasilja, klanja i krvi do koljena. Recimo samo da se igralo više na atmosferu nego grafiku, što je posao relativno dobro napravljen, iako je moglo bolje. Barem vizualno, jer film ima određeni digitalni izgled koji vuče na skromniju produkciju i svoje ”nedostatke” popunjava s malo previše krupnih kadrova lica likova, povremeno ubacujući predivne krajolike Aljaske. Iznenađenje dolazi upravo u Cusack-Cage tandemu jer obojica su potegli iz pete da naprave dobar posao, vjerojatno i sami shvaćajući da je njihov nastup jedino što može nadograditi projekt koji, po holivudskim standardima, ima jednu veliku nulu šanse da postane atraktivniji nego što jest. Cage, koji se naglumio svakojakih ludih ljudi, ovdje ima opušten, smiren i čvrst nastup, bez forsiranja, bez preglumljavanja, bez… kejdžovštine koja je postala skoro pa zaštitni znak nekvalitete. Cusack je uvjerljiv kao ubojica Hansen, no kako nije imao s bog zna čime raditi, uspio je stvoriti jezivog lika samim svojim izgledom, pogledima i mimikom lica. Gotovo najbolje scene filma su konfrontacija njega i Cagea dok traje ispitivanje u zatvoru, gdje pokazuju da obojica znaju itekako dobro odglumiti… ako se pronađu u kvalitetnijem materijalu. Mana svega toga jest što gotovo da nema karakterizacije likova, film ne ispituje zašto je Hansen radio to što je radio, već očekuje od publike da prihvati to kao jasnu stvar.

Druga stvar je što osim glavnog dvojca ostatak filma pati od jake glumačke neinspiracije. Vannesa Hudgens (Cindy) bezlična je i nezanimljiva i ima previše minuta u filmu koje nemaju veze s glavnom pričom. 50 Cent jednako tako, dok Radha Mitchell i Dean Norris (koji se od skoro od pa nepoznatog epizodnog anonimusa kojemu znate lice, ali ne i ime prometnuo u facu zbog uloge u Breaking Badu, a kasnije i Under the Dome) stoje potpuno neiskorišteni. To što film nije išao u kino distribuciju je opravdano, ima okus i miris video produkcije, ali za jedno neobavezno gledanje prolazi bolje od očekivanog jer dobrih trilera, koji k tome imaju i nit istinite priče, baš i nema na bacanje. A lijepo je vidjeti i Cage-Cusack dvojac u netipičnim ulogama, kao i to da su se dobro pokazali doraslima izazovu. Dovoljno za prolaznu ocjenu.

8d022406dfa8b04b86dd5b220aa4c306 9b722975c0160381bccde6344a866f76 71c6bc87c922deea5ea8e495443e03b3 IMG_9976.CR2 76d07818d5f1c01171c90137b4832755 c9b80101a3776b8eba1305f47d295b60 dc3e944af552b2fbe946b5116a2358e2 dc29cf4214b1f84b29588f4e90345e9d IMG_0133.CR2 IMG_9343.CR2 The+Frozen+Ground IMG_1685.CR2

Fire Birds (1990)

Posted: Lipanj 16, 2013 in Akcija, Nicolas Cage, Tommy Lee Jones

Fire.Birds.1990.DVDRip.XviD fire_birds-1990-war-film l_87594_0099575_e70dcfaa

IMDb

Trailer

Kada vam vojska financira film te sudjeluje kao tehnički savjetnik, onda očekujte da ćete gledati jednu od dvije stvari. Reklamu za najbolju, najuhodanije, naizvježbaniju i najsposobniju vojsku na svijetu (jedni je pitanje koji će se rod vojske odabrati). Ili – reklamu za novi proizvod. Taktično napadalački helikopter Apache jest uistinu predivna mašina, njegove su manevarske sposobnosti stvarno vrhunske, a kako dolazi u paketu da je naoružan od glave do pete, to je proizvod koji se uistinu isplati reklamirati. Za najbolju reklamu potreban je film. Kako je Top Gun čuda napravio za zrakoplovstvo i F-16, red je i da ova, poprilično podcjenjeni ogranak vojne mašinerije, dobije svojih pet minuta na velikim ekranima. Što je šteta, iskreno, helikopteri kao takvi ogromnu su popularnost stekli u Vijetnamskom ratu, pokazali su se izuzetno podobnima za brzi transport, napad, a ni teren im ne predstavlja veliki problem. Filmovi, s druge strane, baš i nisu tako skloni im… osim kad treba nešto rasturiti, kao u završnici Ramba 2. Ipak, alfa i omega tog žanra (što je uljepšavanje, žanr skoro da ni ne postoji) ima svog konja za utrku; Blue Thunder. Ako zastante na mali trenutak i pogledate (ili se prisjetite) tog helikoptera, jasno je da film ponekad tako dobro predvidi budućnost (čak ni ako to nije cilj) jer Apache je pljunuti Plavi Grom, počevši od elektroničkih sustava, pa do manevarskih sposobnosti. No, ovdje je više u igri Top Gun (što kažu i u reklami na coveru) a manje Thunder (manje u smislu da Apache nije prototip) a kako ovdje imamo jednog mladolikog i ljepuškastog Nicholasa Cagea te jednog veterana Tommy Lee Jonesa, stvari izgledaju bolje nego što ustvari jesu. Jer, a ovo je činjenica, Cage nije ni u prošlosti bio cjepljen od snimanja loših filmova, kao što nije ni danas, ali do toga ćemo tek doći.

Dakle, naš junak Jake je pomalo hot shot pilot helikoptera, čovjek zna znanje, ali sad je došao u novu situaciju; welcome to the future zračnog ratovanja. Kako se helikopteri koriste uglavnom za zrak-zemlja ratovanje, red je da se pokaže kako je moguće i zrak-zrak ratovanje, da to nije samo privilegija aviona. Kako je američka vlada odlučila pomoći tamo nekoj banana zemlji da razbiju veliki kartel, u kojem radi nekakav profi ubojica i koji skida helikoptere svojih helikopterom k’o muhe, odlučili su ubaciti novu igračku u akciju; Apache helikopter.  Naš junak mora proći obuku, koja ne ide bez muke jer letjeti na ovom modelu znači letjeti nekonvencionalno, a onde se uputiti u akciju jer on ima nekih starih računa s istim onim ubojicom pošto mu je s plavog neba skinuo prijatelja.

Priča je… bit ću blag i reći sklepana tek toliko da ima početak, sredinu i kraj i da je ovdje tek toliko da postoji neki okvir u koji će se natrpati silna demonstracija novog helikoptera. Znači, jedan dio filma čista je prezentacija; manevarske sposobnosti, način leta, pogled na to kako mu rade sustavi (a bome smo se daleko maknuli od upravljačke palice i gledanja krop prednju šajbu) te sve one prednosti koje Apache ima. Ako vas živciraju one reklame za usisavače s sto nastavaka… moglo bi i ovo, a ako vam je to tehnike stalo k’o do lanjskog snijega, živcirat će vas još više. Ja inače imam fetiš na klopirajuće strojeve, fascinantni su mi i fakat volim gledati filmove gdje se pojavljuju, ali nisu svi ja, pa da budete fer upozoreni. Ima tu i malo ljubavnih iskri (zguđušna Sean Young) te malo… pa svega; od političarskih priča, do međusobne hvale, te odnosa mentor-učenik. Ima i akcije, naravno, povezana je s prikazom kako se helikopteri koriste u modernom ratovanju, ali da odmah kažem kako je to dvije razine ispod Top Guna (nema Tony Scotta da tome da začin, aromu i miris) a bome tri razine ispod akcije koju je prezentirao Blue Thunder (i što je najbolje, u oba filma negativci koriste isti model helikoptera) tako da je sve to prolazno, no granični slučaj. Cage ima svoj uobičajeni nastup, ni ‘vamo, ni tamo, a Jones je faca kao i uvijek. Njih dva… eto, jedan od razloga zašto se može pogledati, malo prosječne akcije, i dosta kadrova letenja. Za ubijanje vremena kao stvoreno, no teško da će vam ostati u predugačkom sjećanju.

2246952,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2246953,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2246954,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2246956,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2246957,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2246959,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2246963,Oqsxy_Rc4XKUxT7QfTcHPnxlMJl5KyhZXVVwUn1g7pGvcY8UpVROCDXIPhbJqg7bxT_mMFr8KvojoNeQ8a0b9A== 2246964,PoSkyXFWWReS+MxlyABAigNhaPA9Y0VnLbahRBORwmkHJ2WSkYN8QvVHWXhseUmHNbM4IA5dX+8Gp7hFqW3Zow== 2246966,PoSkyXFWWReS+MxlyABAigNhaPA9Y0VnLbahRBORwmkHJ2WSkYN8QvVHWXhseUmHNbM4IA5dX+8Gp7hFqW3Zow== 2246967,Oqsxy_Rc4XKUxT7QfTcHPnxlMJl5KyhZXVVwUn1g7pGvcY8UpVROCDXIPhbJqg7bxT_mMFr8KvojoNeQ8a0b9A== 2246970,DJ6tEeEAHHPkD5C3GD0ByTgEBSsCnX4nTjw8OZBY3gR+CslGxWUiU0buAB4vkKKZ_Y_G7SGC1csBlRG_nSOviw== 2246969,UyjIJYpo8yLevg8oiHymN7HjGI65M4tr_KCjY5F5eeKc3wmyNLfyky96mlvjyEAAHdZyFRurIgqf1RiDHc2JUg==


227890.1020.A tumblr_m6asazX0Jt1qzdglao1_1280 Face-Off-1997-movie-poster

IMDb

Trailer

Prodati dobru priču oduvijek je problematično, posebice ako radite akcijski film temeljen na osnovnom plotu u kojem glavni protivnici – zamjene lica. Doslovno. Takva ideja odmah u startu vuče na premisu nekakvog lošeg B uratka čija je osnovna namjena zadovoljiti najosnovnije produkcijske kriterije: puno ispucanih metaka. Činjenica je da u akcijskom filmu možete prodati skoro pa sve, od invazije malih zelenih, pa do kućnog ljubimca koji čita misli, no napraviti zdravi, rasni akcijski uradak zahtjeva talent, temelje i umijeće. Temelj bi u ovom slučaju bio scenarij o dva lika koji jedan drugoga ne mogu vidjeti, žive u predodžbi da znaju sve što mogu jedan o drugom i glavni cilj jest što prije ubiti… pa, tko koga stigne prvi. Priznajem, ne zvuči baš nešto na prvu misao, ali kad ga stavite u kontekst današnjice, gdje akcijski žanr iznenada opet počinje dobivati zalet, pa makar on bio i financijski, gotovo je nevjerojatno što sve može ispasti iz onoga što i ne zvuči tako duboko. Spojite to s talentom, uvoznim, da naglasimo i tu malu sitnicu, te kad pridodate cijeloj priči umijeće (vizualno, da naglasimo) dobijete formulu koja je u svemu dobitna. Mislim, ako danas možete prodati priču da teroristi Sjeverne Koreje mogu zauzeti Bijelu Kuću, zamislite što sve možete prodati u priči o dva smrtna neprijatelja koji su prisiljeni živjeti u koži (doslovno) ovog drugog.

Već kad sam kod prodavanja magle, zanimljivo je da prodavanje puno smislenijih stvari (kao što su dramskih elemenata) ide puno teže nego bi se to pomislilo na prvi pogled. John Woo, poznati majstor akcije kao takve, ne samo da je uspio dobro prodati dramu kao takvu već je u cijelu stvar uspio ubaciti i realnost. Za one koji vole malu pozadinu: Face/Off inicijalno je trebao biti SF koji se događa u budućnosti. To je valjda bio preduvijet da se priča proda bez previše pitanja, no radi Woo-ove intervencije, scenarij je prebačen u sadašnjost, techno-babble je smanjen na minimum i to sve iz jednog malog razloga: želio je glumcima otvoriti prostor da pokažu svoj talent. A talent su i pokazali. John Travolta, disko plesač i dadilja malog Mickeya rukovao se Nicholasom Cageom i rekao: idemo rasturiti cijelu stvar. Tako to ide kad jedan glumi Sean Archera, vrhunskog FBI agenta čija je životna misija uhvatiti svjetskog teroristu Castora Troya. Ne zato što je Archer predan pravdi već zato je predan osveti: Troy mu je ubio sina. I dok njih dvojica u furioznom uvodu razriješe stvar u Archerovu korist (Troy odleti, doslovce, u komu) stvari ipak još uvijek nisu tako sjajne. Postoji bomba. Da bi doznao gdje je, Archer mora preuzeti Troyev fizički izgled i ušetati u strogo čuvani zatvor te podatak izvući iz njegova brata. Plan uspije. Ali ne uspije. Troy se budi iz kome (tako to ide kad ti skinu lice) i preuzme Archerov identitet. Strane su sad zamjenjene, ali nimalo završene. Dva protivnika ovaj put će svoj sukob odigrati na novoj osobnoj razini i usput doznati da iza svakog lica postoji nešto više od pukog fizičkog izgleda.

Iako film na svojim leđima broji već 15 godina; nije ostario ni dana. Moglo je to završiti i drugačije. Mogao je ispasti još jedan običan bum-tras uradak i biti zaboravljen već idućeg dana, no svoj uspjeh duguje prije svega odličnoj karakterizaciji likova. Znam što mislite: takvo što rijetko da postoji u akcijskom filmu i složit ću se s vama. Zamjena identiteta nadograđena je pogledom iza…pa, lica. Tako je zamjetljivo da su Troy i Archer u suštini isti: samotnjaci, bez prijatelja, obojica su zanemarili svoju obitelj, no kako pogled dolazi s kontra strane, tako dva protivnika itekako dobro upoznaju okružje za koje su mislili da ga odlično poznaju. Njihova motivacija (barem ona od Troya) ostaje malo postrani što se tiče predanog naganjivanja ovog drugog (Archer to radi radi sina) ali gubici svakako postoje s obje strane. To ustvari ni ne iznenađuje previše. Woo je oduvijek znao prodati duboku povezanost među svojim likovima, izgraditi njihove suprotne karaktera i ugraditi u njih puno više od pukog naganjivanja. Tu je odmah i jedna mana proizašla, vjerujem, iz toga da film ne izgubi tempo i dodatno zakomplicira stvari. Archeru nitko ne vjeruje da je uzeo lice Troya, što je razumljivo, ali Troy kao Archer skoro sve uspije uvjeriti u suprotno, čak i vlastitog brata, koji je opisan kao teški paranoik koji nije vjerovao ni slici vlastitog brata. Mala zamjerka, ali da se spomene.

Tehnička strana filma i danas izgleda kao grom. To je najednostavnije tako reći i dodati da se protok godina uopće ne vidi. Koreografija akcijskih scena je besprijekorna, iako zrno teatralna (naglašava pomalo epske elemente u sokobu Try/Archer) te jedinu stvar koju ovdje možete zamjeriti jest upotreba kaskadera koji čak ni iz aviona ne sliče Travolti i Cageu. Posljednja scena, vlika potjera čamcima, izvučena je iz otpada jer je bila namjenjena prijašnjen Woo-vom filmu, Hard Target, i ovdje se uklopila savršeno (minus kaskaderi) no cijela ova priča bila bi bez veze da glumci nisu odradili posao… vrhunski, savršeno, besprijekorno (izaberite sami). Cage i Travolta žive oba lika gotovo u detalj, od pokreta tijela, do izraza lica. Ne znam jesu jedan drugog proučavali pri snimanju, ali steknete pravi osjećaj kao da su uistinu zamjenili tijela. Mala pomoć došla im je i od priznatih karakternih glumaca; Joan Allen, Gine Gershon, Thomas Jane i redatelja/glumca Nicka Cassavetesa, što otprilike govori da glumci koji uglavnome nemaju veze s akcijom znaju napraviti stvar boljom od onih koji često u tom žanru. Konačni bi zakljkučak mogao biti da se radi o kvalitetno režiranom, odglumljenom, ispričanom i zaokruženom filmu koji neće nikoga razočarati, čak ni ako inače bježite od akcije kao takve. Kad ste posljednji put čuli da je jednom filmu to uspjelo?

1961127,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1961128,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1961133,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1961134,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA==

1961146,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1961147,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1961149,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1961153,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ==

1961124,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1961129,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 1961139,qeObvNnQ5IkF0fTecG7YiURGG660GC5oT9mXbh92M37LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 1961140,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 1961143,YdgY3+JitI1M5hUcLOACMa9G0f_mcetXUItdNk5+zC94yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1961144,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA==


l_113552_e2f4c745 l_118226_0134983_6971cbdc LXET1W7OwNCn8ip7pu0rsDoLia

IMDb

Trailer

Što bi dobili kad bi stavili Horatia Canea, Ghost Ridera, Shafta i Marsellus Wallace u istu prostoriju? Prije nego kažete: jebeno dobar vic, odmah vam odgovaram sa: O ye, of little faith. Dobijete dobar film. Znam da zvuči naprosto bizarno, nemoguće, neizvedivo, ali kad se sve zbroji, Poljubac Smrti nije sjajan film, ali je jako dobar. Ponajviše zato što se u njemu okupila krema koja ustvari zna glumiti. Neki možda već misle kako David Caruso i nije materijal za dobrog glumca, no treba ga gledati izvan okvira CSI-ja jer se tip zna snaći (film treba imat i redatelja koji zna što hoće) i nekako ga štujem jer je napravio ono što svi rade na njegovom mjestu: uzeo lovu i uživao u 10 godina istraživanja zločina. CSI Miami je i važan dio ove priče jer je Caruso otišao iz NYPD Blue serije (Sipowicu je puklo srce od tuge) jer je želio raditi ozbiljnije filmove i u džepu je imao ovaj scenarij. Misli, nije da se tip samo tako sjetio otići, kako ljudi govore, već je imao dobar razlog. Da mi netko ponudi da zaigram s ovim dečkima u istom filmu, i ja bih otišao, ali to su već nategnute priče jer skoro svi likovi odavde bili su u uzlaznoj fazi karijere, daleko od statusa kakvog imaju sad. Ipak, to ne umanjuje impresivnost naslova, dapače, čak ga i pojačava jer oni nisu… jedini koji su nastupili u njemu. Ipak, prvo mali sadržaj. Ustvari, duži jer to priča zahtjeva.

