Halloween (2007) & Halloween II (2009)

 

IMDb & IMDb

Trailer & Trailer

 

Nažalost, ova godina mi je bila poprilično zaposlena, pa nisam uspio pisati toliko kolika sam htio (možda iduća neće biti tako naporna) i kada malo bolje pogledam – još uvijek nisam napravio jednu negativnu kritiku. Mislim, jesam, nabrojao sam gomilu filmova koji ne valjaju, koji su loši i koje treba izbjegavati, ali uvijek sam bio fin i sve u rukavicama. Pa si malo mislim – fuck that shit, idemo biti malo izravni. Kako nam dolaze praznici (Ho-Ho-Ho) velika je vjerojatnost da neću stići nešto posebno napisati, pa bi trebalo ovu godinu završiti s praskom – doslovnim. Onako, napraviti nešto posebno, malo izbaciti negativnu energiju iz sebe i tako te priče. Zašto Halloween? Pa, kako stvari stoje, ovogodišnji Halloween (ovaj post odmah ispod) ispao je gotovo najbolje filmsko iznenađenje ove godine. Barem meni. Da, film ima mana, da i to je do neke mjere mužnja krave, ALI to je film koji funkcionira i čak vraća u sjećanje original, što je lijepa nostalgičarska gesta. Rob Zombie, taj netalentirani drkaroš, napravio je sve suprotno od toga. O, da, pretpostavljam da bi prije svega trebao staviti nekakvo upozorenja. Ako ste pobornik djela dotičnog, onda bi bilo bolje da preskočite ovaj tekst jer tu će biti rečene grozne stvari, nepristojne stvari i općenito taj-mi-lik-ide-na-živce stvari da će to biti bolno za čitati. Nadalje – ako ste osjetljivi na psovke, nepristojne izraze i općenito skidanja svetaca, također vam preporučavam da izbjegnete ovaj tekst jer će i toga biti – puno. Ako vas živciraju amaterska piskarala koja misle da su najpametnija na svijetu po pitanju filmske kritike, onda ste stvarno bez sreće jer to će biti ovaj tekst i, već uviđate obrazac, za vaše duševno zdravlje će biti bolje da ne čitate dalje. Jer kada jebeni netalentirani seronja ide dirati kultni film pod izgovorm da ga treba “popraviti”, ja jebeno reagiram i to reagiram na takav način da bi Samuel motherfucker Jackson rekao da se malo smirim. Ozbiljno. Mrzim tog tipa. Ne samo mrzim mrzim, mrzim ga iz dna duše. Nemam pojma kakav je kao glazbenik, ne slušam ga, jebe mi se koliko je dobar u udaranju glazbenih nota, ali kada se takav drkaroš uhvati kamere i ide raditi obradu kultnog filma i debelo se preseravati kako je original trebalo popravljati – ja reagiram. A da stvar bude još gora, nisam ni neki preveliki obožavatelj originalnog filma. Volim Carpentera, ali više volim neke druge naslove nego samu Noć Vještica. To je sjajan triler, ne držim ga čak ni za horor u pravom smislu te riječi, koji je sjajan po svemu – od priče, pa do atmosfere koji su postignuti nekim stvarno banalnim filmskim trikovima, pa do rada kamere i glume, ali da bi vodio rat s nekim samo zato da mu obranim filmsku čast – ne bih. Što se tiče ovih obrada – pogledao sam samo prvi. To je sranje od filma, ali sam ga nekako i zaboravio, da budem iskren. Nedavno sam napokon pogledao i drugi dio. Jebena. Teška. Negledljiva. Pizdarija. Prvi je loš, stvarno loš, ALI imao je tu i tamo nešto što je fukncioniralo – nisam toliki seronja da ne mogu pronaći nešto dobru i u lošem filmu – no nastavak je čisto prepotentno i netalentirano izdrkavanje lika koji ima jebeni fetiš na vlastitu ženu i na jebene hektolitre krvi i koji jebeno voli “popravljati” kultne filmove jer on to zna bolje. Fuck you, Rob, ja znam pisati filmsku kritiku i sravniti s crnom zemljom loše filmove.

Dakle – idemo od početka. Halloween serijal više nije funkcionirao. Uskrsnuće je bio krš i lom, mala zarada, loše kritike – taj konj je doslovno izdahnuo kao i Laurie Strode. Što raditi? Napraviti obradu. Sjajna ideja. Rez na Roba Zombiea. Taj lik je režirao neke svoje video-spotove i neke slashere i kako je od svih redatelja dobio priliku da ovo radi – pojma nemam. Možda mu je Harvey Weinstein povalio ženu, možda je povalio Roba, tko će ga znati. Uglavnom, Rob je malo prije toga izjavljivao da su svi redatelji koji idu raditi obrade kultnih filmova jebeni idioti. To je rekao Rob Zombie. Zašto dirati kultne filmove koji su ionako već završeni. To je isto rekao Rob Zombie. Aliiii, pretpostavljam da je miris novca puno bolji od toga da budeš jebeni idiot. Naravno, Zack Snyder je napravio obradu Dawn of Dead i napravio je jebeno dobar posao; nije popljuvao original, uveo je neke novine, malo je sve modernizirao – film funkcionira. Lijepe kritike, lijepa zarada, ALI najvažnije je to da mu je taj film otvorio vrata velikih studija i velikih igrača. Ono što Rob ne kuži jeste da Snyder, ma koliko ga filmski snobovi ne voljeli, ima pravog talenta. Zato i zna raditi filmove. Rob Zombie je moron od par ideja koji nema što tražiti među velikim igračima. Dakle, on je rekao da to ne radi radi novaca (znamo, seronjo, radio si to radi prilike da upadneš među velike igrače) i da to radi jer originalni Halloween treba “popraviti”. Što treba popraviti? Ah, doći ćemo i na to, svaku stavku pojedinačno. Za početak – film se ne treba događati u nekom mirnom predgrađu već nekom shit gradu punom bijelih seljačina. Što je nedostajalo originalu? Psovke. Prvih pet minuta, ponavljam, prvih-5-minuta obrade ide nekako; pičko, kurvo, droljo, jebat ću te, izjebat ću te, izjebat ću te namrtvo u lubanju – Vidite? To je nedostajalo originalnoj Noći Vještica – pravi dijalog. Tu stvari ne staju; to se nastavlja jer sada upoznajemo malog Michaela Myersa, dok je bio običan klinac. To sa psovkama – toga ima dalje. U školi, izvan škole, oko škole, po cijelom jebenom gradu ljudi samo prostače. Ova verzija Haddonfielda nije mirno područje, ovo je shit-town koji treba spaliti do temelja. Mama Myers (Sheri Moon) je kurva jer – naravno da je. Pleše u strip-baru jer svaki dobar horor slasher treba jednu takvu scenu. Tu i tata Myers… valjda, koji osim što jebe sve po spisku također ima incest misli o kćeri ili polukćeri ili koji mu je već kurac. O, da, ono što je nedostajalo originalu bila je jedna prava white-trash obitelj, sto riječi kurac-pička-jebanje i mali Mickey koji kasnije postane serijski ubojica. Okej, mali Mickey ubije setru, ubije očuha ili koji mu je već kurac (jer film treba više ubojstava) ubije sestrinog dečka (mali Mickey se naradio tu prvu noć) i ode u bolnicu. O, da. Kako je rekao Zombie – trebalo je objasniti masku. Jer, glupo je da ju je ukrao kao u prvom filmu, to mu se nije sviđalo, trebalo je biti nešto epsko. Kako je Mickey dobio svoju masku? Donio ju je curin dečko. I svi je koriste u par scena, kao jebenu kurvu. Sada su svi sretniji jer je jebeni Rob Zombie od ikone napravio običnu pizdariju koju svatko navlači. I, tako, nakon svih klišeja o serijskim ubojicama (jer mali Mickey ubija i životinje i školske nasilnike i… mali Mickey je puno ubijao u svojim mladim danima) odlazimo u psihijatrijsku bolnicu.

Ulazi doktor Sam Loomis. Rekao sam da film ima nekih pozitivnih stvari – Malcolm McDowell je jedna od njih. S njime ne možete pogriješiti. Lik je karizmatičan, lik zna glumiti, lik krade svaku sekundu kada je na ekranu. Čak i moroni znaju da će napraviti nešto dobro ako ga stave u film. Mali Mickey i Loomis tako pričaju, mlate praznu slamu, bla-bla-bla. Dogodi se par stvari. Mali Mickey ubije medicinsku sestru (tu je ustvari kopirana scena iz knjige o Hannibalu Lecteru – taj je seronja mislio da to neću skužiti – butt, gues what, asshole…!) njegova mama se ubije… jebote, svi rikavaju mrtvi ovdje. Loomis diže ruke od maloga jer mu je antipatičan (ne lažem – klinac je antipatičan da glava boli – puno bolji je klinac iz drugog dijela) i – odlazi. Mali Mickey odrasta u velikog Michaela i svoje dane provodi u izradi papirnatih maski. Kada kažem velikog onda mislim u jebenog diva. Preko dva metra, valjda. Kada je Carpenter rekao da je Myers nezaustavljiva sila, jebeni Rob Zombie je to protumačio kao jednog ogromnog tipa. Što već dugo nismo vidjeli u filmu? Ah, par bijelih seljačina. Evo ih, svježe dostavljeni. Imamo dva totalna kretena (pička-kurva-jebanje-dijalog) koji odluče silovati neku retardiranu curu u sobi od jebenog Michaela Myersa. Ozbiljno? Što je nedostajalo originalu? Zašto je Michael pobjegao iz bolnice, odnosno kako. Pa, ubio je dvojicu seljačina jer – naravno da ih je ubio. Tu leži twist u radnji – Michael Myers je ovdje pozitivac. On je Dexter Morgan jebenih slashera jer ubija samo one koji su još gori od njega (što je puno posla jer je cijeli jebeni grad gori od njega). Druga stvar koja ovdje valja – Danny Trejo. Danny jebeni Trejo glumi najnormalnijeg lika u cijelom filmu. Ne prostači, govori normalno, ponaša se normalno. Danny Trejo, koji je slika i prilika negativca, ovdje je pozitivac. Mrzim ovaj film iz dna duše, ali njega volim. Michael ga ubije. Michael Myers je seronja, ne psihotični ubojica. Pobjegne iz bolnice (nemam pojma kako jer je tak’ mali i nevidljivi) i odlazi… nekuda, ubije još par ljudi, vraća se doma, pronalazi onu masku (koja nije istrunula u zemlji nakon 20 godina) i sada napokon dolazimo do onog dijela koji je remake originala. Upoznajmo novu Laurie. Zamrzimo novu Laurie. Nova Laurie je kučka, kratko i jasno rečeno i prva scene gdje je upoznamo, ona govori o svojim sisicama i ševi krofnu prstom. Što nije valjalo u originalu? Laurie je bila dobra cura koja se sviđala publici; trebalo ju je pretvoriti u kučku jer u ovoj verziji smijemo jedino Michaela voljeti. Tu je i Danielle Harris. Sjećate se nje? Ona je bila curica koja je imala glavne uloge u 4 i 5 dijelu starih filmova. Ovdje je u toplesu – hvala Rob što sam se osjećao kao perverznjak i pedofil. Uglavnom, puno ubojstava, puno krvi i puno vrištanja. To je to. Michael Myers ovdje samo hoda kao terminator i kolje sve živo i neživo – osim Laurie. Nju čuva jer je je glavna uloga… kao. Kraj. Dakle, film je loš. Zašto je loš? Jer je to obično izdrkavanje Roba Zombiea sa svojim white trash seljoberima, svojim jebenim jebanjem o jebenom jebanju govorima, bezveznom glumom (Sheri Moon ne zna glumiti), ALI i kada maknemo to dobijemo klišeje na klišeje o serijskim ubojicama, mesarenje pornografiju, toliko krvi da bi i Kubrick rekao – ‘oladi malo, stari – i onda još malo krvi. Film uopće nema atmosfere ili neke prave jeze. Stavite bilo kojeg zakrabuljenog lika i dobijete bolji film. Ne mogu reći da nije dobro snimljen jer jest, ALI snimljen kao da je Mickey Myers krenuo ubijati po parku prikolica, a ne nekom mirnom predgrađu. Pogledate i zaboravite. ALI, film je zaradio pristojne novce, koštao je 15 milijuna, zaradio 58 u USA, što je značilo da će biti nastavak. Fanovi su rekli da je ovo glupost. Rob Zombie je rekao da ga boli kurac za fanove. Carpenter je rekao da je Zombie piss of shit od čovjeka jer je seronja koji je lagao u njegovo ime.  Svi su svakoga obožavali u vezi ovog filma.

