Archive for the ‘Science Fiction’ Category


EDGE OF TOMORROW POSTER edge-of-tomorrow-600x887 Edge-Of-Tomorrow-poster edge-of-tomorrow-poster1 emily-blunt-edge-of-tomorrow-600x873 tom-cruise-edge-of-tomorrow-600x873

IMDb

Trailer

 

Već sam pomislio kako ću se na neko vrijeme riješiti pisanja o novoj produkciji. Posljednji X-Man film ima svojih prednosti (jedna od njih je da ga pogledate u kinu) ali kad sam stao odvagivati prednosti naspram mana, zaključio sam da ne vrijedi trošiti slova na njega. Imao sam strahove da bi me novo (ne)djelo Toma Cruisea moglo navesti da naoštrim svoje pero i ti su strahovi postali stvarnost, uistinu to moram napraviti. Ali, Tommy i ja smo stari poznanici, svako navrati na ove stranice (ne vodi tjelohranitelje sa sobom i stvarno je cool lik… kad ne skače po kauču) i moram priznati da me rijetko koji njegov film razočara. Čak razmišljam da bih mogao početi ulagati nekakvu lovu u njega, kupovati dionice, neki lijepi vrag, jer, kako stvari stoje, Tom je, na stranu scijentologija, vrsni maher filmskog posla jer skače iz žanra u žanr i uvijek nekako uspije napraviti, ako ništa drugo, barem gledljiv film. Zato mi nije jasan sva ta silna mržnja naspram njega. OK, razumijem, većina zvijezda ispadne poprilično neugodna kad im popusti pažnja i odmah se shvati kako je gluma cool tipa točno to – gluma. Osobno, ja bih Romana Polanskog poslao u Fox River zatvor (pa neka bježi iz njega s Michaelom Scofieldom) na jedno dva-tri dobra guženja tek toliko da dobije odgovarajuću nadoknadu za ono silovanje maloljetnice, ALI… ne mogu poreći da čovjek zna snimiti film kad mu ide. Chinatown mi je i danas top-notch noir krimić kojeg uvijek rado pogledam (nisam baš previše lud za Rosmery Baby, iskreno) i kad čujem nekoga kako kaže (ili napiše) da mu se film u startu gadi radi privatnih sranja nekog glumca… kao da noktima povučete po školskoj ploči (Freddy zna kako se to radi) tako me to iziritira. No, Tom Maverick ni ne skriva da je pomalo lujka na privatnom životu, tj. bio je, jer je valjda naučio lekciju-dvije o tome kako se treba ponašati, pa je sad izvan nekih smiješnih skandala. A lik je i fora jer ne dolazi svatko na naš lijepi Jadran, sjedi u bircu i cuga hladni macchiato bez da ga čuva pet-šest tjelohranitelja. Kad se samo sjetim što su napravili Beyonnce i njezin tjelohranitelj (a bome smo i mi pokazali kakvi smo primitivci kad vidimo slavnu osobu) Tom je oličenje skromnosti. Sad, nakon što sam ga nahvalio ovako privatno (svi ostali ga kinje, pa da budem kontra) vrijedi priznati da Tom zna i kako odabrati filmski projekt. Od Nemoguće Misije, pa do Obliviona. Zadnji nije baš ono nešto ektra, ali u suši SF filmova svaka kap dobro dođe, ali zato je Jack Reacher iznenadio svježinom (vaš časni ja željno očekuje najavljeni nastavak) i kad sam posve slučajno pogledao Na Rubu Budućnosti (slučajno jer uopće nije bio najavljen za kino projekciju u mom malom gradu) shvatio sam da ta određena konstanta kvalitete nije slučajna – Tom stvarno zna odabrati projekt. A i bio sam skeptičan, iskreno, jer sadržaj mi je opasno bacao na Beskrajni Dan susreće fantastično nabildanog Saving Private Ryan. Oy me of little faith

Sadržaj je sljedeći, slušajte pozorno jer ga neću ponavljati. Zemlja polako pada na koljena pred jakom invazijom jako neprijateljski raspoloženih izvanzemaljaca (jako su slični onim lignjama iz Matrixa). Ljudi se spremaju za finalnu bitku i očekuju pobjedu. Ali, zajeb, alieni su već tamo i smicaju nas kao glinene golubove. Jedan od tih nesretnih idiota koji zagrizu metak je i Bojnik Cage. Tragična i herojska smrt… ili možda ne. Cageuo se dan počinje ponavljati ali što god da napravi uvijek sve završi isto – da skvikne. No, tada upozna Ritu, bad ass vojnikinju koja zna kako se ratuje. I kako je to kad ti se dan ponavlja. Zato što je to i sama doživjela. Njih dvoje, kroz bezbrojna ponavljanja počinju polako otkrivati istinu iza tog napada (alieni su krivi kako god pogledate, mučka đubrad) i dolaze do zaključka kako sav taj rat neće dobiti ako ne pronađu Omegu, glavnog i odgovornog aliena koji je mastermind svega. Takav, kao i svi ostali zla gamad, nije ni blizu bojišnice. Dan koji se ponavlja i situacije koje treba ispraviti nije današnja novina jer, pa već sam spomenuo Groundhog Day, ali ima i 12:01, jedan mali filmić koji je triler s pomalo sličnim premisama kao i Edge… (nema izvanzemaljaca) no projekti kao takvi (s tom radnjom) nisu tako česti. Možda su zato i dobri. Dok je prvi uzimao komediju i feelgood osjećaj, drugi je radi na trilerskoj osnovi, a treći spaja sve živo i neživo u cijelinu. No, konstanta je da se lik kroz to ponavljanje razvija i napreduje, što, očekivano doživljava i naš junak ovdje. Od lika koji bi prodao majku da izbjegne rat postaje lik koji bi prodao majku samo da dođe na ratište. I to je to. Ostali likovi, nažalost, ostaju posve isti, što je i očekivano jer za njih je dan isti, ali ne dobiva se ni njihova karakterizacija niti mi doznajemo nešto posebno o njima kroz oči glavnog lika. Cruise nosi dosta dobro film na svojim leđima, ima potrebnu karizmu i pojavu, a i scenarij mu daje ponešto prostora za razvoj. Ništa što bi mu donijelo Oscara, ali ima nekih nijansi koje dobro dođu pri portetiranju lika. Emilly Blunt je, po skromnom mišljenju, ovdje najslabija karika. Osim što njezin lik, kako spomenuh, nema neki razvoj, zamišljena je kao inspiracijski model žene-ratnice (Ellen Ripley style) ali u njezinoj pojavi nema ništa što bi bilo tako inspirativno, a i povezanost s Tomicom (famozna on screan kemija) nije nešto posebno. Ali zato legenda Bill Paxton koristi svaku sekundu filma da pokrade scenu. Iako je pomalo stereotipan drill-narednik (onaj koji voli zahebavati ljude i biti zabavan dok to radi) lijepo je vidjeti da je preživio barem jedan napad aliena te da je od kukavice postao bad ass vojničina.

Šalu na stranu (iako je Paxton odličan u ulozi) film ima problem koji se može opisati i kao koketiranje s ziheraškim rješenjima. Uspješno im je odoljevao sve do završnice, kad je odlutao u neistražene vode pretjerivanja zbog činjenice da je prije jedan pogrešan korak znao junake odvesti u smrt, ali da u zadnjem junačkom napadu ti isti junaci kao da isti taj korak ne mogu napraviti (iako su ginuli i zbog manjih stvari). Srećom (ili možda namjerno) taj dio kad se otpuste sve kočnice odvija se kad su nam likovi već prirasli srcu (čak i oni sporedni) pa prolazi gotovo bezbolno. Do tada film ima poprilično ravnomjeran omjer zabave, humora i akcije, a Doug Liman se pokazao dorastao zadatku da sve to napravi preglednim i da se ne dobije glavobolja kod scena bitaka (korak naprijed u odnosu na Jumpera) što često u zadnje vrijeme zna biti slučaj kod ovakvih spektakala nabildanih specijalnim efektima. Prigovor se može uputiti i na neraspoređenost pojašnjenja jer u samom početku pratimo skoro svaki korak našeg junaka dok pri kraju preskačemo komade i komade radnje te za njih doznajemo (da su se već odigrali) kroz dijalog. Negativci su u ovom slučaju sporedna stavka dnevnog reda (obična gomila, iskreno) ali mislim da se otišlo i previše da budu sporedni jer u njima jedva da ima nešto zanimljivo te kad ih vidimo malo zvone na već viđene stvari i posebno moram naglasiti kako je Omega stvarno bezličan komad CGI-ja i svakako mu je trebalo pronaći neki originalniji (čitaj – detaljniji) oblik jer završnica i sva bitka oko njega pomalo gubi na intenzitetu (da ne kažem kako se pojavi i razočarenje kad ga vidite). Svejedno, usprkos tim manama (koje su osobni doživljaj – ne znači da će i u vama izazvati isti osjećaj) Edge of Tommorw je fin komad znanstvene fantastike, dobre režije, dobro uhodane glumačke ekipe (čak i ako nešto škripi dobro je pokriveno svim ostalim) i s dovoljno sadržaja (od priče preko efekata pa do humora) da se isplati posjeta kinu. Doduše, znam da ima i onih koji su ovo otpisali u startu i jedva dočekali priliku da udaraju negativne komentare (iako su bili prvi u kinu – što je zanimljivo) ali na ovim stranicama ionako ne ocijenjujemo umjetnički dojam (samo ponekad) već faktor zabave (jer ja sam običan radni dečko koji voli nešto i vidjeti za svoju teško zarađenu lovu) i, srećom…. idemo to reći ovako – ispala je to dobro uložena investicija. Sad vrijedi čekati da se Maverick riješi tog svemirskog odijela i vrati natrag u kožnu jaknu te da krene dijeliti pravdu kao Jack Reacher.

5692955,9vlv533qLj3hozqLnd9QE9n2TrBCbnXZLX7z+1kT517B8ruy7RWVVpdpkKB_F+qMqpPSJJuzvS0BWQp1_Iyjtg== 5692956,igl6RY_yUK+BOaI7yUJRmjBjEDWo3+iKyy8FVFgl76ODlLoaWrr6prDfkjIYLyctygxyAnGOfeBnWtOAMz7uWQ== 5883390,e+7ltr4LPz4bVIZrNqiStgeKuksMSnDFfOYNlHwrBXPLVlR1O2amKCnDGb+HbanF5E8pNvlmnJWXTwwZG3gMmQ== 5900027,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 6018516,ZcMcyoLVsew1yt9i29xOcwt+d18tO2MrJm_KnywxFMcMMzg_YB+TMnbjwbvzUPMK_tZVzUG1F56xDBosQF7BIw== 6018517,BPT2TA9SjMKmLqwd6uNex+WqZcEEt+HdudMXT8Y64rYlSnW2HGXRz8mC0AbWIOgbWQ9iEmqNIVlgd8W8TRSliA== 6083048,n3tp7hxP51UHjKT4sjAGgEEkMvNpTb9q84U0EPzM85S4vfTqCyAUzy4_1Wiy8Ab1z_UgiAhWcLk3yg6i2epNKg== 6083050,sL3JJBueTQ9lIdLY1P2bEeDWyX1r8ZmWbCo5AadMVOkamk+k4vwlfQO9dHAiluHq7ZFYXdMeBewK79lHw4qBvw== 6083051,BPT2TA9SjMKmLqwd6uNex+WqZcEEt+HdudMXT8Y64rYlSnW2HGXRz8mC0AbWIOgbWQ9iEmqNIVlgd8W8TRSliA== 6083091,vknDRZkcSKkHuSiybj2mmOPHhDSJSTRII3+1g2fL1VjzjST9nOfbav9Ggwsi+ZZcbhlBBgvEJ6HLn1cfBvLI7Q== 6083094,sL3JJBueTQ9lIdLY1P2bEeDWyX1r8ZmWbCo5AadMVOkamk+k4vwlfQO9dHAiluHq7ZFYXdMeBewK79lHw4qBvw== 6083133,BPT2TA9SjMKmLqwd6uNex+WqZcEEt+HdudMXT8Y64rYlSnW2HGXRz8mC0AbWIOgbWQ9iEmqNIVlgd8W8TRSliA==


andromeda_strain_ver2_xlg the-andromeda-strain-256462l  andromeda_strain_dvd_cover_by_frohickey-d3j7t2g 5346AndromedaStrain

IMDb

Trailer

 

Moram biti iskren i priznati da sam se oduvijek divio Michael Crichtonu kao autoru, čovjek je imao maštu i znanje kako napraviti dobar roman. Malo manje i film, ali to je u ovom slučaju manje bitno jer njegove redateljske sposobnosti doći će na red nekom drugom prilikom jer je sad u posjeti ovim stranicama kao pisac romana koji ga je i katapultirao u sfere popularnosti koja je trajala sve dok nije umro. Nema dugo kako sam ga pročitao i moram priznati da je to zgodno malo djelce, inovativno kad se u obzir uzme godina kad je napisan, ali ipak ispod razine nekih njegovih radova koje će napisati kasnije. Ne bih ga čak ni nazvao romanom već malo dužom novelom koja ima intrigantne stvari u sebi; virus, sablasni uvod i dobru radnju, ali i malo antiklimaktički vrhunac. Problem romana ujedno je postao i problem filma jer ova ekranizacija, za razliku od ekranizacija koje često mjenjaju stvari, ide skoro obraz uz obraz što se tiče romana (mislim da je tek jedan znanstvenik promjenjen u žensko) te sve njegove druge prednosti malo izgube značaj pred tim. Mislim, mogao bih vam odmah i reći o čemu se radi, nije baš da bi to bio spoiler u obliku toga da je Kevin Spacey ustvari Kyzer Soze, ali neću jer bi to umanjilo užitak gledanja. Tj, ako ga odlučite pogledati. The Andromeda Strain je jedan od onih kultnih SF filmova iz 70-ih koji su uglavnom na tu listu došli iz nekoliko razloga. Ili su jednostavno dobri, ili su bili inovativni po nekom pitanju. Ili su bili toliko loši, pa su ih ljudi zapamtili. Da vas odmah umirim, film nije ovo zadnje, ali malo ću vam kroz tekst slikovito pokazati kako stvari, pa vi sami odlučite zaslužuje li taj kultni staus ili ne. Po meni, ne, ne baš. Roman je puno bolji od snimljenog djela, ali to već nije neko posebno iznenađenje. Ono po čemu je film drugačiji od ostalih jeste zato što…

…u njemu nema čudovišta, mutiranih-nemutiranih, izvanzemaljaca i tako tih veselih stvari koje su harale u SF filmovima 50-ih i 60-ih godina. Ipak, započinje intrigantno; padom satelita. Kada ga ekipa dođe pokupiti pronađu nešto jezivo – cijeli mali gradić je mrtav, svi stanovnici osim jednog starca i male bebe. Radnja se potom seli u najmoderniji laboratorij koji postoji, duboko ispod zemlje, dakako, gdje naši znanstvenici započinju očajnu utrku s vremenom jer virus koji je poubijao ljude počinje mutirati i razne stvari se događaju, i svaka sugerira da bi kraj mogao biti katastrofalan za… pa, sve živo i neživo.

Razmišljao sam kako da zaobilaznim putem dođem do onog očitog, ali kako je već odavo prošla ponoć i počinjem se osjećati pospano, jednostavno ću biti izravan – film je dosadan. Znam da to zvuči čudno s obzirom na ispričani sadržaj, ali jest, spor je, s previše ukočenim likovima i jako nespretnom drvenom režijom. Za ovo zadnje je kriv poznati redatelj Robert Wise koji je stekao popriličnu reputaciju među gledateljima science fiction filmova zbog naslova kao što su The Day the Earth Stood Still, Andromeda… te Star Trek: Movie. Iako stvarno cijenim njegov opus (tu su još naslovi kao što su The Sound of Music, originalni The Haunting) čovjek je bio redatelj starog kova, drven, previše statičan u kadrovima i sklon nepotrebnom razvlačenju ionako dugačkih scena. Znam da se tako nekad radilo, ali nisu svi redatelji bili baš tako kruti. Drugi problem je što ni sam roman ne nudi prevelikih atrakcija. Pisana riječ može bez problema dočarati napetost likova koji stoje ispred monitora i gledaju kako se ispisuju nizovi raznih molekula, bakterija i čega sve ne. To nije filmična scena jer dobijete gomilu likova koji doslovce stoje na mjestu i gledaju monitor dok se ispisuju nizovi brojki kojima ne znate značenje. Shvaćate što želim reći? I više od pola filma je takvo. Također, već kad sam krenuo s tim manama, glumci su odradili poprilično blaziran posao. Imena su uglavnom nebitna jer se nitko od njih nije nešto posebno istakao u filmskom svijetu što je loše, nemaju karijere zbog očevidnih razloga (nije to loša gluma koliko su im karakteri nerazvijeni) ali filmu su ti, neću reći posve anonimni glumci jer to ipak nisu, ali ne toliko poznate face ipak obezbjedile neku dozu autentičnosti kao grupe znastvenika. Vedrija strana priče glasi da je film svoj status stekao ponajviše zbog same ideje virusa kao neprijatelja. Film svojom strukturom baca na uradak koji temi prilazi s ozbiljnije strane, bez nekih šund gluposti tipa tri metra visokih mrava i to mu daje popriličnu originalnost (danas ne bi bio, ali kako je jedan od prvih predstavnika tog žanra… hej, prvi se cijene) dok je sam virus tako konstruiran da je svaka sličnost s AIDS-om slučajna, ali jeziva. Također, film ima i svojih jezivih momenata odmah po početku; mrtvi grad pun mrtvih ljudi, a nešto malo živosti se odvija i na kraju kad se likove bore da onesposobe sigurnosni sustav spaljivanja. Sve su svemu, ima prednosti i ima mana, ali to što je kultni (kritike mu nisu bile baš sjajne ni kad je izašao, iako je zaradio nešto kešovine) duguje možda najviše zbog ozbiljnijeg pristupa prijetnji, realnijeg može se reći, ali sama izvedba je poprilično zastarijela i vremenom pregažena (vjerojatno zato je i napravljena mini-serija nešto boljeg tempa) pa vam odluka o gledanju ovisi o tome volite li takve intrigantne, no tehnički loše izvedene stvari, volite li ponešto ozbiljniji SF film i volite li SF filmove koji ustvari nemaju jasno pokazanog neprijatelja i/ili opasnost. Ako ne volite… pa, onda će vam ovo biti gubitak vremena na gubitak vremena. Svi koji pak vole… pa, tko zna, možda vam se i svidi nešto iz njega.

1793292,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1793295,WFVu0czUBHBNZvX1DBchUecFSX56M2p6vch2iqr5di5aBUxILOSY3kduIOHhLVzlj5H6rI2gIQODp4BxrptAyA== 1793296,Zwgbda_jZqk8CiIEQHNHaUIKpWMzTyie5ThI7ma58AO6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 1793298,uHB0NL5bGDJL9dyHnktoeq0Nw7XivwSubPvyZT_5Smt+CslGxWUiU0buAB4vkKKZ_Y_G7SGC1csBlRG_nSOviw== 1793300,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 1793302,8n9yKHpUMSQKT4r2B7LCh3cH2ELvkoXZMliofvOrnImnWz2SYoGYrx6ozgf+dy2eArlN8qVpHmg1uRtWZtqOTg== 1793303,+2NgusZXyrXzMgS4x1wr5_OEs95Yz6nBeI9iEcTuV_vkVUq9W+JKT9BlwZlbKpjXhtif20dDTVwt0hAGXmX58Q== 6062591,t8OyUY4WIu08d3wZH8YgL04bVA2rR7Wn0wtE8vXMMGqgZw0k6RZcVvyUKGimOVaN6T8wL88d_qV9anEwMGF+Ow== 6062592,VSjfkmqGUgnk8NfzRRuRENujB6SfzIM9oHx1+QRGM_HYzueZVjs2kq2QrsvUVk6zBiq_jyCnG4qT_Wki0k8xow== 6062594,eTIKX2MTbAmhF_0aI_l9DdlIqO11UiUxkOLnQGEL0OUa8phQCk93r5VeyCEj6bT9UepLC0_9_zO39ZYi6PxiRw== 6062595,39FZMjHHZfydlGdeNv5_k5Rhvn0735k3yxwa455aQ3gxzs7PLZRZiMwIohBIgLxD6KhyJ7hlTSMK3KgW05pMIw==

RoboCop (2014)

Posted: 5 travnja, 2014 in Akcija, Gary Oldman, Remake, Science Fiction

affiche-robocop-2014-5 MV5BMjAyOTUzMTcxN15BMl5BanBnXkFtZTgwMjkyOTc1MDE@._V1_SX640_SY720_ RoboCop-2014-Movie-Poster-650x948 robocop-imax-poster robocop-poster-2014-6sapjkqi

