Archive for the ‘Remake’ Category


the-time-machine-1978-john-beck-priscilla-barnes-dvd-0c52 timemachine

IMDb

Trailer/Film

 

Odmah poslije srednje škole napisao sam jednu novelu. Uključivala je putovanje kroz vrijeme. Lik dođe, sjedne u stroj i kreće se kroz vrijeme, prošlost, budućnost… shvatili ste koncept. Mislim, ne zavavajmo se, bezočno sam pokrao sve moguće motive iz klasičnog romana H.G. Wellesa, ali sam ih nadogradio stvarima iz istoimenog filma, onog iz 1960 godine. Iako danas puno ljudi naglašava kako ih je ovaj film ili onaj oduševio, originalni Time Machine je mene, doslovno, oborio s nogu. Kada imate 6-7 godina i naletite na takav film… stvari postanu zanimljive. Ta moja novela danas više ne postoji (postoji jedan mali dio, možda jedno poglavlje) ali još uvijek nisam digao ruke od toga da jednog dana napišem pravi roman na tu temu jer… stvar je fascinantna. Jedna stvar koju sam napravio u toj nestaloj noveli bila je modernizacija samog vremenskog stroja; glavni lik je umjesto one palice stvar pokretao preko laptopa. To je onda bila pomalo high-tech stvar, nije ga imao svatko. I rad stroja zahtijevao je pomicanje dva prstena, koja bi se u brzini spojila u nešto slično prozirnoj kugli. Ne pitajte me zašto, autorska kreativnost. Ipak, nakon godina i godina koje su došle, pokazalo se da nisam jedini koji je tako razmišljao. Obrada Vremenskog Stroja, ona gdje glumi Guy Pierce, upotrijebila je skoro identičan vizualni prikaz za rad mašine, putovanje se odigravalo kao u zatvorenom okruglom balonu – vidite kako sam napredan bio? Neki dan se pokazalo da po pitanju modernizacije vremesnkog stroja nisam bio baš originalan, naime, to je već bilo napravljeno. Činjenica je sljedeća – originalni Time Machine mi je jedan od filmova koji mi stoje na top 10 listi svih filmova. Znam da je star, znam da mu ni efekti više baš ne drže vodu (barem ne svi) ali još uvijek ima neku čaroliju zbog koje se osjećam kao klinac. Obrada tog filma mi je bljutava. Gledljiva, istini za volju, ali to je jednostavno bljutav film, bez pravog okusa. I na kraju dolazimo do ovog filma. Jer uopće nisam znao da postoji, što je čudno jer sam mislio da sam bio upoznat sa svime što je povezano s Time Machine stvarima (da, postoji i nastavak romana, ukoliko ste u tim vodama) i već kad sam pronašao film, to se jednostavno moralo pogledati.

Dakle, priča je poznata, samo što je ovaj put modernizirana, po američkim standardima. Uvod u radnju je pad ruskog satelita, gdje briljatni znanstvenik spasi stvar. No, nakon toga mu ukidaju projekt; putovanje kroz vrijeme. Vojne glavešine ne zanima putovanje kroz vrijeme već nešto uzbudljivije; neka vrsta bombe. I tako naš junak, prije nego mu ukinu projekt odluči stvar isprobati, tek toliko da vidi radi li. I, pazite čuda, radi. Tako uspije otputovati u prošlost i upoznati prve koloniste, koji su radi zabave spaljivali žene pod optužnicama da su vještice. Pa onda zaglavi na divljem zapadu, gdje ima malo natjerivanja sa zakonom, pa se vrati u sadašnjost, gdje pak shvati kako će taj novi vojni projekt imati loše posljedice, pa odluči otići u budućnost da nabavi dokaze. Ipak, ode malo predaleko u budućnost, gdje pak naleti na već poznatu družinu; superzgodne Eloe i krvoločne Morloke, pa se odluči pridružiti onima prvima kako bi svijet budućnosti prestao biti pod teškim tiranijiskim čizmamam ružnih kanibala. Sve poznato, zar ne? Pa, pohvalit ću dobre namjere, ali to će jednostavno biti to. Ovo je televizijski film, što inače nije neka mana, ali u ovom slučaju jeste jer kad radite film o putovanju kroz vrijeme, tu treba ipak malo jači budžet za bolje efekte. Samo što efekti nisu toliki problem koliko sama izvedba.

Ovo je jednostavno amaterski miš-maš uradak. Nije, barem nije tako planiran, ali je takav ispao. Nikakav trud nije uložen u to da bude malo… napetiji ili uzbudljiviji. Prvi susret s kolonistima je u ravnini toga kao da ja okupim škvadru prijatelja, okupim ih šumi i dam da se malo zajebavaju ispred kamere. Čak i ako ignoriram činjenicu da se radnja događa u Los Angelesu, gdje ovi iz Salema nisu ni prismrdili (bijaše to teritorij pod vlašću Meksika, ako me povijesne lekcije ne varaju) jednostavno ne mogu ignorirati da svi govore savršeni, moderni engleski jezik. Cijela scena… na razini neuvježbane amaterske predstave. Drugi susret; kauboji. Nešto malo bolje, valjda zato što vremenski period ima kakvog-takvog smisla (zlatna groznica u Kaliforniji) ali opet, amaterska družina. Iako ima malo nešto akcije u obliku pucnjave i jurnjave konjima, sve to djeluje kao da je snimljeno iz prvog pokušaja, kao da je snimljena proba i netko je rekao – jebiga, to je dobro, idemo dalje. Dio s budućnosti je u istom rangu, glumačka škvadra izgovara tekst ravno kao dasku, bez emocija i sve to prolazi. Da sad ne ulazim u to kako je prvo prikazano da je cijeli svijet postao nuklearna pustinja (posljedica tog oružja koje vojska želi isprobati) i onda, kao čarolijom, se pretvorio u svijet bujnog zelenila i zanimljivih rimskih građevina. Ništa nema smisla. Kako sam spomenuo efekte, da odmah ilustriram koliko su loši. Stroj djeluje kao da je napravljen od plastike (bez obzira na očito loš dizajn jer glavni glumac jedva sjedne u njega) i on ne putuje kroz vrijeme kao u originalu, gdje vidite da se stvari mijenjaju, on se stvori u vremenu. Teleportacija, doslovno, efekti i zvuk su popaljeni iz Star Treka. Na stranu to, ni glumci nisu ništa posebno. Glavna faca je John Beck, kojeg će neki prepoznati iz originalnog Rollerballa, ali to je to. Dijalozi su drveni, banalni i bez emocija. Film ima i malu posvetu originalnom filmu, gdje lik prije samog putovanja na isti put pošalje malu maketu. Inače znam pronaći neku kvalitetu u svakom filmu, ali ovdje je to doslovno nemoguće. Mogu ga jedino preporučiti kao neku pusti-mozak-na-pašu opciju, gdje malo gledate dok zujite po internetu i ništa ne gubite ako nešto propustite vidjeti. Brzinski TV-proizvod bez duha, šarma i emocija, banalne izvedbe… Mislim da će ga teško progutati čak i oni najzagriženiji SF čudaci (da, i ja sam među njima) jer ponekad su stvari jednostavno katastrofalno loše, bez mogućnosti popravljanja.

1280x720-gx6 eloi_structure hqdefault model_time_machine morlock_1978 rw4cmks9pfihr4dn8zidzb1dcco timemachine19786 weena_1978

 

 

Point Break (2015)

Posted: Ožujak 21, 2016 in Akcija, Remake

21485957135_b8d0f96759_o pntbr_poster4 point-break-poster Point-Break-poster1

IMDb

Trailer

 

