Archive for the ‘Scott Glenn’ Category


12298 gfZDSGUhtyEcGpfkgIDyPtKJKZ1 uXAQ4WWmSz89WSusYFzXi7yQ6S3

IMDb

Trailer

 

Samovoljni pojedinci koji riješavaju stvari na svoj posebni način oduvijek su zanimljivi likovi za filmaše. Mogao bih sada baciti i jednu psihoanalizu takvog pristupa karakterizaciji (iako je književni svijet više moja domena nego filmski) ali uglavnom bi se svodilo na nekoliko stvari. A) Takvi junaci pružaju puno prostora za igranje. Možete ih napraviti svakojakim i scenarij bi time (a odmah i film usputno) ili profitirao ili ne, lik bi vam bio zanimljiv zato što je takav ili bi vas jednostavno smarao svojom macho alpha pojavom. Zato je serija Justified postigla zavidan uspjeh. Rylan Givens čovjek je koji prvo puca, pa tek onda postavlja pitanja i to samo ako ostane netko da mu se pitanje može postaviti. B) Želite na papir (a time odmah i u film) staviti sve svoje maštarije kako ste pravi opaki bad ass lik s kojim se nitko ne želi i ne može zajebavati. Ovo je nezahvalan pristup, istini za volju rečeno, jer opaki jebači koji mogu apsolutno sve, od ubijanja negativaca, hakiranja najmodernije satelitsko-komunikakcijskog sustava i ševe svega što nosi suknju nisu zanimljivi (to ionako može raditi samo James Bond jer on zna kako se to radi) pa roman (a ujedno i film) djeluju kao fantazija nastala u umu zaigranog petogodišnjaka. I C) želite na kreativan način odati počast nekim bivšim i dobrim starim vremenima kad se žandari nisu zamarali s čitanjem Miranda prava osumnjičenicima već su ih jednostavno mlatili dokovi ne bi priznali. Kako rekoh, dobra stara vremena, bilo je puno manje silovatelja i pedofila koji su šetali uokolo, no nostalgiju na stranu (i neka moja radiklana razmišljanja) vraćamo se filmskom svijetu. Kako sam u zadnje vrijeme bio podosta u svijetu poznatog, dobrog i kultnog, da se malo vratim natrag na osnove bloga; nešto zanimljivo, ako ne već i potpuno nepoznato. Ovo je film za nedjeljno poslijepodne, može proći i za neko neobavezno filmsko veče, tj. ako preferirate B filmove koji se uspiju izdignuti stepenicu-dvije iznad svog statusa. Ovome je to uspjelo, ali ne zato što je baš toliko dobar (jer nije) već zato što u njemu ima par poznatih glumačkih faca koji čak znaju i glumiti, te ponešto onog entuzijazma tipičnog za ovakve uratke jer možete nabaciti cice, guze, auto-potjere, lik s uzijem i tako to, i još se izvući s tim. A, tko zna, možda vas čak podsjeti i na neke druge, podjedanko blesave, ali zabavne naslove.

Dakle, Teksas. Dom hrabrih i zajebanih, kako se predstavljaju, a Savezni šerif Cole je sve ono što moderni teksaški rangeri ne žele u svojim redovima; rasist, šovinist, apsolutni bad ass lik starog kova koji radije voli ubiti sumnjivca nego se zajebavati s papirologijom. Prilikom rješavanja talačke krize u crkvi punoj ljudi (to je, naravno, prvo mjesto gdje će okorijeli kriminalci doći) dolazi do rasula, sveopćeg. Mweci lete, ljudi pogibaju, a negativci uspiju pobjeći. Doznavši kako su isti zbrisali na lijepu sunčanu Floridu, Cole će krenuti za njima jer on je jednostavno tip koji stvari mora završiti po svom ili nikako. Kada takav dođe u lijepi sunčani Miami kako bi sredio teškog dilera drogom, pa otprilike znate kako će sve to završiti. Vrata će se rušiti, meci će letjeti, glave će se razbijati; sve kao iz priručnika kako napraviti pošteni B film. Sve bi to puno, puno lošije da našeg vrlog junaka ne igra Scott Glenn, stvarno poznata glumačka faca koja i od lošeg filma može napraviti nešto probavljivo. No, Posljednji Šerif (i to vam pišem čitajući prijevod s VHS-a kojeg još uvijek imam) bućkuriš je svega i vrijeme uz njega prolazi poprilično bezbolno. Naravno, ako ste kalibrirani na ponšto drugačije, film kao umjetnost, možda, onda vam moram reći da čitate stvarno pogrešan tekst. Ovo je više… ekvivalent hot-dogu, pogledate, zabavan je dok traje, ali već ga idući dan zaboravljate.

No, to ne znači da je film isprazan i sveden na gomilu klišeja (ustvari jest, ali kod mene je čaša uvijek polupuna) već je i poprilično zabavan. Ne zabavan u smislu da ćete se kidati od smijeha, ali bit će vam zanimljivo vidjeti koliko je toga ugurano u sve to, a i kolika je razina arhaičnosti samog glavnog lika, steknete dojam da su pokupili svaki božji klišej koji postoji i stavili ga u njegova usta. No, začudo, Cole nije odbojan lik već zabavan, ona vrsta koja se gledatelju uvuče pod kožu i samo čekati da vidite što će sljedeće izvaliti i koliko će politički nekorektan ispasti. S druge strane, William Forsythe, poznati zlica gomile filmova, je jednostavno stvarno već viđena gomila klišeja; diler, opasan, pretjeran u svakom božijem smislu i, kao trešnja na vrhu, ima jak lažan španjolski (možda meksički) naglasak ako i priliči pravom el hefeu. Akcija je poprilično fer napravljena, što je još edan zadovoljavajući aspekt cijele priče, ali da ima neke spektakularnosti (tipa da nešto leti u zrak i prkosi zakonima gravitacije) nema. Cijela dopadljivost ovog filmića leži u njegovim glumcima, koji su nešto kao the best of the best B produkcije, verbalnom pretjerivanju u svakom mogućem smislu, provokacijama (što se nadovezuje na verbalno pretjrivanje) dok cijela radnja može proći tek toliko da film drži na okupu, te nekoliko korektno režiranih fajtova i ponešto zdrave fizičke akcije. O, da, može vas podsjetiti i na Eastwoodov Coogan’s Bluff zbog jako slične premise o čovjeku izvan svog područja u puno većem i modernijem okružju. Lagao bih kao pas kad bih rekao da bi izgubili jako puno kad ga ne bi pogledali (ne znam može li se uopće negdje i skinuti) jer ne gubite ništa, a čak ni ne dobivate, osim što možete lagano ubiti sat i pol vremena. Ja volim gledati Scott Glenna i kako čita telefosnki imenik, ali to sam ja. Vi izaberite sami.

