Archive for the ‘Sylvester Stallone’ Category

Over the Top (1987)

Posted: 11 ožujka, 2016 in Drama, Sportski, Sylvester Stallone

over_the_top_poster_01 OverTheTop

IMDb

Trailer

 

Nedavno su se dogodile dvije stvari. Sylvester Stallone dobio je nominaciju za Oscara kao sporedni glumac. I popušio. Dobio ju je Mark Rylance. Morao sam guglati da vidim tko je točno taj tip jer me baš zanimalo, a kad sam skužio za koju ulogu ju je točno dobio (Bridge of Spies) prva reakcija mi je bila – koji lijepi racku? Film je solidan, ta ipak je to Spielberg, ali ta uloga je čista koma. Kužim sve to, mala minutaža, impresivan dojam… samo što tu nije bilo impresivnog dojma, lik je jednostavno bezličan. Ovako je ispalo kao da je odigrao Hannibala Lectera. Ali, to ustvari i nije nekakvo iznenađenje jer Akademija si nikad ne bi dopustila to da jedan Sly dobije Oscara jer on kao da nosi brand nekvalitetnog glumca. Što je čisto OK razmišljanje, Sly i nije jak glumac, ali kad potegne onda potegne pravo, a reći da jedan Rocky nije zaslužio Oscara je čista glupost. Pretpostavljam da su se članovi uplašili da bi iduće godine Švarci mogao biti nominiran, ili, ne daj bože, Chuck Norris (on bi dobio za glavnu i sporednu ulogu u istoj večeri za isti film) ili su još uvijek generacijski nadrkani što je Rocky svojedobno zgazio jednog Taxi Drivera (već kad pričamo o precjenjenim filmovima) i pokupio mu nagradu ispred nosa. Taj mali filmić, kojemu nitko davao nikakve šanse, sredio je opasnu konkurenciju tehničkim knock-outom u prvoj rundi. Pa su valjda članovi, kako rekoh, još uvijek malo raspiljugani time te su se sad osvetili Slyju za taj potez. No, dobro, počeo sam pisati kao da iskreno mislim da su Oscari neka priredba po kojoj se može mjeriti kvaliteta, ali nisu, ne više. Sada je sve to postao cirkus koji mora paziti na rasnu diskriminaciju (iduće godine će Azijati bojkotirati show, Crnci su svoje pravo ispucali ove godine) spolnu diskriminaciju i… ma, općenito plesati kako drugi sviraju. Druga stvar koja je dogodila jeste da je počela kružiti glasina kako se legendarna produkcijska kuća Cannon izdigla iz pepela. Oni nikad nisu dobili Oscara, ali su zato snimali zabavne filmove; Missing in Action, Delta Force, Death Wish 2, 3, 4, American Ninja… itd, itd. I jedan od najavljenih projekata im je, wait for it… Over the Top 2. Za one koji su prespavali 80’te i dio 90’ih, riječ je o poor’s man Rockyju, kojeg je djelomično napisao Sly Stallone dok se odmarao između Rocky filmova. Iako jest sudjelovao kao scenarist, nije bio oduševljen konačnim proizvodom koji je, a ovo moram reći teška srca, s razlogom požnjeo slab uspjeh iako danas ima neki-taki kultni status.

I, Sly opet radi rukama, samo što ne mlati protivnike već im obara ruke. On je tip koji je, navodno, najbolji u tome, ali ima prtljage kao u priči. Iz nekog bizarnog razloga je ostavio ženu i dijete, koje je počeo odgajati strogi i masno bogati djed, pa mali sad mrzi starog do kosti, ali kako mama umire, njih dva se moraju upoznati, nekako prevazići sve probleme i ostvariti dobar odnos dok u pozadini stoji i jedno natjecanje; ono u obaranju ruku u Las Vegasu, koje naš junak mora pohoditi kako bi zaradio novu kamiončinu i nešto para da može odgajati otuđenog sina. Dok sam ovo pisao čuo sam jednu malu violinu u pozadini, lik ima takvih problema da bi rasplakao i country pjesmu. Ipak, malo karikiram zato što je ovo školski primjer filma kako ne treba iskorištavati dobitnu formulu i prilagođavati je drugom filmu jer to ne funkcionira, pogotovo ne pod ovakvim uvjetima kad želiš napraviti dobar sportski film, ali ujedno ga utušiti patetičnom obiteljskom dramom. Jer, i ovo moram reći teško srca – film mi je inače jako simpa – u njemu apsolutno ništa ne funkcionira kako treba. Ustvari, lažem, funkcionira soundtrack, puno dobrih stvari je na njemu, stvarno dobrih. Dakle, trebalo bi početi od početka i polako nabrojati zašto ovo nije postiglo uspjeh kao Rocky.

Za početka, Sly glumi kao da bi bio Rocky, ali ovo je ipak drugačiji film, pa je malo bad ass tip, malo simpatični lik. Samo što ne možeš biti simpatičan lik ako publika zna da si ostavio ženu i klinca i otišao raditi vrag zna što, a patetične isprike tipa “žao mi je” ovdje ne pale. I što je najgore, umjesto da radnja veli zajebimo mi natjecanje, idemo napraviti road movie gdje se lik zbližava s klincem, scenarij doslovno izbjegava naglasiti tu lošu stranu Slyjeva lika. Klinac je iritantan, pa ni on ne pomaže ionako sjebanoj situaciji. Druga stvar koja grebe po inteligenciji gledatelja. Klinac ima bogatog djeda, ima kuću, ide u školu i njegov stari misli da mali dođe živjeti s njim? Gdje točno? Lik vozi ofucanu kamiončinu, nema kune u džepu, nema kuće. Zar misle živjeti u kamionu i klopati fast-food? To je ono što se popularno zove loš scenarij i ovaj se put moram s time složiti jer filmu je trebao negativac (pa ga je odigrao Robert Loggia, svaka mu dala) ali taj negativac je toliko nasilnu uguran u film da nije baš jasno zašto je ondje. Kao i natjecanje u obaranju ruku. OK, kužim, htjelo se dati malo sportskog štimunga ala Rocky, ali ne možeš napraviti neku napetost kad znaš da obaranje ruku nije isto što i boks. Ovdje trebaš biti mrcina od 150 kila i pobjeda je tvoja. U stvarnosti, protivnik mi otkinuo Slyju ruku i onda bi je zatukao njome. Dakle, kako rekoh, ništa ne funkcionira, ali je film gledljiv. To je Sly u naponu snage, njega ili volite ili ne, a skromni autor ovih redaka ga voli, pa mu svašta prašta i uvijek ga voli gledati. Mane nisu samo zanovijetanje jer ih je i Sly sam nabrojao (neke od njih) kao dio razloga zašto je film loše prošao. Također, film je cirkus. Ne pravi, naravno, već samo natjecanje. Tamo ima previše likova, ali sama atmosfera je dobro pogodila ono što se događa u Vegasu (iako je fond nagrada generalno bezvezan – nova kamiončina (baš ono što našem liku treba) i novčana svota koja ne pokriva ni gume za taj kamion – znamo da je lik vozač i da mu treba nova pila, ali malo kreativnosti ne bi naškodilo). Što točno vrijedi ovdje? Pa, vrijeme prolazi uz njega. Iznenađujuće, ali točno. Ako ne razmišljate o manama, taman je dobar da se ubije jedno nedjeljno poslijepodne. Puno dobre glazbe, Sly, Loggia… ima tih sitnica koje mu idu na ruku (i, da, ne odugovlači s radnjom, ne previše) tako da ga i mogu bezbolno preporučiti. Miljama je to daleko od Slyjevih boljih uradaka, ali ako niste baš puno probirljivi…

2276771,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2276772,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2276773,MqveFMRzikFV7Hc_8n63Uc1ipmVb1vLp9msrFhS3XaFwpWgi6UYEvgJgPeOS3+TzP7qqwCcLyODdR79920XjOw== 2276774,Ew1Au+EgkhcCnRN91HfHi3IAdiDtfQoSZ289M3ycDlNeLvkr2ZIXwAC6hh_T8A2HbNJMbTn0Yqcuqqw+krDp1w== 2276775,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2276776,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2276777,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2276779,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw== 2276780,v5JjlPyBPsyIQpFsrJwnAtFexJAgnrPXNyucYxCFPRSNLCuMe9dOulg7+qzq9tJ7WroLIafwPOXqaJEsd2LS4Q== 2276781,6yuwvvUzzTyarDYfSSiAJ74WK5h8SmJ14QgdQcgjxUg9XFBzVwqcUXsds9NSYsDNY3ruOmmqefLhVA86hafmjQ== 2276782,wENhz_thfdJhBgdiWFGDOVnVFwIK9XY2EIm6+lzuEKxw+7oNmxMioOI6kztYzm9gPGnkVBCfYYeZ3H8jcyq0DA== 2276783,IoXe6lwO0QMh6Z04p6fOKZYvOlooUZkWjQYZrXa4RHqhx6Bc2+v7wgMLdv+hcmIcSr_7eqK9guqJkPpD4fA6uw==

 


1239718_610820242320072_1732751561_n 1511333_610820608986702_363366761_n 1601350_610820208986742_728271272_n 1966879_610829522319144_978608619_n 1975222_610819845653445_469253765_n 10152426_610820285653401_107271229_n 10153071_610820748986688_471251917_n 10153730_610820648986698_1339193283_n 10155697_610819855653444_1699993281_n 10171203_610820052320091_932067447_n 10173746_610819588986804_452611790_n 10173823_610819602320136_2031920470_n

IMDb

Trailer

 

Internet je zajebana stvar. Poprilično je koristan jer omogućava da skoro sve one zaboravljene filmske stvari možete pronaći na jednom mjestu, počevši od slika sa snimanja originalnog King Konga, pa do cjelokupnog opusa scenarija Shane Blacka, a ujedno omogućava amaterskim piskaralima poput mene da vas na redovitoj bazi gnjave svojim dojmovima o netom pogledanim filmovima. S druge strane, Internet je takva kučka jer kad netko nepažljiv na njegove ravnice izbaci gotovo savršenu verziju nadolazećeg filma onda se događaju dvije stvari. Gledatelji skloni ne plaćanju kino ulaznica i poštenoj krađi tuđeg vlasništva uživaju, a negdje u nekom mračnom kutu filmskog studija padaju glave. Kako to kaže onaj ugodni glas Charltona Hestona na početku Armageddona; dogodilo se jednom, dogodit će se opet. Koju godinu ranije ”pobjegla” je nedovršena verzija Wolverinea u internetsku wasteland i koštala filma nekoliko milijunčega dolara zarade. Doduše, film je imao tu manu zvanu i nedovršeni specijalni efekti, pa su ljudi, htjeli ne htjeli, morali potegnuti do kina da vide kako uopće izgleda dovršeni film. Sylvester Stallone i njegova teško naoružana vesela družina neće biti te sreće. Netko je ”slučajno” pustio njihov posljednji uradak na blažene torente i vrlo moguće pokvario im je ostvarivanje poštenog box office rezultata. Ako ste ga već skinuli i pogledali, ja vas ne osuđujem – i ja sam to napravio. Ovaj ”incident” (u ovom tekstu će biti značajna upotreba navodnika) svakako će se odraziti na uspjeh filma, tu nema nikakve sumnje, ali kad se stvari postave realno ne mogu da si postavim pitanje – zar stvarno? Plaćenici su nastali gotovo iz zadnjeg očaja glumca koji je imao svoj dio hitova na leđima, ali i jednako toliko flopova, pa je igranje na kartu retro-nostalgije bio potez očajnika, ali potez koji se pošteno isplatio. Nastavak je stvari stavio na svoje mjesto – svi vole vremašne muškarce naoružane teškim pljucama i hrpu eksplozija, no vrijedi zamjetiti kako je zarada drugog dijela na matičnom tržištu (motherfucking USA, yeaaaah!) postala poprilično tanka. Film je izvan granica domovine bio apsolutni hit, u to nema nikakve sumnje, jer da nije teško bi gledali, kako stvari stoje, besplatno treći dio. Financijski potencijal trećeg nastavka upitan je jer je cijeli film… neću reći loš jer to ustvari i nije, ali nije ni ono što bi trebali očekivati. Isporučuje, ali ne isporučuje najavljivano, ne onoliko koliko bi trebao da bude pravi, veličanstveni, eksplozivni oproštaj ekipe od daljnjih nastavaka – barem su to tako najavljivali. Iako to na papiru zvuči fantastično, stara garda protiv stare garde, a mlada garda popunjava praznine, u stvarnosti je to izgleda nekako – doslovno previše likova, novih, mladih likova, zbog kojih je stara garda postala uistinu potrošna roba jer film se u konačnici sveo na borbu za vrijeme na ekranu. Taj pristup ”više je bolje” sasvim sigurno je upalio u John Rambu, gdje je oltimer podijelio ekran s mlađom ekipom, ali da se išlo na pristup ”manje je više” dobili bi puno pregledniji film koji bi ponuđeni potencijal – oldtimeri protiv oldtimera – iskoristio do maksimuma te bi i time oproštaj bio znatno pamtljivji. No, idemo redom. Priča (neki zlobni ljudi će reći da tu nema priče) nas ponovo spaja s Barneyjem i njegovom ekipom…

…koja ovaj put ima zadatak uhvatiti opasnog negativca koji je, oh slatke li ironije, jedan od njih, tj. bivši član Plaćenika. Barney, naglo svjestan smrtnosti, pozdravlja svoj stari tim i ide u potragu za svježom krvlju kako bi to izveli, ne znam – bolje? Uglavnom, stvar upali, ali samo djelomično jer nakon što su uhvatili Martina Riggsa, ovaj… Mela Gibsona, jednako tako ga i izgube, a Barney izgubi i svoje mlađe članove. Da bi ih oslobodio Gibsonova zarazno duhovitog šarma, mora opet upotrijebiti svoj stari tim i upasti u ono što je trebala biti majka svih pucačina. Dakle, od početka. Film ima jednostavno previše likova. Stari tim je zabavan do neke mjere, novi tim je potpuno bezličan i vrlo vjerojatno je generalna ideja bila prikazati kako se s tehonologijom može napraviti sranja isto kao i s mini gunom. Nažalost, toliko likova znači pravo pravcato naguravanjeu kadru, kao u 16 metara ispred brazilskog gola, čime svi gube. Dobro, ne baš svi jer dva svježa lica u franšizi – Harrison Ford i Antonio Banderas – svoju minutažu iskorištavaju na gotovo najbolje načine, naglašavajući kako je trebalo u cijelosti izbaciti mladu grdu i uzeti još kojeg oldtimera da se napravi više zabave, a manje nepotrebnih akrobacija. Ford, koji je ovdje više Jack Ryan, a manje Indiana Jones, toliko je dobar da nećete ni osjetiti kako je ustvari zamjena (puno bolja, već kad smo iskreni) od pohlepnog Bruce Willisa. Banderas je zabava cijelog filma. Njegov lajavi Galgo je urnebesan dok neprestano priča i usput mlati negativce, hvali sam sebe i zavodi jedinu žensku u timu. Nažalost, svi ostali Plaćenici su postali gotovo sporedni likovi, pri čemu pati i odnos Statham-Stallone, njihovi onlineri i verbalne mudrolije su svedene na pokušaj ozbiljnosti (nije baš upalilo) dok su drugi članovi tima dobili po jedva nekoliko rečenica (Jet Li ima cijele dvije, ako se nisam prebrojao). Zbog toliko novih lica jedini negativac je Gibson. To ”jedini” znači da nema nekog zanimljivog hanchmena izvučenog iz B produkcije da mu pravi društvo (Gary Daniels ili Scott Adkins) i, srećom, Mel je faca pa je od jedne scene uspio ukrasti cijeli ekran (ima on dosta prostora, ne brinite, i genijalno je zabavan u nekim trenutcima) što ga čini boljim dijelom cijelog filma. Ipak, Jean-Claude Van Damme ostaje najbolji negativac serijala, što jest jest. Već kad se zadržavam na negativnim stranama, zamjetljivo je kako film s tehničke strane izgleda nekako… neodređeno. Upotreba CGI-ja je povećana, vidljivo u poprilično vremena na ekranu i generlno se može opisati kao jako loša upotreba. Iz nekog nedokučivog razloga ekplozije su, umjesto starim načinom da neki lijepi quratz uistinu i raznesete, rađene preko kompjuterskih efekata, što gotovo vuče u sjećanje jako lošu vizualnu završnicu prvog dijela. Čak i posljednja pucačina, koja je trebala biti vrhunac cijele priče, ima taj neki sirovo siromašni dojam da je to moglo biti izvedeno bolje, spektakularnije (jedna eksplozija se vidi u skoro tri različite scene kao tri različite – samo je kut promjenjen). Sve to u konačnici umanjuje potpuni dojam neke stvarno opake razvaljtoke kakva je film u cijelosti trebao biti.

S malo vedrije strane (koja ima par mračnih stvara isto tako) film je lagano gledljiv. Mislim, tu nema prevelikih mudrosti već je sve svedeno na običnu, staromodnu zabavu gdje pozitivci pobjeđuju negativce. Scenarij dopušta par improvizacija u izvedbama, što su Gibson i Banderas iskoristili naveliko, ne gubi vrijeme na prazne priče i ne izgrađuje neku čvrstu priče već je razlomljen na sekvence gdje se puškara i gdje se upoznaju novi likovi (što je, idemo to tako reći mana) tako da ga se ne može optužiti da ima praznog hoda. U radnji ima nekoliko referenci na poznate stvari (Arnie opet zove sve u choopaaaa! – Banderas s kalašnjikovim puca kad da u ruci drži kutiju od gitare – Wesley Snipes je u zatvoru zbog poreza) i stvarno je tužno što se toga nije više nabacalo, čak su i verbalna nadmudrivanja podbacila ovaj put, ali onda kad se dogode, jako su dobra. Sve to pojedinačno i nije tako loše, ali kad se sagleda cijela slika, uzme sve zajedno u obzir, očevidno je da je Stalloneu počelo ponestajati goriva i ideja za avanture svoje vesele družine. Nije to toliko kronično da bi film trebalo u startu otpisati, ali svakako mu nedostaje poleta koja su imala prva dva dijela, što ga čini i dalje zabavnim, gledljivim, retro-nostalgičarski orjentiranim, no i pomalo ispraznim, što ga čini prosječnim i previše lako zaboravljivim. Nažalost, čak i oldtimeri imaju rok trajanja, no bila je to dobra vožnja – ako ne dođe do novog nastavka – koja je završena s kašljucanjem motora i popriličnim dimom iz ispuha. Ukoliko ovaj nepredviđeni izlet kojim slučajem ne završi fincnijskim fijaskom i film uspije zaraditi te krenu planovi za novi nastavak, potrebno je napraviti generalku i ubaciti ponešto svježih ideja da se što bolje iskoristi ponuda glumačkih faca (ne moraju biti nužno ni kvalitetne) i, da, zaboraviti na ubacivanje nekih novih klinaca jer, iskreno, nisu doprinjeli ničemu posebno, ponajmanje većoj privlačnosti materijala.

6066050,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 6077667,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 6077669,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 6077672,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 6077680,fsJANUWg1SKPcF7E9c9p9aJuv1S0Wwi09Bf0WDw4chXosrLU1lsnY_A83W4qMwIiwDcrtQ_HTJsrRYFdVhQNqg== 6077684,rWZx7p8vVzQUGr8rLFjDdWAv+jhDWfARkJc7p9xGumaFdyzA1EK6dR9zFWv7DVIccgQKA3rEcgDHeQi0oLEryA== 6077878,eJZr+M4v46pTDNC8xmw16CLqwgLxT4X33UC0h8KbLqy3Y+UTbf09pMQVc4mLR42ksrrwE7ue9otRmR433VrFjQ== 6093219,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 6093412,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 6108621,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 6108688,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 6066010,WFVu0czUBHBNZvX1DBchUecFSX56M2p6vch2iqr5di7xF7Dl+GQXlRS1h5+WLCen47AxVdyJm5uoPnfjRqJEUw==

Cobra (1986)

Posted: 27 srpnja, 2014 in Akcija, Sylvester Stallone, Thriler

cobra-479849l

IMDb

Trailer

 

Nedavno sam se upustio u malu raspravo oko toga što su to ”quilty pleasure” filmovi. Bilo mi je dosadno, nisam imao pametnijeg posla, inspiracija je taj dan bila na godišnjem… izaberite sami, ali već kad se rasprava dogodila, nekako me zaintirigiralo što i kako definirati te filmove. Odgovor je vrlo jednostavan; quilty pleasure filmovi su izraz koji uopće nema smisla, ali daje dobru izliku da se gledaju filmovi protiv kojih se inače loše govori u kontekstu da samo gledanje kao takvo ne bi nikad priznali, ali kako je to quilty pleasure, onda je sve OK. Bullshit. To je licemjerje. Kao oni gledaoci koji prvi plaćaju kartu za novi uradak Michaela Baya i Rolanda Emmericha, a onda na sav glas govore kako oni ustvari ne gledaju takve filmove, da je sve to fast-food smeće i da na to ne treba trošiti vrijeme. Vidite poantu onog što želim reći? Naravno, filmovi znaju biti loši, znaju biti katastrofalno loši, ali ako vas toliko opterećuje savjest da s otvorenom namjerom idete gledati loš film i u njemu uživati da morate izmišljati posebne nazive za to, onda vam mogu ponuditi jedan besplatni savjet – okanite se gledanja filmova. Nije to za vas, radije pročitajte kakvu knjigu. Rat i Mir je navodno odlična. Ipak, na stranu moje mišljenje oko tih stvari, nebitno je i nevažno, odmah ću i otvoreno priznati kako je Cobra loš film. Hej, volim ja Stallonea i volim ja njegove filmove i odrastao sam na njima, ali loš film je i dalje loš film, ne bježim kad to treba priznati, no to je ujedno i zabavan film jer slikovito (doslovno) pokazuje kakve ste sve zabavne nebuloze mogli natrpati u scenarij i još se izvući s tim, zaraditi čak ako bi vas poslužila sreća. Također, to su bile osamdesete, vrijeme kad se rađao (doslovno) čistokrvni akcijski žanr i kad su pogreške u koracima mogle biti oproštene. Danas je to nemoguće, naravno, ali današnji akcijski film je kamilica naspram naslova koji su se vrtjeli u ono doba i jedan od razloga zašto volim s vremena na vrijeme pogledati Cobru jest što je to film otvorenih namjera – zabaviti gledatelja, raznijeti nekoliko autmobila i ubiti nešto negativaca. Ta čista naivnost u smišljenoj radnji i danas djeluje osvježavajuća jer vam konačni proizvod ne prodaje muda pod bubrege već viziju onoga što se tada držalo za zabavni akcijski materijal, što pak čini izazovnu protutežu tome da je ovo loš film. I kultni, da. Tako to nekako ide kad ste pionir u novom žanru i kad imate sve što treba imati kultni film.

Intrigantna stvar jeste da je ovo trebao biti Beverly Hills Cop. Scenarij je prepravljen, Eddie Murphy je zamjenio Slyja, a on je potom sklepao (što je točan opis) scenarij za ovaj naslov koristeći se ostacima ideja za Beverly Hills Copa, ali i radnjom romana Fair Game od Paule Gosling. Scenarij, kojeg je teško tako nazvati i ostati ozbiljnog lica, iskreno, tako je frankenštajniziran od svega i svačega; hladnog k’o špricer junaka, bajne djeve u opasnosti, ponešto romantičnih začina (koji su na kraju izbačeni iz konačnog proizvoda) te stripovskih negativaca koji su jednako tako mogli došetati i s nekog Mad Max filma. Priča koja prati bad ass policijskog poručnika Mariona ‘Cobru’ Cobrettija u nastojanjima da sačuva živu glavu zgodnog modela Ingrid koja je vidjela članove zloglasne bande kako ubijaju tamo neke nedužne ljude. Ona kao zaštićeni svjedok treba toj bandi doći glave, oni rade na tome da njoj dođu glave, a naš čvrst k’o stijena junak radi na tome da njima dođe glave. Priča je, kad pogledate iz pravog kuta, vrlo jednostavna – svi svakome rade o glavi. Već kad smo kod tih pravih kutova gledanja, ovo ne treba gledati toliko kao film već kao strip. Igrani strip, točnije, jer poprilična gomila banalnosti u njemu izgleda kao da je inspiraciju pronašla baš u stripovima. I očevidno je koliko su 80-te imale udjela oko kreiranja likova. Neizbježna djeva u opasnosti, neizbježni tvrdi žandar koji je čuva, gomila negativaca koja radi ne baš smislena čuda da je liše života – sve je to dio romatično-akcijsko-trilerskog paketa koji su onda bili sastavni dijelovi ovakvih projekata. Jer, junak je bio čvrsti tip, nesklon emocijama, ali zato sklon akciji. Djeve u opasnosti… pa, one nisu bile baš od neke koristi, ali su trebale biti lijepe i atraktivne, a negatici nisu bili ni bitni sve dok su psihotični, manijakalni i dok ih ima dovoljno da padaju mrtvi kao muhe. Reći da je sve to čak i onda bilo pomalo blesavo nije vrijeđanje jer jest, ali tako je to išlo s kreativnosti u Svetoj Šumi. Akcijski žanr kao takav ustvari je i nastao na tuđim temeljima, ono akcijski se pročistilo više-manje kad je su iz radnje izbacivali sve drugo (triler, avanturu…) i proširivali akcijske scene, koristeći se sve jačom pirotehnikom, pa reći da su svi akcijski filmovi iz ovog razdoblja glupi jeste kao da kažete bebi da je glupa što prvo puže, a tek onda hoda. Sve je to dio stvaranja prepoznatljivog žanrovskog smjera.

Ipak, isprike su jedno, pa čak i opraštanje zbog korištenja stripovsko-loša književnost elemenata, ali stvarnost je nešto drugo. Cobra je film koji je čak i za svoje vrijeme poprilično zatupljen jer u njemu tragova nikakvih ambicija, barem ne dalje od samih akcijskih scena. Banda negativaca je pretjerana i banalna, nimalo strašna, glavni lik previše macho, a ženski lik previše nesposoban. Obrazac kao takav, kako sam rekao, bio je često korišten u to vrijeme, ali Cobra se ni ne trudi malo odmaknuti od poprilične neinspiracije. Akcija u njemu je odlična, s druge strane, zbog čega film i ima taj glup-ali-zabavan-uradak pedigre, a neka od pretjerivanja toliko su izvan skale kako predstavljaju kategoriju za sebe, no ne i parodiranje, u što se moglo lagano pretvoriti. Naravno, kad bih išao u detalje mogao bih reći i pokoju o karakterizaciji likova (ne postoji) suvislim ciljevima glavnih negativaca (ne postoje) ili pak intrigantnosti radnje (ne postoji) ali to bi bilo poprilično gubljenje vremena pošto te stvari ni samim autorima nisu bile bitne. Ipak, nešto se mora spomenuti. Film kao takav možda bi bio puno bolja cjelina da je ostao u svom originalnom trajanju – 130 minuta. Zbog straha da film sam po sebi nije dovoljno atraktivan u usporedbi s Top Gunom (koji se pojavio u to vrijeme) ekipa je odlučila film drastično srezati, izbaciti poprilično dijaloga između likova i interakciju između njih, svodeći konačni proizvod na 84 minute jurnjave, pucnjave i običnog grafičkog nasilja, odustajući od svega ostalog. Kako u internetskim sferama postoji redateljska verzija Hard Target filma, tako postoji i ova od Cobre (inkognito i jako huš-huš) pa ako je negdje nekim čudom uspijete pronaći, možda vas i iznenadi koliko je film trebao drugačije ispasti. To skraćivanje svakako je utjecalo da film ima dobar ritam, da nije dosadan (barem ne više od prosjeka) i da djeluje kao dosta dobro zaokružen proizvod. No, treba napomenuti i to da trebate biti kalibrirani na ovakvu vrstu naslova, površnih i pomalo bezidejnih jer ako niste kalibrirani, bolje ga je i propustiti pošto unaprijed znam da vam se neće svidjeti. Ili, možda ga možete ugurati u “quilty pleasure” filmove, pa ga gledati bez straha da će vas netko osuđivati zbog samog gledanja. Konačni zaključak? Oh, cool Stallone, s takvim on linerima da im je mjesto u Sin Cityju, uvijek zgodna Brigitte Nielsen, stvarno poštena dozna dobre, stare klasične akcije napravljene po pravilima stare škole, pretjerivanja u svakom smislu, širokom i užem i gotovo dječija naivnost u izravnoj želji da bude jednostavno zabavan komad filma. Nisu bez razloga te 80-te bile jako zabavne i povoljne što se tiče ovakvih naslova.

2023824,5r_xmXX4krQKoVZqnDsjroGIrnm5p1+bJ7HeG6Sv2u62x1pEi68ZP6ykQPq_5ra3crfTSJG1TkgOhTnYFZavhw== 2023825,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 2023826,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 2023827,U9Xeak6R7Z2LIis5W5d7Bbkv8VtYjxUjIGjc9CGOTMa6epR_p5BKNKraMwdzchjkxp3GOge0ydyOjPmjX3lZSA== 2023828,eNyu7KAJfrj+Z4bNmaNdBxvKDQ+c8VoslPQIsU4RSt544Utb4Ae4kjjeKHasCeHq2XLd47_5frQegQXfi7pKow== 2023829,VcMAp+KFC_2vNGbaPEGZQRznMnnbJmOQZIEewG5jbIKhhN5YfRyXqGPwr10u4zOUXCMVXlWaRul+eqepQMvKeA== 2023830,Vjo+GCOEPGRAVmFOoS0ZaZgZloi3SOBspCJjLxOHovd0+ULyiWdWElCd4kTBh9ueCs01ebRgPm4S6zQJSCfFSQ== 2023832,_HybAW8WDKT_SBO5Nu3B2t69NyDPIPpYKAFvaNkfZj0MnyqutUC3PCnSXCINeTLqa2V7iGzso9he3qrK0GLUUA== 2023833,YLP7zQLz6ZSLuWzmze0PW+cnYRhdXbprbGh7njsvg0iMHY6n9UFdx_F1sfhwcUnP_6c6uuIOt37+Um3E6fWHFg== 2023834,QCK_6iBoKB3VNLvLcPXry8RFG7jFfdcRnZ5v+vif2tXwsp2irIj8rQaBSMwX0BLw91lzDx5nReq8DKsqp4_vTQ== 2023835,VcMAp+KFC_2vNGbaPEGZQRznMnnbJmOQZIEewG5jbIKhhN5YfRyXqGPwr10u4zOUXCMVXlWaRul+eqepQMvKeA== 2023836,5divgf9NO1DTbXlhmCHzRQv8jpdXTZ5BJuGH46HI5N944Utb4Ae4kjjeKHasCeHq2XLd47_5frQegQXfi7pKow==

Rocky III (1982)

Posted: 17 srpnja, 2014 in Drama, Sportski, Sylvester Stallone

51UueEcHdGL Rocky_III rocky-3-poster 22458_front

IMDb

Trailer

Clubber Lang:
I’m going to bust you up.

Rocky Balboa:
Go for it.

 

Kada stvorite lika koji dođe na prvo mjesto popularnosti ispred stvarnih sportaša, kojeg skoro pa svi vole spominjati kao uzor i kojeg poznaje cijeli svijet onda znate da ste uspjeli napraviti nešto stvarno impresivno, mao koliko god vas kritika gazila i stalno podsjećala da ste nikakav talent. Neki od težih, kliničkih slučajeva filmske snobovštine, još uvijek ne mogu prežaliti činjenicu da je originalni Rocky dobio Oscara ispred jednog Taxi Drivera i, ma koliko ja respektirao De Nira kao munjenog Travisa, glorificiranje psihopate nije isto što i glorificiranje nekog tko je odlučio pod svaku cijenu iskoristiti pruženu (posljednju) šansu da se dokaže u sportu koji je dio njegova života. Rocky je tako, od jednog no name projekta postao uspjeh sličan onom kakav je napravio naslovni lik, a to u filmskom svijetu znači samo jedno – nastavci. Iskreno, volim prvi dio, mislim da je to stvarno dobra simpa sportska drama kroz koju se provlači i lijepa ljubavna priča. Mislim da je Rocky II ustvari obično prežvakavanje originala i da je riječ o slabom filmu koji nije baš tako dobra drama (iako ima lijepo pogođenih tonova) a ni sportski događaj nije baš nešto kad se zna kako će cijela priča završiti. Ali zato obožavam treći dio. Treći dio je ono što bi se jednostavnim riječnikom reklo, zabava za mase, ali to bi bilo pojednostavljivanje jer Stallone, koliko god da je fino živio od tih nastavaka, ipak nije zanemarivao glavnog lika te je ovdje odlučio napraviti ono što svi junaci trebaju doživjeti – pad. Jer kad junak padne, pa se opet uzdigne, to je ono što ga ne pretvara ponovo u junaka već u legendu. A, budimo i još iskreniji, Rocky III ima skoro pa najviše boksa u sebi, i treninga koje svi vole gledati (iako to, naravno, nitko neće javno priznati). Takav pristup čini ovaj dio možda i najboljim nastavkom u cijelom serijalu (prvi i zadnji su kategorija za sebe, izvan ljestvice rangiranja) i svakako se osjeća pomalo epski doživljaj jer ovaj meč ono je što će Rockyja proslaviti u pravom smislu te riječi (Ivan Drago u četvorki mi je malo previše pretjeran da bi bio baš zanimljiv, a i film je obojan s malo previše pojednostavljenje političke spike). Kako će junak doživjeti pad? Dolaskom novog izazivača, kako drugačije.

Clubber Lang je novo ime u svijetu boksa. On je nemilosrdan, on je prost, on je hodajuća provokacija i čista fizička snaga. Rocky, koji se fino udomaćio u sportu i showbuissnesu (zatvorit ćemo jedno na činjenicu da svega nastavak ranije nije znao spojiti dvije suvisle rečenice ispred kamere) postao je mekan i malo previše samouvjeren u sebe te prihvaća izazov. I gubi. Gubi snažno. Tada na vidjelo izlazi činjenica da njegova karijera možda i nije bila tako jaka kako je on mislio jer mu je trener Mickey  birao pogodne protivnike. Uz poraz, gubi i Mickeyja, što je udarac za udarcima koji našeg junaka zamalo u cijelosti izbace iz ringa. Sve dok se na scenu ne vrati poznanik. Apollo Creed. Jučerašnji ljuti protivnik, današnji saveznik, odlučuje pomoći borcu koji mu je priuštio da poljubi pod u ringu, a uz sve to, Rocky će se morati riješiti unutrašnjih demona kako bi bio spreman u potpunosti za uzvratni meč. A taj meč, dame i gospodo, bit će rat u kojem će se dokazati i to da stari pesi mogu naučiti neke nove trikove.

Ako ste kojim slučajem pomislili da je uzor za Langa bio Mike Tyson (ne krivim vas, i ja sam to pomislio) – nije bio. Ostaje nejasno da li se Tysonu toliko svidio film, pa je odlučio se ponašati kao Lang, ali zabavna referenca na stvarni život kroz umjetnost iako jedna s drugom nemaju nikakve veze. A Lang je ona vrsta protivnika kakvu publika voli; mrzovoljan, sirov, mrcina koja samo zove da ga netko namlati. Naš junak je pak čista suprotnost i zato je neminovno da u prvom susretu poljubi pod i da se vrati jači nego ikad. Što znači, malo očito, da film ne nudi nikakva iznenađenja i da je predvidljiv do bola. Koga briga za to? Znam, tako i ja mislim. Ono što je ovdje stvarno dobro upalilo je par stvari. Rocky po prvi put ima sumnje kako je sav uspjeh ustvari nezaslužen. Da je bitanga koja je išla laganijim putem, što je povratak korijenima. Druga stvar – znam da to svi volite – trening. Iako svaki Rocky film ima tu famoznu montažu gdje se on priprema za meč, ovaj put uz te pripreme radi i promjenu koreografije – postaje Apollo – što je zabavnije od pukog dizanja utega. Također, oba meča su dobro osmišljena da ne budu tek obično mlaćenje protivnika, a svakako je najurnebesnija stvar, cirkus, iskreno, meč Rockyja i Hulka Hogana. Iako su karakteri uglavnom crno-bijeli, gluma prolazna i razvoj događaja predvidljiv, film bez muke vas uspije uvući u događanja na ekranu i nije nikakvo čudo ako vas na kraju uhvati poriv da počnete navijati za Rockyja dok prima udarce od Langa i onda počinje žestoko uzvraćati – film efektno puca na te prizemne osjećaje (dobro vs zlo) i uopće mu ne treba zamjeriti što je posao napravio sjajno. Uz dodatak malo mračnijih tonova, malo dramskih elemenata, Rocky III s razlogom ima reputaciju kao zabav i energičan film, koji uopće nije naštetio serijalu (a kažu da nastavci nikad ne valjaju – pih) a vrijedi spomenuti i da je Stallone sve to dobro režirao, s mjerom, da ničega ne bude previše ili pak premalo. Spremni za meč koji je bolji od svih stvarnih mečeva u zadnje vrijeme? Neme veze što već znate kako će završiti jer rezultat je ionako nevažan pošto je važno sudjelovati. Pa makar i ponovnim gledanjem.

2009654-rocky_iii_l_oeil_du_tigre_1983_07_g 2429783,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+wukgr0i6X53wH4ohwA3gAOZmSGjIltu8m8+putdBgbSg== 2429790,cMc2Q4b_CzaajgpdEY_avNmH5NgwtfzP7DCe6p3GQF5dMf3pUgk7xLDXZ8tKvlDi1H1IAfmPU7pckuW_8sNCwg== p_nWnTvjlOFL5DGPEg6MLVFLreU Rocky III 2 sylvester-stallone-and-mr.-t-in-rocky-iii-(1982)-large-picture RockyIII1 rockyiii1982bluray720pd-1

 


2312718_big homefront homefront-2013-movie-review James-Franco-Jason-Statham-Winona-Ryder-Sylvester-Stallone-Homefront

IMDb

Trailer

 

Obožavam seljački mentalitet. To vam je ona vrsta koja će okupiti pet-šest tipova oko vas ako pogledate krivu djevojku u disku, koja će vas prebiti k’o mačku na parkiralištu i ona još reći kako su bili hrabra gomila. To vam je onaj mentalitet gdje se budale idu ubijati zbog nogometnog kluba, to vam je ona vrsta u prehrambenom lancu koja nije opasna sama po sebi, ali je zato nezgodna kad se malo previše umisli. Imao sam posla s takvima, nekad sam dobro prošao, nekad sam se strateški povukao; pametniji popušta i tako te priče. Što se tiče filmskog svijeta– taj je mentalitet još bolji; trzavi ovisnici o methu, lokalni seljoberi koji imaju kvocijent inteligencije sobne temperature, zlobni incest stvorovi i tako dalje i tako dalje. Poslati Stevena Seagala da ih mlati djeluje gotovo kao loš vic; neki od njih sami padaju s nogu i to je više zlostavljanje nego ozbiljna prijetnja. Pogreška, pošaljete Jasona Stathama da ih mlati. Seagal je to radio prije njega. Otišao bi u neku vukojebinu, naišao na takve nekakve redneck klempavce, nabacio dvije-tri o tome kako je on rođeni pacifist, da mu je fizičko nasilje odbojno, a onda premlatio nekoliko likova s takvim slasnim užitkom da nam dođe žao. Seagal je sad na dobrom putu da se počne kotrljati po setu, pa je Statham preuzeo na sebe da to radi. Uz neizbježnu dozu miroljubivih fora i pokoju životnu mudrost.

Sada, nije da ne volim Seagala, dapače, stari Stevo mi je bio i ostao kao jedna od zanimljivijih pojava u akcijskom filmu i oni njegovi prvi radovi su dobri još i danas. Samo me smeta taj koncept; miran povučeni tip, požrtvovani otac male kćerkice, ideal američkog načina života i, naravno, maher za sve; od izrada bombi koristeći se samo s kutijom vlažnih maramica, pa do baratanja svim mogućim vrstama vatrenog oružja. Dok je to radio Seagal bilo je zanimljivo. Klišej već, ali zanimljivo. Kad je to napravio Statham došlo mi je da se zapitam; kuda je otišao taj akcijski svijet? U recikliranje već viđenog. Jer, stvarno nisam imao nekih očekivanja u vezi novog filma popularnog ćelavca (samo nadu da će mi dostaviti zabavu i par razbijenih glava) i dobio sam jako malo čak i od malih očekivanja. Homefront je kolekcija najvećih hitova; mali grad, opasan kriminalac, samohrani otac, koji je pacifist i živi idilično s kćeri, pa sve do toga da on sam samcat razbije sve i svakoga. Da vam istinu velim… samo sam čekao da bucmasti Seagal pojavi i počne neku litaniju kako je život nešto dragocjeno i da se svi međusobno moramo voljeti. Čak je i podjela likova takva da ne možete promašiti. Negativci; primitivni seljoberi, nepismene budale, narkići. Pozitivac; nema mane. Sve oko negativaca je jad, bijeda i čemer. Oko pozitivca; tako idilično da pomislite kako ste i Disney filmu. Kužite problem? Nema riskiranja. Sve kao prepisano iz lekcija 1 na 1 kako napraviti običan, ravan kao daska film. A ima tu i tragedije, one prave, grčke skoro.

Cijela ta stvar uopće nije trebala ispasti tako. Kao prvo, Statham je miscast. Znam da to zvuči pomalo čudno, ali tako je. To je inicijalno bio Stallone projekt, premisa za Rambo film, ali i on je miscast za to. Ipak, Sly je ostao ovdje u ulozi scenariste, film je njegovih ruku (ne)djelo. Tu je trebao upasti jedan Billy Burke. Lik kojeg Statham igra je gotovo njegova preslika (barem po fizičkom opisu iz serija romana po kojoj je film i nastao); i ima karakter pomalo kao Miles Matheson, njegov lik iz Revolution. Uglavnom, netko tko zna odglumiti emocije, ali bome i bijes. James Franco, Winona Ryder i Clancy Brown — to je sve ekipa koja zna glumiti kad im se hoće. Ne znam koji im je kurac svima bio da su upali u ovako jednodimenzionalan projekt, ali ne samo da nisu glumili već su doslovce ostali neiskorišteni. Franco je negativac kakvog smo se, hvala dragom bogu, nagledali u svakom drugom filmu koji ima takve rednecke za negativce, Winnona je neprepoznatljiva, a Statham djeluje glupo kad prvo drži morlaku svojoj klinki o vrijednostima života, opraštanju, a onda zgromi dva tipa dok si rekao keks. Ustvari, nije on glup, da se ne razumijemo krivo, već scenarij koji je naslagao takvih scena. Zadnja stavka koja je trebala malo pomoći cijelom projektu; redatelj Gary Fleder. Od čovjeko koji je donio zanimljive, čak i odlične trilere kao što su Kiss The Girls, Don’t Say A Word i Runaway Jury očekivao sam kud i kao više jer ovo je baš u njegovu stilu – malo sranje koje postane veliko sranje te rezultira velikim obračunom. Akcija u filmu je fer odrađena, ali ništa posebno i jednostavno je nema dovoljno da bi se ovo nazvalo akcijskim filmom. Krimić-akcija, ali treba naglasiti kako je ovo naslov koji ne donosi ništa na stol, koji je čak i pomalo isprazan, na trenutke čak i dosadnjikav. Jedino što se dobije je sat i pol vremena lagane zabave, koje se teško drugi dan uopće i sjetiti.

5780787,Y0rVF6W43q4Qsi6ep17Ay6fu3argBp5PvTOSPvmma_oye55Y_FShCbvI0+gpLVzFNOf7JK3kUHqHH0hgFaAYWQ== 5780789,Y0rVF6W43q4Qsi6ep17Ay6fu3argBp5PvTOSPvmma_oye55Y_FShCbvI0+gpLVzFNOf7JK3kUHqHH0hgFaAYWQ== 5800266,MJLDWogmUYYnUSkBI1Kj2JtY9qfBF+_C9D7pCiM3pf5mktQk7cOUpICmNPPjmL4hQcagzU2oSixBWRxXRb3GVQ== 5800267,_xJ+AOzVO6L2jB73VqKutN21V_k0buSk5AO0S9QuiqoTBT73C4xho_HIhJKNmqt1u6q0Aow4OZ5VO5RuEMqF2w== 5837799,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5837804,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5837805,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4Sc6W02R2jacE7V9ANY_Y3qAr66suqlEdCtVD+hdXlwwQ== 5837806,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5837811,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 5837812,yp+T7PMY5lKvdiJRNP2232rRcIxVh8A_S7N9IsWuz4QEwaEPZZrjpU+rJbihmueTTpJCTKIusJ0qmDEDRKo4WA== 5837814,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ== 5837817,2Bx_wdjMso4zS_5pktnGl34C3oWlB4PVCXqQwHd01XjRfXEvlZLprOD9Mx5Ha3GHNTcYybJh04GQPbBKSvfyoQ==

 


3-110P4224H80-L

IMDb

Trailer

 

Nažalost, malo kasnim, oko jedno tri-četiri mjeseca s ovim filmom jer bolje odgovara ugodnom ljetnom dobu nego jesenskom vremenu. No, što je tu je. Već kad sam nedavno pogledao Escape Plan, da se malo vratim natrag u 90-te kad je Rocky počeo doživljavati prve box office poraze te naizgled gubiti bitku s kvalitetnijim naslovima. Specijalist to nije, predstavlja jedan od njegovih najvećih kino uspjeha tih godina (odmah iza Cliffhangera) što možda ne znači puno, ali opet, već kad je mjerilo kvalitete filma njegova zarada (pokazat ću vam rasprave i rasprave koje govore upravo to) da i to spomenem. Ipak, razlog zašto ja subotnje veče provodim za monitorom i lagano pišem dojam ovom filmu jeste to što sam ga danas dobio na dar za kolekciju. Blu-Ray izdanje. Kojeg (još) nemam, ali važna je namjera, ne, što me pak povuklo da ga pogledam (ipak je tu i original DVD izdanje, molim lijepo) jer nisam to napravio, pa već nekoliko godina. Da budem iskren, za njega me vežu neka stvarno sentimentalna sjećanja jer sam ga po prvi put gledao u kinu, ali to ”kino” nije bilo pravo kino već razvučena plahta i kino projektor (kino u mom gradu se tek nedavno opet otvorilo) što je onda bilo gotovo gerilsko prikazivanje filmova, ali mogu vam reći da je bilo hrpetina ljudi na projekciji. Ne toliko zbog Slya (možda radi Sharon) već koliko zbog ugođaja. Tada se mogla popiti piva tokom gledanja, zapaliti cigareta, posisati joint ako ste bili u raspoloženju i to je nešto, vjerovali ili ne, što mi pomalo nedostaje. Danas je zvuk kvalitetniji, slika takva da možete prebrojati trepavice na oku plavom od Sharon Stone, ali nema pušenja i ostalih zabava. No, otiđoh daleko, predaleko od teme. Naravno, očekujem da se odmah javi neki ”kritičar” (jako volim ”kritičare današnjice, svatko s netom može biti jedan) koji će reći da je to loš film, glup film, očajan film, da ga jedan Lars Von Trier jede za doručak i slične snobovske gluposti. Mislim, što ste vi ljudi očekivali od filma koji spaja eksperta za eksplozije, sexy kučku, do kosti zlog negativca i hrpetina eksplozija – Dostojevskog? Hemingwaya? Disertaciju o smislu ljudskog postojanja? Ovo je film koji isporučuje, što je koncept koji danas, očito, više skoro ni ne postoji. Što mislim po time? Vratit ću se na to nakon klasičnog uvoda, kao i obično.

Ray Quick (u vidljivo opuštenom izdanju Sylvester Stallone) je ekspert za bombe. Gdje god je želite, Ray je tamo postavlja. Sad radi privatno, inkognito, ali je prije nekog vremena bio CIA (valjda) te se gadno pokačio s psihom imenom Trent (uvijek rado viđeni James Woods) zato jer Trent voli dizati ljude u zrak. Ni ne treba mu neki razlog, jednostavno svršava na to. Njih dva ukrstit će putove kad Raya angažira May Munro (jako hot i božanstveno seksipilno izdanje Sharon Stone) da posmica neke tipove koji su joj ubili roditelje. Ray nema problema s tim, no obitelj negativaca (cool Eric Roberts i legenda Rod Steiger) ima, pa započinju igru koji ima veću eksploziju u džepu.

Spomenuh koncept filma koji isporučuje. Ovo je film za široke mase; tu je Sly kao veliki pozitivac, tu je Sharon kao mamac za mušku publiku (zaboravite na Basic Instict – tu joj nema ravne) tu su kvaliteniji glumci kao malo začina za one istančanijeg okusa, tu su egzotične lokacije Miamija (koje su, brat bratu sad već postale malo izlizane jer ima valjda pet serija koje vrte iste snimke) i tu je, naravno, pirotehnika da vas drži budne (iako za to postoji i jedan jako vruči klinč ispod tuša naših vrlih junaka). Tako se radi film za široke mase; pružite ljudima ono što žele gledati. Sad, realno i konkretno, Specijalist je pomalo praznjikav film, nedostaje mu svega. Od nekakve barem površne karakterizacije, bolje razrađene priče, ne bi mu naškodio ni jači vizualni dojam, kao ni kvalitetnija režija – sve su to činjenice od kojih ne treba bježati, ali bez obzira na to – ovo je film za fino opuštanje. Woods ima svoj over the top nastup (i frajer je gubica samo takva) koji svi očekuju, Sly će pokazati svoje pažljivo istrenirane mišiće (što svi očekuju da napravi) a Sharon će par puta prekrižiti noge jer se zna da to ljudi vole (muški dio, naravno, da budem šovinista kao i obično). O umjetničkim dosezima nećemo ni pričati, besmisleno je, nema ih, nitko nije ni pucao na njih (ali će ih ”kritičari” tražiti, naravno) no vrijedi spomenuti da film, u tom svom površnom izdanju, uopće ne zamara. Dapače, dva sata prođu samo tako, što treba znati napraviti (kad Von Trier počne daviti tri sata – ta tri sata osjetite do najveće dubine duše, svaku božju minutu) ali ako vas moram upozoravati da ne gubite ta dva sata života ako ne volite površni materijal, onda imamo pokrešku u komunikaciji ili ne znate kakve filmove volite. Također vrijedi spomenuti da se film onda savršeno uklopio u trend bomba-bum-junak-negativac tip filmova jer su mu društvo pravili Blown Away i Speed (svi izašli točno iste godine) pa se može reći da je ljeto ’94 bilo itekako eksplozivno te da svu sva tri imali odličan odjek u kinima (iako, bit ću realan i reći da je Specijalist najslabiji među njima, ono su ipak bili žešći igrači). Ako ste raspoloženi pomalo nostalgičarski, ako vam se ne razmišlja previše, ako volite… šta ja znam, kad sranja lete u zrak ili toplo ljeto na Floridi…preporuka za gledanje. Ako ne volite ništa od navedenog (u što uključujem i cast) – dvostruka preporuka za izbjegavanje jer ovo je ona vrsta filma koja jednostavno kvari ljude. Dalje od toga bilo bi jednostavno pisanje gluposti, što nikad, ali nikad ne radim.

936full-a-better-tomorrow-poster 2149106,VwhFldAt9VSesTlQO1wAKSzAvqPs01Lbqbf5kCRIWjxM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2149107,2ZszRrdlkp7knRVmpJlEf6Rsa6WvealzJUF0yOC831AtcAt+Fsvlg6ONLfyZMTzjSXWrTFvr7eQHr2OVvq3ulg== 2149116,WQZy+_3zKEKqOXl5vO6kkN3__LI8A6RGT2pvaepNS+xM1xxB7m5A6C93P67YzOOjlZaKygcQDjJaG9r5Npl0GQ== 2149117,Nr1ze7vsXPICTg0DEbJMqPFeFqV+G8LJCv3lkXy+Up2bQepquqi9pZhA8gInJI1BdqSVxJsLYAg9z+cpkuJvaw== A Better Tomorrow (1986).jpeg a-better-tomorrow-part-1-movie-poster-1986-1020197391 birthlivingdead-1024x682 birth-of-the-living-dead-01 birth-of-the-living-dead-02 birth-of-the-living-dead-03 Fan of the Dead

Escape Plan (2013)

Posted: 27 listopada, 2013 in Akcija, Sam Neill, Sylvester Stallone, Thriler

escape_plan_ver3_xlg escape_plan_ver5 escape_plan_ver2_xlg Escape-Plan-2013-Movie-Poster1

IMDb

Trailer

There is no break like prison break. Iliti po prijevodu, nema bijega do zatvorskog bijega. Preko Clinta Eastwooda i kopanja zidova Alcatraza žlicom, do Michaela Scofielda i nacrta Fox River zatvora istetoviranih po cijelom tijelu – zatvorski bijegovi oduvijek imaju svoju publiku. I tu se nema što ne voljeti; zli čuvari, stroga pravila, razmišljanja o slobodi, detaljni planovi i igranje protiv svih pravila – sve jako dobri začini koji u rukama spretnog redatelja postaju odlično jelo. Možda ne uvijek gurmansko, ali ne treba podcijenjivati ni fast food hranu, ona je ionako namjenjena za široke mase. A tu je debela dama koja nikako da zapjeva nad krajem karijera nekih starih poznatih lica koji su, kako stvari stoje, krenuli u proživljavanje nove glumačke (čak i žanrovske) mladosti. Otpisali su ih, poslali na Floridu da uživaju u posljednjim danima sunčajući se, ali oni se još uvijek vraćaju kako bi pokazali da su dorasli igri koju vode (ili bi barem trebali) neka nova, mlađa lica. Spojiti Sylvestera Stallonea i Arnolda Schwarzeneggera u zajednički film ideal je, vjerujem iskreno, svih onih koje su odgojili akcijski filmovi osamdesetih godina. Ideja gdje bi njih dvojica dijelili kadar, jedan drugom kontrirali one linerima i razbijali glave udruženim snagama zvuči jednako dobro kao i okupljanje Avangersa, no kako su njih dvojica već imali sličan reunion s ostalim otpisanim kolegama kroz dva (u dolasku i treći) The Expendables filma, ovo je trebalo biti više kao two man show, malo, recimo, smireniji projekt. No, ne bez nekih podsjećanja na slavnu prošlost, nikako, jer čemu mijenjati ono što se pokazalo profitabilnim, samo što to ovaj put nije toliko izraženo kao u spomenutim filmovima, no koliko je film time profitirao ostavit ću da sami odredite. Kad ga pogledate, naravno.

Ray Braslin živi od zatvora, doslovce. Posao mu je da bude zatvoren u nekom od njih te da pobjegne van, pokazujući time njihove slabosti. No kad on i njegovi suradnici dobiju ponudu koja sa sobom nosi jako puno novca i još više neodgovorenih pitanja, stvar će se ponešto zakomplicirati. Jer kad Ray zaglavi u zatvoru, zaglavit će pravo. Novi dizajn, nova pravila i neki novi igrači. Zatvor kao takav predstavlja posljednji krik arhitekture, pravila koja vladaju u njemu stroga su, sadistička i nimalo ugodna, a neki novi igrači pkazat će se iznenađujuće korisnima jer kad jednom krene planiranje bijega, uz svu pamet, Ray će trebati i svu silu mišića koju može dobaviti.

Nije baš posve slučajno što je Stallone dobio ovu ulogu, on je skoro pa majstor bjegova iza zatvora jer iza sebe ima bijeg iz dva obična zatvora (podcijenjenu dramu Lock Up te zabavni, ali karikirani Tango i Cash) a pravio je društvo i ekipi koja je bježala iz njemačkog zatvora u ratno/sportskom Victory. To ga, tehnički, čini escape artistom i logičnim izborom za ulogu. Naravno, film ne polaže cijelu svoju privlačnost na njegova i Arnoldova leđa (iako dobar komad leži baš na njima) već u dobroj staroj klasici koju sačinjava sveto trojstvo ovakvih filmova; izviđanje, planiranje i bježanje. Film tu ima standardnih bolesti vezanih uz žanr pošto su svi čuvari teški sadisti, a upravitelj zla figura koja sve nadzire. Nije se baš isprsio u stvaranju nekog naprednijeg okružja po pitanju osoblja, a nisam zatvor ne djeluje toliko napredno kako je najavljeno. Jedina inovacija su čisti stakleni zidovi, no osim toga, uzmite bilo koji zatvorski blok iz starih zatvora kao što su Attica ili Sing-Sing i dobijete istu sliku. Da ne napominjem kako je stroga, sadistička uprava stvar davne prošlosti, dokazano promašen sustav koji naprosto zove zatvorenike da se pobune i da naprave urnebes kao što je bio slučaj s Atticom. I ustrojstvo ne ostavlja puno mjesta mašti, samo planiranje osrednje je, uglavnom sporedno, dok je bijeg sirov i orijentiran na akciju. Čini li to Escape Plan lošim filmom? I da i ne. Da ako vas zavede reklama da ćete gledati još jedan zatvorski film na temu bijega – to se neće dogoditi, barem ne u mjeri koju očekujete. Ne jer ovo je projekt koji ne umara, dapače, zna imati stvano zabavnih trenutaka (Arnold prošvika u samici i počne nabrajati psovke/molitve/sve i svašta na njemačkom – to niste još čuli) i vrijeme proleti samo tako. Dva štemera još uvijek imaju ono nešto što ih čini podnošljivima, zabavnima i uvijek ih je dobro vidjeti u akciji, kao i to da imaju stvarno dobru kemiju na ekranu, ali da su nešto posebno glumili, i nisu. Kao ni Jim Caviezel, koji kao da nije ni izašao iz svoje uloge iz Person of Interest (samo sam čekao da odnekud dolutaju Finch i Fusco te ga oslove s Mr. Reese) pružajući dečkima podršku u istoj mjeri kao i Sam Neill, ne zavaravajući se da je ovo njihova zabava. Režija Mikaela Hafstroma može se nazvati učinkovitom, ne i pretjerano upečatljivom, ali barem vas neće zaboljeti glava od naglih rezova ili nesuvisle montaže. Film nije ni blizu najboljih uradaka slavnog dvojca, ali je stepenicu-dvije iznad zadnjih uradaka kojima su pokušali zadržati staru slavu (Bullet to the head i The Last Stand) što ga čini vrijednim gledanja. I, jedna jak velika zamjerka; ne dopustiti Arnoldu da u filmu koji koristi helikopeter za dio radnje zareži svoje poznato Get to the copper…neponovljivo propuštena prilika.

5703337,RpaoNGFs9lHvGki+MSbO5abNxW78tojG8F9rjcgfFix0RBN5mzBRRxQi6UMyhfhYngDK1tyCq69kIE0Vls0ppQ== 5748035,QizhZWJwSbqBoh8LDzHCxTgVMB0_IyZutXUEB5x_tu_AHbGderVLbH6mdyIsGaO6orATJLkdo_r8CIFy6YeS_w== 5754252,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5782369,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5782370,CdppShZaZeFaXS2RFVZo+iJc6V+50zF5Rfy1Z9y4HetGAGm_VPTb7Yx+dwL7aJ8IkVJ73JFXVJBITH6Gr5I6Gw== 5782371,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5782372,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5782374,DE9H3lxSxRArrm+3CoTvfCYro6sZm5dIcPkxD0EGPfVeLvkr2ZIXwAC6hh_T8A2HbNJMbTn0Yqcuqqw+krDp1w== 5782375,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5782378,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5782381,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg== 5806011,Q9dpB8jitxuDkdRiMYAXLdPnWFqRtVXKAO28Io7_jhBbMtSCVai_EnHoxeVgiZb1aX+nfpXBgAMmtjWsCqzvHg==


IMDb

Trailer

Sjećate se kako je to bilo prije interneta preko kojeg smo mogli zapaziti naslov koji obećava prije nego uopće postane službeno da će biti nešto od njega? Dobra stara vremena, za film se nije znalo sve dok ne bi došao u kina i razvalio bilo pozitivno, bilo negativno. A imali smo i emisiju-dvije o filmu koje su znali dosta toga reći. Tako sam negdje i zapazio naslov koji je ispred vas. Onako, moćno ime, Cliffhanger (za koji nikad nije pronađen adekvatan prijevod) a još kad sam vidio da je tu i stari dobri Sly – Božić prije reda. Samo, nije me ime oduševilo, pa ni Sly, već premisa filma. Man versus man u divljoj prirodi – hebota, dva Božića prije reda. Jer ja sam takav tip. Zabavit ću se uz Nakatomi toranj, ali kad se dobra stara akcija preseli prema sedam gora i planina, vaš sam čovjek. A kako imam poseban fetiš na radnju koja uključuje helikoptere… lavovi i tigrovi. Prije nego počnem sipati hvalospjeve o svemu na što imam fetiše…malo sadržaja.

Grupa high-tech pljačkaša napravi polovično uspješnu pljačku u – zraku. Tri kovčega punih s lovom završe negdje na području planinskog masiva Stjenjak, a njihov avion doživi prisilno spuštanje na istom području (zato je samo polovično uspješna). Kako ekipa treba pomoć u traženju love, otmu dva člana gorske spasilačke službe koji se ni međusobno baš ne vole, a kamoli ekipu koja ih je otela. Uspješno se odvojivši od ostatka, naš junak Gabe kreće osloboditi frenda koristeći se svim prirodnim resursima.

Sama premisa je odlična, kao i mjesto radnje. Fizička akcija, planinarenje, visenje s oštrih litica – sve je to nešto što bez pardona pumpa adrenalin u svakog tko imali voli sirovi avanturistički materijal. Zato je film doslovce spektakularan što se tiče lokacija (malo su i talijanske Alpe glumile Stjenjak) i prizora divlje prirode, nešto što stvarno otvara zov divljine. Adrenalinska akcija pak uključuje nekoliko žestokih eksplozija, hrpetinu ispucanih metaka, ali i one klasične akrobacije tipa visenje na užetu koje puca (klišej, znam, ali tko pita) čime je simbioza priroda vs tehnologija (uvjetno rečeno) izvedena pravo dobro (posebice dio kad Gabe spička helikopter o stijene) što i nije tako čest slučaj. Priča je pak korektna, ne predstavlja poligon za nizanje akcije, a postoje i neki dramski elementi jer dva frenda, oni koji se ne vole, dijele smrt djevojke jednog od njega. Uvodna scena, posebice zgodno za amatere koji vjeruju da je petranje uz takve stvari zabavna stvar za raditi vikendom. Stvar koja pak nije tako bajna – drveni dijalozi. Sly baš i ne zna glumiti emocije, Michael Rooker je bolji od njega po tom pitanju, a John Lithgow je još jedan zločinac kojeg volimo mrziti. Kvaka je što se on već naglumio takvih, ali, čovječe ovo mu je prime time i gušt ga je gledati jer se vidi da i on – gušta. Ostatak ekipe je bezlična (sve neki macho frajeri) ekipa koja je ovdje da bude opaka, da ispuca par stotina metaka i da umre na grozne načine. Dvije ženske uloge, Janine Turner i Caroline Goodall uopće nisu dobile neki prostor za pokazivanje talenta, ali ih je barem lijepo vidjeti.

Trebam li uopće reći da je film bio ogromni hit? Sly je prije njega imao malo sušno razdoblje, pa ga je ovo malo razbudilo, a i kritičari su bili darežljivi (iako, više za tehničke strane filma nego samu glumu) naglašavajući napetost. Ostavština? Još u 90-ima Sly je napomenuo kako bi radio nastavak pod nazivom The Dam (Hooverova brana, jel’te) pa je to palo u vodu. Kako je uskrsnuo hrpu svojih poznatih likova, projekt je opet zaživio – samo kao glasina. Nisam sklon toj ideji, Cliffhanger je ona vrsta naslova koja još uvijek oduševljava, čije vizualne atrakcije nisu ni dana ostarijele, a ni kaskaderske vratolomije nisu za odbaciti (iako je malo smiješan trenutak kad Gabe đipi skoro 50-ak metara u dalja, preko ponora) – sve to jeste radi toga što je film – originalan. Nastavak bi sve to malo srozao, da ne govorim kako je Sly ipak malo prestar za veranje po planinama (ili branama). Stoga, preporuka za sve oni koji vjeruju da su novi Stipe Božić, a ako ste ga gledali, lekcije se trebaju ponavljati.