 

Dvije godine kasnije – noćna mora se nastavlja. Ne znam u čijoj je to šupljoj glavi bila dobra ideja dati drkarošu slobodne ruke da radi što hoće, ali, oh, kako se to nekome i obilo u glavu. Nakon što je snimio remake, Zombie je rekao da je gotov s Halloween filmovima, da je rekao što je mislio reći, ide dalje. Ali, pošto je već poznato da je stari Rob dvolična kurčina od čovjeka, tako se i on vratio režirati nastavak. Zašto je to napravio? Jer mu nitko drugi nije nudio ništa drugo za režirati, Hollywood mu nije otvorio svoja velika vrata kao Zacku Snyderu, milijuni dolara nisu počeli padati s neba da snima svoje fuck-fuck-jebanje-fuck-fuck bijele seljačine i tako se on vratio natrag. Jer su, osim opet 15 milijuna dolara budžeta, također mu dali otvorene ruke da snimi kakav god želi Halloween film. Jer kad producente boli kurac, što bi njega. I tako smo dobili nastavak. Prije nego je krenuo sa snimanjem, Rob je rekao da sada više nema smisla da ponovo radi nešto slično Carpenteru (jer je originalna Noć Vještica bila puna bijelih seljačina koji ne znaju reći ništa drugo osim – fuck) pa će sada napraviti nešto po svome. ALI, prvih pola sata filma je doslovno remake drugog dijela originalnog Halloween II filma, kojeg je napisao Carpenter i režirao po koju scenu. Film se, kao i stari nastavak, nastavlja direktno na radnju prošlog. Krvi do koljena, mrtvih kao u priči, vrištanje… Film nakon toga pokazuje da sve to bio samo san i da Laurie sada živi s prijateljicom Anne i njezinim tatom šerifom i da je postala još iritantnije kučka koja nikako ne prestaje mljeti i kukati o tome što joj se dogodilo u prošlom filmu. Toliko je dosadna da sam želio da je ubije bilo tko u filmu. Bilo. Tko. Upoznajemo njezino novo društvo, neke cure – i to je to. Pojma nemam tko su one, ni što rade, tu su. I sada idemo malo vidjeti što Michael radi. Michael je postao Steven Seagal. Mislite da se šalim? Lik živi u jebenoj šumi, u jebenoj kolibi i u skladu s jebenom prirodom. Prije toga vidimo kako je preživio prošli film i kako su ga dva morona vozila u mrtvačnicu, ali su imali udes (udarili su u kravu – ne zajebavam se) i on ih je ubio. Jedan od njih je pokazao koliko je Rob dobar scenarist. Dvije minute je ponavljao fuck-fuck-fuck-fuck-fuck dok mu je par litara krvi liptalo iz usta. Enivej, to je sve iza Michaela. Pustio je kosu, pustio je bradu, ne nosi masku – živi bećarskim životom. Što je nedostajalo ovom filmu? Malo white-trash seljačina. Za ovu priliku tu ih je troje. I našli su zajebavati velikog Mickeyja. Sranje, jebanje, jebanje, pička, kurac – tako nekako ide dijalog i Mickey to stvarno trpi kao Seagal. On ne želi ubijati ljude, on želi hodati po šumi i pričati s ptičicama kao prokleta Snjeguljica. No, u slasheru smo, a Mickey je ubojica (pozitivac) pa on ubije to troje kretena i dolazimo do bizarnog dijela.

Ustvari, do njega smo došli odmah na početku jer Sheri Moon je opet u filmu. Ha! To niste očekivali, zar ne? Da će Rob jebeni Zombie opet ubaciti svoju netalentiranu ženu i u nastavak iako si je u prošlom dijelu prosvirala glavu pištoljem. Ovdje je prvo nekakva flashback scena gdje ona posjećuje klinca u bolnici (klinac djeluje simpa, iskreno, bio bi jeziv kao mali Mickey – jedna mala sitnica koja je okej u ovom filmu) i dostavlja mu figuru bijelog konja. Zašto bijelog konja? Pitaj dragog boga jer je Mickey Myers inače poznat po svom fetišu na bijele konje, stalno smo ih viđali u starim filmovima. Enivej, ta scena je opravdanje da kada vidimo ponovo Sheri Moon u bijeloj haljini a’la Pepeljuga i kako drži za uzde bijelog konja skužimo da je ta scena bila zbog toga. Oh, da, ona je ovdje nešto kao duh. S bijelim konjem. I ona govori Michaelu da se treba vratiti natrag u grad u završiti posao. Poubijati cijeli grad. Valjda. Ili samo sestru da mogu opet biti jedna velika sretna obitelj. Ne zezam vas, to je stvarno u ovom filmu. I tako naš junak prestaje biti Steven Seagal i odluči se vratiti u Haddonfield i ubijati još malo white-trash seljobera. Rez na Sama Loomisa. Sjećate se kada je Malcolm McDowell bio najbolji dio prvog filma? On je i ovdje najbolji dio filma, ali ne zbog toga što je glumio istog lika već zato što je jednostavno dobar glumac. Sjećate se kada je Sam Loomis u izvedbi Donalda Pleasancea bio nešto kao Van Helsing, zadnja linija obrane pred Myersom? Dobri stari dani. Novi Loomis je isto tako postao seronja. Koliki seronja? On je napisao knjigu o ubojstvima, postao je slavan, zlostavlja svoju asistenticu raznim snobovskim prohtjevima i, kao vrhunac neukusa, odluči napraviti promociju u gradu na godišnjicu ubojstava. Jel’ ga mrzite već? Laurie je sjebana, stalnu kuka o nečemu, fuck-fuck-fuck dijalog… ne brini, dušo, mrzimo te još od prvog filma. Tu je i Danelle Harris ponovo. Ona je cool jer u jednoj sceni kaže Laurie da prestane kenjkati kao primadona jer su i drugi doživjeli užas. Eto – našao sam jednu dobru stvar u ovom filmu. Što se događa u filmu još? Pa, evo nas opet u striptiz-baru. Veliki Michael, koji iznenada ima halucijancije mam u bijelom, s konjem, vidi i samog sebe kao klinca s njom. Pojma nemam zašto, valjda jer je pojeo nekakve čudne gljive dok je živio u šumi. I tako dobivamo scene koje nemaju veze s filmom, gdje vidimo Sheri Moon kako se šeta po striptiz pisti (jer svaki mali klinac mora vidjeti vlastitu mamu u takvom izdanju – to je prava stvar da ga još više sjebe u glavu)  i ima tu crno bijelih sekvenci gdje opet vidimo Sheri Moon u nečemu što djeluje kao video-spot za nešto… nešto. Sheri Moon ima jako puno u ovom filmu, iako je mrtva. Michaela se opet mora podsjetiti da je u slasher filmu, pa umjesto Michaela Myersa on postaje Paul Kersey i brani kurve od nasilnika – bez zajebancije. Michael je u ovim verzijama sve samo ne pomalo nadnaravni ubojica. Laurie ide van s društvom, Danielle Harris ostaje doma, Michael odluči napokon malo više ubijati. Na kraju filma opet imamo hektolitre krvi, sve završava u onoj Michaelovoj kolibi, ubije Loomisa (valjda), policija strese Laurie (i jebeno je promaše!) i kraj je da ona sjedi u psihijatrijskoj bolnici, ima smješak kakvog bi i Jocker poželio i, da, Sheri Moon opet vuče onog jadnog konja kroz bijele hodnike, jasno naglašavajući da smo je trebali vidjeti i u trećem dijelu. I konja.

Film je prošao loše, iako je, tehnički, zaradio. Kritike su ga pokopale. I dok je verzija iz 2007 dobila miješane kritike, neki su joj progledali kroz proste jer je barem djelovalo kao da se pokušava napraviti nešto drugačije. Nastavak je bio prikucan na zid srama, bez pardona su ga razapeli jer je, iznenađenje, iznenađenje – sranje. Film se uglavnom svodi na nebulozno bacanje drkice Roba Zombiea na vlastitu ženu (ne znam voli li je toliko ili se samo povodi računicom da su dvije plaće bolje od jedne – kako god, moramo je trpiti u svamom njegovom filmu) i brutalno klanje likova i fuck-fuck-fuck dijaloge. Moglo bi se reći da je pokušao i baciti nekakvu kritiku da se ljudi bogate na račun tuđe nesreće… valjda, ali da bi se postigao taj sutilni podkontekst u filmu treba znati režirati. Kako je Zombie tokom prvog filma rekao da ga boli kurac za fanove, tako su oni rekli da ih boli kurac za nastavak, a studio je, vidjevši da od ovoga nema kruha, odmah otkazao treći dio. Postoje čak dvije verzije. Kino i redateljska. Pitate se u čemu je razlika? Kino verzija ima nekoliko -jebote-jebeni-jebana-jebeno riječi manje. Mislim da ima i par scena manje sa Sheri Moon, ali nisam siguran jer mi je i ova verzija, koju god jebote da sam gledao, bila dovoljna da zamrzim film još više nego prvi. Ako ništa drugo, ovdje barem nije bilo “popravljanja” kao u prvom (Zombie je naučio lekciju o pričanju gluposti) i, tehnički, moglo bi se reći da je radnja pokušala napraviti nešto novo. Dat ću mu jedan mali plus zato što je barem zagrebao, malo, malo, malo po ideji da prikaže kako se život nastavlja za one koji su preživjeli slasher film (tu je uistinu intrigantna ideja) ali sama ideja se svela na jednu malu scenu za obiteljskim stolom jer je odmah napravljen rez na Laurie koja, jebote, ne prestaje kukati tokom cijelog filma. Ona je ustvari prava mala njonjava dosada, najgori lik koji postoji u filmu. Čovjek bi pomislio da će tu biti neke razrade karaktera nakon što joj je jebeni Michael Myers poubijao cijelu obitelj, pravu i usvojiteljsku, ali to je Rob Zombie, vic je na moj račun što sam očekivao da bi lik mogao snimiti nešto suvislo osim vlastite žene. Što je bilo dalje? Jebeno ništa, eto što je bilo. Nakon što je film proglašen za propast, i ono malo šansi što je Zombie imao da se prebaci među velike igraće potonule su kao Titanik. Sada snima treći dio one pizdarije The Devil Reject. I opet glumi Sheri Moon. O, znate na koji film mislim. Onaj koji nije nikako mogao završiti, koji je puštao Free Bird zadnjih deset minuta i mi smo bili prisiljeni gledati montažu sretnih trenutaka troje poremećenih ubojica koje na kraju izrešetaju policajci. Vidite – još su živi. Deset metaka svaki? Ogrebotina. Dakle, da završim ovaj specijal riječima likova iz filmova – jebote, gledat ćemo jebene filmove jebenog Roba Zombiea još puno jebenih godina i jebeno neće postati ništa jebeno bolji.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Death Wish (2018)

