Archive for the ‘Science Fiction’ Category

Stargate (1994)

Posted: 28 srpnja, 2015 in Kurt Russell, Science Fiction

stargate_1994_2 stargate2 stargate-15th-anniversary-edition-blu-ray stargate19941

IMDb

Trailer

U početku bijaše Star Trek. Počeo je kao serija. Ne baš uspješno. Prijetilo mu je otkazivanje, pa se nekako provukao kroz tri sezone. Pravi kultni status dosegnuo je stalnim reprizama. Pa je došao Star War. Da nije bilo Lucasa, ne bi bilo ni Star Treka u obliku filmova, thats a fact. Uvidjevši kako je vrijeme za SF, producenti su brzo sklepali film i ostalo je povijest. I danas su to dva tabora; Trekovci i… Warsovci? Bacaju se priče što je bolje, koji je serijal jači, hoće li JJ Abrams uspješno sjebati i drugi serijal jedako dobro kako je to napravio sa Star Trekom. No, straha nema, J.J je Warsovac u duši (pogledati Star Trek pod dokaz A) tako da će i ovaj novi dio razvaliti – ne zbog njega već zbog nostalgije pošto je dovukao cijelu staru postavu pred kamere. Na stranu to, vraćamo se u devedesete kada je SF žanru kao takvom išlo sasvim lijepo. Bio je tu Terminator 2, pa i Total Recall, blagajne su radile, kritičari su bili više nego dobre volje. I na tom valu pozitive pojavio se i jedan naslov koji je, iskreno rečeno, nije baš nudio ono nešto što bi trebalo biti previše atraktivno. Jer, Terminator i Potpuno Sjećanje onda su bili teška kategorija, gotovo najskuplji filmovi ikad snimljeni (Terminator je čak kratko i bio najskuplji – to je Cameron, što ste očekivali) i jedan Stargate, koji je koštao sitnih 55 milijuna, zvučao je otužno kao neispravni toster kojeg svi šutaju naokolo. No, ne treba suditi knjigu prema koricama, rekao je jednom davno mudar čovjek, jer dotični film na kraju je postao popriličan hit, oko 200 milja zarade, nakon čega su došle čak tri televizijske serije i dodatna dva televizijska filma. Zašto je bitno svo to silno nabrajanje što, gdje i kako? Oh, film je režirao svima omraženi Roland Emmerich (čovjek je imao dara za dobar SF – pogledati Dan Nezavisnosti pod dokaz B) koji ovih dana radi isto što i Abrams – puca na nostalgiju jer snima nastavak spomenutog filma. Ne jedan nego dva. Nije da nam to smeta, dapače, ali je u svim tim silnim razgovorima dao naslutiti da bi i sami Stargate mogao uskoro dobiti novo ruho, trilogijsko, kako je bilo planirano davnih dana. Začudo, originalni film nikad nije dobio izravan nastavak, vjerojatno zato što je Carolco propao, pa su s autorskim pravima igrali ping-pong, ali nije da nije bilo realne šanse. Emmerich je bio za to, Kurt Russell je bio za to. Čak je i James Spader, koji je film držao glupim, bio za nastavak. Ne možemo uvijek dobiti što želimo. I, tako, dok čekamo novi Dan Nezavisnosti, malo da se prisjetimo zbog čega je Emmerich uopće i dobio priliku režirati onakav spektakl.

Dakle, piramide su izgradili izvazemaljci, zli rođaci dobrog ET-a. Stara je to tvrdnja (uspješno opovrgnuta) i jednako toliko intrigantna. A Emmerich ubacuje i malo dobre stare Indiana Jones naracije, pa zato vidimo Egipat i čudni objekat u pijesku (tamo su pronašli svega i svačega pa jedan metalni prsten i nije neka jaka stvar). I time dolazimo do sadašnjosti. Danijel je tip koji voli knjige i kuži se u znakovlje, egipatsko, naravno, hijeroglife. Njegovo ne tako standarno predavanje o istime izazove podsmjeh kod kolega, ali privuče ljude u crnom – vojsku. Oni imaju nešto zanimljivo u rukama, nešto staro i ne baš zemaljsko. Vrata u duboki svemir. Samo ih treba znati otvoriti. Kad se to i dogodi, otvara se velika mogućnost za istraživanje nepoznatog. Ili možda ne. Vojska, kakva već jest, u svemu vide neprijatelje i na zadatak šalju pukovnika O’Neilla. Lik ima jako jednostavnu mudrost; ako mu je nešto sumnjivo, sve diže u zrak, ako ga netko krivo pogleda, sve diže u zrak, ako mu se ne svidi zrak – sve diže u zrak. Nije da ga krivimo, nijedan roditelj ne bi smio nadživjeti svoje dijete, što se O’Neillu dogodilo, pa je razumljivo da je malo sklon dizanju sranja u zrak, i sebe u tom procesu. S druge strane vrata, cijeli novi svijet, ali opet, nekako poznat. Zanimljivi ljudi i zli negativci, a naši junaci, vojna jedinica koja baš i nije SEAL, moraju odlučiti; pobjeći ili pomoći prvima. Ili sve dignuti u zrak.

U nekim davnim razgovorima Emmerich i Dean Devlin rekli su da bi trilogija Stargate (da je do nje došlo) bila temeljena na raznim kulturama. Tako je ovdje egipatska, počevši od doslovnog mjesta iskopavanja, do ikonografije, preko vizualnog štimunga. I glasina (kao ono s piramidama) i božanstvima i inim pizdarijama. I to funkcionira poprilično dobro. Sve nam je poznato, ali opet fukcionira bolje nego da su zemljani ušetali u područje Ferengija. Zašto pak sami film funkcionira dobro? Pa, treba početi od početak – same ideje o portalu za ulazak u drugi svijet. To je stara stvar, korištena naveliko i naširoko, ali ovdje je sve to umotano u dobru staru misteriju i tajanstvenost, dok sama Vrata postaju nešto kao Zavjetovni Kovčeg, stvar koja je poprilično intrigantna. I Emmerich (jedan od autora scenarija) zna kako održati napetost. Druga stvar, ovo je ubojito dobar spoj starog i novog, tj. klasične avanture i moderne akcije (zašto mislite da Jurski Parkovi imaju toliku popularnost) i jako spretno izbjegava neke tako očite zamke. Pitate vi koje? Bijeli civilizirani čovjek spašava bijelog divljaka… ili tako, nekog polutamnog. To je jako opasna zamka koja zna film učiniti negledljivim (pogledajte samo Tears of the Sun pod dokaz C) i Emmerich ju je izbjegao na simpatičan način. Naime, njegova vojna jedinica je sve samo ne nabrijana gomila superstručnjaka sposobna za sve. Točnije, djeluju kao grupa misfitsa koji, kad sranje počne, u prvi mah žele samo zbrisati odatle što brže mogu. Nije neka nuklearna fizika, istina, ali pomaže kod gledanja jer likovi kao takvi, ukljućujući i one glavne, nisu naporni. Znači, priča nudi sve; od intrige, tajanstvenosti i gotovo dječjeg oduševljenja, a već kad sam god likova, vrijedi napomenuti i da je stari SF lisac Kurt ovdje upisao još jednu prepoznatljivu ulogu u žanru koji mu nije mrzak (čak je kasnije posjetio i set televizijskog izdanja Stargatea i malo popričao s Richardom Andersenom koji ga je zamjenio u ulozi O’Neilla). Dobro društvo mu je pravio i Spader kojemu je uloga geekiš stručnjaka za lingvistiku i… hijeroligvistiku? sjela dobro kao i budali šamar. Njih dva nose film na leđima, što jest jest. Produkcija je ispala jeftina jer film nema velikim specijalnih efekata. Glavnina je bazirana na prikaz samih vrata i ponešto na dizajn tuđinskog broda, no tu je odmah i slika kako se radi jeftiniji film koristeći se dostupnim resursima bez da izgubi išta na efektnosti. Zar uopće iznenađuje da se film uspio izdići iz ponude i postati jedan od prepoznatljivih naslova 90-ih, barem što se tiče SF žanra? Ne, ne baš. U njemu sve funkcionira, iako nije posve cjepljen od određenih klišeja i poznatih motiva, i funkcionira u svrhu da zabavi gledatelja i ispriča zanimljivu priču. Treba li tražiti više od toga?

1695013,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1695014,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6cCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1695018,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1695021,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1695024,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1695029,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1695042,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1695044,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1695055,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1695056,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== Kurt-Russell-in-Stargate-1994-Movie-Image Stargate_pyramid

Mad Max (1979)

Posted: 12 svibnja, 2015 in Akcija, Mel Gibson, Osveta, Science Fiction

mad_max_01 mad-max-affiche 1_zoom mad-max-blu-ray-cover-05

IMDb

Trailer

 

Osobno ne pamtim 1979 godinu, teško da mogu jer sam tada rođen, ali, ako čujem, bila je zanim-ljiva. John Wayne odjahao je u svoj posljednji zalazak sunca. Veleposlanstvo u Teheranu postalo je mjesto poznate talačke krize. Svemirska letjelica Voyager 1 poslala je prve slike Jupiterovih prstena. Death Wish od Charliea Bronsona postao je kultni klasik, Rolling Thunder postao je kultni, ali ne i klasik, a jedan opskurni film iz žanrovski slične osvetničke domene stavio je jedan cijeli daleki kontinent na filmsku kartu. Nije loše kad se sve zbroji, zar ne? Doduše, Australija nije bila tako nepoznata filmskom svijetu, imali su oni filmova za koje su ljudi čuli, neki čak i gledali, ali tek je Pobješnjeli Max napravio onaj zanimljivi oblak prašine i najavio da bi tamošnji filmaši, često ograničeni financijskim uvjetima (ali ne, kako stvari stoje, i kreativnošću) i mogli pokazati zanimljive stvari. No, odmah i jedna ispravka pogrešnog navoda; Mad Max nije film osvete, ne u cijelosti, nazvati ga takvim bilo bi namjerno pojednostavljivanje njegova sadržaja. Postapokalipsa (sitni tragovi, doduše, ali tu su) distopija, vestern ikonografija, film ceste i film osvete, društvena kritika i pokoji moralni komentar, trebalo je sve to organizirati u smislenu cjelinu. Čisto sumnjam da je i sam George Miller pretpostavljao kako će njegov niskobudžetni uradak (koštao je tričavih 350 tisuća australskih dolara) dostići takav kultni status, ali i imati dugačak produktivni život u kojem će dobiti čak tri dodatna nastavka, od kojih posljednji stiže na velike ekrane ovih dana, trideset šest godina nakon originala. To je pak priča za neka druga, buduća vremena.