Zamislite MTV spot za nekakvo energetsko piće. Šaren, brz, nabrijan, snimljena na raskošnim lokacijama. Osjetite adrenalin, osjetite vjetar u kosi, osjetite miris avanture. I onda vas netko povuče za ruku i veli da vi ne gledate MTV spot za energetsko piće već heist film. Pa se zapitate tko je ovdje lud; vi ili onaj koji vas vuče za ruku. I pokušavate vi pojasniti toj osobi kako to nije heist film već reklama za piće, ima sve potrebne sastojke, ali osoba odmahuje glavom i govori vam kako ste sve krivo shvatili. Pa, sad otprilike znate kako sam se osjećao nakon gledanja najnovijeg remakea iz Hollywooda, koji je očito mislio da je snimiti MTV spot i heist film jedna te ista stvar. Ustvari, da je dostupan na bespućima interneta sam doznao prije jedno tri dana, dok sam sjedio u kafiću i posve slučajno načuo nekakvog klinca koji je rekao da je gledao najbolji akcijski film unatrag dvadeset godina. Kao, ima ta dva lika, znaš, jedan ti je pajkan, a drugi je nekakav lopov i oni ti, ono, znaš, idu po svijetu i rade te cool stvari. Mislio sam; OK, nešto za što nikad nisam čuo, superiška. Pa je isti taj lik rekao kako se film zove, wait for it — Point Break. Pa si ja sad mislim, OK, to je stvarno dobar film. Mislim, nije najbolji Heist film koji postoji, ali je svakako dobar i već kad sam se htio okrenuti i čestitati mladom dečku na odabiru dobrog materijala za gledanje, nekako kroz njihov razgovor doznam da je riječ o novoj verziji, ovoj iz 2015 godine, pa sam odlučio čestitanje zadržati za sebe jer film nisam gledao. Sada bih ja mogao vama ovako snobovski reći da je to najgori film koji sam gledao (i svakako ne bih lagao, iako ima i gorih, koliko to čudno zvučalo) ali da bih došao to toga moram ići nekim redom. Jer, originalni Point Break bio je mali akcijski heist film koji je imao jednu veliku zvijezdu u svom castu (Patrick Swayze) i jednu kultnu (Gary Busey) te je imao pomalo generičnu priču o tome kako se mladi i neiskusni novak mora ubaciti u redove kalifornijskih surfera i otkriti tko su likovi koji već tri godine rade pljačke banaka i odlaze neuhvaćeni. Nije da sami film nije patio od određenih klišeja jer jest (zadnja velika pljačka u kojoj će sve krenuti naopako, mladi novak-iskusni vođa) bilo je tako tih stvari, ali je film funkcionirao, tj. funkcionira još uvijek zato što je imao tri čarobna sastojka. Prvi — imao je odličnu kemiju između likova. Swayze i Keanu Reeves imali su odličnu kemiju na ekranu kao veliki prijatelji koji postanu ljuti neprijatelji te kad Keanuov Johnny Utah umjesto u Bodhija isprazni spremnik u zrak, mi mu vjerujemo da to nije mogao napraviti. Drugo — imao je kompaktnu priču. Sama priča je bila ponešto tanka, surferi koji haraju banke jer žele živjeti slobodno, ali tu tankoću popunila je odlično režirana akcija i atraktivne lokacije. Treće — imao je sposobnog redatelja (redateljicu) koji je znao što želi, kako to želi i zašto to želi. Spojite to sve zajedno i dobijete sasvim pristojan heist film, koji ima pristojne akcije te dobro odrađene uloge poznatih i nepoznatih glumaca. Hej, film funkcionira, kako rekoh, pa mu čak i ne primjetite mane.

Što nije slučaj s remakeom. Zašto sam uopće odlučio ponešto zapisati o njemu? Iskreno, jer već jako dugo nisam gledao nešto ovako loše napravljeno, a nagledao sam se loših filmova u životu, čak sam i pisao o nekima, ali ovdje kao da je upotrijebljen poseban napor da se napravi — loš film. Jer, 90-te su iza nas, zen-sranja više na pale, a surferstvo kao način života više nije tako egzotično kao što je nekad bilo. Zato je sve to trebalo nekako modernizirati za neku svježiju publiku. Mislim, načelno nisam protiv takvih stvari, koja je poanta raditi novi film ako ćeš ga napraviti isto kao što je stari (već ako moraš dirati neki stari film). A nova publika, očito, voli MTV reklame za energetska pića. To nije moj zaključak, tako film ustvari počinje. Novi Johnny Utah (kojemu to više nije ime već nadimak) je adrenalin junkie, ekstremni sportaš i faca kojemu pogine frend. Nakon toga, naš junak odluči da je sljedeće što želi raditi jeste postati FBI agent. Mislim, to je prirodni put za nekoga tko je s motorom skakao s litice. Čistom srećom, tu je grupa internacionalnih — lopova? Ustvari, oni nisu lopovi, oni jednostavno rade, pa, glupe stvari. Otimaju dijamante, bacaju lovu iz aviona jer im lova ne treba. Oni to rade, ako sam dobro shvatio, da vrate prirodi ono što uzmu od nje. Ako ste zbunjeni time, to je OK, i scenaristi su bili zbunjeni jer, kada su shvatili da će im karizmatični vođa bande postati razmaženi dobro financirani bogataš (ima nekakvog tajkuna koja bandi pokriva sve troškove) onda su odlučili produbiti priču pojašnjenjem da oni ustvari žele svladati nekakvih osam izazova koji bi ih ponovo spojili s majčicom Zemljom. Hej, nisam ja to izmislio, to je narativna stvar filma. Zašto srećom? Zato što je naš junak Utah (nisam mu zapamtio novo ime, fuck it) baš ono što FBI treba, još jedan adrenalin junkie koji se može ubaciti u bandu i pohvatati ih kad krenu raditi novu spiritualnu pizdariju da im se duše konektiraju sa Zemljom. Samo što naš junak nije tako zelen kako je bio Utah iz 1991 verzije, ni blizu, on je faca skoro kao i oni, pravi regularni bad ass koji je dorastao izazovu. I nakon razne priče, spiritualnih gluposti koje nitko živ ne razumije i jeftine filozofije, netko se sjetio da bi ovo trebao biti akcijski film, pa se Utah odmah na prvom pohodu bande otkrije kao FBI agent i kreće akcija. Mislim, akcija kao u smislu još jedna lijepa lokacija, malo lijepih kadrova i pokoji hitac. I tako do kraja, gdje novi Bodhi u maniri George Clooneyja nabije puni gas na malom brodiću i zaleti u oluju svih oluja. Kraj već znate.

Jednu bi stvar scenaristi ovakvih filmova trebali znati — FBI agenti ne love međunarodne bjegunce. To radi Interpol. Onda ne bi bilo poveznica s prvim filmom, ali to je onaj poznati šlamperaj na koji smo već odavno navikli kod ovakvih filmova. To je samo sitnica, naravno, tu ima puno gorih stvari. Odakle početi. Kao što sam rekao, Point Break iz 1991 je imao mana, ali je funkcionirao. Point Break iz 2015 ima mana i jednostavno ne funkcionira. Priča. možemo krenuti odatle. Zakon je nadrkan na novog Bodhija jer je upao u neku tvrtku koja je u nekom sporednom vlasništo USA. Pa je valjda i avion iz kojeg su bacili novce isto tako bio američki. To je razlog zašto su se mobilizirale sve moguće snage da ih se uhvati, iako, tehnički, ti zločini uoće nisu pod njihovom jurisdikcijom. Kalifornija se ovdje ne spominje, nema plaža i nema surfanja. Novi Bodhi je svjetski putnik, stanovnik svijeta. I karizmatičan je koliko i kriminalac iz Lepoglave. Ne zajebavam vas. Patrick Swayze je od lika napravio ono što je trebalo napraviti — on je kriminalac kojeg jednostavno ne možemo mrziti, čak i navijamo za njega. Novi Bodhi (Edgar Ramirez) je nešto između psihotičnog idiota i kriminalca koji je pobjegao iz Oz-a, uz malu aroma razmaženog derišteta koji od dosade ne zna što bi sa sobom. Mislim, pomalo je zajebano što kad gledate film doslovno navijate da ga netko ubije. Drugi problem je što sam navijao i da netko usputno ubije i novog Utaha ((Luke Bracey) jer je lik naporan samoživi — nešto. Lik uopće nema osobnosti, što je krivica scenarista jer on je jednostavno tamo, bad ass frajer koji je igrom slučaja odlučio igrati se FBI agenta. Između njih dva nema ništa, praznina, nikakve kemije u zraku. Kada novi Utah ispuca spremnik u zrak jer ne može pucati u dobrog frenda Bodhija, gledatelj se pita nije li nas redatelj našao otvoreno zajebavati jer povjerovati da su njih dva u tom roku postali najbolji BFF je isto kao i povjerovati da je Zemlja kockasta. I tako gledamo njih dva kako malo surfaju, malo skaču s planine, malo mudruju. I to je doslovne sve. Novi Bodhi priča radnju filmu, o tim izazovima (koji su osnovno — plivanje, skakanje, skijanje, penjanje — samo to priča fency spiritualističnim rječnikom — a ljudi su govorili da Swazyjev lik filozofira — ono je bila kamilica naspram ovoga) pa se onda malo puca i dolazimo do kraja. Dva sata je otišlo u nepovrat. Glumci ne donose kemiju između likova, priča je pomalo vrijeđanje inteligencije, a filmu se pod manu može nabaciti i da je ubacio reference na neke druge filmove jer imamo scenu iz Fight Cluba (Bodhi se voli mlatiti u nekim podzemnim skladištima) imamo scenu iz Heat (pucnjava sama po sebi nije loša) pa je tu i The Perfect Storm, uz naravno male hintove na originalni film. I, da, ako ste popizdili gledajući sve one silne tetovaže na svim mogućim likova, i feel your pain. Pa je tu mala ljubavna priča, tek naznaka, koja ne vodi nigdje i brzo završi. I, tako, opet smo došli do kraja. Iako film traje dva sata, u njemu je skoro 90% vremena posvećeno kadrovima lijepe prirode, avanturističkim stuntovima (koji sami po sebi nisu loša stvar) ali ubrzo sve postane jako zamorno jer negativci ustvari nemaju pravi motiv za to što rade. To je valjda skužio i scenarist, kao i glumci, ali su se držali poznate matre — ako je dovoljno šareno, ljudi će gledati. Pa, ni to se nije pokazalo baš kao istina. Film je, ako to možete vjerovati, koštao preko 100 milijuna dolara i jedva je vratio uloženo (u USA je jedva zaradio 20 milijuna — oroginal je koštao 24 i zaradio oko 90) što ga smješta u kategoriju flopova. Ne onih jakih, ali dovoljnih da se može reći kako ljudi nisu baš popušili lijepe kadrove i nesuvislu priču. Dakle, bio je to gubitak vremena. Vi odlučite želite li sami uložiti vrijeme i poslije žaliti za izgubljena dva sata jer moja preporuka vam je — bolje odite surfati, kao što sam trebao i ja.