 

IMDb

Trailer

 

Brian Garfield izjavio je da nije bio zadovoljan filmskom verzijom svog romana zato što kad vidite da glavnu ulogu glumi Charles Bronson, odmah znate da jedva čeka da počne ubijati ljude. Uglavnom, čovjek je bio u pravu. Tko je sada Brian Garfield, pitate se vi. Garfield je amarički pisac koji je sada već daleke 1972 godine objavio svoj najpoznatiji roman – Death Wish (Smrtonosna želja ako ste baš obožavatelj lokalnih prijevoda). Priča je to o malom čovjeku, radnom čovjeku, bezličnom čovjeku koji doživi obiteljsku tragediju i polako krene u vlastitu osvetu protiv kriminala tako što po noći hoda gradskim ulicama i ubija lopove koji mu se nađu na putu. Istini za volju, roman nije naišao na neki spektakularni uspjeh, bio je to psihološki krimić, lijepo napisan, s naglasom više na psihološki nego na krimić, ali imao je ono nešto što je zapelo filmskim producentima za oko – mogućnost da bude dobar film. I jest, originalni Death Wish je danas kultni krimić za kojeg svi znaju koji se pretvorio u akcijski nastavak koji pak više nije imao veze s ničim osim da stari Charlie hoda uokolo i ubija ljude. Meni osobno nije baš nešto. Da, znam, svi ga uglavnom vole, ali kako je Garfield rekao, kad vidite Bronsona, znate u što će se film pretvoriti. Realno gledajući, Paul Benjamin iz romana (prekršten u Kersey za filmske potrebe) više je Dustin Hoffman nego Charles Bronson, pa si vi sada vidite kako su stvari izgledale drugačije. Već kada sam tu, Garfield je napisao i nastavak romana nazvan Death Sentance, što zbog toga zato što je bio nezadovoljan filmom, što zbog toga jer je želio još više zagrebati ispod psihološke površine junaka kojemu se svidjelo ubijanje. I on je ekraniziran, ali ne kao dio Death Wish serijala (producenti su ga odbili jer u njemu nije bilo stvari koje su postale Bronsonov trade-mark; hodanje uokolo i ubijanje ljudi) već kao zaseban film iz to 2007. Kevin Bacon je glumio glavnu ulogu i film je… skoro pa prerada Death Wish filma. Garfield je bio jako zadovoljan njime (iako, tehnički, roman i film dijele samo zajedničko ime, ništa više od toga) jer je pogodio tu psihološku notu koju je on naglašavao u romanima. Bilo kako bilo, došlo je vrijeme da se radi obrada, naravno, jer Hollywood je tako kronično nisko sa svježim idejama da se čisto čudim kako ga nisu već ranije snimili. Nije da nisu pokušali. Sylvester Stallone je trebao u jednom trenutku glumiti glavnu ulogu. Volim ja Slyja, ali to bi bio promašaj epskih razmjera, već ga vidim. I kako se prošlost voli ponavljati, tako i remake pati od istog problema kao i original – Bruce Willis jednostavno nije glumac koji će dobro utjeloviti nekog tako awarage Joe tipa, koji se psihički slomi i krene ubijati ljude. Jednostavno nije. On je John McClane, on doslovce živi za to da krene ubijati negativce. Ali, rekavši to, da odmah kažem kako je film ustvari dobar. Ništa posebno, naravno, ali je dobar barem za jedno gledanje zato jer je Willis u njemu.

Idemo od početka. Ako već ideš raditi remake nekog starog filma, prva stvar koju moraš napraviti je da radnju prilagodiš vremenu u kojemu ga snimaš. Prva točka dnevnog reda ispunjena. Novi Death Wish se događa u sadašnjici i sva modernizacija koja je u njemu napravljena napravljena je dobro, pa čak i s jakom dozom kritike na sve ove društvene gluposti kojima smo okruženi. Novine? Tko još čita novine. Willisov Paul Kersey postaje “slavan” zato što ga neka budala snimi mobitelom i odmah izbaci na Internet jer to razni “blogeri” i “youtuberi” rade. I stvar, očekivano, postaje “viralna” – hej, terminologija je sva tu, moderno doba i tako te priče, kao i to da svaka budala može izgovoriti ono što želi, pozivajući se na, khm, slobodu govora. Druga stvar koja funkcionira, originalni Death Wish je bio kritika društva. To sad zvuči malo naopako jer se radi o Charlie Bronson filmu, ali stvarno jest, i kao takav išao je pokazati kako je nasilje svuda oko nas i da nigdje nismo sigurni. Iako ubija kriminalce lijepo-desno, Bronsonov Kersey na kraju balade ne pronađe one koji su mu ubili ženu. Ova verzija… pa, danas svatko može kritizirati svašta tako da to više nije ni zabavno, ni zanimljivo. Ovo je zato kritika pravosudnog sustava i dobri stari revenge film. Jer kada se idete zajebavati s Bruce Willisom, onda se idete zajebavati s najgorim. Michael Winner, redatelj originala, ima je određeni fetiš na zlostavljanje žena u svojim filmovima (Bronson je čak stavio posebnu odredbu u ugovor za nastavak da njegova žena Jill Ireland neće doživjeti ništa na filmu – zabranjen pristup) i Elli Roth, srećom, nije jedan od takvih. Za čudo, ovo mu je prvi akcijski film koji režira, očekivali biste svašta, no on stvari drži pod kontrolom – lopovi su ovdje pljačkaši, sve što ih zanima je bogat plijen, nisu baš psihopati, niti totalni krelci (iako je jedan silovatelj, jebiga, i klišeji moraju od nečega živjeti). Ovaj Kersey ima puno teži period nego onaj Bronsonov, ali na kraju i on dolazi do zaključka kako se nešto mora napraviti i time dolazimo do onog dijela kojeg svi volimo – bilo Bronson, bilo Willis, važno je samo da negativci  padaju kao muhe dok ih oni ubijaju.

Roth se pokazao kao spretan redatelj, što je prva stvar koje me iznenadila. Njega baš inače ne šmekam previše, svi ti likovi koje Tarantino promiče uokolo uglavnom ispadnu precjenjena stvorenja, ali za jedan akcijski film, ovo je stvarno dobro odrađeno. Lijepo, pregledno, jasno, nema čak ni nekih divljih rezova i takvih stvari. Willis se snašao bolje od očekivanog, dapače, u nekoliko boljih scena vidi se da ima glumačkog dara, ali da ga jako rijetko koristi, što je pomalo i šteta, ali ovdje je svakako dobro došlo da ocrta stanje lika. Modernizaciju sam već spomenuo, no spomenut ću je opet – svi detalji se uklapaju, pri čemu mislim na to kako negativci dođu do njihove kuće (i to je toliko banalno da glava boli) kao i to kako se Willisov lik počinje pripremati za svoju idemo je nazvati misiju. Radnja nimalo ne šteti uputiti kritiku na rad policije, ali to je ipak malo manje izraženo, tek toliko da se zna i tu sada polako dolazimo do nekih mana koje vrijedi spomenuti. Kritika nije bila naklonjena filma (teško da je to nekakvo iznenađenje) jer ustvari na stol ne donosi ništa novo. To je čak i istina. Novi Death Wish ne izmišlja toplu vodu, to je uglavnom pravocrtni osveta-krimić u kojemu su ubačene neke dodatne stvari tek toliko da ima malo arome. Meni osobno je najslabije to što je neodlučan. Iako je na trenutke pravo izravan, barem što se tiče akcije, ne može se isto reći i za izražavanje stavova. Tako ne potiče na uzimanje pravde u svoje ruke jer to danas nije politički korektno, a još manje je poželjno kada se događa toliko pucnjava po školama. Ne kritizira ni rad policije, ne toliko koliko bi mogao, već je to samo mala pozadina koja nikoga ne vrijeđa. Svi znamo da su žandari pretrpani slučajevima, life is a bitch i to je otprilike to. Posljednja zamjerka je… pa, meni nije zamjerka, ali i jest u neku ruku jer film u završnici postaje full Bruce Willis način rada; strojnice, ubijanje negativaca, cijeli paket. Do tada je dosta solidno plesao na nekakvoj granici između krimića i akcića, da bi otplesao u samu hard akciju. Opet, ako ste ovaj film išli gledati zbog drame, a ne Willisa… uzeli ste pogrešan film za to. Iako, mogu dodati da u zadnje vrijeme slabo nešto gledam (počeo sam malo više glumiti pisca) i ako gledam, onda su to ovi hitovi teške kategorije. Nakon Black Panther i Avengersa… ovo mi je sjelo pravo dobro, što ne znači nužno da će i vama. No, ja volim Willisa čak i kad glumi u B sranjima, pa mu dajem popusta, a ovo je ispalo bolje od zadnjeg Die Hard filma (znam, nije baš neki rezultat za postići – skoro sve je bolje od zadnjeg Die Hard filma) i gotovo na tragu njegovih boljih ostvarenja. Možda je i sretna okolnost što film nije postigao financijski uspjeh jer bi se išlo na novo nizanje nastavaka, a svi znamo kako je to ispalo s Bronsonom (ja ustvari volim taj serijal, ali zadnji dio je stvarno isprazna TV produkcija koja se uopće nije trebala ni snimiti). Sada sa strepnjom čekam novi Die Hard film…

 

 

IT (2017)

 

 

IMDb

Trailer

 

Prije nekog vremena pogledao sam zgodan mali intervju s poznatim meštrom horora. Znam to raditi s vremena na vrijeme, gledati i slušati kako su slavni i poznati pisci imali svoje teške početke, tako se tješim da nakon teškog početka dolazi i teško zasluženi uspjeh. Uglavnom. Novinar je upitao Kinga što bi danas rekli oni kritičari koji su mu na početku karijere savjetovali da se ostavi pisanja. Pa, cool će King, s obzirom da su svi oni već mrtvi, teško da mogu reći bilo što. Oh, snap! Obožavam odličan crni humor. Volim ga i čitati. Mislim da svatko voli čitati Kinga. Nije uvijek odličan pisac, ali je uglavnom dobar te i kad napiše srednju žalost od rada, uspije zadržati pažnju. I sretne je ruke što se tiče ekranizacija. Jedno određeno ga vrijeme nije baš bilo na sceni (osim ako ne računate onu tugu i jad zvanu Cell) a onda je prošle godine odlučio nadoknaditi i nabacati gomilu ekranizacija i ponešto – inspired by – serija. 1922. The Dark Tower. Gerald’s Game. It. Mr. Mercedes. The Mist. A objavio je i novi roman. Mislim, čovjek može mirne duše promijeniti prezime iz King u Cash jer kako stvari stoje, It je na jako dobrom putu da postane horor s najvećom zaradom u povijesti horora. Ili je već postao, nemam pojma. Uglavnom, ako se trend ovako nastavi, mogli bi dobiti još pokoju obradu njegovih djela jer već se godinama priča o novim verzijama Pet Semetary, druga popularna serija The Stand čeka da ugleda svoju kino verziju, pa dolazi i nastavak It-a… Tko voli slavnog pisca, uskoro bi mogao doći na svoje. Nadam se samo da reklamna kampanja neće opet uključivati proklete klaunove koji se šetaju mračnim ulicama jer je to recept da netko nastrada. Osobno ću prvog pregaziti prvog koji mi se nađe na putu.

