Archive for the ‘Ratni’ Category

Red Tails (2012)

Posted: 4 kolovoza, 2014 in Akcija, Ratni

MV5BNDQ5MTg2NzI4OF5BMl5BanBnXkFtZTcwMDM2NzQzNg@@._V1_SX640_SY720_ red_tails_ver4_xlg Red-Tails-poster-courtesy-Twentieth-Century-Fox

IMDb

Trailer

”From the last plane, to the last bullet, to the last minute, to the last man – We fight!”

Činjenica: Crnci su uvijek trebali postići dva puta bolje rezultate kako bi ih se prihvatilo u šire društvo gdje su bijelci imali privilegirani ulaz. Činjenica: Piloti iz Tuskegeeja bili su prvi crni piloti koji su službeno činili 332 Borbenu Skupinu u drugom svjetskom ratu. Činjenica: njihovi uspjesi nisu desetljećima bili vidljivi ili dostupni javnosti radi javnog mišljenja kako crni piloti nisu bili u stanju izvesti borbeni zadatak zbog manjka inteligencije. Činjenica: ovo je igrani film, ne dokumentarni, i stoga zaboravite na sve činjenice. Kada idete raditi ratni film o jednoj od najvećih kontroverzi drugog svjetskog rata dolazite na jako sklisko područje, posebice zato ako planirate raditi po svojemu, držati se stvarnih fakti onoliko koliko vam je potrebno da radnja bude u duhu pravednosti. 332 Borbena Skupina (poznatiji kao The Tuskegee Airman) u svoju je čast dobila dva igrana filma, jedan koji je snimljen 1995 godine i jedan koji je pred publiku izašao ove godine. Prvi od njih (koji se i zove The Tuskegee Airman – gdje je Cuba Gooding Jr imao ulogu pilota iz dotične 332 skupine) televizijska je drama ograničena budžeta, skromne produkcije, jakih glumačkih imena i poštenih namjera. Red Tails je ratni spektakl koji svoju snagu polaže na akciju i vizualnu atrakciju te skoro u potpunosti zaboravlja na nekakav sadržaj između toga. Uvodni citati, izgovoren ustima pukovnika Ballarda (odlični Terrence Howard) trebao bi vam ocrtati stanje filma. Borbeni ponos, prepun emocija, napet, veći od života. I film je uistinu takav. Na papiru. U stvarnosti… pa, recimo da bi i pravi piloti iz Tuskegeeja imali prigovor ili dva za nabaciti.

Prvo problem s kojim se suočavamo što u film ulijećemo doslovce kao padobranci, negdje na pola puta 332 Skupine, dok su još bili stacionirani iza neprijateljskih položaja, gađajući vlakove, kamione i motocikle. Drugi su sebi upisivali oborene avione u radnu knjižicu, oni su rasturali nacistički vozni park. Likove su zdravi za gotovo karakter, prihvatite ih ili ne, izbor je vaš. Njihova je karakterizacija svedena na golu osnovu, onu kartonsku, te čak i kad im ponude nešto pozadinskog materijala, oni kroz cijeli film ne postanu ništa više od obične siluete te je naša briga za njih… ustvari je i nema. Uz mogući strah da zvučim rasistički: svi izgledaju jednako: izgledom, govorom, dijalogom te ih jedino imena razlikuju tj. ako imate volju pamtiti tko se kako zove da bi znali kad se koji lik nađe u sceni. Za jedan scenarij koji je svoje mjesto pod suncem tražio od 1988 godine (barem po testamentu Georgea Lucasa) to je takva slabost da se morate zapitati koliko je ljudi uopće pogledalo materijal otkako je napisan i spremljen u ladicu.

Nije moglo i bez povijesnih referenci na zadrtost američkog vojnog vrha te na njihovu blamažu kada su se pozivali na ”istraživanja” o sposobnostima crnih pilota (to je ustvari i dobar dio filma, poučan na svoj neizravni način o dubine gluposti koja je vladala u tom vremenskom razdoblju) i ističe se minijatura Bryana Cranstona u ulozi predvodnika krda zatucanih birokrata. Nažalost, zanimljivi dio traje kratko jer radnja ima još nekoliko takvih rukavaca koji djeluju apsolutno bespotrebno, bilo sadržajno, bilo po razvoju likova. Tako će jedan od pilota upoznat prelijepu talijansku snašu i započeti vezu s njom ( Hrvatske lokacije glume Italiju) a jedan od njih će potegnuti čak i do ozloglašenog Stalaga 18 kako bi tamo bio dio jednog prison break dijela. Malo je reći da je ovo prvo neuvjerljivo, a ovo drugo nepotrebno jer ne dopridonosi ničemu (osim što vas može podsjetiti na film Harts War, gdje je Terrence Howard glumio pilota iz Tuskegeeja) i djeluje kao na brzinu sklepan sadržaj kojim bi se popunile praznine između njihovih misija. Nažalost, sve što se tiče karakterizacije likova djeluje kao na brzinu sklepan materijal, čime je propuštena prilika da se kaže riječ-dvije o motivaciji tih ljudi zašto su pristali trpjeti svu tu netrpeljivost umjesto da su sve poslali dovraga i otišli doma. Ipak… Pošto je karakterna strana slaba, površna i nedorečena, vizualna strana je impresivna, to se mora priznati. Onaj dio o tome da je ovo ratni spektakl… vizualne atrakcije to potvrđuju. Zračne borbe su snimljene sa stilom, dinamikom i jako dobrim kutom gledanja te ne djeluju nimalo loše. Nema drhtave kamere, nema brzih rezova, nema nepreglednosti. Nažalost, ako ste osoba sklona i nekakvoj priči između tih dijelova, to vam neće značiti ništa jer se baš osjeti kako su efekti imali prednost pri stvaranju ovog filma, dok je sve drugo imalo čast da stoji u drugom redu. Vizualno jak, sadržajno isprazan, film ne čini nikakvu uslugu nasljedstvu i uspjesima koje su prvi crni piloti postigli za vrijeme drugog svjetskog rata te na njega treba gledati na još jedan propali pokušaj stvaranja spektakla koji bi svoje uporište imao u stvarnim činjenicama. Piloti iz Tuskegeeja će, nažalost, pričekati neku drugu priliku i neki drugi autorski tim da ispriča njihovu priču onako kako zaslužuju.

4736302,vjjNrHFEr5bkqnafBErfHviCIWKyVpdQ0yxg60oGZfhQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 5064042,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 5064044,9oXlFUXp66HIqUMkYG29frVDWXW98Pv77xsYwiSoJwStRRwGREGLJ3pfqA7AC0aweUdqkV0V+72izhryvJhOlA== 5064045,9oXlFUXp66HIqUMkYG29frVDWXW98Pv77xsYwiSoJwStRRwGREGLJ3pfqA7AC0aweUdqkV0V+72izhryvJhOlA== 5064047,0jxUI7VFbNIkRpIqXs3ullK+0VzOip_Vm7U4ZhrxDVNQlOP2_seeB4p6QTxvKmZxbz2WJmK4h_8rOb5Q0DQO3A== 5064048,9oXlFUXp66HIqUMkYG29frVDWXW98Pv77xsYwiSoJwStRRwGREGLJ3pfqA7AC0aweUdqkV0V+72izhryvJhOlA== 5064050,9oXlFUXp66HIqUMkYG29frVDWXW98Pv77xsYwiSoJwStRRwGREGLJ3pfqA7AC0aweUdqkV0V+72izhryvJhOlA== 5064054,9oXlFUXp66HIqUMkYG29frVDWXW98Pv77xsYwiSoJwStRRwGREGLJ3pfqA7AC0aweUdqkV0V+72izhryvJhOlA== 5064058,9oXlFUXp66HIqUMkYG29frVDWXW98Pv77xsYwiSoJwStRRwGREGLJ3pfqA7AC0aweUdqkV0V+72izhryvJhOlA== 5064060,9oXlFUXp66HIqUMkYG29frVDWXW98Pv77xsYwiSoJwStRRwGREGLJ3pfqA7AC0aweUdqkV0V+72izhryvJhOlA== 5064065,pr5+MnLnO6VV8ltDLyHOa14+G_wCtCTage+KQ2qAkyNRZ1R0l4HoMmExZNJhdMJI2+CuYq9B467J4PVyWyX3Vw==

Red Dawn (2012)