1784599,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 1784600,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== sluga-zakona-scene sluga-zakona-scene1

1784601,yclV0JryrnrrvfDuNO_NYRiSMlcozjyT5wpxP95fyX7LUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 1784602,lK6v+sYivEW5JaX_K8Cm_lhWLq+qW9MdXzNARo8WvATuwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ==

 


vertical_limit1 Vertical-Limit-2000-movie-poster

IMDb

Trailer

 

Pa, pregurali smo Božić, Novu Godinu, obiteljski krug, dobru klopu i mamurluk koji dolazi nakon toga, sada se polako vrijedi vratiti natrag na posao. Netko bi mogao reći da Novu Godinu vrijedi započeti s nečim kvalitetnim, tek toliko da odredite standarde za dane koji dolaze, dubokoumnim da se podsjetite da se površnost ne isplati i umjetnički orijentiranim da pokažete ljudima kako ste moderni čovjek u modernom vremenu. Ja kažem… zajebite to, idemo krenuti eksplozivno, Nova Godina tome i služi. Doduše, mogao bih sad utrošiti svoje vrijeme i napisati vam kako sam pogledao Interstellar, posložiti nekoliko redaka o tome što je pjesnik htio reći njime, ali to bi već bilo pretenciozno prenemaganje, čemu, hvala lijepo, nisam sklon. Jednostavan sam čovjek, jednostavnih zadovoljstava i jedno od njih uključuje i snježne radosti. O, da, obožavam snijeg. Ova Nova me doslovce iznenadila jer posljednjih nekoliko godina ponoćno odbrojavanje ste mogli dočekati u kratkim rukavima, dok je sami snijeg postajao nešto kao urbana legenda, pa zamislite moje oduševljenje kad je ove godine doslovce poranio i kad su temperature pala debelo ispod nule. Odmah se probudilo unutrašnje dijete u meni. Istina, gledao sam ga kroz prozor, hvala lijepo, ali i sami pogled na bjelinu oko kuće je bio više nego dovoljan da budem u odličnom raspoloženju. Pa je trebalo pronaći i nešto tematski za gledanje, jel’ te, a postoji ipak nekakvo ograničenje na to koliko puta mogu pogledati Cliffhanger ili The Thing (čak mi ni ovaj novi nije zadovoljavao uvjete potrebne za gledanje – to je jednostavno loš film). Tada mi se upalila mala mentalna lampica pošto u zalihi naslova koje već nisam doslovce godinama pogledao stoji i jedan koji savršeno pokriva sve što mi je potrebno. Akcija. Triler. Napetost. Eksplozije. Poznate Face. Snijeg. Puno i puno snijega. Umjetnog, pravog, posve nebitno, i već kad sam ga iskopao (doslovce sam ga morao skidati s Interneta jer je moja kopija VHS izdanje) rekoh da ga i pogledam umjesto onih inih gluposti kojima nas prisilno hrani TV program (kojeg ionako ne gledam). Oh, znam da ozibljni filmski kritičari i sladokusci sedme umjetnosti imaju refleks odbojnosti prema ovakvim naslovima (ovom posebno) i nimalo ne osporavam da je ovo jednostavno… pretjeran film (vidite kako taktički izbjegavam reći loš) ali da ima popriličan faktor zabavnih stvari u sebi, ima. I, da ponovim, ima puno i puno snijega u njemu. Zimske radosti i tako to.

Ukoliko niste upoznati sa sadržajem ovog malog smrznutog naslova, on je vrlo jednostavan. Jedna ekspedicija ide se popeti na vrh K2 zbog reklame. Pa nastrada. Druga ekspedicija ide spasiti prvu. Pa se dogodi svašta. Popunite praznine sami jer sve čega se sjetite, teško da možete promašiti. Kroz radnju izdogađat će se doslovno svašta; od eksplozija nitroglicerina, preko Hitchcockovog trilera u odnosima među likovima, helikopterskih vratolomija, ali i kaskaderskih vratolomija. Film je, doslovce, švedski stol za sve oni koji vole dobru avanturu. Nisam rekao akciju iako ga više-manje trpaju u nekakvu ”akcijski triler” kategoriju jer akcija sama po sebi nije ona klasična, pozitivci ne ubijaju negativce (kao u Cliffhangeru) već se više svodi na fizičke akrobacije, rasne eksplozije (film je ipak radio Martin Campbell, mešter za takve stvari) i onaj poznati sukob čovjeka vs prirode. To je, ukratko, popcorn film koji logiku i razum ostalja postrani kako bi isporučio ono drugo; zabavu i popriličan spektakl, barem što se tiče okruženja u kojem se odigrava (planina u filmu nije K2, ali nećemo sitničariti oko toga) te poslužio kao školski primjer kako se radi napet film (doduše, ne i tako pametan) koji zna što publika želi i koji ne prodaje maglu pod umjetnost kako to rade drugi. Pretpostavljam da će se naći netko tko će reći kako je publika prepametna za ovakvo što, no mogao bi se i zeznuti jer film je u konačnici bio popriličan hit, preko 200 milijuna zarade (na 80 uloženih) što će reći da je pogodio ono što je ciljao. Sporedna je to stvar, znam, ali ja sam jedan od onih koji kad idu u kinu žele nešto i vidjeti za svoju teško zarađenu lovu, a toga ovdje ima na bacanje. Gledano s neke realnije strane…

Kako rekoh, ovo je film koji namjerno ima nizak prag inteligencije u sebi. Ne toliko što se tiče osnovne priče, ona je dobra i legitimna, razne alpinističke nesreće se događaju gotovo svakodnevno, kao i to da se stručnjaci moraju upuštati u jednako zajbane operacije potrage i spašavanja. Sve to ima eho stvarnih događaja koji se događaju posvuda oko tih poznatih planinskih vrhova, ne samo K2. Nažalost, to je dosadno. Mislim, na stranu tragediju tih ljudi, ali bez malo začina gledali bismo jednu grupu u ledu i drugu grupu kako hoda po ledu da dođe do prve grupe. Bilo bi to jako puno ljudi koji hodaju uokolo, okruženi snijegom, ledom i oštrim kamenjem. Ne dvojim da bi to bili vizualno prekrasni prizori, kao što jesu ovdje, ali ovo je ipak avanturistički film, ne dokumentarac. Stoga, imamo, kako rekoh svašta. Nitko normalan ne bi nosio nitroglicerin, nejanestabilniji eksploziv po najnestabilnijoj planini, a ako bi ga i nosio, izvesti savršenu eksploziju teško je kao pronaći iglu u plastu sijena. Zašto? Oh, zato što bi, kako god da okrenete, na toj visini pokrenuli lavinu. Čak je i jača petarda dovoljna za to. No, djeluje spektakularno, pa je to cool za vidjeti. Jebiga, ipak smo u filmu, ne na pravom K2. Likovi, pitate. Nerazrađeni. Ustvari, oni su grube skice ocrtane tek onim najpotrebnijim; pohlepni biznisman, karizmatični planinar gonjen osobnom tragedijom, brat bez mane, zabavni pratioci… Shvaćate? Nema tu dubine, pa ako je očekujete nećete dobiti to što tražite. Ipak, ima utješna nagrada. Kad se poslože sve one vizualne stvari, počevši od eksterijera, preko stvari koje rade BUM, između toga dobijete gomilu poznatih faca. Ima tu čak i ponešto kvalitete, iskreno rečeno, ali uglavnom su svi kao gomila starih znalaca. Za kvalitetu se brinu Scott Glenn i Bill Paxton, za neku atletsku pojavu Chris O’ Donnel, za ljepšu stranu priče (ako vam planinski krajolik nije dovoljan, je’l te) Robin Tunney i Isabela Scorupco, a u maloj ulozi se našao i Robert Taylor, poznatiji i kao aktualni Longmire (ustvari, pokušajte prebrojiti koliko je njih dobilo uspješnu samostalnu seriju nakon filma) tako da možete reći da se ima što za gledati i koga za gledati. Pametan baš i ne, logičan isto tako baš i ne, ali vizualno spektakularan, prožet tankom, ali napetom akcijskom linijiom, pun što fizičkih akrobacija, što prelijepih kadrova prirode, Vertikalna Granica tako ispada bućkuriš svega i svačega, ali i film koji sjeda u ovo tvrdo zimsko vrijeme kao budali šamar. Još sad kad opet dođe val hladnoće…

f0062244_49116edc1d040 f0062244_49116edf02fe3 ilRCkJM37LbTRm2cBvmXnh6Odwd photo-Vertical-Limit-2000-13 SVsedemalpinis151020133 Vertical.Limit.2000.720p.BrRip.x264.YIFY[22-51-15] Vertical_Limit_2000_720p_Br_Rip_850_MB_Up_longyc_V Vertical-Limit-01 vertical-limit-2000-13-g vlcsnap363191 YEDQ3 vertical-limit-2000-03-g

 

 

The Challenge (1982)

Posted: 26 rujna, 2014 in Akcija, Scott Glenn

The-Challenge tumblr_mzmx74pXCF1r9azkao1_1280

IMDb

Trailer

 

Zapad susreće Istok. Nije nova vijest u filmskom stvaralaštvu jer drugačije kulture oduvijek fasciniraju filmaše. Ono što ne razumijemo, to je zanimljivo, barem na papiru. A ima se nekoliko stvarnih zanimljivih naslova za pronaći u toj kategoriji, počevši od stvarno poštenog The Yakuza, koji japansku kulturu tretira s povećim poštovanjem, pa do Black Rain, koji je, kako već rekoh prije, zabavan film, ali veze s pravom japanskom kulturom i tradicijom nema neke prave veze. Sad, kakav bi ja to poznavatelj retro stvari bio da se ne maknem od tih poznatih stvari i ne uspijem pronaći još nešto u sličnom tonu? To se hvalim reda radi jer ovaj naslov našao sam posve slučajno, vidio sam plakat, vidio da glumi Scott Glenn, kojeg poprilično gotovim, i odlučio ga pogledati tek toliko da imam o čemu pisati. Ispalo je da se film nalazi točno između ova dva gore spomenuta naslova, ima pravi omjer poštovanja prema japanskoj kulturi, ali morao je ubaciti malo modernih nadzora da ima pravu aromu. To ustvari nije mana, ne kao kod Crne Kiše (koja od cijele japanske policije pravi gomilu ukočenih i nesposobnih idiota) jer jedna podradnja filma je tradicija protiv modernizacije te koliko se svijet promjenio te da uvažena tradicija i život po poštenom kodeksu danas djeluju nekako smiješno, ali da ne treba odustati od toga. Ima tu mana, naravno, ima tu i dobrih stvari, naravno, a bogme ima i stvari za koje nikad ne bi očekivali da ih doznate na ovakav način. Naime, ovdje se spominje i ime Stevena Seagala. Znam, šokirani ste preko svake granice i nimalo se ne čudim jer je i meni prvi dojam bio – koji vrag? Jer znam Seagalovu filmografiju kao stražnji džep iznošenih traperica (tj. znam onaj dio dok nije počeo štancati ŽNJ produkciju) i ovaj film mi nikad nije bio na nikakvom popisu. Svatko treba imati svoje početke, ne, a stari Steven je ovdje bio pozvan ne kao glumac već da napravi koreografiju borbi. Istina, Steve Seagal (kako je potpisan) je onomad bio veliko ime u tom sportu jer je čovjek imao znanje kao malo koji bljedoliki izvan Japana, a usput je i živio tamo, što njegov životopis čini stvarno zanimljivim čak i ako ga ne gotovite kao glumca. ije sad da je koreografija ispala nešto briljantna, ali vidi se da su je radili vođeni nekom logikom, a ne maštom (nitko ne leti deset metara tek toliko da leti) što stvar čini realnijom od većine tih karate/aikido/tea-kwon-do projekata. Sad kad sam vas već poprilično izmorio ovim sporednim stvarima, da pređemo na glavno jelo, zbog toga i pišem sve ovo (i nadam se da čitate s vrlo velikim zanimanjem).

Scott Glenn je Rick. Rick radi sve i svašta u životu (boks je samo jedna od stvari) i čovjek nema baš neku čvrstu egzistenciju te kad mu nepoznati lik u invalidskim kolicima ponudi zanimljiv posao, jednostavno to pristane odraditi. Lova je odlična, usput rečeno. Rick naime mora prenijeti jako vrijedan mač preko carine. Kako je on Amer, nitko ga baš neće detaljno pretraživati i to je trebalo biti to. Osim što ga odmah uhvate neki mutni tipovi koji znaju za mač, uhvate i njegova poslodavca, kojeg po kratkom postupku bace van iz jurećeg vozila, a naš junak, prije smrtne presude, upozna velikog Šefa. Priča s mačem je zanimljiva. Postoje dva. I jako su, jako vrijedna. Problem je što jedan mač ima jedan brat, drugi mač drugi brat i oni se baš ne vole. Nimalo, da budem precizan. Rick samo čistom srećom izbjegne nesretni slučaj metkom u glavu i upozna drugog brata. Jesam spomenuo da su različiti? Ovaj prvi, negativac, je poslovni čovjek, moderno odijelo, multinacionalna firma, Armani. Drugi je tradicionalist. Živi u staromodnom kampu i ućitelj je borilačkih vještina koji se drži tradicije. Rick, nakon što se oporavi, dobije otpust od drugog brata, ali prvi brat sad ima bolju ponudu. Umjesto metka u glavu, Rick će dobiti hrpu novaca ako se vrati natrag kod drugog brata i ukrade mač. Rick to napravi, ali stvari ne idu baš kako je on planirao. Što zbog okolnosti, a što zbog vlastite savjesti, on odluči istražiti sebe kao osobu, a i pomoći tehnološki inferiornijem bratu i tako se pronaći na putu ispravnosti i časti.

Naslov filma, doslovni, je Izazov. To izazov nema nikakve veze s nekakvim borilačkim turnirima, fajtovima od najlošijeg prema najboljem već predstavlja unutrašnji sukob glavnog lika. Ostati na pravednom putu ili podlijeći iskušenjima. Znam, malo je sve to čudno, ali i nije baš. Rick je lik kojeg možda baš i nećete zavoljeti na prvu ruku, ali kroz radnju on počinje izgrađivati svoj karakter i pokazivati se kao nova osoba. To je jedna strana priče. Druga je zanimljiv kontrast između modernog, kapitalistički orijentiranog Japana te starog i tradicionalnog. Film pomalo prvoloptaški upozorava na gubljenje veza sa svojim korijenima i prošlošću te, iako ne poziva da se stara tradicija mora pošto-poto sačuvati, to je nekako generalni podkontekst cijele priče o dva zavađena brata. Prva stvar koju bi mogli zapaziti jeste da nema ninja sranja, trening koji se vidi u filmu je jednostavan, efikasan i stvaran. Tučnjave su realne, efikasne (cilj je suparnika neutralizirati, ne raditi show za susjede) i Seagal je napravio fer posao (vidljivo je da je i on koristio istu tehniku borbe u svojim kasnijim filmovima) zadržavši sve fajtove u granicama normalnog. Naravno, završni obračun je isto tako spoj tradicije i modernog te osim luka i strijele, neizbježnih mačeva i noževa imamo i strojnice, što čini zanimljiv kontrast moderno vs staro. Priča je pomalo… stripovska, iskreno. Dva brata, velika svađa, supranici do smrti, stranac koji usvaja tuđa pravila, promjena karaktera… sve je to već viđeno, ali 1982 godine, kad je film izašao, i nije bilo baš, što mu je davalo određenu svježinu. Također, prikazuje japansku kulturu takva kakva jest, ne modificira je za potrebe glavnog (stranca) lika već njega modificira za priču. Pomislit ćete da bi u ulozi Ricka trebao biti nekakav fajter, ali pogriješili bi jer Glenn je glumac koji nije lijep (ne na tradicionalan način) i nije spretan, ali zna glumiti. Moralne dileme glavnog lika su jako mali dio priče, ali zahvaljujući njemu izgledaju kud i kamo uvjerljivije nego da ih je radio netko tko ima nula znanja o glumi. S druge stranem, tu je i legenda japanske kinematografije, Toshiro Mifune, i on ne glumi. Čvrst, šutljiv lik, od malo riječi. Nije on kriv za to, scenarij ga je takvim napravio. Nije baš sjajno, iskreno, gledati šutljivi lik kamena lica, ali to je Mifune, legenda, a takvi ni ne moraju glumiti da bi bili zapaženi (a nije ni Glenn nekarizmatično derište, što ih čini ravnopravnim partnerima). Radnja kao takva ima svojih usporavanja jer nakon krimi uvoda upada u treniram-prilagođavam se drugim pravilima-mjenjam karakter priču, povremeno ubacujući neka iskre sukoba, prebacujući se opet u akcijski mod rada pred završnicu. Malo će zasmetati što je režija osrednja, iskreno rečeno, te djeluje drvenkasto, ali to su bile početne80-te, bolje se nije baš i znalo, i sve je to moglo biti puno gore da film nije radio provjereni majstor John Frankenheimer. Konačni rezultat je pristojan i gledljiv film, malo klimave narativne strukture, ali s vidljivom namjerom da ispriča priču i pritom ne uvrijedi gledatelja izmišljanjem tople vode već pristojnim prikazom jednog dijela drugačije kulture.