Ono. Zanimljiv naslov, oduvijek sam to mislio. Horor naslovi od jedne riječi oduvijek su efektni. Pratim malo rasprave oko filma i zabavljam se kao nikada u životu jer kažu ljudi da je ovo najvjernija ekranizacija nekog Kingovog djela. Fanovi se jednoglasno slažu u tome. Mislim… Ha? Ili ti isti fanovi nisu dotičnu knjigu uzeli u ruke ili nisu pogledali koju prijašnju ekranizaciju kojeg Kingovog djela. It je možda naisplativija ekranizacija, ali nije ni blizu toga da bude precizna obrada tog književnog monstruma od preko tisuću stranica. Da su još malo odstupili od pisane riječi mogli su to jednostavno nazvati “inspired by”. Ali, to je filmski posao. Doslovne ekranizacije su rijetka zvjerka. Knjige i scenariji su tek podloga za nečiju tuđu viziju, što je čisto okej; lova je u igri, trendovi se moraju pratiti i, naravno, konzervativnost. Zato ni u ovoj verziji nećete vidjeti kako grupa teen klinaca radi redaljku na jedinoj curi u grupi, ležeći u prljavoj vodi gradske kanalizacije. S obzirom da je i sam King bio na nekim ozbiljnim stvarima dok je to pisao (kako čovjek sam priznaje…) teško da bi takva scena mogla proći IKADA (možda u nekoj PornHub verziji, s ruskim klincima). No, nemam nikakvih problema s izbacivanjem toga, scena je ionako glupa do bola. Problem je u nečemu drugom. Jer, film jednostavno morate usporediti s njegovom televizijskom verzijom. Zašto morate? Zato što je taj uradak toliko kultan i utjecajan (mnogi imaju fobiju od klaunova baš zbog nje) da ga se ne može ignorirati. I ova verzija pada na testu. Ne previše, ima ona svojih prednosti, ali uglavnom je iza prethodnika u… skoro svemu osim specijalnim efektima koji ovdje služe samo da bi bili specijalni efekti. Kada bi treba posložiti neku kronologiju što, kako, za i protiv rekao bi da je svemu kriv odabir klinaca i izmjene u odnosu na knjigu. Klinci jednostavno nisu zanimljivi. Oni jesu kompaktni, oni jesu okej na ekranu i nemam neku općenitu zamjerku za casting osim one da jednostavno nisu pamtljivi. Jedino Finn Wolfhard plijeni pažnju, ali ne zato što mu je uloga tako dobra (Ritchie Tozier u njegovoj verziji nema ni H od humora koji bi trebao imati kao najveći lajavac u grupi) već zato što je aktualniji u seriji Stranger Things nego u ovom filmu. Film nepotrebno seksualizira Beverly do granica koje nisu ni smiješni, ni posebno zanimljive, a likovi gube na zanimljivost jer je većina njihovih karaktera promjenjena, njihove su prošlosti nepotrebno zamračene, a neki su jednostavno svedeni gotovo na fusnotu (Mike Hanlon je doslovce nevidljiv) i film odražava bolest modernog doba. Neka bude cimalica, neka bude efekata, neka bude scary scena i publika će to kupiti. Prodano gospodinu u bijelom kostimu s narandžastim coflima. Film je kompleksnu knjigu o dugotrajnom zlu sveo na hop-cup klauna, par jezivih scena, grupu klinaca i gomilu efekata. I, 80-te, naravno, jer su one danas in (Stranger Things, i’m looking at you) i zato što bi rockabilly 50-te bile totalna nepoznanica nekim današnjim generacijama.

Film je u svojoj goloj osnovi efektan. Scene horora su sasvim solidne i efekti su uspjeli, što je pravi mali podvig s obzirom da je film koštao sitnih 35 milijuna dolara. Kako rekoh, klinci su uglavnom fora i podnošljivi, a dobar posao je napravio i Bill Skarsgard kao Pennywise. Nisam jedan od onih teških nostalgičara (iako me tako često prozivaju) koji bi rekli da je Tim Curry jedan jedini (iako su ga producenti pitali bi li volio ponoviti kultnu ulogu – što je lijepa gesta) i Skarsgardova izvedba je zgodna, različita. Ono što je problem s likom jeste to da je sveden na luđaka koji skakuće uokolo i uglavnom cima ljude. Nedostaje one neke normalnosti koja bi ga pretvorila u baš pravo spooky negativca, ali to su sad već prevelika očekivanja. Druga stvar koja šteka u filmu je sama radnja. Ovo je bio igrajmo-na-sigurno posao. Nema odraslih verzija mladih likova, niti se priča odigrava u sadašnjosti. Umjesto da bude horor koji će razviti malo dubine i ozbiljnosti, sve je u konačnici svedeno na light-verziju The Goonies, The Monster Squad ili pak popularnih Stranger Things. Problem koji će tek nastavak pokazati je taj što dio s odraslim likovima nije ni izbliza toliko napet kao dio s klincima (sve do same završnice kada se događa jedno veliko apokaliptično propadanje grada) pa će se statičnost popunjavati ponovnim izmišljanjem stvari kojih nema u knjizi. Ali, idem unaprijed, nije baš bila namjera. Kao neka precizna ekranizacija… to ne mogu ni izgovoriti ozbiljnog lica, film nije ni blizu toga. Kao ljetni hororac može proći, dapače. Kamera je lijepa, radnja je protočna, ima gomila cimalica i na par gledanja čak može biti okej, bez brige i pameti. Ono što će vam ubrzo postati jasno da je inferiorniji uzorima koje je želio dohvatiti, da u njemu ništa posebno intrigantno zbog čega bi vas privukao nečim drugim osim običnim cimalica-scenama te da je jednostavno ušminkan kao lijepa razglednica iz prošlih vremena te da mu je karta nostalgije gotovo otvoreno nesuptilna. Pennywise je, kako rekoh, solidna promjena, ali s druge strane djeluje kao Freddy Krueger iz kasnijih nastavaka. Znate već, lajavi tip koji radi cirkus i ne djeluje kao ozbiljna prijetnja. Sve u svemu, ovo je na kraju balade uspješan proizvod i meni osobno se sviđa. Možda zato jer općenito nedostaje takvih filmova, možda zato jer nije prežvakavanje već starih stvari (iako ustvari jest – doslovce) možda zato jer pušim cijelu tu “bili smo klinci u 80-ima” foru jer sam (opet doslovno) bio klinac u 80-ima. Šareno, površno, ušminkano, bez neke prave jeze i straha, ali opet s dovoljno BUUU scena da se čovjek može zabaviti uz njega. Srećom, pošto je ovo ispalo jezivo uspješno (a ne kao The Dark Tower) možda se stvarno potegne još koja obrada starih Kingovih djela (The Stand, i’m looking at you) Nitko sretniji od mene.

 

The Time Machine (1978)

IMDb

Trailer/Film

 

Odmah poslije srednje škole napisao sam jednu novelu. Uključivala je putovanje kroz vrijeme. Lik dođe, sjedne u stroj i kreće se kroz vrijeme, prošlost, budućnost… shvatili ste koncept. Mislim, ne zavavajmo se, bezočno sam pokrao sve moguće motive iz klasičnog romana H.G. Wellesa, ali sam ih nadogradio stvarima iz istoimenog filma, onog iz 1960 godine. Iako danas puno ljudi naglašava kako ih je ovaj film ili onaj oduševio, originalni Time Machine je mene, doslovno, oborio s nogu. Kada imate 6-7 godina i naletite na takav film… stvari postanu zanimljive. Ta moja novela danas više ne postoji (postoji jedan mali dio, možda jedno poglavlje) ali još uvijek nisam digao ruke od toga da jednog dana napišem pravi roman na tu temu jer… stvar je fascinantna. Jedna stvar koju sam napravio u toj nestaloj noveli bila je modernizacija samog vremenskog stroja; glavni lik je umjesto one palice stvar pokretao preko laptopa. To je onda bila pomalo high-tech stvar, nije ga imao svatko. I rad stroja zahtijevao je pomicanje dva prstena, koja bi se u brzini spojila u nešto slično prozirnoj kugli. Ne pitajte me zašto, autorska kreativnost. Ipak, nakon godina i godina koje su došle, pokazalo se da nisam jedini koji je tako razmišljao. Obrada Vremenskog Stroja, ona gdje glumi Guy Pierce, upotrijebila je skoro identičan vizualni prikaz za rad mašine, putovanje se odigravalo kao u zatvorenom okruglom balonu – vidite kako sam napredan bio? Neki dan se pokazalo da po pitanju modernizacije vremesnkog stroja nisam bio baš originalan, naime, to je već bilo napravljeno. Činjenica je sljedeća – originalni Time Machine mi je jedan od filmova koji mi stoje na top 10 listi svih filmova. Znam da je star, znam da mu ni efekti više baš ne drže vodu (barem ne svi) ali još uvijek ima neku čaroliju zbog koje se osjećam kao klinac. Obrada tog filma mi je bljutava. Gledljiva, istini za volju, ali to je jednostavno bljutav film, bez pravog okusa. I na kraju dolazimo do ovog filma. Jer uopće nisam znao da postoji, što je čudno jer sam mislio da sam bio upoznat sa svime što je povezano s Time Machine stvarima (da, postoji i nastavak romana, ukoliko ste u tim vodama) i već kad sam pronašao film, to se jednostavno moralo pogledati.

Dakle, priča je poznata, samo što je ovaj put modernizirana, po američkim standardima. Uvod u radnju je pad ruskog satelita, gdje briljatni znanstvenik spasi stvar. No, nakon toga mu ukidaju projekt; putovanje kroz vrijeme. Vojne glavešine ne zanima putovanje kroz vrijeme već nešto uzbudljivije; neka vrsta bombe. I tako naš junak, prije nego mu ukinu projekt odluči stvar isprobati, tek toliko da vidi radi li. I, pazite čuda, radi. Tako uspije otputovati u prošlost i upoznati prve koloniste, koji su radi zabave spaljivali žene pod optužnicama da su vještice. Pa onda zaglavi na divljem zapadu, gdje ima malo natjerivanja sa zakonom, pa se vrati u sadašnjost, gdje pak shvati kako će taj novi vojni projekt imati loše posljedice, pa odluči otići u budućnost da nabavi dokaze. Ipak, ode malo predaleko u budućnost, gdje pak naleti na već poznatu družinu; superzgodne Eloe i krvoločne Morloke, pa se odluči pridružiti onima prvima kako bi svijet budućnosti prestao biti pod teškim tiranijiskim čizmamam ružnih kanibala. Sve poznato, zar ne? Pa, pohvalit ću dobre namjere, ali to će jednostavno biti to. Ovo je televizijski film, što inače nije neka mana, ali u ovom slučaju jeste jer kad radite film o putovanju kroz vrijeme, tu treba ipak malo jači budžet za bolje efekte. Samo što efekti nisu toliki problem koliko sama izvedba.

