Archive for the ‘Star Trek’ Category


972123_392001254255795_666898424_n l_120844_28a7efa3 F78808B0C75DDEBE83B3EB786EA395BD2BFC0EC4C9D30_1004_1500

IMDb

Trailer

Oduvijek sam volio kad film ima odmetnički štih. To, narafski, dolazi od priče, scenarija i početne ideje, ali kad taj isti koncept primijenite na serijal koji… recimo to tako, voli pravila, onda stvari ispadnu zanimljive. Stari Star Trek je doba prošlosti, u rangu s video-kasetama, radio-kasetama i dinosaurima. Nema ga više. OK, razumijem, došlo je novo doba, filmski biznis je najgori biznis, treba pronaći novo tržište i potencionalne konzumere novog proizvoda. To ne znači da mi se to sviđa, dapače, ispalio sam popriličnu gomilu negativnosti što se tiče Star Trek (2009) i planiram još, ali to ne znači da ne razumijem kako tako stvari moraju stajati. Zato je ”stari” serijal još uvijek dostupan, danas više nego ikad. Imate DVD, Blu-Ray, Shit-Ray, sve dostupno jednim klikom miša, a kako ja inače volim pisati o stvarima koje su malo izvan vremena, podcijenjene i obično loše dočekane, red je da se opet malo vratim natrag na kapetana Picarda i njegovu družinu desperadosa. Kaubojska usporedba ovdje ima smisla, vjerujte mi, jer kad se jedan stand-up kapetan, koji je slika i prilika britanske uštogljenosti (s francuskim imenom) i krutog praćenja pravila (iako ih svako malo krši) okrene protiv svojih poslodavaca… hej, to zvuči baš onako kako bi trebao zvučati film po mom ukusu. Da sad baš govorimo o sjajnom filmu… i ne baš, ali zanimljivom to da. A riječ je i o filmu koji se na neki način i oprašta od stare garde (da, znam da još postoji Nemesis – o tome kad dođe vrijeme) jer uz akciju, pomalo humora i priču koja drži vodu (barem u Trek svemiru) ovdje je zadnje ”opušteno” druženje s posadom Enterprisea jer se u idućem filmu stvari tako radikalno mijenjaju da Pobuna djeluje kao projekt nastao dok su glumci mali opušteni odmor te su ga proveli u nabacivanju zanimljivih ideja. Gotovo da se osjeti kako je snimanje (i cijeli projekt) nastalo pod prijateljskom i opuštenom atmosferom, prije nego je Star Trek vlak skrenuo u vode strogo poslovnog zgrtanja zelenih dolara. Rekoh to (da izbacim to iz sebe) pa da se laganini vratim natrag na onaj odmetnički štih. Jer kad pronađete planet koji je tako očit ekvivalent za Izvor Mladosti (ili Vječnog Života) naravno da je netko s lošim planovima u blizini. Još bolje ispadne kad je to nitko drugi do all mighty Federacija jer stvari postanu baš pravo zabavne.

Federacija kao takva nije bila prikazivana često kao netko tko će raditi loše stvari. Doduše, postojali su pojedinci sa zlim planovima, (Neotkrivena Zemlja) ali naglasak je bio na ”pojedinci” od kojih je moglo lagano oprati ruke. A izvor vječnog života je primamljiva stvar, priznajte, i vi bi imali nedoumice oko eksploatacije toga čuda, i kad se Federacija udruži s drugim lošim likovima… onda imate hrpu loših likova kojima netko mora stati na kraj i pomrsiti planova. Taj ”netko” će biti Jean-Luc Picard i njegova posada i to u pravoj maniri Doca Hollidaya i Wyatt Earp (Saddle up, lock and load – reče Data) jer valja spasiti stanovnike planeta, a valja izmijeniti i pokoji fotonski torpedo s negativcima. Jedna stvar koju vrijedi napomenuti ovdje jest da su Trek filmovi s posadom Nove Generacije uvijek uspjeli raspodijeliti stvari da svi glumci dobiju po pet minuta vremena (OK, Nemesis je to malo zaribao fokusirajući se na Picarda i Datu) te to ni ovdje nije omašilo. Cijela posada ima svoje scene, što je dobro za sveukupni dojam ”zajedničke” avanture. Tako Picard ratuje na zemlji, a Riker u svemiru (najurnebesniji trenutak cijele priče jeste da je cijelim fricking Enterpriseom moguće upravljati preko običnog – joysticka!) i to dodaje na dinamici. Mislim, cijeli film je OK mješavina istraživanja i akcije, kao i malih moralnih poruka te jedne ogromne kritike USA politike zapakovane u SF priču. Rekoh to, pa da kažem koju i izvan kalupa.

Film je jednostavan. To shvatite doslovno. U njemu nema prevelikih misterija, spletki, ogovaranja i tračeva – vozi ravnom prugom. To je i jedan od razloga zašto se na filmova s novijom posadom gleda kao na produžene televizijske epizode. Također, ti su filmovi snimani u doba kad je Trek bio uhodan posao malih produkcijskih budgeta i velikih zarada, što se i osjeti. Dok je Prvi Kontakt imao dizajn setova ravno iz serije, Pobuna se odlučila za još jednostavniju opciju – stvarne eksterijere. Sve je to lijepo za vidjeti, ali ako steknete dojam da djeluje pomalo produkcijski siromašno, iako drugi dio filma, koji ima ponešto akcije u svemiru to kompenzira. Također, možda je samo do mene, nova ekipa za efekte (ILM je iz nekog razloga otišao ovaj put na godišnji) nije napravila baš bang-up job. Kako je ovo prvi film (tako kaže trivija) koji je u cijelosti izgrađen od CGI-ja… imao sam dojam da su se trebali još malo praksati prije konačnog posla jer pola svemirskih scena djeluje… skoro kao nacrtano vodenim bojama (iako ima poneka dobra scena, nije sve osrednje). Naravno, dosta tih… štucavica je pokrpano dosta brzim tempom, film jedva da ima praznog hoda, s nekoliko uvijek zabavnih pričica (Picard ima polu ljubavni interes sa stanovnicom planeta, Troi i Riker opet otkrivaju stare osjećaje) a može se priznati i da se već uhodanoj ekipi dobro pridružio i veteran F. Murray Abraham, iako je njegov lik još samo jedan zlokobni gad kojeg volimo mrziti. Dosljedna režija Jonathana Frakesa nije podbacila, iako je očevidno da je naučio na ekrane manjeg formata, što je dovoljno za prolaz, iako ne baš sjajnu ocjenu. Znači, laganini priča koju je moguće primijeniti na nekoliko stvarnih kutova, ponovni opušteni i zaigrani nastup stare ekipe, ponešto vizualnih ljepota planina Sierra Nevade i ponešto zdravih svemirskih scena da Trek film ima sve što treba. Teško da ga se može nazvati vrhuncem Trek filmova, ali prelazi na stranu onih bolji. Ako ništa drugo, barem gledljivijih.

 2058922,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2058923,v5JjlPyBPsyIQpFsrJwnAtFexJAgnrPXNyucYxCFPRSNLCuMe9dOulg7+qzq9tJ7WroLIafwPOXqaJEsd2LS4Q== 2058925,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2058930,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2058941,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2058947,J8pewl_AL5lVjAz0EF78Zj+1+ep9VZmtno7d6guTTjRw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2058950,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2058955,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwC5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ== 2058957,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== enterprise-e in4 star-trek-uss-enterprise-ncc1701-e-insurrection-modeling-kit_MLM-F-4738814312_072013


l_51151_0117731_144d34dd l_117731_5e3c70ab l_117731_040f8e69 l_117731_d06c9863 l_117731_647b1128

IMDb

Trailer

Nikad nisam volio pisati, govoriti ili razmišljati o Prvom Kontaktu. Ništa osobno, naravno, iskreno ću priznati i da je (vjerojatno) riječ o najboljem filmu u kojem se pojavila The Next Generation posada i taj epitet nosi s razlogom: film uistinu jest dobar, štoviše odličan, ali hvalospjeve neću započeti time već činjenicom da mi osobno i nije pri vrhuncu liste naslova koje redovito gledam. Kako sam ja stvarno cool lik, ono, primjer neutralnosti, to uopće neće smetati da kažem što u njemu vrijedi i što vrijedi…pa, malo manje. Svi filmovi iz tog, kako stvari stoje, neuništivog serijala (samo čekam da se dogodi prvi flop, pa da onda vidim nastavak priče) imaju mane, puno mana o kojima bi se moglo govoriti danima, no na njih treba gledati u cijelom kontekstu, zajedno s uvjetima u kojima su nastali, scenarijima, prošlim rezultatima i tako dalje, i tako dalje. Najzanimljivija mi je ”činjenica” kako je danas postalo popularno govoriti o financijskim uspjesima. Novi Star Trek film (doduše, već je i ”stari” jer ”novi” Into Darkness tek treba izaći) zaradio je oku ugodnu hrpu dolara, što jest jest, ali nisu ni stari filmovi puno kaskali za njim. Moj omiljeni argument kad me netko prozove ”nostalgičarom” jeste to da je ”Generation”, općenito najslabiji film iz Picard ere, uspio natući oko 180 milijuna na 35 budžeta. Hej, nije se Zemlja pomakla, ali to je zanimljiv uspjeh kako god da pogledate. Znači, financijskim argumentima se može parirati. Umjetnički? Ja ne bih išao tako daleko i uplitao umjetnost u jedan Star Trek film jer bi to bilo…pa, neprimjereno. I nije moje područje, hvala lijepo, držim se stvari koje znam. No, odužih priču (dugo već nisam pisao o Trek svemiru) i zaboravljam na glavnu stvar. Prvo, mali memory lane sa sadržajem.

Ovaj put Picard i posada novog, redizajniranog Enterprise E ima poveći problem u svojim rukama. Spas čovječanstva. Ne zajebavam vas, njihov stari neprijatelj Borg je odlučio malo izmijeniti svoje the resistance is futile i zaigrati na provjerenu kartu sjebemo li vam prošlost, sjebani ste i u budućnosti. Gotovo pravi evil plan kakvog se ne bi posramili ni najbolji Bond negativci, a plan im i uspije… na cijelih 20 sekundi. Njihov peh je taj što se Enterprise našao uhvaćen u vremenski procjep (napravljen od strane Borga) i da ispravi stvari, kreće za njima u prošlost. Vrijeme radnje: odmah poslije 3 svjetskog rata (tu je negdje pukla Europska Unija), a posao je zanimljiv. Omogućiti prvi let broda opremljenog warp pogodnom. Borg, podmukli kakvi već jesu, ovaj put ne igraju na kartu čiste sile već tihe infiltracije, što Enterprise dovodi u poziciju da predstavlja posljednje uporište i idealno mjesto za bitku o kojoj će se odlučiti sudbina našeg malog planeta.

Započnemo li s onim očitim, odmah se vidi da je upotrijebljena premisa koja je prije uvijek upalila: putovanje kroz vrijeme. I, naravno, vesele stvari koje dolaze uz nju, kao što je susret novog i starog. Nije se moglo pogriješiti ni s upotrebnom dobrog starog Borga, gadnog i praktički najzajebanijeg Trek neprijatelja (samo što je već postao izlizan od upotrebe) a i posao režiranja odradio je već uhodani majstor Jonathan Number One Frakes, čime je tradicija glumac sleš redatelja uspješno nastavljena. To su dobre stvari. Sad idemo na one odlične stvari. Scenaristički gledano, film je imao potencijala postati itekakva zbrka, no, nije. Sve ima glavu, tijelo i rep. Što je još bolje, u radnju je ugurano nekoliko pod radnji što dodatno naglašava kako ovo ipak nije običan, brzopotezni akcić kakav je mogao postati. Uvijek zabavni Data i njegova težnja prema ljudskosti, Borg Kraljica, Picard i njegova gotovo bolesna opsesija da zgazi Borg što jače i bolnije može (paralela s Moby Dickom i Ahabom možda djeluje prozirno i prvoloptaški, ali ima smisla) bez obzira što će žrtvovati u tom procesu. Imamo i demistificiranje klasičnog motiva ”ljudi imaju tehnologiju, boljitak, dobitak, sreća i leteći medvjedići” – bullshit. Prvi warp brod izgrađen je zato što je njegov izumitelj Zefrem Cochrane želio otići na plažu i barit zgodne komade. Prvi Kontakt ima, dakle svega. Ne izostaju ni pravi sukobi unutar broda, Alamo style (the line must be drawn here! – reče Picard) a bogme, filmu je definitivno pomoglo što je prešao na digitalne efekte jer izgleda k’o grom. Šteta je samo što nema više ”svemirskih” kadrova jer bi ispao još spektakularniji.

Rekoh vam sve to, da kažem još koju (sad tek vidim da sam s razlogom malo vukao noge oko recenzije za ovaj film – puno toga za pokriti) o drugim stvarima, više tehničkim, manje narativnim, da zaokružim dojam. Već kad sam kod tih digitalnih efekata, da priznam kako uistinu razumijem ljude kad se žale da stari Trek djeluje kao produžene epizode (doduše, to je malo i čisto pretjerivanje) zato što interijeri Kontakta djeluju izvučeno iz serije. Cijela Borg oprema je već viđena, kao i poznati Enterprise hodnici, i bogme se nije nešto posebno nadogradila da izgleda bolje na velikom ekranu. Prigovor uistinu uvažen s te strane. To je, koliko mogu pronaći, i jedina mana cijelog filma. A već kad sam krenuo sa silnom hvalom, da i zaokružim u istom stilu. Glumački je postojan, stara ekipa je na mjestu, no svakako treba izdvojiti i par pridošlica kao što je James Cromwell. Ne samo da se dobro uklopio već je lik rasturio. Njegov Cochrane može mirne duše ići na listu najšarenijih karaktera koji su se pojavili u Trek svemiru, a njegova izvedba fina je protuteža Picardu, koji je u ovom nastavku dobio priliku pokazati legendarnog kapetana u nešto ljudskijem obliku, spremnog na sve i svašta, a ne samo na diplomaciju. Lijepo promjena. Ustvari, cijeli film je ugodna promjena jer je Nova Generacija u ovu avanturu otišla sama, uz malu pomoć provjerenih ljudi iza i ispred kamere, novih efekata, razrađene priče i dovoljno materijala da svi budu više-manje zadovoljni. Bez okova starih filmova, odlično je položila test kreativnosti, dobre zabave i maštovitosti. Promjene nikad nisu loša stvar, samo ih treba znati napraviti, to je jednostavno.