AR-312319892 maxresdefault maxresdefault1 original_1450685160_p1a71p57b81alj1d3014551quofr48

Point-Break-3 pointbreak.0.0 Point-Break-Movie-2015-December

 


085391302728.3f

IMDb

Trailer

 

Inače ne čitam profesionalne kritike, ne razlikuju se od amaterskih po ničemu. Čitam amaterske kritike kad su zgodne, informativne, a ne filozofski nastrojene i sa stavom ja-znam-najbolje i znao sam pronaći poneki naslov koji bi mi zaokupio pažnju. Roger Ebert je ovom filmu dao četiri zvjezdice (od četiri moguće) i dodao kako je ovo jedan opasno dobar film, fini spoj intrigantnog s psihološkim te da je riječ o jednom od ponajboljih horor filmova (možda i SF-a) devedesetih. Tada sam shvatio jednu stvar; stari Ebert je bio snob. I poprilično neinformiran što se tiče žanra. Ovo, recimo, da je režirao Michael Bay, bilo bi satrto s crnom zemljom. No, kako je ovo režirao cijenjeni redateljski lisac Abel Ferrara, onda je riječ o neotkrivenom remek-djelu. Samo što nije, nikako. Ovo je (onda) bila već treća verzija poznate storije o malim… ljigavima koji preuzimaju svijet tako što rade kopije nas vrlih zemljana. Prvu verziju radio je Don Siegel i danas se držim kultnim filmom i jednim od najboljih paranoja-nas-pere uradaka koji su strah od ruske invazije koristili za snimanje dobrih filmova i zarađivanje. Drugu verziju radio je Phil Kauffman i ona je opasno dobar film koji je upotrijebio sličnu premisu, samo ne od Rusa već od sve većeg širenja AIDS virusa (tako reče Kauffman sam) i to je funkcioniralo. Nakon čega dolazimo do ove verzije, pa onda još jedne, koja je isto tako smućkaj i prolij proizvod. Zanimljivo, roman sam po sebi nije pesimističan, ima kraj koji je light i govori kako alieni odluče odjebati s naše planete jer im se ne sviđa otpor koji zemljani pružaju. I, da, Jack Finney je popalio od Roberta Heinlena sve što je popaliti mogao (The Puppet Masters je prvi roman koji govori o sličnoj invaziji) i postao slavniji. No, sad smo skrenuli u književne vode. Natrag na film. Pitate se vi koliko ovo loše može biti? No, iskreno, ovo nije loš film, ne u cijelosti, samo što mu nedostaje puno toga da bude dobar kao prva dva i ono što je jako vidljivo, Ferrara, koji nije horor redatelj, pa ni SF, prvo je sjeo i pogledao Carpenterovog Stvora, pa onda prijašnje dvije verzije iste priče i onda napravio svoje viđenje. Lijepo je on to i zamislio, sagledati jednu mučki podmuklu invaziju iz perspektive psihološkog gledišta, ali da bi to stajalište bilo zanimljivo, moraju biti i zanimljivi likovi, kao i situacije u kojima se nalaze. Što ovdje nije slučaj.

Iako vam je priča poznata, ovdje je ona malo zbijenija; odigrava se u nekoj vojnoj bazi gdje se talože opasne kemikalije. Tko, što, gdje i kako nije bitno, bazu čak ni ne vidimo, samo neke njezine djelove, ali tamo dolazi lik, civil, koji mora pregledati te kemikalije da vidi jesu li dobro posložene. Ima familiju, maćeha, klinac, teen kćerka. Kćerka je glavni fokus cijele priče, ona je poprilični emo-život je sranje-nitko me ne voli đir i tako, vuče se uokolo, zuji i prodaje zjake. Tu su i zli alieni koji polako rade kopije svih u bazi i na kraju cijela se utakmica svede na nju i njezinog tipa koji moraju izvući živu (svoju) glavu iz dotičnog kompleksa. Kaže kritika od starog Rogera da je ovo ovdje psihološki pristup cijeloj priči, no jedina stvar koja je vezana uz psihologiju jeste jedan dio dijaloga koji spominje psihologiju poimence. Kaže tata da nije psihijatar, pa ne bi znao mjenjaju li kemikalije ljude na psihičkoj bazi. Također, mogao bi vas zavesti popis glumaca (R. Lee Ermey, Forrest Whitaker, Terry Kinney, Meg Tilly i Gabrielle Anwar…) i odmah da vas upozorim, ova prva dva jedva da imaju po dvije scene (Whitaker ima točno dvije scene u filmu) pa ako ga uzmete radi iskusnih glumačkih faca, tek toliko da vas upozorim kako stvari stoje.

Što je najveći problem cijele priče. Ferrara ne zna napraviti napetost, prvo i osnovno. Nema ni takta za svoje likove. Ono što će čak i prosječni laik zamjetiti je to kako su ama baš svi likovi identični prije i poslije pretvorbe od strane aliena. Nema razlike u glumi, nema osjećaja (koji su bitni u razlikovanju nas i njih) i uopće se ne stječe dojam neke opasnosti. Možda je kvaka u tome što film nema neku ispod površine zakopanu paranoju (Ruse, AIDS, Talibane – birajte) već ide na to da jednostavno bude običan horor/SF. To je odlična postavka, mala vojna baza, osoblje koje se poznaje – tko je pravi, a tko kopija? Nažalost, ništa od toga. Invazija, tiha i podmukla, čini se dolazi kako se scenaristi prohtje. Ponekad je potrebno spavanje i neko vrijeme za pretvorbu, ponekad je dovoljno trepnuti i lik je promjenjen – nešto slično se radi i u seriji Following; ubacuje se negativac svaki put kad serija zapne – što ubija svaki suspens. Nemamo osjećaj lokacije jer vojna baza kao takva nikad nije vidljiva (i kuće djeluju kao da su snimljene u All American Main Street) tako da ne možemo dobiti osjećaj da je to neka izolirana i zatvorena zajednica. Zašto je Ferarra gledao Stvora? Zato što na kraju, kad se vidjelo da ne mogu u cijelosti prodati svi-smo-sjebani kraj, on naoružava lika jakim helikopterom i sve raznosi u tri lijepe materine (jako zgodna pirotehnika). Dakle, početku treba da se zahukta, kad stvari postanu jasne, one se događaju po potrebi scenarija da malo pruži nekih događanja, pa se, gotovo naglo, ulazi u finiš gdje su svi već pretvoreni i samo lete uokolo urlajući onim iritantnim glasom. Možda je sve to moglo puno ispasti da nas je briga za junake, možda da je njihova karakterizacija nešto jača, možda da se poradilo na pristupu pri uvođenju aliena, a ne samo dopustila da glume robote od početka do kraja… puno je to možda. Doduše, stari Roger je možda nahvalio film preko svake mjere (možda kao neku uslugu Ferrari koji se, eto, okušao u netipičnom žanru) ali postoji i druga strana priče koja će vam reći ono što ću reći i ja – konfekcijski proizvod, malo moderniziran da bude privlačniji novijoj publici. Film je gledljiv, da se razumijemo, nije ni režija tako loša (iako se previše fokusira na krupne kadrove lica glumaca – psihološki pristup – kužite?) i sve je to više-manje gledljivo, kao i dosta dobrog tempa, ali je mana što je bezličan i bezukusan. Ili da se zadržim u filmskim vodama, film je kao i njegovi junaci, bez emocija prolaze kroz scene, tako i ovo na kraju bude doživljaj kojeg zaboravite odmah nakon što krene odjavna špica.

Body Snatchers 1993 8 bodysnatchers.4 body-snatchers-1993-03-g body-snatchers-1993-06-g-e1327015295343-1024x483 body-snatchers-1993-09-g body-snatchers-1993-10-g znJK5U4ANGiBW2M4V95MoiOne5E

 

Red Dawn (2012)

Posted: Kolovoz 1, 2014 in Akcija, Ratni, Remake

red_dawn_ver3_xlg red_dawn_xlg

IMDb

Trailer

 

Recimo to ovako; da je Crvena Zora snimljena nekako odmah iza 9/11, bila bi nevjerojatni hit kojeg bi neki novi klinci naprosto obožavali. Tko zna, možda bi mu se i kritičari smilovali, pa udijelili koju sirotinjsku pozitivnu kritiku na račun patetike koja u kriznim vremenima prolazi bolje nego junački motivacijski govori. Pridodamo li k tome da je ovo remake jednog starog filma, nastalog u eri paranoje od sovjetske invazije, postavlja se jedno jako neugodno pitanje; tko je ovdje luđi? Publika ili oni koji vjeruju da bi ovakvo što moglo proći u današnje vrijeme. Kako se čini, točan odgovor je publika zato što je pokazala zdrav razum i naslov izbjegla u širokom luku, što je hvalevrijedna stvar, da ne spominjem mogućnost da će netko i tamo u holivudskim brdima doći k sebi i shvatiti da ne vrijedi dirati filmove koji svoju popularnost (čak i kultni status) duguju klimavim nogama generalne zajebancije, ho-ruk maštarijama i općeg pravila da ste u osamdesetima mogli snimiti svakakve cirkuse i ostati poprilično neoštećene karijere. I dok je, gledano danas, naravno, originalni Red Dawn simpatičan bućkuriš propagande, patriotizma i blesavosti, remake je… pa, isto to, samo što nije simpatičan. Dapače, naporan je, djeluje lažno, isforsirano i blesavo (taj dio vrijedi ponoviti) dok pokušava biti ozbiljan. Mislim, kome vi idete prodavati priču o junačkoj zemlji hrabrih i slobodnih dok radite sranja preko pola svijeta? Naravno, mora se pogledati i sadašnja politička situacija, bez toga nema realne kritike, a kad i Ameri sami kuže da im prodajete isprazne ho-ruk zjake, onda znate da nešto ozbiljno s filmom ne štima.

Dakle, jednog lijepog mirnog jutra, Sjeverna Koreja odlučila je napraviti invaziju na SAD. Bez razloga, došlo im. I to ne bilo kakvu invaziju nego opću jer osim što izbace valjda milijardu padobranaca, nekako su uspjeli prevesti i cijelu logistiku (vozila, oružje, red commy zastave) bez da su ih detektirali svi oni silni sateliti koji se sudaraju u našoj orbiti. Naravno, meta napada nisu vojni objekti već civilno stanovništva, Crvena Armija odlučila je stati na kraj dominaciji američkih predgrađa i uvesti malo reda, što je već samo po sebi jednako blesav potez kao da radite desant na nenaseljenu stranu Arktika. Enivej, jedini koji će im početi zadavati glavobolje su klinci, svi patentirani made in USA i izvučeni iz srednjoškolskog football tima. Zaboravite na Zelene Beretke, Morske Tuljane, Chucka Norrisa, klinci koji nemaju dozvolu kupiti Playboy će se latiti oružja i krenuti u gerilske akcije, tipa Mirko i Slavko, i oslobađanje svojeg doma, uz očekivanu dozu patetično motivacijskih govora i s jednom do dvije suze u oku bistrom.

Ako ste kojim slučajem zamijetiti malu ironiju u mojim riječima, to je zato što ona uistinu postoji jer da pokušam napisati nešto ozbiljno, počeli bi se smijati. Realno gledajući, filmovi s blesavim zapletima nisu ništa novo, ali njihov je šarm u tome što obično znaju da su blesavi, pa ni ne pokušavaju biti ozbiljni. Red Dawn pokušava biti ozbiljan gdje god da se pogleda, a ako nekim slučajem i popušite foru da je danas moguće izvesti takvu nedetektiranu invaziju, onda ste jedan od onih malobrojnih gledatelja za koje je film i snimljen. Iako ja osobno nemam problema s blesavim idejama, razlog zašto ovdje imam jeste što nedostaje malo zdrave logike. Invazija grada od nekoliko stotina tisuća stanovnika nije prava invazija ako nema malo mesa na svemu tome: kroz nastavak filma vidimo jedva dvadesetak vojnika te se usput zapitamo što rade oni odrasli muškarci kad im grad drži grupa koja bi se razbježala pri pogledu na malo veću rulju. Nema ni pojašnjenja kako su to dečki sjevernokorejski izveli invaziju (ako ništa drugo, stari film je imao čist dobro opisanu ratnu situaciju koja je čak zvučala i izvedivo) osim što su imali pomoć ”uređaja”. Zašto to stavljam pod navodnike? Zato što ”uređaj” nema opis, on je nešto između EMP bombe, radara, radio-veze i sendviča s piletinom, služi tek toliko da scenaristi objasne premoć Koreje u tom ratu. Znate već, duboka kreativnost iz holivudskih brda. I već dok sve to traje, mislite si da bi vam neku utjehu mogla pružiti glumačka bojna, no… razočarenja bi vas moglo čekati i tu. Chris Hemsworth ovaj put nema svoj Thor čekić, ali ima AK-47, pa je njegova zbunjenost jasna, čekao je da ostatak Avengersa uleti i spasi dan jer on sam nije bio baš siguran što bi treba raditi; biti vođa ili pobjeći iz filma. Josh Peck, za kojeg nisam nikad čuo, mogao bi konkurirati za najiritantniju pojavu na koju sam zaletio u posljednje vrijeme u nekom filmu, a dodatak tome jest da lik djeluje kao da je tokom cijelog snimanja pušio neki dobar shit jer djeluje kao da jedva oči drži otvorenima. Iz nekog bizarnog razloga (možda je ozbiljna lova bila u pitanju) ovdje je zaluta i Jeffrey Dean Morgan koji, čistom igrom slučaja, jedini je koji nešto i vrijedi jer njegov ležerni nastup kao da govori, svjestan sam gluposti u kojoj glumim, pa se onda mogu barem dobro zabaviti. I lijepo od njega da je to tako napravio jer silna količina ozbiljnosti u kojoj se klinački cast pokušavao utopiti bila je nepodnošljiva. Ipak, da budem objektivan i fer, filmu se mora priznati da ima sasvim lijepo režirane akcijske scene. Ništa što će vam promijeniti život, ali barem je vizualna strana više nego korektno odrađena, što je, eto, jedan mali plus za gledanje… ako vam ne treba ništa više od toga. Izbjeći u širokom luku? Ni slučajno. Ovo je školski primjer kako se ne treba snimati remake te bi ne gledanjem bili zakinuti za jednu zdravu lekciju nakon koje ćete početi cijeniti i one korektnije filmove, a koje ste do tada gledali s podsmijehom. Viva la revolucion i sve ostale parole umjesto završnog pozdrava, samo u čast filma.

5140873,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140875,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140876,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140877,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140878,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140879,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140880,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140881,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140882,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140883,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5140884,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

A Nightmare on Elm Street (2010)

Posted: Travanj 20, 2014 in Horor, Remake, Thriler

6a00d834515ddf69e20120a8a8d29f970b-500wi 68302269 nighmare_elm_street_2010_poster_banner_hi-res_01 whats-love-got-to-do-with-it-movie-poster-1993-1020189823

IMDb

Trailer

 

Kako stvari stoje, posljednjih dana gledam ili neke povijesne stvari (Viva la Mušketiri) ili rimejkove i, kako ispada, ne zna se koji je gori od kojega. Rimjekovi, je’l te. Originalna Strava u Ulici Brijestova jako je dobar filmić, dobre režije, dosta kompaktnog scenarija, jako dobrog negativca i simpatičnih likova. Ima u njemu i nekih kultnih scena (dvije mi samo tako padaju na pamet) ima u njemu i nekih zanimljivh sporednih stvari (Johnny Depp kao debitant), ali ima i dobre, jezive atmosfere. To je kultni hororac koji se jako dobro drži do dana današnjeg, usprkos šarenim nastavcima (koji su, očekivano, sve slabiji, ali još uvijek k’o grom filmovi naspram nekih drugih serijala) i pomalo bezidejnom stvaranju raznih čudesa (famozni 3D, onaj početni). Raditi obradu takvog filma može se gledati na dva načina; novac i da se na stol donese nešto svježe. Novac je uvijek novac, tu nema nekakvih mudrosti, ako će se prodati, to će se raditi. Nove ideje znaju biti dobra stvar. Naravno, danas je riječ ”remake” u rangu ”pedofil” ali ne treba uvijek okretati zgađeno glavu jer nekad stvari znaju ispasti zanimljive. Dawn of Dead ili Texas Chainsaw Massacre. Jako dobri remakovi koji su na stol stavili nešto svoje, odali počast originalu i postali sasvim solidni filmovi koji stoje sami za sebe. Reinkarnacija Freddy Kruegera bila je očekivana. Samo što ovaj naslov ne ide na stranu Dawn… ili Texas… već tamo gdje stoje remake Hallowena, u osmom krugu Danteova pakla rezerviranom za filmske projekte koji se nisu smjeli dogoditi. Ali, to na kraju i nije nekakvo posebno iznenađenje jer, kao i u slučaju nedavnog Robocopa, i ovdje je netko samouvjereno promašio cijelu bit onoga što je pjesnik htio reći.

Strava... je slasher, hororac gdje neki zakrabuljeni manijak ubija zgodne klince i poželjno je da to bude nakon dobrog seksa. Oni koji ne piju, ne puše, ne seksaju se – prežive. Malo retro nostalgije za uvod. Ova verzija započinje tipom koji sam sebi prereže vrat u nekom malo kafiću. Doznajemo da je imao čudne snove. Odmah potom slijede ga i drugi. Loši snovi, nekakav tip s nezgodnom rukom punom noževa i svi rikavaju na grozne načine. Klinci kuže da je nešto tu zahebano, starci im šute, ali oni samo deduktiraju kako su nekad davno bili povezani, da su išli zajedno u vrtić te da ih je neki zločesti striček malo pipao u mračnoj sobi. Starci su ga spalili živog, jebiga, imao je loš horoskop za taj dan. Problem broj jedan koji ovaj film donosi na stol jesu likovi – svi do jednog nevjerojatno antipatični. Emo-Goth-Teen bulshit pizdarije, svi omamljeni pogleda i ponašanja kao da im je teško disati. Izgledaju kao gomila nevjerojatno promašenih individua koji su doslovce lijeni živjeti. Živosti nula. Neke osobnosti nula. Samo gomila  osrednje lijepih lica koja se vuku kroz radnju. Oni imaju problema. Oni pate zbog nekog lijepog qurtza. Oni su, ono, realni (pročitao sam negdje da su autori išli na nekakvu kvazi realnost likova) i oni su ubi Bože naporni do te mjere da sam jednostavno želio da ih Freddy-Man sve do jednog poubija i objesi kao šunke u onoj kotlovnici. Rekoh vam to, da nastavim dalje.

Scenarij našeg glavnog zlikovca predstavlja kao pedofila kojeg su roditelji živi spalili. To je ta novina koje su se autori mogli sjetiti. Sada, to uopće nije novina, to je reciklaža onoga što je zamislio Wes Craven dok je radio na scenariju za original. Odbacio ju je jer… pedofili ne vole baš teen djecu, još manje imaju mentalni sklop da od seksualno ugroženih tipova prijeđu na to da budu serijski ubojice. To jednostavno ne štima, a prikazati ljudskog Freddyja kao plačljivog pedofila koji djeluje kao da se boji svoje sjene u nekog opasnog frajera (što je ironično jer su svi likovi u filmu su višlji od njega pošto je Jackie Earl Haley je visok metar i žilet – inače mi je lik full iskoristiv tip) djeluje nakaradno i izvještačeno. Razumijem želju da se odvoje od slavnog originala, ali Freddy je lik za sebe, karakter, ne tamo neki manijak koji valja verbalne gluposti ravno kao da vježba glasnice (kad je to radio Robert Englund čovjek je zvučao kao da doslovce uživa u tome) i glumi opasnog frajera jer to jednostavno nije. Scenarij muku muči i sa samom pričom. Doslovce nas baca u sredinu, bez pojašnjenja, bez neke naznake tko ili što i ako niste upoznati s originalom (takvih je, vjerujem, malo) propustit ćete neke nijanse. Neke stvari uopće nemaju smisla (zašto su poubijana sva ostala djeca – jel’ ih je Freddy sve pipkao u svojoj sobici?) Nema suspensa. Horora još manje. Krv je reducirana zbog restrikacija. Smrti su banalne, neinspirativne. Freddy je odmah s prvim kadrom jasno prikazan (netko nije čuo da je ponekad manje više) i da ne govorim kako se koriste bezvezne cimalice-scene da se nešto postigne. Mogu se spomenuti i očita kopiranja scena iz originala, ali na takav način da budu tu, nešto u tom duhu, no bez naboja kako bi trebale biti.  Za ubijanje vremena ovo je kao grom, za neke nove klince koji nemaju pojma tko je Freddy Krueger, ali opći dojam je slabašan, film bez ideje što točno želi napraviti te kako to uopće napraviti. Zbrka, u najmanju ruku, koja je nastala iz očite želje da se profitira na ugašenoj franšizi ubacivanjem novih efekata i javnih bauka kao što je pedofilija jer serijski ubojice više nisu ono što su nekad bili, ali umjesto nekog napretka i pozirivnih vibracija koje bi se nadovezale na originalni film dobijete jednostavnu želju da počnete vrištati. Ne od straha već paklene muke što ste izgubili vrijeme na gledanje, možda čak imali i nekakva očekivanja. Ah, ta holivudska bezidejnost…

4130401,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4130406,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 4130407,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 4130408,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==

4130402,F3lTrbe4yNrx5jvyJwiv_NjTS_vNJeqAdlHpFwlYrAgOZTE64IeQUreF2oRQQeXAFDak4eYfigqu7+o33mRgcw== 4130403,F3lTrbe4yNrx5jvyJwiv_NjTS_vNJeqAdlHpFwlYrAgOZTE64IeQUreF2oRQQeXAFDak4eYfigqu7+o33mRgcw== 4130404,F3lTrbe4yNrx5jvyJwiv_NjTS_vNJeqAdlHpFwlYrAgOZTE64IeQUreF2oRQQeXAFDak4eYfigqu7+o33mRgcw== 4170838,6gzg8MzhTO0goFU220gjaKwdCYuVio2gKdFUKUbJ15y7J0mgcYwkFa8PDfsOni0VXs0QVgBN+qH0KOTWKrd7BQ== 4170839,BqKMTXR0lpMUKyMcYDdRFnEy6pj72zP1qNlbt4+hSA4ttK8n7Wm3NcOxH6vcMp5SutIeCi8nQ7uEvrBq0YEWSA== 4170841,BqKMTXR0lpMUKyMcYDdRFnEy6pj72zP1qNlbt4+hSA4ttK8n7Wm3NcOxH6vcMp5SutIeCi8nQ7uEvrBq0YEWSA== 4170843,BqKMTXR0lpMUKyMcYDdRFnEy6pj72zP1qNlbt4+hSA4ttK8n7Wm3NcOxH6vcMp5SutIeCi8nQ7uEvrBq0YEWSA== 4170844,F3lTrbe4yNrx5jvyJwiv_NjTS_vNJeqAdlHpFwlYrAgOZTE64IeQUreF2oRQQeXAFDak4eYfigqu7+o33mRgcw==

RoboCop (2014)

Posted: Travanj 5, 2014 in Akcija, Gary Oldman, Remake, Science Fiction

affiche-robocop-2014-5 MV5BMjAyOTUzMTcxN15BMl5BanBnXkFtZTgwMjkyOTc1MDE@._V1_SX640_SY720_ RoboCop-2014-Movie-Poster-650x948 robocop-imax-poster robocop-poster-2014-6sapjkqi

IMDb

Trailer

 

Ne volim biti u pravu. Ma, koga zezam, obožavam to. Internetski mudrac. Vidovnjak, čak jer sam točno pogodio što neće valjati u ovom filmu. Osjećam se… božanski. Priđite i poslušajte moju riječ, taj osjećaj. Sad, kad sam zadovoljio svoje niske porive da sam sebi laskam, odgurnut ću šalu na stranu i reći kako sam stvarno i pogodio što neće valjati s rimejkom jednog od SF klasika 80-ih, ali nije tu bila u pitanju nikakva božja intervencija već jednostavno dobri stari osjećaj i, pa, očita neinspiracija modernog Hollywooda koja uzima te stare naslove jer misli da će ljudi automatski ići u kino gledati noviju stvar ako poboljšaju efekte. Odmah da budemo na čistom; originalni Robocop se još uvijek jako dobro drži po tom pitanju, hvala lijepo što pitate, dok mu se ovaj novi ne može prišuljati po nijednoj stavci dnevnog reda. Nasilje. Brutalnost. Inovacije. Sarkazam. Cinizam. Satira. Akcija. Sve stavke idu pod minus. Uvijek rado viđeni Michael Keaton dobro pogađa bit cijelog filma s jednom rečenicom. “Make him more tactical. Make him black” To je ustvari i cijeli doprinos filma; crno taktično odijelo koje djeluje kao da je posuđeno iz Nolanovih Batmana i da klinci vole cool stvari. Da sažmem ono očito; originalni Robocop je bio revenge film. Jako dobar. Politički satiričan, akcijski nabrijan, brutalno krvav. Remake je… pa, nije to. Ali, idemo redom.

Priča je u suštini ostala ista. Policajac Alex Murphy NE nastrada na dužnosti (nastrada ispred doma svog) i budi se kao uber cool robot. On skače, on puca, on juri gradom taktično crnim motorom. On je Batman novog doba. Slučajno se sjeti da je kao poginuo i nekako mu dođe da to riješi (sve poubija – pet minuta posla). Iz nekog razloga, korporacija koja ga je stvorila želi ga ugasiti. Razlog? O, pitaj boga. Zbog nečega. Rješenje – sve poubija – novih pet minuta posla. Što radi između toga? Vozi se na motoru. O,kvragu, da, ima valjda čistih petnaest minuta kadrova gdje Roby sjedi na crnoj jurilici i vozi su ulicama svoga grada. Da bude malo nekih kvaka, tu su žena i klinac zbog kojih ima nekih malih emocionalnih problema, jedva spomena vrijedno, nešto malo nekakve policijske krimi priče napisane rukom desetogodišnjaka (mislim da bi i R2D2 shvatio tko su korumpirani murjaci) i ponešto tehno-govora kakvog se ne bi posramio ni Star Trek (nešto u vezi toga da je Alex robot, ali nije robot jer misli svojom glavom, ali je robot jer ne misli svojom glavom kad stroj misli njegovom glavom – ako ste shvatili, zapalite jednu kao nagradu) i to nas u konačnici dovodi do konačnog zaključka. Kojeg? Da je ovo umjetan film, kao i sam RobCop.

Najgora stvar koju možete napraviti jeste uzeti stari film, uzeti njegovu priču, ići raditi njegovu obradu, za boga miloga, a onda se praviti da radite samostalni i originalni film. Kako rekoh na početku; cijela ideja je promašena s ovim rimejkom, ali promašena je samo u odnosu na original jer sam rimejk ni nema nekakvu ideju o tome što bi želio biti. To nije akcijski film. Akcija je u njemu brzopleta, nepregledna i nimalo zanimljiva, da budem iskren. To nije ni film osvete jer se u njemu nitko ne osvjećuje. Negativci ne postoje dalje od kratke skice i brzog pogleda na njihovo lice. To nije film o korupciji jer korupcije nema, tek nešto malo na kraju, ofrlje, reda radi. Film nije drama jer, već pogađate obrazac, drame nema. Jedina stvar koju je film uspješno napravio jeste da je postigao da gledatelja uopće nije briga za likove. Mislim, to je uspjeh. Redatelj kaže da su krivi producenti, producenti kažu da je kriv scenarist, scenarist kaže da su krivi oni koji su scenarij prekrajali i tako u zatvoreni krug. Nitko da kaže kako su kiksali cijelu osnovnu poantu filma; jedan drot ubija gomilu onih koji su ubili njega. Film nema ni humora, satire ili nekog odmaka od stroge ozbiljnosti. Film zanemaruje potragu za ljudskosti jer ni toga nema (ovaj Alex je odmah od starta svjastan tko je) Ekipa stoji neiskorištena. Gary Oldman se jedini trudi. Mislim, to sve bez da počnem s usporedbama s originalom. Ali, opet, s druge strane, neki klinci koji nisu gledali original i koji vole besmisleno ponavljanje kadrova ili ispraznu CGI akciju bi mogli biti ponešto zadovoljni. Vrijeme će vam proći uz njega, to svakako, ali na kraju dana, kad se zbroje sve žrtve, ovaj remake se nije odmaknuo ni koraka od dugačke tradicije sličnih bezličnih obrada koje misle da novi efekti i brza montaža mogu čuda napraviti. Ne mogu, jasno i glasno, a ako vam je do prave stvari, pa… original je uvijek dostupan za još koje gledanje.

5748229,YUP91Z7+pSWIXbG3wS7cXbJzuRP0_GqjCDcG89rOQDQMMCGcNiIfo8YcT7H6lRO1hPjyGs6u2LUZw5E45rLqCQ== 5748230,YUP91Z7+pSWIXbG3wS7cXbJzuRP0_GqjCDcG89rOQDQMMCGcNiIfo8YcT7H6lRO1hPjyGs6u2LUZw5E45rLqCQ== 5748231,YUP91Z7+pSWIXbG3wS7cXbJzuRP0_GqjCDcG89rOQDTw+SllqS3bH3pnVuAe2opYD6lRstgc5IYm5vCAj+QMBA== 5748232,YUP91Z7+pSWIXbG3wS7cXbJzuRP0_GqjCDcG89rOQDQMMCGcNiIfo8YcT7H6lRO1hPjyGs6u2LUZw5E45rLqCQ== 5868007,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5868008,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5911444,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5911445,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5911446,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5926048,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5926050,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5926051,nrNTT9v8DJxAmfTW5urRIuS+Wq7Aiu9A_WDeOaq9VUvfjSV1PsoIf4yebK7z3EqrodqhR3z4McwW_ePXyubdmg==


Trebao mi je izazov. Ne veliki, kao što je osvajanje Mount Everesta, već neki koji bi me malo… oraspoložio. Pošto su Bahami predaleko, a na lijepom plavom Jadranu nema potonulih španjolskih galijuna punih zlata, morao sam se zadovoljiti sa sljedećom najboljom stvari. Pisanjem. Naletjeh slučajno na jednu malu nagradnu igricu i pomislih, što da ne. Pišem i ovako, filmove gledam i ovako, a Carpenterova filmografija mi ionako stoji na repertoaru za obaviti. Izazov je bio u tome da sam ovaj put mogao upotrijebiti svoj Clark Kent identitet, riješiti se lošeg glasa kojeg me prati kao autora ovog zloglasnog bloga (pravim sam sebi reklamu u duhu najboljeg samostalnog poduzetništva) i rad potpisati pravim imenom. Izazov, kako rekoh. Baš da vidim kako će proći. Kako vidim, ekipi s jedne stranice za sve ljubitelje horor filmova (slobodno navratite do njih ovdje, ne grizu) nije imala lagan posao. 40 recenzija. Krvav posao za obradit. No, da se odmah službeno pohvalim, čak i Clark Kent može nešto napravit, pa je ova mala recenzija jednog od lošijih filmova starog majstora, pa tako i osvojit prvo mjesto. Odmah da se zahvalim ekipi, uživat ću u prvoj nagradi (DVD kultnog horora Carrie) i samo neka nastave s dobrim poslom. Tko zna, možda se opet susretnemo :))

l_114852_261f60f8 4390

IMDb

Trailer

Remake starog kultnog horora i John Carpenter. Dva pojma koja nikako nisu mogla pobaciti, zar ne? No, ovisi kako gledate na to. U svoje vrijeme njegov remake The Thinga bio je dočekan s povećim decibelima otvorene mržnje (kako Johnny sam kaže) fanova originala, financijskim krahom i kritičarskim epovima posvećenima svemu što su mogli zamjeriti. Par godina kasnije pjesma se promijenila, film je postao kultni klasik, svatko tko imalo drži do sebe pogledao ga je barem jedanput, i tako dalje, i tako dalje. Napraviti novi remake starog filma trebalo je biti šetnja parkom za Carpentera, no negdje u procesu, šetnja je postala obavijena maglom i još uvijek nije jasno tko se na njoj izgubio; materijal kojeg baš i nije trebalo modernizirati, ili Carpenter, koji je ovo odradio na automatskom pilotu i odšetao dalje s čekom u ruci. Bilo kako bilo, Selo Ukletih je fijasko, ne potpuni da se razumijemo, to je film u kojem se na trenutke vidi pravi autorski potpis, no kojemu nedostaje iskrene autorske angažiranosti koja bi ga uzdigla nešto izvan prosjeka. I ne koristim riječ fijasko baš često, pogotovo ne kad je Carpenter u igri (othranjen sam i filmski odgojen na njegovim filmovima) ali svaki redatelj barem jednom doživi grubo slijetanje, pa kako je ovo bilo njegovo, filmu se smije uputiti dvije-tri ružne riječi jer ih zaslužuje. Također i pokoju pohvalu, tek toliko da bude ravnomjeran omjer.

Film se otvara intrigantnom scenom prelijetanja velike sjene preko malog, all time american gradića, koja izazove masovnu nesvjesticu svih žitelja. Najbolje dolazi kasnije, kad se počnu buditi i nekoliko žena shvati da je – ostalo u drugom stanju. Po Duhu Svetom. Koliko je taj uvod intrigantan, toliko i nije (ideja svoje porijeklo vuče iz debelo zastarijelih pedesetih godina prošlog stoljeća kad su takve smiješne ideje prolazile bez pitanja) jer gledatelji nikad ne doznaju tko je (ili što) oplodilo te divne žene. Ipak, ta mala anomalija prolazi relativno bezbolno i sve žene rađaju divnu plavokosu (i plavooku) dječicu koja jako brzo počinje pokazivati svoje… nezemaljsko porijeklo. I ne baš sjajnu osobnost. Stanovnici gradića shvaćaju da se nalaze u gadnom škripcu, a konačno riješenje njihovih muka je jezivo, bilo za ondašnje godine, pa tako i u moderniziranoj verziji. I sve je to lijepo, film ima glavu, rep, radnja je razumljiva, mjestimice i sablasna. Što je onda pošlo po krivu? Dobro pitanje, Idemo redom.

Carpenter sve karte polaže na jezivu djecu. Jeziva jesu, to im se ne može prigovoriti, ali zbor odabrane djece nije jak u glumačkim talentima, pa su to djeca koja glume da su jako zli stvorovi. Naglasak na glume. Onaj njihov izgled ima svojeg šarma, ali to je retro stvar, takva su bila i u originalu, koji je snimljen još dok su odjekivali odjeci nacističkih zločina, pa je takav izgled bio po defaultu odbojan. U devedesetima više i nije. Izostala je i specifična Carpenterova režija, inovacije, poneki kut snimanja, a nadovežemo li i to da su svi likovi previše kartonski odmah je jasnije zašto film ima miris po rutinskom poslu. U njegovu obranu može se reći i da je to korektan film jer ne komplicira te, iako ne donosi ništa novog, ne uništava stvari previše. Gleda ga se, kako bi se reklo, bez muke (to što ga drugi dan zaboravite već je drugačija priča) i ne izgleda loše, barem s vizualne strane. Lijep ili ne, tu se našle i zgodna lista glumaca koja bi vas mogla podsjetiti i na nekakvu listu propalih nada. Christopher Reeve je odradio svoju veću i značajniju ulogu izvan Superman serijala s prepoznatljivom opuštenošću te je stvorio zanimljiv lik do kojeg nam je čak i stalo (ima to lice prostodušne dobrice) te je kraj malo podiglo baš što se publika poveže s njim (a i odjel za pirotehniku se iskazao). Tu je i Mark Luke Skywalker Hamill, Michael Pare i Kirstie Alley te, iako su svi oni zanimljive pojave, to je promašeni casting samo takav (tko je vidio komičarki Alley dati ulogu ozbiljne znanstvenice). Tragovi intrige, tragovi jeze, ponešto poznatih lica i malo podsjećanja na neka drugačija filmska vremena trebali bi biti dovoljni barem za jedno gledanje, tek toliko da vidite kako izgleda kad majstor horor i SF stvarno nije u formi. Za neki bolji provod uz TV ekran – potražite drugi film.

1835621,twfuS4tPPG706OcVbNpW1pZ5p_Vno74ZQTb2VWkhGliGqX42JuFh34AhEvoXE_vtQSFs+b87AXiTQEXCn3AC3Q== 1835622,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1835623,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1835624,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw==

1835618,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1835619,twfuS4tPPG706OcVbNpW1pZ5p_Vno74ZQTb2VWkhGliGqX42JuFh34AhEvoXE_vtQSFs+b87AXiTQEXCn3AC3Q== 1835625,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1835626,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg==

MSDVIOF EC001 1835617,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==


l_113552_e2f4c745 l_118226_0134983_6971cbdc LXET1W7OwNCn8ip7pu0rsDoLia

IMDb

Trailer

Što bi dobili kad bi stavili Horatia Canea, Ghost Ridera, Shafta i Marsellus Wallace u istu prostoriju? Prije nego kažete: jebeno dobar vic, odmah vam odgovaram sa: O ye, of little faith. Dobijete dobar film. Znam da zvuči naprosto bizarno, nemoguće, neizvedivo, ali kad se sve zbroji, Poljubac Smrti nije sjajan film, ali je jako dobar. Ponajviše zato što se u njemu okupila krema koja ustvari zna glumiti. Neki možda već misle kako David Caruso i nije materijal za dobrog glumca, no treba ga gledati izvan okvira CSI-ja jer se tip zna snaći (film treba imat i redatelja koji zna što hoće) i nekako ga štujem jer je napravio ono što svi rade na njegovom mjestu: uzeo lovu i uživao u 10 godina istraživanja zločina. CSI Miami je i važan dio ove priče jer je Caruso otišao iz NYPD Blue serije (Sipowicu je puklo srce od tuge) jer je želio raditi ozbiljnije filmove i u džepu je imao ovaj scenarij. Misli, nije da se tip samo tako sjetio otići, kako ljudi govore, već je imao dobar razlog. Da mi netko ponudi da zaigram s ovim dečkima u istom filmu, i ja bih otišao, ali to su već nategnute priče jer skoro svi likovi odavde bili su u uzlaznoj fazi karijere, daleko od statusa kakvog imaju sad. Ipak, to ne umanjuje impresivnost naslova, dapače, čak ga i pojačava jer oni nisu… jedini koji su nastupili u njemu. Ipak, prvo mali sadržaj. Ustvari, duži jer to priča zahtjeva.

Jimmy je bivši kriminalac koji živi svakodnevni šljakerski život s ženom i kćeri sve dok mu rođak ne ulaeti na vrata i počne ga preklinjati da mu pomogne u malom problemu. Dužan je uslugu opasnom gangsteru i tek na cimanje starih stvari obiteljskih stvari, Jimmy pristane. I najebe jer murja napravi raciju, jedan žandar dobije metak u lice i Jimmy završi u ćorki. Naravno da nije blesav pričati i cinkati, ali tu priča ne staje jer njegov Rođo, koji je spretno pobjegao, sada napravi sljedeće: počne se upucavati Jimmyevoj ženi. Što upucavat, doslovce je siluje i ona, bježeći od njega, pogine. Jimmy, sada ljut, smjesti Rođi osvetu i mirno odsluži svoje tri godine, vjerujući da je slobodan. Ali, vraga. Policija ga opet želi iskoristiti da im pomogne. Pomogne je uljepšana riječ za ucjene ga, i on opet mora izaći na ulicu. Ipak, kada novi šef napravi pizdariju i klepi saveznog agenta, Jimmy opet misli da je sve gotovo jer sad svi znaju da je bio doušnik i lik ide u zatvor, on slobodan. Opet zajeb. Šefa puste van radi političarskih igara i Jimmy, ovaj put zaozbiljno, ako želi da se stvari riješe jednom za svagda, mora ih riješiti sam.

Za početak, ovo je nekakav kilavi remake istoimenog filma iz ’47 godine, ako se ne varam, ali osim općih dodirnih točaka i nisu nešto povezani. Na prvu ruku ovo je čisti kriminalistički triler, s blagom aromom noira (samo po glavnom junaku) ali ima nešto malo elemenata i drame, pa nije baš čisto žanrovski definiran. Priča je dobro zaokružena i nije je lagano prepričati, što ste, vjerujem shvatili i samai, ali to je ustvari odlična stvar jer sadržajno ima što za ponuditi te je čist ugodno gledati nešto što ne udara na prvu loptu. Ima tu jedan drugi problem, ali on je… malo drugačiji od onog što očekujete. Film je odlično odglumljen, ali je kirurši precizno odglumljen, osjeti se da nije bilo improvizacija i da se vodilo brige o svakom kadru i riječi. Gotovo školski primjer. Ista stvar je i s glumcima, odličan posao, ali kao da nisu dobili mogućnost da se još bolje razmašu. Precizno izveden film, odlično napravljen, ali ostavlja pomalo hladan osjećaj nakon gledanja. A sad, glumci. David Caruso, Nicholas Cage, Samuel L. Jackson i Ving Rhames. Nije vam dovoljno? Nema problema. Helen Hunt, Stanley Tucci i Michael Rappaport. Impresionirani? Jedino tko je tu dobio najmanju priliku da se pokaže jest H.Hunt, nažalost, ali, opet, ne mogu svi iskoristiti šansu jednako. Svi ostali, poprilično impresivan rad, iako je i Sammy Jackson tek počinjao sličiti onom bad motherfuckeru kakvog ga poznajemo. S jedne strane pogolem glumački ansambl, s druge strane dobra kriminalistička priča… win-win situacija kako god pogledate, ali konačni ću sud prepustiti vama. Kad ga pogledate, naravno.

2337418,A6MH2O7Zp0w_zyS50ySpjJLr_M6chq4Ysy7iNpxTqKdh_f+TjbZV41hWsbub+Kmqj92KlnytUMFuYdVnwD7_Wg== 2337422,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2463057,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2463062,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ==

2463065,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2463073,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2463080,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2463082,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg==

2463083,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2463089,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2463095,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 4761338,sXy+Cp1KtcFE+FM2+lEjuyDEH6DD_oyCWtvBRGXUMlh4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ==


l_77234_1a040768 51QUIqh3vWL._SX500_ bigsleep

IMDb

Trailer/Clip

Prije par dana umro je poznati redatelj Michael Winner. Ovo ”poznati” shvatite uvjetno rečeno jer većina onih koji su odgojeni na mainstreamu, CGI blockbusterima i svjetlećim vampirima nemaju blagog pojma o kome je riječ, ali to već i nije tako velika stvar za zamjeriti: Winner nikad nije ni ušao u tu kategoriju poznatih i slavnih, ne u takvoj mjeri. Ipak, čovjek je napravio par filmova koji su ga proslavili, a ono po čemu se najviše pamti ipak je suradnja s mrgudom Charlesom Bronsonom na Death Wish serijalu (neki vole spomenuti i njegov horor The Sentinel). Winner se 1998 potpuno povukao iz svijeta filma, okrenuo se kritičarskom poslu (restorani, koliko sam shvatio) i lijepo uživao u ”mirovini” prepuštajući onima koje zanima da mu kopaju po filmografiji i pronalaze stvari na kojima je radio. Da budem iskren, ja nisam išao baš previše daleko od Death Wisha serijala, no ovaj mali naslov držim već duže vrijeme na oku, ali nikako da ga stavim na radni repertoar. Prvo, to je noir, fini žanr u kojemu se poprilično dobro snalazim, kojeg, ‘ajmo to tako reći, i volim i u kojem uvijek mogu pronaći nešto za sebe. Druga stvar, tu je jedan Robert Mitchum, koji je u mojoj knjizi ona vrsta zvijezde koja opravdava taj naziv. Treće, to je Phillip Marlowe, privatni dekster svih privatnih dekstera, kojeg je Mitchum već jednom igrao, i to jako dobro. Sad, to su onako, ugrubo stvari, koje su prednosti. One malo manje prednosti, koje odlaze čak u mane, slijede nešto kasnije. Za nastavak, malo sadržaja dok čekate ručak.

Marlowe ovaj put ima zadatak pronaći tip koji ucjenjuje bogatog, ali debelo ostarijelog generala, i riješiti taj problem… kako god zna. To je jednostavniji dio, onaj kompliciraniji ide da su u priču uključeni neki likovi iz engleskog podzemlja, još malo ucjene, pa dvije apsolutne lude generalove kćeri (jedna bi danas bila ekvivalent Paris Hilton), ja jedan tip koji je nestao, a sve to zaokruženo s nekoliko ubojstava. Tipičan radni dan za tvrdo privatno njuškalo i ja ću se prvi složiti da je tako. Svi znaju nešto, svaka cesta ima nekoliko skretanja, od mutnih likova postoje još mutniji… znate već, sve one fine stvari koje čine žanr. U cijelom tom okružju, dodajte činjenicu kako je ovo remake filma iz 1946 godine, gdje je Marlowea glumio Bogart, što je već u startu jedan minus (ne nužno veliki) i da su se dogodile neke izmjene u onosu što na originalni film, što na pisani roman.

Izmjena je, ako ste pažljivo pročitali tekst, ta što se radnja iz Amerike preselila u Englesku. I to je loša stvar, da budemo odmah iskreni. Englezi su majstori u snimanju odličnih crnih krimića tipa Get Carter i The Long Good Friday, ali teleportiranje sasvim drugačijeg žanra u svoje podneblje izgleda kao da dođete u debeloj zimskoj odjeći na ljetovanju na Havaje. Nikako, ili u malo manje kritičnijem pogledu, nezgrapno. Noir funkcionira u okruženju barova, obavijeh dimom cigareta, zgodnih žena i čvrstih muškaraca koji nose šešire. Istina i bog, to su sve gotovo klasični klišeji, ali kad ubacite tvrdog američkog privatnog detektiva (to se naglasi par puta u filmu) u pubove, ”yes, sir” i ”no,sir” klijantelu dobijete… pa ne krimić koji odgovara okružju. Robert Mitchum odradio je posao čisto pouzdano, već je jednom i igrao Marlowea, ali kad ga vidite u interakciji s jako pristojnim čelnicima Scotland Yarda, nije to to. Privlačnost tog lika leži u činjenici da njegov cinizam i sarkazam dolazi od toga da su svi oko njega gotovo pa nesposobni, a kad su žandari fino pristojni, kulturni i tipično engleski profinjeni, sarkazam i cinizam gube svoj smisao. Priča je OK, originalna iz romana, što znači da ne igra na jednostavna rješenja, ali da budem potpuno iskren, nekako me nije uvukla u svoj tijek. Na kraju je došlo i pojašnjenje što se doogodilo, tko je koga zeznuo, zašto je onaj napravio ono, no nema osjećaja da je jedna komplicirana priča razriješena. Na stranu to, može se uživati u nastupima engleskog prime time glumišta; Edward Fox i Oliver Reed, a za one koji su je voljeli mrziti dok je igrala zlicu u Dinastiji, tu je i mlađahna Joan Collins. Američke boje branili su Mitchum, ali i James Stewart u jako maloj ulozi. Ukoliko cijenite klasičnu detektivsku priču, ovo će biti lijepa šetnja po povijesnoj ostavštini jednog Raymonda Chandlera (bez obzira što je smještena u potpuno promašeno okružje) ali ako niste obožavatelj dotičnog žanra, teško da će vas dojmiti drugačije od sporog i ne posebno atraktivnog filma. Eksperiment, nakraće rečeno, koji nije u potpunosti uspio.

1978BigSleep03 131315-player i105450 0017cc12_medium.jpeg the-big-sleep--2 toteschlafenbesser1978 toteschlafenbesser1978t

Breathless (1983)

Posted: Siječanj 5, 2013 in Kriminalistički, Remake

l_85276_ea8fc064 l_85276_19489d90

IMDb

Trailer

 

Moram biti iskren i priznati da mi originalni À bout de souffle (1960) ne znači baš ništa u životu, dapače, držim ga poprilično dosadnjikavim. Znam da je riječ o novo valnom francuskom filmu koji je taj imao taj neki egzistencialno minimalistički pristup, ali nikad mi nije sjeo kako treba (barem ne u tom filmu) tako da sam ga pogledao (pogledam svašta, to je najmanji problem, ako me zaintrigira) i stavio na policu ”nikad više”. I onda sam pogledao remake. I opet mi nije jasno o čemu je tako velika stvar da svi obožavaju mrziti ovaj film. OK, kužim onaj dio ”to je remake tako sjajnog filma” i kužim kad ljudi kažu da im Richard Gere ide na jetru, ali to je još samo jedan u nizu običnih, debelo promašenih krimića kakve Ameri štancaju na desetine. I kad kažem promašen, ne mislim direktno na film, njegova je radnja posve OK, samo što je izbor glumaca za noseće stupove ispao kriminalno loš i to najviše zahvaljujući scenariju koji nije isporučio ono bitno – ljubavnu kemiju glavnog para. On je djetinjasti kreten, ona je kurva koja bi bila jebena i poštena… da oprostite na mom francuskom. Ameri, da se razumijemo, znaju itekako napraviti dobar crni krimić (ne kao Englezi, ali znaju) i znaju napravit pošten ljubavni film i, ono što je nekako najrazočaravajuće, film je radio Jim McBride, koji zna složit suvisli naslov kad mu se prohtje.

Tako naš junak Jesse ukrade auto u Las Vegasu i kreće put Los Angelesa jer je imao jednu vruću noć s francuskom studenticom i zato što je ludo zaljubljen. Usput napravi mali zajeb i slučajno ustrijeli cestovng murjaka. U L.A on se lovi sa svojom ženskom, malo se natežu, a murja steže obruč oko njega. I to je otprilike to. Nema tu neke prevelike mudrosti. Naš lik se muva po ulicama L.A, nateže se s curetkom i čeka da mu netko isplati lovu da može zbrisati iz grada u pravcu Meksika. Ono što je problem… idemo mi nekim redom, ima toga dosta za reći. Za početak, glavni likovi. Jesse je lik koji vjeruje da je bogomdan tip za sve, izvlači se na šarm, dobar izgled i lajavost. Inače su takvi likovi zanimljivi, a Richard Gere zna biti OK i iskoristiv glumac… samo što su ga ovdje pretvorili u nedoraslog kretena kojeg bi najradije sami ubili. Motivacija zašto se toliko zakačio za žensku ostaje neobjašnjiva, dapače, nakon svega što vidite imate dojam da su se ludo voljeli deset godina, a ne jednu noć. Monica, Francuskinja u USA, djeluje kao da bi se povalila sa svima ako će joj to donijeti nešto dobro (jedan od njih je i njezin profesor) i većinu filma vuče nekakav kvazi moral (jer na kraju napravi nešto što je baš u tom duhu) pa bi malo bila divlja cura, pa onda je malo ludo zatreskana u Jesseja… apsolutna zbrka. I Valerie Kaprisky je loša glumica, ukočena (što objašnjava zašto nije napravila nekakvu značajniju karijeru) te uglavnom antipatična (što ona sama, što sam lik).

Dalje. Za film koji skoro cijelu svoju radnju polaže na veliku strast između dvoje likova ona se uglavnom svodi na pomalo delikventno ponašanje. Jesse je tip kojeg boli đon za budućnost, živi za trenutak, Monica samo o budućnosti razmišlja. On se ponaša kao djetinjasti klinac koji vjeruje da je Jerry Lee Lewis bog među glazbenicima (tu se čak donekle i slažemo) a Monica kao proračunata kurva koja gleda kako bi se dokopala prilike da radi s nekim poznatim arhitektom. Dva apsolutno nespojiva svijeta. Koji je pun međusobnog natezanja i dječije ljubomornih ispada te golišavih scena (za ženski dio publike, Gere se prije nije sramio pokazati willya iako ne baš u krupnom planu) koje nemaju ni strastveni naboj, ni ljubavni, a ni nešto praktični (Valerie nije nešto posebno zgodna da bi se opravdalo to što je pola filma u toplesu). Kada se u obzir uzme da je ono glavno ispalo u konačnom proizvodu poprilično izvan tračnica, gotovo je besmisleno reći što uopće vrijedi u filmu. No, kako to uvijek radim, da ne radim iznimke. Film ima OK konstrukciju, ništa lošiju ni ništa bolju od drugih krimića. Proteže se taj mladi i buntovni motiv kojeg Ameri njeguju još od vremena Bonny & Clayda, a ni zadnjih dvadesetak minuta, kad se policijski obruč počne stezati oko glavnog lika, nije loše napravljen. Ima malo napetosti i, moram priznati, jedan od stvarno boljih krajeva kakvi se danas više ne rade. I, da, soundtrack je ubojit, ali mislim stvarno ubojit. To bi otprilike bilo to. Zato sam sklon misliti kako je film pokopan zato što je remake slavnog prethodnika (da nije remake bio bi, vjerujem, puno bolje ocjenjen) a ne zato što je stvarno zbrčkan. Jedno gledanje vrijedi, ali pošteno je s moje strane naglasiti kako nište ni ne gubite ako ga preskočite.

1786914,Ew1Au+EgkhcCnRN91HfHi3IAdiDtfQoSZ289M3ycDlNeLvkr2ZIXwAC6hh_T8A2HbNJMbTn0Yqcuqqw+krDp1w== 1786918,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1786922,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1786923,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6cCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA==

1786936,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1786937,94U6YpHIF+CNCWp4GKnMnkYolD4TQoevtACYGxv3rr6t5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 1786927,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 1786932,UGbQiHO+ZxpDcVwbqm9__soBP2Tcq1mWNHJTX3YQgFfW9fC5uMR0R6MVhU9ZiXqM12AxECZljuiSY18QHn5l7g==

5090293,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5074499,Pf8+N7SxWKI7paHAbYqIP27GFaHodnUoDXehHEiJCkdhHm2Ii+I9LMEiWUXbTDU0l348UG7Q6XzVwDdY48zI9Q== 5090281,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5090290,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==