Ovo je jednostavno amaterski miš-maš uradak. Nije, barem nije tako planiran, ali je takav ispao. Nikakav trud nije uložen u to da bude malo… napetiji ili uzbudljiviji. Prvi susret s kolonistima je u ravnini toga kao da ja okupim škvadru prijatelja, okupim ih šumi i dam da se malo zajebavaju ispred kamere. Čak i ako ignoriram činjenicu da se radnja događa u Los Angelesu, gdje ovi iz Salema nisu ni prismrdili (bijaše to teritorij pod vlašću Meksika, ako me povijesne lekcije ne varaju) jednostavno ne mogu ignorirati da svi govore savršeni, moderni engleski jezik. Cijela scena… na razini neuvježbane amaterske predstave. Drugi susret; kauboji. Nešto malo bolje, valjda zato što vremenski period ima kakvog-takvog smisla (zlatna groznica u Kaliforniji) ali opet, amaterska družina. Iako ima malo nešto akcije u obliku pucnjave i jurnjave konjima, sve to djeluje kao da je snimljeno iz prvog pokušaja, kao da je snimljena proba i netko je rekao – jebiga, to je dobro, idemo dalje. Dio s budućnosti je u istom rangu, glumačka škvadra izgovara tekst ravno kao dasku, bez emocija i sve to prolazi. Da sad ne ulazim u to kako je prvo prikazano da je cijeli svijet postao nuklearna pustinja (posljedica tog oružja koje vojska želi isprobati) i onda, kao čarolijom, se pretvorio u svijet bujnog zelenila i zanimljivih rimskih građevina. Ništa nema smisla. Kako sam spomenuo efekte, da odmah ilustriram koliko su loši. Stroj djeluje kao da je napravljen od plastike (bez obzira na očito loš dizajn jer glavni glumac jedva sjedne u njega) i on ne putuje kroz vrijeme kao u originalu, gdje vidite da se stvari mijenjaju, on se stvori u vremenu. Teleportacija, doslovno, efekti i zvuk su popaljeni iz Star Treka. Na stranu to, ni glumci nisu ništa posebno. Glavna faca je John Beck, kojeg će neki prepoznati iz originalnog Rollerballa, ali to je to. Dijalozi su drveni, banalni i bez emocija. Film ima i malu posvetu originalnom filmu, gdje lik prije samog putovanja na isti put pošalje malu maketu. Inače znam pronaći neku kvalitetu u svakom filmu, ali ovdje je to doslovno nemoguće. Mogu ga jedino preporučiti kao neku pusti-mozak-na-pašu opciju, gdje malo gledate dok zujite po internetu i ništa ne gubite ako nešto propustite vidjeti. Brzinski TV-proizvod bez duha, šarma i emocija, banalne izvedbe… Mislim da će ga teško progutati čak i oni najzagriženiji SF čudaci (da, i ja sam među njima) jer ponekad su stvari jednostavno katastrofalno loše, bez mogućnosti popravljanja.

 

 

Point Break (2015)

IMDb

Trailer

 

Zamislite MTV spot za nekakvo energetsko piće. Šaren, brz, nabrijan, snimljena na raskošnim lokacijama. Osjetite adrenalin, osjetite vjetar u kosi, osjetite miris avanture. I onda vas netko povuče za ruku i veli da vi ne gledate MTV spot za energetsko piće već heist film. Pa se zapitate tko je ovdje lud; vi ili onaj koji vas vuče za ruku. I pokušavate vi pojasniti toj osobi kako to nije heist film već reklama za piće, ima sve potrebne sastojke, ali osoba odmahuje glavom i govori vam kako ste sve krivo shvatili. Pa, sad otprilike znate kako sam se osjećao nakon gledanja najnovijeg remakea iz Hollywooda, koji je očito mislio da je snimiti MTV spot i heist film jedna te ista stvar. Ustvari, da je dostupan na bespućima interneta sam doznao prije jedno tri dana, dok sam sjedio u kafiću i posve slučajno načuo nekakvog klinca koji je rekao da je gledao najbolji akcijski film unatrag dvadeset godina. Kao, ima ta dva lika, znaš, jedan ti je pajkan, a drugi je nekakav lopov i oni ti, ono, znaš, idu po svijetu i rade te cool stvari. Mislio sam; OK, nešto za što nikad nisam čuo, superiška. Pa je isti taj lik rekao kako se film zove, wait for it — Point Break. Pa si ja sad mislim, OK, to je stvarno dobar film. Mislim, nije najbolji Heist film koji postoji, ali je svakako dobar i već kad sam se htio okrenuti i čestitati mladom dečku na odabiru dobrog materijala za gledanje, nekako kroz njihov razgovor doznam da je riječ o novoj verziji, ovoj iz 2015 godine, pa sam odlučio čestitanje zadržati za sebe jer film nisam gledao. Sada bih ja mogao vama ovako snobovski reći da je to najgori film koji sam gledao (i svakako ne bih lagao, iako ima i gorih, koliko to čudno zvučalo) ali da bih došao to toga moram ići nekim redom. Jer, originalni Point Break bio je mali akcijski heist film koji je imao jednu veliku zvijezdu u svom castu (Patrick Swayze) i jednu kultnu (Gary Busey) te je imao pomalo generičnu priču o tome kako se mladi i neiskusni novak mora ubaciti u redove kalifornijskih surfera i otkriti tko su likovi koji već tri godine rade pljačke banaka i odlaze neuhvaćeni. Nije da sami film nije patio od određenih klišeja jer jest (zadnja velika pljačka u kojoj će sve krenuti naopako, mladi novak-iskusni vođa) bilo je tako tih stvari, ali je film funkcionirao, tj. funkcionira još uvijek zato što je imao tri čarobna sastojka. Prvi — imao je odličnu kemiju između likova. Swayze i Keanu Reeves imali su odličnu kemiju na ekranu kao veliki prijatelji koji postanu ljuti neprijatelji te kad Keanuov Johnny Utah umjesto u Bodhija isprazni spremnik u zrak, mi mu vjerujemo da to nije mogao napraviti. Drugo — imao je kompaktnu priču. Sama priča je bila ponešto tanka, surferi koji haraju banke jer žele živjeti slobodno, ali tu tankoću popunila je odlično režirana akcija i atraktivne lokacije. Treće — imao je sposobnog redatelja (redateljicu) koji je znao što želi, kako to želi i zašto to želi. Spojite to sve zajedno i dobijete sasvim pristojan heist film, koji ima pristojne akcije te dobro odrađene uloge poznatih i nepoznatih glumaca. Hej, film funkcionira, kako rekoh, pa mu čak i ne primjetite mane.

Što nije slučaj s remakeom. Zašto sam uopće odlučio ponešto zapisati o njemu? Iskreno, jer već jako dugo nisam gledao nešto ovako loše napravljeno, a nagledao sam se loših filmova u životu, čak sam i pisao o nekima, ali ovdje kao da je upotrijebljen poseban napor da se napravi — loš film. Jer, 90-te su iza nas, zen-sranja više na pale, a surferstvo kao način života više nije tako egzotično kao što je nekad bilo. Zato je sve to trebalo nekako modernizirati za neku svježiju publiku. Mislim, načelno nisam protiv takvih stvari, koja je poanta raditi novi film ako ćeš ga napraviti isto kao što je stari (već ako moraš dirati neki stari film). A nova publika, očito, voli MTV reklame za energetska pića. To nije moj zaključak, tako film ustvari počinje. Novi Johnny Utah (kojemu to više nije ime već nadimak) je adrenalin junkie, ekstremni sportaš i faca kojemu pogine frend. Nakon toga, naš junak odluči da je sljedeće što želi raditi jeste postati FBI agent. Mislim, to je prirodni put za nekoga tko je s motorom skakao s litice. Čistom srećom, tu je grupa internacionalnih — lopova? Ustvari, oni nisu lopovi, oni jednostavno rade, pa, glupe stvari. Otimaju dijamante, bacaju lovu iz aviona jer im lova ne treba. Oni to rade, ako sam dobro shvatio, da vrate prirodi ono što uzmu od nje. Ako ste zbunjeni time, to je OK, i scenaristi su bili zbunjeni jer, kada su shvatili da će im karizmatični vođa bande postati razmaženi dobro financirani bogataš (ima nekakvog tajkuna koja bandi pokriva sve troškove) onda su odlučili produbiti priču pojašnjenjem da oni ustvari žele svladati nekakvih osam izazova koji bi ih ponovo spojili s majčicom Zemljom. Hej, nisam ja to izmislio, to je narativna stvar filma. Zašto srećom? Zato što je naš junak Utah (nisam mu zapamtio novo ime, fuck it) baš ono što FBI treba, još jedan adrenalin junkie koji se može ubaciti u bandu i pohvatati ih kad krenu raditi novu spiritualnu pizdariju da im se duše konektiraju sa Zemljom. Samo što naš junak nije tako zelen kako je bio Utah iz 1991 verzije, ni blizu, on je faca skoro kao i oni, pravi regularni bad ass koji je dorastao izazovu. I nakon razne priče, spiritualnih gluposti koje nitko živ ne razumije i jeftine filozofije, netko se sjetio da bi ovo trebao biti akcijski film, pa se Utah odmah na prvom pohodu bande otkrije kao FBI agent i kreće akcija. Mislim, akcija kao u smislu još jedna lijepa lokacija, malo lijepih kadrova i pokoji hitac. I tako do kraja, gdje novi Bodhi u maniri George Clooneyja nabije puni gas na malom brodiću i zaleti u oluju svih oluja. Kraj već znate.