Smješten u ne tako dalekoj budućnosti (kvragu, može se odigravati i danas) Mad Max priča storiju o mladom i još uvijek idealističnom policajcu Maxu Rockatanskyju, čovjeku koji život zara-đuje loveći najgore od najgorih. U samom uvodu, u spektakularnoj potjeri, jedan takav završi kao baklja ivanjska, spaljen i razbijen, čime bi priča, u teoriji, trebala završiti. No, Nightrider, naš neslavno skončani negativac, ima gomilu prijatelja, nomadsku bandu motorista koji, kako se od njih i očekuje, žele osvetu za smrt jednog od svojih. I jednostavno ih nije briga tko će im se naći na putu jer svatko je dobro došao da nastrada od njihove ruke, uključujući i nevine civile kao što je Maxova obitelj. Gurnut u provaliju očaja, naš junak uzima nabrijani automobil, solidnu zalihu patrona za skraćenu sačmaricu i kreće u posljednju vožnju da napravi ono što zakonu nije pošlo za rukom; da kazni sve one koji su sudjelovali u napadu na njegovu obitelj. Zanimljiva je stvar kod predstavljanja ovog filma. Nakon što je počeo postizati zavidne rezultate u rodnoj Australiji, Mad Max našao je distributera koji će ga prikazivati po Americi, najjačem tržištu. Kako je dolazio iz zemlje poznate jedino po klokanima, bez ijedne stvarne filmske zvijezde i priče koja je bila, realno gledajući, derivat svega pomalo, Max je predstavljan kao čistokrvni akcijski film sastavljen od uzastopnih akcijskih scena. Da stvar bude gora, svi su glumci bili sinkronizirani američkim glasovima jer je publika, navodno, imala teških problema s razumijevanjem australskog naglasaka. Ti početni nesporazumi doveli su do toga da se i dan danas na Pobješnjelog Maxa gleda samo kao na još jedan akcijski film u nizu istih (to se s godinama iskorijenilo u većoj mjeri, ali ne u potpunosti) čija je jedina prednost odlično režirane akcijske scene. Što je dobronamjerna reklama, ali pogrešna.

Malo dublji pogled otkriva da film ima jednostavnu, ali efektnu poruku kako nasilje rađa nasilje, Miller je kroz to provukao i društvenu kritiku samog pravosudnog sustava kao neučinkovitog i često zloupotrebljavanog od strane onih koji bi trebali odgovarati pred njim i provoditi, a sve to zaokružuje poantom da sama ideja o samostalnom provođenju pravde nije tako loša, iako to znači postati kao i oni kojima se ideš osvetiti. Miller također otkriva da nije toliki cinik jer Max kao lik još uvijek zdušno vjeruje u sustav, pomalo naivno, te da posao ne znači nužno i način života. Zato je dobar kontrast akciji i nasilju njegova veza s obitelji; ženom i djetetom. Samo nasilje, grafičko i brutalno, kompenzira se s gotovo poetskim scenama prirode i mirnog okružja, zbog čega efekt na gledatelja kad se dogodi nasilje nad Maxovom obitelji ima puno jači utjecaj nego da su u cijelosti izostavljeni iz priče. Sve to ne zrači nekakvom posebnom originalnošću, a Miller ni ne skriva da je imao nekoliko uzora po kojima je kreirao svog junaka i svijet u kojem se kreće. Max je tako ekvivalent usamljenom jahaču i tajanstvenom strancu (kroz cijelu uvodnu potjeru ni ne vidimo njegovo lice, tek okvire sunčanih naočala) a motoristi rulji odmetnika koji teroriziraju nejako meksičko selo. Zanimljiv i daljnji razvoj događaja. Film koji je vestern i strip ikonografiju (Max malo baca i na Punishera) iskoristio za stvaranje svog svijeta kasnije je postao naveliko kopirani model za filmove slične tematike. Takav uspjeh pokriva i činjenicu da Mad Max nije tehnički savršen film i da ima određenih problema s tempom u razvijanju radnje (završni čin osvete nad motoristima ostavlja dojam zbrzanosti) te da je razvoj likova, izuzev glavnog, sveden na obično stereotipno skiciranje. Nesavršen, svakako, ali i jako dobar primjer filma u kojemu entuzijazam i kreativnost mogu pomoći oko stvari koje se inače rješavaju velikim produkcijskim budžetom. Vidjet ćemo koliko će upravo suprotna situacija pomoći Milleru oko posljednjeg nastavka franšize pošto je za Mad Max: Fury Road imao čak sto milijuna dolara na raspolaganju za ostvarivanje zamišljene vizije. Dok se ne uvjerimo da mu je kreativnost ostala na istoj razini, uvijek se vrijedi podsjetiti kako je cijela priča krenula ponovnim gledanjem originala. Malo radi osvježavanja sjećanja, a malo više radi čistog filmskog užitka.

a mad_max_3_gibson mad-max-1 mad-max-1979 Mad-Max-1979_03 max4 a mad_max_3_gibson

 

 

 


02_poster 853TTF4H51HH0003 sronesheet021nl Superman Returns Superman_Returns_poster_ver_2_by_sonLUC superman_returns_ver8_xlg

IMDb

Trailer

 

Nema par dana kako se (konačno) pojavio dugo očekivani trailer (više kao neka navlakuša) za budući superhero spektakl Superman vs Batman i svijet ne prestaje govoriti o tome. Doduše, trailer se pojavio malo prije reda, dan ranije je ”slučajno” procurio u otvoreni svijet pa su čelnici WB-a bili prisiljeni pustiti cijelu verziju, ali nije bitno to već ono što se moglo vidjeti u toj minuti i kusur vremena. A vidjelo se ništa, iskreno, malo priče, malo Supesa, malo Batsa i, kao netko tko je privržen ovom prvom od stvarno malih nogu, nije me nešto posebno impresioniralo pokazano. Mislim, vjerujem da će to biti film teške kategorije, da će zaraditi jezivo ozbiljne novce, da će ispasti poligon za lansiranje novih projekata (Aquaman, Wonder Woman, The Flash…) i vjerujem da će neki novi klinci opasno uživati u svemu tome, ali za mene osobno cijeli taj projekt djeluje kao još jedna partija prepišavanja s konkurentskim Marvelom oko toga koji ima većeg i tko će više, jače i mnogobrojnije. Cijeli taj biznis kao da najmanje veze ima sa samim stripovima. Nije da me to posebno iznenađuje, već je prethodnik bio potpuno izvan tračnica te je Man of Steel bio više ”idemo raditi film o Supermanu po principu Christophera Nolana” nego što je bio film o Supermanu kao takvom. Da, već očekujem da me se prozove nostalgičarem, nikako ne bi bio prvi put, ali kad odrastete na jednoj viziji, teško se prebaciti na drugu, pogotovo onda kad se zna da je ta vizija nastala pod utjecajem druge, nastale za potrebe potpuno drugačijeg lika. Za Batmana su tamni tonovi sasvim prikladni, ta čovjek nosi traume cijeli život, psihički je stabilan kao nitroglicerin, oblači su u crno i djeluje po mraku, tamni tonovi dolaze s teritorijem, ali Superman je oduvijek bio pozitiva. OK, znam da ima i on svoju mračniju stranu, barem što se tiče stripova, no filmski svijet je oduvijek uspijevao pronaći pravi omjer zabave i dobrog filma (čak i onaj krš i lom od Supermana 4 ima poneki trenutak… samo poneki). No, dobro, to je zato što je u svom rezimeu imao dva više nego odlična filma. Superman: The Movie iz 1979 Richarda Donnera postigao je nešto nemoguće; prenio je duh tog junaka na veliki ekran i sve to spojio s dobrim efektima i primamljivim izvedbama glavnih glumaca. Njegov nastavak, Superman 2, imao je nekih problemčića (Donner je otpušten, drugi redatelj je radio pola filma) ali čak je i uz to uspio ispasti više nego solidan uradak koji je u priču uveo i malo pirotehnike, najavljujući budućnost takvih projekata (mislim, stavno budućnost jer Batman Tima Burtona doći će tek kojih 7-8 godina kasnije). Nakon spomenutog fijaska Superman 4, Clark Kent odlazi u mirovinu. Kolega Dragonrage, supatnik po blogerskom peru, nedavno je najavio kako će uskoro izaći zgodan dokumentarac o tome kako se serijal planirao oživjeti u, idemo reći čudnom pa kud puklo da puklo, projektu gdje je čovjeka od čelik trebao glumiti Nicholas Cage. Još uvijek se premišljam koliko bi to bio dobar projekt jer stari Nick, koliko god bio dobar kao nestabilni Castor Troy, nikako nije za ulogu Supesa. To je bilo, pa propalo i od onda je cijela priča u limbu odgađanja. Sve dok se Brian Singer nije prihvatio cijele priče oko ponovnog oživljavanja popularnog lika. On je to i napravio. Film je izašao, zaradio i doživio neslavnu sudbinu svih ostalih projekata koji su bili zamišljeni za puno veće stvari, kao, recimo, teško zgrtanje novaca na blagajnama. No, o tom potom. Razlog zašto sam odlučio uopće nešto zapisati o ovom filmu jeste to što sam već zapisao riječ-dvije o starim verzijama, pa sam čak sjeo i zapisao dva-tri ne baš oduševljene o novom filmu, pa bi bilo stvarno lijepo od mene da nekako zaokružim cijelu priču komentarom i o ovom nastavku i zato što sam medijske pažnje željno piskaralo, pa se šlepam na val zanimanja koje ovih dana (opet) podiže čovjek u plavim tajicama.

Zanimljiv je pristup u dizajniranju priče ovog nastavka, zanimljiv barem za ono vrijeme jer se čini ziheraškim. Naime, odlučeno je da će Povratak u cijelosti negirati postojanje trećeg i četvrtog dijela starog serijala te će direktno nadovezivati na prva dva dijela, napravljena rukom Richarda Donnera. Djelovalo je kao marketinški potez usmjeren na kvalitetnije dijelove starog serijala i ovih dana je isti napravio puno jači odjek jer će i Alien 5 napraviti istu stvar, u potpunosti negirati postojanje 3 i 4 dijela poznate franšize. Tako da ovdje, u Supermenovom Povratku, upoznajemo svijet bez Supermana. Prošlo je pet godina otkako je nestao s radara, doslovno, i otišao vrag zna gdje. Lois Lane se udala, rodila klinca i napisala okrutan članak o tome zašto svijetu nije potreban Supes., Lex Luthor dadilja stare babe i grebe se za njihova nasljedstva. Stvari su postale… svakodnevne i nezanimljive. Otišavši natrag do Kriptona, ili onog što je od njega ostalo, i vrativši se, Clark muku muči kako se vratiti natrag u svoju rutinu, raditi balans između maske i svojeg pravog ja, no ne treba previše da stvari opet postanu zeznute. Prvo, Lois će (opet) upasti u probleme, pa će joj biti potrebno spašavanje, a nakon što svima postane jasno kako se The Man vratio, Lex će pokrenuti još jedan svoj genijalno megalomanski plan kako se riješiti vječnog protivnika, koji će, naravno uključivati puno razaranja i brzinskog spašavanja. A između toga će se nakupiti i ljubavnih problema, pa emocioanlnih problema… svakojakih problema koji će našeg junaka staviti u ionako kompliciranu poziciju.