Jimmy je bivši kriminalac koji živi svakodnevni šljakerski život s ženom i kćeri sve dok mu rođak ne ulaeti na vrata i počne ga preklinjati da mu pomogne u malom problemu. Dužan je uslugu opasnom gangsteru i tek na cimanje starih stvari obiteljskih stvari, Jimmy pristane. I najebe jer murja napravi raciju, jedan žandar dobije metak u lice i Jimmy završi u ćorki. Naravno da nije blesav pričati i cinkati, ali tu priča ne staje jer njegov Rođo, koji je spretno pobjegao, sada napravi sljedeće: počne se upucavati Jimmyevoj ženi. Što upucavat, doslovce je siluje i ona, bježeći od njega, pogine. Jimmy, sada ljut, smjesti Rođi osvetu i mirno odsluži svoje tri godine, vjerujući da je slobodan. Ali, vraga. Policija ga opet želi iskoristiti da im pomogne. Pomogne je uljepšana riječ za ucjene ga, i on opet mora izaći na ulicu. Ipak, kada novi šef napravi pizdariju i klepi saveznog agenta, Jimmy opet misli da je sve gotovo jer sad svi znaju da je bio doušnik i lik ide u zatvor, on slobodan. Opet zajeb. Šefa puste van radi političarskih igara i Jimmy, ovaj put zaozbiljno, ako želi da se stvari riješe jednom za svagda, mora ih riješiti sam.

Za početak, ovo je nekakav kilavi remake istoimenog filma iz ’47 godine, ako se ne varam, ali osim općih dodirnih točaka i nisu nešto povezani. Na prvu ruku ovo je čisti kriminalistički triler, s blagom aromom noira (samo po glavnom junaku) ali ima nešto malo elemenata i drame, pa nije baš čisto žanrovski definiran. Priča je dobro zaokružena i nije je lagano prepričati, što ste, vjerujem shvatili i samai, ali to je ustvari odlična stvar jer sadržajno ima što za ponuditi te je čist ugodno gledati nešto što ne udara na prvu loptu. Ima tu jedan drugi problem, ali on je… malo drugačiji od onog što očekujete. Film je odlično odglumljen, ali je kirurši precizno odglumljen, osjeti se da nije bilo improvizacija i da se vodilo brige o svakom kadru i riječi. Gotovo školski primjer. Ista stvar je i s glumcima, odličan posao, ali kao da nisu dobili mogućnost da se još bolje razmašu. Precizno izveden film, odlično napravljen, ali ostavlja pomalo hladan osjećaj nakon gledanja. A sad, glumci. David Caruso, Nicholas Cage, Samuel L. Jackson i Ving Rhames. Nije vam dovoljno? Nema problema. Helen Hunt, Stanley Tucci i Michael Rappaport. Impresionirani? Jedino tko je tu dobio najmanju priliku da se pokaže jest H.Hunt, nažalost, ali, opet, ne mogu svi iskoristiti šansu jednako. Svi ostali, poprilično impresivan rad, iako je i Sammy Jackson tek počinjao sličiti onom bad motherfuckeru kakvog ga poznajemo. S jedne strane pogolem glumački ansambl, s druge strane dobra kriminalistička priča… win-win situacija kako god pogledate, ali konačni ću sud prepustiti vama. Kad ga pogledate, naravno.

2337418,A6MH2O7Zp0w_zyS50ySpjJLr_M6chq4Ysy7iNpxTqKdh_f+TjbZV41hWsbub+Kmqj92KlnytUMFuYdVnwD7_Wg== 2337422,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2463057,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2463062,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ==

2463065,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2463073,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2463080,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2463082,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg==

2463083,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2463089,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2463095,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 4761338,sXy+Cp1KtcFE+FM2+lEjuyDEH6DD_oyCWtvBRGXUMlh4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ==

Seeking Justice (2012)

Posted: Ožujak 29, 2012 in Akcija, Nicolas Cage, Osveta, Thriler

IMDb

Trailer

Što bi ste sve bili voljni napraviti kako bi zaštitili svoje najmilije i koliko bi daleko išli da to ostvarite? Dva poprilično jednostavna pitanja, ali ujedno neprocjenjivo intrigantna o kojima bi mogli do sutra debatirati i izlagati razloge za i protiv. Spojite ih u jedan film, dodajte redatelja koji zna napraviti pošteni triler, glumca koji ima što ponuditi ako se malo potrudi i malo poštene Hitchcockove običan čovjek u neobičnoj situaciji premise i dobijete sasvim pristojan triler koji kao da došao iz nekog drugog vremena. Onog koje je malo manje ležalo na leđima vizualnih poslastica, a malo više na temeljima dobrog scenarija. Što je, kad se sve uzme u obzir, postignuća samo za sebe.

No, priča i ona dva pitanja s početka teksta započet će u trenutku kada ženu našeg glavnog junaka (January da je hitchcock živ angažirao bi me Jones) nekakav posve banalni kriminalac presretne na putu do njezina auta i pokaže joj zašto nije pametno parkirati aute u mračnim ulicama time što će je prebiti i silovati bez da dva puta razmisli o tome. Posljedica je sljedeća: buđenje u bolnici, duševna bol, policija i slično. Rješenje će se našem junaku Willu (uvijek pouzdani Nicholas prihvaćam svaku ulogu Cage) otvoriti neočekivano, posjetom tihog tipa imenom Simon (Guy pokradem svaki film u kojem se pojavim Pearce) koji će našeg junaka pojasniti što se može napraviti i koja je cijena. Samo jedna mala usluga kad za to dođe vrijeme, ništa opasno, i njegov problem je riješen. Will pristane jer je ona vrsta tipa koja želi da se stvari isprave, čak i sporednim sredstvima te uskoro onaj banalni kriminalac donije dva komada u potiljak. Will i njegova žena Laura mogu nastaviti mirno s životom i započeti dugotrajni proces oporavka. Sve dok Simon ne nazove ponovo. Mala usluga koju zatraži i nije tako mala, jer je sada red na Willu da smjesti dva komada u nečiji potiljak (ili što već bude imao pri ruci) te nakon poprilično muke, u kojoj prevladava njegovo moralno stajalište da nije ubojica, naš junak obavi posao (kako ostavljam da vidite na filmu) nakon čega slijedi još jedan Simonov poziv i poruka da je riješio svoj dug te da može nastaviti dalje sa životom. Ili možda ne.

Inače nemam naviku prepričavati sadržaj filma, barem ne više nego je potrebno, ali ovo je jedna delikatno posebno situacija. Zašto, pitate? Zato što sve ovo što sam vam do sada ispričao jedva pokriva prvih pola sata. U nečijim manje sposobnim rukama to bi bio cijeli film, ali ovdje je cijeli taj uvod gotovo kao zagrijavanje za nastavak dalje, s preokretima kakvih se ne bi posramili i neki od najboljih majstora žanra, što Tražeći Pravdu smješta u kategoriju onih možda ne baš najsretnije izvedenih filmova, ali koji bez muke mogu dobiti peticu za pokazani trud. U čemu je stvar? Nakon onog uvoda dolazimo do preokreta. Pa još jednog. Pa još jednog. Istina, to neće baš svakog impresionirati (hej, čak su i meni neke stvari bile zašto da bude jednostavno kad može biti komplicirano) ali korištenje priče koja ima slojeve i dubinu, s više-manje konkretno ubačenim i ne baš očekivanim preokretima, ostavlja dojam da je glavni cilj bio napraviti rasni triler kakvi se više ne rade. Misija uspjela, uglavnom, ali je pacijent, nažalost, umro ako je suditi po rezultatima s blagajne. Neka vas to ne dira previše, ovakvi filmovi i nisu napravljeni da bi zarađivali velike cifre, ali je svejedno razočaravajuće kako današnja publika reagira (čitaj američka) na film koji je dijametralno različit od svega što stoji ne repertoaru. Enivej, nismo ovdje da raspravljamo o postotku nečije inteligencije već da vam kažem još pokoju o filmu i da vam prodam razlog da ga pogledate.

Nicholas Cage… ja sam slab na čovjeka, što da vam pričam dalje od toga, oduvijek mi je bio posve iskoristiv glumac koji u zadnje vrijeme snima sve što mu se ponudi, ali Seeking Justice otkriva jednu vrlo važnu stvar. Da je možda došlo vrijeme da se ostavi nebuloza tipa Ghost Rider 2 i pogleda među svojim ponudama ima li nešto sa smirenijim tempom jer očito je da mu ovakvi filmovi bolje odgovaraju. Izvedba mu je fina i uobičajeno dobra, a priču je puno lakše prodati ako vidite da se i glavni glumac trudi izvući najbolje iz nje. Općenita zamjerka jeste, malo ironično, što bi ovdje odgovarao manje prepoznatljivi glumac, jer starog Nicka teško da možemo zamisliti kao ordinary učitelja iz tamo neke obične škole. Ostatak ekipe pravio mu je poprilično dobru podršku (Jonesova djeluje malo hladnjikavo radi čega bi stari Hitch obožavao tlo po kojemu hoda) i svi su ujedno najslabija karika jer Cage i Pearce imaju karizmu, što reći za reći, te svojim nastupima pokazuju kako su za dvije-tri oktave bolji glumci. Pametno je iskorištena i opća zaluđenost tajnim organizacijama i teorijama zavjere (gladni zeko skače je, moram priznati, najmaštovitija šifra za prepoznavanje koju sam do sada čuo) i dobro da se s time nije previše pretjerivalo jer bi se izgubila ona običan čovjek u neobičnoj situaciji premisa. Roger Donaldson, taj stari lisac trilerskih filmova (i to većinom kvalitetnih, da odmah naglasimo) znao je da ima iznad prosječno dobar scenarij u rukama i jako dobro je naglasio ono što vrijedi u njemu, a prigodno smanjio volumen na onom što ne vrijedi (iako završni obračun nije tako strašan kako je to moglo ispasti) stvarajući dobar omjer intrige i misterije, nimalo ne škodeći samom tempu filma (nije dosadan, jel’te, i nema praznog hoda) te može mirne duše reći (kao i svi ostali koji su radili na njemu) da su napravili kvalitetan proizvod bez obzira na to što nije okrenuo zavidnu svotu na box officeu. Trebam li vam reći nešto više od svega ovog? Ako do sada niste shvatili kako se radi o iznad prosječno kvalitetnom filmu, ni nećete. Ali bila bi takva šteta da ga propustite. Vjerujte mi na riječ. Ako nećete meni, vjerujte gladnom zeki koji skače.


IMDb

Trailer

Welcome to the Rock!, dame i gospodo, jedan od prime time akcijskih filmova devedesetih. Ne vjerujete? Pažljivo pročitajte ovaj tekst jer u njemu se kriju odgovori zašto je to tako. Posebne okolnosti su na snazi. Pitate se zašto je uopće ovdje jer nije ni zaboravljen, kao ni podcjenjen? Odgovor je jednostavan. Film je misterija sam po sebi, nešto kao Da Vinci kod skriven u činjenici da je film tipični blockbuster, pun jako veselih stvari kao što su eksplozivna akcija, hrpetina muških likovi koji se prepišavaju tko ima većeg, a u pozadini je i zloglasni Michael Bay. I znate što se dogodilo? Kritičari su svršavali od zadovoljstva. Kažem vam, čisti misterij. A film? Rolercoster, jednom riječju rečeno, pravi Big Mac hamburger za sve ljubitelje dobre (što dobre, odlične) filmske akcije. Da to bude malo pregledno…

Tim američkih vojnika zauzme bivši zatvor Alcatraz i zadrži grupu turista  za taoce. Razlog? Žele da USA vlada isplati nešto kešovine za one ljude koji su poginuli na dužnosti, ali su zaboravljeni. General Hummel je tip kojeg bi svaki ročnik poželio da mu bude nadređeni časnik, I shit you not. FBI, po običaju, ima plan. Ali, ima i problem. Kako, dovraga ući u zatvor u kojem se pola stoljeća nešto gradilo i nadograđivalo. Nema problema, jedna zaboravljena tajna iz prošlosti se odaziva na ime John Mason i lik je pobjegao iz Alcatraza, ali da to nitko nije nikada doznao. Problem ulaza rješen, ali drugi problem je što vojnici imaju i rakete s jako nezgodnim otrovnim plinom. Nema problema ni za to. Stanley Goodspeed je naš čovjek, uredski tip, ne baš vičan akciji, a kamoli izletima na teren. Slučajno je stručnjak za otrovne plinove. I ekipa upada u zatvor uz malo muke, ali završi doslovce masakrirana, čime Mason i Goodspeed postaju jedini preživjeli članovi. Masonu nije ni na kraj pameti zajebavati se s stvarima koje ga se ne tiču, ali Goodspeed je ona vrsta junaka koja voli istaknuti očito – ka-bum, otrovni plin, nema Masonove kćeri i Goodspeedove žene – te njih dvojica kreću u osvajanje Alcatraza. A kako čudan par oni jesu, to je priča za sebe.

Malo o filmskoj priči…Alcatraz je poprilična inspiracija filmašima, a kako je mjesto ruševina prepuna raznih atrakcija, trebalo je to iskoristiti. Zato priča ulazi u podzemlju, a završava na vrhu, kako bi se dobila jedna filmska tura kroz sve najpoznatije djelove građevine. Također, u motivima naših negativaca ima nijansi sivog, Hummel nije uobičajeni psiho tip kojeg možemo samo tako mrziti. Motivi za otmicu i preuzimanje zatvora su neočekivano ljudski, koga od nas nije raspizdila neka vrsta birokracije koja gazi male ljude bez da ih dva puta pogleda. I Hummel je tip koji ne ubija rado, dapače, on uopće ne želi ubijanje, što je još jedna anomalija sličnih filmova. No, da se odmah zadržim i na mani, njegovi su vojnici gomila nestabilnih pojedinaca koja je jako brza na okidaču, što je kontradiktorno s onim kako su to sve uvježbani i disciplinirani ljudi. Da su takvi, ne bi ni bilo pucnajve, ali važno je spomenuti. Naš čudni par junaka jeste jednako tako zanimljiv. Sean Connery kao Mason je SAS, uvježbani tip, no već u godinama, pomalo kao da parodira Đejmš Bond ulogu. Goodspeed je skoro pa komični side kick. Nicholas Cage u svojem komercionalnom uzletu. I ne leži mu baš previše ta opuštenost (ali nije ni previše isforsiran) ali je zato tata-mata kad krene akcija (kao i Connery) tako da, dečki su prolazna ocjena.

A cijela ta priča oko otkupnine jeste i zanimljiva, ne vidiš baš motiv koji kritizira američku vladu u ovako visokobudžetnom filmu. Uz sve što je moglo ispasti, ovo je djelovalo osvježavajuće. Ne možeš mrziti lika jer radi nešto dobro, ne? Iako je metoda nasilna, ispravnost konačnog cilja gotovo da opravdava uloženi rizik. Koliko smo vijesti već pročitali o obespravljenim braniteljima i sličnim stvarima? Ne bi nikoga posebno iznenadilo da se jedan Hummel dogodi i u stvarnosti. No, sve to ne bi bilo ni blizu tako zanimljivo da nije casta koji nam predočava priču. Film je doslovce nabijen glumačkim kvalitetom (Harris, David Morse, Michael Biehn, Stewart Willson) koji nas zabavlja između intervala pucnjave i jurnjave. Teško da bi bilo koji kritičar mogao iste smjestiti u kategoriju “nezanimljivi”. Iako, mogli su dobiti i koju minutu više, ne bi naškodilo nikome. I što je umjeće, Michael Bay ih sve ima pod kontrolom. Njegov prepoznatljivi stil (tipa kružni kadrovi) ovdje čak i ne izgleda isforsirano, dodaje na dinamici ionako dinamičnim događajima koje pratimo. Kako je ovo transfer teksta sa starog bloga, da iskoristim heads up od kolege Dragoragea i nadodam kako je filmski score radio Hans Zimmer. Jedna od onih nevjerojatno uspješnih  kombinacija epskih dijelova, pomiješanih s dinamičnim ritmovima koji prate radnju na način da je dodatno nadopunjavaju. Zanimljivo je da taj score ne ulazi u top pet (možda top deset) Zimmerovih djela, iako je jedan od najoriginalnijih.

Stoga, o čemu govorimo ovdje? O 140 minuta čistog adrenalina, pucnjave, jurnjave, opasno dobro iskorištene pozadine slavnog zatvora, o glumačkom odabiru (brojčano i kvalitetno) kojeg do sada i niste gledali u sličnim projektima… kažem vam, film je čista anomalija u odnosu na druge uratke. Usuđujem se reći i staromodnog štiha gdje su oružani obračuni…jednostavno oružani obračuni, stara škola, prljavo, bez CGI-ja. Plus eksplozije. Bez ograničavanja, žestoko…vizualna poslastica iz nekih drugih, malo manje kompliciranih vremena. Što nas dovodi na početak priče. Film je bio financijski uspjeh, pomalo i neočekivano, a kritike su bila jezivo iznenađujuće dobre. Zašto jezivo? Kad ste posljednji put čuli da kritičari na sav glas hvale pucnjavu i eksplozije? Misterija. Anomalija. Ili, riječima Johna Patrika Masona – Welcome to the Rock!