Posted: 1 kolovoza, 2014 in Akcija, Ratni, Remake

red_dawn_ver3_xlg red_dawn_xlg

IMDb

Trailer

 

Recimo to ovako; da je Crvena Zora snimljena nekako odmah iza 9/11, bila bi nevjerojatni hit kojeg bi neki novi klinci naprosto obožavali. Tko zna, možda bi mu se i kritičari smilovali, pa udijelili koju sirotinjsku pozitivnu kritiku na račun patetike koja u kriznim vremenima prolazi bolje nego junački motivacijski govori. Pridodamo li k tome da je ovo remake jednog starog filma, nastalog u eri paranoje od sovjetske invazije, postavlja se jedno jako neugodno pitanje; tko je ovdje luđi? Publika ili oni koji vjeruju da bi ovakvo što moglo proći u današnje vrijeme. Kako se čini, točan odgovor je publika zato što je pokazala zdrav razum i naslov izbjegla u širokom luku, što je hvalevrijedna stvar, da ne spominjem mogućnost da će netko i tamo u holivudskim brdima doći k sebi i shvatiti da ne vrijedi dirati filmove koji svoju popularnost (čak i kultni status) duguju klimavim nogama generalne zajebancije, ho-ruk maštarijama i općeg pravila da ste u osamdesetima mogli snimiti svakakve cirkuse i ostati poprilično neoštećene karijere. I dok je, gledano danas, naravno, originalni Red Dawn simpatičan bućkuriš propagande, patriotizma i blesavosti, remake je… pa, isto to, samo što nije simpatičan. Dapače, naporan je, djeluje lažno, isforsirano i blesavo (taj dio vrijedi ponoviti) dok pokušava biti ozbiljan. Mislim, kome vi idete prodavati priču o junačkoj zemlji hrabrih i slobodnih dok radite sranja preko pola svijeta? Naravno, mora se pogledati i sadašnja politička situacija, bez toga nema realne kritike, a kad i Ameri sami kuže da im prodajete isprazne ho-ruk zjake, onda znate da nešto ozbiljno s filmom ne štima.

Dakle, jednog lijepog mirnog jutra, Sjeverna Koreja odlučila je napraviti invaziju na SAD. Bez razloga, došlo im. I to ne bilo kakvu invaziju nego opću jer osim što izbace valjda milijardu padobranaca, nekako su uspjeli prevesti i cijelu logistiku (vozila, oružje, red commy zastave) bez da su ih detektirali svi oni silni sateliti koji se sudaraju u našoj orbiti. Naravno, meta napada nisu vojni objekti već civilno stanovništva, Crvena Armija odlučila je stati na kraj dominaciji američkih predgrađa i uvesti malo reda, što je već samo po sebi jednako blesav potez kao da radite desant na nenaseljenu stranu Arktika. Enivej, jedini koji će im početi zadavati glavobolje su klinci, svi patentirani made in USA i izvučeni iz srednjoškolskog football tima. Zaboravite na Zelene Beretke, Morske Tuljane, Chucka Norrisa, klinci koji nemaju dozvolu kupiti Playboy će se latiti oružja i krenuti u gerilske akcije, tipa Mirko i Slavko, i oslobađanje svojeg doma, uz očekivanu dozu patetično motivacijskih govora i s jednom do dvije suze u oku bistrom.

Ako ste kojim slučajem zamijetiti malu ironiju u mojim riječima, to je zato što ona uistinu postoji jer da pokušam napisati nešto ozbiljno, počeli bi se smijati. Realno gledajući, filmovi s blesavim zapletima nisu ništa novo, ali njihov je šarm u tome što obično znaju da su blesavi, pa ni ne pokušavaju biti ozbiljni. Red Dawn pokušava biti ozbiljan gdje god da se pogleda, a ako nekim slučajem i popušite foru da je danas moguće izvesti takvu nedetektiranu invaziju, onda ste jedan od onih malobrojnih gledatelja za koje je film i snimljen. Iako ja osobno nemam problema s blesavim idejama, razlog zašto ovdje imam jeste što nedostaje malo zdrave logike. Invazija grada od nekoliko stotina tisuća stanovnika nije prava invazija ako nema malo mesa na svemu tome: kroz nastavak filma vidimo jedva dvadesetak vojnika te se usput zapitamo što rade oni odrasli muškarci kad im grad drži grupa koja bi se razbježala pri pogledu na malo veću rulju. Nema ni pojašnjenja kako su to dečki sjevernokorejski izveli invaziju (ako ništa drugo, stari film je imao čist dobro opisanu ratnu situaciju koja je čak zvučala i izvedivo) osim što su imali pomoć ”uređaja”. Zašto to stavljam pod navodnike? Zato što ”uređaj” nema opis, on je nešto između EMP bombe, radara, radio-veze i sendviča s piletinom, služi tek toliko da scenaristi objasne premoć Koreje u tom ratu. Znate već, duboka kreativnost iz holivudskih brda. I već dok sve to traje, mislite si da bi vam neku utjehu mogla pružiti glumačka bojna, no… razočarenja bi vas moglo čekati i tu. Chris Hemsworth ovaj put nema svoj Thor čekić, ali ima AK-47, pa je njegova zbunjenost jasna, čekao je da ostatak Avengersa uleti i spasi dan jer on sam nije bio baš siguran što bi treba raditi; biti vođa ili pobjeći iz filma. Josh Peck, za kojeg nisam nikad čuo, mogao bi konkurirati za najiritantniju pojavu na koju sam zaletio u posljednje vrijeme u nekom filmu, a dodatak tome jest da lik djeluje kao da je tokom cijelog snimanja pušio neki dobar shit jer djeluje kao da jedva oči drži otvorenima. Iz nekog bizarnog razloga (možda je ozbiljna lova bila u pitanju) ovdje je zaluta i Jeffrey Dean Morgan koji, čistom igrom slučaja, jedini je koji nešto i vrijedi jer njegov ležerni nastup kao da govori, svjestan sam gluposti u kojoj glumim, pa se onda mogu barem dobro zabaviti. I lijepo od njega da je to tako napravio jer silna količina ozbiljnosti u kojoj se klinački cast pokušavao utopiti bila je nepodnošljiva. Ipak, da budem objektivan i fer, filmu se mora priznati da ima sasvim lijepo režirane akcijske scene. Ništa što će vam promijeniti život, ali barem je vizualna strana više nego korektno odrađena, što je, eto, jedan mali plus za gledanje… ako vam ne treba ništa više od toga. Izbjeći u širokom luku? Ni slučajno. Ovo je školski primjer kako se ne treba snimati remake te bi ne gledanjem bili zakinuti za jednu zdravu lekciju nakon koje ćete početi cijeniti i one korektnije filmove, a koje ste do tada gledali s podsmijehom. Viva la revolucion i sve ostale parole umjesto završnog pozdrava, samo u čast filma.

5140873,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140875,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140876,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140877,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140878,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140879,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140880,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140881,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140882,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140883,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140884,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

Escape To Athena (1979)

Posted: 15 lipnja, 2014 in Akcija, Komedija, Ratni

trLtYJ8RyBriLF0tLr5ZirrkTsS EscapeToAthena(1)synopsisfront.jpg 1

IMDb

Trailer

 