IMDb

Trailer

 

Ne volim biti u pravu. Ma, koga zezam, obožavam to. Internetski mudrac. Vidovnjak, čak jer sam točno pogodio što neće valjati u ovom filmu. Osjećam se… božanski. Priđite i poslušajte moju riječ, taj osjećaj. Sad, kad sam zadovoljio svoje niske porive da sam sebi laskam, odgurnut ću šalu na stranu i reći kako sam stvarno i pogodio što neće valjati s rimejkom jednog od SF klasika 80-ih, ali nije tu bila u pitanju nikakva božja intervencija već jednostavno dobri stari osjećaj i, pa, očita neinspiracija modernog Hollywooda koja uzima te stare naslove jer misli da će ljudi automatski ići u kino gledati noviju stvar ako poboljšaju efekte. Odmah da budemo na čistom; originalni Robocop se još uvijek jako dobro drži po tom pitanju, hvala lijepo što pitate, dok mu se ovaj novi ne može prišuljati po nijednoj stavci dnevnog reda. Nasilje. Brutalnost. Inovacije. Sarkazam. Cinizam. Satira. Akcija. Sve stavke idu pod minus. Uvijek rado viđeni Michael Keaton dobro pogađa bit cijelog filma s jednom rečenicom. “Make him more tactical. Make him black” To je ustvari i cijeli doprinos filma; crno taktično odijelo koje djeluje kao da je posuđeno iz Nolanovih Batmana i da klinci vole cool stvari. Da sažmem ono očito; originalni Robocop je bio revenge film. Jako dobar. Politički satiričan, akcijski nabrijan, brutalno krvav. Remake je… pa, nije to. Ali, idemo redom.

Priča je u suštini ostala ista. Policajac Alex Murphy NE nastrada na dužnosti (nastrada ispred doma svog) i budi se kao uber cool robot. On skače, on puca, on juri gradom taktično crnim motorom. On je Batman novog doba. Slučajno se sjeti da je kao poginuo i nekako mu dođe da to riješi (sve poubija – pet minuta posla). Iz nekog razloga, korporacija koja ga je stvorila želi ga ugasiti. Razlog? O, pitaj boga. Zbog nečega. Rješenje – sve poubija – novih pet minuta posla. Što radi između toga? Vozi se na motoru. O,kvragu, da, ima valjda čistih petnaest minuta kadrova gdje Roby sjedi na crnoj jurilici i vozi su ulicama svoga grada. Da bude malo nekih kvaka, tu su žena i klinac zbog kojih ima nekih malih emocionalnih problema, jedva spomena vrijedno, nešto malo nekakve policijske krimi priče napisane rukom desetogodišnjaka (mislim da bi i R2D2 shvatio tko su korumpirani murjaci) i ponešto tehno-govora kakvog se ne bi posramio ni Star Trek (nešto u vezi toga da je Alex robot, ali nije robot jer misli svojom glavom, ali je robot jer ne misli svojom glavom kad stroj misli njegovom glavom – ako ste shvatili, zapalite jednu kao nagradu) i to nas u konačnici dovodi do konačnog zaključka. Kojeg? Da je ovo umjetan film, kao i sam RobCop.

Najgora stvar koju možete napraviti jeste uzeti stari film, uzeti njegovu priču, ići raditi njegovu obradu, za boga miloga, a onda se praviti da radite samostalni i originalni film. Kako rekoh na početku; cijela ideja je promašena s ovim rimejkom, ali promašena je samo u odnosu na original jer sam rimejk ni nema nekakvu ideju o tome što bi želio biti. To nije akcijski film. Akcija je u njemu brzopleta, nepregledna i nimalo zanimljiva, da budem iskren. To nije ni film osvete jer se u njemu nitko ne osvjećuje. Negativci ne postoje dalje od kratke skice i brzog pogleda na njihovo lice. To nije film o korupciji jer korupcije nema, tek nešto malo na kraju, ofrlje, reda radi. Film nije drama jer, već pogađate obrazac, drame nema. Jedina stvar koju je film uspješno napravio jeste da je postigao da gledatelja uopće nije briga za likove. Mislim, to je uspjeh. Redatelj kaže da su krivi producenti, producenti kažu da je kriv scenarist, scenarist kaže da su krivi oni koji su scenarij prekrajali i tako u zatvoreni krug. Nitko da kaže kako su kiksali cijelu osnovnu poantu filma; jedan drot ubija gomilu onih koji su ubili njega. Film nema ni humora, satire ili nekog odmaka od stroge ozbiljnosti. Film zanemaruje potragu za ljudskosti jer ni toga nema (ovaj Alex je odmah od starta svjastan tko je) Ekipa stoji neiskorištena. Gary Oldman se jedini trudi. Mislim, to sve bez da počnem s usporedbama s originalom. Ali, opet, s druge strane, neki klinci koji nisu gledali original i koji vole besmisleno ponavljanje kadrova ili ispraznu CGI akciju bi mogli biti ponešto zadovoljni. Vrijeme će vam proći uz njega, to svakako, ali na kraju dana, kad se zbroje sve žrtve, ovaj remake se nije odmaknuo ni koraka od dugačke tradicije sličnih bezličnih obrada koje misle da novi efekti i brza montaža mogu čuda napraviti. Ne mogu, jasno i glasno, a ako vam je do prave stvari, pa… original je uvijek dostupan za još koje gledanje.

5748229,YUP91Z7+pSWIXbG3wS7cXbJzuRP0_GqjCDcG89rOQDQMMCGcNiIfo8YcT7H6lRO1hPjyGs6u2LUZw5E45rLqCQ== 5748230,YUP91Z7+pSWIXbG3wS7cXbJzuRP0_GqjCDcG89rOQDQMMCGcNiIfo8YcT7H6lRO1hPjyGs6u2LUZw5E45rLqCQ== 5748231,YUP91Z7+pSWIXbG3wS7cXbJzuRP0_GqjCDcG89rOQDTw+SllqS3bH3pnVuAe2opYD6lRstgc5IYm5vCAj+QMBA== 5748232,YUP91Z7+pSWIXbG3wS7cXbJzuRP0_GqjCDcG89rOQDQMMCGcNiIfo8YcT7H6lRO1hPjyGs6u2LUZw5E45rLqCQ== 5868007,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5868008,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5911444,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5911445,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5911446,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5926048,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5926050,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5926051,nrNTT9v8DJxAmfTW5urRIuS+Wq7Aiu9A_WDeOaq9VUvfjSV1PsoIf4yebK7z3EqrodqhR3z4McwW_ePXyubdmg==

Doomsday (2008)

Posted: 14 ožujka, 2014 in Akcija, Avantura, Science Fiction

Doomsday (2008) doomsday_2008_3719_poster Doomsday_poster doomsday_ver6_xlg

IMDb

Trailer

Kažu da novac kvari ljude. Istina ili ne, prepustit ću Vama na odluku, ja sam tek sitni i dekintirani bloger s viškom slobodnog vremena. Ono što znam iz prve ruke jeste to da u filmskom svijetu to zna biti istina. Redatelji navikli na male proračune, kratka snimanja, improvizacije i općeniti kaos od produkcije itekako dobro funkcioniraju, ali čim im se odobri velika lova, nešto zapne u cijelom procesu. Nisu svi Cameron, pa da znaju nabacati gomilu prelijepih specijalnih efekata i prodati stvarno očajni rip off od glavne priče jer ljudi inače gledaju sve. Što se tiče nekih malo starijih primjera, tu je i neizostavni John Carpenter. Dok je radio kao da mu život ovisi o tome, stvari su ispadale sjajno. Čim je počeo dobivati veliku lovu (ovo veliku stavite slobodno pod navodnike) stvari su se pogoršale. Ne da je radio loše, dapače, ali nije radio ni tako dobro. Kako stvari stoje, društvo na jednom hladnom mu može praviti i Neil Marshal. Marshal je ono što bih osobno nazvao jako dobar redatelj. Ne posebno kreativan, ta svi filmovi su mu derivacije već viđenih stvari, ali čovjek radi dobro i radi kvalitetno. Čak sam ga i spomenuo na ovim stranicama (Dog Soldiers i The Descent), baš kao i uzora mu Carpentera, a, kao da je želio biti vjeran svom junaku, tako je i on zaglibio u… svašta čim je dobio veću lovu. Na kraju se dobio smušen film, što bi bio najbolji opis za ono što Doomsday jest. Hej, meni je simpa uradak, padam na takve priče i mislim da je Rhona Mitra komad i pol, ali sam i poprilično objektivno piskaralo koje se ne libi reći kako stvari stvarno stoje.

Zabavna stvar je u tome da je nova vrsta virusa odijelila Škotsku od ostatka svijeta velikim zidom. Dvadeset pet godina kasnije, grupa vojnika, predvođena bojnicom Eden Sinclair, treba se vratiti natrag zato što je isti taj virus sad počeo nagrizati stanovništvo Londona, a, kako stvari stoje, netko je preživio u Škotskoj, što znači da tamo postoji lijek. Sinclair, koja je iz Škotske pobjegla kao klinka, pronaći će puno više od lijeka tako; počevši od bizarnog teatra ludosti, pa do srednjovjekovnog društva. A lijek… pa, da ga pronađe ima sve manje vremena. Mislim, jedna stvar je ovdje očita, što će svaki ionale nagledaniji konzumer filmova shvatiti; Marshal je izravan kao nuklearna bomba. Škotska je zamijenila New York, nestalog Predsjednika nestali znanstvenik, a ustroj tamošnjeg društva identičan je kao u Mad Maxu (Numero 2, da budemo precizniji). Ono što posebno cijenim, Marshal nije Cameron, čovjek je jasno i glasno rekao koji filmovi mu se sviđaju, koje je uzeo za uzor i išao je napraviti svoju viziju takvog scenarija. Dodao je tu i malo Aliensa (vozila koja ulaze u Škotsku čak i slične onom tenku) dodao je malo… svega i svačega, a nije ni skrivao da se baš lijepo zabavljao. Hej, to se vidi, to se osjeti, čovjek ne prodaje cojones pod bubrege.

Ali, mane. Sve je to već viđeno. Da, znam da je to čest argument kad se kritizira neki naslov, ali u ovom slučaju je pravo doslovan: sve je stvarno već viđeno. Uvijek zanimljiva Rhona Mitra je ženska verzija Snake Plisskena. Doslovna kopija, ako ćemo iskreno jer čak postoji scena gdje nosi povez za oko (izgubila je jedno kad je bila klinka i od onda nosi high-tech zamjensko) a nosi i sat na ruci koji otkucava vrijeme. Nekakva uvrnuta predstava gdje negativci imaju svoj osobni teatar apsurda je preslika gladijatorskih igara iz Escapea…, a ne treba zaboraviti ni kako je zadnja auto-potjera stvarno očito inspirirana Mad Maxom te da pradstavlja kao kuća velik homage tom filmu. Ako bacite malo pogled čak i na imena likove, bit će vam sve jasno (Miller = George Miller – Carpenter = John Carpenter) koliko je tu bilo posveta. Također, ono što se može svrstati pod mane je i preveliki raskorak u atmosferi, iz post-apokalipse samo tako uletimo u srednji vijek. Entuzijazam je dobar, ali neke mjere bi ipak trebale postojati. Na kraju, već kad se polako počinjete pitati zašto vas uopće davim s filmom kojeg ne bi trebali ni gledati, idemo na dobre stvari. Film je zabavan. Da, dobro ste pročitali. Marshal je dobar redatelj jer zna održavati napetost (usprkos korištenju klišeja – sjetite se samo Dog Soldiersa) i pošten ritam filma. Junaci su mu korektno oslikani, dopadljivi i, ono što je najbitnije, čovjek zna spojiti dobro s još boljim. Tako je tu stara garda; Malcolm McDowell i Bob Hoskins i mlada garda; Rhona Mitra te  David O’Hara i Marshalov ”kućni” glumac Sean Partwee (čovjek je upravo postao novi Alfred u seriji Gotham, pa će valjda prestati stalno umirati u filmovima – valjda mu je Sean Bean dobar frend). Vizualno je dobar, iako se osjeti kako nije imao baš preveliku sumu novaca na raspolaganju (improvizacija, improvizacija i improvizacija) a taj srednjovjekovni seting Marshalu je poslije dobro došao za Game of Thrones. Uglavnom, nema tu neke posebne pameti, ima jako puno već viđenih stvari, no zanimljivi glumci (Rhona Mitra je jedna jako, jako podcijenjena dama) i podosta zabavnih rješenja čine film gledljivim. Pa, ako nemate što pametnije na repertoaru…

3564811,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3564813,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3564814,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3564815,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3564816,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3564817,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3564820,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3952205,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3952215,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3952220,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3952226,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 3952229,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw==

Ghostbusters (1984)

Posted: 6 ožujka, 2014 in Duhovi, Komedija, Science Fiction

ghostbuster_rerelease_poster ghostbusters_poster ghostbusters-01 Matt-Ferguson-Movie-Poster_Ghostbusters_Stay-Puft1.jpeg Ghostbusters_FB

IMDb

Trailer

Shvatio sam jednu elementarnu stvar; u cijelom ovom svom piskaranju nisam baš previše pažnje posvetio kultnim komedijama. Prošao sam malo kroz science fiction, prošao sam malo kroz akciju, prošao sam malo kroz avanturu, ali komedije su mi ostale postrani, gotovo kao neželjeni rođak kojeg ne podnosim. A što nije istina. Komedije su mi u istom rangu kao i svi ostali filmovi, samo što nikako da dođem do njih. Danas ću, sutra ću, nikad ću. Pa, da se to promjeni. Naravno, tragično je to što je netko morao umrijeti da dođem do toga (Harold Ramis) ali bolje ikad nego nikad i, ono što je još važnije, ovo nije tekst koji će imati onaj in memoriam uvod. Dosta sam takvih napisao u posljednje vrijeme. Ne, ovaj put je stvar drugačije naravi pošto sam, već kad sam gledao Stripes, odlučio zavrtjeti i dva nastavaka Ghostbustersa. Činili su se kao prikladni filmovi za jedno subotnje veče i bili su, ali jedna zanimljiva stvar se dogodila. Nakon XY vremena, po prvi put u životu mi je original bolji od nastavka. Znam, zvuči čudno, ali tako to ide kad prvo pogledate nastavak, koji je moderniji (ipak je snimljen pet godina kasnije) i koji ima jače efekte, pa tek onda napravite korak natrag i odgledate original. Iako nastavak nije tolika propast kako bi se moglo pomisliti, ima u njemu nekih zabavnih ideja, ali konačna je računica poprilično jednostavna – sva mudrost jest da ustvari prežvakava original, one najbolje dijelove. Rekoh to…

…pa da preskočim sadžaj u ovom slučaju jer ionako svi na svijetu znaju kako je u filmu riječ o tri (četiri) znanstvenika (tu se uvijek počnem ceriti k’o ne posve zdravi mentalni pacijent) koji pokrenu vlastiti biznis hvatanja duhova. Iako je premisa danas svima poznata, a konačna izvedba kultna, zanimljiva je priča iz pozadine. Naime, film uopće nije trebao ispasti takav. Trebao je to biti full hardcore SF koji bi imao leteće aute, odvijao bi se u budućnosti, a Ghostbustersi bi bili nešto kao SWAT timovi. Kako je to rekao sam Ramis, koji ekčuli uopće nije imao namjeru glumiti u filmu i kojeg su pozvali samo da scenarij smjesti u sadašnjost, takav bi film u 1984 godini koštao 300 milijuna dolara. Hej, ja bih to gledao. Ideja je toliko bizarna i ujedno nesagledivo zabavna (iako bi to bio drugačiji film, barem žanrovski) da bi bila garantirani urnebes, iako je to i original. Još uvijek imam podijeljene osjećaje oko toga što bi bilo da je Chevy Chase dobio glavnu ulogu (kaže čovjek da je scenarij koji je on dobio na čitanje bio nešto sasvim drugo – horor u pravom smislu riječi) ili čak i Eddie Murphy umjesto Ernie Hudsona (koji se pak otišao zahebavati s policajcima na Beverly Hillsu) što bi opet promijenilo ton filma. No, nije da je na kraju sve to loša ipalo; tri pomaknuta znastvenika (a takvi su bome bili u modi tih godina – sjeća se još netko Doca Browna i njegova Deloriana?) grad pun duhova, Sigurney Weaver kao zaposjednuti komad i Michellin čovječuljak (znam da nije on, ali baš mu sliči) kao veliki (doslovno i figurativno) nepijatelj. I Ecto-1 vozilo (zajebite Batmobil, ovo je još veći urnebes za vidjeti na ulicama grada) kao šlag na vrhu. Sve su to stvari koje vrijedi spomenuti ne samo zato što su zabavne ili zato što su danas kultne i sastavni dio pop-kulture već i zato što su više-manje savršeno uklopljeni u kompoziciju sasvim drugačijeg filma.

Uzmimo na primjer ekranizacije stripova. Istjerivači Duhova to nisu, ali kao da jesu jer je sva ”povijest” položena gotovo kao nacrt kako se takav film radi. Jedan od razloga zašto i valja. Nastajanje junaka, pad junaka i ponovno uzdizanje junaka. To uopće nisam zamijetio prilikom prijašnjih gledanja i funkcionira kao švicarska urica. Ono što je najbolje izraženi element jeste pretjerivanje, ali tako fino napravljeno da film nikad ne odlazi preko granice i nikad ne dolazi blizu toga da postane nepodnošljivo neduhovita parodija (jasni primjeri takvih neduhovitih pretjerivanja  se nalaze posvuda u serijalu Scary Movie) što ga čini i dobro izbalansiranim. I film voli svoje junake ne uobičajen konvencionalni način, ali ih ne obožava jer nitko od njih nije…pa, Superman. Savršena usporedba bi bila da su Vankman, Egon, Ray i Winston nešto kao Indiana Jones, junaci koji imaju taj određeni patos i sve moguće karakterne mane zbog kojih su dopadljivi, zabavni i publici nije baš preteško povezati se s njima. Doduše, osobno baš i nisam neki veliki obožavatelj nastupa Billa Murryja, ali ne mogu reći da nije efektan, tj. svi odabrani glumci imaju zanimljive i posve različite osjećaje za komediju, pa ne dolazi do ponavljanja fora. Čak je i Sigurney, koja je tada još uvijek bila najpoznatija po Alienu (Aliens su se tek počinjali kuhati po receptu chifa Camerona) ispala prezabavna kao opsjednuti komad na kojeg jedan od likova baci oko, a ispala je zabavna jer nju povezati s takvom ulogom… nije baš svakodnevni prizor.  A gegova ima posvuda u filmu, počevši s danas već kultnim otvaranjem u gradskoj knjižnici, upotrebe prastarog vozila Hitne kao glavnog prijevoznog sredstva, demoliranja hotela… niz se samo nastavlja i nastavlja, a možda je najbolji dio onaj feel good osjećaj na kraju kad je cijeli grad na nogama i kad pozdravljaju misfit junake. Hej, došlo je i meni da zaplješćem zajedno s njima. Ima li filma uopće mana? Recimo da ima, iako ne bih bio tako krut i nazvao to manom već više dijelom koji funkcionira, iako ne tako dobro podmazano kao neki drugi. Lik Winstona Zeddmorea uvodi se dosta kasno u radnju, pa ispada sporedan, čak i nevažan element u priči (da je Eddie prihvatio ulogu, bio bi od početka s njima) što malo ruši dinamiku cijele grupe. Kako rekoh, funkcionira on, ali ne tako dobro kao ostali. Što i ne čudi baš čak i izvan filmske radnje jer Murray, Ramis i Dan Aykroyd imaju više nego jasnu kemiju, plus što ih je režirao njihov stari znalac Ivan Reitman (Stripes su isto tako njegovi). No, zanemarivši tu malu štucavicu u spajanju junaka, ovo i dalje ostaje urnebesna, zabavna, smiješna, na trenutke i blizu toga da bude spektakularna komedija kojo vrijeme, kako stvari stoje, nimalo ne škodi. Kako sam postao naglo prosvjetljen slabijom kvalitetom nastavka, tako sam promijenio i mišljenje vezano uz treći dio. Bio bi zabavan, sigurno, ali original je ipak original. I svi još uvijek znamo koga nazvati kad je nešto čudno u susjedstvu, ne?

2255418,Ro888OktvEPI_6pAXuRpBehyntNfL9MTD9bBYvB7ah4bHj30qxJLDpGmwgxGmDoBD1EoyCq7f4NviQr6NPYVpQ== 2255419,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2255420,Et+mXQxmf133BJLjSyMaNupE14LLyDQ2rWo3fLSS4+k3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA== 2255422,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2255426,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2255428,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2255438,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2255443,QviIf3N0iTHEzRhGcl1aNvKjQGHQX6v2lW+RhcfMsweZ+Me8QeOr6M236TvvQmpHopPJAwEl5OzKtDSbAQBaTg== 2255444,VcMAp+KFC_2vNGbaPEGZQRznMnnbJmOQZIEewG5jbIKhhN5YfRyXqGPwr10u4zOUXCMVXlWaRul+eqepQMvKeA== 2255445,pcugeRItsfjpjjN3EWyBW2WDpGIQRcXqviHaqzvuZrPQ8k052GTGbthTcnhL_6prJtddH59TWKTF3aQIVKP3zQ== 4344479,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg==

The Final Countdown (1980)

Posted: 17 siječnja, 2014 in Science Fiction

Final-1 l_47066_0080736_00d712aa l_47067_0080736_838c584e l_80736_8bd22039

finalcuentaatras8014

IMDb

Trailer

Hmmm. Podijeljeni dojmovi. Dogodi mi se to s vremena na vrijeme, da par dana nakon pogledanog filma još uvijek razmišljam o njemu i nikako da naiđem radi li se o dobrom filmu ili lošem. Doduše, ovdje je možda riječ o tome kako sam bio u raspoloženju za malo drugačiji SF od onoga što obično znam gledati te sam, mora se otvoreno priznati, i dobio ono što (ni)sam očekivao. Iako već poduže vrijeme znam za ovaj film (Odbrojavanje za Nimitz je išao nekakav prijevod na VHS izdanju), a pala je i jedna preporuka za njega baš na ovim stranicama od stalnog gosta (The Great Duck, da spomenem) no nikako da baš dođem na njega, iako mi tematski baš odgovara. Putovanje kroz vrijeme. Naravno, to je postalo već pomalo i klišej, ali se može reći i da osjećam poprilično zasićenje science fiction filmovima koji koriste taj motiv. Ponajviše zato što je većina posve solidna (Timecop, recimo) te ne volim kvariti dobar dojam, ali i zato što postoji određena šablona u takvim filmovima koja završava tako da netko nekoga spašava (a meni govore da je to izlizan motiv u romanima/pričama koje koriste to za osnovu radnje) te mi se, iskreno, baš i nije žurilo gledati još jedan naslov koji će biti varijacija na temu. Ali, iznenađenje, iznenađenje, stvari nisu tako kako se čine. Možda zbog toga što sam baš bio u elementu za nekakav drugačiji SF film, možda zato što je bio pun mjesec, možda zato— koga briga, ne. Uglavnom— zanimljivo iskustvo.

Ovaj put nije riječ samo o jednoj osobi koja uspije putovati kroz vrijeme već o cijelom brodu. Točnije, nosač aviona USS Nimitz. Pod djelovanjem neke čudne oluje dotični brod+posada dožive čudno iskustvo koje rezultira ”zamračenjem” – nemaju komunikaciju s kopnom, radar baš ne radi kako treba, takve stvari. Ono što polako postaje jasno jest da su ustvari ostali na istom mjestu, samo se godina promjenila. Nimitz se tako našao u godini 1941, svega 24 sata prije će Japanci napasti Pearl Harbor. Zbog toga, nosač aviona je u poziciji da skoro samostalno obori cijelu japansku flotu i promjeni povijest. No, koje su posljedice toga?

Pearl Harbor doista je bolna točka za sve amerikance, ali i povijesno važna. Zbog tog su napada SAD ušle u drugi svjetski rat. Iako je napad rezultirao ogromnom štetom i visokim brojem mrtvih, pacifička flota relativno brzo je ponovo obnovljena i stavljena u pogon. Sad, što bi bilo kad bi bilo. To je ujedno i najveća zanimljivost filma. Za razliku od sličnih uradaka koji su znali imati cijelu radnju, akciju i dramu baziranu na činu putovanja kroz vrijeme, kao i mogućim posljedicama, paradoksima i tako tim stvarima, The Final Countdown se zadržava u vodama bliže dobre stare misterije. Nešto kao The X-Files tip misterije. Nešto se dogodilo. Što se dogodilo? Zašto se dogodilo? Radnja je skoro u cijelosti ograničena na Nimitz i ne odlazi previše s njega, što ima svojih mana i prednosti. Mana jest: snimalo se na pravom brodu. Nimitz jest Nimitz u filmu. Mornarica je dopustila da filmska ekipa radi na njemu i kao posljedicu imamo stvarno predugačke scene aviona koji slijeću, uzlijeću, slijeću što je dobro ako radite dokumentarni film jer imate autentičnost, ali ovdje je to sve malo predugačko i nepotrebno. Prednosti:— pa, to je Nimitz. Nemate osjećaj da gledate filmski set. Efekti su poprilično zastarijeli, ali nema ih puno, tek ”vremenski vrtlog” pa se to nekako progura. Radnja postavlja par pitanja o obrazcu ”što bi bilo kad bi bilo”, no, no nažalost, potencijal se gubi jer ostaju nedovoljno istražena. Glumački je više nego adekvatan da privuče pažnju: Kirk Douglas i Martin Sheen su dobri i opušteni. Zašto mi je dobro sjeo? Zbog te neke atmosfere, iskreno. Putovanje kroz vrijeme, jako važan događaj je tu iza ugla, misterija, ima čak i solidna zračna bitka. Realno gledajući; film ima poprilično drvenu režiju i ne tako atraktivnu radnju koja bi mnoge mogla odbiti. Neću reći da ga vrijedi gledati, ali ako riskirate, možda vas čak i zabavi. Ipak, samo možda.

1891476,yVjSxmQKG8jEIo0sxnPAqmnCoJoOsqjoFTE4YvqUWDWL375QXtFDET2e4XRufbsXc5ZZUJNTfRv1AJcA+UohUA== 1891477,Et+mXQxmf133BJLjSyMaNupE14LLyDQ2rWo3fLSS4+k3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA== 1891479,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1891488,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1891491,rWZx7p8vVzQUGr8rLFjDdWAv+jhDWfARkJc7p9xGumYxB8p7Zw50lHXINS4aMZjiGVpvAqIDYMYV5UgFGC08XQ== 1891492,KfnjKqgkbh2T0X2VL_oYxQeETSJk7jPV7rXq8nD_PwQ9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 1891495,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1891498,twfuS4tPPG706OcVbNpW1pZ5p_Vno74ZQTb2VWkhGliGqX42JuFh34AhEvoXE_vtQSFs+b87AXiTQEXCn3AC3Q==

1891500,T8pWWHpXPHzith0UFS5G2nh_TWbM3IgpmMkjlXZrURvuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ== 1891502,9Y_D+MKnSm2lhGCiTusEco_SAdU_8LculaCPOv9nm9LRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 1891503,dO_Z8ccVL3aZEhxqReihxcKuV_rcaLT+RmES9Vem3ol4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1891504,z+Bg4oJPl3Uow68TZvwwLwUroV4SU8PL9AvPW44uu0r37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 1891505,nNAXiVIEjJ6cQinF_vUhr_8pbcYuPIvy6OggEqGUCnRGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 1891511,nX3kPGKRFmIQLWZUqA_5pnAl0SWV2QkcxBcQToWbPkFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA==

The Time Machine (1960)

Posted: 21 prosinca, 2013 in Ekranizacije, Science Fiction

600full-the-time-machine-poster l_54387_f7246130 The Time Machine by Pip_5 7740.gif The Time Machine by Pip_2 tumblr_m6ywspDGIT1r0nk00o1_500

IMDb

Trailer

Imao sam možda sedam godina kad sam posve slučajno jednog lijepog poslijepodneva sjeo ispred televizora i počeo gledati nešto što će mi zauvijek promjeniti poglede na određeni dio science fiction žanra. Tada nisam imao pojma što ću točno gledati, naravno, imao sam sedam, i pojam vremeplov nije mi značio ništa, a sam početak nije baš nešto ni obećavao; grupa viktorijanskih muškarac sjedi u nekakvom dnevnom boravku i mlati praznu slamu. Sve do jedne scene. Vremenski Putnik odluči napraviti malu demonstraciju za svoje skeptične kolege (trebalo je proći dodatnih 15 godina da shvatim što im govori da su tako skeptični) i u minijaturni model vremenskog stroja postavlja cigaretu. Stroj nestaje. Vau. Za klinca od sedam godina tu je bilo više nego dovoljno da shvatim kako film neće biti o grupi muškaraca koji vode prazne razgovore već nešto puno… magičnije. I to je bilo to, točno taj trenutak, kad sam otkrio da imam veliku naklonost SF žanru (ili ću je imati, već kad govorimo o future tense vremenima) i za to mogu kriviti jedino Vremenski Stroj George Pala. Iako to danas možda zvuči malo smiješno, ali kad se dogodi takav čudan spoj fasciniranosti, napetosti i uzbuđenja, teško da možemo napraviti nešto protiv toga. Čak ni više od dvadeset godina kasnije, The Time Machine je ona vrsta filma koja predstavlja posebnu vrstu vrata u neki drugi svijet, nešto posve nemoguće, ali jednako tako primaljivo i očaravajuće baš zbog te neizvedive komponente. A već kad već neko vrijeme pišem o filmovima, glumim amatersko piskaralo, red je da malo zagrebem i po dječijim fascinacijama, kojih nikako da se riješim, i napišem koju o filmu kojeg i danas još volim pogledati s određenim dječijim entuzijazmom. Svi imamo takve filmove. Vi sami znate koji su. Zbog njih volite neki žanr, neku priču, neki drugačiji svijet. Zbog takvih naslova gledate filmove općenito.

Sjećam se jednog članka kojeg sam pročtao dosta davno, o tome kako je Jules Verne poprilično oštro osudio H.G Wellesa kao lošeg pisca. Lošeg zbog toga što izume u svojim djelima nije predstavljao kao nešto što se može izvesti u stvarnosti. Verne, poznat po svojim gotovo proročanskim opisima zračnih, cestovnih i morskih prometala propustio je uvidjeti jednu vrijednu stvar Wellesovih radova: njega je zanimala ona magična komponenta, ono nešto izvan stvarnosti, ali opet dovoljno blizu da intrigira um. Vrijeme će pokazati kako je Verne popularan pisac i danas, ali Welles je za njega nedostižan pisac jer malo se koji pisac može pohvaliti činjenicom da je svojim rukama i samostalno uveo jedan pod žanr u svijet gdje uglavnom svaka bizarna ideja prolazi. Iako Welles nije prvi pisao o putovanju kroz vrijeme, prvi je izmislio koncept putovanja u nekakvom obliku prijevoznog sredstva te ga populizirao do te mjere da možemo reći da je usitinu i izgradio dotični žanr. No, Verneov prigovor nije bio upućen baš na pravi dio Wellesove književnosti, trebao ga je usmjeriti na samu književnost jer, da budem iskren, koliko mi je film odličan, istoimeni roman nije. Ustvari, poprilično je isprazan, bez da u to uključujem i samu ideju o vremesnkom stroju. Samo putovanje kroz vrijeme u romanu traje manje od jednog odlomka i ostatak se uglavnom svodi na lutanje Vremeskog Putnika po svijetu budućnosti Eloa i Morloka, a kako je Welles želio izbjeći nekakvo proročansko pisanje, tako je radnju smjestio tako daleko u budućnost da je to pomalo apsurdno. No, s druge strane, i ne baš. I dok je većina pisaca doživjela da vidi kako njihove ideje baš i nisu dobro pogađanje (Clarkova/Kubrickova 2001 Odiseja, Carpenterov Escape from New York – koji se odigrava 1997 godine) Welles može biti miran da će se to… ikad dogoditi. Srećom, film je malo ispravio one isprazne dijelove romana, ili, da budem precizniji, popunio ih na kreativno umjetnički način.

Danas neka druga generacija klinaca uživa u vizualnim čarima jednog šminkerskog Avatara. Neki genijalci uvode 4D kino, gdje vas moraju lupiti daskom po glavi zbog ugođaja, ali 1960 kreativni tim iza Vremenskog Stroja imala je puno teži zadatak – izvesti uvjerljivo putovanje kroz vrijeme bez pomoći kompjutera, 3D efekata i vibrirajućih stolica (koje su se onda i počele primjenjivati, BTW, tako da je današnje 4D kino ustvari reciklaža prastarog kino trika koji se upotrebljavao na horor matinejama) te izvesti to uvjerljivo do te mjere da ih nitko ne dočeka s osmjehom. Naravno, za film koji broji skoro 60 godina postojanja, današnje gledište će sav taj napor vidjeti pomalo smiješnim, ali u svoje vrijeme, The Time Machine je probio granice kreativnosti te neki njegovi dijelovi i dan danas izgledaju odlično. Jedina adekvatna usporedba bila bi ona sa Supermanom iz 1979. Takav napor ostavlja traga (Oscara za vizualne efekte, točnije)  čime izraz ”filmska čarolija” dobija potpuno drugačije značenje. Od jednostavnih ubrzanih snimki, stop-motion animacije, maketa i  sličnih stvari, The Time Machine ”popravlja” dojam putovanja koje je u romanu zbrzano, ali ujedno se koristi i dijelovima pravog vremena (drugi svjetski rat) da prikaže kako sve to vidi Putnik. Drugi dio, Eloi i Morloci, također je popravljen u odnosu na roman, no tu se već vidi klasični odnos prema materijalu; zli neprijatelj, dama u nevolji (potpuno beskorisna, usput) te muževni junak s avanturističkim pedigreom. Iako je njegov drugi dio radnje utopljen u krutost tadašnjih standarada, klišeje, ako baš hoćete, opet uspjeva biti jako dobar avanturistički materijal koji podsjeća na neka drugačija vremena (danas) kad je žanrovski sve bilo moguće spojiti u jednu cjelinu. Rod Taylor odradio je svoje kako treba, on je ugodna pojava, solidan glumac i ima ono nešto macho/akcija u sebi, te mu uloga leži kao salivena (nije ni čudo da mu je to više-manje vrhunac karijere). Režija je standardna za tadašnje vrijeme, iako napredna u nekim djelovima, poprilično kruta kad je akcija u pitanju (Morloci glumataju neke čudne gorile, ako ćemo iskreno) ali film još uvijek ima neki ”vau” efekt bez obzira što je gomila efekata u njemu doslovno zastarijela (neki djeluju cool i danas) a izdržali su i modernizaciju u remakeu iz 2002 godine, koji nije uspio uhvatiti atmosferu originala. Kultni naslov koji će izravno biti kriv ako jednom sjednem i napišem roman (da, bavim se ja i time, pravi renesansni čovjek) koji će za polugu radnje imati putovanje kroz vrijeme te ću negdje morati uvaliti i zahvalu za inspiraciju. Dok se to ne dogodi, da barem Vas podsjetim na nešto staro, ali još uvijek vraški maštovito. I intrigantno. I puno onog što volimo nazivati filmske čarolije.

2231479,FBov0ay4GX84yLaI4IOSZB60J6q5gwGyfWcTJgRKrDdGAGm_VPTb7Yx+dwL7aJ8IkVJ73JFXVJBITH6Gr5I6Gw== 2231482,zfYSvU47rFIDJNIe_Ty8RSVLPMhsGO6hP5ny7L8w1VHF2+vAiKmm1+RPUSOylW3ydI7b1YEndyg5VqBRvk4Q8g== 2231483,zyhylqRDB+ccsinkzjqz9XqVV6JoBef3nehDttymi8xh_f+TjbZV41hWsbub+Kmqj92KlnytUMFuYdVnwD7_Wg== 2231490,dmlIx1J9hN_J51+yM2fLw5kjflLICuab_dnmLcCpzMBYQkfucX_Bf9LIirBGLfOGWhKMw_OUhUtlDdGRWW3BLA==

2231481,_0bby2xYy3UT78NnlFZvZuGuQtdYU6Sn3vdlbyHtSiYiGg+h0dqo50fk7lPvgjSnY+BvngqnbXXaR+tZXniKAw== 2231486,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2231488,GRydhGNuQxJ2RysjKGnvReIv4s6zIGSVqlKMirxXeUu2x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== 4755796,_0bby2xYy3UT78NnlFZvZuGuQtdYU6Sn3vdlbyHtSiYiGg+h0dqo50fk7lPvgjSnY+BvngqnbXXaR+tZXniKAw==

2231480,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2231485,_SJV5Y11UFEPU2mh+_3gHntiOcXEXiAW1GKMFGW02b0eaxMNwDEvlQzLDwxXUaUEv7J9mb1QgwskY5PCP9aVaw== 2231489,dmlIx1J9hN_J51+yM2fLw5kjflLICuab_dnmLcCpzMBYQkfucX_Bf9LIirBGLfOGWhKMw_OUhUtlDdGRWW3BLA==


the-terminator-5 The Terminator copy terminator_poster terminat terminator-1984-german-r2-front-cover-103319

IMDb

Trailer

Ponekad je neke stvari bolje ostaviti na miru. Najozbiljnije to mislim. Danas je postalo popularno iskopavati stare naslove i raditi njihove obrade, polirati do visokog sjaja njihovu radnju i nanovo je prodavati nekoj novoj generaciji gledatelja te, narafski, zaraditi brdo zelembaća. Nažalost, taj visoki sjaj obično se provodi tako da se u novi filma natrpa gomila specijalnih efekata i to obično bude to, završena priča, što je promašen koncept kod pravljenja remakova. Stari ili originalni filmovi nisu svoj šarm temeljili na specijalnim efektima već su isti bili podrška dobroj staroj umjetnosti, danas praktički zaboravljenoj, pričanja zanimljive priče. Zato imam svoje velike sumnje da će novi Robocop imati onaj dobar štimung pravog filma kao što je ima originalni Robocop, ali uvijek sam otvoren mogućnosti da griješim. Možda film ispadne bolji od očekivanog. Načelno, nisam protiv remakova, ma koliko to čudno zvučalo, jer ponekad stari naslovi imaju prostora za doradu. Neki više, neki manje, neki su čak i dobar materijal koji se može modernizirati, ali gledajući kroz staze prošlosti, The Terminator nije naslov koji bi pripadao toj skupini. Čak ga ni ne volim tako jako da bih položio svoj život za njegovo ostavljanje na miru, ali taj film poslužio je kao dobar poticaj da se napravi drugi film, nastavak, koji pak savršeno zaokružuje pažljivo ispričanu priču. Kako je vrijeme pokazalo, taj koncept, ne diraj ono što je dobro, ne postoji u blagajnama filmskih studija, pa smo tako dobili i treći dio, koji je simpatičan do neke mjere, ali debelo ispod razine prva dva, a onda smo dobili i neki još čudniji četvrti dio, koji je već odlutao u neistražene vode čiste gluposti. I na pomolu je peti dio, koji bi, ako glasine nisu preuveličane, treba vratiti originalnu postavu prvog filma. Naravno, priča više nema nikakvog smisla (sad su u pitanju 50-te godine prošlog stoljeća, djed i baka od velike bijele nade Johna Connora) te me ne bi iznenadilo da, ukoliko film bude uspješan, stvarno dođe i do ”ozbiljne” realizacije one MTV parodije gdje Terminator čuva samog Isusa Krista, jer lagano je moguće da je upravo on  ustvari pra-pra-pra-pra-pra-pra rođak Johna Connora. Ne daj Bože.

No, vratimo se originalnom filmu. Pretpostavljam da ste ga gledali , osim ako niste spavali hibernacijski san kao Ellen Ripley, pa uglavnom znate sve o njemu. Kako rekoh, osobno sam skloniji nastavku nego originalu, ali jako cijenim ono što sami film predstavlja. Ne samo kao film jer kroz njega je moguće pročitati i neke stvari koje nisu toliko striktno povezane uz njegovu radnju već pokazuju i jačinu nečijeg talenta, kao i dominirajuće motive koji i nisu tako tipični za science fiction žanr, ali se savršeno dobro uklapaju. Doduše, ako pogledamo malo kritičnijim pogledom, film ima jednu jednu zanimljivu osovinu radnje, pomalo klišej, ako ćemo iskreno, a to je epska širina borbe između dobra i zla. Srećom, to je ostalo samo u naznakama, te je koncept ideje sveden na dvoje ljudi i jednog kiborga, ali još uvijek ostaje ono da je ”John Connor jedina nada daljnjeg čovječanstva”, čime paralela s Isusom Kristom, tako slučajno spomenuta, postaje malo uočljivija. Osim tog pomalo iritantnog detalja (cijenim ja vodstvo jednog čovjeka – Winston Churchill je pravi uzor za to – ali nikad sam pojedinac nije tako dobar) film je – ono što se ne ističe baš previše – ustvari jedna ljubavna priča. Doduše, odigrava se u pomalo čudnim uvjetima, stalnom bijegu, ali toliko je dominantna da sve ostalo pada pomalo u drugi plan, ako ste skloni malo dubljem viđenju likova, naravno. Ako ste za eksplozije, ima i toga. I to jedan jedini razlog zašto Terminator odskače od sličnih uradaka koji svoju privlačnost pokušavaju naglasiti povećom količinom ispucanih metaka (to je ujedno razlog i zašto Terminator 3 ne funkcionira) jer ta povezanost dvoje potpuno outsiderskih likova čini put do gledateljeve pažnje. Povežu li se gledatelji s likovima, što u ovom slučaju uspjeva bez greške, sve oko njih, kao što su eksplozije, samo fino nadograđuju napetost koja ih okružuje. To je vrlo jednostavan koncept, i obično se baš on izgubi kad se radi obrada, te pitanje – zbog čega remake ne funkcionira tako dobro kao original – postaje pomalo besmisleno jer je odgovor, pa… nekako očit.

James Cameron njime je otvorio sebi vrata među velike igrače. Film kao takav imao je nula potencijala, barem što se tiče filmskog studija koji je uložio 0.00 dolara u njegovu promociju, ali je usmena predaja od njega napravila čuda, poguravši ga do statusa solidnog hita (na oko 6 milijuna navukao je 40 zarade) i nimalo suptilno je naznačio što je glavnina njegovih ideja. Čvrsti junaci, outsideri koji su u sukobu sa svima što čak i maglovito podsjeća na autoritet (kasnije će bome pravo opravdati tu svoju reputaciju – ispada da kad piše te likove zamisli prvo sebe) i napredni izgled svakog svojeg filma. Tu radim malu stanku i po strani ostavljam junake i ljubavnu priču te ulazim u to da film izgleda – nevjerojatno. Kad se u obzir uzme koliko je koštao, konačni izgled gotovo imspresivno skriva činjenicu da je sve to napravljeno ispod cijene. Može se kad se hoće, što bi se reklo, čak i kad se nema s čim. Film po pitanju specijalnih efekata ne šteka ni na jednoj sceni, iako je animatronika pomalo… pa, vidi se da je animatronika, što nećemo uzeti za zamjerku. Preko obračuna vatrenim oružjem, do glomaznih eksplozija, film ima uravnotežen ritam i tempo (radnje) ali i sama količina efekata nije tolika da bi dominirala nad pričom, no prisutna količina opet je dovoljna da zadovolji sve ukuse, što je stvar koja rijetko kad uspije kad ste ograničeni s lovom. Što se tiče same priče, ljudski borac iz budućnosti brani ženu koja će postati majka velikog vođe od još većeg zlog robota (taj sadržaj na prvu tako jako baca na neki loš SF film da je to nevjerojatno) drži vodu toliko da ne vrijeđa inteligenciju, a opet pokriva sve važnije sastojke koji su potrebni za radnju (napetost, akcija, emocije, romanca). Bila je tu i tužba od pisca Harlana Ellisa da je Cameron pokrao neke njegove priče te, iako on kaže da nije, uzevši u obzir kako je Avatar…khm, rip off svega i svačega, sklon sam povjerovati da tu ima i malo istine (možda ne toliko koliko se priča, ali nešto) i ta tužba je riješena nagodbom iza zatvorenih vrata. Na stranu to, emocije i akciju, kao i vizualni stil, za završnicu vrijedi spomenuti da sve to ne bi ni upola tako dobro funkcioniralo da se pri ruci nije našao probran cast što kvalitetnih glumaca (Lance Henriksen, Linda Hamilton i Paul Winfield), što pomalo macho zgodnih (Michael Biehn) a što impresivnih svojom pojavom (Schwarzenegger) čime su jedni drugima pokrpali one rupe u nastupima (Biehn i Arnie, iako su mi jako simpatični i cool glumci, nisu baš jaki u glumi – više su karizmatični) i napravili posljednji komadić slagalice koji je dobro sjeo na svoje mjesto. Danas je cijeli film još uvijek ispred svog vremena, iako mu je narativa strana (veliko apokaliptično zlo) možda malo izgubila svoju draž jer taj je motiv postao prežvakavan iznova i nanovo kroz stotine filmova. Što reći za kraj? Apsolutno ništa. Ako uspiju (opet) zajebati novu verziju stare priče (bez obzira imali li originalne glumce ili ne) uvijek nam ostaje original za pogledati. I dobro se zabaviti.

2099044,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 2099059,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1236144038_t1_promo_ 1236144820_t1_promo_ blu-ray-terminator-remastered-stock-nuevo-sellado-488-MPE4441710744_062013-F terminat tumblr_mb9w0x8yXT1r344y9o1_1280

2099043,yclV0JryrnrrvfDuNO_NYRiSMlcozjyT5wpxP95fyX7LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 2099047,iEMoloDOhsjC4_RkI1Wpm4KxRhah3V6l_sX_MwGE2kFQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 2099048,gs_pOGJAWG7ldB1ZVY4e_dWMjlf7yjGPytQQEAbEW4HRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 2099049,z+Bg4oJPl3Uow68TZvwwLwUroV4SU8PL9AvPW44uu0r37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 2099057,heGmd4BnxslW9RH2r7_RswzkbCMaFtgPQzFRnpCLrdX37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== terminator-1984-german-r2-front-cover-103319


UNIVERSAL-SOLDIER universal_soldier_ver1

IMDb

Trailer

Filmaši kao Michael Bay i Roland Emmerich obično ne stoje dobro na ljestvici popularnosti, upravo suprotno, negdje su u pozadini, između leša trinaest puta pregaženog štakora i Adolfa Hitlera. Kada netko želi naglasiti kako ima istančan filmski ukus, obično njih dvojica (ili netko jako sličan) dođe na udar kritike jer danas je popularno napadati nekoga (nije bitno koga) jer napad po nekoj logici na površinu izvlači intelekt onog koji napad predvodi. No, na neki čarobni način, svi negativni komentari potječu od nekoga tko je prvi platio kartu i pogledao omraženi film omraženog mu redatelja. Netko još zamijećuje nedostatke u toj slici? Film kao takav oduvijek ima nekoliko namjena, neke su namjerne, neke slučajno otkrivene, i neću reći da nema stvarno izvanvremensko dobro napravljenih naslova jer ih ima, jednako tako neću reći ni da nema doslovce negledljivih papazjanija jer ima i takvih, ali, ponukan jednom starijom raspravom, svaki od njih ima ono nešto za što je napravljen. Da se ispriča priča, da se naglase emocije, da se proda paket zabave u trajanju od dva sata. I to je pošteno. Kao i prodavanje magle pod maskom art snobizma, sve je to za ljude. No, zanimljiva stvar.

Prije nekog vremena Tony Scott je otišao s filmske scene (velik sam obožavatelj njegova rada) i čovjek, koji je gotovo sam samcat definirao i proizveo moderni, takozvani MTV izgled popcorn filmova, danas je umjetnik, a Bay netalentirani šmokljo. Aha. A jesti vi vidjeli njihove filmove? Tu faktički nema razlike. Ista stvar. No, Scott je ipak imao koju godinu više na ramenima, pa je iskušavao svašta (i to s jako dobrim uspjesima) dok je na Bayju da to napravi. Sudeći po Pain&Gain, ima i on skrivenih talenata. Predrasude su jezivo loša stvar, a ako ih imate već u startu onda, žalim što Vam to moram reći, nemate ni potrebne objektivnosti. Hej, nitko nije savršen (ni ja, naravno, a i nemam takve komplekse da vas podučavam što je dobro, a što nije)  ali to što radimo na manama čini nas boljim osobama, zar ne, a na isti način mogu se pogledati i filmovi spomenutog, jako omraženog dvojca. Nakon što sam odužio malo previše (ali ”papir” sve podnosi, na kraju ću doći do nekog zaključka) da se vratim na Emmericha, je’l te, već kad u vrhu stoji naslov njegovog prvog američkog filma. Emmerich je gotovo kao Spielberg (ne po kvaliteti, da se dežurni moralisti odmah ne dignu na noge zbog te usporedbe) pomalo entuzijast po pitanju igranih slika, a jedna od dražih stvari kod njega su mi da uopće ne skriva kako je obožavatelj sedme umjetnosti. Ni ne pokušava to, dapače, jasno i glasno je naglasio da su se on i Dean Devlin kao klinci nagutali raznog SF smeća o invazijama te je bilo logično da i snime jedan takav film (povodom globalnog fenomena znanog i kao Dan Nezavisnosti) ne skrivajući da je film posveta i da je apsolutno besmisleno tražiti originalnost u njemu. Što nas vraća natrag na Univerzalnog Vojnika (napokon) filma koji je nastao zbog stjecaja okolnosti (trebao je režirati drugi film, to je propalo, dobio je ovaj film u zamjenu) i koji je danas na listi njegovih boljih uradaka, ali kojeg on osobno baš i ne preferira jer nije njegov tip filma (što kaže moj comrade bloger Dragonrage – vjerojatno zato što nije mogao raznijeti Bijelu Kuću) te je to bio – plaćenički posao. Svaka čast, čak je i John Carpenter radio plaćeničke poslove, nema ništa loše u tome, treba staviti kruh na stol i tako te priče, ali vrijedi naglasiti kako je i taj plaćenički posao napravljen više nego dobro, gotovo odlično čak, iako je danas u kategoriji ”štemerski film bez pameti”. Neću reći da nije tako, to jest štemerski film (svi filmovi Bruce Leeja su štemerski filmovi, nema veze što su i kultni filmovi) koji je napravljen za fanove štemera Jean Claude Van Dammea i Dolpha Lundgrena, ali i općenito – za ljubitelje poštenog akcijskog filma. Ako niste jedan takav, ako imate debele predrasude prema akcijskom filmu, ako ste ovaj tekst dočitali do ove točke… oh, kvragu, možete ga pročitati i do kraja.

Jer, osnovna premisa je jednostavna. Jedan pozitivac. Jedan negativac. Pucnjava, tučnjava, potjera. Akcijsko-štemerski film ceste, ako ćemo baš točno opisivat. Iz ovog uvoda nije vidljiva činjenica da je Emmerich za osnovu radnje uzeo Terminatora, te mitsku brobu dobra i zla. Naravno, Terminator nije spomenut u smislu da je Vojnik neki rip off već samo da su Emmerich i Devlin gledali film, da im se film svidio te da su bazu filma posvetili i svom filmu. Teško da možete promašiti ako se referirate na ranijeg James Camerona, zar ne? No, upotrijebili su i malo klasike, gotovo neočekivano i to ćete zamjetiti ako nemate predrasuda jer tu u prikrajku leži i priča o Frenkensteinu, o kreaciji koja se okreće protiv svojih tvoraca, a u sitnim tragovima leži i pitanje čine li nas sjećanja onakvima kakvi smo ili cijeli život? Dobre stvari ili loše stvari. Luc Deveraux želi ostaviti rat i doći kući, Andrew Scott želi rat. Kad ih ponovo ožive, to im je nit vodilja. Zanimljiva pitanja, ako ćemo iskreno, gotovo šteta što scenarij nije malo više zagrebao po njima, naznačujući ih tek površno. Ali, kako rekoh, to je štemerski film, i razlog zašto je snimljen jest da se vidi mitska borba između dva glavna lika. Kako nijedan od njih nisu jaki glumci (što je činjenica, bez obzira što ih simpatišem obojicu) ”fizička” gluma im jako dobro leži (ta dečki su onda bili u prime time godinama, mogli su preskočit planinu za doručak) ali scenarij ih pametno ne spaja do same završnice već pruža dosta dobra klasične akcije, u kojima nije ni pirotehnika zakazala, pretvarajući ga doslovno u ”film ceste” – radnja je stalno u pokretu. Što je dobra stvar kad radite akcijski film – nije dosadan. Čak i ako se likovi ne pokušavaju ubiti radnja ne stoji, a s obzirom da su oni slabi glumci, ovako su zamaskirali taj mali nedostatak da se ni ne osjeti. Van Damme je kao klasični pozitivac u sukobu sa svojim ja uvjerljiv, Lundgren je malo over the top u svojoj izvedbi, ali za to krivim scenarij jer je lika pretvorio u jednodimenzionalno zlo, ne Lungrena samog, a dečkima je puuuuno pripomogla i jednostavno simpatična pojava Ally Walker kao objekat koji pokrene cijelu jurnjavu (što zgodne žene hoće napravit) jer tko je od nas ne bi želio spasiti. U recept dodajte i jako dobru Emmerichovu režiju (recite što hoćete, ali čovjek zna spojiti kadar s kadrom) te dobijete jedan od boljih i dinamičnijih akcijskih filmova devedesetih koji nigdje ne zapinje bez obzira što u njemu ima i loše glume i posveta i referenci. Možda ga Emmerich osobno i ne doživljava kao veliki uspjeh svoje karijere, no zato je tu uvijek publika da to napravit umjesto njega, jer, hej, nakon toga je krenuo dizati Bijelu Kuću u zrak. Od nečega treba početi.

1796234,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6c3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA== 1796237,Vjo+GCOEPGRAVmFOoS0ZaZgZloi3SOBspCJjLxOHovd0+ULyiWdWElCd4kTBh9ueCs01ebRgPm4S6zQJSCfFSQ== 1796238,twfuS4tPPG706OcVbNpW1pZ5p_Vno74ZQTb2VWkhGliGqX42JuFh34AhEvoXE_vtQSFs+b87AXiTQEXCn3AC3Q== 1796240,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1796244,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1796246,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1796248,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1796256,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA==

1796236,Rf4ef1zhLKcNXmlD4cMWTPWvHQUQNH1NdMWH0ohVkC1GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 1796239,sXy+Cp1KtcFE+FM2+lEjuyDEH6DD_oyCWtvBRGXUMlh4yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1796247,9Y_D+MKnSm2lhGCiTusEco_SAdU_8LculaCPOv9nm9LRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 1796249,cJG7sH_VJ2czjxss7FY_qjJ8f+CcbV4rx2J1nXdgs0jUuQZpM6LPlArm0UA5ENB2KSQKrAPtYcJjzPcJVNgyTw== 1796251,YdgY3+JitI1M5hUcLOACMa9G0f_mcetXUItdNk5+zC94yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1796255,owuFsbgVizWPcAoC2z1eoywF3ocxM0QaxM8dD1rTxD9GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg==


Timecop-1994-Movie-Poster

IMDb

Trailer

(ova opaka glazba koju čujete u traileru je ustvari iz Aliensa – da ne kažete kako vas ne informiram o glupostima)

Postoje iznimke od pravila. Iako svi mi volimo poznate štemere iz 80-ih i 90-ih (barem se nadam da ih volimo, nostalgije radi)  neki od njih radili su obične stvari i obične filmove, rijetko kad izlazeći iz okvira zadanog pravca karijere. Zašto svi znaju da je Arnie svoje ime stekao poglavito u SF žanru – počevši od prvog Terminatora, preko Running Mana, Total Recall, pa Terminatora 2. Dio tog kolača planirali su uzeti i neki drugi majstori štemerskog zanata te je tako i Stallone pokušao s Demolition Man te Judge Dredd skrenuti pažnju malo na sebe. Nije mu uspjelo. Doduše, Razbijač je zabavan film, ne posebno pametan, ali može se pogledati, čak i nasmijati par puta, a nije mu ni zarada bila baš loša. No, publika ga baš nije voljela u tom izdanju, još manje kao Dredda, pa je Sly svoje SF avanture prepustio nekim novim klincima i vratio se onom što zna raditi – dizati sranja u zrak. No, i Jean Claude Van Damme je pokušao ubaciti se u to probrano društvo i prošao je puno bolje nego Sly.. Tehnički, i Universal Soldier (onaj prvi, je’l) je isto kao neki kvazi SF… bez SF u sebi osim frankenštjnske ideje o živim mrtvacima. I taj film je zaradio finu lovu, nije mu ni kritika bila baš tako nesklona (zna to i gore završiti) pa je Jean Claude pokušao još malo nešto napraviti po tom pitanju (u što ne računam one nastavke Soldiera – to nije ni maglovito područje SF-a). I rezultati su bili… recimo zanimljivi. Ne sjajni i bajni, ali zanimljivi.

Dakle, u čemu je poanta dana? Da se vremenom može putovati. Kao vlakom. To je, naravno vrli novi svijet u kojem može cvjetati kriminal. Zato su tu vremenski žandari. Da vas spriječe da kupite dionice Coca Cole dok su vrijedile dolar po komadu. Walker je jedan od najboljih u svom poslu, no nosi i paket na ramenima – žena mu je poginula u pomalo čudnim okolnostima. Kvaka je da, iako si vremenski žandar, ne smiješ popravljati stvari u svoju korist. Zato on pokušava srediti nekog ljigavog senatora koji je, na neki funky način, sudjelovao u smrti njegove žene. Ipak, kad se počne odvijati posljednji showdown, Walker će se pronaći u situaciji da opet mora preživjeti istu onu tragičnu noć, samo što će ovaj put doći malo pripremljeniji, što bi se reklo. Pomaže kad znate kako će se stvari unaprijed odvijati.

Volim filmove o putovanjima kroz vrijeme. Uglavnom svi oni imaju neku kvaku zbog koje ispadnu neozbiljni gledano sa strane fizikalnih zakona, ali su mi zabavni. Što bi bilo kad bi bilo priče. Vremenski Policajac nije iznimka od pravila, on ima OGROMNE rupetine u logici jer ako su nas SF filmovi o putovanjima kroz vrijeme nešto naučili, to je da ne možeš nešto drastično mjenjati i očekivati da se vratiš u istu budućnost. Kako ide jedan komentar na IMDb-u, svi bi vremenski žandari zaglavili u vremenu gdje ”poprave” stvari (ili zajebu stvari, ovisno kakav im je horoskop naklonjen taj dan) i to je istina jer dok oni ”poprave” stvari, utjecaj stranog elementa se već dogodio i promjenio tok vremena. No, to je film, i ja im opraštam takve stvari (gdje je zabava u logici) te mogu reći da mi je Timecop, uz Hard Target i Nowhere To Run, jedan od najdražih filmova belgijskog štemera te sam ga gledao valjda jedno 7-8 puta. Nikad namjerno (jedanput ili dva put) uvijek ga uhvatim na televiziji ili me bolja polovica nagovori da ga gledamo (ima nešto u tim macho mužjacima koji se vraćaju kroz vrijeme ne bi spasili svoje djeve), na što ne treba ulagati previše truda. Već kad sam to rekao, da kažem i koju o filmu, ne, red je. To nije sjajan film, ima i puno boljih na tu temu (putovanje kroz vrijeme) ali je lagan film. Što to znači? Znači da priča ima glavu i rep, znači da ima dovoljno atrakcija da ne bude dosadan, znači da nije napravljen u stilu nekih fuš-mahera već ga je radio Peter Hyams (a čovjek zna napraviti pošten SF, što jest, jest), što pak znači da je ugodan i oku i uhu. Ima dobrog humora u njemu, fajt-dva i Van Damme je opušten tip, a bome ni Ron Silver nije loš kao negativac. Vrijeme uz njega prođe samo tako. Što ne valja? Ako ste sitničava duša onda će vas mučiti te rupe u logici, a moram priznati da filmu nedostaje malo jači vizualni identitet. Prošlost (osim onih tehničkih detalja) sadašnjost i budućnost djeluju gotovo identično, nema skoro nikakve razlike. S jedne strane, to je OK (po radnji je razmak od oko deset godina od smrti Walkerove žene) ali s vizualne… i nije baš. Putovanje kroz vrijeme, sam čin i tehnika su OK, ali malo je to sirovo oko rubova (djeluje kao da prođu kroz balon od vode) i ne bi škodilo da su to malo razradili, napravili malo veći cool efekt. Osim toga, i nema se što posebno naglašavati kao mane. Priča je jednostavna, gotovo klišej (putovanje kroz vrijeme da se spasi voljena osoba) ali kako je ekipa bila u dosta dobroj formi, to nije neka jaka prepreka da se zabavite na kojih stotinjak minuta. Epilog priče je da mu je i publika bila naklonjena (mislim da je to filmić koji je najviše zaradio s njim u glavnoj ulozi) te su ga i kritičari pohvalili, što je, heh – malo čudo? Jedno vrijeme je bilo govora i o nastavku, no kad je i došao – nije imao nikakve veze s originalom. I, da, šteta je što Van Damme nije nastavio malo eksperimentirati s SF-om. Nije mu napravio zla u karijeri, dapače.

1739552,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1739553,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1739555,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1739557,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1739559,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1739566,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1739570,+wriAlIJ19davfGDvXzlIufQWkKiLVaABmjAIxDq6vwCpzdB7gSn3YZw+bRYHkEGwyQHkgDu163xeErIJvHxhA== 1739571,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1739576,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1739579,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1739583,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 1739586,j8lRRzimVq0aW57pvmyVDqVmzOSWbpC9rjF0BAr1M6c3yT0CcOGfb6Gf8IFod5N+WaaOen8ziJMaAFgjMT0NlA==