2362785,LyKsE1o66losar9UZgmnCxR_CCKUqwLRbjc+xMVH3B3A3JOh__fQc34RQgqOqiMB5Vy7O0I_Mf_JO+wT648x9w== 2362791,rWZx7p8vVzQUGr8rLFjDdWAv+jhDWfARkJc7p9xGumYxB8p7Zw50lHXINS4aMZjiGVpvAqIDYMYV5UgFGC08XQ== 2362794,1ebr0NNurHg7pyGaqTGvKFi1mYu8tK50F3X2zZsiWwAMnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2362795,94U6YpHIF+CNCWp4GKnMnkYolD4TQoevtACYGxv3rr6t5nv32EGTV6zGRHbiSj4J6iXr2vhUzGnCwmhp5HRNsQ== 2362798,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2362802,X4YPq7tnDfN1LnJ+7AyJACj9v2pc175O_NIAaWnm2JyeikKpPI9Pt112wst1Lq3gpOlSW4gK8peoaQp3srLcBw== 2362803,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2362804,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2362805,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== 2362807,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2362808,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2362813,YbaW+S0Nk9IrXO0QCnIQawdIBHTqZL2AId_hyIjlV1i5vlLma+InCuf+WGyZGONpFG54BcGDKzs2m9EcdXUIwQ==


IMDb

Trailer

 

Prva stvar na koju morat misliti kad izjavite da idete raditi film za fanove jesu upravo fanovi. Njih ne smijete zaboraviti, ne ako im se želite pošteno odužiti što su svojom intervencijom uspjeli spasiti jednu posve otpisanu seriju (originalna TOS serija) i od filmova napraviti sasvim pristojne hitove, koji su pak postali globalni fenomen. The End? Ne baš. Fanovi su intervenirali još jednom i od otpisa spasili posljednji izdanak Star Trek franšize, Enterprise. Doduše, život su mu produžili za još jednu dodatnu sezonu, ali svaki pokušaj se cijeni (za sve ostale muke i probleme i entuzijastično ubijanje serije obratite se njezinim stvaraocima) te je jedna lijepa gesta snimiti film samo za njih. Ipak, nećemo zaboraviti da Hollywood nije mjesto koje živi samo od lijepih gesta jer je tamo glavni miris (osim smoga koji dolazi iz Los Angelesa) : miris novca. Početna ideja bila je spojiti dvije kompletne posade legendarnog Enterprisea u jednu nezaboravnu avanturu. Lijepa ideja, ali malo preambiciozna (čitaj: koštala bi mucho dinero za snimiti) pa je malo… ublažena spajanjem dvojice kapetana. James T Kirk i Jean-Luc Picard zajedničkim snagama spašavaju svijet. Mokri san svakog star trek obožavatelja, ne? Naravno da jest, ne sramite se priznati (ja priznam) i ideja, koliko god zvučala površno, imala je potencijala za puno, puno veće stvari od onog što je isporučeno. Zvjezdane Staze: Generacije nisu loš film, da se odmah razumijemo, ali nisu ni sjajan film. To je film… za fanove.

Ideja o spajanju dvije posade u jednu nije ideja koja je došla samo tako producentima, još dok su filmovi stare garde harali po box officu, televizija je odlučila da je vrijeme za malo… unaprijeđivanje starog koncepta. Novi kapetan, novi (bigger) brod, nova posada i bolji efekti. Star Trek: Nova Generacija rasturila je globalno, napravila ono što originalna serija nije uspjela (barem ne prije silnih repriza), probila se na prvo mjesto gledanosti i punih sedam godina imala zavidnu gledanost. Prelazak na veliko platno bilo je samo pitanje vremena. S jedne strane imamo podsjetnik na staru gardu koja je godinama donosila ugodan profit (a koja je i prirasla srcima vjernim gledateljima) a s druge strane tu je novija publika koja je s nestrpljenjem čekala da odvoji teško zarađeni novac da vidi nastavak avantura svojih junaka. Naravno, trebalo je zadržati i ono prepoznatljivo: malo akcije, malo humora, malo… svega ostalog. Iako je ovo spoj dviju posada (barem po reklami) to baš i nije čista istina. Scenarij je (šlampavo, ako ćemo iskreno) odlučio spojiti samo dva kapetana, no film ima fokus na novijoj posadi. Nakon što James T Kirk pogine na dužnosti, spašavajući novi Enterprise B (a kako bi drugačije i otišao) radnja ide u ”sadašnje” vrijeme, do ”usidrene” posade Enterprise D, koja dobiva novi zadatak. Netko je napao nekoga, netko je tražio nešto, netko planira napraviti ovo ili ono. Novi karizmatični negativac jest Soran (koji bi bio niš’ koristi da ga ne glumi legenda Malcolm McDowell) i njegov plan je pravo dijaboličan: pomaknuti orbitu jedne planete kako bi uhvatio jedinstvenu vremensku anomaliju koja preseljava sve one koje uhvati u neku vrstu raja gdje vrijeme ne igra nikakvu ulogu, gdje se sve želje ostvaruju i gdje svi problemi prestaju. Ono što Soranu daje malo mesa na kostima jeste njegova motivacija: njega boli neka stvar za svjetsku dominaciju već samo želi ponovo vidjeti svoju obitelj. Ne možemo ga baš mrziti, što je uvijek lijepa gesta. Ipak, koliko god to bilo razumljivo, ipak je krivo, a da bi se stvari ispravile, Picard će morati potražiti pomoć još nekoga ako želi zaustaviti Sorana. Nikog drugog do James T Kirka, koji je isto tako zaglavio u vremenskoj pojavi zvanoj Nexus. Njih dvojica, rame uz rame, krenut će u posljednju bitku za spas čovječanstva.

Film, kako sam napomenuo, ima centralni fokus na mlađoj posadi, ali zašto je to film za fanove? Da bi to razumjeli trebate poznavati seriju. Zato je tu Data i njegovi osjećaji (barem pokušavanje da ih razumije), a pojavljuje se i Spot, njegova mačka koju je imao u seriji (kasnije je nestala iz big picture). Spominje se Farpoint, postaja odakle je krenula Nova Generacija (iliti prva epizoda), dodatni negativci su dvije klingonke: Lursa i B’Etor, izvučene pravo iz serije. Tu je i Guinan, vlasnica lokala Ten-Forward iz serije i inspiracija za odjeću Josipe Lisac, koja dobije nekoliko pojašnjenja o sebi (Whoopi Goldberg je, navodno, preklinjala da joj dodijele gostujuću ulogu u seriji) a ponovi se i poznato razdvajanje Enterprisea na dva dijela prilikom akcije. To su sve sitnice koje su obilježile seriju i ovdje su ne baš u svojstvu neke radnje već da ih se ljudi prisjete. Scenarij je korektan, ništa bolji ili gori ostalih iz serije, a dodatni plusovi idu na dinamiku i korektnu režiju (kažem korektnu jer film djeluje kao produžena televizijska epizoda, s malo jačim budžetom) Davida Carsona, jednog od redatelja koji su radili na seriji. Da je moglo bolje, moglo je, no poznata štedljivost nije ni ovdje izostala, pa su neke scene ”ukradene” iz prethodnog nastavka Neotkrivena Zemlja (rasturanje bojne ptice) a ta je štedljivost dovela do toga da film sasvim lijepo zaradi (oko 180 milja diljem svijeta) čime je misija ispunjena. Doduše, prelazak na veliko platno pomogla je i sigurna gluma svih uključenih (iako SVI mogu čistiti cipele Patricku Stewartu i McDowellu) kao i to što je malo prije toga serija palila i žarila sedam godina po mali ekranima. Nesigurni koraci, kako bi se reklo, uz malu pratnju starijih roditelja, ali film je uspio u nekoliko osnovnih stvari. A) Nova Generacija je uspješno zamijenila mali ekran velikim. B) Film je zaradio dovoljno da opravda sve one zle jezike kako će biti neuspjeh. I C) Fanovi su dobili film za sebe. Iako ne djeluje baš kao neki ambiciozni plan, lijepo je vidjeti da je uspio. I da je otvorio vrata većim, drugačijim i boljim stvarima koje su došle nakon ovog filma.


IMDb

Trailer

Zanimljiva stvar, jedna od mnogih, jeste ta kako u nekim drugim vremenima relativni neuspjeh nije nužno značio kraj svega dobrog. Kada je William Shatner svojim redateljskim debijem The Final Frontier uspio napraviti ono što je rijetkima uspjelo (napraviti jako loš Star Trek film) filmski studio nije odmah otpisao cijelu franšizu, stavio lokot na vrata i rekao doviđenja svima koji su sudjelovali u njezinu stvaranju. Ne, gospodine, bila su to drugačija vremena. Doduše, iako loš, peti je dio svejedno pokrio troškove svojeg nastajanja, te nabacio koji milijun u kasicu-prasicu, što je bio, recimo to tako, mali plus u cijeloj priči. Novo poglavlje priče vam je ispričao J.J Abrams. Sada ste sigurno zastali i upitali se o kojem vragu govorim, kakav Abrams kad na vrhu stoji posve drugačiji naslov. Zanimljiva stvar, kako sam već rekao, novi dio Star Trek univerzuma trebao je govoriti o mlađim verzijama poznate ekipe te njihovom prvom zadatku. Stari, poznati i već dobrano uhodani glumci (i nakupljenim godinama nagriženi, da budem malo zloban) trebali su se pojaviti na početku i na kraju filma. Nakon skoro dva desetljeća ta je ideja izvučena iz naftalina i snimljen je posljednji Trek film. Ali, ima još (kao u reklami za usisavač s milijun dodataka) Abrams je rekao da će Star Trek 2 biti nešto kao Neotkrivena Zemlja, da će se fokusirati više na odnose između Federacije i ostalih, da će biti unutrašnjih spletki itd, itd. Nije on ni blesav kako se čini na prvi pogled. Zašto? Zato što je šesti dio Trek svemira jedan od najboljih, ako ne i najbolji (lome se koplja između Khanovog Bijesa i njega) te svako referiranje na njega pomaže ako želite dobiti na kredibilitetu.

A film vrijedi zato što su se u igru vratili neki prokušani veterani. Osim što je glumio, Leonard Nimoy napravio je i priču, a režije se prihvatio Nicholas Meyer, čiji je pouzdani pristup nisam-gledao-nijedan-trek-film-ali-zato-ću-napravit-gledljiv-film doveo do Wrath of Khan (znakovito je što se oba njegova bore za prvo mjesto najkvalitetnijih, ne). Njih dvojica odlučili su napraviti posljednju avanturu poznate posade i reći jedno dostojanstveno zbogom seriju. Misija uspjela, ali to je bio zbogom tek za neke članove glumačke posade. O tom drugom prilikom. A njih dva su složili priču koja all mighty Federaciju pokazuje u malo spletkaroškom izdanju, ne tako sjajnom i bajnom, a kakva bi to priča bila da nema i pokoju dobru urotu. Atentat na nekog dužnosnika dolazi u istom paketu. Posada Enterprisea bude optužena (ustvari Kirk i McCoy) da su izvršili atentat na glavnog klingonskog pregovarača jer ne žele da dvije strane sklope mir. Radi toga dobiju suđenje i progon u svojevrsni Gulag, odakle se tek trebaju iskobeljati van. S druge strane, Spock i ostatak posade mora pronaći pravog krivca, kao i spriječiti da ostali sabotiraju mirovni sastanak. Tu je i klingonska strana, pojedinci koji su isto tako protiv mira, te će, naravno, kad-tad morati ukrstiti fazore da vide tko je domišljatiji u bitci.

Iako film ima nešto prepoznatljivih elemenata koji su proslavili filmove (General Chang u interpretaciji Christophera Plummera može biti brat blizanac Khanu) najpametniji potez je okretanje političkoj strani cijele priče. Ne zato što je politika tako jako zanimljiva već zato što taj dio skoro da i ne postoji u Trek svemiru, ili se jako malo govori o njemu. Naravno da ne postoje idealizirana društva, pa što bi Federacija bila posebna po tom pitanju. Radnja je dovoljno intrigantna da bude zanimljiva svima, i onima koji vole pošteni svemirski fajt, i onima koji vole intrige iza zatvorenih vrata. Podloga je (Klingonci i ostali, jel’) korektna, ali to je ionako samo da se reflektiraju stvarna politička sranja koja su se događala kroz desetljeća. Akcija je besprijekorna, iako malo već viđena (Chang recitira šekspirijanske ulomke, što je radio i Khan) i sasvim dobro dozirana da omjeri budu kako treba. Glumački cast dao je sve od sebe, kao i uvijek, te se dostojanstveno oprostio od onoga što im je donijelo slavu kroz prošla desetljeća. Ali, zanimljiva stvar (još jedna) za one koji imaju brzo oko, tu su uletjeli i Michael Dorn kao klingonski odvjetnik koji brani Kirka (mali uvod u ulogu Worfa iz TNG koja će ga proslaviti), Rene Auberjonois kao starfleet časnik (kasnije će se proslaviti kao Odo iz DS9) te David Warner, koji je odigrao drugačiju ulogu i u petom dijelu Trek filmova. Tko voli bezvezne trivijalnosti, ovdje ih ima kao u priči. Na stranu to, što uopće imam na ponudi. Punokrvni Star Trek film, poznate likove, priču koja zadire u do tada neistražena područja, korektnu akciju i intrigu, zrno uobičajenog humora, korektne glumačke izvedbe, dobar tempo radnje i sigurno režiju. Puna šaka brade za to da se ovo proglasi jednim od najboljih filmova franšize.


IMDb

Trailer

Svaka vožnja mora imati barem jednu rupu na svojoj ruti, to je kao činjenica zapisana u kamenu, a filmski serijali, pogotovo oni dugovječniji, nisu nikakva iznimka od tog pravila. Nakon četiri nastavka koji su lijepo zaradili, pokrenuli serijal, dobili i ponešto finih kritika, bilo je i za očekivati da će se kad-tad pojaviti jedan koji će biti sve suprotno od toga. U Star Trek svemiru, Posljednja Granica obično ima počasno mjesto… kao najlošiji dio. Što je istina, ako ćemo iskreno, film je loš, no nije katastrofalan i cijela ta priča ima svoje zašto i zato te bi bilo nesportski barem naglasiti te dijelove da se dobije cijela slika. Iako je možda najlakši put svaljivanje krivice na Williama Shatnera, koji je odlučio preuzeti redateljsko kormilo Enterprisea iz ruku Leonarda Nimoya, to je samo jedan dio problema koji su uspjeli udariti u film, a oni najjači obično su još naglašeniji: ambicija i tanka priča. Sada, netko će reći da Star Trek serijal i duboke priče nikad ni nisu bile par iz snova, ali to je daleko od istine. Hard science fiction materijal oduvijek se znao skrivati u pozadini, no ležište je obično bilo prebačeno na nešto jednostavnije stvari, svakodnevnije (osveta, humor, društvene razlike) dok je tek prvi dio išao linijom manjeg otpora. Posljednja Granica pokušala je vratiti se na taj put i doživjela gadno izlijetanje iz tračnica. Ambicioznost i tanke priče nikad nisu išle zajedno, za to treba jak scenarij, što peti dio franšize nije imao. Ali… idemo redom.

Nakon što je Povratak Kući postao najgledaniji film serijala (130 milja čistog profita) producenti su odlučili staviti dodatni pritisak na Shatnerova leđa, da nastavak bude barem blizu tog financijskog rezultata. Nakon što je akcija već prošla kroz dva nastavka, pa onda humor, netko je odlučio napraviti malo tvrđi SF film, da bude raznolikosti, vjerujući da ozbiljnost pogoduje uspješnosti. Priča koja govori o Vulkancu, Spockovu izgubljenom bratu, te koji otme Enterprise da bi krenuo u epsku potragu za – Bogom? – na papiru je možda djelovala dobro, onako, žestoko filozofski, ozbiljno i sve to, ali u cijelom tom procesu zaboravilo se na jednu stvar. Filmovi temeljeni na jednoj ideji nikad ne prođu tako dobro jer kad se stvari ograniče na jednu ideju, onda se ograniči i kreativnost, što je ovdje i više nego očito. A izostanak kreativnosti doveo je do toga da film nema centralnog negativca pošto Sybocka ne možemo mrziti (iako ima nešto univerzalno što imaju svi vjerski fanatici) ali ga baš i ne možemo razumjeti. Čak i cijela ideja oko određene točke na kojoj ”završava” svemir djeluje previše smiješno (nekako u stilu da je Zemlja ravna ploča i da se na njezinu kraju nalazi gadan vodopad) gotovo kao da je osnovnoškolac smislio zaplet te ga popunio s prvim idejama koje su mu došle na pamet.

Scenarij je sam po sebi, odmah u početku, postao velik dio problema, ali i njegova realizacija se nadovezala na to kao šumski požar jer ambiciozna ideja zahtjeva i opasno dobru izvedbu, što je nemoguće za izvesti ako nemate pravu podršku. Stalni suradnik na efektima ILM ovaj put je uzeo pauzu (štrajk, lova, kamatari, što god) i film je vizualno ispao na razini obične epizode originalne TOS serije. Kad se tome pridoda Shatnerova drvena režija u dijelovima koji bi svoju atraktivnost trebali temeljiti na vizualnom, nije nikakvo čudo što film djeluje najmanje tri stepenice ispod ostatka serijala. Potpuni promašaj ipak je izbjegnut dopadljivošću uvodnog dijela, gdje je interakcija među glumcima opuštenija te se provuklo i ponešto humora i film ustvari drži vodu dok se ne otkrije pravi motiv otmice Enterprisea. Jer u tom trenutku prestaje sva inspiracija (scenaristička) i započinju narativni problemi. Publika je to odmah uvidjela, a nije pomogao ni izostanak specijalnih efekata te je konačni score filma bio debelo ispod očekivanja (oko 50 milja zarade). Vrlo važno upozorenje prije gledanja ide nekako da se očekivanja drže stvarno nisko, da se ne gleda na uspješnost prijašnjeg dijela serijala i tek onda se može dobiti prolazna ocjena. Ali, ista ta ocjena nikako ne bi bila prolazna da se radi o filmu koji nema veze sa Star Trek serijalom, to je stavka koju vrijedi naglasiti, i teško da bi dobio ikakvu preporuku za gledanje. Ovako je skup poznatih lica, poznate terminologije i poznatog okružja samo donekle spasio stvar od generalne propasti, a tko zna… ako niste baš previše zahtjevna publika, možda vas i na trenutke zabavi. Samo možda.


IMDb

Trailer

 

Uvijek kad naletim na pitanje ”koji vam je najdraži obiteljski film” nekako uspijem izvaliti Zvjezdane Staze, Povratak Kući, onaj gdje ekipa iz budućnosti lovi par kitova u prošlosti te pritom stvara čuda neviđena. Tko god da čuje taj moj odgovor prvo me pogleda kao da sam osobno došao iz 23 stoljeća, a onda slijedi prijateljsko uvjeravanje kako sam nešto pomiješao. Star Trek serijal nije namijenjen obiteljskog druženju, fotonska torpeda i fazori, nepristojni negativci i sve ostale zabavne stvari ne idu u opis onoga što se obično drži materijalom uz kojeg bi, recimo, svi obiteljski članovi mogli provesti ugodno vrijeme. Nakon njihovog uvjeravanje slijedi moje, koje obično započinje s ”Ali, znate, u ovom nastavku nema toga i toga…” što obično zna uroditi plodom… nakon određenog broja sati uloženog u detaljno opisivanje radnje filma. I svih mogućih gegova na koje mogu naletjeti u njemu. Izmori to čovjeka. Predrasude su zeznuta stvar, to vam moram otvoreno reći, i ako niste skloni određenom eksperimentiranju, prijateljski savjet je da ne čitate dalje ovaj tekst. Ako ste pak skloni…pa, poslušajte priču ponovo (vjerujem da je neki znaju i jako dobro) jer vrijedna je ponavljanja.

Četvrti dio možda nije najbolji dio cijelog serijala, ali je bez premca i daljnje rasprave najduhovitiji. Nakon što su prošla dva nastavka (drugi i treći, jel’te) bili napetog ugođaja, puni atrakcija za sve uzraste (kako koji od njih, naravno) došlo je doba da se ponovo pokuša proizvesti nešto novo. Ovaj nastavak je ideja samog Spocka (poznatijeg pod zemaljskim imenom Leonard Nimoy) koji je samoinicijativno otišao kod producenata i rekao da bi ovaj nastavak trebao biti nešto lakši, bez ka-bum dijelova koji su serijal postavili na tračnice uspješnosti. Jedna obična, topla, humoristična priča o stvarima koje uzimamo zdravo za gotovo. Malo je reći da se kroz film proteže jedna zgodna ekološko propagandna poruka veličine samo Enterprisea, ali Spasite kitove inicijativa je akcije takva vrsta radi koje mi takve moralne poruke apsolutno ne smetaju.  Pao je dogovor, pa je pao još koji dogovor u vezi same priče, scenarija, humora ( detalji, detalji, detalji) i USS Star Trek Numero 4 mogao je krenuti svojim putem, s kapetanom Nimoyem za redateljskim kormilom.

Ukratko, 23 stoljeće je, ljudi su par stotina godina ranije uspješno poubijali sve moguće kitove u svim našim oceanima i sad je došao dan naplate. Nepoznata sonda gadne snage dolazi do Zemlje i ispušta čudne zvukove koje kapetan Kirk i njegova posada uspije dešifrirati kao… glasanje kitova. Kako su kitovi autohtoni stanovnici jedino Zemlje, sve što se može napraviti jeste sjesti i plakati nad grdom sudbinom koja nam se sprema. Ili možda ne. Kitova je moguće pronaći… u prošlosti. Kako? O, lagano, određena brzina, određeni kut, malo kruženja oko Sunce i stvar je riješena (osim što naši junaci taj put rade u klingonskoj ratnoj ptici koju su popalili u trećem dijelu nakon što su napravili totalku na vrlom Enterpriseu). U prošlosti tek započinju zanimljivi problemi jer susret dvije posve različite kulture ne može proći bez nekoliko… incidenata.

Današnja komedija pati od onog što se tradicionalno naziva zahodskim humorom (kod mene u knjizi piše bullshit humor koji nije smiješan) i napraviti inteligentnu komediju nije lagan zadatak. Također, teško je uopće započeti s nabrajanjem i uočavanjem svih nijansi humora koji se proteže kroz cijelu priču. Tako je tu i zamjena identiteta (Chekov bude proglašen za Ruskog špijuna koji radi za, khm, Zvjezdanu Flotu, što je prvi hint da se nazovu kola za Vrapče) kritika medicinskog sustava, posebice američkog (McCoy metode zbrinjavanja pacijenata uspoređuje s Inkvizicijom i time da su oni još bili blagi) tehnologije (Scotty pokušava razgovarati s računalom u dobu kad je ono jedva radilo i preko tipkovnice) a nije moglo ni bez kulturnih referenci (urnebesni dijalog između Kirka i Spocka i značenju psovanja u običnom razgovoru). Film ima i ponešto izravne akcije kakva bi se trebala poduzeti protiv nezakonitog kitolova (nahuškati klingonski ratni brod na kitolovca je jako dobro riješenje) malo drame da ne bude sve baš opušteno (alienska sonda dok kažeš keks posisa sve zalihe energije na Zemlji) i malo efekata da se zna kako jer je to ipak Trek film (putovanje oko Sunca). Kako je sve to snimano na Zemlji, glumci su ovaj put mogli imati normalnu interakciju s drugim glumcima (umjesto da zure u plavu platno) te je i njihov doprinos veći, no možda ne toliko bolji koliko opušteniji. Režija je uobičajeno dobra te filmu, usprkos humorističnom i opuštenom tonu, ne nedostaje i dinamike i zanimljivosti, kao i preglednosti. Opušteni je pristup doprinjeo da film postane najveći hit u serijalu (do pojave posljednje papazjanije) s oko 130 milja zarade na 20 uloženih, a inovirao je i putovanje kroz vrijeme kao nešto što ima potencijala za još pokoji nastavak. Kad se danas pogleda, film je bio popriličan eksperiment i kockanje jer odstupiti od rutine koja se pokaza uspješnom nije mala stvar, a njegovi rezultati su takvi da se može reći i nešto izvan Star Trek svemira – inteligentan humor je i najbolji humor. Ako ne vjerujete meni na riječ, pogledajte film, sve će vam biti jasno.

 

 


IMDb

Trailer

Danas ako želite nešto riješiti i biti sigurni da će to ostati riješeno trebaju vam dvije stvari. Plava koverta i oku ugodna gomilica eurića. Ništa se to posebno nije mijenjalo od prijašnjih vremena. Plave koverte su se dijelile oduvijek, ali nisu sve bile napunjene eurima već su neke znale imati i ponešto… drugačiju ponudu. Onu koja uključuje redateljski stolac. Nakon što je The Wrath of Khan došao u kina, pokupio ugodnu gomilu dolara i požnjeo dobre kritike, nastavak sage bio je samo pitanje vremena, mjeseca, dana i sata. Problem koji se pojavio jeste taj što je na kraju drugog dijela jedan od ključnih likova završio svoju službu na USS Enterpriseu, doslovno, te nije bio nešto posebno zainteresiran da se vrati natrag. Ipak, svi mi imao svoju cijenu, a tako i Leonard Nimoy. Želio je sjesti za pravo kormilo jednog Trek filma i studio mu je to omogućio. Problem jedan riješen. Problem dva. Kako vratiti natrag jednog od najomiljenijih likova serijala natrag u Star Trek svemir bez da to bude proglašeno… bezveznim. Ipak nisu mogli ignorirati drugi dio (ili barem njegovu završnicu) pa je cijeli taj povratak (doduše i potraga) postao okosnica trećeg dijela. I tu dolazimo do trećeg problema. Ne velikog, ne baš tako ni izraženog, ali dovoljno zanimljivog da ga se mora spomenuti. Treći dio serijala nastao je na jednoj ideji o tome da je pojedinac ipak važniji od većine i da se radilo o neovisnom filmu, koji nije morao biti spojen na prethodni dio radi kontinuiteta priče, vjerujem da bi bio puno bolji nego što jest. No, već kad je snimljen, da kažemo ponešto o dobrim i lošim stranama još jednog malog eksperimenta koji će kasnije postati uobičajena rutina među glumcima popularne franšize.

Nakon što je Khan aktivirao bombu/projekt Genesis u prethodnom dijelu, uspješno se stvorio novi planet. Ali, kako to već ide, mane su već tu. Planet nije stabilan, a ima i nekih čudnih nuspojava kao što je možebitno oživljavanje nekih… pridodanih materijala. U Federaciji, Kirk i kompanija sjedi doslovce na rukama jer zapovjedništvo je odlučilo ne popravljati teško oštećeni Enterprise, a i planet Genesis je postao jako huš-huš tajna (toliko o utopijskim pogledima na svijet). Cinični Dok McCoy pak ima svojih malih problema, i to s zelenokrvnim goblinom (njegovo ime od milja za Spocka) jer mu je isti u naslijeđe ostavio…pa, sebe. Unutar njegova uma. Da stvar bude još bolja, pojavljuje se i Sarek, Spockov otac, koji naše junake informira da se svima dragi Vulkanac može vratiti natrag među živi svijet u posebnom obredu. Ali, prvo treba vratiti tijelo, a usput i riješiti pitanje-dva nekoliko agresivnih Klingonaca (o, da, ovdje su još bili ljuti protivnici) što je posao koji će zahtijevati još pokoju žrtvu od naših junaka.

Kada se sve zbroji, film je dostojan nastavak započete serije, ali ono što je kod njega zamjetljivo jeste da je ostao nekako… bez pravog ukusa. Nakon što je drugi dio uspio otvoriti posve novi put u serijalu, kombinirajući dobru akciju, kao i osjećaj avanture, u ovom se odlučilo dati šansu i spiritualnoj strani cijele priče. Ništa komplicirano ili previše filozofski nastrojeno (što je napravljeno u prvom filmu) kako se ne bi izgubila dinamika koja je doprinijela da serijal promijeni svoj vizualni izgled iz statičnog u moderniji. Ali, jednako tako se osjeti da nisu htjeli previše mijenjati dobitnu formulu prethodnika, pa se i ovdje upotrijebio opasan negativac kako bi publika kojoj misaone razine filma ne odgovaraju previše imala svoju zabavu. Nažalost, Christopher Loyd, iako dobar glumac (ali gotovo neprepoznatljiv pod klingonskom maskom) nije stvorio lik kao što je bio prethodni Khan već je ispao još jedan od u nizu bezličnih negativaca koji svojom pojavom ne znače ništa posebno. Kako je publika u prošlom nastavku dobila nešto emotivnog začina u obliku Spockovog žrtvovanja, ovdje se upotrijebio isti trik, ali sa slabijim rezultatima pošto sporedni likovi iz prošlog filma (Kirkov sin i Saavik) nisu dobili nikakav prostor da se razviju te nam do sudbine ovog prvog nije ni najmanje stalo. Cijeli scenarij kao da je malo muku mučio s popunjavanjem sadržaja koji je izgrađen oko ideje o Spockovom povratku.

Ipak, nećemo ga proglasiti promašenim jer ima sasvim zadovoljavajuću količinu vizualnih atrakcija (budžet je ovaj put bilo malo veći, 17 milijuna) a sama priča, ako joj oprostite neke prvoloptaške mane, ne vrijeđa inteligenciju zato što se vidi uložen trud da ne dođe do toga. Zanimljivo je i to da se Star Trek franšiza ponovo povezala s imenom George Lucasa. Njegov Industrial Light & Magic studio preuzeo je još u Khanovom Bijesu izradu specijalnih efekata, što je doprinijelo da filmovi izgledaju puno bolje od prvog dijela, a ni Potraga… ne zaostaje za njim, ponegdje ga čak i nadmašujući. Iako je postao još jedan veliki financijski uspjeh, Potraga za Spockom nekako je uspjela ostati u drugoj polovici serijala, onoj koju možete gledati, za koju možete reći da je punokrvni dio serijala, koja će isporučiti očekivano, ali koja baš i ne ostaje previše u sjećanju kao neki drugi nastavci. Usprkos tome, doznali smo i to da je Leonard Nimoy sposoban redatelj koji je bio u pravo kad je mislio da može savladati jedan ovakav projekt, a time je utro put i nekim drugim glumačkim kolegama da naprave istu stvar. Eksperiment je time u potpunosti uspio.


IMDb

Trailer

Kažu ljudi da je Khanov Bijes najbolji film iz serijala Star Trek filmova. Tko sam ja da se protivim ljudima. Pomaže i to što se uistinu i radi o jako dobrom filmu, pa ne moram ispravljati pogrešne navode ili krive pretpostavke, ali da je baš najbolji… to je ipak nešto što ovisi o nečijem osobnom ukusu, o čemu se, po pravilu ne bi trebalo raspravljati. Ja sam razred-dva mlađa generacija, pa će mi Picard i njegova družina uvijek biti za nijansu draža, no to ne umanjuje činjenicu da je Bijes jedan od školskih primjera kako nešto popraviti i ne izgubiti ništa od dobitne formule te ga pretvoriti u naslov koji ne ovisi o generacijama ili vašoj osobnoj odanosti drugim posadama. Nakon što je prvi film zaradio 90 milijuna i nakon što su njegovi tvorci junački podnijeli opće kritike da je spor i dosadnjikav, planovi za nastavak ipak su mogli biti pokrenuti, ali ujedno i promijenjeni. Iako cijenim njegove osnove o širenju humanosti kroz sliku i riječi, nastavak je ovdje samo radi pozitivnih brojeva s blagajni, što mu nećemo zamjeriti jer je ekipa iza kamere prvo sjela i rekla da, ako žele zadržati staru publiku i dovesti novu, moraju ponuditi drugačiji koncept od već viđenog. Redatelj Nicholas Meyer dobio je samo dva uvjeta za rad na nastavku kojih se morao pridržavati. Nemoj slučajno da film bude dosadan i produkcijski troškovi ima da budu tako niski kao da se pleše limbo. Rečeno-napravljeno. Šest ljudi stvorilo je napet scenarij (što prkosi onoj izreci puno babica, kilava djeca) koji po prvi put uvodi dobitni dio slagalice (karizmatični negativac) te mijenja odnos ozbiljan science fiction udio na stranu avanturističkog science fiction dijela, što je potez koji postavlja kurs, da se slikovito izrazim, cijelog serijala prema neistraženim stranama filmskog stvaralaštva.

Kirk i njegova posada ovaj put moraju riješiti neke stare poslove, za koje su misli da su odavno završeni, s genetički poboljšanim primjerkom vrhunskog ratnika imenom Khan Noonien Singh. Khan i posada Enterprisea imaju dugu zajedničku prošlost, točnije od onda otkad ga je kapetan Kirk prognao na napušteni planet i ostavio ondje u uvjerenju da će se snaći sami. To je bila istina, ali nešto se dogodilo i Khanov je plodni planet postao pustinjska pustoš (u kojoj je Khan izgubio i svoju družicu) te se sad, oho-ho godina kasnije, njemu pruža dojmljiva prilika za osvetu jer all mighty Federacija traži prazan planet za testiranje nove naprave imenom Genesis. Genesis je ideja o tome da se prazan planet pretvori u plodan, ali jednako tako može proći i kao opasna bomba jer, ako se na planetu nalazi bilo kakav život, bomba ga izbriše radi stvaranja novog. Cilj: Zemlja. Plan: izbrisati ljudsko stanovništvo. Nakon što preuzme federacijski brod, Khan i Kirk mogu započeti opasnu bitku gdje će obojica dobiti priliku za testiranje vlastitih osobnosti. Jedan prednosti genetskog inženjeringa, a drugi godine iskustva putovanja po svemiru.

Osobno, ja volim pošteni fajt između karizmatičnih ljudi, nema ništa boljeg za gledanje ako scenaristi znaju svoj posao i naprave ga većim od života. To je i bit Trek serijala: avanture veće od likova samih (što ne iznenađuje jer tvorac serije Gene Roddenbery je cijeli taj koncept istraživanja i služenja po pravilima pokupio iz romana o Horatiu Hornbloweru) i kad se koncept isporuči u ovakvom obliku – sve mane se mogu oprostiti. Ili barem ne otvoreno spominjati. Doći ćemo i na to jer za početak treba napomenuti jedan mali podatak iza kamere. Ovaj je film koštao svega 10 milijuna, ali ne zato jer je ekipa radila za kruh i vodu već zato što je redatelj Meyer prvo sjeo i pogledao prvi film, pa uzeo sve što se moglo uzeti od onoga što nije završilo na ekranu (čak je upotrijebio i ono što se već vidjelo: kad Enterprise stoji na pristanišnom doku to je ravno iz The Motion Picturea) te je tako srezao troškova na veličinu kikirikija. Film je zahtijevao jako malo nadogradnje u odijelu za specijalne efekte (osim interijera) što je praktična stvar kad bolje pogledate. Montaža je napravila sljedeću stvar. Ubrzala je izmjenu kadrova i tako dobila na dinamici te film djeluje svježe čak i danas, a ujedno je i prikrila upotrebu ostataka iz drugog filma. Pošten posao, kapa dolje i tako to. Sljedeća stvar. Dijabolični negativci uvijek su bili prisutni, a ujedno tako su postali i klišej. Spuštajući osnovni sukob na osobnu razinu dobila se zgodna karakterizacija  glavnom negativca, što Khana čini rijetkom zvjerkom među SF negativcima jer ga baš i ne možemo samo tako mrziti, a ne smeta (nimalo) ni poletna izvedba Ricarda Montalbana te nije nikakvo čudo što je jedan od najpopularnijih nemesisa cijelog serijala (sve me strah što će JJ Abrams napraviti s njim). I, da, nekako je neobično za vidjeti da su inspiraciju crpili iz šekspirijanskih likova (iako velike kićene riječi znaju biti malo over the top tokom filma) što je još jedna zabavna novotarija kojoj će se serijal vratiti tokom godina koje dolaze. Znači, imamo dinamiku, imamo dobrog negativca (ustvari je cijela ekipa bila u dobrom glumačkom raspoloženju) i imamo posve zadovoljavajuću priču koja zadržava pažnju. A imamo i određenu emocionalnost koju stvara ne baš očekivani kraj. Koji? Za to ćete ipak morati pogledati film. Doduše, imamo i nekih uobičajenih problema kao što je gluma sporednih likova (nisu bili baš svi na razini zadatka) te neka… dječja scenaristička rješenja (kao što je univerzalni kod za preuzimanje cijelog broda) ali to su sporedne sitnice za koje su i autori znali da će malo… stršati te su ih ugurali u dijelove kad je napetost najveća da se ne vide. Teško da ga možemo nazvati filmom bez ijedne mane, ali možemo reći da su odlično prikrivene, što ga čini zabavnim, napetim, donekle i originalnim te bi ispao sasvim solidan film i da nije povezan s ostatkom Star Trek svemira. Ali već kad je povezan s ostatkom svemira, onda ćemo tu činjenicu staviti pod još jedan plus. Najbolji film u cijelom serijalu? Odgovor na to pitanje neka bude vaš osobni izbor.


IMDb

Trailer

 

Da nije George Lucasa, ne bi bilo ni Star Treka. Sad kad sam vam privukao pažnju i kad već mogu čuti horde fanova kako se spremaju da me linčuju radi te izjave, odmah da nadovežem kako je to istina. Pošto se pojavila zla krv zato što je redatelj posljednjeg Star Trek filma više puta naglasio kako je veći obožavatelj Star Warsa nego Star Treka (pa nas ni ne čudi što film sliči onom prvom) ta povezanost traje već duže vrijeme, točnije od samih početaka oba serijala, ali ne na način na koji bi vi mogli pomisliti. Stvar je čisto financijske naravi, zelembaći, gomila njih, glavni je razlog zašto je uopće nastao prvi Star Trek film. A počelo je sa Star Wars, koji su, posve neočekivano, postali opasan stroj za stvaranje novca na kino blagajnama te tako natjerali neke glavešine filmskih studija da se zapitaju što bi vrijedilo iskoristiti iz prašnjave arhive kao novu poslasticu za gledatelje. Originalna serija nije bila baš tako gledana, ruku na srce i tako to, već je kultni status stekla brojnim repriziranjem, što je opet hvale vrijedan učinak za nešto što je opasno sličilo trashu. Zabavnom trashu, ali ipak trashu. Film kao takav uopće nije bio planiran za kino već za televiziju, nešto kao dva sata intro za novu seriju, a tako bi i ostalo da se u priču nije ubacio i drugi krivac zašto postoji Trek franšiza. Steven Spielberg. Njegovi Close Encounters of Third Kind drugi su jezivi stroj za kupljenje novca od navine publike te je Paramount Studio odlučio da njihov film ipak neće ići na TV nego pravo u kino, jer, očito, došlo je vrijeme isplativog SF-filma.

Gledajući iz današnje perspektive, prvi film iz franšize (nazvan jednostavno Igrani Film) čudan je po svim mogućim kriterijima koji ljudi očekuju da vide kad se govori o Zvjezdanim Stazama. To je film koji koristi opasno tvrd science fiction mojo te kao takav iskače ne samo kao ponuđeni naslov godine kad je izašao već i u ostatku serijalu ostalih Trek filmova. Umjesto fazora i fotonskih torpeda imamo mistiku i hladni neistraženi svemir te spoznaju kako smo u omjerima beskonačnosti posve beznačajni. Sam koncept istraživanja nepoznatog nije nov, dapače, cijela originalna serija nastala je na tim temeljima, ali ovdje su dodana pitanja u vezi nadrastanja kreacije svojih kreatora, što na prvi pogled djeluje nekako filozofski, čak i hladno, ali stimulirajuće intrigantno s obzirom na blještavu površnost naslova koji su punili kina. Da ne kažem kako je bilo… neočekivano vidjeti jednog James T. Kirka, tog najvećeg švalera preko sedam galaktika, kako ustvari djeluje ozbiljno i posve u istražiteljskom duhu. Priča oko koje su se okupili svi članovi starog serijala jednostavna je: nepoznati objekt razorne snage prilazi Zemlji i na Kirku je da vidi što se može napraviti. USS Enterprise kreće u svoju novu, filmsku misiju. Misterija i nepoznato, plus neki likovi koji su u deset godina repriziranja postali dio američke javnosti, zvučalo je kao koncept koji ne može propasti. Ili pobaciti. No, dogodilo se ponešto od oboje.

Sama priča filma nije loša, dapače, intrigirajućih ideja nikada dosta, a kad se tome pridoda da postoji mali twist na kraju (porijeklo tog nepoznatog objekta) radnja filma najmanji je problem. Ne treba previše uzimati za zlo što likovi nemaju nikakve karakterizacije, njihova je pozadina poznata (iako su izvan Amerike bili tako-tako poznati) te se scenarij nije previše prenatrpavao detaljima koji bi možda pomogli razvoju likova, ali bi još više zatupili oštrinu početne ideje. Glavni problem je u činjenici da je film: dosadan. Nećemo uljepšavati, reći ćemo kako stvari stvarno stoje. Predugačak, preusporen i to bez nekog razloga osim da se postigne atmosfera ozbiljnog SF filma. Sama ozbiljnost postignuta je dobrom idejom, a dugački kadrovi stvorili su i ponešto atmosfere koja zna prizvati klasik 2001 Odiseju u Svemiru u sjećanje, no kad se sve zajedno zbroji, nepotrebna statičnost i opasno drvena režija (koja dolazi u kombinaciji s neinventivnim kadrovima) gotovo da poništavaju postignuti trud. Njegova vizualna strana korektna je, ali ispod razine očekivanog jer u cjelokupni izgled uloženo je 45 milijuna dolara (što ga je jedno kratko vrijeme činilo i najskupljim filmom po omjeru tadašnje vrijednosti dolara) i za te je godine to bila jezivo visoka cifra. Film je svejedno uspio postići solidan uspjeh na blagajnama (oko 90 milja zarade) i otvoriti vrata daljnjim projektima, ali to mu je nekako sekundarna vrijednost. Originalna je u tome što se odlučio biti drugačiji od onoga što je bilo u tadašnjem kino repertoaru i publici ponuditi nešto novo, ozbiljnije, što je potez hvale vrijedan. I uspio je zadržati osnovnu bit originalne serije: istraživanje, otkrivanje novih stvari, itd, itd, što je još jedan potez hvale vrijedan. Ako se zadržimo na njegovoj priči i radnji, radi se o filmu koji ne podcjenjuje vlastitu publiku već ih poziva da se samostalno uključe u cijeli proces postepenog otkrivanja smisla iza obzora nepoznatog. Ako se zadržimo na vizualnoj strani… pa, radi se o naslovu koji muku muči s vlastitom dinamikom i sporim hodom, ali ako želimo biti objektivni, u obzir treba uzeti obje strane i film pogledati bez predrasuda. Voljeli vi Star Trek svemir ili ne, s ovim je naslovom ipak započelo jedno dugačko putovanje koje traje do danas (a i dalje) a svi počeci znaju biti teški. Live long and prosper.