Poznat vam je izraz stara dobra vremena? Naravno, ako taj izraz upotrijebite u filmskom kontekstu dobijete opisnu imenicu kojom vas proglase nostalgičarem, zastarijelim ili nečim sličnim, što mi je uvijek zabavna stvar. Upotrijebite li taj izraz u pravom kontekstu, bez opisnih imenica, onda vidite koliko se filmski posao promijenio. Ratni spektakli više ne postoje. Doduše, nađu se (Saving Private Ryan, Pearl Harbor) ali tu se radi o filmovima koji su ciljano išli na neku autentičnost i realnost i širenje već odavno poznate poruke kako je rat sranje, što iz izbacuje iz ovih redaka kao dobar, ali krivo usmjeren materijal. Ratni spektakli nisu nikakva rijetkost ni u dobrim starim vremenima, bilo je i onda naslova koji su prikazivali ratna zbivanja onakvima kakva su bila (barem su pokušavali) ali iz toga se razvio puno popularniji smjer: avanturistički. Avanturistički filmovi, naravno, isto tako nisu današnja novost, no kad su se spojili s ratnim žanrom dobili smo nekoliko uistinu impresivnih naslova kao što su The Guns of Navarone, The Dirty Dozen ili alfu i omegu žanra, Where Eagles Dare. Bijeg u Atenu nastao je na krilima uspjeha dotičnih filmova, ali nastao je u vrijeme kad je avanturističko ratni žanr polako posustajao u svom poletu (dovoljno je vidjeti Force 10 From Navarone da se shvati o čemu govorim) te čak ni velika glumačka imena, dobra pirotehnika i napete priče nisu bile siguran mamac za publiku. Rekavši to da odmah kažem kako je Bijeg… završio negdje između neba i zemlje pošto je financijska zarada bila srednja žalost, a ni kritičari ga baš nisu previše mazili, no sam film i nije tako loš kako bi se reklo na prvi pogled, ali ima jedan određeni problem. Nije znao u kojem ti točno smjeru trebao ići. Ratnom. Avanturističkom. Komediji. Za razliku od svojih kultnijih srodnika, Bijeg… je ostao nekako smušen proizvod jer balans između stvari koje bi trebale biti izbalansirane nije bio u pravoj mjeri, a takvo što se odmah osjeti u konačnom proizvodu. Osobno, znam za naslov već duže vrijeme, ali ga nikako nisam imao priliku pogledati. Jednom je prilikom izašao u nekom jadnom DVD kiosk-izdanju, gdje sam ga i zapazio, no tek je igrom slučajnosti (jerbo sam u potpunosti zaboravio na njega) došao na red za gledanje. Ipak, koliko god ja riječ o smušenom filmu, izraz stara dobra vremena mu savršeno odgovara jer u ovom slučaju nije bitan toliko konačni učinak koliko njegova namjera – zabava – koja je ispunjena, što ga ne čini sjajnim, ali svakako filmom poštenih namjera.

Dakle, o čemu je riječ? O neimenovanom grčkom otoku kojeg su okupirali Nijemci. Zanimljivost, iako tamo drže zarobljenike, koriste ih za prikupljanje arheoloških vrijednosti koje potom šalju natrag u Njemačku. Taj motiv, da malo zastanem, nisam do sada vidio u filmovima i tek je nedavno The Monumenst Man to spomenuo, kako su nacisti osim osvajanja voljeli i lijepu umjetnost. Idemo dalje. Na otoku, među zarobljenicima, ima par individua koje su spremne učiniti sve da pobjegnu, a tim nastojanjima priključit će im se i lokalni pripadnici pokreta otpora, kao i dvoje američkih zabavljača. Zadatak je u osnovi jednostavan, ali je sveobuhvatan – prvo moraju preuzeti logor, spriječiti da se dojavi zapovijedništvu u gradu, nakon čega se mora napraviti napad i na grad kako bi se zaustavilo osvećivanje običnim građanima, nakon čega pak trebaju onesposobiti i pristanište za podmornice. Naravno, naši junaci imaju i svojih planova u svemu tome, uzeti komad blaga koje su nijemci sakupili za sebe, ali da bi to napravili, uz sve ovo nabrojano, za kraj samo trebaju zauzeti jedan mali samostan visoko u kamenim brdima, gdje ih pak čeka drugačije iznenađenje.

Prva stvar je nekako očita kad pogledate film – im užasno loše odabrane glumce. Ne mislim da su užasni kao užasni da ne znaju glumiti već samo pogrešno odabrani i poprilično neiskorišteni. Kao prvo, Roger Moore, koji je, budimo iskreni, ustvari loš glumac (ali je simpatičan k’o vrag, pa mu sve prolazi) nikako ne odgovara za jednog zapovjednika njemačkog radnog logora. Nikako. Pogotovo s tim što uvijek igra istu ulogu, bio on Simon Templar ili James Bond, nema nikakve razlike. Djeluje kao hohštapler koji više voli bariti zgodne komade nego se zahebavati s naci-sranjima. I to je OK jer stari Roger nije baš pravi negativac, što nas dovodi do druge točke zašto je ovo pomalo mlak uradak. Film, naime, nema dobrog negativca. Nijemci su tu, ali ništa više od neke bezlične mase koja, ruku na srce, i ne predstavlja neku posebnu prijetnju. Nema se osjećaj lošeg postupanja, čime akcije naših junaka djeluju pomalo… mlako. Treća stvar koja pomalo škripi jest komični ton. Nije previše naglašen, ali jest. Iz istog razloga ni Kelly’s Heroes baš ne funkcionira kako bi trebao, pa tako ni ovdje nema nekog uporišta. Nemoguće je shvatiti likove iole ozbiljno kad je duh više smiješan nego napet (što pokazuje kako su svi oni ustvari dobri komičari, samo je ovo pomalo krivi projekt za pokazivati to) a uz to se mogu nadovezati i nespretne situacije kao što je ona kad zauzimaju logor. Tim manama se može pridodati i neiskorištenog opoprilično impresivnog casta. David Niven i Roger Moore su s Grčkom na ti s obzirom da je prvi već bio tamo kad je minirao topove s Navaronea, a drugi je samo produžio ostanak i snimio For Your Eyes Only. Telly Savallas je faca, kao i uvijek, i jedini je napravio dobar omjer između akcije i komike, dok Elliott Gould i Richard Rounthree stoje gotovo neiskorišteni. Sad opet malo o dobrim starim vremenima. Ovo je zaigran film i zato je dobar. Akcija je stvarno dobro izvedena, mora se priznati, iako su same borbe prsa u prsa poprilično drvene (tako to ide s tim starim filmovima) i vidi se da je scenarij više bacao na avanuristički žanr nego na ratni. Kao posebnu atrakciju moram same lokacije – nešto prelijepo, toliko dobro da sam dobio želju da posjetim Grčku, a jako dobro su uspjele zračne snimke samih lokacija jer, osim što film odlično izgleda, ima i dinamiku koja je prirodnija godinama koje su tek trebale doći nego onda. I glazba, naravno, klasična grčka melodija, uz povremeni dodatak male modernizacije, čine stvar jako dobrom za slušanje. Znači, kako rekoh, ni na nebu ni na zemlji. Akcija je dobra (ima odlična potjera motorima u sredini), pirotehnika isto tako, lokacijski je također fascinantan, ali s poprilično neiskorištenim likovima, nedostatkom nekog jačeg negativca i šlamperaj kod izvedbe scenarija stvaraju podijeljeni dojam. No, pohvale idu na to što ga je manje zanimala povijesna činjeničnost, a više zabava te ako se pobornik naslova koje sam prije spomenuo, bilo bi gotovo šteta da propustite i ovaj jer, usprkos manama, ima dosta toga i za ponuditi.

1827181,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1827200,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 1827204,94U6YpHIF+CNCWp4GKnMnkYolD4TQoevtACYGxv3rr6t5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 1827202,ocIP4tMCiOK4zT2dBFT5Vhs_Ftr_z8nmzeTRzbLyVSpaBUxILOSY3kduIOHhLVzlj5H6rI2gIQODp4BxrptAyA==

1827180,cJG7sH_VJ2czjxss7FY_qjJ8f+CcbV4rx2J1nXdgs0jUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1827182,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 1827184,z+Bg4oJPl3Uow68TZvwwLwUroV4SU8PL9AvPW44uu0r37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 1827199,gw1wsgupFX5UiXKfaAdCYwcyx0iYFDcQHqdSFraYF9PUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1827201,poT+CWnkyejhi+EFWzY9l+cYAuM6Rdhf0c0Hr1nOLFzRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 1827203,tWjqn_uVEiBvlxsv6R38NBo0QOZoLTRlehfkGTt8MsvRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ==

 

 

Attack on the Iron Coast (1968)

Posted: 26 veljače, 2014 in Avantura, Ratni

 7145146.3 attack-on-the-iron-coast-movie-poster-1968-1020235100 DVD-2_attack-iron-coast

IMDb

Trailer

 