Za početak moram (opet) naglasiti kako sam odrastao na Supermanu, starim filmovima (barem prva dva) i da nisam baš previše objektivan po tom pitanju, ali da nemam problema naglasiti što je dobro u tim filmovima, kao i ovom novom, ali jednako tako reći i što u njima ne valja. Kad bih stavio Povratak u pravu perspektivu, on je nešto između nastavka i posvete starim filmovima, s tim da oba opisa funkcioniraju više-manje dobro. Prvo možda vrijedi krenuti od toga što nije baš uspjelo u tom pokušaju ponovnog oživlljavanja. Naravno, Chistopher Reeve nije bio u opciji da glumi, pa je trebalo pronaći adekvatnu zamjenu. Zaustavljanje, odmah prije nego shvatite nešto krivo. Brandon Routh kao novi Superman je jedan od najvećih aduta ovog filma, uloga mu leži kao salivena i uspješno ostavlja dojam dobrodušnosti kakvu Superman treba ostavljati kad je riječ o njegovu odnosu naspram ljudi (Henry Cavill ostavlja dojam izvanzemaljca, ne baš simpatičnog) a ima i potrebnu dozu šlampavosti kao Clark Kent. Doduše, vidi se da je uzor ponašanja bio Christopher Reeve, osnosno njegova izvedba, ali to ne smeta toliko koliko neutemeljena optužba da je Routh i njegov klon (Cavill izgledom izgleda točno kao njegov sin, što, zanimljivo nije nitko primjetio). No, premlad je. Da, to je ono što ne leži u priči baš najbolje. Lois Lane (Kate Bosworth) djeluje starije od njega, iskusnije i nikako kao zanimljiva djevojka koja bi privukla pažnju našeg junaka. Forsiranje na njihovoj emocionalnoj povezanosti aktivira kočnice u radnji i stvara teret gledatelju jer se iz aviona vidi da nisu kompatibilni. Da bi junak bio zanimljiv, treba mu još zanimljiviji negativac. Kevin Spacey jest zanimljiv, ali njegov Luthor baš i nije, ne previše. On je kombinacija izvedbe Gene Hackmana i dvorske lude, što ne funkcionira jer jednostavno nije opasan. I dok je komičarski takt funkcionirao u prva dva Supermana (iako je i tamo to zapinjalo, iskreno rečeno) ovdje je, u vremenu kad su negativci postali veliki, jaki i zli, to jednostavno zastarijelo. Film muku muči i s tempom, posebice u završnom dijelu gdje dolazi do repeticije scena i nepotrebnog razvlačenja ne baš posebno atraktivnog završnog sukoba Luthor/Superman. Balanas između emoivnih dijelova i akcije ozbiljno je izvan tračnica i u ostatku radnje, što ne znači nužno manu, ta i originalni Supermani su znali imati taj problem, samo što nije bio toliko izražen. S druge strane, Singer radi nekoliko stvarno odličnih stvari u ovom nastavku. Malo je teško nadmašiti scenu predstavljanja junaka u prvom Supermanu, pad helikoptera ulazi u filmsku povijest, ali pad aviona ima podjednaki intenzitet i točno pokazuje zašto ljudi uopće vole Supesa; lik je sav u tome da pomogne drugima. Ista stvar funkcionira dobro i kad Luthor pokrene svoj zli plan (iako poprilično besmisleni – nova zemlja+običan kamen=nula vrijednosti za prodaju) i kad posljedice udare Metropolis. Superman, kojega jedino kripton može baciti na koljena, ili neki negativac sličan njemu (da, General Zod svima pri dolazi na pamet) najbolje funkcionira u unim scenama gdje svojim daom sprečava prirodne katastrofe koje, u pravilu, djeluju bolje nego običan negativac. Netko je to trebao reći Snyderu, pa bi njegov Superman možda sravnio malo manje grada, a malo više ga pazio. Uglavnom, sve to funkcionira, ali završnica je ponavljajuća, pa čak i malo banalno jer Luthor kako ga Spacey glumi nije hladnokrvni ubojica, pa ka probode našeg junaka komadom kriptonita, publika je malo… u nemoj me jebat raspoloženju. Kad se sve to baci na jednu hrpu dobije se itekako gledljiv film, koji doduše malo muku s tempom, ali koji se spretno izvlači s dosta zanimljivih stvari. Da je omjer bio više usklađeniji i sporedni razrađeniji, tko zna, možda bi film bio i puno veći hit, ali ni ovako ne gubi previše u dopadljivosti. Osim, naravno, što ima duh Donnerovih originala, što je u ovom slučaju dvosjekli mač. Zarada je bila tolika da se pokazalo kako ljudi još uvijek vole dobrodušnijeg Supermana, dopadljivijeg, ali je isti koštao jezivih 270 milijuna dolara (pomalo je pitanje gdje je ta lova otišla jer film nije toliko spektakularan) i odmah se pokazalo da retro i nostalgija možda nisu najbolji recept za uspjeh, barem ne onakav kakav je postigao original. Brandon Routh nakon ovoga je malo krivudao uokolo, odigrao je i Dylan Doga, još jednog stripovskog lika (film je željeznička nesreća, ali on je bio dobar) a u zadnje vrijeme (opet) igra junaka iz stripa; Raya Palmera aka Atom. I, zanimljivo, u seriji Arrow, gdje se pojavljuje, bilo je čak dvije reference na Supermana (to je ptica, to je avion…. to je Ray) i ono poznato ”upravljanje” rukama dok leti, i ti gegovi impresivno pokazuju da je Routh u godinama kad bi mu uloga Supermana legla bolje nego u Povratku. No, život ide dalje, tako i filmski biznis. Ako ste nostalgičari, pogledajte verzije s Christopherom Reevom, ako volite malo modernije stvari, pogledajte ovaj ”nastavak”, nećete promašiti ni u jednom slučaju. Samo što možda nećete biti previše zadovoljni, ali to ostavljam vama na odluku.

Richard_White_Superman_Returns_001 superman_returns_08 superman_returns_13 Superman-Returns-superman-returns-8693475-1400-2100 SD-1067r SD-5425r

superman_returns_09 superman_returns_11 superman_returns_14 superman_returns_22

SD-727 SR-FX-001r SD-12332r

 

 

 

 

 

 

 


085391302728.3f

IMDb

Trailer

 

Inače ne čitam profesionalne kritike, ne razlikuju se od amaterskih po ničemu. Čitam amaterske kritike kad su zgodne, informativne, a ne filozofski nastrojene i sa stavom ja-znam-najbolje i znao sam pronaći poneki naslov koji bi mi zaokupio pažnju. Roger Ebert je ovom filmu dao četiri zvjezdice (od četiri moguće) i dodao kako je ovo jedan opasno dobar film, fini spoj intrigantnog s psihološkim te da je riječ o jednom od ponajboljih horor filmova (možda i SF-a) devedesetih. Tada sam shvatio jednu stvar; stari Ebert je bio snob. I poprilično neinformiran što se tiče žanra. Ovo, recimo, da je režirao Michael Bay, bilo bi satrto s crnom zemljom. No, kako je ovo režirao cijenjeni redateljski lisac Abel Ferrara, onda je riječ o neotkrivenom remek-djelu. Samo što nije, nikako. Ovo je (onda) bila već treća verzija poznate storije o malim… ljigavima koji preuzimaju svijet tako što rade kopije nas vrlih zemljana. Prvu verziju radio je Don Siegel i danas se držim kultnim filmom i jednim od najboljih paranoja-nas-pere uradaka koji su strah od ruske invazije koristili za snimanje dobrih filmova i zarađivanje. Drugu verziju radio je Phil Kauffman i ona je opasno dobar film koji je upotrijebio sličnu premisu, samo ne od Rusa već od sve većeg širenja AIDS virusa (tako reče Kauffman sam) i to je funkcioniralo. Nakon čega dolazimo do ove verzije, pa onda još jedne, koja je isto tako smućkaj i prolij proizvod. Zanimljivo, roman sam po sebi nije pesimističan, ima kraj koji je light i govori kako alieni odluče odjebati s naše planete jer im se ne sviđa otpor koji zemljani pružaju. I, da, Jack Finney je popalio od Roberta Heinlena sve što je popaliti mogao (The Puppet Masters je prvi roman koji govori o sličnoj invaziji) i postao slavniji. No, sad smo skrenuli u književne vode. Natrag na film. Pitate se vi koliko ovo loše može biti? No, iskreno, ovo nije loš film, ne u cijelosti, samo što mu nedostaje puno toga da bude dobar kao prva dva i ono što je jako vidljivo, Ferrara, koji nije horor redatelj, pa ni SF, prvo je sjeo i pogledao Carpenterovog Stvora, pa onda prijašnje dvije verzije iste priče i onda napravio svoje viđenje. Lijepo je on to i zamislio, sagledati jednu mučki podmuklu invaziju iz perspektive psihološkog gledišta, ali da bi to stajalište bilo zanimljivo, moraju biti i zanimljivi likovi, kao i situacije u kojima se nalaze. Što ovdje nije slučaj.

Iako vam je priča poznata, ovdje je ona malo zbijenija; odigrava se u nekoj vojnoj bazi gdje se talože opasne kemikalije. Tko, što, gdje i kako nije bitno, bazu čak ni ne vidimo, samo neke njezine djelove, ali tamo dolazi lik, civil, koji mora pregledati te kemikalije da vidi jesu li dobro posložene. Ima familiju, maćeha, klinac, teen kćerka. Kćerka je glavni fokus cijele priče, ona je poprilični emo-život je sranje-nitko me ne voli đir i tako, vuče se uokolo, zuji i prodaje zjake. Tu su i zli alieni koji polako rade kopije svih u bazi i na kraju cijela se utakmica svede na nju i njezinog tipa koji moraju izvući živu (svoju) glavu iz dotičnog kompleksa. Kaže kritika od starog Rogera da je ovo ovdje psihološki pristup cijeloj priči, no jedina stvar koja je vezana uz psihologiju jeste jedan dio dijaloga koji spominje psihologiju poimence. Kaže tata da nije psihijatar, pa ne bi znao mjenjaju li kemikalije ljude na psihičkoj bazi. Također, mogao bi vas zavesti popis glumaca (R. Lee Ermey, Forrest Whitaker, Terry Kinney, Meg Tilly i Gabrielle Anwar…) i odmah da vas upozorim, ova prva dva jedva da imaju po dvije scene (Whitaker ima točno dvije scene u filmu) pa ako ga uzmete radi iskusnih glumačkih faca, tek toliko da vas upozorim kako stvari stoje.