Jednu bi stvar scenaristi ovakvih filmova trebali znati — FBI agenti ne love međunarodne bjegunce. To radi Interpol. Onda ne bi bilo poveznica s prvim filmom, ali to je onaj poznati šlamperaj na koji smo već odavno navikli kod ovakvih filmova. To je samo sitnica, naravno, tu ima puno gorih stvari. Odakle početi. Kao što sam rekao, Point Break iz 1991 je imao mana, ali je funkcionirao. Point Break iz 2015 ima mana i jednostavno ne funkcionira. Priča. možemo krenuti odatle. Zakon je nadrkan na novog Bodhija jer je upao u neku tvrtku koja je u nekom sporednom vlasništo USA. Pa je valjda i avion iz kojeg su bacili novce isto tako bio američki. To je razlog zašto su se mobilizirale sve moguće snage da ih se uhvati, iako, tehnički, ti zločini uoće nisu pod njihovom jurisdikcijom. Kalifornija se ovdje ne spominje, nema plaža i nema surfanja. Novi Bodhi je svjetski putnik, stanovnik svijeta. I karizmatičan je koliko i kriminalac iz Lepoglave. Ne zajebavam vas. Patrick Swayze je od lika napravio ono što je trebalo napraviti — on je kriminalac kojeg jednostavno ne možemo mrziti, čak i navijamo za njega. Novi Bodhi (Edgar Ramirez) je nešto između psihotičnog idiota i kriminalca koji je pobjegao iz Oz-a, uz malu aroma razmaženog derišteta koji od dosade ne zna što bi sa sobom. Mislim, pomalo je zajebano što kad gledate film doslovno navijate da ga netko ubije. Drugi problem je što sam navijao i da netko usputno ubije i novog Utaha ((Luke Bracey) jer je lik naporan samoživi — nešto. Lik uopće nema osobnosti, što je krivica scenarista jer on je jednostavno tamo, bad ass frajer koji je igrom slučaja odlučio igrati se FBI agenta. Između njih dva nema ništa, praznina, nikakve kemije u zraku. Kada novi Utah ispuca spremnik u zrak jer ne može pucati u dobrog frenda Bodhija, gledatelj se pita nije li nas redatelj našao otvoreno zajebavati jer povjerovati da su njih dva u tom roku postali najbolji BFF je isto kao i povjerovati da je Zemlja kockasta. I tako gledamo njih dva kako malo surfaju, malo skaču s planine, malo mudruju. I to je doslovne sve. Novi Bodhi priča radnju filmu, o tim izazovima (koji su osnovno — plivanje, skakanje, skijanje, penjanje — samo to priča fency spiritualističnim rječnikom — a ljudi su govorili da Swazyjev lik filozofira — ono je bila kamilica naspram ovoga) pa se onda malo puca i dolazimo do kraja. Dva sata je otišlo u nepovrat. Glumci ne donose kemiju između likova, priča je pomalo vrijeđanje inteligencije, a filmu se pod manu može nabaciti i da je ubacio reference na neke druge filmove jer imamo scenu iz Fight Cluba (Bodhi se voli mlatiti u nekim podzemnim skladištima) imamo scenu iz Heat (pucnjava sama po sebi nije loša) pa je tu i The Perfect Storm, uz naravno male hintove na originalni film. I, da, ako ste popizdili gledajući sve one silne tetovaže na svim mogućim likova, i feel your pain. Pa je tu mala ljubavna priča, tek naznaka, koja ne vodi nigdje i brzo završi. I, tako, opet smo došli do kraja. Iako film traje dva sata, u njemu je skoro 90% vremena posvećeno kadrovima lijepe prirode, avanturističkim stuntovima (koji sami po sebi nisu loša stvar) ali ubrzo sve postane jako zamorno jer negativci ustvari nemaju pravi motiv za to što rade. To je valjda skužio i scenarist, kao i glumci, ali su se držali poznate matre — ako je dovoljno šareno, ljudi će gledati. Pa, ni to se nije pokazalo baš kao istina. Film je, ako to možete vjerovati, koštao preko 100 milijuna dolara i jedva je vratio uloženo (u USA je jedva zaradio 20 milijuna — oroginal je koštao 24 i zaradio oko 90) što ga smješta u kategoriju flopova. Ne onih jakih, ali dovoljnih da se može reći kako ljudi nisu baš popušili lijepe kadrove i nesuvislu priču. Dakle, bio je to gubitak vremena. Vi odlučite želite li sami uložiti vrijeme i poslije žaliti za izgubljena dva sata jer moja preporuka vam je — bolje odite surfati, kao što sam trebao i ja.

 

Body Snatchers (1993)

IMDb

Trailer

 

Inače ne čitam profesionalne kritike, ne razlikuju se od amaterskih po ničemu. Čitam amaterske kritike kad su zgodne, informativne, a ne filozofski nastrojene i sa stavom ja-znam-najbolje i znao sam pronaći poneki naslov koji bi mi zaokupio pažnju. Roger Ebert je ovom filmu dao četiri zvjezdice (od četiri moguće) i dodao kako je ovo jedan opasno dobar film, fini spoj intrigantnog s psihološkim te da je riječ o jednom od ponajboljih horor filmova (možda i SF-a) devedesetih. Tada sam shvatio jednu stvar; stari Ebert je bio snob. I poprilično neinformiran što se tiče žanra. Ovo, recimo, da je režirao Michael Bay, bilo bi satrto s crnom zemljom. No, kako je ovo režirao cijenjeni redateljski lisac Abel Ferrara, onda je riječ o neotkrivenom remek-djelu. Samo što nije, nikako. Ovo je (onda) bila već treća verzija poznate storije o malim… ljigavima koji preuzimaju svijet tako što rade kopije nas vrlih zemljana. Prvu verziju radio je Don Siegel i danas se držim kultnim filmom i jednim od najboljih paranoja-nas-pere uradaka koji su strah od ruske invazije koristili za snimanje dobrih filmova i zarađivanje. Drugu verziju radio je Phil Kauffman i ona je opasno dobar film koji je upotrijebio sličnu premisu, samo ne od Rusa već od sve većeg širenja AIDS virusa (tako reče Kauffman sam) i to je funkcioniralo. Nakon čega dolazimo do ove verzije, pa onda još jedne, koja je isto tako smućkaj i prolij proizvod. Zanimljivo, roman sam po sebi nije pesimističan, ima kraj koji je light i govori kako alieni odluče odjebati s naše planete jer im se ne sviđa otpor koji zemljani pružaju. I, da, Jack Finney je popalio od Roberta Heinlena sve što je popaliti mogao (The Puppet Masters je prvi roman koji govori o sličnoj invaziji) i postao slavniji. No, sad smo skrenuli u književne vode. Natrag na film. Pitate se vi koliko ovo loše može biti? No, iskreno, ovo nije loš film, ne u cijelosti, samo što mu nedostaje puno toga da bude dobar kao prva dva i ono što je jako vidljivo, Ferrara, koji nije horor redatelj, pa ni SF, prvo je sjeo i pogledao Carpenterovog Stvora, pa onda prijašnje dvije verzije iste priče i onda napravio svoje viđenje. Lijepo je on to i zamislio, sagledati jednu mučki podmuklu invaziju iz perspektive psihološkog gledišta, ali da bi to stajalište bilo zanimljivo, moraju biti i zanimljivi likovi, kao i situacije u kojima se nalaze. Što ovdje nije slučaj.

Iako vam je priča poznata, ovdje je ona malo zbijenija; odigrava se u nekoj vojnoj bazi gdje se talože opasne kemikalije. Tko, što, gdje i kako nije bitno, bazu čak ni ne vidimo, samo neke njezine djelove, ali tamo dolazi lik, civil, koji mora pregledati te kemikalije da vidi jesu li dobro posložene. Ima familiju, maćeha, klinac, teen kćerka. Kćerka je glavni fokus cijele priče, ona je poprilični emo-život je sranje-nitko me ne voli đir i tako, vuče se uokolo, zuji i prodaje zjake. Tu su i zli alieni koji polako rade kopije svih u bazi i na kraju cijela se utakmica svede na nju i njezinog tipa koji moraju izvući živu (svoju) glavu iz dotičnog kompleksa. Kaže kritika od starog Rogera da je ovo ovdje psihološki pristup cijeloj priči, no jedina stvar koja je vezana uz psihologiju jeste jedan dio dijaloga koji spominje psihologiju poimence. Kaže tata da nije psihijatar, pa ne bi znao mjenjaju li kemikalije ljude na psihičkoj bazi. Također, mogao bi vas zavesti popis glumaca (R. Lee Ermey, Forrest Whitaker, Terry Kinney, Meg Tilly i Gabrielle Anwar…) i odmah da vas upozorim, ova prva dva jedva da imaju po dvije scene (Whitaker ima točno dvije scene u filmu) pa ako ga uzmete radi iskusnih glumačkih faca, tek toliko da vas upozorim kako stvari stoje.

Što je najveći problem cijele priče. Ferrara ne zna napraviti napetost, prvo i osnovno. Nema ni takta za svoje likove. Ono što će čak i prosječni laik zamjetiti je to kako su ama baš svi likovi identični prije i poslije pretvorbe od strane aliena. Nema razlike u glumi, nema osjećaja (koji su bitni u razlikovanju nas i njih) i uopće se ne stječe dojam neke opasnosti. Možda je kvaka u tome što film nema neku ispod površine zakopanu paranoju (Ruse, AIDS, Talibane – birajte) već ide na to da jednostavno bude običan horor/SF. To je odlična postavka, mala vojna baza, osoblje koje se poznaje – tko je pravi, a tko kopija? Nažalost, ništa od toga. Invazija, tiha i podmukla, čini se dolazi kako se scenaristi prohtje. Ponekad je potrebno spavanje i neko vrijeme za pretvorbu, ponekad je dovoljno trepnuti i lik je promjenjen – nešto slično se radi i u seriji Following; ubacuje se negativac svaki put kad serija zapne – što ubija svaki suspens. Nemamo osjećaj lokacije jer vojna baza kao takva nikad nije vidljiva (i kuće djeluju kao da su snimljene u All American Main Street) tako da ne možemo dobiti osjećaj da je to neka izolirana i zatvorena zajednica. Zašto je Ferarra gledao Stvora? Zato što na kraju, kad se vidjelo da ne mogu u cijelosti prodati svi-smo-sjebani kraj, on naoružava lika jakim helikopterom i sve raznosi u tri lijepe materine (jako zgodna pirotehnika). Dakle, početku treba da se zahukta, kad stvari postanu jasne, one se događaju po potrebi scenarija da malo pruži nekih događanja, pa se, gotovo naglo, ulazi u finiš gdje su svi već pretvoreni i samo lete uokolo urlajući onim iritantnim glasom. Možda je sve to moglo puno ispasti da nas je briga za junake, možda da je njihova karakterizacija nešto jača, možda da se poradilo na pristupu pri uvođenju aliena, a ne samo dopustila da glume robote od početka do kraja… puno je to možda. Doduše, stari Roger je možda nahvalio film preko svake mjere (možda kao neku uslugu Ferrari koji se, eto, okušao u netipičnom žanru) ali postoji i druga strana priče koja će vam reći ono što ću reći i ja – konfekcijski proizvod, malo moderniziran da bude privlačniji novijoj publici. Film je gledljiv, da se razumijemo, nije ni režija tako loša (iako se previše fokusira na krupne kadrove lica glumaca – psihološki pristup – kužite?) i sve je to više-manje gledljivo, kao i dosta dobrog tempa, ali je mana što je bezličan i bezukusan. Ili da se zadržim u filmskim vodama, film je kao i njegovi junaci, bez emocija prolaze kroz scene, tako i ovo na kraju bude doživljaj kojeg zaboravite odmah nakon što krene odjavna špica.

 

Red Dawn (2012)

IMDb

Trailer

 

Recimo to ovako; da je Crvena Zora snimljena nekako odmah iza 9/11, bila bi nevjerojatni hit kojeg bi neki novi klinci naprosto obožavali. Tko zna, možda bi mu se i kritičari smilovali, pa udijelili koju sirotinjsku pozitivnu kritiku na račun patetike koja u kriznim vremenima prolazi bolje nego junački motivacijski govori. Pridodamo li k tome da je ovo remake jednog starog filma, nastalog u eri paranoje od sovjetske invazije, postavlja se jedno jako neugodno pitanje; tko je ovdje luđi? Publika ili oni koji vjeruju da bi ovakvo što moglo proći u današnje vrijeme. Kako se čini, točan odgovor je publika zato što je pokazala zdrav razum i naslov izbjegla u širokom luku, što je hvalevrijedna stvar, da ne spominjem mogućnost da će netko i tamo u holivudskim brdima doći k sebi i shvatiti da ne vrijedi dirati filmove koji svoju popularnost (čak i kultni status) duguju klimavim nogama generalne zajebancije, ho-ruk maštarijama i općeg pravila da ste u osamdesetima mogli snimiti svakakve cirkuse i ostati poprilično neoštećene karijere. I dok je, gledano danas, naravno, originalni Red Dawn simpatičan bućkuriš propagande, patriotizma i blesavosti, remake je… pa, isto to, samo što nije simpatičan. Dapače, naporan je, djeluje lažno, isforsirano i blesavo (taj dio vrijedi ponoviti) dok pokušava biti ozbiljan. Mislim, kome vi idete prodavati priču o junačkoj zemlji hrabrih i slobodnih dok radite sranja preko pola svijeta? Naravno, mora se pogledati i sadašnja politička situacija, bez toga nema realne kritike, a kad i Ameri sami kuže da im prodajete isprazne ho-ruk zjake, onda znate da nešto ozbiljno s filmom ne štima.