Da je Hitler kojim slučajem bio primljen na likovnu akademiju, mi danas ne bi imali o čemu pričati. Čovjek bi slikao, bio blizu Moneta ili Rembranta, a mi se morali zadovoljavati filmovima o Talibanima. Srećom (to stvarno ružno zvuči, znam) on je odlučio pokoriti svijet i za ostavštinu nam je ostavio Drugi Svjetski Rat. I filmove. Čak i kad ne bi izmišljali, filmotvorci bi imali materijala na izvoz za snimanje, ali kako je žanr avanture pronašao tako dobrog kompanjona u ratnim filmovima, danas imamo mješavine žanrova koje su, budimo iskreni, postali bolji od ekranizacija pravih događaja. One najbolje igrače znaju svi; Where The Eagles Dare, The Guns of Navarone ili The Dirty Dozen. To su filmovi koji su napravili savršenu simbiozu ratnog i avanturističkog, mješajući spektakl s ratnim pričama i ponešto između toga. Postoje i malo manje priznatiji uratci kao što su Kelly’s Heroes i Heroes of Telemark (koji je, ekčuli, stvarna storija) a onda imamo i Attack… koji je kombinacija svega gore spoemnutog. Pretpostavljam da za njega niste nikad čuli i uopće vas ne krivim jer do prije nekoliko dana nisam ni ja. To je ona vrsta filma na koju naletite slučajno, vidite naslov, vidite sadržaj, vidite trailer, a onda pošaljete sve k vragu i pogledate sami film. Doduše, ne bih ga baš strpao u okvir s onim naslovima gore, ipak je tu trebalo još malo više rada da bude taj kalibar, ali, iznenađujuće, uopće nisam požalio što sam ga pogledao, što je već samo po sebi dobra stvar. O čemu je riječ? O čemu bi drugom bilo kad je riječ o ovakvim filmovima: o opasnoj i jako zajebanoj misiji duboko u neprijateljskom području. Ništa više, ništa manje.

Stvar je sljedeća: Nijemci su za vrijeme rata imali gadnu premoć na moru. Podmornice, jaki brodovi, dostupnost moru. Jedno od najjačih uporišta je smješteno negdje na francuskoj obali, toliko je dobro utvrđeno da ga zovu Željezna Obala, a ako bi plan uspio, tj. ako bi uspješno digli u zrak tamošnje brodogradilište, Nijemci bi izgubili dosta dobru prednost. Kako je prvi pokušaj slavno propao, onaj kopneni, sada je plan drugačiji, upad s mora. I jednostavan je, doslovce. Zabiti brod pun eksploziva u brodogradilište, dignuti ga u zrak, a onda zbrisati uz pomoć komadosa i desantnih čamaca. Lagano za reći, malo teže za učiniti. A i dva glavna mahera za upad i strategiju moraju zaboraviti na osobne nesuglasice ako žele da stvar upali, što je još teže za napraviti jer jedan od njih ne želi ni čuti da se napad izvede pošto je to, jednostavno, samoubilačka misija.

Prvo ću vam reći tko glumi; Lloyd Bridges. On je tvrda komados vojničina s posebnom fiksacijom da se zadatak izvrši. To vam govorim zato što ga ja znam jedino iz komedija i vidjeti lika u ovakvom projektu… trebam li uopće reći kako je to čudan osjećaj? Nije da mu uloga nije pristajala, bio je mlad, opravan, bad ass soldat, ali da ga jebeš, trebalo je proći pola filma da ga počnem doživljavati ozbiljno. Drugo poznato lice koje će većina prepoznati je ono od Waltera Gotella, čovjek koji je bio neizostavni dio inventara starih Bond filmova, the boss ruskog KGB-a. Naravno, negativac je, što ste mislili. Sad, malo o strukturi filma. Sastoji se od tri dijela; uvježbavanje, putovanje i sam napad. Uvježbavanje ide u paketu s planiranjem, sastancima vojnog vrha, razlozima ZA i PROTIV (svaka sličnost s nedavnim referendumom je namjerna) i, naravno, moralnim dvobama. Putovanje je središnji dio i dolazi u paketu s povezivanjem likova, bodrenjam i ponešto stare dobre napetosti. Tu su izraženi i tehnički nedostatci cijele priče, upotreba maketa brodova koji plove morem, ali pregurajte to, to su bile 60-te, kompjuter još nije postojao ni u glavama SF pisaca. Treći dio je akcija i akcija je skoro najbolji dio. Dobro staro puškaranje, napad, brod koji se zabija u dok, ima i ponešto stvarno dobrih eksplozija, kako i dolikuje ratnom filmu. Nekoliko stvari upotpunjuje dobar dojam; vidimo i nešto od njemačke strane i svi nijemci pričaju njemačkim jezikom, hvalim te bože. Ima i stvari koje ruše dojam; glazba je loša, stvarno malo predosadna, a i dijalozi znaju biti pošteno kruti te izgledaju kao da su recitirani na pozorišnim daskama, a ne filmskom setu (to je uočljivo u prvom i drugom dijelu filma dok u trećem dijelu, pogađate, baš i ne pričaju). Ako zanemarite te klasične boljke starih filmova, dobijate pošten ratno-avanturistički film, zgodne ideje, klasičnu misiju i poštenu količinu pirotehnike. Kako rekoh, ima mana zbog kojih ga se ne može svrstati među sve one stare klasike, ali bogme svojski se trudio da im bude za petama, što je dovelo do toga da ispadne više nego pošten film.

2439665,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2439666,U9Xeak6R7Z2LIis5W5d7Bbkv8VtYjxUjIGjc9CGOTMa6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2439669,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2439670,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2439672,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2439673,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2439674,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2439678,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2439679,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2439680,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

Tora! Tora! Tora! (1970)

Posted: 7 veljače, 2014 in Ratni

Tora tora_tora_tora1xs tora2 ToraToraTora1970 ToraToraTorazone3_f

IMDb

Trailer

 

Posljednjih nekoliko dana (tjedana, mjeseci) ovdje se našlo nekoliko naslovi koji su povezani s napadom na Pearl Harbor i to je ispočetka bilo posve slučajno, no onda je postalo pravo namjerno, pa je red zaokružiti priču filmom koji je Michael Bay pogledao prije nego je išao raditi svoju verziju napada na poznatu mornaričku bazu. Što pogledao, doslovno kopirao, ako ćemo baš iskreno, no nećemo biti previše zajedljivi jer napad na luku pratio je poznati obrazac koji se ne može mjenjati samo zato što se redatelju digao. Tako je to s filmovima koji ocrtavaju stvarni događaj. Tora! Tora! Tora! (neki obliži prijevod bio bi ”Napad! Napad! Napad!”) i Pearl Harbor imaju istu priču, samo što u slučaju Bayeva filma ona odlazi dalje, prikazuje i napad kojeg je Pukovnik Jimmy Doolitlle izveo (iako on taj napad jest izveo, film ga je malo previše uljepšao – Doolitlle je ustvari promašio industrijsku zonu Tokija i pogodio civilne objekte, te je vjerovao da će ga poslati na vojni sud jer je misija, tehnički rečeno, bila promašaj, uz što je izgubio i sve aviona, ali kako je to natjeralo Japance da se vrate natrag bliže domu svom, napad je na kraju proglašen uspješnim) dok ovaj naslov staje odmah nakon što napad završi. Filmovi dijele i sličan pristup materijalu, prikazuju Američku stranu i Japansku, no zloglasnost Tora! Tora! Tora! je u tome što nije uljepšavao stvari – Amerikanci su itekako dobro znali da se napad sprema, tehnički gledajući, čak su i objavili rat Japanu napadom na njihovu podmornicu, dok Bay USA naciju prikazuje kao jadne i nemoćne, jezivo napadnute. Tako je to kad se vjeruje tajnim službama i inim mašinerijama. No, dosta lekcija iz povijesti, idemo mi malo o filmu.

Kako već ide priča, Japan pod pritiskom sankcija od strane USA zbog ljubakanja s nacističkom Njemačkom planira svoj itekako drastičan potez – napad na luku Pearl Harbor, glavno sjedište pacifičke flote. Napad je rizičan jer trebaju proći pola zemaljske kugle da bi došli do nje, ali kad bi pacifička flota bila izvan računice, Japan bi imao otvorena vrata do američke unutrašnjosti. S druge strane, Amerikanci su svjesni da zategnuti odnosi s Japanom ne mogu nikako na tome ostati te da će njihova reakcija, kad stupe sankcije na snagu, biti napad. Gdje? To je već malo bolje pitanje. Pearl Harbor je na vrhu liste, ali je on bio držan za nedostižnu metu (udaljenost+mala morska dubina koja je nepovoljna za torpeda) te su radili oko njega. Tajna služba i razni delegati sakupljali su sitne tragove i natnake što Japanci smjeraju, dok su oni, s druge strane, s šest nosača aviona, krenuli na dalek put. Radnja svoj vrhunac doživljava samim napadom.

Volite povijesne filmove? Povijesne ratne filmove? Postavljam to pitanje jer Tora!… je upravo to, ratni film koji je ujedno i drmatizacija stvarnih događaja. Započet ću s onim što mu je glavna prednost – film je kirurški precizan prikaz događaja koji su doveli do napada. Kako spomenuh, ne ustručava se prikazati kako su na obje strane bile donesene krive odluke, ali kako je bilo i onih koji su bili protiv napada, s Japanske strane. Iako je lijepo demonizirati neprijatelja, ovaj naslov to ne radi. Realno prikazuje kako su, poprilično teškom odlukom, odlučili izvesti napad zbog političkog škripca te jasno prikazuje kako nitko od zapovjednika nije bio oduševljn time (iako je bilo i onih koji jesu). Također, ne ustručava se prikazati kako su i Amerikanci bili poprilično glupa gomila. Razlog zašto su ovi uspjeli srediti sve njihove aviona na tlu jeste odluka da ih se premjesti na sredinu piste kako ih nitko ne bi dirao – usprkos upozorenjima da ako samo jedan bude pogođen, odlaze svi u zrak. Također, tajne službe su znale da će doći do napada, a opet su razbacivali brodove uokolo. S jedne strane to je ispala pametna odluka zato što nosaći aviona nisu bili u Pearlu (glavna meta japanskih aviona) ali s druge strane je Pearl ostao bez obrane i svi su brodovi bili na okupu – kao da gađate glinene golubove. Mane filma su što ne postoji centralni lik, ne kao u Bayjevoj verziji – ovaj film prati sve i nikoga, što je razlog zašto se gledatelj ne može s nikime povezati. Također, ta kirurška preciznost stvara u konačnici pomalo kartonski film, bez nekog nadahnuća, te ako baš ne volite takve uratke, teško da će vas privući nečim drugim. Eventualno scenama napada koje su realizirane opasno dobro (ipak govorima o 1970 godini) – toliko dobro da je bilo čak i pravih nesreća (avioni su eksplodirali prije vremena, pa kad vidite kaskadere kako bježe glavom bez obzira – to nije gluma) ali sve je to pridonijelo popriličnoj napetosti. Samo što trebate odgledati sve prije toga, a to je kronološki skoro pa najtočniji prikaz napada (Bay je isto napravio dobrih stvari po tom pitanju – scene kako su Japanci riješili problem torpeda i male dubine) i ako volite taj pristup, dokumentaristički, ovo će vam biti više nego dobro. Ako pak volite ljubavnu limunadu i još bolje efekte, onda je tu Pearl Harbor od Baya.

2173427,rWZx7p8vVzQUGr8rLFjDdWAv+jhDWfARkJc7p9xGumYxB8p7Zw50lHXINS4aMZjiGVpvAqIDYMYV5UgFGC08XQ== 2173428,5r_xmXX4krQKoVZqnDsjroGIrnm5p1+bJ7HeG6Sv2u62x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== 2173429,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2173430,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2173431,ihWR1GSnEjTAMArLQFjey7ivwKETHoutLpU0+6uRGfmc3wmyNLfyky96mlvjyEAAHdZyFRurIgqf1RiDHc2JUg== 2173435,0TftKE7EjNgilDiMfrg4tHVJys5bsL0pOoTSUFd0_Tac3wmyNLfyky96mlvjyEAAHdZyFRurIgqf1RiDHc2JUg== 2173436,+2NgusZXyrXzMgS4x1wr5_OEs95Yz6nBeI9iEcTuV_unWz2SYoGYrx6ozgf+dy2eArlN8qVpHmg1uRtWZtqOTg== 2173437,mFOYJ7D5_+bL9EGtiiEm+llVDxv7VdsixBUMYIxFR3zF2+vAiKmm1+RPUSOylW3ydI7b1YEndyg5VqBRvk4Q8g== 2173438,0TftKE7EjNgilDiMfrg4tHVJys5bsL0pOoTSUFd0_Tac3wmyNLfyky96mlvjyEAAHdZyFRurIgqf1RiDHc2JUg== 2173439,XMoQqcA0qHnwHmvpbVpf+JofBw0bj9graUS9_ucRR3iZ1YBpC4LAl0B08KlAs5+OoZ3mg1v7zmM6FT4OEYIxHQ==

 


5193WNA38TL 8651031

IMDb

Trailer/Preview

Nedostaje mi vrijeme VHS-a. Ne zato što su onda filmovi bili lakše dostupni za nabavku, jer nisu, nije ni zato što su imali one reklame prije filma, pa ste mogli dokučiti koji vrag novoga dolazi za gledanje (ah, da, kameno doba prije interneta) već zato što je onda bila jedna zanimljiva praksa. Novi film bi povukao stari film. Tako je s izlaskom The Italian Job remakea došlo i reizdanje originala (tu smo već polako ulazili u doba DVD izdanja), remake Assault on Precinct 13 je na površinu izvukao original, itd, itd, itd. Zloglasni Pearl Harbor od Michaela Baya sam svojedobno gledao u kinu u Zagrebu. Možete govoriti što god želite o tom filmu (to da je loš mogu i ja potvrditit) ali to je ipak doživljaj gledati na velikom ekranu. Onaj napad je bio takvo iskustvo da sam se zamalo upisao pod listu preživjelih. Osim što je to poprilično zbrkan film (ljubav+rat+patetika) o njemu se baš i nema što pametno napisati (može se reći i da je zloguko najavio 9/11 napad) no kad je došao u najbliže videoteke napravio je još jednu stvar. Na površinu je izvukao mini-seriju imena Pearl. Pametni distributeri odlučili su nešto malo ukeširati (na omotu je pisalo, naravno, Pearl Harbor, ne samo Pearl) i povući se na valu popularnosti zloglasnog spektakla (i poprilično velikog hita, već kad spominjem) te ubaciti za naivne i neinformirane gledace nešto što je s razlogom zakopanu u daleku i debelu prošlost. Pa, jednog gledaoca su dobili, to je sigurno, a sad je moj red da im vratim uslugu i kažem – želim natrag tri sata svog života – koga da tužim? Također, već kad su išli raditi to, za kojeg vraga nisu izdali jedan drugi klasik; Tora, Tora, Tora! koji je ekčuli jako cijenjena ”ekranzacija” dotičnog napada. Taj film ću još spomenuti, ima jake veze s ovom serijom.

Napad na Bisernu Luku događaj je koji se pamti, to je jedan od onih događaja koji su u ravnini s atentatom na Kennedyja, potonućem Titanica, uraganom Katrinom. Što napravite kad želite naglasiti taj događaj? Napravite priču oko njega tako da vam on postane centralni događaj. Hej, upalilo je Pearl Harboru, upalilo je i Tora, Tota, Tora!, ali ovdje baš i nije. No, zašto? Zato što ovdje pratimo nekoliko međusobno razdvojenih priča koje će se susresti tog sudbonosnog dana kad su Japanci odlučili svratiti na jedan sake. Problem 1. Priče su nezanimljive. Kratko i jednostavno. Imamo ženu kojoj muž ne poklanja puno pažnje. Imamo vojnika koji se zaljubljuje u, oh, slatke li ironije, u Japanku američkog porijekla (samo da kažem – to onda uopće nije bio problem – problem je postao nakon napada) i imamo još ponešto o likovima koji se boje nove ljubavi, imamo malo o vojnom osoblju, malo i o Japancima— Skužili ste, ne? Paket koji je odličan za televizijsku seriju. Sve su te uloge popunjene s jakim glumačkim facama, što je, kad se računici pridodaju jake scene samog napada (odlična pirotehnika) trebali bi imati doživljaj života. Problem 2. Teško da će se to dogoditi.

Priče su dosadne, bez emocija, nabijene ispraznim pogledima i šupljim dijalozima. Netko je rekao da djeluju kao obična sapunica i bio je posve u pravu. Nijedan od likova vas ne intrigira baš puno, niti se uspijete povezati s njima, pa kad dođe do napada živo vas boli hoće li preživjeti, umrijeti ili nestati u plamenu. Kad napokon dođe do akcije, shvatit ćete jednu stvar. Ona je uzeta iz drugog filma. Pogađate i kojeg. Tora. Tora. Tora! Kako je ovo ipak televizijski proizvod koji je imao ograničen budget, tako je isti utrošen na glumce dok je pirotehnika uzeta iz dotičnog filma. Ako niste gledali dotični naslov, super, izgledat će vam odlično (nema veze što je snimljeno u sedamdesetima). Ako ste pak gledali originalni film, onda će vam ovo biti kao gledanje filma kojemu je netko izrezao dosta bitnih djelova. Problem 3. Razvlačenje radnje. Povezan je s problemom 2. Kud je radnje dosadnjikava u najvećem dijelu trajanja serije tu je začinjena tromošću, drvenom (strašno drvenom) režijom i lošom televizijskom montažom. I traje jezivih 6 sati. Doslovce ne osjetite Havaje, što je tragično, kao ni ništa ostalo. Iako danas ima poprilično fer ocjenu, to najviše duguje tematici i impresivnom glumačkom zboru (Brian Dennehy, Dennis Weaver, Adam Arkin i Angie Dickinson). S tehničke, narativne i vizualne strane, serija je promašaj i s razlog je nestala (posve, vjerujte mi na riječ) s radara. No, kako je ovo blog gdje je ovakvim stvarima i mjesto, da se malo podsjetimo na stare slavne dane. A koliko je dobra govori vam dovoljno to što vam radije preporučavam Beyov film umjesto ovoga. Ja ću pak bacit pogled na Tora, Tora,Tora! tek toliko da vidim koliko je taj naslov dobar kad mu netko treći ne izreže sve akcijske scene.

480 2173430,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== tora_tora_tora_1968 SONY DSC toratoratora___3 toratoratora_2

 

Attack Force Z (1982)

Posted: 29 studenoga, 2013 in Mel Gibson, Ratni, Sam Neill

212-1 77409 aliens_poster_by_halo_zero-d3cu8gv ATTACK aliens_poster_by_rustycharles-d4hzssf.png

IMDb

Trailer

Postoji gomila ratnih filmova. Cijelu čudo njih, počevši od dobrih, manje dobrih, loših, jezivo katastorfalnih, poznatih, nepoznatih, zaboravljenih, kultnih, malih i velikih – ako ste pogledali u životu svega 20% njih, svaka vam čast, ja još uvijek nisam. No, postoje oni koji su negdje između, polupoznati, polukultni, poludobri…uglavnom, to pokriva sve što Force Z jesu. Iako, taj svoj polukultni status duguju trima stvarima. Prvo, to je australski ratni film (kojih baš i nema previše) koji ima malo miris i ukus američke produkcije. Drugi razlog; u njemu se nalaze dva jaka imena australske produkcije – Mel Gibson i Sam Neill. Treći razlog; film ima Alamo štimung (znate kako je ta priča završila – biti ću tako dobar i neću ulaziti u detalje da vam još otkrijem tko preživi, a tko ne) koji je uvijek dobar kad su ovakve priče u pitanju. No, osim toga, da budem iskren, film i nije nešto posebno pamtljiv. Također, određene… loše odluke redatelja i producenata doveli su do njegovog inicijalnog potonuća u kinima (kultni status je zaradio kad se pojavio na VHS izdanju) što je gotovo školski primjer kako se neki film, kad uzmete elemente koje imate u njemu, ne treba raditi. A tko su ustvari bili ljudi iz grupe Z? Ekipa koja je odlazila iza neprijateljskih linija i radila čuda Japancima. Danas bi ekvivalent njih bila ekipa iz Nemilosrdnih Gadova, samo što su ovi dečki ipak imali svoje porijeklo u stvarnosti. Film prati jednu takvu njihovu akciju, koja—

—započinje njihovim iskrcavanjem na obali nekog malog otoka. Tamo se negdje srušio avion koji je prevozio važan tovar. Grupa Z treba pronaći tovar, izbjeći japanske patrole i sretno napustiti otok. Samo što to ne ide tako podmazano. U konačni sukob uključit će se i stanovnici otoka, a alo tko će na kraju ostati stajati na svojim nogama.

Prva kardinalna pogreška bilo je otpuštanje prvobitnog redatelja, Phillipa Noycea, poznatog više po svojim američkim filmovima nego australskim, no tu je uvijek jedan Dead Calm da vas upozna s njim. Noyce je dobio pedalu, a zamjenio ga je Tim Burstall, popriličan no name redatelja čiji opus nije ni važan spominjanja. Druga velika pogreška jest u tome što je isključio dobitne karte iz jednadžbe. Iako se film globalno reklamira kao Gibson/Neill projekt, njih dvojica ustvari uopće nisu dominantne face, više manje da su sporedni, dok je u glavnom centru nepoznati John Phillip Law. I dok je Gibson još uspio dobiti svojih pet minuta na ekranu, Sam Neill faktički je nevidljiv, što je, kad se uzme u obzir njihov glumački kapacitet, poprilična greška. Daljnje mane filma jednostavne su – filmska radnja je ravna i produkcijski skromnih dometa. Za jedan ratni film, rat kao takav nije dominantna stvar, što nije loša stvar, ali opsada Japanaca malog otoka i Kineskih žitelja ispričana je bezukusno, bez emocija i jednostano nije zanimljiva. Sama misija nedorečena je i bez naglašenog prioriteta (dok bi trebalo biti suprotno) te nas, opet, nije baš ni brga za nju. I lokacijski je slab jer se sve svodi na nekoliko koliba i par staza u šumi. Kad se zajedno zbroji, nije čudo da je film imao slab odjek u kinima. Jedina dobra stvar u njemu je završni obračun jer se njime stvara neka dinamika, ali i ona je uglavnom svedena na obično puškaranje, bez nekih jakih efekata. Tako u konačnici dobijemo gledljiv film, ali samo ako se nema ništa drugo za izbor, a može proći i kao mali pogled na australsku kinematografiju koja je u tim godinama privlačila bolju pažnju s Mad Max filmovima nego ovakvim projektima. Ništa više od toga, nažalost.

1801937,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1801938,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1801939,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1801941,Et+mXQxmf133BJLjSyMaNupE14LLyDQ2rWo3fLSS4+k3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA== 1801942,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1801943,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1801944,eNG94L0zQCAebyNka1bOwvr0q4mIk246jN+eyrzkVplITJLc6IrQdICKRHQwwzmm9lEb8kJ70HscVFem8gQIDw==

The Boys in Company C (1978)

Posted: 28 svibnja, 2013 in Drama, R.Lee Ermey, Ratni

61JX3whukxL l_77270_516d432e l_77270_b00d425e

IMDb

Trailer

I, tako, ponovo vas vraćam u Vijetnam, i ponovo nam društvo pravo R. Lee Ermey. Još koji film i čovjek nam može biti turistički vodić kroz vržaju zemlju… ili možda ne. Bolje da nam bude drill instruktor, da od naših kilavih pojava napravi ubojite mašine koje će gaziti po omraženom Vijetkongu. Sad, to nekima sigurno već priziva u sjećanje neke određene naslove, ali to mi je bila i namjera. Riječima George Lucasa; mali autori posuđuju, a veliki kradu… dolazimo do zanimljive situacije. Za Company C zna jako malo ljudi da uopće postoji. Ako ste fan ratnih filmova, vjerojatno ste već i naletjeti na njega, možda ga čak i gledali, no ako niste… teško da vam se našao na radaru. Poanta cijele priče… pa, i nema je, osim što je ovaj film poslužio kao kamen temeljac za Kubrickov Full Metal Jacket. Ne mislim da je Kubrick pokrao film, naravno, ne u doslovnom i prenesenom znaženju, no kad netko hvali čovjekovu genijalnost i sve ostalo, nekako mi njegov film izgubi jednu stepenicu na kvaliteti jer to više nije to, čista originalna stvar. No, već kad smo tu, Company C je s razlogom u drugom planu. Radi se o jako dobrom filmu, ali bezličnom, nekako suhom i uklopljenom u trend koji je harao sa sličnim filmovima samo što je tematika bila Drugi Svjetski Rat. Šablona je sljedeća; upoznajete ekipu, pratite ekipu kroz ratište. Ništa više, ništa manje. Oduzmite atraktivnost Full Metal Jacketa (volim ja Ermya, ali ono je brate karikiranje od drila) i dobijete poprilično realistični prikaz kako je to bilo. Točnije, kolika je količina gluposti vladala u tim danima i tko je sve bio zadužen da vodi ljude u bitku. Pa čak ne ni to.

Sadržaj sam vam već ispričao, ali da ponovim u kratkim crtama; nova galerija šarenih likova dolazi pravo na obuku kod nekoliko različitih drill časnika, pa onda putuju u Vijetnam da vode bitku za pravu stvar. Između svega toga dobijate uvid u neka njihova privatna razmišljanja, strahove, planove, ali i općenitu naivnost koju su neki mogli prodavati na kile. Film ne uljepšava stvari, ali ih ni ne ocrnjuje, nema službeno političko stajalište (jedini dobar VC je mrtav VC i slične pizdarije) i radnja ima taj neki polu dokumentarni štih (samo što je kakti igrana forma) koja mu daje na realnosti. Neki će reći, ma, sjajno, stari moj, ali Kubrick je pokazao to i to, bla, bla, bla, no ni Company C ne zaostaje u nekim jednostavnim, ali poprilično efektnim scenama koja dobro opisuje što apsurd rata (naši vojaci imaju prioritet voditi, braniti i junački ginuti za vrlo važan konvoj… da bi se ispostavilo da je u njemu luksuz za časnike) kao i naivnost kojom su ti unovačeni genijalci obilovali (kad imaju prvi susret s paketima mrtvačkih vreća i jedan od njih pomisli da su to ustvari vreće za spavanje koje šalju u Vijetnam da vojaci imaju u čemu spavati) i to je više nego dobro napravljeno (naravno, ima ih još kroz cijeli film, ali bi bilo predugačko za nabrajati) što mu nudi sadržaj, ali i podsadržaj koji nije baš toliko uobičajena pojava.

Ono malo više s tehničke i umjetničke strane… Sidney J. Furie nije Kubrick, što je jasno, i nema njegovu pedantnost u režiji. Pregledna je, ali to je uglavnom sve. Nema nekih posebnih kutova, nema dugačkih kadrova koji traju, i traju i traju, i film ima uglavnom suhoparne, iako dosta dobre akcijske scene (i one koje to nisu) no ništa što bi ga izdiglo iz prosjeka, barem vizualno. Nažalost, ni glumački nije tako dobro naoružan, što je još jedan minus. Koliko sam skužio, Ermey je ovdje odigrao svoju prvu ulogu. Identičnu će ponoviti i u Full Metal Jacketu (samo malo prenaglešenu), a čak mu je i minutaža podjednaka, što ne umanjuje karizmatičnost čovjekove pojave. To znači, naravno, da je lik pravi bad ass, koji je u stvarnosti bio instruktor marinaca. A, usput, dobar je i glumac. Od relativno poznatijih faca tu su još i Stan Shaw (ni ja nikad čuo za njega imenom, ali izgledom ga znam iz tone filmova) te Noble Willingham. Ostatak… smućkaj, pa prolij. To je isto jedna od lošijih strana priče, srednja žalost, no name i loši glumci nisu dobra kombinacija s redateljem koji nema čvrstu ruku i viziju. Ipak, ako ste pobornik onih ratnih filmova koji vole pokazati širu sliku stvari, ovo bi moglo biti otprilike to jer prati radnju od početka, pa do kraja, umjesto da se fokusira na samo jedan događaj. Ako niste pobornik… ne gubite ništa ako ga ne pogledate.

1870002,rWZx7p8vVzQUGr8rLFjDdWAv+jhDWfARkJc7p9xGumaFdyzA1EK6dR9zFWv7DVIccgQKA3rEcgDHeQi0oLEryA== 1870003,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1870004,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1870005,qQ46hxytNVNFeVR1n3LOabXSLKvjwi9GpeYxAPph5KSvcY8UpVROCDXIPhbJqg7bxT_mMFr8KvojoNeQ8a0b9A== 1870006,qQ46hxytNVNFeVR1n3LOabXSLKvjwi9GpeYxAPph5KSvcY8UpVROCDXIPhbJqg7bxT_mMFr8KvojoNeQ8a0b9A== 1870007,qQ46hxytNVNFeVR1n3LOabXSLKvjwi9GpeYxAPph5KSvcY8UpVROCDXIPhbJqg7bxT_mMFr8KvojoNeQ8a0b9A== 1870008,qQ46hxytNVNFeVR1n3LOabXSLKvjwi9GpeYxAPph5KSvcY8UpVROCDXIPhbJqg7bxT_mMFr8KvojoNeQ8a0b9A== 1870009,qQ46hxytNVNFeVR1n3LOabXSLKvjwi9GpeYxAPph5KSvcY8UpVROCDXIPhbJqg7bxT_mMFr8KvojoNeQ8a0b9A==


firebase-gloria-poster 883904261995

IMDb

Trailer

Da ja malo opravdam i ono zaboravljeni u sloganu bloga i izvučem nešto stvarno cool iz arhive jer, koliko čitam po netu, za ovaj film zna jako malo ljudi. Što je nekako čudno jer bi trebao biti negdje na listama relevantnih naslova, ali jasno je i zašto ga tamo nema. Film naime ne gubi vrijeme na pizdarije kao što su ”borim se za domovinu” ili ”umro sam hrabro na ratištu vrlom”… Ne, ovo je Alamo u Vijetnamu. Imate oko 500 VC-a i jedno 30-ak vojnika u nekakvoj pripizdini koja se ni ne može nazvati bazom. I film je jedna dugačka orgazmička pucnjava kojoj, na trenutke se tako čini, nema kraja. Drugi razlog zašto bi trebao imati malo bolji položaj u tom vijetnamskom žanru… Ipak, prvo neke male trivije iz prošlosti. Znate kako je R. Lee Ermey dobio ulogu dril instruktora Hartmana u Full Metal Jacket? Slučajno. Naime, produkcija ga je unajmila da nauči pravog glumca onom predivnom urlanju na koje su svi svršavali i Kubrick kad ga je čuo odlučio je skratiti zajebavanje i uzeo njega da to odigra. A što je i fer, Ermey je pola života bio bad ass vojničina, marinac do srži, dril narednik koje smo svi voljeli mrziti (tj. ako ste vidjeli vojarnu iznutra kao ročnik) pa mu je uloga jednog takvog… što uloga, nije ni glumio, sjela kao budali šamar (iako, nije mu prva). Jednostavno je bio sam svoj. E, to je drugi razlog što je film dobar. Ermey, koji nikad nije bio vodeće lice, ovdje ima glavnu ulogu, što je potez kakav volim vidjeti. Karizmatične njuške, kakva je njegova, inače nisu u prednjem planu, ali kad jesu… pa, stvari obično ispadnu dobro. Na stranu to… sadržaj.

Kako rekoh: Alamo u Vijetnamu. Požarna baza (uopće nisam skužio koji je tu kurac) jest nešto malo više od rupe u tlu. Par rovova, par koliba i to je to. Neki poluvažan strateški položaj… jebeno brdo, ako ćemo govoriti iskreno. Film nas upoznaje s patrolom koja nailazi na izmasakrirano selo (VC nije volio ni svoje, a kamoli druge) i ta jedinica nakon poduže šetnje završi u bazi Gloria. Na bazu se priprema napad, a naši junaci, i oni koji su u bazi, uskoro će dobiti posjetu prekobrojne vojske koja mora osvojiti to vražje brdo. To je više stvar morala (pojašnjenje će doći kasnije) nego što samo brdo ima neku važnost. A napad nije jedan napad već nekoliko njih i ne zna se koji je gori od kojeg.