Što je najveći problem cijele priče. Ferrara ne zna napraviti napetost, prvo i osnovno. Nema ni takta za svoje likove. Ono što će čak i prosječni laik zamjetiti je to kako su ama baš svi likovi identični prije i poslije pretvorbe od strane aliena. Nema razlike u glumi, nema osjećaja (koji su bitni u razlikovanju nas i njih) i uopće se ne stječe dojam neke opasnosti. Možda je kvaka u tome što film nema neku ispod površine zakopanu paranoju (Ruse, AIDS, Talibane – birajte) već ide na to da jednostavno bude običan horor/SF. To je odlična postavka, mala vojna baza, osoblje koje se poznaje – tko je pravi, a tko kopija? Nažalost, ništa od toga. Invazija, tiha i podmukla, čini se dolazi kako se scenaristi prohtje. Ponekad je potrebno spavanje i neko vrijeme za pretvorbu, ponekad je dovoljno trepnuti i lik je promjenjen – nešto slično se radi i u seriji Following; ubacuje se negativac svaki put kad serija zapne – što ubija svaki suspens. Nemamo osjećaj lokacije jer vojna baza kao takva nikad nije vidljiva (i kuće djeluju kao da su snimljene u All American Main Street) tako da ne možemo dobiti osjećaj da je to neka izolirana i zatvorena zajednica. Zašto je Ferarra gledao Stvora? Zato što na kraju, kad se vidjelo da ne mogu u cijelosti prodati svi-smo-sjebani kraj, on naoružava lika jakim helikopterom i sve raznosi u tri lijepe materine (jako zgodna pirotehnika). Dakle, početku treba da se zahukta, kad stvari postanu jasne, one se događaju po potrebi scenarija da malo pruži nekih događanja, pa se, gotovo naglo, ulazi u finiš gdje su svi već pretvoreni i samo lete uokolo urlajući onim iritantnim glasom. Možda je sve to moglo puno ispasti da nas je briga za junake, možda da je njihova karakterizacija nešto jača, možda da se poradilo na pristupu pri uvođenju aliena, a ne samo dopustila da glume robote od početka do kraja… puno je to možda. Doduše, stari Roger je možda nahvalio film preko svake mjere (možda kao neku uslugu Ferrari koji se, eto, okušao u netipičnom žanru) ali postoji i druga strana priče koja će vam reći ono što ću reći i ja – konfekcijski proizvod, malo moderniziran da bude privlačniji novijoj publici. Film je gledljiv, da se razumijemo, nije ni režija tako loša (iako se previše fokusira na krupne kadrove lica glumaca – psihološki pristup – kužite?) i sve je to više-manje gledljivo, kao i dosta dobrog tempa, ali je mana što je bezličan i bezukusan. Ili da se zadržim u filmskim vodama, film je kao i njegovi junaci, bez emocija prolaze kroz scene, tako i ovo na kraju bude doživljaj kojeg zaboravite odmah nakon što krene odjavna špica.

Body Snatchers 1993 8 bodysnatchers.4 body-snatchers-1993-03-g body-snatchers-1993-06-g-e1327015295343-1024x483 body-snatchers-1993-09-g body-snatchers-1993-10-g znJK5U4ANGiBW2M4V95MoiOne5E

 

Soldier (1998)

Posted: 1 ožujka, 2015 in Akcija, Kurt Russell, Science Fiction

soldier 1998 soldier-607654l

IMDb

Trailer

 

Nema dugo da sam kolegi po peru Dragonrageu bacio pitch za jedan tematski tekst u vezi redatelja B filmova. Ideja još uvijek postoji, ali je inspiracija jako nisko na granama kreativnosti, pa je sve u fazi pripremanja. Paul Anderson nije na toj listi. Doduše, trebao bih ga tamo staviti jer sam, slučajnom igrom slučajnosti, nedavno bacio pogled na njegova dva uratka koja su ga, do neke razumne mjere, i proslavila. Iako, ne znam koliko vas može proslaviti to što imate dva filma zaredom, oko 60 milijuna budžeta, i oba vam financijski propadnu. Za razliku od nekih jačih igrača, Anderson se pokazuje kao spretna riba, na jedan financijski fijasko snimi jedan Resident Evil i svi sretni, svi grijesi oprošteni. No, 60 milijuna danas je sića, novac za catering, nijedan iole ozbiljan filmaš koji puca na box office visine neće s time snimati film koji zahtjeva poznata glumačka imena, pirotehniku i specijalne efekte, no nekad je to bila poštena lova, dovoljna da napravite pošten film. Pošto sam, pravo slučajno, baš neki dan pisao o njegovom prethodnom uratku, Event Horizon, da nekako nastavim niz jer Vojnik je, ironično, isto tako poprilično poznata SF akcijada koju danas prati neki polukultni status dok je u vrijeme premijere bio potpuna propast, još gora od Event Horizona. Tu je i Kurt Russell. Hej, čovjek je skoro pa zaštitno lice žanra, jedno od mnogih, ako ćemo iskreno, jer svako malo mu uleti neki ovakav science fiction projekt (ne i u zadnje vrijeme, nažalost). Naravno, mogao bih ja vama sada reći kako je ovo loš film, kako je ovo banalan film, kako bi ovo trebali izbjegavati, bla-bla-bla, ali to neću napraviti jer, ukoliko to još niste shvatili, takvo razmišljanje ne živi na ovim stranicama. Neći reći ni da je ovo sjajan film jer nije, no za razliku od Horizonta, tu su stvari malo bolje posložene, čak i zanimljivo, samo treba prijeći preko brda klišeja da bi se došlo do njih. No, ionako nemam pametnijeg posla, pa mogu i pisati o tome, nije da će mi to netko zamjeriti, zar ne? Ili možda hoće. Ali nije da me baš briga.

Narednik Todd je vojnik starog kova; on je doslovno odgojen da služi, da bude stroj za ubijanje i da sluša zapovjedi, ništa više od toga, ništa manje. I svoj posao radi dobro, efikasno. No, sve stare stvari kad-tad moraju biti zamijenjene novim. Nova sorta vojnika brža je, jača i izdržljivija. Todd u izravnom sukobu jednostavno nema šanse, što znači da je vrijeme za mirovinu. Samo što mirovina u svijetu budućnosti znači da moraš biti mrtav kako bi je zaslužio. Sprovod s počastima? Yeah, right, dobivaš bacanje na prvi planet-smetlište i priča završena. Samo što Todd nije mrtav,a nije ni sam na planetu. Grupa preživjelih civila uzima ga pod svoje, pokušava uključiti u normalan život i to na jedno kratko vrijeme, čini se, uspjeva. No njegova vojnička narav plaši ljude, zbog čega dobiva progon. Ono što nisu znali (ili shvate prekasno) jeste da je život s njima već prebrikao Toddov pogled na život te da će zbog toga stati na njihovu stranu kad planet posjete njegovi stari suparnici s namjerom da počiste planet i poubijaju sve živo. Ne zato što su ti ljudi neprijateljski raspoloženi već zato što im se ne da zajebavati s papirologijom. Birokracija ponekad stvarno stvori volju da ubijete nekoga. Da pogodim, prva stvar koja vam pada na pmet je Shane. Ili bilo koji drugi vestern u kojem šutljivi, no ubojiti stranac staje na stranu slabije zajednice kad se ista pronađe u gadnoj opasnosti. Usporedba je točna, ovo jest Shane u svemiru, ali kad bi gledali na klišeje, ne bi uopće gledali filmove. Pošteno upozorenje; Snake Plissken u ovom filmu izgovori svega 104 riječi. ”Yes, sir” su dvije koje se najčešće upotrebljavaju. Ako ovo idete slučajno pogledati jer vam se sviđa milozvučni glas starog šarmera, pronašli ste stvarno najgori naslov za to. Njegovo lice, s druge strane, je u skoro svakom kadru, pa imate dobru komepnzaciju.

Odakle, kvragu, početi. Film nije scenaristička zbrka. Ima glavu, ima tijelo i ima rep. Dosta za početak. Ali je enciklopedija klišeja. Usamljeni šutljivi junak, zajednica ljudi koja ima miroljubive poglede na žvot, negativac koji je jednostavno loš i takve stvari. Progurajte to i doći ćete do nekih zanimljivih stvari. Film ima sitnice kao što je dehumanizacija ljudi, problemi pri ponovnom uključivanju u normalan život (nategnuto skiciranje problema PTSP-a) želji da se bude pripadnik životne zajednice sebi sličnih, nitko nije otok i sva slična mudrost. Također, opet nategnuta skica, može se uoćiti i razlika između ”starih” vojnika i ”novih” jer stari imaju nešto što se zove poštovanje časti i ne ubijanje civila (iako ih i oni ubijaju, iskreno rečeno) što se može prenijeti na stvarne veterane (WWII) i ove nove, koji su više ratovali s civilima nego vojskom (Vijetnam, prvi Zaljevski rat…). Sve te male stvari zakopane su ispod površine klišeja, pa vas nitko neće kriviti ako ih i propustite, nisam to ni ja skužio na prvo gledanje. Anderson, kako već rekoh prije, nije sretan redatelj, ali ovdje radi jednu pametnu stvar; ne prodaje muda pod bubrege. Ovo je akcijski film, SF akcijski film, pa se ne mora zajebavati s nekakvom napetošću već jednostavno naoružati Kurta i pustiti ga s lanca da ubija sve oko sebe. On to čini, Kurt se u tome jako dobro snalazi, ali sama akcija nije toliko impresivna kako zna biti. I to što puno previše baca na Ramba nije baš od neke utjehe, ali već smo naučili da ovako zajebani vojnički likovi rade zajebane vojničke stvari, pa to ili vam odgovara ili vam je dosadno do boli, nema neke sredine. Razina pirotehnike je pristojna, okružje podnošljivo, a efekti služe svrsi. Jebiga, ništa jako izraženo, ali ništa nije ni smeće napravljeno u stražnjem dvorištu, pošteni omjer svega. Film ima par zgodnih scenarističkih poteza u prikazu vojničkog treninga, to brutalno ispiranje mozga, ali nisam tempo uopće nije loš, nema razvlačenja, nema nekakvog nepotrebnog filozofiranja i sličnih stvari koje neki autori kao da moraju nabacti u film. Sve to čini već viđenu, ali dobro podmazanu cjelinu i film, jednostavno rečeno, nije dosadan. Osim Kurta tu su još Gary Busey i Jason Isaacs kao negativci (dobar izbor) oku ugodna Connie Nielsen i napumpani Jason Lee kao nekakav dodatni hanchman. Kako sam već rekao kod Event Horizona; ovo je sličan B film koji se progurao u A produkciju te, čak i ako bi bilo stvarno pogrešno nazvati ga originalnim, je barem bio donekle svjež u odnosu na današnje stanje u filmovima SF tematike. Jebiga, drugačija vremena, drugačiji prioriteti, djeluje kao da se čak malo i mislilo na publiku. Da joj se pruži sat i pol brze i neopterećujuće zabave. Taj dio je ispunjen. Sve ostalo…koga briga.