Dakle, jednog lijepog mirnog jutra, Sjeverna Koreja odlučila je napraviti invaziju na SAD. Bez razloga, došlo im. I to ne bilo kakvu invaziju nego opću jer osim što izbace valjda milijardu padobranaca, nekako su uspjeli prevesti i cijelu logistiku (vozila, oružje, red commy zastave) bez da su ih detektirali svi oni silni sateliti koji se sudaraju u našoj orbiti. Naravno, meta napada nisu vojni objekti već civilno stanovništva, Crvena Armija odlučila je stati na kraj dominaciji američkih predgrađa i uvesti malo reda, što je već samo po sebi jednako blesav potez kao da radite desant na nenaseljenu stranu Arktika. Enivej, jedini koji će im početi zadavati glavobolje su klinci, svi patentirani made in USA i izvučeni iz srednjoškolskog football tima. Zaboravite na Zelene Beretke, Morske Tuljane, Chucka Norrisa, klinci koji nemaju dozvolu kupiti Playboy će se latiti oružja i krenuti u gerilske akcije, tipa Mirko i Slavko, i oslobađanje svojeg doma, uz očekivanu dozu patetično motivacijskih govora i s jednom do dvije suze u oku bistrom.

Ako ste kojim slučajem zamijetiti malu ironiju u mojim riječima, to je zato što ona uistinu postoji jer da pokušam napisati nešto ozbiljno, počeli bi se smijati. Realno gledajući, filmovi s blesavim zapletima nisu ništa novo, ali njihov je šarm u tome što obično znaju da su blesavi, pa ni ne pokušavaju biti ozbiljni. Red Dawn pokušava biti ozbiljan gdje god da se pogleda, a ako nekim slučajem i popušite foru da je danas moguće izvesti takvu nedetektiranu invaziju, onda ste jedan od onih malobrojnih gledatelja za koje je film i snimljen. Iako ja osobno nemam problema s blesavim idejama, razlog zašto ovdje imam jeste što nedostaje malo zdrave logike. Invazija grada od nekoliko stotina tisuća stanovnika nije prava invazija ako nema malo mesa na svemu tome: kroz nastavak filma vidimo jedva dvadesetak vojnika te se usput zapitamo što rade oni odrasli muškarci kad im grad drži grupa koja bi se razbježala pri pogledu na malo veću rulju. Nema ni pojašnjenja kako su to dečki sjevernokorejski izveli invaziju (ako ništa drugo, stari film je imao čist dobro opisanu ratnu situaciju koja je čak zvučala i izvedivo) osim što su imali pomoć ”uređaja”. Zašto to stavljam pod navodnike? Zato što ”uređaj” nema opis, on je nešto između EMP bombe, radara, radio-veze i sendviča s piletinom, služi tek toliko da scenaristi objasne premoć Koreje u tom ratu. Znate već, duboka kreativnost iz holivudskih brda. I već dok sve to traje, mislite si da bi vam neku utjehu mogla pružiti glumačka bojna, no… razočarenja bi vas moglo čekati i tu. Chris Hemsworth ovaj put nema svoj Thor čekić, ali ima AK-47, pa je njegova zbunjenost jasna, čekao je da ostatak Avengersa uleti i spasi dan jer on sam nije bio baš siguran što bi treba raditi; biti vođa ili pobjeći iz filma. Josh Peck, za kojeg nisam nikad čuo, mogao bi konkurirati za najiritantniju pojavu na koju sam zaletio u posljednje vrijeme u nekom filmu, a dodatak tome jest da lik djeluje kao da je tokom cijelog snimanja pušio neki dobar shit jer djeluje kao da jedva oči drži otvorenima. Iz nekog bizarnog razloga (možda je ozbiljna lova bila u pitanju) ovdje je zaluta i Jeffrey Dean Morgan koji, čistom igrom slučaja, jedini je koji nešto i vrijedi jer njegov ležerni nastup kao da govori, svjestan sam gluposti u kojoj glumim, pa se onda mogu barem dobro zabaviti. I lijepo od njega da je to tako napravio jer silna količina ozbiljnosti u kojoj se klinački cast pokušavao utopiti bila je nepodnošljiva. Ipak, da budem objektivan i fer, filmu se mora priznati da ima sasvim lijepo režirane akcijske scene. Ništa što će vam promijeniti život, ali barem je vizualna strana više nego korektno odrađena, što je, eto, jedan mali plus za gledanje… ako vam ne treba ništa više od toga. Izbjeći u širokom luku? Ni slučajno. Ovo je školski primjer kako se ne treba snimati remake te bi ne gledanjem bili zakinuti za jednu zdravu lekciju nakon koje ćete početi cijeniti i one korektnije filmove, a koje ste do tada gledali s podsmijehom. Viva la revolucion i sve ostale parole umjesto završnog pozdrava, samo u čast filma.

A Nightmare on Elm Street (2010)

IMDb

Trailer

 

Kako stvari stoje, posljednjih dana gledam ili neke povijesne stvari (Viva la Mušketiri) ili rimejkove i, kako ispada, ne zna se koji je gori od kojega. Rimjekovi, je’l te. Originalna Strava u Ulici Brijestova jako je dobar filmić, dobre režije, dosta kompaktnog scenarija, jako dobrog negativca i simpatičnih likova. Ima u njemu i nekih kultnih scena (dvije mi samo tako padaju na pamet) ima u njemu i nekih zanimljivh sporednih stvari (Johnny Depp kao debitant), ali ima i dobre, jezive atmosfere. To je kultni hororac koji se jako dobro drži do dana današnjeg, usprkos šarenim nastavcima (koji su, očekivano, sve slabiji, ali još uvijek k’o grom filmovi naspram nekih drugih serijala) i pomalo bezidejnom stvaranju raznih čudesa (famozni 3D, onaj početni). Raditi obradu takvog filma može se gledati na dva načina; novac i da se na stol donese nešto svježe. Novac je uvijek novac, tu nema nekakvih mudrosti, ako će se prodati, to će se raditi. Nove ideje znaju biti dobra stvar. Naravno, danas je riječ ”remake” u rangu ”pedofil” ali ne treba uvijek okretati zgađeno glavu jer nekad stvari znaju ispasti zanimljive. Dawn of Dead ili Texas Chainsaw Massacre. Jako dobri remakovi koji su na stol stavili nešto svoje, odali počast originalu i postali sasvim solidni filmovi koji stoje sami za sebe. Reinkarnacija Freddy Kruegera bila je očekivana. Samo što ovaj naslov ne ide na stranu Dawn… ili Texas… već tamo gdje stoje remake Hallowena, u osmom krugu Danteova pakla rezerviranom za filmske projekte koji se nisu smjeli dogoditi. Ali, to na kraju i nije nekakvo posebno iznenađenje jer, kao i u slučaju nedavnog Robocopa, i ovdje je netko samouvjereno promašio cijelu bit onoga što je pjesnik htio reći.

Strava... je slasher, hororac gdje neki zakrabuljeni manijak ubija zgodne klince i poželjno je da to bude nakon dobrog seksa. Oni koji ne piju, ne puše, ne seksaju se – prežive. Malo retro nostalgije za uvod. Ova verzija započinje tipom koji sam sebi prereže vrat u nekom malo kafiću. Doznajemo da je imao čudne snove. Odmah potom slijede ga i drugi. Loši snovi, nekakav tip s nezgodnom rukom punom noževa i svi rikavaju na grozne načine. Klinci kuže da je nešto tu zahebano, starci im šute, ali oni samo deduktiraju kako su nekad davno bili povezani, da su išli zajedno u vrtić te da ih je neki zločesti striček malo pipao u mračnoj sobi. Starci su ga spalili živog, jebiga, imao je loš horoskop za taj dan. Problem broj jedan koji ovaj film donosi na stol jesu likovi – svi do jednog nevjerojatno antipatični. Emo-Goth-Teen bulshit pizdarije, svi omamljeni pogleda i ponašanja kao da im je teško disati. Izgledaju kao gomila nevjerojatno promašenih individua koji su doslovce lijeni živjeti. Živosti nula. Neke osobnosti nula. Samo gomila  osrednje lijepih lica koja se vuku kroz radnju. Oni imaju problema. Oni pate zbog nekog lijepog qurtza. Oni su, ono, realni (pročitao sam negdje da su autori išli na nekakvu kvazi realnost likova) i oni su ubi Bože naporni do te mjere da sam jednostavno želio da ih Freddy-Man sve do jednog poubija i objesi kao šunke u onoj kotlovnici. Rekoh vam to, da nastavim dalje.

Scenarij našeg glavnog zlikovca predstavlja kao pedofila kojeg su roditelji živi spalili. To je ta novina koje su se autori mogli sjetiti. Sada, to uopće nije novina, to je reciklaža onoga što je zamislio Wes Craven dok je radio na scenariju za original. Odbacio ju je jer… pedofili ne vole baš teen djecu, još manje imaju mentalni sklop da od seksualno ugroženih tipova prijeđu na to da budu serijski ubojice. To jednostavno ne štima, a prikazati ljudskog Freddyja kao plačljivog pedofila koji djeluje kao da se boji svoje sjene u nekog opasnog frajera (što je ironično jer su svi likovi u filmu su višlji od njega pošto je Jackie Earl Haley je visok metar i žilet – inače mi je lik full iskoristiv tip) djeluje nakaradno i izvještačeno. Razumijem želju da se odvoje od slavnog originala, ali Freddy je lik za sebe, karakter, ne tamo neki manijak koji valja verbalne gluposti ravno kao da vježba glasnice (kad je to radio Robert Englund čovjek je zvučao kao da doslovce uživa u tome) i glumi opasnog frajera jer to jednostavno nije. Scenarij muku muči i sa samom pričom. Doslovce nas baca u sredinu, bez pojašnjenja, bez neke naznake tko ili što i ako niste upoznati s originalom (takvih je, vjerujem, malo) propustit ćete neke nijanse. Neke stvari uopće nemaju smisla (zašto su poubijana sva ostala djeca – jel’ ih je Freddy sve pipkao u svojoj sobici?) Nema suspensa. Horora još manje. Krv je reducirana zbog restrikacija. Smrti su banalne, neinspirativne. Freddy je odmah s prvim kadrom jasno prikazan (netko nije čuo da je ponekad manje više) i da ne govorim kako se koriste bezvezne cimalice-scene da se nešto postigne. Mogu se spomenuti i očita kopiranja scena iz originala, ali na takav način da budu tu, nešto u tom duhu, no bez naboja kako bi trebale biti.  Za ubijanje vremena ovo je kao grom, za neke nove klince koji nemaju pojma tko je Freddy Krueger, ali opći dojam je slabašan, film bez ideje što točno želi napraviti te kako to uopće napraviti. Zbrka, u najmanju ruku, koja je nastala iz očite želje da se profitira na ugašenoj franšizi ubacivanjem novih efekata i javnih bauka kao što je pedofilija jer serijski ubojice više nisu ono što su nekad bili, ali umjesto nekog napretka i pozirivnih vibracija koje bi se nadovezale na originalni film dobijete jednostavnu želju da počnete vrištati. Ne od straha već paklene muke što ste izgubili vrijeme na gledanje, možda čak imali i nekakva očekivanja. Ah, ta holivudska bezidejnost…

RoboCop (2014)

IMDb

Trailer

 

Ne volim biti u pravu. Ma, koga zezam, obožavam to. Internetski mudrac. Vidovnjak, čak jer sam točno pogodio što neće valjati u ovom filmu. Osjećam se… božanski. Priđite i poslušajte moju riječ, taj osjećaj. Sad, kad sam zadovoljio svoje niske porive da sam sebi laskam, odgurnut ću šalu na stranu i reći kako sam stvarno i pogodio što neće valjati s rimejkom jednog od SF klasika 80-ih, ali nije tu bila u pitanju nikakva božja intervencija već jednostavno dobri stari osjećaj i, pa, očita neinspiracija modernog Hollywooda koja uzima te stare naslove jer misli da će ljudi automatski ići u kino gledati noviju stvar ako poboljšaju efekte. Odmah da budemo na čistom; originalni Robocop se još uvijek jako dobro drži po tom pitanju, hvala lijepo što pitate, dok mu se ovaj novi ne može prišuljati po nijednoj stavci dnevnog reda. Nasilje. Brutalnost. Inovacije. Sarkazam. Cinizam. Satira. Akcija. Sve stavke idu pod minus. Uvijek rado viđeni Michael Keaton dobro pogađa bit cijelog filma s jednom rečenicom. “Make him more tactical. Make him black” To je ustvari i cijeli doprinos filma; crno taktično odijelo koje djeluje kao da je posuđeno iz Nolanovih Batmana i da klinci vole cool stvari. Da sažmem ono očito; originalni Robocop je bio revenge film. Jako dobar. Politički satiričan, akcijski nabrijan, brutalno krvav. Remake je… pa, nije to. Ali, idemo redom.