Započinjemo s onim očitim. To je ratni film i ako očekujte pirotehniku, dobit ćete je. Znam da to baš i nije neka jaka preporuka, ali kad radite film koji uključuje tonu ispucanih metaka, eksplozije, napad helikopterima (ja fakat volim kad su ti Huey u kadru) onda je bolje da to na nešto sliči, i ovdje to sliči pravo. Još jedan razlog zašto bi mu rejting trebao biti bolji. I izravan je u eksplicitnim scenama, da spomenemo, jer uvod kad naša jedinica ulazi u masakrirano selo… pa, ima se što vidjeti, čisto iznenađujuće jer baš to i ne očekujete. Iskreno, nisam išao provjeravati stvarne fakte (navodno je film inspiriran nekim stvarnim događajima, što može biti istina, a i ne mora) no kako sam spomenuo Alamo, znate kako ide konstrukcija. Dolazak u bazu, priprema, prvi napad, zatišje, drugi napad, zatišje, treći napad… Zanimljivo je da film pruža uvid i u drugu stranu medalje, VC časnike, njihove dvojbe, način razmišljanja tako da nije baš jednodimezionalan. Zanimljivo je kako je VC bio pod pritiskom i slabim moralom te je bilo kakva pobjeda bila dovoljna da se to popravi. Napad na golo brdo jasni je pokaz kako je to bilo sjebano razmišljanje, ali i da su iza crnih piđama stajali ljudi koji su jako dobro znali kako je to sjebano razmišljanje. Razlog zašto nije baš popularan može biti i zato što, osim onih sranja o veličanstveniom umiranju za domovinu, ima i prikaza kako su Ameri itekako radili sranja. Mučenje zatvorenika, ubijanje ranjenika na otvorenom polju i ostale vesele stvari. Samo mrtav VC je dobar VC i tako te priče. Mane… pa, ovo je ratni Alamo. Osim pucnjave i sporadičnih prekida nema ničeg drugog. Likovi nisu baš nešto razrađeni, osim Ermeya i nema baš nešto poznatih faca te ako ga mislite gledati u ženskom društvu… ne znam koliko vam je to pametan izbor. No, ako volite ratne filmove koji ne prodaju jeftinu filozofiju, koji imaju dobru priču (iako možda već viđenu) i odlično izvedenu produkciju (iako je napravljen za samo par milijunčega) te želite vidjeti nešto novo (u smislu drugačijeg filma)… ovo bi vam moglo riješiti dosta od tih stavki.

05 1828782,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1828783,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1828784,6MA0m+djBELcNrvKEFEqrvCnsq14dJNbNFQTFfyIz2WypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ==

1828785,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1828786,sbo5748Au+X2u6AhoHsdIG0MRTRmmCmFYe045xx0iahUuPPeng3MKs1YePXY6_TiIijWSraLhe1RiUMg+ucE8w== 1828787,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== daf86f5d1f44

SFBG_14 siege-of-firebase-gloria


l_109297_bc2e3c81 l_86508_b78f7e5a

IMDb

Trailer

Amerikanci i njihovi filmovi o Vijetnamu. Ima ih dobrih, ima ih jednostavno loših. A ima i onih koji su relativno kontroverzni. Zašto? Zato što nikad nije riješeno pitanje zaostalih zarobljenika. Američka vlada negirala je mogućnost da je bilo tko ostao ondje, dok su drugi govorili kako je i deset godina nakon rata ondje bilo preživjelih zarobljenika koji su se mogli spasiti, no, politička posla, ostavljeni su kako se ne bi iskopavale stare ratne sjekire. Osobno, tema mi je poprilično zanimljiva, uvijk ću popušiti dobru intrigu ako ima nekih stvarnih fakti u njoj, a ova priča ovdje, iako službeno fiktivna, u sebi ima neke elemente operacije koja je uistinu poduzeta početkom osamdesetih. Tada je, naime, časnik imenom Bo Gritz (u to je vrijeme, ako se ne varam, već bio u mirovini i na polu plaćeničkoj/savjetničkoj plaći) tvrdio da posjeduje izravne dokaze o zarobljeničkim logorima unutar Vijetnama. Čak je otišao tako daleko da je, financiran privatnim novcem. okupio ekipu sebi sličnih i otišao put Vijetnama da dokaže svoje tvrdnje, no od toga nije bilo ništa. Ne zato što Gritz nije ništa pronašao već zato što ga je USA vlada otkucala Vijetnamcima te su ga presreli odmah na aerodromu i zabranili ulaz. Gritz nikad nije odustao od tvrdnji da je USA vlada ustvari zataškala ostavljenje zarobljenika, što ga je dovelo na shit list tadašnje administracije. Zašto je to bitno? Pa, tako, doći ćemo na to. No, tema je upotrijebljena u nekoliko filmova, od čega se najviše ističu ”klasici” Missing in Action i Rambo: First Blood; Part Two. Oni su igrali na tipičnu macho kartu, jedan junak spašava dan i znate kako je to završilo kad se u Vijetnam vrate Chuck Norris i Sly Stallone. Sad ćete doznati kako to izgleda kad to napravi glumački laf Gene Hackman.

Film se otvara ratnom akcijom koja je već u startu sjebana; Ameri su u jakoj ofenzivi povlačenja, okruženi paljbom i eksplozijama. Kroz taj dio uviđamo kako su neki od njih ostali zarobljeni i, neizgovoreno, zaboravljeni. Radnja se seli u ”sadašnjost”, deset godina nakon rata i fokus se prebacuje na Pukovnika Rhodesa, bivšeg časnika koji tvrdi da u vijetnamu još uvijek postoje živi zarobljenici, na što ga nitko, očekivano ne jebe ni pet posto. Ipak, sreća će mu se osmjehnuti jer će dobiti izravan dokaz da su njegove riječi točne, a onda će doći i ponuda da se vrati tamo i izvuče ih van. Privatnik, čiji je sin također u zarobljeništvu, daje Rhodesu slobodne ruke da oformi jedinicu za izvlačenje te on počne sakupljati svoje ljude kojima je nekad zapovijedao da ga ponovo prate na još jednom putu u poznatu, neprijateljsku zemlju. Nakon iscrpljujućih vježbi, planiranja i obuke, Rhodes i njegovi ljudi odlaze u Vijetnam, gdje dolazi do ponovnog sukoba s nekim starim… pa, sada su ”prijatelji”, ali u njihovoj knjizi stoji; Jednom VC, uvijek VC.

Vratimo se na Gritza malo. Čovjek je stekao crnu reputaciju svojim nastupima, ali i podržavanje javnosti. Glasina ide da je privatnik financirao njegovo istraživanje i odlazak u Vijetnam, što je predočeno u film (ne sve, naravno, tek oni javne stvari) i to mu na neki bizarni način daje određenu kreditibilnost jer možemo reći da je nastao na platformi istinitih događaja (Gritz je danas nešto kao nacionalni junak zbog te svoje kampanje). Tamo gdje je stvarnost stala, film je nastavio i, mnogi će reći, potvrdio ono što su svi sumnjali u vezi zarobljenika. Ipak, za razliku od onih koji su uzeli premisu i napravili svoje viđenje stvari (da, i Nestali u Akciji i Rambo 2 su ustvari izravne kopije ovog filma, barem njegove premise) ovdje je priča osobnija: Rhodes je možda časnik, ali ga boli neka stvar za ispravljanje krivih drina već samo želi vratiti izgubljenog sina. I putovanje u neprijateljsko okružje (što je Vijetnam, usprkos rekidu rata, još uvijek bio) nije samo ”idemo mi malo ratovati” već detaljno planiranje i uvježbavanje napada, što film čini malo manje ratnim (sukobi su na njegovom početku i kraju) a malo više dramom kojom je Hackman dominirao bez da se oznojio. Podršku mu je davao, zanimljivo, jedan veteran, Robert Stack, jedan mladi gušter čije je vrijeme tek trebalo doći, Patrick Swayze, i jedan tada već, blizu Hackamnovog talenta, majstor, Fred Ward. Stoga, što se tiče glumačke kvalitete, možete biti uvjereni da je film više nego adekvatno opremljen. Što se tiče akcije, i ona je više nego solidna. Doza pirotehnike, doza puškaranja i dosta povoljan izgleda lokacija koje glume ”Vijetnam”. Režija je više nego korektna jer je na nju pazio Ted Kotcheff, a ako vam je tu nešto poznato, to je zato što je čovjek prije ovog filma spakirao First Blood, koji se danas najviše i cijeni u Rambo sagi. Hrpa odličnih/dobrih glumaca, fini produkcijski uvjeti, intrigantna i originalna tema… šteta je propustiti takvo što već kad se sve karte tako lijepo poslože. Mana, pitate vi. Nema je, ali ovo je muški film, pa sad si vi odlučite koliko je to zapravo mana.

1887037,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1887039,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 1887040,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1887041,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ==

1887042,tLmch_TO9w6b3b1LveSr9bke6mKyYFU4upoYQPxxlojUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1887046,EGxloAICFWSu_r7y+GPq9EciiZbCW3Mw4jOkFo1C99PLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 1935246,IA2cqZRxweaAWq5UyvWp1kmU2lgDBQQouHqp+AtcZT42+wtLSRgswX4dxsk0ZAE5qNiTjokyUIKw_tAIPhp7QA== 1935247,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw==

1935248,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2347256,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 2347257,ZIPp_ZrhMBsQR1mNUksR_qhMKuWNa0vMvaD19GLii+37Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== 5223469,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ==