Archive for the ‘Renny Harlin’ Category


cutthroat_island_us1sh 0407138Wrap_v2 Cutthroat_Island_(1995)

IMDb

Trailer

Zadnjih dana često se družim s gusarima. Gusari su lopovi koji kradu što stignu, tako reć, ne. Pirati su bili lopovi u službi njezina veličanstva, nešto kao James Bond, samo s brodovima i topovima. Ta dva pojma se obično brkaju, a da budem iskren, nisam ni ja znao razliku. Uglavnom, oduvijek imam namjeru napisati jedan avanturistički roman, znate već, brodovi, potonula blaga, igra lovice… cijeli paket. Ne znam hoću li to ikad napravit, ali plan je tu. I dok to ne počnem raditi, čitam druge stvari. Nedavno sam finiširao ”Pirates Latitudes” od Michaela Crichtona. Kažu glasine, Spielberg bi radio film po tome. Sretno mu bilo jer je roman iskopan na jednom hard disku nakon što je Crichton preminuo te su ga posthumno objavili. I trebalo je do doraditi… dosta, ali roman je čitljiv, proleti vrijeme uz to. Ima sve što treba imati, šarenu družinu, napad na neosvojivu tvrđavu, borbu dva broda… I tako nekako, okolo naokolo, dolazimo do ovog filma. Imam mali hanč da je netko vidio radnu verziju tog romana jer film ima nekih sličnosti s njim (okvirne) a već kad sam ga iskopao iz arhive, rekoh da već zapišem i pokoju riječ o njemu (a to sam jednom davno već bio i obećao napraviti). A film je poznat, što reći reći. I ozloglašen kao sam Crnobradi. Potopio je Carolco (firma koja stoji iza Ramba i sličnih akcijašenja) jer je koštao jezivih 100 milja i nije vratio ništa od toga (ili jako malo). Pokopao je karijeru i Renny Harlina. Rasturio mu brak s Geenom Davis… puna paluba svih tih ozloglašenih stvari. I, možda malo nepravedno. Danas kad se gleda… pa, dojam je isti. To je film ispred svog vremena, danas su Pirati (ili barem Johnny Depp) popularni k’o sam vrag, da se film pojavio u današnje vrijeme, sigurno bi zaradio i bio hit. Ili možda ne. Reći ćemo stvar-dvije zašto bi to bilo tako…

Prvo, ovaj put nemamo pomalo gejiš pirata već opaku zgodbu Morgan Adams, kćer zloglasnog pirata, gusara…(ni u filmu autori ne znaju koji termin da upotrijebe) koja se dokopa dijela karte sa skrivenim blagom. Uz pomoć zgubidana Shawa, koji ima drugi dio karte, oni kreću prema odredištu, Cutthroat Islandu, kako bi ga pronašli. Čak i da pokušavam, ne mogu proširiti sadržaj, to je to. Ali, to nije loša stvar, kompliciranje u ovakvim filmovima nema smisla jer ionako svi žele vidjeti dva broda kako se mlate teškim topovima. Ili sam to samo ja. Never the less, ako tražite osnove; šarena držina protiv druge šarene družine, bitka brodovima, egzotične lokacije i zakopana blaga, to je sve tu. Ili, barem sve što treba imati pošteni gusarski film. Doduše, nema Johnnya, ali kad je Geena u kadru, neću se previše buniti. Zašto ovo čak i dobrim okolnostima ne bi bio velik hit?

Film je zabavan za gledanja, barem većini, ali mu opako nedostaje centar. Nije humorističan iako to želi biti. Nije ni romantičan, iako i to želi biti. Jedino što u njemu vrijedi jeste avanturistički štih i produkcija. Sa 100 milja i trebao bi izgledati k’o grom, što i izgleda, ali kad nema pirotehnike u kadru (ili neke slične akcije) film vuče noge i muku muči s glumom, radnjom i, što je loše, nezainteresiranošću uključenih aktera. Zna se uglavnom sve, od toga da je hrpetina mucho boljih glumaca digla ruke od projekta te da je naslovnu mušku ulogu dobio bezlični Mathew Modine. Njegova uloga nešto je između Indiane Jonesa i Erolly Flyna i tko god je vidio u njemu kombinaciju ta dva lika… trebao bi posjetiti okulistu. Geena je oku ugodna, ali baš i ne glumi, ona je ustvari muški lik pretvoren u ženski (što podržavam, bolje izgleda od većine muških kapetana) i ako mislite da su ona i Renny, tada još u sretnom braku, uživali u snimanju ovog fijaska… pomislite ponovo. Čak je i Harlin radio preko qurtza na filmu jer je u jednom trenutku odustao pošto se glumački cast raspao, ali ga je morao odraditi jer je već bila uložena ozbiljna lova (inozemna) u produkciju. Scenarij je šlampav, u najmanju ruku, zato što ga je radilo nekoliko ljudi i Harlin u njemu nije sudjelovao, čak ga nije ni vidio cijelog dok je snimao. Jednom rječju, tako se ne radi film. Od svih njih najviše je profitirao Frank Langela, mislim, lik doslovce gušta kao negativac, i odmah je bolji dojam. Usprkos tome, film danas djeluje pove OK… barem za jedno gledanje, a kako mi je već prisjelo silovanje Pirata s Kariba (i Jacka Sparrowa), ovo mi je došlo k’o naručeno da se malo odmorim o toga jer ovdje, što je pohvalno, nema mistike, magije, miš-maš svega, već samo čiste avanture, što je izumrla umjetnost (točnije, izumrla je s ovim filmom) koje se vrijedi podsjetiti s vremena na vrijeme. Ostatak dojma… prepuštam vama na odluku.

4390 262279_large kinopoisk.ru 1835618,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

1835619,twfuS4tPPG706OcVbNpW1pZ5p_Vno74ZQTb2VWkhGliGqX42JuFh34AhEvoXE_vtQSFs+b87AXiTQEXCn3AC3Q== 1835625,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1835626,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1878527,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA==

1878529,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1878532,KfnjKqgkbh2T0X2VL_oYxQeETSJk7jPV7rXq8nD_PwQ9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 1878533,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1878545,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw==

Prison (1988)

Posted: 29 srpnja, 2012 in Horor, Renny Harlin

IMDb

Trailer

Imali smo uklete kuće, uklete osobe, ukleta imanja, ukleta ogledala, uklete aute… cijeli niz građevina, prostorija i predmeta. Čist logički i normalno je da imamo i jedan zatvor na popisu, pogotovo jedan iz doba kad su zatvorenike roštiljali na old sparkyju te koji je pun mračnih prolaza, vlažnih zidova i okružen metalnim cijevima. Jedno takvo mjesto dušu daje za hororac o nemirnom duhu koji voli drugima praviti probleme. Za ovaj filmić znam već duže vrijeme, zaintrigirao me jer je napravljen od strane redatelja koji se kasnije dokazao kao dobar mešter akcijskog filma (šteta što je Renny Harlin došao i ošao u povijest) te je u njemu glumio jedan praktički no name glumac koji je kasnije postao netko i nešto (Viggo Mortensen je došao i ostao na tronu) ali nikad ga nisam pogledao. Uvijek bi uletjelo nešto… drugo. I Harlin je korektan redatelj (barem bio) što se tiče horora jerbo je poslije ovoga napravio posve zabavnu Nightmare On Elm Street 4. Točnije, filmove je radio gotovo paralelno i oba su klasični predstavnici ”novijeg” vala horora 80-ih (malo blještavih specijalnih efekata, malo neona da sve to osvjetli i malo animatroničkih lutaka da popune praznine) te nisu pove za odbaciti. Iako vas neće preplašiti, da to odmah na početku raščistimo, ali im se ne može osporiti da su imali određenu originalnost u sebi.

Radnja se otvara negdje u 60-ima i smaknućenm jednog zatvorenika. Rez, idemo u sadašnjost, gdje neki odbora odbija izgraditi novi zatvor, ali će zato otvoriti stari, da se smanje troškovi. Upravitelj, jedan od čuvara s početka filma, ubrazava dovođenje zatvorenika, pokreću se popravci, a stvar će postati malo… krvavija kad se odluči da se stara komora za smaknuća otvori. Iz nje izlazi nešto slično…energiji koja odmah počne napadati zatvorenike i čuvare, ubijajući ih jednog po jednog, sve do završnice kad će se otkriti porijeklo zla koje ono predstavlja.

Zatvorski film susreće film u ukletim zdanjima, to je najkraći opis jer spaja oba ta svijeta u cjelinu. Imamo malo čarki između zatvorenika, pa imamlo malo paranormalnog djelovanja. Zatvorenici su uobičajena šarena družina svakakvih i ne gubi se puno vremena na njih (njihove su osobnosti svedene na golu osnovu) već su ovdje da budu… topovsko meso. Upravitelj je malo bolje napisani lik i ima nešto autoriteta na koji smo naučili kad gledamo ovakve filmove. Ono što bi mogli zamjetiti da je nedovoljno iskorišten motiv što jedan zatvorenik iz sadašnjosti izgleda isto ko i onaj koji je smaknut na početku filma, to je ostalo nedorečeno, pa čak i zaboravljeno iako mi nije jasno zašto. Vjerujem da bi bio zgodan detalj za dublju priču. Već kad smo kod pojašnjenja, na kraju se pojasni zašto su zatvorenici i čuvari mete (zlo baš i ne bira) ali nema pojašnjenja otkud taj natprirodni element u cijeloj priči. To su, recimo mane. Horor dio je ono što sam rekao o neonskim svjetlima (tako se najavljuje) pa malo sirovih filmskih rješenja s kojom litrom krvi (i te stvari djeluju posve dobro na ekranu) a pokojim trikom koji uključuje lutke (što isto tako dobro izgleda). Film ima dobar tempo i ponešto dobre stare fizičke akcije, glumci su svoje odradili pošteno (tu je i meni jako draga – i jednako tako podcjenjena – Chelsea Field) pa sve to ne djeluje amaterski. I lokacije su ispale dobro, ali samo zato što su snimali u pravom zatvorenom zatvoru (postoji i danas) što je dodalo plus-dva dojmu. Ništa ekstra, ali relativno zabavno i ko grom za ubit sat i pol vremena.


IMDb

Trailer

Jedna ideja je u tijeku, prema zamisli kolege Dragoragea i pisanoj riječi yours trully – žene u akcijskim vodama. Poticajna ideja, moram priznati, ali, to je možda već postalo očevidno, ja sam cijepljen na američku kinematografiju (hej, nitko nije bez mane) i tu se snalazim kao ribica u akvariju. I postoji taj neki popis glavnih teta u akciji, no ono što me pravo iznenadilo (ali je trebalo dan-dva da dođe do spoznaje) jeste izostanak Geene Davis. Teta Sigourney jeste na prvom mjestu, ali Geene nema ni na desetom, što je, složili se vi ili ne, prava pravcata nepravda. Još tamo dok je Renny Harlin bio cijenjeni redatelj akcijskih tobogana (a usput je bio i gora polovica tete Geene) namjenio je svojoj ženi par zgodnih uloga; jedna u onom fijasku Cutthroat Island (doći će i taj film na red, nije to tolika katasrofa, ne vjerujte u sve što vam kažu) a druga u ovom naslovu. Opasna žena, scenarij slavnog Shanea Blacka, solidan redatelj, par dobrih glumaca, to nije imalo šanse propasti. Dobro, možda samo djelomično.

Samatha Cane zgodna je učiteljica iz nekakvog idiličnog predgrađa, curica, muž, kućica u cvijeću. Jedini problem koji ima jeste amnezija, pa nema pojma tko je ili što, ali zna da zna neke trikove koji se ne uče na nedjeljnom vjeronauku. Problem se stvara kad joj ružni tip bane na vrata, pokuša je ubiti (zgodna učiteljica ga razbuca ko bebu zvečku po kući) nakon čega se stvari započnu raspetljavati. Naša Samantha ustvari je Charly Baltimor, zajeban komad od ženske, profi ubojica, killer na deset različitih jezika. I Charly se vratila, ne šmeka baš ni sadašnji život, kćer, muža, nikoga, jedino bi natrag u akciju, samo što su joj zaboravili reći da su se pravila igre promijenila te da su jučerašnji pozitivci današnji negativci. A u potupku ubijanja svega što diše, bad ass Charley će shvatiti da nije imuna ni na majčinske osjećaje jer kad joj zaprijete ubojstvom kćeri, stvari će otići na jednu posve novu razinu razaranja.

Prvo i osnovno, teta Sigourney jeste možda najveća kučka u našem svemiru kad je riječ o razbijanju aliena, ali teta Geena je puno veći komad (nije Harlin bio ni lud što se toga tiče) a kad se dogodi transformacija iz Samanthe u Charley, jao, mama (pristojno brišem sline i vraćem se na film). Blackov scenarij ima sve ono što se od čovjeka očekuje, zgodne likove, hrpu akcije, neprijatelje koje jednostavno voliš mrziti, duhovite replike… the hole shabang. I Harlin je korektan redatelj kad je materijal dobar i stvar koja ne šljaka ovdje je…pa cijela ta spy priča jeste malo nategnuta, iliti, nerazumljiva.

Tek na kraju, već kad dobrano shvatimo tko ustvari pije, a tko plaća, ima jedno jezivo predviđanje. Naime, negativci žele iscenirati teroristički napad kako bi dobili veća sredstva za borbu protiv terorizma. 9/11? WTC? Zavjera kako su Ameri sami skršili da bi dobili sredstva za ratove kojih do tada nije bilo? Danas je to zgodan detalj, ali onda su svi ti neki naopaki likovi oko Samanthe (što onda, i danas je to tako) stvarali zbrku. I Black se baš ne snalazi u prikazivanju ženskog akcijskog lika. Charley ustvari izgleda, hoda i priča kao muškarac (osim što dobro izgleda) te tek pred kraj se sjetio da žene u akciji nisu što i muškarci. Jedini iskreni trenutak u filmu, što, narafski spašava, cijelu stvar, jeste kad doslovce pregažena Charley zove nekoga u pomoć da joj spasi kćer. Narafski, muški uokolo je ne jebu ni pet posto, (sve dok Sammy Jackson ne kresne auto i pokaže zašto je tako cool lik) ali to je razlika između, recimo Švarcija, jer on bi zapalio cigaru, izbacio repliku i stvar gotova. Meni je bila gnedlica u grlu pri tim scenama (ali i Geena je odlična glumica, dobila Oscara da može zahebavati muške kolege, pa je to fino napravljeno) jer – nema patetike. Kad profi killer zadnju snagu ulaže u to da spasi vlastito dijete, hej, ja kupujem tu priču. Majčinski osjećaji su majčinski osjećaji.

Na stranu to, pa čak i zbrčkanu priču, svi uključeni su dali maksimum (OK, akcijski film, može se to napraviti i u njemu) a cast broji uz Geenu i Jacksona par pouzdanih epizodista tipa Brian Cox i David Morse, s kojima se ne može pogriješiti, akcijske scene su pregledne, napete i efektne (pri čemu mislim na pirotehniku) te cijela stvar svoj tek polovični uspjeh može zahvaliti onom prvom – zbrčakoj priči. Ameri kao negativci i koji rade sami protiv sebe nisu bili baš popularni u to vrijeme, a nije to nešto ni posebno razrađeno tako da, film je bio flop domestik, ali ga je izvoz u strane zemlje (gdje su Ameri uvijek negativci) spasio od potpunog kraha. Šteta, da je uspio možda bi teta Geena još pokoji put uzela pištolj u ruke.


IMDb

Trailer

Sjećate se kako je to bilo prije interneta preko kojeg smo mogli zapaziti naslov koji obećava prije nego uopće postane službeno da će biti nešto od njega? Dobra stara vremena, za film se nije znalo sve dok ne bi došao u kina i razvalio bilo pozitivno, bilo negativno. A imali smo i emisiju-dvije o filmu koje su znali dosta toga reći. Tako sam negdje i zapazio naslov koji je ispred vas. Onako, moćno ime, Cliffhanger (za koji nikad nije pronađen adekvatan prijevod) a još kad sam vidio da je tu i stari dobri Sly – Božić prije reda. Samo, nije me ime oduševilo, pa ni Sly, već premisa filma. Man versus man u divljoj prirodi – hebota, dva Božića prije reda. Jer ja sam takav tip. Zabavit ću se uz Nakatomi toranj, ali kad se dobra stara akcija preseli prema sedam gora i planina, vaš sam čovjek. A kako imam poseban fetiš na radnju koja uključuje helikoptere… lavovi i tigrovi. Prije nego počnem sipati hvalospjeve o svemu na što imam fetiše…malo sadržaja.

Grupa high-tech pljačkaša napravi polovično uspješnu pljačku u – zraku. Tri kovčega punih s lovom završe negdje na području planinskog masiva Stjenjak, a njihov avion doživi prisilno spuštanje na istom području (zato je samo polovično uspješna). Kako ekipa treba pomoć u traženju love, otmu dva člana gorske spasilačke službe koji se ni međusobno baš ne vole, a kamoli ekipu koja ih je otela. Uspješno se odvojivši od ostatka, naš junak Gabe kreće osloboditi frenda koristeći se svim prirodnim resursima.

Sama premisa je odlična, kao i mjesto radnje. Fizička akcija, planinarenje, visenje s oštrih litica – sve je to nešto što bez pardona pumpa adrenalin u svakog tko imali voli sirovi avanturistički materijal. Zato je film doslovce spektakularan što se tiče lokacija (malo su i talijanske Alpe glumile Stjenjak) i prizora divlje prirode, nešto što stvarno otvara zov divljine. Adrenalinska akcija pak uključuje nekoliko žestokih eksplozija, hrpetinu ispucanih metaka, ali i one klasične akrobacije tipa visenje na užetu koje puca (klišej, znam, ali tko pita) čime je simbioza priroda vs tehnologija (uvjetno rečeno) izvedena pravo dobro (posebice dio kad Gabe spička helikopter o stijene) što i nije tako čest slučaj. Priča je pak korektna, ne predstavlja poligon za nizanje akcije, a postoje i neki dramski elementi jer dva frenda, oni koji se ne vole, dijele smrt djevojke jednog od njega. Uvodna scena, posebice zgodno za amatere koji vjeruju da je petranje uz takve stvari zabavna stvar za raditi vikendom. Stvar koja pak nije tako bajna – drveni dijalozi. Sly baš i ne zna glumiti emocije, Michael Rooker je bolji od njega po tom pitanju, a John Lithgow je još jedan zločinac kojeg volimo mrziti. Kvaka je što se on već naglumio takvih, ali, čovječe ovo mu je prime time i gušt ga je gledati jer se vidi da i on – gušta. Ostatak ekipe je bezlična (sve neki macho frajeri) ekipa koja je ovdje da bude opaka, da ispuca par stotina metaka i da umre na grozne načine. Dvije ženske uloge, Janine Turner i Caroline Goodall uopće nisu dobile neki prostor za pokazivanje talenta, ali ih je barem lijepo vidjeti.

Trebam li uopće reći da je film bio ogromni hit? Sly je prije njega imao malo sušno razdoblje, pa ga je ovo malo razbudilo, a i kritičari su bili darežljivi (iako, više za tehničke strane filma nego samu glumu) naglašavajući napetost. Ostavština? Još u 90-ima Sly je napomenuo kako bi radio nastavak pod nazivom The Dam (Hooverova brana, jel’te) pa je to palo u vodu. Kako je uskrsnuo hrpu svojih poznatih likova, projekt je opet zaživio – samo kao glasina. Nisam sklon toj ideji, Cliffhanger je ona vrsta naslova koja još uvijek oduševljava, čije vizualne atrakcije nisu ni dana ostarijele, a ni kaskaderske vratolomije nisu za odbaciti (iako je malo smiješan trenutak kad Gabe đipi skoro 50-ak metara u dalja, preko ponora) – sve to jeste radi toga što je film – originalan. Nastavak bi sve to malo srozao, da ne govorim kako je Sly ipak malo prestar za veranje po planinama (ili branama). Stoga, preporuka za sve oni koji vjeruju da su novi Stipe Božić, a ako ste ga gledali, lekcije se trebaju ponavljati.