Priča je u suštini ostala ista. Policajac Alex Murphy NE nastrada na dužnosti (nastrada ispred doma svog) i budi se kao uber cool robot. On skače, on puca, on juri gradom taktično crnim motorom. On je Batman novog doba. Slučajno se sjeti da je kao poginuo i nekako mu dođe da to riješi (sve poubija – pet minuta posla). Iz nekog razloga, korporacija koja ga je stvorila želi ga ugasiti. Razlog? O, pitaj boga. Zbog nečega. Rješenje – sve poubija – novih pet minuta posla. Što radi između toga? Vozi se na motoru. O,kvragu, da, ima valjda čistih petnaest minuta kadrova gdje Roby sjedi na crnoj jurilici i vozi su ulicama svoga grada. Da bude malo nekih kvaka, tu su žena i klinac zbog kojih ima nekih malih emocionalnih problema, jedva spomena vrijedno, nešto malo nekakve policijske krimi priče napisane rukom desetogodišnjaka (mislim da bi i R2D2 shvatio tko su korumpirani murjaci) i ponešto tehno-govora kakvog se ne bi posramio ni Star Trek (nešto u vezi toga da je Alex robot, ali nije robot jer misli svojom glavom, ali je robot jer ne misli svojom glavom kad stroj misli njegovom glavom – ako ste shvatili, zapalite jednu kao nagradu) i to nas u konačnici dovodi do konačnog zaključka. Kojeg? Da je ovo umjetan film, kao i sam RobCop.

Najgora stvar koju možete napraviti jeste uzeti stari film, uzeti njegovu priču, ići raditi njegovu obradu, za boga miloga, a onda se praviti da radite samostalni i originalni film. Kako rekoh na početku; cijela ideja je promašena s ovim rimejkom, ali promašena je samo u odnosu na original jer sam rimejk ni nema nekakvu ideju o tome što bi želio biti. To nije akcijski film. Akcija je u njemu brzopleta, nepregledna i nimalo zanimljiva, da budem iskren. To nije ni film osvete jer se u njemu nitko ne osvjećuje. Negativci ne postoje dalje od kratke skice i brzog pogleda na njihovo lice. To nije film o korupciji jer korupcije nema, tek nešto malo na kraju, ofrlje, reda radi. Film nije drama jer, već pogađate obrazac, drame nema. Jedina stvar koju je film uspješno napravio jeste da je postigao da gledatelja uopće nije briga za likove. Mislim, to je uspjeh. Redatelj kaže da su krivi producenti, producenti kažu da je kriv scenarist, scenarist kaže da su krivi oni koji su scenarij prekrajali i tako u zatvoreni krug. Nitko da kaže kako su kiksali cijelu osnovnu poantu filma; jedan drot ubija gomilu onih koji su ubili njega. Film nema ni humora, satire ili nekog odmaka od stroge ozbiljnosti. Film zanemaruje potragu za ljudskosti jer ni toga nema (ovaj Alex je odmah od starta svjastan tko je) Ekipa stoji neiskorištena. Gary Oldman se jedini trudi. Mislim, to sve bez da počnem s usporedbama s originalom. Ali, opet, s druge strane, neki klinci koji nisu gledali original i koji vole besmisleno ponavljanje kadrova ili ispraznu CGI akciju bi mogli biti ponešto zadovoljni. Vrijeme će vam proći uz njega, to svakako, ali na kraju dana, kad se zbroje sve žrtve, ovaj remake se nije odmaknuo ni koraka od dugačke tradicije sličnih bezličnih obrada koje misle da novi efekti i brza montaža mogu čuda napraviti. Ne mogu, jasno i glasno, a ako vam je do prave stvari, pa… original je uvijek dostupan za još koje gledanje.

John Carpenter’s: Village of the Damned (1995)

Trebao mi je izazov. Ne veliki, kao što je osvajanje Mount Everesta, već neki koji bi me malo… oraspoložio. Pošto su Bahami predaleko, a na lijepom plavom Jadranu nema potonulih španjolskih galijuna punih zlata, morao sam se zadovoljiti sa sljedećom najboljom stvari. Pisanjem. Naletjeh slučajno na jednu malu nagradnu igricu i pomislih, što da ne. Pišem i ovako, filmove gledam i ovako, a Carpenterova filmografija mi ionako stoji na repertoaru za obaviti. Izazov je bio u tome da sam ovaj put mogao upotrijebiti svoj Clark Kent identitet, riješiti se lošeg glasa kojeg me prati kao autora ovog zloglasnog bloga (pravim sam sebi reklamu u duhu najboljeg samostalnog poduzetništva) i rad potpisati pravim imenom. Izazov, kako rekoh. Baš da vidim kako će proći. Kako vidim, ekipi s jedne stranice za sve ljubitelje horor filmova (slobodno navratite do njih ovdje, ne grizu) nije imala lagan posao. 40 recenzija. Krvav posao za obradit. No, da se odmah službeno pohvalim, čak i Clark Kent može nešto napravit, pa je ova mala recenzija jednog od lošijih filmova starog majstora, pa tako i osvojit prvo mjesto. Odmah da se zahvalim ekipi, uživat ću u prvoj nagradi (DVD kultnog horora Carrie) i samo neka nastave s dobrim poslom. Tko zna, možda se opet susretnemo :))

IMDb

Trailer

Remake starog kultnog horora i John Carpenter. Dva pojma koja nikako nisu mogla pobaciti, zar ne? No, ovisi kako gledate na to. U svoje vrijeme njegov remake The Thinga bio je dočekan s povećim decibelima otvorene mržnje (kako Johnny sam kaže) fanova originala, financijskim krahom i kritičarskim epovima posvećenima svemu što su mogli zamjeriti. Par godina kasnije pjesma se promijenila, film je postao kultni klasik, svatko tko imalo drži do sebe pogledao ga je barem jedanput, i tako dalje, i tako dalje. Napraviti novi remake starog filma trebalo je biti šetnja parkom za Carpentera, no negdje u procesu, šetnja je postala obavijena maglom i još uvijek nije jasno tko se na njoj izgubio; materijal kojeg baš i nije trebalo modernizirati, ili Carpenter, koji je ovo odradio na automatskom pilotu i odšetao dalje s čekom u ruci. Bilo kako bilo, Selo Ukletih je fijasko, ne potpuni da se razumijemo, to je film u kojem se na trenutke vidi pravi autorski potpis, no kojemu nedostaje iskrene autorske angažiranosti koja bi ga uzdigla nešto izvan prosjeka. I ne koristim riječ fijasko baš često, pogotovo ne kad je Carpenter u igri (othranjen sam i filmski odgojen na njegovim filmovima) ali svaki redatelj barem jednom doživi grubo slijetanje, pa kako je ovo bilo njegovo, filmu se smije uputiti dvije-tri ružne riječi jer ih zaslužuje. Također i pokoju pohvalu, tek toliko da bude ravnomjeran omjer.

Film se otvara intrigantnom scenom prelijetanja velike sjene preko malog, all time american gradića, koja izazove masovnu nesvjesticu svih žitelja. Najbolje dolazi kasnije, kad se počnu buditi i nekoliko žena shvati da je – ostalo u drugom stanju. Po Duhu Svetom. Koliko je taj uvod intrigantan, toliko i nije (ideja svoje porijeklo vuče iz debelo zastarijelih pedesetih godina prošlog stoljeća kad su takve smiješne ideje prolazile bez pitanja) jer gledatelji nikad ne doznaju tko je (ili što) oplodilo te divne žene. Ipak, ta mala anomalija prolazi relativno bezbolno i sve žene rađaju divnu plavokosu (i plavooku) dječicu koja jako brzo počinje pokazivati svoje… nezemaljsko porijeklo. I ne baš sjajnu osobnost. Stanovnici gradića shvaćaju da se nalaze u gadnom škripcu, a konačno riješenje njihovih muka je jezivo, bilo za ondašnje godine, pa tako i u moderniziranoj verziji. I sve je to lijepo, film ima glavu, rep, radnja je razumljiva, mjestimice i sablasna. Što je onda pošlo po krivu? Dobro pitanje, Idemo redom.

Carpenter sve karte polaže na jezivu djecu. Jeziva jesu, to im se ne može prigovoriti, ali zbor odabrane djece nije jak u glumačkim talentima, pa su to djeca koja glume da su jako zli stvorovi. Naglasak na glume. Onaj njihov izgled ima svojeg šarma, ali to je retro stvar, takva su bila i u originalu, koji je snimljen još dok su odjekivali odjeci nacističkih zločina, pa je takav izgled bio po defaultu odbojan. U devedesetima više i nije. Izostala je i specifična Carpenterova režija, inovacije, poneki kut snimanja, a nadovežemo li i to da su svi likovi previše kartonski odmah je jasnije zašto film ima miris po rutinskom poslu. U njegovu obranu može se reći i da je to korektan film jer ne komplicira te, iako ne donosi ništa novog, ne uništava stvari previše. Gleda ga se, kako bi se reklo, bez muke (to što ga drugi dan zaboravite već je drugačija priča) i ne izgleda loše, barem s vizualne strane. Lijep ili ne, tu se našle i zgodna lista glumaca koja bi vas mogla podsjetiti i na nekakvu listu propalih nada. Christopher Reeve je odradio svoju veću i značajniju ulogu izvan Superman serijala s prepoznatljivom opuštenošću te je stvorio zanimljiv lik do kojeg nam je čak i stalo (ima to lice prostodušne dobrice) te je kraj malo podiglo baš što se publika poveže s njim (a i odjel za pirotehniku se iskazao). Tu je i Mark Luke Skywalker Hamill, Michael Pare i Kirstie Alley te, iako su svi oni zanimljive pojave, to je promašeni casting samo takav (tko je vidio komičarki Alley dati ulogu ozbiljne znanstvenice). Tragovi intrige, tragovi jeze, ponešto poznatih lica i malo podsjećanja na neka drugačija filmska vremena trebali bi biti dovoljni barem za jedno gledanje, tek toliko da vidite kako izgleda kad majstor horor i SF stvarno nije u formi. Za neki bolji provod uz TV ekran – potražite drugi film.