2146277,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2146279,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2146284,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2146288,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2146290,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2146292,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2146294,U9Xeak6R7Z2LIis5W5d7Bbkv8VtYjxUjIGjc9CGOTMa6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2146301,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA==

2146275,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 2146276,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 2146280,CS0QmgXjvIFAY3KshFleqm5F+twr3GT37uiIN91BhPLLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2146283,nNAXiVIEjJ6cQinF_vUhr_8pbcYuPIvy6OggEqGUCnRGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2146293,sXy+Cp1KtcFE+FM2+lEjuyDEH6DD_oyCWtvBRGXUMlh4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 2146297,pHMv1gcHKLVl+xKKmvFD2nxfmQhXdQMZ8BFBk3Hj2Vx1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA==

 


tkvsloOROyyyDybMPaTaSyYMItD g3uv atXCIYOr4xDPXfGy7qeXrZ9Z3Hk

IMDb

Trailer

Zanimljvo zapažanje; ljudi žele kreatvnost u filmovima. Dosta im je reciklaže, ponavljanja, ponovnog pokretanja starih serijala, remakova i inih stvari koje su danas popularne u Svetoj Šumi. Tako smo prošle godine dobili Interstellar, SF film temeljen na pravim znanstvenim pretpostavkama i, iako to nije bio komad filmčine kakvim su se ljudi nadali, bio je dovoljno originalan da bi samo zbog toga trebao dobiti nekakve kredite. Ljudi nisu bili zadovoljni. S jedne strane je bila patetika i epska veličina koja to nije bila u cijelosti, a s druge strane su nedostajali mali zeleni i pucnjava. Možda koje vitlanje svjetlosnim mačem. No, Interstellar je barem zaradio lijepu gomilu kešovine, pa ga se može držati za uspješan proizvod. Barem financijski. Ove godine smo dobili primjer kako podjednako originalan uradak propada u kinima kao Titanic u Atlantik. Jupiter Ascending nije nastavak nekog popularnog filma, nije reboot neke stare franšize i nije remake nekog starog filma. Neću reći da je dobar, to je ipak subjektivna stvar (i jer ga nisam ni gledao) ali sudeći po financijskim rezultatima nije se baš lijepo proveo ni kod publike, a ni kod kritičara, posebno onih koji ovakve šarene projekte vole isto koliko i čavao u glavi, što znači da tako skoro nećemo gledati neki novi projekt koji bi trebao biti čista originalna popcorn zabava. Filmski su studiji počeli učiti lekcije. Ali to nešto govori i o publici. Na glas zahtjevaju svježinu i originalnost, no kad je dobiju onda odu gledati remake Robocopa ili radije čekaju šesnaesti nastavak Star Warsa (može i Star Treka). Ja, pitate se vi? Ja mogu svašta gledati. Imam tako loš filmski ukus da je to jezivo, a kad je u pitanju science fiction žanr, onda mi je stvarno svejedno. Doduše, izbjegavam ove neke nove stvari jer danas svaki nemaštoviti kreten s digitalnom kućnom kamerom i tisućom-dvije dolara na raspolaganju misli da može snimiti film. Zato se vraćam (ponekad) na provjerene stvari. O, nema straha, Na Rubu Horizonta uopće nije dobar film, vjerujte mi, ali je došao u vrijeme kad su ovakvi čistokrvni B filmovi, koji danas idu pravo na video, bili uobičajena pojava. Neki su bili dočekani bolje, neki lošije, ali dolazili su vrijeme kad nije bilo ovog bullshit oglašavanja (epsko putovanje u daljinu zbog poradi spašavanja cijele ljudske civilizacije) već ste dobili jednostano; horor u svemiru. Netko će reći da je i Alien horor u svemiru i svakako neće pogriješiti, ali Alien je došao u vrijeme kad definicija horora u svemiru nije ni postojala dok je krajem 90-ih to već bilo jako dobro poznato područje. Event… teško da možemo optužiti i da je originalan jer nije, ali je (svojedobno bio) iskren oko toga što prodaje ljudima. Iako, kad čujete da se radi o ”svemirskom” Isijavanju te da im je uzor pri snimanju bio sam Kubrick, možda vam se upali i zvono za uzbunu, ali to dolazi s ovakvim područjem, zvona za uzbunu pale se na svakom koraku.

Brodski dnevnik kaže sljedeće; Event Horizon je najnoviji high-tech svemirski brod sposoban za daleka putovanja. Daleka u smislu da može doći do zvijezda, kako reće njegov konstruktor. Odmah po lansiranju Event… nestaje, oko čega se napravi velika stvar. Sedam godina kasnije, brod se misteriozno vraća natrag. Parkiran je negdje u orbiti Neptuna (valjda, tko će ga više znati) i čeka da primi nove posjetioce. Oni dolaze u obliku ekipe za spašavanje; solidna i uhodana ekipa predvođena kapetanom Millerom (još jedno bad ass izdanje Laurencea Fishburnea) i tipom koji je napravio brod, doktor Weir (pomalo nezainteresiran Sam Neill). Odmah po dolasku i ukrcaju na brod počinju problemi; doznaju se stvari što je pošlo po krivu, čudni i neobjašnivi događaji prate ekipu gdje god krenu, a uskoro se i sama posada počinje čudno ponašati, pa čak raditi i bizarne stvari. Kad sam rekao da je ekipa iza kamere išla raditi Isijavanje u svemiru onda to mislim doslovno; Paul Anderson je to jasno i glasno rekao u onim dodacima, ali jedno je bilo to reći, a drugo napraviti. Usput, ja uopće ne ljubim previše The Shining, držim ga precjenjenim i poprilično dosadnjikavim filmom (iako kužim taj njegov kultni status) tako da mi kad se netko poziva na njega ne znači ama baš ništa. Znam što je trebala biti generalna ideja; jezivo mjesto u svemiru puno jezivih stvari. No, što se dogodilo. Horizon nije dočekan s oduševljenjem, a i pobacio je u kinima. Razlog je bolno jednostavan; stvaranje jezive atmosfere (ili neke napetosti) ne treba mješati s nizanjem krvavo-eksplicitnih scena. To su dva različita pojma. I dok se film reklamirao kao jezivo napet djelce u svemiru, trebao je imati nekakav prigodniji opis; hektolitri krvi i pokidani dijelovi tijela u svemiru, primjera radi.

Tu leži glavni problem. Ideja filma, pa čak ni njegov sažetak, ne zvuče loše. Dobra je to podloga za jedan mali, ali efikasni horor smješten u svemirski brod. Krene čak i dobro jer dok upoznajemo Millerovu ekipu, osjeti se kako se ekipa dobro skompala, da su bili opušteni te da su njihove zajedničke scene slične nekom zajedničkom ručku nego snimanju scene (ista stvar je vidljiva i u Alienu). Nema tu karakterizacije, nema tu bullshit pizdarija o dramaturgiji, već jednostavno obična priča. I to funkcionira. Funkcionira i sam dolazak na brod. Event Horizon je zamišljen kao nekakvo gotsko mjesto (križ na glavnom mostu je nimalo suptilan hint) a gotika i science fiction okruženje ne idu zajedno. Unutrašnjost broda djeluje zbrkano jer se išlo na efikasnost putničkog prostora (dizajn baca na crnilo SF-filmova 80-ih) high-tech okružje (bolnica) ali da sve bude hladno kao crkva; toliko stvari ne ide zajedno, da ne govorim kako neki djelovi broda jednostavno nemaju smisla (dugački hodnik zbog kojeg bi, da se gleda u okvirima realnosti, brod pukao kao grančica na jačem gravitacijskom privlačenju – da, znam ja pun kufer stvari, iznenađujem se ponekad) te njegov ”crna rupa” pogon jer to je kao da zabijete propeler na čamac, a zaboravite staviti i motor da ga pokreće. Gledano izvana, brod izgleda zadovoljavajuće, neki derivat klingonske ratne ptice, ali sva privlačnost tu prestaje. No, dobro, početak, kako rekoh obećava, ali gdje stvari točnu krenu u lošem smjeru? Točno tamo kad se treba napraviti napetost. Anderson je smotan redatelj, on zna režirati akciju, ali ne atmosferu, pa umjesto da smiri stvari, on počne ubrzavati tempo. Akcija, jurcanje uokolo, eksplozije i slične stvari nisu dio horora, a kao da to nije bilo dovoljno, počnu se nizati eksplicitni kadrovi gdje likovi vade sami sebi oči, gdje utroba i krv lete zrakom kao kofeti pa se dobije dojam da je svatko s nekakvom idejom dobio priliku ubaciti je u film. Naravno, brod je otišao u sam Pakao (uz točno taj opis dobivate i malo latinskog, da sve bude u duhu) i dobio je nekakvu lošu osobnost. Kako sam brod ne može biti tako dobar negativac, to će postati jedan od likova. Nigdje nekakve opaske tko, što i zašto, ništa konkretnog već se dobivaju klišeji (svaki član posade vuče neke traume) loš humor (lik leti svemirom i komentira – dežurni crni comic relif) i neuzbudljiva smaknuća. Kada dođete do završnice potpuno vam je svejedno tko će ostati živ, tko će poginuti, a još vas je manje boli džon zašto se sve to događa. Ja, inače, film mogu gledati bez muke. Kupim neko ogromno pakovanje kokica, i bezočno zajebavam bolju polovicu kad se trgne na neku scenu jer film već znam napamet. Razlog zašto ga mogu gledati nije taj što film držim dobrim jer ga ne držim, ali ga držim gledljivim. Mislim, to je materijal za ubijanje vremena. Glumci su bolji od prosjeka, ali privlačnost debelo leži na njihovoj karizmi, efekti su pošteno uspjeli (ipak je tu slupano 60 milja dolara) i ima ponekih dobrih djelova (jedan je Interstellar odavde popalio pojašnjenje što crvotočina u svemiru radi – doslovno popalio – ista scena). Ali ja nisam izbirljiv, ja sam svežder kad je SF u pitanju. Vi? O, vjerujem da će se nekim i svidjeti, nekima više, nekima manje, ali jednako tako znam da će ga većina mrziti do zadnjeg atome. Što je prihvatljivo. Treba raznolikosti. Event Horizon je ujedno i jedan od zadnjih primjera B filmova koji su prolazili pod A filmove. Danas je takve stvari jednostavno više nemoguće napraviti.

2455250,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2455251,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2455252,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2455253,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2455254,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2455255,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2455256,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2455257,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2455258,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHr67_E7rcN3WH3zLFXCjk0m_I6Z5OehPopFeQz5KPoleg== 2455259,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== 2455260,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2455261,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw==

 

 

 

 


5923f 19469534 highlander-2-renegade-version-dvd-cover-08 highlander2ser1artpic highlander-2-the-quickening-poster p7mECpdHDMKlgSqkuZB0wihPuT7

IMDb

Trailer

 

Postoje neki filmovi koje volimo bez da znamo točan razlog tome. Znamo da je to loš film, znamo da sve u njemu podržava to mišljenje, znamo da ga drugi ljudi ne vole, ali, opet, kad vidimo najavu za njega, znamo da ćemo se dobro zabaviti. O, ne govorim ja vama da će vas Gorštak 2 zabaviti jer vrlo vjerojatno neće (uz čast časnim iznimkama) i ako imalo sebe vidite kao nekog filmofila, sladokusca koji svoje male sive stanice hrani samo odabranim naslovima, od ovoga ćete bježati kao besmrtnik od mača koji mu se sprema odrubiti glavu. Ja sam ovaj dio gledao prije originala, što znači da sam kao Alice upao u zečju rupu bez prethodnih pojašnjenja što ću gledati (bijaše to jedne subote u kasno noćnom terminu – do tada nisam ni znao da ovaj film – cijela franšiza – uopće postoji) i bez srama mogu priznati – imao sam vrašku zabavu. Hej, jednostavna sam osoba, ne baš razvijenog filmskog ukusa, dajte mi zabavne likove, nešto radnje i ja sretan. No, nisam toliko neinformiran da ne znam kako je ovo loš film, po svim mogućim mjerilima. Ustvari to je malo oštra osuda jer nije, ne u cijelosti. Zašto? Ako ga gledamo kao samostalni uradak, bez osvrtanja na nslijeđe prethodnika, funkcionira još kako-tako. Mješavina stilova, popaljeni motivi, malo glumačkog preglumljavanja, nešto SF-a, nešto dobre glazbe – hej, filmovi su prolazili i s manje od toga. Gledamo li kao nastavak originalnog Highlandera – gdje je tu nekome pamet bila? Doduše, zanimljivo mi je da je film uopće snimljen jer originalni film nije bio nikakav box office hit, mislim da je negdje u pozitivnoj nuli, ali je stekao kultni status, što je lijepo, ali filmovi se snimaju radi love, a ne radi statusa. Znači, netko je iskeširao lovu i to je napravio na blef jer, čisto teoretski, nije bilo šanse da ovaj uradak vrati lovu. Ili možda jest bilo šanse? O tome malo kasnije. Još malo o samoj premisi nastavka. Gdje sam stao? Ah, da – kod onoga gdje je scenaristi bila pamet? Prvi film ima dovoljno misterije da bude zabavan zbog toga što ta misterija ostaje nepojašnjena. Ako želiš zajebati magiju, samo pojasni kako se izvodi trik. To je napravljeno u nastavku. Jer Besmrtnici nisu samo Besmrtnici, oni su…

…izvanzemaljci. Točno to. Alieni s druge planete. S time nas upoznaje uvod i odmah pojašnjava kako su i zašto svi ti likovi, koji se vole međusobno mlatiti hladnim oštrim oružjem, što je poprilično jadno pojašnjenje (poslužilo tek zato da se opravda dolazak novih Besmrtnika – Connor je posmicao sve njih u prethodniku) i da ne kažem kako ubilo svu onu draž malenog razmišljanja što su oni i tko su. Nadalje, tu sad film počinje kršiti sve moguće stvari koje je napravio u prethodniku; Ramirez i Connoer se poznaju otprije, Besmrtnik može uskrsnuti, mogu putovati svemirom u Superman stilu – kužite? Stvari idu od lošeg prema gorem što se tiče nekih dijelova radnje. I, da, za razliku od predhodnika, koji je bio zgodan fantasy spoj bajke i sadašnjice, nastavak je SF. I u tom tehno-naprednom okolišu Zemlju čuva ogromni štit od sunčevih zraka (zanimljiva SF ideja) ali osim štita tu su i drugi problemi. Naime određeni general Katana (ime kao stvoreno za negativca) ljut je što njegov stari neprijatelj Connor još uvijek ima glavu na ramenima, pa dolazi na Zemlju da mu je odfikari. Connor, s druge strane, s novom ljubavi, mora smisliti način kako da sruši štit i vrati život na Zemlju. OK, sadržaj je… onako, skup svega i svačega i, ponavljam, da je riječ o samostalnom filmu, bio bi čist OK – ako niste jedan od onih snobova koji ne gledaju takve stvari.  Pošto je to nastavak – skužite sami zašto ima tako mizernu ocjenu (iako sam sklon mišljenju da bi jedna više bila taman ono pravo).

Osim što je film scenaristička mješana salata, ta izmješanost je vidljiva doslovce posvuda. Od vizualnog stila, koji je mješavina svega već viđenog (Blade Runner, Batman, Neon-Noir, arhaizam SF filmova 80-ih – u godini 2024 ljudi voze kante iz 50-ih i 60-ih, a lete avionima koji su svoje posljednje zbogom rekli još tamo krajem drugog svjetskog rata) preko motivacije likova (nešto kao Wall Street susreće Conana) pa do šlamperaja u samoj izvedbi. Naime, štit se prostire preko cijele Zemlje, ali kad naši likovi izađu van negdje u planini, štita nema ni za lijek. Takve stvari. Što uopće valja ovdje, pitate se vi. Začudo, koliko god to čudno bilo, film je jednostavno zabavan. Taj njegov izmješani vizualni stil djeluje jako dobro. Doduše, već viđeno, ali opet jako dobro. Ima nekoliko uspjelih akcijskih scena koje imaju ono nešto da budu čak i pamtljive, Sean Connery i Christopher Lambert imaju jako dobru kemiju na ekranu (to su shvatili i autori pa su debelo proširili Ramirezovu pojavu) ima zgodnog izvan-vremena-sam humora, ugurala se tu i jedna uspjela jurnjava podzemnog vlaka (i efekti kad ljudima iskaču oči iz glave ravno iz Total Recalla) a kad Michael Ironside glumi negativca koga briga ako debelo i pretjeruje – to je Michael Ironside. Znači, dijelovi filma uopće nisu loši. Mucalhy, redatelj izraženijeg vizualnog stila nego sadržajnog, ovdje postavlja temelje daljnjeg načina rada (koji će još više biti izražen u The Shadow) i taj način, koliko funkcionalan, toliko i nije. Film ostavlja dojam zastarijelosti, posebice zbog tog retro-80ih-štiha i dodatno pobija onaj fantasy osjećaj koji je imao original. Nastavak tako djeluje kao skrpani SF film kojeg su svi gledali, što ne bi bilo loše da priča ima smisla. Ako nemate predrasuda, super, ovo je odličan materijal za ubijanje dva sata, ali ako ih imate… čisto sumnjam da će vam ovo biti zabavno iskustvo. Nažalost, kad su krenule negativne kritike i loše ocjene (za koje mislim da su ipak malo predrastične) redatelj, producenti i susjed Pero krenuli su u sastavljanje nekoliko alternativnih verzija ne bi li malo popravili stanje. Uspjeh je polovičan. Renegate Verzija (redateljska) navodno ima malo više smisla, ali samo malo, što se tiče porijekla Besmrtnika te pojašnjava zašto se Katana toliko napalio na Connora koji je, na početku, tek jedan običan no name pobunjenik. Također, navodno se u jednoj verziji pojašnjava zašto je njegovo porijeklo Škotsko (Connor u prvom dijelu priča gdje se rodio – u nastavku ispada da je pao iz vedra neba) ali to ne mogu potvrditi. Također, neću vam ga preporučiti otvorena srca jer sam svjestan koliko je ovo loš uradak, ali ako volite SF budalaštine, koje pršte od nekog retro osjećaja, ako volite hrpu poznatih faca u laganini izdanjima, ako ste općeniti poklonik filmova koji mješaju žanrove i ne brinu oko toga kome će se svidjeti, Highlander 2 možda malo bolji izbor za gledanje od nekih sličnih, itekako lošijih uradaka. Kako Besmrtnika može biti samo jedan, nekako se čini da je bolje da je film ostao samo na jednom nastavku. Ali, o čemu bih ja onda pisao.

2372259,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2372260,U9Xeak6R7Z2LIis5W5d7Bbkv8VtYjxUjIGjc9CGOTMa6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2372261,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2372262,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2372263,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2372264,Et+mXQxmf133BJLjSyMaNupE14LLyDQ2rWo3fLSS4+k3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA== 2372265,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2372266,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2372269,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2372270,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

 


5ivevd0 max1101393823-frontback-cover max1151361404-front-cover

IMDb

Trailer

 

Koliko puta ste se našli u situaciji gdje kažete; da sam znao ono što sad znam napravio bih neke stvari drugačije? Iskreno, meni se to dogodilo nekoliko puta. Sklon sam donošenju brzih i nepromišljenih odluka, što da vam kažem, ponekad nisam baš najoštrija olovka u kutiji. Tada dođe žaljenje i popravljanje napravljene štete. Nevjerojatan sam kad treba nešto popraviti, pogotovo kad zeznem stvari s boljom polovicom, i nema te isprike koju neću izgovoriti i nema te stvari koju neću napraviti da se ne izvučem iz gabule. Pretpostavljam da smo svi takvi. No, što ako završite mrtvi? Teško da tu možete bilo što popravljati jer ste, khm, mrtvi. Kada bi vas netko unaprijed upozorio da ćete skviknuti mrtvi, to bi već bilo bolje. Znate, da imate vremena srediti neke osobne stvari, pomirit se sa obitelji, popušit zadnju cigaretu, drmnut bocu Jacka Danielsa da se zna kako ste živjeli. Još zabavnija verzija; da dobijete informacije kako ste mrtvi, već poprilično godina (30,40,50… tko broji) i da ste ekčuli ubijeni te da vaš ubojica nikad nije pronađen. Pretpostavljam da bi vam to zeznulo dan. Baš to se dogodi junaku ove mini-serije koju sam neki dan odgledao. Pet epizoda. Pet dana da razriješi vlastito ubojstvo. Zvuči jako veselo. Da budem iskren, na ovo sam naišao slučajno. Tražio sam po internetskim prostranstvima bilo što zanimljivo (a da to nisam gledao) i da bude u duhu nekakve fantastike jer sam već predugo zanemarivo osobno mi jako zanimljiv žanr. Jedini razlog zašto sam uopće kliknuo na naslov jeste što u njemu glumi Timothy Hutton. Čovjek mi je poprilično gledljiva pojava i dosta dobro zna nositi projekte u kojima glumi. Neki će ga otpisati u startu, neki ni ne znaju tko je on, neki ga gotove isto kao i ja. Uglavnom, seriju je teško pasmater za pronaći (čak ni privatne stranice baš ne pomažu – ali tamo je ipak ima, skidanje dođe do 98,76 % i može se gledati bez da je skinete do kraja) što mi je zanimljivo jer, pa nije ovo baš neki tamo lijevi proizvod, ima u njemu poneko poznato lice, dosta dobar glas je prati… Jedna od onih misterija koje su kao stvorene za Foxa Muldera. Ne spominjem ja njega uzalud, dragi moji čitatelji, jer ovo nije science fiction u klasičnom smislu, ovo je serija koja ima tek jedan osnovni SF element te cjelokupno djeluje kao jako dobar mix Dosjea X i Zone Sumraka, uz mali dodatak… trilera, krimića i tako tih žanrovskih stvari. O čemu je točno riječ?

Profesor JT je, kako se sam naziva, dosadan tip. Ima kćer od nekih 6-7 godina, dosadan posao, običnu rutinu i malu tragediju na duši jer mu je žena umrla na porodu. On i kćer se dobro slažu, nema tu velikih trauma, jednostavan, običan i, kako rekoh, dosadan život. Prilikom jedne posjete groblju on i kćer pronađu nešto zanimljivo pokraj nadgrobmnog spomenika. Metalni kofer, nešto slično laptopu. U samoći doma, JT ga otvori i slijedi šok. U koferu su policijski izvještaji, slike i neke popratne sitnice o njegovom ubojstvu. Prvo odbijajući povjerovati da je to sve istina te da se radi o ne tako smiješnoj šali ne baš bezopasnog studenta, JT će, po malim preklapajućim detaljima na kraju shvatiti da je sve to istinito, da se stvari iz papirologije počinju obistinjivati te da ima svega pet dana da razriješi tko ga je ubio i zašto. Jer u papirima postoji i popis osumnjičenih, a kako njegovo njuškanje napreduje, tako će se i ljudi za koje je vjerovao da ih jako dobro poznaje početi prikazivati u posve drugačijem svijetlu. Da li je njegovo ubojstvo stvar slučajnosti i namjerno izveden čin… pa, vrijeme otkucava.

Ne znam ni sam odakle da točno počnem s dojmovima. Možda s upozorenjem da ako idete ovo pogledati s nekom namjerom da je ovo hard core SF, gdje se jakim specijalnim efektima dočarava putovanje kroz vrijeme, yout shit out the luck, uopće nema efekata (u smislu SF filmova). Jedini element koji ide pod tu oznaku je pojavljivanje kovčega i to što lik ima inside informacije o svom slučaju. Da nema toga ovo bi bio običan krimić (doduše s drugačijom radnjom) ali ovako ima aromu malo zanimljivije stvari. Taj detalj uglavnom služi kao nadograđivanje fer zaokružene cjeline. Kad to kažem, onda to i mislim, materijal ima glavu, tijelo i rep i izmišlja previše toplu vodu. Ubačena su već standardna pitanja o tome koliko kontroliramo svoju sudbinu i možemo li je promjeniti samim djelovanjem na već određen tijek događaja. Najbolja stvar je što postoji jako ograničen skup osumnjičenika, četiri-pet njih, i spretno se ubacuju promjene njihovih karaktera kad ih JT suoči s nekim stvarima koje dozna iz vlastitog dosjea. Možda nije vrhunski napravljeno i možda je malo očito da svaki ponuđeni sumnjivac ima nešto mračnu u duši, ali barem efikasno petljaju stvari da do zadnjeg ne znate tko je ubojica. Što u globalu znači, ovo je više triler nego SF, jel’te, napravljen u ograničenoj televizijskoj produkciji, ali dovoljno gledljivo da vam ne vrijeđa inteligenciju ili da vam baca prašinu u oči samo da bi dobili nekakvu napetost. Hutton je ovdje pokazao da mu bez problema ide sve od ruke, od običan čovjek nastupa, preko čovjek natjeran u lošu situaciju nastupa, vidi se da zna posao i gledatelju se nije teško poistovjetiti s njim. Jako dobro mu sekundira Randy Quaid kao žandar sklon otvorenijem razmišljanju i prilagođavanju situaciji. Skromno, da, ali dobro izvedeno. Za one koji vole obične trilere, ima se materijala za gledanje, kao i za one koji vole malo SF dodataka u tako običnim pričama. Da svi znamo što nam donosi budućnost, svijet bi bio drugačije mjesto, ne?

5ive_(1)_mid_al2 5ive-days-to-midnight-98122 5ive-days-to-midnight-98247 5ive-days-to-midnight-143852l 5ive-days-to-midnight-330594l fedd068e-af85-4a7e-a17f-dd524e672c94 MV5BMTk2MDUyNzc5OV5BMl5BanBnXkFtZTYwNDUwODM3._V1_SX640_SY720_

 

Fortress (1992)

Posted: 3 studenoga, 2014 in Akcija, Kurtwood Smith, Science Fiction

2HDCkupMm6mwMpWyVJXMWTaYc71 100409.87412418_1000X1000 d5EyedFDO5HOIhj1u1CgJlrMrm5 j3z0

IMDb

Trailer

 

Mislim da je to bilo već prošle godine kako su Arnie i Sly odlučili pobjeći iz strogo čuvanog, high-tech naprednog, oružjem pojačanog zatvora koristeći se staromodnim vještinama; premlaćivanjem ljudi, ubijanjem ljudi, zajebavanjem ljudi i dobrim starim planiranjem. Hej, meni je film bio zabavan, jedan od boljih koji su ta dvojica snimila u karijerama (a imaju fajn dobrih naslova u karijerama) i jedan od boljih tih bježimo-iz-zatvora filmova. To je stara škola koliko i njih dvojica, svaki pošteni glumac trebao bi glumiti barem u jednom naslovu u kojem će bježati iz naprednih zatvora jer svi znamo da je zatvor pogrešno koncipirana ustanova – tamo naime uvijek završe nevini ljudi. Pravi kriminalci se šetaju uokolo, a birokracija ne mari za vas pa vam je jedini izbor bijeg. Toj veseloj maloj družini bjegunaca pridružio se i jedan Christopher Lambert. Highlander ovaj put nema mač, ali ima opaku strojicu, ali to ja sad već idem debelo unaprijed i kvarim vam užitak čitanja svega onoga nebitnog. Ovo je bio slučajan izbor za gledanje, da vam velim iskreno, jer sam malo poharao bespuća Interneta i naoružao se s dosta tih filmova B kategorije za koje sam čuo, za koje znam da postoje, ali koje, baš pravo iskreno, nikad nisam gledao. Što se tiče Lamberta… meni je lik iskoristiva pojava. Nije ništa ono baš poseban, ali zna se snaći u filmu, zbog čega su prva dva Highlander filma i više nego dobra – ostatak je već čista prostitucija za lovu, da ne spominjem kako je završni dio malo veća glupost, čak i za filmske standarde. Između njih je snimio par gledljivih naslova i bio relatvno isplativa filmska zvijezda koja je vraćala uloženo, koliko god vam to čudno zvučalo (primjer slijedi na kraju teksta). Stoga, o čemu je riječ? O ne tolikoj gluposti od optužbe i, naravno, bijegu iz zatvora, ali prvo ćemo malo o optužnici.

Danas vam je krivično djelo ako napravite dijete i ne možete ga uzdržavati, tj. brinuti se o njemu. Ne zajebavam vas, iako sam i sam pomislio da je riječ o zahebanciji. Naime, frenda su mi neki dan priveli u 5 ujutro u policijsku postaju i baš su mu to rekli (ima nekih neraščiščenih računa s bivšom, alimentacija i tako te svakodnevne priče) no ako se seksate (poanta ovog uvoda) jako dobro pazite da imate kondom ili stalni posao. Prvo će vas spasiti da ne napraviti nasljednika, a drugo će vas spasiti zatvora jer, da, dragi moji, lijepa naša Hrvatska počela je polako ali sigurno odlaziti u stvarno duboke i neistražene vode apsurdnosti. Takav problem ima naš junak filma. Cijeli svijet je naime uveo pravilo jednog djeteta. Ako napravite drugo… pa, recimo samo da ste veći prioritet murjacima nego Osama Bin Laden. Ne želeći da mu žena pobaci, naš junak odluči prebaciti nju, sebe i fetus u Sigurnu Zonu (Kanada, ljudi, Kanada) ali oboje budu uhvaćeni i bačeni u zatvor. Kako rekoh, apsurd od optužnice, ali takvo vrijeme je očito došlo i u stvarnosti. U zatvoru naš junak počinje polako stvarati krug povjerenja te se pretvara u neku vrstu zatvorskog Spartaka te na kraju predvodi pobunu protiv lošeg i okrutnog sistema. Na zapadu ništa novo što se toga tiče, ali nije da ćemo mu to uzeti za manu.

Odmah u glavu, ovo je ona vrsta filma koja ide na to da zabavi gledatelja,. a ne da drži moralne prodike, da pokušava biti art sranje ili nešto slično u tom duhu. Blaženstvo B produkcije. S jedne strane to je dobro jer u ovakvim projektima samo nebo je granica. Ako imate bilo kakvu ideju koja bi mogla šljakati, nema beda, završit će u filmu. Zato u njemu ima relativno zabavnih stvari. Pretjeranih stvari, ali zabavnih. Zatvorenici se kontroliraju pomoću nekog čipa kojeg na silu progutaju, zatvor izgleda kao nekakva kamena rupa, oružje se nosi na ruci… S druge strane, film ne donosi baš ništa novog na stol. Uprava je sadistička, voli mučenja i prema zatvorenicima se ponaša kao prema stoci za klanje. Među zatvorenicima će doći do sukoba, pa će glavni junak ispasti faca jer će se žrtvovati za druge… Škola klišeja, što da vam pričam. Razlog zašto sve to funkcionira jeste što film ne prodaje maglu, drži se niskih ambicija i sve što mu je u planu jeste da zabavi gledatelja uz već viđenu priču, uz poneki kreativniji detalj. Zamišljeno, ispunjeno. Još malo pozitive… film nije dosadan. Zaozbiljno. Tih sat i pol proleti dok kažete keks. Doduše, neće vas povući da ga pogledate još koji put (ili možda hoće) ali neće vas i zagnjaviti previše. Pripisujem to svrhovitoj režiji još jednog provjerenog veterana B produkcije Stuarta Gordona, koji je svoje ime na kultnim stranicama upisao režijom nekoliko djela nastalih po pisanom predlošku H.P Lovecrafta (Re-Aninator) a nije ni ovaj naslov mogao proći bez njegovog kućnog glumca, Jeffreyja Combsa (zabavan lik). Highlander je ovdje… pa isti kao i u svakom drugom filmu (Lamberta jednostavno ili volite ili ne volite – nema sredine) u svoju radnu knjižicu Kurtwood Smith upisao je još jednu negativnu ulogu. Ima poznatih faca, ima malo kreativnosti, ima malo trasha… Ako mislite da je sve to propalo po izlasku, malo ću vas i šokirati. Naime, ovo se svojedobno svidjelo publici jer je bio popriličan hit (iznenadilo i mene) pošto je na 12 milja budžeta (koji se čak i osjeti u filmu, iskreno rečeno) natukao oko 45 zarade. Dovoljno da se 6 godina kasnije snimi i nastavak. No, to je već priča za neko drugo doba. Ako vam nedostaje malo old school SF-a…

1705405,yVjSxmQKG8jEIo0sxnPAqmnCoJoOsqjoFTE4YvqUWDWL375QXtFDET2e4XRufbsXc5ZZUJNTfRv1AJcA+UohUA== 1705406,Ew1Au+EgkhcCnRN91HfHi3IAdiDtfQoSZ289M3ycDlNeLvkr2ZIXwAC6hh_T8A2HbNJMbTn0Yqcuqqw+krDp1w== 1705408,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1705410,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6cCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1705411,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1705414,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== fortress-1993-05-g

M8DFORT EC003 1705407,oCdddX6QNYA+aT9gGiNcCgfmE6gOHmAnWMP5vMBUiPR1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 1705409,eHonzte3D+1kOKIqlxOwG77lQjp43RE0wNQTLX2pIg5QKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 1705412,2M90NKt_0DZvnF1L0Omj5GQAmSgOxA4neuxgfmI5mJJQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 1705415,9wpP4VN_wfgnY1uiwLFRn0x1MMjifC_nOScX0BaIlKXUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== fortress-1993-04-g

 

 

 


depredador29005 itS2ZVABMCp9YYS42tn04HyPfwq kinopoisk.ru Predator-2-cover-locandina 6JPFtTQUySVPVn8qhJf7xxZcbPV

IMDb

Trailer

Nekoliko stvari se ne sramim priznati što se tiče filmskog svijeta, vrlo su jednostavne i kratke. The Shinning je precjenjen i dosadan horor, ali svaka dala Jacku Nicholsonu, nitko ne glumi manijake bolje od njega. Sva tri Nolanova Batmana nikad neće biti u istom rangu kao Burtonova dva i posljednje, ali ništa manje važnije, nikad nisam bio preveliki obožavatelj prvog Predatora. Već čujem kako se glasno zgražate i mislite kako sam neuko piskaralo koje ne zna što valja. Nije da taj film držim lošim, uopće nije, dapače, riječ je o finom akcijsko… nečemu uratku kojeg se može gledati s lakoćom. Ali nisam oduševljen njime, nemam ga u privatnoj kolekciji (stvar koja ne govori apsolutno ništa jer nemam ni nastavak) i ne gledam ga nikad osim ako ne naletim na njega dok vrtim TV programe i ubijam dosadu. Nastavak, s druge strane, mi je više manje odličan filmić. Ništa što bih stavio na top lisu najboljih odgledanih naslova ikad, ali ima ono nešto što ga čini… primamljivim za novo gledanje. I dok sam posljednjih dana bio unutar male rasprave što je bolje, kokoš ili jaje, nekako se nametnulo samo po sebi da zapišem koju riječ o njemu jer već kad pričam o njemu s drugima, jednako tako mogu i sa samim sobom. Nije baš odlika sjajnog mentalnog zdravlja, ali tako to ide kad vodite ovakav blog. I, ono što je najvažnije u cijeloj ovoj priči, ovaj naslov pristaje ovim stranicama kao ruka i rukavica, kao Hannibal Lecter i kuhinjsko posuđe, kao… uglavnom, shvaćate poantu; ovo je jezivo podcjenjeni uradak, ovo je nastavak kojeg više-manje nitko baš ne ljubi previše (ma, da, kužim, dobar je to film, ali, čovječe, u originalu je Švarci!…i tako te priče) i, iako ga kritika nije pregazila kao horde gledatelja, uvijek je nekako u sjeni prethodnika, pa čak i cijele franšize od koje čak i ona krš i lom od Predatrosa ima bolji rejting. A ja jako volim podjenjene filmove. To obično znači da u njima nešto valja, da su zapostavljeni samo zbog općeg dojma da je original bolji (tu ide slika od Die Hard 2) ili je netko jednostavno nadrkan zato što u nastavku ne glumi zvijezda originala (tu dolazi slika od Speed 2: Cruise Control). I, tako, rekoh vam sve to, da odmah ovdje na samom početku raščistimo neke stvari: Predator 2 je film kojemu ama baš ništa ne nedostaje. To je nastavak, istina, kultnog originala, ali ovaj posao je napravljen s mjerom da se ponudi različit materijal, što u konačnici znači drugačiji film, ali s osjećajem da je prije njega bilo nešto dobro (nešto kao Aliens). I, da, nema Švarcija, što držim, neka mi njegovi fanovi oproste na izravnosti, jednom velikom prednošću jer, suočimo se s činjenicama… to je Švarci, svi znamo tko će pobijediti na kraju (Švarci se s tim počeo zahebavati tek tamo u End of Days, da ne preživi, je’l) dok ovdje imamo više likova koji su simpa (zamjenim sve one nabildane plaćenike iz originala za jednog Billa Paxtona dok kažete Game’s over,man!), a bome se ekipa iza kamere potrudila da nam ponudi i malo mesa na Predatorovim kostima, a ne da kloniraju killera iz originala. Sve prednosti, nigdje mana, kažete vi, a ja se slažem s vama.

Dakle, storija nas vodi koju godinu unaprijed (u “budućnost” – 1997 godine) gdje je slavni Los Angeles pod pravom opsadom bandi. Oni se smicaju lijevo i desno, puškara se kao u Afganistanu, a časni pripadnici LAPD-a mogu samo gledati kako im redove desetkuju. Ali, novi igrač je u gradu i privlače ga obračuni gdje gomila njih pokušava srediti jednog od onih. Danny Glover (netipičan izbor za akcijskog junaka usprkos Lethal Weapon filmovima) tako dolazi u fokus zanimanja našeg lovca from outher space, ali i on dolazi u njegov zbog načina na koji ubija članove bande. Iako je to zdrav potez, klin se klinom izbija, oko za oko i te priče, i za svaku pohvalu je što Predator ne radi klasne, rasne i ine razlike već smica sve živo, ali takve stvari se ipak ne rade u Gloverovom gradu. Njegov tim žandara, protiv bandi, vladinih ljudi u crnom i samog predatora imat će pune ruke posla dok ne uspiju počisiti sav taj nered. Naglašavam ponovo, Los Angeles. Nema gdje se taj grad već nije pojavio, pa je čist normalno da i jedan posjetilac iz svemira s fetišom na trofeje dođe tamo, osjećao bi se kao doma jer ondje svi vole skidati tuđe glave (metaforički rečeno, metaforički) a kad se šala stavi po strani, to je urbano područje i ne može se osjetiti kako je to puno adekvatniji okoliš za skrivanje i lov od đungle. Ne shvatite me krivo, đungla ima svojih prednosti, fascinantna priroda, ali u filmskom pogledu zna biti itekako dosadnjikava zbog jednoličnosti. Znam, sporedna stvar, ali nekako mi je urbano područje bolje lego od zelene prirode, što se ne događa baš često.

Prednosti rada na nastavku jesu što već postoji original koji je uredno naznačio što je glavna kvaka filma, pa ne morate gubiti vrijeme na novo predstavljanje. Sličnosti između Predatora uno i due jesu što svaki započinje na svoj način (prvi kao nekakav kvazi vojni-akcić) dok je drugi više (krimi-akcić) ali je razlika što kod ”dvojke” to ne traje dugo. Bum-tras i znamo tko je u gradu, ali akcijske scene režirane su odlično, samo da napomenem, tako da nijedan naslov ne bježi od ovog drugog. Kako je netko komentirao, film je pun klišej-policijske spike iz 80-ih i 90-ih i to je apsolutno točno. Ovi pajkani su filmski pajkani, a Glover je filmski šef (ako vam je do neke autentičnosati gledate pogrešan film) što ukratko znači da tu nema nikakve karakterizacije, ali zbog te lajave spike i podjebavanja ti likovi imaju neku osobnost, a bome su i simpa družina. To što nema namrštenih faca i nabildanih tijela…pa, za mene je to prednost. Što nam nudi radnja? Oh, pregršt noviteta. Za početak, gledamo kako Predator skida sve redom. Ne vidimo to u cijelosti, ali ima nešto. Ti masakri su vizualno savršeni, pravo krvoproliće (podsjećaju na zabave koje rade narko-karteli) a kako negativaca ima k’o u filmu, znači ima toga dovoljno. Uvlačenje Vlade je isto zanimljiv grananja priče jer gdje je ET, tu su i Ljudi u Crnom, i dostavlja onu finu dozu prepišavanja među agencijama tko ima nadležnost u kojem kraju (ah, još jedna relikvija iz 80-ih – danas bi svi bili presretni da se riješe mrtvaca i operu ruke) a ujedno koristi priliku da pokaže kako je Predator bad motherfucker. Ovo zadnje se inače radi kroz cijeli film, nadograđuje se njegova osobnost i, iznenađenje, iznenađenje, lik nije jednodimenzionalni ubojica (ne ubija ako nije u opasnosti ili lovina nije zanimljiva, ima felling za trudne žene, plus tehnika) zbog čega postaje malo i zanimljiviji. Sve to kad se spoji u jednu cjelinu dobija se film koji je nabijen poštenim akcijskim scenama, koji ima korektne likove i situacije u koje upadaju, negativca koji nije lutka iz izloga te ravnomjeran omjer akcije, SF-a (toga baš i nema, ali kako je lik veliki brat ET-a…) i žandarskog filma (bande, njihove spike…) Teoretski pričano, film i nema neku manu, a ako bi krenuli s sitničarenjem (kartonski likovi, klišej dijalozi…) opet to ne bi bila neka mana. I, da, funkcionira više nego odlično kao nastavak. Za kraj još dodati da je Stephen Hopkins dokazao da može sjediti u stolici jednog Johna McTiernana jer režija je, ako ništa drugo, više nego dobra. A kad već kad spajaju ove oltimere u filmovima, mogli bi spojiti Dutcha i Harrigana u trojki. Da bace zgradu Predatoru na glavu ili nešto. I spase mačku usput. Ako niste gledali (ako takvih ima) slobodno pogledajte jer ne uništava ostavštinu prethodnika, a ako ste ga gledali… pa, onda ga ili gotovite ili mrzite, nema zlatne sredine.

2443924,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2443925,6iGnVQeFyzFlzpCT75_5xujK6tP8G8ttg77ULNENDHr67_E7rcN3WH3zLFXCjk0m_I6Z5OehPopFeQz5KPoleg== 2443927,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2443931,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2443932,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2443935,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2443943,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2443945,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2443951,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2443956,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2443959,6MA0m+djBELcNrvKEFEqrvCnsq14dJNbNFQTFfyIz2WypHmrrOPp2LzhyyrYWsaIu2krbsIj_u3XRts5VXelQQ== 2443960,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg==