Archive for the ‘Peter Weller’ Category

Top of the World (1997)

Posted: Listopad 20, 2013 in Akcija, Peter Weller

d2c6a08bb94573efaf5d34bccff4e5e5 movie_27883

IMDb

Trailer

 

Da budem iskren, nikad nisam volio konfekcijske akcijske filmove. To je ono što Seagal sad snima, nula posto originalnosti, nula posto redateljske angažiranosti (ni glumačke, već kad smo kod toga) i sve djeluje kao karton, ravno i jednolično, bezukusno. Neki su u toj grani posla napravili ”poznato” ime, kao što su štemeri Gary Daniles ili Olivier Gruner, ali ti uradci, čisto da se kaže činjenica, već se sutra zaboravljaju, ako ih ne prekinete već po samom trajanju filma. Tako to ide, na dosta kvalitetnih stvari, dolzi još više nekvalitetnih, no kako sam ja inače cool tip, stvarno sjajan momak, uvijek gledam pružiti šansu svemu i svačemu, no nekad jednostavno treba uzeti pištolj i ubiti konja kojemu je slomljena noga ili jednostavno iskreno reći – ne gubite svoje vrijeme, nije toga vrijedno. No, zanimljivo, ne nailazim baš često na takve filmove, uglavnom su stvari koje uzmem kao eksperiment solidne, možda ne na duge staze, ali barem za jedno gledanje, a kako imam starno visok prag tolerancije za akcijske filmove (i SF, da budemo načistu) rijetko kad da mi je neki film baš ono, muka, no ponekad se dogodi i to. I nije najgore što je neki film muka, Bože moj, sat i pol gledanja neće nikoga ubiti, ali kad se vidi koliki je potencijal jednostavno neiskorišten, to ponekad bude gore iskustvo od gledanja samog filma.

Stvari stoje ovako: Peter Weller, Dennis Hopper, Joe Pantoliano, Cary Hiroyuki Tagawa i Peter Coyote, plus Tia Carrere i Martin Kove kao poznatija, ali ne tako slavna lica. Shvaćate moju poantu? To je ekstremno kvaliteta cast, što karizmatičan, što zna glumiti. I svi oni doslovce bauljaju kroz film koji govori priču o Rayu, bivšem zatvoreniku koji na dan izlaska iz zatvora dolazi u Vegas kako bi se rastao sa ženom, no upadne u male probleme. Dobije jackpot na blackjacku, dozna da mu žena ima drugog, a, prikladno, neki negativci odluče operušati kasinu za koji milijunček dolara. Premisa i nije tako loša, kako se događa skoro pa cijelu u zatvorenom prostoru ima pomalo i Die Hard premisu (ništa što se može uprijeti prstom, samo tako, osnovni magloviti plot), redatelj je Sidney J . Furie, nije John McTiernan, ali tu i tamo ubode nešto podnošljivo (spomenuh ga u The Taking of Beverly Hills) i sve je to trebalo biti, ako ništa drugo, zabavno B ostvarenje bez neke pameti. Iako je premisa dobra, isporučeni rezultat nije.

Film je… bezukusan, dosadnjikav čak, s jako niskim faktorom zabave. I, ovo kad rijetko zamjetim, ne ako je radatelj imalo skoncentriran na posao, cijeli film ostavlja dojam da nitko živ nije mario za detalje. Oružje nikad ne ostaje bez streljiva, u uvodnom dijelu filma rafalna paljba upće ne ostavlja rupe po zidovima (kasnije su to ipak popravili, čime je i bolje izgledala) iako skoro svo oružje ima prigušivače zvuka učinak je upravo suprotan – sve zvoni koliko je glasno, a bome noć prijeđe u dan za sekundu (vidjeh da je i ekipa u komentarima to zamijetila). Radnja je smještena u kasino, koji je pod paljbom, okružen specijalcima, no gosti i dalje normalno igraju svoje igre, glumci su drveni u ponašanju, Weller kao da nikad pištolj nije držao u ruci (ili je možda naučio na onu mini strojnicu iz Robocopa) Hopper… pa on je uvijek isti, iskreno, ali ono što je kriminal cijelog filma jeste što pljačka kasina izgleda kao da su ih radili Glup i Gluplji. Lopovi su kao braća Marx, komedijaše bez potrebe, zaštitari kao da su poslani iz centra za debele i ugojene te sva pucnjava (koje povremeno i izgleda dobro) nema nikakav naboj, čak je i dosadnjikava za gledanje (nitko da se sjeti spustiti cijv malo niže i ekčuli nekoga pogoditi) a kad krenu preokreti tko je koga ustvari opljačkao… pa, ako vas to do tada sve još bude zanimalo, svaka čast, imate veći stupanj koncentracije nego ja. Pozitivne stvari je malo teže za opisati i svode se uglavnom na osnove; poznata lica koja tu i tamo bljesnu onim što ih je učinilo dobrima, pucnjava ima nekih svojih trenutaka, ima i jedna car chase scena koja nije posve loša (stara škola – i koja je poslije ”naljepljena” u Seagalov film Today You Die) te završnica na Hoverovoj brani može proći kao malo bolji trenutak (iako jezivo sliči ekvivalentu one iz Cliffhangera). To je to. Rekao bih, šteta truda, ali tko zna, možda se nekom svidi. Možete izgubiti samo sat i pol vremena života i nemojte poslije reći da vas nisam lijepo upozorio.

19d1a92146fe20904d9abe36f99 2355818,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2355819,U9Xeak6R7Z2LIis5W5d7Bbkv8VtYjxUjIGjc9CGOTMa6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2355820,KfnjKqgkbh2T0X2VL_oYxQeETSJk7jPV7rXq8nD_PwQ9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2355824,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2355826,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== e9e5396d32ae2f212efe5b6944b MV5BMTk0MzU3ODAwMF5BMl5BanBnXkFtZTcwMTEzNzkxOQ@@._V1._SX640_SY480_ top-of-the-world_01 top-of-the-world_02 top-of-the-world_03 top-of-the-world_04


Robocop (1987) Turkey robocop robocop-affiche_382447_24656 robocop-1987-movie-poster-01

IMDb

Trailer

Nisam zagriženi protivnik rimejkova, neću ocjenjivati film prije nego ga pogledam i svakako neću gubiti vrijeme uvjeravajući nekoga zašto se nešto ne bi smjelo prepravljati. Ipak, neke stvari funkcioniraju zato što su napravljene na način na koji su napravljene. Ponekad je samo ideja dovoljna da se prenese u drugi film, modernizira za potrebe novog doba i stvar može funkcionirati, kao što funkcionira u slučaju Snyderove Dawn Of Dead. Kritika potrošačkog društva i komercijalizma danas je aktualnija no ikad, zombiji su to samo da malo popune praznine i dodaju na zanimljivosti. No, kad funkcioniraju stvari iza ideje, onda je to nešto s čime treba biti jako oprezan. Jer, poslušajte samo inicijalni pitch za Robocopa; policajac koji pogine na dužnosti vraća se natrag kao stroj (i manjim dijelom kao čovjek) i provodi zakon na ulicama kriminalom preplavljenog grada, a usput izvršava i svoju malu osvetu. Razumijete? To je kao mokri san loše B produkcije u kojoj se može ugurati svega i svačega u jedan film i izvući s onim poznatim; entuzijazam. Sama ideja originalnog RoboCopa nije nešto čega bi se se trebalo držati kao da je zapisano u kamenu, kao takva ona je podložna čak i dobrim poboljšanjima, nadogradnji te zanimljivim (ako je redatelj malo bolji u svom poslu) improvizacijama. Ono što je originalnog RoboCopa učinilo slavnim jesu stvari, male stvari, iza glavne ideje; režija, vizaulni rezultat, mali trikovi koji su danas sastavni dijelovi osnovne filmske režije (već su i u vrijeme nastajanja filma bili korišteni) a i glumački cast bio je izabran gotovo s osjećajem za dobru glumu i dijaboličnu pojavu za ono što je trebalo iznijeti na veliki ekran iako se nitko od njih nije mogao podičiti statusom velike zvijezde osim možda Nancy Allen. Sve to doprinjelo onom što je film danas; kultni SF, odlične režije, zanimljivih kritika ubačenih u sadržaj i originalnih scenarističkih rješenja te čijem cjelokupnom dojmu ne smeta ni to što je dobio nekoliko mrlja u dosjeu zbog nastavaka i loše TV serije.

Priča kao takva je jednolično jednostavna; revni i pošteni policajac Alex Murphy gotovo na prvom radnom danu doživi neugodan susret s bandom koja vodi glavnu riječ u Detoritu. Neugodan susret, naravno, završi njegovom smrću, što kao naručeno dobro dođe ambicioznom direktoru tvrtke za high-tech stvarčice jer on ima plan kako zaustaviti kriminal u gradu koji bi trebao doživjeti ekonomski preporod – RoboCop. Više stroj, manje čovjek, sve zakon. Budućnost sprovođenja zakona. Kao takav, RoboCop je savršen. No, kako to već ide u nesavršenom svijetu, velika mudrost izranja na površinu; ništa nije savršeno. Umjesto da bude poslušan stroj, Murphyjeva ličnost počinje izranjati ispod sklopa bakrenih žica, a s njom i sjećanja na ono što mu je napravljeno. Naravno, u duhu nove osobnosti, Murphy na pameti i dalje ima provođenje zakona, samo što sad kreće na one koji su ga stvorili.

Film je nastao u vrijeme kad su roboti kao takvi imali zanimljivu popularnost na velikim ekranima (nije ni književnost baš nešto zaostajala) ponajviše zbog Cameronovog Terminatora. Spojite to sa motivom osvete možete reći da je film gotovo plakat za ono što je značilo zanimljive elemente u 80-ima, barem drugoj polovici istih. No, gledajući danas, film je bio projekt u kojem se može osjetiti određeno kockanje. Redatelj je bio stranac, a Paul Verhoven, iako cijenjen u svojoj zemlji, iza sebe nije imao baš ništa što bi sugeriralo da će se snaći u vodama američke produkcije, i to nasilnog SF uratka jer takve do tada nije radio (iako mi nasilje kao takvu u filmovima nije strano). Glumački ansambl sačinjen je od danas cijenjenih glumaca (naglasak na danas) ali onda su bili poznati u okvirima televizijskih programa, s izuzetkom seks simbola sedamdesetih (i uvodnih godina 80-ih) Nancy Allen. Ironično, dok je drugima karijera nakon ovog filma dobila potreban polet, njezina je počela stagnirati. Spomenuo sam nju, pa da spomenem i zanimljiv Verhovenov pristup da joj u cijelosti izbriše seksipil kojim je zračila, želeći od nje napraviti tek ženskog partnera, a ne one girl show. Cijeli je film, već kad sam kod toga, lišen nekih seksualnih motiva koji će kasnije postati njegov gotovo zaštitni znak. Ali zato nije lišen nasilja. Od uvoda, pa do kraja, postoji zanimljiv intenzitet koji je konačnom proizvodu donio onu grozomornu ”R” oznaku, no može se reći i s razlogom. Verhoven je režirao film čisto, bez drhtanja kamere (to nije valjda ni postojalo u 80-ima) forsiranja pirotehnike (iako je ima) forsiranja krvi na ekranu (iako je ima) i brutalnih scena (iako je ima) nadopunjujući sve to zabavnim crnim humorom tipa da RoboCop silovatelja upuca u njegove genitalije – pucajući kroz raširene ženske noge.

Naravno, pozitivac je zanimljiv onoliko koliko je dobar negativac tako da ih je ovdje cijela gomila, počevši od Kurtwooda Smitha i Raya Wisea (Red Formean i Leland Palmer se mogu hvaliti kako su imali okršaj s RoboCopom) preko Ronny Coxa i Miguela Ferrera, koji, zanimljvosti radi, ima ulogu i u nadolazećem rimejku. Iako u njima ima čistih klišeja, njihova karizmatičnost čini zloću zabavnom i gleda se s guštom. Peter Weller, inače isto tako karizmatična njuška, ovdje još nema tako ispoliran nastup, no baš ta nepripremljenost čini Murphya više čovjekom, opipljivim likom, a manje običnim strojem kojeg može odigrati bilo tko. To je ustvari još jedna stvar koju vrijedi spomenuti, iako su pokreti, naravno, robotski, ukočeni, drveni (izaberite naziv) Verhovenova režija, i Wellerova gluma (više izrazi lica) učinili su cijeli lik opipljivijim, humanijim što je stvar koju treba znati napraviti (zamislite Murphya kao još jednog klona Terminatora… užasna ideja). Nadogradnja je napravljena i s vizualnim dizajnom, no, iako je to primarno SF, osjećaj je takav da je mogao biti snimljen i jučer kako je dobro pogodio omjer sivila gradskog betona. Nije baš bezvremenski ugođaj već realni, što je zanimljiva nadogradnja, kao i upotreba ”reklamnih” poruka u smislu ironiziranja, kritike, otvorenog podsmijeha (opet izaberite naziv) za ocrtavanje stanja američkog konzumerizma. Dodajte na to i suptilne nijanse o traženju humanosti, kao i nametanja vlastite osobnosti nad ”sustavom” koji traži potpunu podložnost… nije ni čudo što se film uspio nametnuti kao jedan od svježijih SF naslova 80-ih, i dogurati do kultnog statusa u kratkom roku, zaokruživši to dobrim uspjehom na kino blagajnama i kritičarskim hvalospjevima. Da rimejk uspije izvući pola od te ideje… bilo bi to više nego dobro.

2317569,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2317572,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2317578,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2317581,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2317582,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== Robocop (1987) Turkey robocop robocop-affiche_382447_24656

2317563,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2317570,eHonzte3D+1kOKIqlxOwG77lQjp43RE0wNQTLX2pIg5QKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2317573,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 2317576,oIRrpKkTj1LEzuYZ0RDuZcbNKpnWABzBFhbrqElUT0N4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 2317586,2M90NKt_0DZvnF1L0Omj5GQAmSgOxA4neuxgfmI5mJJQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2317594,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w==

Leviathan (1989)

Posted: Prosinac 29, 2012 in Horor, Peter Weller, Science Fiction

l_97737_f76db975 2955314_leviathan4 l_97737_5f14053c l_97737_43cecf02

IMDb

Trailer

1989 godina bila je godina mora i podvodnih avantura. Nekoliko filmova se pojavilo gotovo u isto vrijeme, ali samo jedan od njih može biti na tronu najboljeg (The Abyss, zna se, tada je James Cameron bio alfa i omega pametnog SF-a – što danas nije). Ipak, netko treba biti i broj dva. Nije to ni bio toliko težak posao jer su ostali filmovi bili jednostavno loši, ali nije na drugom mjestu baš ni ne zasluženo. Prije nego dođem na to, da vas nešto pitam. Kakvi ste s rip off filmovima? Nikad čuli za njih? To su vam oni filmovi koji uzmu radnju jednog filma, promjene stvar-dvije i to je to, imate potpuno nov proizvod. Pitam vas zato ako ste kojim slučajem alergični na njih, loše vam djeluju na psihičko zdravlje, pa, onda bi mogli zaobići ovaj naslov jer… to je tako očiti rip off Aliena i The Thinga da je to gotovo smiješno. Rekao bih da se tu ugurao i The Abyss, no kako je Cameron, nažalost, dokazao sklonost kupljenju motiva iz drugih filmova, ostavit ću vama na odluku koji je od kojega pokupio seting pod vodom (a kako su izašli iste godine možda je riječ o pravoj slučajnosti). Na stranu to što je rip off radnje, film je svoje drugo mjesto zaslužio time što je… gledljiv. Prenatrpan je poznatim imenima (što nikad nije greška) i efekte je radio Stan The Man Winston (što apsolutno nikad nije greška) a ako vam film zvoni na malo poznati dizajn, to je zato što je ekipa zadužena za dizajn Aliena radila i ovaj naslov. Bla, bla, bla… dosta o meni, idemo malo o radnji.

Ekipa koji radi podvodno izvlačenje elemenata kao što su zlato i srebro posve slučajno nalete na olupinu nepoznatog ruskog broda. Tajna je tim veća što se brod kao da nije potopljen, a među spašenim stvarima izvuku i neke sitnice: kasetu s kapetanovim upozorenjem o nečem lošem i još ponešto, od čeha i jednu pljosku punu votke. Ta je votka malo zagađena nečime i jedan od članova posade počne… biti malo čudan, tj, tjelesna struktora mu se mijenja, a ne treba puno da pola posade doživi sličnu sudbinu, a druga polovica počne smišljati kako dovraga izvući živu glavu iz podvodne postaje.

Odakle početi? Od sličnosti s The Thingom? Umjesto ejlijenskog broda u ledu imate potonuli brod, stvor je… pa, stvor, isto nekakva čudna kreatura koja prkosi zakonima biologije. Malo Aliena. Likovi pretražuju brod s plaemnobacačima. Mislim, možete prepoznati gotovo svaki dio odakle je izvukao inspiraciju. To je, kao, minus. Pozitiva je ta što ima poprilično dopadljive likove. Ništa sjajno i karakterno ispolirano do blještavila, ali su barem zabavni, s dobim laganini dijalozima. I glumački je sasvim korektno podmazan: Peter Weller, Hector Elizondo, Richard Crenna, Ernie Hudson… ono, garnitura 80-ih od kojih nekoga i morate prepoznati, ako ne sve. I oni kao grupa djeluju fino kompaktno, kao da su uistinu i surađivali na radu pod morem (znate već kako to izgleda na ekranu, kad se ekipa međusobno klikne) tako da akcijski dijelovi djeluju još gledljivije. I, da, lijepo je vidjeti Wellera bez metalnog oklopa, kao i Crennu bez vojne obleke. Režije se prihvatio George P. Cosmatos (autor Staloneovih (ne)djela  Cobra i Rambo 2) i da je sjajan redatelj, nije, ali povremeno uspije napravit zanimljiv kadar, pa taj dio ide u kategoriju ”prolazno” (a film ima taj štimung 80-ih, što je isto OK). Scenarij je radio David Webb Peoples, čovjek koji u svojem SF opusu ima jedan Blade Runner i 12 Monkeys, pa… nešto je dobro morao napraviti (ako ne sve). Ne komplicira baš, malo se pogubi pred kraj u lošim efektima glavnog čudovišta (je, znao je i Stan The Man nekad zeznut stvar) ali za jedan filmić nastao kao rip off par drugih, za ubit vrijeme je više nego dobar, što je već preporuka jer svi znamo kakva su sranja u današnje vrijeme dostupna, čak i pod okriljem visoke produkcije (khm, Prometheus). Nakon filmova koji šire radost i veselje, počastite se dobrim starim krvoprolićem.

1981773,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1981774,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1981775,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1981776,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg==

leviafan___leviathan_1989_dvdrip_free_370338.jpeg leviafan___leviathan_1989_dvdrip_free_370337.jpeg leviafan___leviathan_1989_dvdrip_free_370336.jpeg leviafan___leviathan_1989_dvdrip_free_370334.jpeg

leviathan_01 leviathan_02 leviathan1-620x250 wellerscreaming


IMDb

Trailer

Iz nekog nepoznatog razloga, film je tokom godina promijenio naziv, ali nije ga preveliki problem za pronaći ako vas zaintrigira, iako bi moja preporuka bila da ga potražite pod originalnim imenom; Blue Jean Cop. Naziv ustvari označava pajkana koji je prljav, što će reći lokalni ljudi, voli primati plavu kovertu dok nitko ne gleda. To je za uvod, moving on. Pokvareni policajaci, opasno puškaranje, kriminalci koji nemaju problema s financijskim krizama, jedan mamurni žandar i jedan slik odvjetnik, jedno ubojstvo, stotinjak ispucanih metaka i dva glumca koji nisu nikada službeno prešli na holivdsku A-listu, što ih nije spriječilo da postanu, onako, kultni frajeri s kojima nema šale. Iako, radi drugih filmova. Peter Weller, koji je svoj plafon karijere dosegao ulogom kultnog Robocopa te Sam Elliott koji… pa, još uvijek je tu, iako je možda najpoznatiji kao kultni štemer Wade Garret iz još kultnijeg Road Housea. Sad, upoznali ste igrače, sada da pojasnimo igru.

Crni brat u nekom mračnom parku rokne tipa, tip ispadne murjak, bratu prijeti električna stolica. Tu upada slik odvjetnik koji odrađuje zadnji tjedan na poslu, a slučaj mu treba kao čavao u glavi jer na suprotnoj strani sudnice sjedi njegova bivša ljubav. Bez brige, to je samo atmosfere radi, film ide drugačijim smjerom. Odvjetnik ima frenda koji je mamurni žandar i koji će mu ubrzo postati jedini frend u frkovitoj situaciji. Jer, naletjeli su na grupu policajaca koji si životni status popravljaju reketarenjem lokalnih krimosa. Sve je to za pet, ali naši dečki su od druge materije. Jedan ne može dopustiti da nevin čovjek ode u zatvor, a drugoga će naživcirati jer jednostavno ima loš dan (i što još uvijek vjeruje u pravdu) i tu kreće akcija. Jedna od onih koje kombiniraju urbani kriminal, malo sudničkih hodnika, a ponešto i vatrene akcije. Tako to obično ide kad su u pitanju zavjere unutar policijskih redova.

Oduvijek mi je bilo fascinantno kako neki jako kvalitetni ne uspiju više pokazati prirodni talent, ali zato doslovce rasture kad im se za to pruži prilika. Weller i Elliot su rasni glumci koji itekako znaju glumiti kad se to traži od njih (Elliot nije bez razloga jedan od onih sporednih glumaca koji pola filma znaju držati na svojim leđima) i u obojici ima nešto što običan puk naziva; karizmatičnošću. Wellera je baš fino gledati u normalnom izdanju, bez metalnih dodataka, a sami scenarij, koji dobar dio svoje privlačnosti polaže na opušteni, pomalo cool buddy-buddy odnos koji smo već upoznali u Lethal Weaponu dvojice posve suprotnih likova (barem gledano na njihove poslove), i njihove međusobne igre riječima. A glavni plot posve je originalan,no nakon godina koje su prošle možda i neće djelovati tako pošto je identična stvar s grupom policajaca koji pljačkaju krimiće upotrijebljena u i Training Day-u, s Denzelom.

Da ne bude kako su samo Weller i Elliot dobili najbolje stvari, cijeli film osvježavajuće je rječit, pismen, da tako kažem, ne bih baš rekao i nešto filozofski dubok, no užitak je slušati verbalna prepucavanja koja nikad ne ulaze u ponavljanj, kao i različite situacije u kojima se događaju. Kriminalci su malo karikirani; puno oštrih pogleda, puni koferi love, ali, hej, to su osamdesete, Wall Street je tu iza ugla, Gordon Gekko veliča pohlepu, krimosi su samo promjenili ponašanje. Žandari su ti oko kojih se treba brinuti i malo je sve to pojednostavljeno na nekim mjestima (ja im ne bih dao da čuvaju smetlarski kontejner, a kamoli punu vreću love – to jednostavno znaš da će nestati dok kažeš 911) ali je cijeli taj urbani štih filma napravljen bolje nego u srodnim naslovima (Street Kings mi prvi pada na pamet). Film je scenaristički poletan, radnjom zanimljiv, raznolik i u duhu vremena te je glumački pošteno odrađen. Gotovo šteta što što ni Weller i Elliott nisu dobili prilike za ponavljanje ovakvih projekata, dečki bi se na A listi snašli bez muke. Krimić stare škole kakvi se više uopće ne snimaju, barem ne da ispadnu kvalitetni.