2338317,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2338318,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2338319,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2338321,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2338322,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2338323,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2338324,B5jGH8SUJdtW9mW4BIbKPtiqzHTDZzEtgHM7pp77xTJdMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== 2338325,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA==

2338326,MQy0l6cjwES8zDrzykUt4Br7xTTjA5hdv18jsvaPovtGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 2338320,gs_pOGJAWG7ldB1ZVY4e_dWMjlf7yjGPytQQEAbEW4HRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ==

 

 

 

 

 


1307479460 hunt_for_red_october_ver1 the-hunt-for-red-october-dvd-cover-44

IMDb

Trailer

 

Volim filmove iz serije o Jacku Ryanu. Mislim da su poprilično kvalitetni uratci koji su profitirali iz raznih razloga: glumci, redatelji i ustupci za ekipu koja ne voli čitati knjige. Što se tiče knjiga, nisam ni ja baš nešto oduševljen njima. Ustvari, jedino Red October mogu čitati kad me uhvati neka želja zato što je to gotovo i najbolja iz serijala (oh, znam da ima onih koji cijelu seriju drže superiornom, ali hvala, ne bih hvala) i zato što je Ryan ustvari i glavni lik. Sad, reći ćete Vi, on je glavni lik u svim knjigama, no nije baš tako. Uzmite na primjer Clear and Present Danger (strašno dobar film), to je knjiga, knjižurina, i Ryan se u njoj nalazi u svega 20% radnje (što je još i darežljiva procjena). Nakon nje sam odustao o daljnjeg čitanja, ali zadržao sam se na filmovima. Kako se ovih dana na alternativnim izvorima konačno pojavila poštena verzija posljednje Jackove avanture (koja pak nema nikakve veze s pisanim stvarima), došlo je vrijeme da se ponešto i napiše o tome (da, to znači da ću i o Shadow Recruit nešto zapisati jednog dana) jer već kad sam napisao riječ-dvije o Neposrednoj Opasnosti, pa i o Patriotskim Igrama, da to zaokružimo i s Crvenim Oktobrom, prije nego se bacim na onaj poprilično izblamirani filmić s Benom Affleckom, The Sum of All Fears – koji mi također nije loš. A kako nam se Rusi ovih dana pošteno mlate – međusobno – da se odmah prisjetimo i kako je to bilo dok su zahebavali stare suparnike Amere, ali i na vrijeme kad su ovakvi filmovi bili novitet na tržištu te, oh, ironije li, kako su moćni pali. John McTiernan, jedna strana svetog trojstva strašno talentiranih akcijskih redatelja devedesetih, danas planira novi projekt, sretno mu bilo, ali epitet zatvorske ptičice nekako odnosi prevaku nam svom kvalitetom koju bi mogao ponuditi. No, to su već priče za neka druga vremena.

Kako sam naslov govori – riječ je o lovu na Crveni Oktobar – well, duuuh – i Oktobar je najzajebanija stvar koju je svijet tehnologije mogao izmisliti. Podmornica koja je ekčuli nečujna. Pa si vi sad mislite. Usput je naoružana arsenalom nuklearnog oružja i jednostavno rečeno – to je najgora noćna mora svakog poštenog amerikanca koji misli da su USA glavni u svijetu. I to nije sve, njezin zapovjednik, Marko Ramius, iznenada je nestao s radara (ustvari sonara, ali bit je ista) i nitko ne može točno reći da li je taj tip prošvikao, kako kažu braća Rusi, i ide napraviti dar-mar kod američke obale, ili je čovjeku jednostavno dopizdilo sve to hladnoratovsko zajebavanje i planira prebjeći. Rusi ga žele, očekivano, mrtvog, potopljenog, raznesenog, implodiranog. Amerikanci ga žele isto tako mrtvog, potopljenog, raznesenog i implodiranog. Svi ga love, naravno, ali samo ga jedan čovjek može pronaći – Jack Ryan. Sad, Jack nije baš čovjek od akcije, Jack je analitičar i Jack, zahvaljujući analizi podataka, shvaća što Ramius želi napraviti. Tu sad započinje igra mačke i miša, a stari suparnici silom prilika moraju postati suradnici.

John McTiernan sa svojim je Die Hard filmom uveo akcijski žanr u posve novo, neistraženo područje: područje zatvorenog prostora. To već i vrapci na grani znaju, ali malo se spominje da je Crveni Oktobar ustvari solidan nastavak iste priče. Njegova radnja, više od pola nje, zgurana je u male, jako klaustrofobične prostore nekoliko podmornica. McTiernan nije izumio podmornički žanr, niti je prvi snimio film koji se događa u podmornici, ali mora se priznati da je čovjek uspio napraviti napeti techno-triler (pazite kako nisam stavio “akcijski” u taj opis) koji vas drži u neizvjesnosti cijelo vrijeme dok traje. To treba znati napraviti, bez obzira što je za predložak imao isto tako napeti roman. Već kad sam na ovom dijelu, vrijedi napomenuti da je akcija ispod vode isto tako impresivna; nema statičnosti, nema pomalo dugih dosadnih kadrova plovila te kad krene razračunavanje, napetost je takva da se može usporediti s Top Gunom – osim što je akcija pod vodom. Neću reći da su to najbolji kadrovi ikad snimljeni (ja kako već čudan jesan poprilično gotovim i U-571) ali vraški su blizu vrha. Poslije je Tony Scott popalio pola toga za svoju Crimson Tide te napravio isto tako strašno dobar podmornički film, ali Oktobar je prvi najavio novo doba podmorničkog filma (nije da je isti imao baš nešto izdanaka, ali bilo je par solidnih naslova). Uz radnju koja ima svojih neočekivanih preokreta, cijelom dojmu pomogla je dobra režija, ali i stvarno, ali stvarno impresivna glumačka posada od kojih vrijedi spomenuti Sama Neilla, Scotta Glenna, James Earl Jonesa, Tim Curryja i Stellana Skarsgarda. Sean Connery ovom je ulogom uspio napraviti odmak od svoje James Bond pojave (jedna od onih nekoliko koje ekčuli nešto i vrijede) ali ako njega progutate kao ruskog kapetana, pogotovo s onim jakim škotskim naglaskom… svaka vam čast. Također, od svih ovih imena koja su tokom godina odigrali Ryana, moj osobni favorit bio je i ostao Alec Baldwin. Njegova izvedba je baš ono što se traži; čovjek nije sklon ni akciji, ali ni jakom pametovanju, što je zlatna sredina. Šteta što je odustao od daljnjih nastupa, ne bi mu naškodili u karijeri. No, zato film djeluje bolje nego svi ostali nastavci (koji ne zaostaju puno, nimalo) i djeluje kao da su mu se sve karte odlično posložile; od režije, preko glumaca, pa do same priče, što nas gledatelje čini jako zadovoljnim klijentima.

1843377,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1843378,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1843380,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1843382,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 1843383,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 1843385,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 1843390,5r_xmXX4krQKoVZqnDsjroGIrnm5p1+bJ7HeG6Sv2u62x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== 1843393,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==

1843379,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 1843402,NBkkRTQySiErF+ZjcFnEt1HZOttNH6C8r+KG_z0CA9zLUiAqkAXxkJMsmuoJYNQHtGeAMcKK97fbpLbH+rGI6g== 1843403,3B_x5cr78_CI8jBVh6lFE02GHvYFcSbvQfSbLwWd2r54yH5dzGfraQSztuop7g8E2nGELzdyrhtIXcIJJUmZxQ== 1843404,9Y_D+MKnSm2lhGCiTusEco_SAdU_8LculaCPOv9nm9LRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 1843405,oCdddX6QNYA+aT9gGiNcCgfmE6gOHmAnWMP5vMBUiPR1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== Jagd auf Roter Oktober


l_90022_5aacca1c l_90022_027920f5 silverado movie poster 

IMDb

Trailer

Da se malo vratimo u dobre stare dane kad je sve što vam je trebalo za dobar život sačinjavalo konja, šešir i pouzdani Colt s šest metaka. Krevet vam je bio otvorena prerija, a pokrivač zvjezdano nebo. Sranje, što je onda bilo lijepo živjeti. Netko vas raspiljuga, jednostavno ga ubijete. Nikakvi porezi na dohodak, porezi na rashodak, porezi na dvokorak – nikakvi porezi uopće. Ako bi vam se u vidokrugu i našao neki poreznik, ubijete i njega. Vesterni su američka tradicija dugački niz godina, stvarno jako dugački niz godina i moram skromno priznati, poprilično ih šmekam. Bilo one dobre, kultne i klasične, bilo one malo manje kultne, malo manje klasične, no jednako tako naivne. Volim John Wayna, volim Clint Eastwooda. No, volim i kad se u već ofucani žanr unese doza svježe krvi. Doduše, ne pretjerano originalna doza svježine, ipak su tu temelji i nepisana pravila žanra koja se moraju poštivati, ali svaka je promjena dobrodošla, što povremene projekte čini puno boljim iskustvom za gledanje. Silverado je jedan od takvih, iako baš i nije. To je vestern koji ima sve što treba imati jedan rasni vestert, ali je nekako svjež zbog…pa, idemo reći glumačkog kadra koji se naslagao ispred kamere, ali i zbog način, odnosnu kuta, iz kojeg se uhvatio dotičnih klišeja. Znam, to sad zvuči kao gomila gluposti i uvelike ću se složiti s vama, ali jednoako tako to su i činjenice od kojih se ne može pobjeći. O čemu ja to vama točno govorim?

Lawrence Kasdan zanimljiv je redateljski kalibar, radi malo, ali radi kvalitetno. Nakon što je uspješno istražio dubine noir trilera s jako dobrim Body Heat, pa onda dramske dubine još boljim The Big Chill, nekako je došao na ideju da bi sad mogao raditi vestern. I to ne bilo kakvi već onaj koji će spojiti poznatu ikonografiju Divljeg Zapada uz taa već afirmirano ocrtavanje dobih karaktera. Silverado tako govori jako poznatu priču o gradiću koji tone pod naslagama korupcije, nasilju i nepravdi sve dok u njega ne ujaše tajanstveni stranac. U ovom slučaju, taj isti stranac nije sam već ima prijatelje, a ti prijatelji svojih problema s ograncima loše vlade unutar grada, što u konačnici znači da mora doći do neizbježnog – opasno dobrog puškaranja na prašnjavim ulicama. Kako rekoh, Kasdan nije baš išao izmišljati toplu vodu što se tiče sadržaja, zadržao je ikonografiju (maltene svu moguću) tipičnu za vestern, no onde je napravio nešto svoje i time izveo da film bude zanimljiviji nego bi se to moglo čini zbog kratkog sadržaja.

Prvo malo o likovima. Svi oni imaju nekih svojih problema, istina, i tako ih upoznajemo. Četiri jahača, četiri priče koje se stapaju u jednu. Njihove su priče dovoljno razrađene da budu zanimljivije od prosjeka, no ne i da previše pobjegnu od ustaljenog obrazca koji su viđaju u vestern filmovima (iako imaju pomalo sjenovite karaktere, svi su oni junaci, ne može ih se zamjeniti za ništa drugo). S druge strane, negativci pate od jedne dimenzije, ali to je već ona klasika o kojoj govorim. Zanimljiva je raspodijela uloga. Kevin Kline je baš netipični predstavnik usamljenih junaka tajanstvene prošlosti, ali to ga baš čini idealnim izborom za revolveraša s osjećajem za pravdu. Prate ga Scott Glenn, ali njega ne možete zamijeniti za ništa drugo osim pozitivca, naravno, tu je i Danny Glover kao ponosni afroamerikanac (ili crnčuga, kako vele u filmu) te mlađahni Kevin Costner koji je skoro pa odličan kao nebouzdani mladac sklon upadanju u nevolje (zbog djevojaka, zbog čega drugog). S druge strane, Brian Dennehy je s jako malo toga za rad napravio dosta, stvorio je lik koji ne volimo, ali da se baš previše maknuo od svoje uloge iz First Blood, baš i nije. Pratio ga je Jeff Fahey (njih dva odigrat će koju godinu kasnije upravo suprotne uloge – pozitivaca na istoj strani – u malom krimiću The Last of The Finest) te im se pridružio Jeff Goldblum. Oni koji prate Kasdanov redateljski rad znaju i to da je većina ovih glumaca njegova kuća ekipa (Goldblum, Costner te najviše Kline) i osjeti da su svi bili opušteni, uigrani te da su znali što se od njih očekuje. Zamjetno je da film vuče inspiraciju iz ikonografije žanra, ali i iz nekih klasika kao što je Obračun kod O.K Korala (kojem se Kasdan nanovo vratio kad je baš radio storiju o njemu – Wyatt Earp – s Costnerom kao glavnim glumcem). Što se tiče tehničke strane, nema se što prigovoriti, nije ekstra efikasna, ali nije ni drvena kako zna biti te film, što zbog priča i pažljivo dozirane pucnjave, uopće nije dosadan. Možda nije neki kultni i izvikani klasik (iako ima lijep broj poklonika) svejedno je vrhunski uradak koji nije osramotio žanr već ga je, ako ništa drugo, barem pošteno osvježio.

2305174,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2305184,U9Xeak6R7Z2LIis5W5d7Bbkv8VtYjxUjIGjc9CGOTMa6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2305186,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2305200,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2305202,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2305207,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== silverado-1985-06-g silverado-1985-40-g

2305172,SgF2o+UeJ4XDbYCEKfXQGb4qJirYKnYHlgJ4oyfIww6Z+Me8QeOr6M236TvvQmpHopPJAwEl5OzKtDSbAQBaTg== 2305176,vADbWDL43NRAF3Y53Z1Pp1Z76LkGhMHep_p_6W7601FwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== silverado-1985-03-g silverado-1985-37-g

 

Wild Geese II (1985)

Posted: 4 listopada, 2013 in Akcija, Ekranizacije, Scott Glenn, Thriler

wild_geese_ii CCF21092012_00000_zpsf37c62d0 wild-geese-ii-lst064028 wild-geese-2-movie-poster-1985-1020705728

IMDb

Trailer

Kolega Dragonrage vam je jednom prilikom napravio mali popis filmova koji svoje korijene vuku iz imena ”Wild Geese” (ovdje) i nekako smo došli do toga da sam ja njemu preporučio, on meni i tako je stvar nekako zaokružena. I dok kod njega na blogu možete pročitati jednu inačicu, svojevrsni spin off, filma koji je nastao iz originalne ideje, ja ću vas upoznati s originalnom robom. Doduše, napravit ću mali izuzetak, pa krenuti od drugog dijela, ali to je samo zato što je, naspram, originala, poprilično nepoznat uradak. Doduše, original Wild Geese iz 1978 pratio je šablonu poznatih man on mission filmova; grupa okorijelih ratnika, nemoguć zadatak i puno filmskih zvijezda (ne sumnjam da je i Stallone popalio stvar-dvije iz njega za svoje Plaćenike) koje su sačinjavali Richard Burton, Roger Moore i Richard Harris. Film kao takav nije doživio slavu svojih srodnika, kao što su Were Eagles Dare ili Guns Of Navarone, ali je zato lijepo zaradio izvan američkog tržišta. Kako je film bio ekranizacija romana, tako je stvar morala dobiti nastavak, iako to nije ispalo lagano kao danas. Kako je onda i osrednji uspjeh bio dovoljan da se nastavi s poslom, tako je došlo do Wild Geese II, no ne prije nego je pisac originala, Daniel Carney smislio priču, te i napisao roman. Zanimljiva stvar, dva su filma dijametralno suprotna. Original je ratni film s popriličnom gomilom puškaranja i eksplozija dok je nastavak skoro pa špijunski triler s dosta manje vatrenih egzibicija. No, ono što je ovdje velika prednost, film u fiktivnu priču upliće stvarne fakte i osobe, kao što je Rudolph Hess. Hess do dana današnjeg ostaje enigma,nacist koji je svojevoljno prebjegao u savezničke ruke i dobio doživotni zatvor. Taj zatvor, poznati Spandau, bio mu je dom skoro pola stoljeća i zadnjih desetljeća bio je jedini zatvorenik u njemu. Što je Hess točno znao i zašto je dobio takav tretman nije nikad razjašnjeno, a misteriju zaokružuje činjenica da je 90-i nešto godina star Hess naprasno napravio samoubojstvo. Film koristi Hessa kao glavnu polugu radnje, što je intrigantan potez te savršeno ilustrira kako ponekad ne treba puno izmišljati već samo uzeti ono što nam je pred nosom za inspiraciju.

Film započinje sažetkom originalnog filma, te se radnja seli u 1982 (tada je to bilo sadašnjost) gdje upoznajemo John Haddada, plaćenika, operativca, maricu za sve poslove koji zahtjevaju borbu, planiranje i akciju. Novi zadatak – upasti u inače ne tako lako dostupni zatvor Spandau i izvući Rudolfa Hessa na slobodu. Na njemu nije da zna zašto već samo da to napravi. Osim što je problem upasti u zatvor, probleme mu rade i druge stranke zainteresirane za Hessa, što dovodi do sukoba na jednoj manjoj, osobnijoj razini, ali ništa manje ubojitoj, pokazujući da Haddad stvarno zna znanje. No, još uvijek treba upasti u Spandau i izvući Hessa, a vremena je sve manje.

Za početka par pojašnjenja. U filmu se pojavljuje lik imena Alex Faulkner (Edward Fox) i on je, po priči, brat Allana Faulknera, lika kojeg je igrao Richard Burton u originalu. To je izvedeno po početku snimanja jer Burton je trebao reprizirati svoju ulogu iz originala, no teški zdravstveni problemi spriječili su ga u tome. Također, Roger Moore je isto tako trebao biti dio povratničkog tima, ali je odustao jer nije vjerovao da mu uloga ima nekog jakog smisla (što god to značilo) te je i on otpisan, čime je film, osim imena i pisca romana, postao samostalni uradak s tek maglovitim poveznicama na original. No, straha nema, radnja nije ni povezana s njim tako da to ne predstavlja nikakav problem. Osim Foxa, glavnu ulogu je odradio Scott Glenn, pomalo neočekivano (u to vrijeme nije bio čak i poznato ime, ako ćemo iskreno) ali dobro se uklopio u akcijsku ulogu jer je koju godinu kasnije dodatno nadogradio taj akcijski, ali na malo kvalitetniji način, rezime nastupom u originalnom Man on Fire. Glenn dobar, Fox… njah, tako-tako, a njihovu malo družinu zaokružio je legenda Laurence Olivier kao Hess (kažu, sličnost s pravim Hessom je bila zapanjujuća) te je, kao i Burton, imao velikih zdravstvenih problema, a vrijedi spomenuti da mu je ovo bila i jedna od zadnjih uloga, što još malo popravlja dojam. Ono što je red spomenuti jest da je film poprilično drveno režiran (radio ga je Peter Hunt, čovjek koji stoji iza jednog od najboljih, ali i najomražnijih Bond filmova On Her Majesty’s Secret Service) te da zna vući noge oko nekih stvari (pomalo nepotrebna veza Glennova lika i glavne ženske, inače Bond djevojke Barbare Carrara) te da akcija djeluje korektno, no vidi se da je nije radio ekspert za takve stvari. No, kad se uzme da ni original nije bio baš nešto sjajno režiran (iako je imao spektakularniju akciju) dođu si nekako na isto. Treba ga gledati kao zgodnu špijunsko/prison break priču, malo poznatih glumaca, malo europskog štiha (Berlin ponajviše) i vrijeme bi trebalo proći bezbolno, iako ne baš i za dugo sjećanje.

1650656,CAy56Rwu1NrBC7b01Hj51sy_bKkE2K8SKJaTxFPaHy4ukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 1650658,L0cyFZ37piUCmK497_DWuHzgnztfNI2Q_55t4bUDFoieRZfmSG1Gdil1vCnbWzdYXfZx8x5xKOdDOBKJT3ilMQ== 1650659,XCzyHK6ld6rNYg56IO+8ZBpvZcIazq4wNEKD3JE0IE_67_E7rcN3WH3zLFXCjk0m_I6Z5OehPopFeQz5KPoleg== 1650660,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1650661,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 1650662,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== 1650663,4ed6S3v2zWk1GD6UDxN8BlwT0pTtOMusvGW2t6vM_WRbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 1650664,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ==

1650657,owuFsbgVizWPcAoC2z1eoywF3ocxM0QaxM8dD1rTxD9GjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 1650665,v0tdG0RXXIZuedeBNiBg_g47BdaSphE48allFZ9IUC7uwHdtONkGV7fCXrh_NOS7eKR+MnLdciUDV5eX5Nv_LQ==

 


Sky-LivingThe-BlacklistKeyArt01S3 The Blacklist - Cast Promotional Photos (1)_595_slogo 1374935466000-nbc-blacklist-spader-1307271821_3_4

 

 

IMDb

Trailer

 

Jako poštujem vatrogasce. Policajce nešto manje. Ponešto loših iskustava u mlađim danima, svi smo to prošli, iako, ovo će vas baš šokirati, bio sam posve nedužan. Ali, s vatrogascima sam oduvijek u dobrim odnosima, čak sam jedno vrijeme bio i njihov član. Za taj posao potreban je poseban mentalni sklop jer ulaziti u zgrade zahvaćene požarom, probijati se kroz vatru, dim i otpadke te tražiti ljude u svemu tome… svaka čast. Dragedija koja se dogodila na Kornatima posebna je priča, kao i suđenje koje je nedavno završilo (zapovjednik nije ništa znao, susjed Pero je taj kojeg tražite) ali to samo djelomično ilustrira sliku onoga što možete očekivati dok to radite. Ipak, na filmovima ih baš nema. Naravno, vatrogasci nisu policajci, nemaju razloga biti potkupljeni i raditi razna čudesa samo da bi izvukli neku dobit (iako, vjerujem da se zna i takvo što dogoditi) te ih obični ljudi, ljudi kao vi i ja, gledaju kao na junake. OK, to je malo idealizirana slika njihova zanimanja, a filmovi nas se ne trude posebno razuvjeriti u to, i tu nekako dolazimo do općenite javne slike; policajaci su potkupljiva gamad (ili svojeglava gamad koja radi mimo pravila – takve volimo jednako kao i vatrogasce) a vatrogasci su – junaci. Nema tu ničeg lošeg, kad se nađem u vatrenom okruženju želim da me, dok se davim teškim dimom i mislim koje sve filmove nisam spomenuo na blogu, spašava profesionalac. Znate već. Teško odjelo, kaciga, sjekira u ruci… cijeli paket. Nemam ništa protiv toga da ispadnem kašljajuća krepalina na nacionalnoj televiziji dok me kršni momci izvlače van iz zgrade koja samo što se ne sruši, ja sam ionako ljubavnik, ne ratnik. Rekavši to, pa da se bacimo na filmski posao.

Ron Howard nasnimao se svega i svačega u karijeri, mora mu se priznati da je čovjek svestran, a čak se malo zabavljao i s glumom. Režija mu ipak ide bolje, a kad se 1991 pojavio Backdraft (eksplozivno stanje požara) Ron je u svoju radnu knjižicu upisao još jedan hit, još jedan obrađeni žanr i… ups, malo ćemo se ovdje zaustaviti. Backdraft (naslov nikad točno preveden za lokalno tržište) je spoj nekoliko žanrova; drama, filma katastrofe, trilera, čak i akcije, pa ga je malo teže svrstati u neku kategoriju. To uopće nije loša stvar jer je film lijepo napravljen, samo što je malo maglovit u nekim stvarima. Znam da vatrogasci i nemaju nekog svog predstavnika u filmskom svijetu (dobili su kasnije naslove kao što je Ladder 49) i u vrijeme snimanje bilo je teško za očekivat da će jedna socijalno angažirana drama privući publiku u kina (to i nije tako bezvezno razmišljanje) pa su od filma napravili rollercoster svega i svačega. Priča o dva brata (u ne tako sjajnim odnosima) koji zajedno rade u istoj postaji ima svojih dobrih dramskih trenutaka, no u njihovom se okružju počinju događati čudni požari koji ubijaju ljude (da publika ne bi zaspala) što uključuje vatrogasne istražitelje, a ima tu i ljubavne priče, priče o pohlepi, korupciji i te iskupljenju. Mislim da sam više manje sve pokrio. I danas se taj film vodi kao najbolji koji govori o vatrogascima. Čast tim ljudima, ali to je malo daleko od istine. O, on jest jedan od malobrojnih koji govore o njima, ali nema veze s njihovim pravim radom (pročitao sam razne komentare stručnijih ljudi) pošto su za potrebe filma neke stvari malo… hm, uljepšane. OK, to nimalo ne smeta, da se razumijemo, čak su se i pravi vatrogasci složili s tim, pa to nemojte gledati kao na manu ili mane.

Ono što jest mana je malo zbijen sadržaj koji sve stvari ostavlja nedorečenima. Ne previše, ali dovoljno. Dramska priča je slaba, konflikt dva brata je to, konflikt koji je svrhovit samo zato što između njih postoji tenzija. Kriminalistički zaplet je nategnut preko svake mjere (počinitelj postavlja požare da kazni krivce koji žele zatvoriti vatrogasne postaje) jer je bolesno neuvjerljiv po pitanju motivacije (nijedan vatrogasac ne bi na takav način ugrožavao tuđe živote) te film iz početnog dramskog okvira jako brzo sklizne u istražiteljske/triler vode. čiju radnju presjecaju impresivno snimljeni kadrovi požara. Howard radi gotovo genijalnu stvar; na ničemu se ne zadržava predugo, efikasnim scenama ocrtava radnju, ne stvarajući dubinu, no ne može se reći ni da je ostao na samoj površini. Nešto između, ali uglavnom nedorečeno ako se pažljivije pogleda. Zato mu je glumački cast briljirao, što jest jest. Kurt Russell pruža jednu od svojih jačih izvedbi, William Baldwin je ljepuškast dečko kojemu talent nije jača strana, uvijek pouzdani Scott Glenn, pa Robert De Niro kao vatrogasni istražitelj, ali cijeli show krade Donald Sutherland kao spaljeni piroman. Nevjerojatno, ali s toliko zvijezda (tu su i dame Rebecca De Mornay i Jennifer Jason Leigh) balans između svih njih je čudno neviđeno, svi imaju svojih pet minuta. A vrijedi spomenuti i najboljeg sporedog glumca – vatru. Scene požara čudo su neviđeno, spektakularne i intenzivne, plus što su i glumci bili u njezinu središtu. Odjel za pirotehniku se bome fino iskazao, toliko dobro da je završne scena u kemijskoj tvornici postala dio atrakcije u Univerzalovom studiju. Možda ne toliko realističan koliko je mogao biti, kreativan po pitanju specijalnih i praktičnih efekata, pomalo tanak s motivima glavnog negativca, dobrano zapaljiv glumačkim imenima i više nego dobro ispričan film koji baš ne ide u neke strogo određene kalupe. Nije mala stvar za napravit, a mora se priznati da je i uspjela jer film nakon dvadeset i nešto godina još uvijek djeluje svježe kao da je jučer snimljen.

1753350,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 1753361,e037NFsh+Krq06U7tnE3LMvUmnWzIKMK6lhhB+S0g9uMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 1753365,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaEtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 1753368,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 1753379,KGA8kuoMlRTexsKB8MiJpZYSkXPJlDG_aSjZB2NyY5et5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== The Blacklist - Cast Promotional Photos (4)_595_slogo The Blacklist - Cast Promotional Photos (5)_595_slogo The Blacklist - Cast Promotional Photos (6)_595_slogo

1753351,pHMv1gcHKLVl+xKKmvFD2nxfmQhXdQMZ8BFBk3Hj2Vx1Em+3vDb9zfon3uv_jNxJfz3ogxTr3jHE26akqhRXcA== 1753352,MQy0l6cjwES8zDrzykUt4Br7xTTjA5hdv18jsvaPovtGjloOH+T4rMz5VSWRYOGwLjvcjUu1YrRzqTUZsIYyBg== 1753356,RHiWxIYOZM4_DKBBV4Zps9RB9BzKFkCGLc9MaJ6FCNZQKXpUImk5zedcpGARclisRsOgZPo21DBk1HOxAsM8iA== 1753360,Ch5IaQqnxxXrfoqhNaMHsk_Tn6biqPwv1WKFW8fmhtv37f0lxjx99739iAnbLhL0RGx37Cc1sqYCy1AsbIYeeA== 1753372,kbAjQ2AVf2rYpUKme42Sv4p5RZ5tEmm90NM5dkbf0Rr7Y6ndrWVt3TSkakTsbdK0YDjzV1xJTYwtQa_3w1eR_w== The Blacklist - New Promotional Poster - Never Trust a Criminal_FULL


IMDb

Trailer

 

Nikad mi nije bilo jasno zašto poneki filmovi nakon nekoliko godina promjene originalni naslov. Tako je i ovaj film iz prepoznatljivog Saigon postao pomalo bezlični Off Limits. S druge strane, mogu razumjeti promjenu jer Saigon (kao i cijeli vražiji Vijetnam) je bolna točka mnogih Amera. Pad Saigona i ono poznato bježanje helikopterima iz ambasade i danas u njima izaziva loša sjećanja, a kad imate film koji se tako zove, pa… recimo samo da nećete dobiti previše simpatizera. Ipak, ovo nije ratni film, barem ne klasični. Ovo je kriminalistički triler koji koristi šareno okružje dotičnog grada za pričanje drugačije priče. Ima to svojih mana, ali i prednosti jer kad radite u gradu koji ste takoreć okupirali, pokušavate razriješiti umorstvo kurve za koju nitko ne mari, među građanima koji bi vas radije vidjeli mrtve, onda je to zanimljivo mjesto radnje. I dok je originalni naslov filma savršeno opisivao  (ne pad dotičnog grada) ovaj drugi naslov izvučen je iz nekog službenog riječnika (nešto kao što Broken Arrow označava nestanak nuklearnog oružja) i znači kretanje službene osobe tamo gdje joj nije mjesto. Ili nešto u tom smislu.

Buck i Albaby su par vojnih policajaca (ustvari CID, nešto kao naš SIS) koji rade u vrućoj zoni zvanoj Saigon. Njihov posao je svaštara, od natezanja s pijanim vojnicima, do traženja pijanih vojnika, ali uskoro dobiju zanimljiv posao. Netko je roknuo jednu kurvu, prislonio joj Colt 45 na glavu i BANG. To inače ne bi bilo tako zanimljivo da na mjesto zločina nije pronađena oznaka visokog časnika. I to nije sve, naši junaci će otkriti kako ta kurva nije jedina već da ih postoji nekoliko, sve ubijene na isti način, a njihova istraga vodi pravo u vojni vrh, što se ne sviđa svakome. A osim istrage, naši junaci morat će početi čuvati i svoja leđa, što od žitelja Saigona, koji su baš pravo oduševljeni Amerima, što od ljudi koji baš i ne vole kad se baca loše svjetlo na green mean machine vojsku.

Inače sam slab na te vojne-istražiteljske filmove, ali oni su rijetki ko djevica u javnoj kući. Jedini koji mi dolazi u sjećanje je Generalova Kći (strašno dobra knjiga, btw) gdje John Travolta igra isto tako istražitelja (opet CID istražitelj) ali u mirnodobskom razdoblju. Prvo ću reći koja je najveća prednost filma (ustvari ih ima nekoliko) – lokacija. Film je snimljen u Bankoku, u pravoj red light četvrti, uz prosječnu temperaturu od 40 stupnjeva. Ne može bolje djelovati više autentično (Vijetnam je tropska zemlja, što se obično zaboravi u filmovima). Druga stvar – glumci. Willem Dafoe, Fred Ward, Scott Glen (mala, ali jebeno efektna uloga)… što da vam pričam dalje, ta ekipa zna glumiti i čitanje telefonskog imena bi napravila zanimljivim. Znači, lokacija i glumci – check. Priča je više manje bez mane pošto ima pravog istražiteljskog posla i dovoljno intrigantnih rukavaca da vam drže pažnju. Pogriješit ćete jedino ako ovo uzmete kao ratni film jer rata ni nema (dvije scene sveukupno). Mana je možda poneki klišej: buddy-buddy par, crnac i bijelac, vojska će naravno, pokušati zakočiti istragu, ali naspram svega ostalog, to su sitnice. I u samoj radnji imate dovoljno toga neuobičajenog (kao što je časna sestra koja pomaže našim junacima) da nadopuni osnovno. Također, meni omiljeni dio, izostalo je poznato filozofiranje o tome kako je rat sranje i što mi radimo ovdje. Dodajte tome i fin tempo, dobru kameru i dobijete paket koji vas sigurno neće razočarati u ugodno prohladno subotnje veče.

Man on Fire (1987)

Posted: 21 ožujka, 2011 in Akcija, Ekranizacije, Scott Glenn, Thriler

IMDb

Trailer

 

2004 pojavio se film maštovito preveden kao “Tjelesna Straža” s provjerenim duom Tony Scott i Denzel Washington, storija o prijateljstvu tjelohranitelja i male djevojčice. Ona bude oteta, on kreće u osobnu vendettu. Film je bio dočekan solidno, lijepe kritike, lijepa zarada, malo uobičajenog holivudskog pretjerivanja…i to je to. Idemo, ruke gore, tko je znao da je to remake naslova iz daleke 1987 godine? Vjerujem da je netko i znao, možda je netko čak i gledao originalni film, no u ovom dobu interneta, torenata i svega ostalog – originalni film kao da ne postoji. Ništa, nula, zilč, jedino ako ga kupite kao dvd s njemačkim coverom (način na koji se našao i u mojoj kolekciji – još jednom se moram zahvaliti filmskom kolegi za trud) i tek onda možete guštati u pravoj stvari. Ne shvatite me krivo, nemam ništa protiv verzije iz 2004, radi se o posve korektnom filmu, ali mi je bio malo previše…ušminkan. Želite znati kako izgleda prava stvar…well, step in to my office, jer bio jednom jedan…

Creasy, bivši nešto (prošlost našeg junaka ostaje malo mutna) koji je imao loša iskustva na zadnjem poslu. Preko frenda dobiva laganu gažu dadiljanja bogate američke obitelji stacionirane u Italiji. Creasy ispočetka želi sve to napustiti jer njegov posao se svodi na dadiljanje njihove zanemarene kćeri, no, mic po mic, između njih dvoje se stvara jedna prijateljska veze, a njezina dubina će izroniti na povšinu kad djevojčica Sam bude oteta, a Creasy odluči istjerati stvar na čistac svojim načinom.

Dva filma, istini za volju, imaju identičnu liniju radnje, ali drastične razlike u izvedbi. Problem remakea leži u činjenici da su u igri poznati glumci s A liste dok u originalu imaju štih prirodnosti. Ne shvatite to krivo, Scott Glen je karizmatična njuška, s hrpom pametnih odluka iza sebe, ali je dovoljno niskog profila da se njegova slava ne nameće u prvi plan. Njegova izvedba je suptilna, on je čovjek koji se otuđio od cijelog svijeta i zbližavanje s jednom podjedanko otuđenom djevojčicom za njega znači ponovno otkrivanje ljudskosti. A iznenađenje (i to ono pravo, kakva Dakota Fanninig) jeste Jade Malle u ulozi djevojčice (ne trudite se, nije ostvarila nikakvu karijeru) Sam. Tiha, samozatajna, ni blizu tipičnog derišta kakve viđamo u američkim filmovima, s takvom izvedbom da vam jednostavno mora prirasti srcu (što automatski znači kako prihvaćamo da je i Creasyu prirasla srcu). Prvi dio filma je jedna gotovo intimna drama s takvom radnjom i momentima da je to baš ugodno za gledati. Drugi dio, onaj kad shit hit the fans, razdvaja remake od originala. Blah, to radi i prvi dio filma, ali samo da naglasim kako su dva filma nebo i zemlja. Kada Creasy krene u svoju osvetu/istragu, to nije lijepo. Akcija je brza i prljava, smještena u one mračne kutove Italije o kojima tek čitamo. Za razliku od Denzela, koji u remakeu popije pet metaka i za dva tjedna je veseo i čio na nogama, Scott to radi sporije, a ostatak filma gotovo vuče svoje tijelo. U osveti i sukobima nema glamura, svaka sekvenca i scena više izaziva iskonsku nelagodu nego nekakvo divljenje radi pirotehnike. Na pamet mi pada i izraz “realno”, što je, budimo iskreni, nešto što se teško može dogoditi u ovakvoj vrsti filma. Spremio sam se čak i na neke prigovore, ali ih jednostavno ne mogu pronaći. Nema ih, doslovce, osim ako vam se ne sviđa cast, gluma i tema filma, ali u tom slučaju gledate posve pogrešan film. Za sve ostale koji znaju cijeniti originalnu robu, ovo je vrhunski primjer kako se rade trileri i filmovi osvete. Stara škola. Brzo, prljavo, realno i krvavo. Uz emocije.